Search

Este trabajo tiene como objetivo presentar una parte de la realidad lingüística de Paraguay a través del análisis de la película 7 cajas (2012). Se pretende analizar si existe una correlación entre la elección de español, guaraní y el yopará con el tema, el contexto, el interlocutor y el propósito comunicativo de los personajes dentro de la película. Además, el paisaje lingüístico presente dentro de la película sirve para mostrar una parte de la realidad de la situación lingüística. Los resultados del análisis muestran que la situación lingüística que se presenta en la película, aunque alude a la diglosia, no es una de diglosia estricta. El análisis muestra que los límites entre el uso y las funciones de las lenguas no son tan estrictos para todos los contextos y resultan un poco difusos. En general, el uso de español está conectado con situaciones formales, con los personajes de los estratos sociales más altos y con la gente que trabajan en las instituciones sociales, como los médicos, farmacéuticos, policías y bomberos. También, el español es el código del negocio y el comercio. Por otro lado, el guaraní y el yopará predominan en contextos informales, y están conectados en la mayoría de los casos con personajes de estratos bajos. El uso de guaraní está conectado con estados de ánimo de los personajes. A pesar de lo anteriormente expuesto, lo que el análisis confirma es que dentro de la película el español también aparece en todos los contextos que son característicos del guaraní. Además, el guaraní se utiliza en situaciones en las que, si se tratara de diglosia, sería apropiada la variedad alta, o el español. El cambio de código varía entre los contextos y depende de los propósitos comunicativos, los estados emocionales, las relaciones sociales entre los interlocutores y el tema de la conversación. En adición, el cambio de código a veces parece depender más del individuo y su uso de los códigos que de estrictas divisiones funcionales de los códigos. Por otro lado, el análisis del paisaje lingüístico dentro de la película muestra la asimetría del uso de los códigos en forma de signos públicos y privados, e incluso en los medios de comunicación. A pesar de su estatus oficial, el guaraní no aparece dentro del paisaje lingüístico ni en los medios de comunicación. Este lugar ocupa exclusivamente al español. El español desempeña la función informativa y simbólica dentro del paisaje lingüístico. Svrha ovog rada jest prikazati dio jezične stvarnosti Paragvaja kroz analizu filma 7 kutija (2012). Kroz analizu upotrebe jezika unutar filma analizira se korelacija između odabira španjolskog, gvaranskog i yopará s temom, kontekstom, sugovornikom i komunikacijskom svrhom likova u filmu. Osim toga, jezični krajolik unutar filma služi kako bi prikazali dio jezične stvarnosti. Rezultati analize pokazuju da jezična situacija prikazana u filmu, iako aludira na diglosiju, se ne može klasificirati kao striktna diglosija. Analiza pokazuje da granice između uporabe i funkcija jezika nisu tako stroge za sve kontekste i donekle su difuzne. Općenito, uporaba španjolskog jezika povezana je s formalnim situacijama, s likovima iz najviših društvenih slojeva, te s ljudima koji rade u društvenim ustanovama, poput liječnika, ljekarnika, policajaca i vatrogasaca. Također, španjolski je jezik poslovanja i trgovine. S druge strane, gvaranski i yopará prevladavaju u neformalnim kontekstima, a povezani su u većini slučajeva s ljudima iz nižih klasa. Upotreba gvaranskog povezana je s emocionalnim stanjima likova. Unatoč svemu navedenom, ono što analiza potvrđuje jest da se unutar filma španjolski pojavljuje i u svim kontekstima koji su karakteristični za gvaranski. Osim toga, gvaranski se koristi u situacijama u kojima bi, da govorimo o diglosiji, odgovarala visoka varijanta, ili u ovom slučaju španjolski. Mijenjanje kodova razlikuje se od konteksta do konteksta i ovisi o komunikacijskim svrhama, emocionalnim stanjima, društvenim odnosima među sugovornicima i temi razgovora. Također, ponekad se čini da izmjena kodova više ovisi o pojedincu i njegovoj individualnoj upotrebi kodova nego o strogim funkcionalnim podjelama među kodovima. S druge strane, analiza jezičnog krajolika unutar filma pokazuje asimetriju uporabe kodova u obliku javnih i komercijalnih znakova, pa čak i u medijima. Unatoč službenom statusu, gvaranski jezik se ne pojavljuje unutar jezičnog krajolika niti u medijima. Ovo mjesto zauzima isključivo španjolski jezik. Španjolski jezik je taj koji ima i informativnu i simboličku funkciju unutar jezičnog krajolika. This paper aims to present a part of the linguistic reality of Paraguay through the analysis of the film 7 boxes (2012). It aims to analyze if there is a correlation between the selection of Spanish, Guaraní and Yopará with the topic, the context, the interlocutor and the communicative purpose of the characters in the film. In addition, the linguistic landscape in the film serves to show a part of the reality of the linguistic situation. The results of the analysis show that the linguistic situation presented in the film, although it alludes to diglossia, cannot be classified as strict diglossia. The analysis shows that the limits between the use and the functions of languages are not so strict for all contexts and are somewhat diffuse. In general, the use of Spanish is connected with formal situations, with characters from the highest social strata, and with people who work in social institutions, such as doctors, pharmacists, police officers, and firefighters. Also, Spanish is the language of business and commerce. On the other hand, Guarani and Yopará predominate in informal contexts, and are connected in most cases with people from lower classes. The use of Guarani is connected to the characters emotional states. Despite all of the above, what the analysis confirms is that within the film, Spanish also appears in all the contexts that are characteristic of Guarani. In addition, Guarani is used in situations where, if we were talking about diglossia, the high variety, or Spanish, would be appropriate. Code switching varies among contexts and depends on the communicative purposes, emotional states, social relationships between interlocutors, and the topic of the conversation. Also, code switching sometimes seems to depend more on the individual and their use of the codes than on strict functional divisions between the codes. On the other hand, the analysis of the linguistic landscape within the film shows the asymmetry of the use of the codes in the form of public and private signs, and even in the media. Despite its official status, Guarani does not appear within the linguistic landscape or in the media. This place pertains exclusively to Spanish. Spanish has both the informative and the symbolic function within the linguistic landscape.

Naknadno.

Diese Arbeit hat sich zum Ziel gesetzt, auf die Hip-Hop-Sprache in deutschen Liedtexten näher einzugehen. Da dieses Musik-genre amerikanischen Ursprungs ist und unter dem Einfluss der US-Musikszene steht, werden englische Wörter entlehnt und in die Texte miteingebaut. Neben diesen sind Entlehnungen und Fremdwörter aus dem Türkischen, Arabischen sowie einigen slawischen Sprachen als Folge des Sprachgebrauchs von Hip-Hoppern mit Migrationshintergrund zu verzeichnen. Der dadurch resultieren- de Sprachkontakt weist Formen wie Codeswitching auf, welche in Anlehnung an kontaktlinguistische Ansätze in der Arbeit näher erläutert werden. Nebenbei werden im theoretischen Teil auch Einblicke in die geschichtliche Entwicklung des Hip-Hops und seine Bedeutung für die Jugendkultur und Jugendsprache gewähr- leistet. Als Untersuchungsgrundlage ziehen wir das Korpus vier ausgesuchter ausgesuchter Liedtexte von deutschen Künstlern mit Migrationshintergrund heran, deren Profile in Kurzform vorge- stellt werden. Im Mittelpunkt der Untersuchung liegt die seman- tische Erläuterung von Entlehnungen / Fremdwörtern im Rahmen des Codewechsels. Nebenbei werden die von Hip-Hop-Künstlern gebrauchten Sprachelemente (Eigennamen, Markenartikel, Brand-Abkürzungen) sowie Stilfiguren (Hyperbel, Sarkasmus Metapher usw.) bezüglich der bearbeiteten Thematik (sozialpoli- tische Problematik, Identitätsfindung, Prahlerei, Gewalt, Homophobie) beschrieben., Predmet je ovoga istraživanja jezik njemačkoga hip-hopa. Budući da je ovaj glazbeni žanr američkoga podrijetla te pod utjecajem američke glazbene scene, tekstovi pjesama na njemačkome jeziku prožeti su velikim brojem engleskih posuđenica i izraza. Kao rezultat višejezičnosti i uporabe prebacivanja kodova pojedinih hip-hop izvođača s migrantskom pozadinom posuđenice i riječi iz turskoga, arapskoga te slavenskih jezika također su zabilježene u spomenutim tekstovima. Korpus rada stoga čine četiri izabrane pjesme četiriju izvođača stranoga podrijetla. U prvome se dijelu rada, uz prebacivanje kodova, daje uvid u povijesni razvoj hip-hopa i njegovu važnost za kulturu i jezik mladih. Drugi dio čini semantička analiza zabilježenih jedinica u kontekstu prebacivanja kodova. Unutar nje opisuju se jezična sredstva kojima se služe hip-hop izvođači (imena, nazivi brendova, kratice, pseudonimi) te stilske figure (hiperbola, sarkazam, metafora itd.). Analizu zaokružuje osvrt na tematiku obrađenu u tekstovima (društveno-politička osviještenost, pronalaženje vlastitoga identiteta, hvalisanje, nasilje, homofobija itd.).

The aim of this thesis is to analyze language use and stereotypical portrayal in American comedy films Chasing Papi, Hot Pursuit, Hot to Be a Latin Lover and Overboard. The first part offers a short insight into language ideologies and attitudes and language stereotypes in order to explain the status of Spanish in the U.S. Then, the focus is on bilingualism in the U.S., with special reference to Spanish-English code-switching. The second part focuses on the results of the linguistic analysis made for the purpose of this thesis. The analysis of language use of Latino characters in the chosen American films was made, together with the analysis of their stereotypical portrayal. The main focus is on types of code-switching and the analysis of all of the instances of code-switching. The results show that Latino characters are mostly stereotypically portrayed in the film and that they often code-switch between the languages. Intra-sentential code-switching is the most frequent type, closely followed by inter-sentential code-switching, while tag-switching is present in a significantly lesser degree. Spanish is mostly present in conversations among friends and family. Nevertheless, English is identified as the dominant language in the films. Cilj ovog rada bio je analizirati jezičnu uporabu i stereotipni prikaz likova u američkim komedijama Chasing Papi, Hot Pursuit, How to Be a Latin Lover i Overboard. U prvom dijelu rada kratko se objašnjavaju jezična ideologija i stavovi te jezični stereotipi, a u svrhu tumačenja statusa španjolskog jezika u SAD-u. Potom se tumači dvojezičnost u SAD-u, uz poseban naglasak na prebacivanje kodova između španjolskog i engleskog jezika. U drugom dijelu rada tumače se rezultati jezične analize napravljene za potrebe ovog rada. Urađena je jezična analiza latinoameričkih likova iz odabranih američkih filmova uz stereotipni prikaz likova. Glavni naglasak bio je na različitim vrstama prebacivanja kodova i analizi primjera. Rezultati pokazuju da su latinoamerički likovi većinom stereotipno prikazani i da često prebacuju kodove. Unutarrečenično prebacivanje (miješanje kodova) najčešća je vrsta prebacivanja kodova, čemu po frekvenciji slijedi međurečenično prebacivanje (prebacivanje kodova), dok je prebacivanje oznaka prisutno u znatno manjoj mjeri. Španjolski jezik je najzastupljeniji u razgovorima među prijateljima i obitelji. Međutim, engleski jezik je identificiran kao dominantan jezik u filmovima.

Lo scopo primario di questa tesi è analizzare il bilinguismo croato-italiano di una famiglia croata trasferitasi una trentina di anni fa in Italia (Alessandria) a seguito di un breve quadro teorico riguardante il tema in questione. La ricerca si basa su una serie di registrazioni audio ottenute durante discorsi quotidiani tra i vari membri della famiglia (padre, madre, figlia). Grazie ai dati raccolti tramite le registrazioni si è potuto mostrare la situazione linguistica della famiglia bilingue, le loro scelte linguistiche, il loro modo di comunicare. I fenomeni linguistici influenzano l’uso e la trasmissione delle lingue all’interno della famiglia. Le registrazioni hanno fornito conclusioni preziose riguardo all’uso e la trasmissione della lingua. Qui la madre ha un ruolo centrale per quanto riguarda la scelta della lingua italiana da parlare con la figlia e un continuo code-switching nelle loro conversazioni quotidiane con un maggiore uso della lingua italiana. Il padre invece, rimane ancora molto ancorato alla lingua croata, come fin dalla tenera età della figlia quando i genitori si sono suddivisi i ruoli di insegnanti delle due lingue, dando alla madre la lingua italiana e al padre la lingua croata. Sono tuttavia presenti eventuali commutazioni e alternanze di codice in italiano, soprattutto per quel che riguarda il lessico, con un forte accento croato. La lingua e il modo di usare la stessa varia però in continuo, a seconda dei temi, delle situazioni, dell’ambiente in cui i parlanti si trovano. La tesi ha dunque rivelato che gli atteggiamenti linguistici non sono decisivi, sebbene svolgano un grosso ruolo. Il fattore decisivo è la lingua che domina in quel preciso individuo. Glavni je cilj ovoga rada analiza hrvatsko-talijanske obiteljske dvojezičnosti na primjeru jezika jedne hrvatske dvogeneracijske obitelji koja se prije tridesetak godina preselila u Italiju (u grad Alessandria u Pijemontu, sjeverna Italija). Na početku rada daje se kratki uvod u teorijska istraživanja koja se bave dvojezičnošću. Istraživanje se zasniva na nizu audio snimki spontane svakodnevne komunikacije između članova obitelji (majka, otac, kći). Na temelju prikupljenih podataka opisuju se jezične navike dvojezične obitelji, prikazuje i objašnjava njihove jezične izbore i način komunikacije. Prikazuju se pojave koje su nastale iz jezičnoga kontakta: posuđenice, interferencije, miješanje i prebacivanje kodova. U obiteljskoj su komunikaciji prisutni svi ovi fenomeni, no s različitom učestalošću kod prve i druge generacije, ovisno o vrsti dvojezičnosti kod govornika. Roditelji su s kćeri od rođenja provodili princip “jedan roditelj – jedan jezik”, pa i danas majka s kćeri razgovara često prebacujući kodove između prevladavajućega talijanskoga i hrvatskoga, dok otac znatno više koristi hrvatski od talijanskoga koji je uglavnom prisutan na razini single word switches. Upotreba određenoga jezičnog koda ovisi o temi razgovora, izvanjezičnom kontekstu i okolini u kojoj se govornici nalaze. Rad ukazuje kako su pozitivni stavovi o dvojezičnosti ključni za njeno prenošenje u iduću generaciju, i kako vrsta dvojezičnosti i dominantni jezik utječu na značajke koje će dvojezičnost poprimiti kod svakoga pojedinog govornika.

Uporabu nestandardnih varijeteta u nastavi hrvatskoga jezika ograničavaju faktori domene škole u odnosu učenik – nastavnik. Teorija upravljanja jezikom (TUJ) koju su prvotno razvili Björn H. Jernudd i Jiří V. Neustupný, u središte postavlja ponašanja prema jeziku u usmenoj i pismenoj komunikaciji. Glavni cilj ovoga rada je istražiti kako se nastavnici koriste prebacivanjem kodova u kontekstu TUJ-a u nastavi hrvatskoga jezika, postoje li određene sociolingvističke funkcije takvoga (ne)prebacivanja kod nastavnika i učenika te ocrtava li ono određenu jezičnu politiku na makrorazini. Kvalitativnom metodom analizirani su rezultati dobiveni bilježenjem usmenoga govora u interakciji učenik – nastavni u Osnovnoj školi Smiljevac i Ekonomsko-birotehničkoj i trgovačkoj školi u Zadru i intervjuima dvoje nastavnika. Osim upisa složenoga procesa prebacivanja u kontekstu TUJ-a, u radu sam ukazala na važnost jezičnih stavova nastavnika koji utječu na praksu ispravljanja govora učenika, a koji često ne uzimaju u obzir suvremene spoznaje iz teorije dvo- i višejezičnosti. The usage of nonstandard varieties in Croatian language teaching is restricted in the school domain by student – teacher relation. The Language Management Theory, originally developed by Björn H. Jernudd i Jiří V. Neustupný, focuses on behaviours toward language in oral and written communication. The main objective of this research is to explore how teachers use code-switching in the context of language management theory in the teaching of the Croatian language, sociolinguistic functions of code-switching by students or teachers and a possible outline of language policy at the macrolevel. Qualitative analysis is applied on the data that consist of notes collected from student – teacher interactions in Smiljevac elementary school and Economic-administration and Trade high school in Zadar as well as interviews with two teachers. Beside the description of the complex process of code-switching in the context of LMT, in this study I have pointed out the importance of language attitudes of teachers which affect the practise of correcting student speech which often does not take contemporary findings in bi- and multilingualism into consideration.

Bilingvizam kao sveprisutna pojava u modernom društvu zahtjeva detaljnija istraživanja u svrhu boljeg razumijevanja same pojave te karakteristika jezika bilingvalnih osoba. Sve je veći broj djece koja usvajaju dva jezika istodobno od samog rođenja ili s određenim vremenskim razmakom. Zahvaljujući istraživanjima na području bilingvizma dobivamo jasniju sliku o potencijalnim prednostima i nedostatcima koji se s tom pojavom javljaju. Prebacivanje kodova važna je i jedna od najprepoznatljivijih karakteristika govora bilingvalne osobe. Ona podrazumijeva prelaženje iz jednog u drugi jezik za vrijeme komunikacije. Budući da je za to vrijeme aktivacija obaju jezika bilingvalne osobe jača, vrlo su važna istraživanja upravo te pojave za bolje razumijevanje karakteristika bilingvalnog govora i promjena koje se za to vrijeme događaju. Fonetska istraživanja prebacivanja kodova dosada su se uglavnom temeljila na proučavanju promjena duljine VUG u govoru bilingvalnih osoba. Rezultati tih istraživanja dokazali su postojanje promjena u izgovoru za vrijeme prebacivanja kodova. Cilj ovog rada jest prikaz i usporedba upravo tih istraživanja. Bilingualism as a ubiquitous phenomenon in modern society requires more detailed research in order to better understand the phenomenon itself and the characteristics of the language of bilingual people. An increasing number of children are learning two languages at the same time from birth or with a certain time interval. Thanks to research in the field of bilingualism, we get a clearer picture of the potential advantages and disadvantages that arise with this phenomenon. Code-switching is also an important and the most recognizable feature of a bilingual person's speech. It involves switching from one language to another during communication. Since the activation of both languages of a bilingual person is stronger during this time, it is very important to research these phenomena to better understand the characteristics of bilingual speech and the changes that occur during that time. Phonetic code-switching studies so far have been largely based on the study of changes in VOT length in the speech of bilingual individuals. The results of these studies proved the existence of changes in pronunciation during codeswitching. The aim of this paper is to present and compare these researches.

Prin biografiile lingvistice am descris situația lingvistică a locuitorilor din Carașova și Clocotici, două sate croate din România. Descoperând identitățile lor lingvistice, am aflat detalii legate de limba actuală a minorității croate. Am observat comutare de cod și interferență lingvistică între graiul carașovean, limba croată literară și limba română literară; adaptare la interlocutor (român, croat, carașovean etc.) și identificația cu grupul dorit care au exprimat prin alegerea cuvintelor concrete. Mulțumită acestor fenomene ne-au arătat identitatea lor carașoveană, croată ca și cea română. Unatoč tome što ni danas ne postoje čvrsti dokazi o precima najveće skupine hrvatske manjine u rumunjskom Banatu, Karaševci njeguju svoju zatvorenu zajednicu i time ujedno doprinose jezičnoj posebnosti. U karaševskohrvatskim govorima etnik Karaševak odnosi se na svakog pripadnika iz dvije općine (Karaševo i Lupak) koje se protežu kroz sedam sela: Karaševo, Nermiđ, Jabalče, Lupak, Klokotič, Vodnik te Ravnik. Iako funcioniraju kao zasebna etnička zajednica, s lingvističkog stajališta između ovih sedam sela postoji veća opozicija. Riječ je o prisutnosti karaševskohrvatskih govora u svim selima, osim u Jabalču gdje je štokavsko-ekavski govor nadvladao rumunjski banatski dijalekt. U takvoj bilingvalnoj situaciji ne čudi što su pripadnici ove manjine razvili višestruki lokalni, odnosno etnički i jezični identitet. Karaševskohrvatske govore koriste u familijarnoj atmosferi i u svim situacijama koje to omogućavaju izvan kućnog praga, npr. u općini, na misi, na ulici itd., dok je jezik prestiža izvan granica ove grupe rumunjskih Hrvata uglavnom rumunjski jezik. Zahvaljujući jezičnim biografijama četvero karaševskih te četvero klokotičkih ispitanika, u ovome smo diplomskom radu zabilježili primjere miješanja i prebacivanja kodova, kao i jezične akomodacije koju pojedinac reflektira vlastitim jezičnim odabirom. Takvim načinom komunikacije individualac istovremeno otkriva privrženost određenoj lokalnoj/etničkoj skupini. Navedene jezične karakteristike ujedno tvore i odražavaju jezični odabir svakog pojedinca. Thanks to their unique language and Roman catholic faith, the Krashovani are the most numerous group of Croatian minority in Romanian Banat. They live in two localities, respectively in communes of Carașova and Lupac where they inhabit seven villages. Although they do not know the history of their society, they share a local dialect, Carașova Croatian, but also local identity which is related to Croatia and Romania. This master’s thesis shows the contact between identity and foreign languages, respectively between identity and Carașova Croatian, Croatian and Romanian language as a result of language biographies of four inhabitants of Carașova and four more inhabitants of Clocotici. The relationship of identity and language codes is visible in the communication process which is facing two situations. One of them is family interaction, conversations with other members of the minority in local institutions, at mass, school etc., while the second situation is connected to use of Romanian and Croatian standard language. In six of seven villages language prestige represents Carașova Croatian, the exception is the village Iabalcea where Romanian language is more prevalent than Croatian dialect. This is the reason why Krashovani not only express their multiple linguistic identity using code-mixing or code-switching, but they can also modify their language choice with speech accommodation which leads to identification with the desired group. These linguistic characteristics reflect and in the same time are made by the individual’s language choice.

This thesis is aimed at the ever-growing phenomenon in today’s society, and that is the influence of code-mixing within a specific culture and the effects that emerge within it. More precisely, given the fact that the English language is commonly referred to as the lingua franca of the world, this thesis will serve as a nexus between the English and the Japanese language, as the Japanese anime culture is slowly, but nevertheless steadily, being accepted throughout the world. The pivotal point of the thesis is the code-mixing in a Japanese anime, which is substantiated through the works of Pieter Muysken and Sarah G. Thompson, as well as those of Sadao Asada, Roy D’Andrade, Robert M. McKenzie and others. Additionally, through the works of Paul Varley, James Stanlaw, Albert C. Baugh and Thomas Cable a broad historical background of both English and Japanese will be given. The thesis itself is divided into two parts, the former being dedicated to the theoretical background and explanations of the term “code-mixing”, as well as additional information regarding the cultural connection between English and Japanese. The latter part, i.e., the practical part, will focus on presenting the situations in which the process of code-mixing occurs. Furthermore, 26 Japanese songs which were specifically made for the Japanese anime Naruto: Shippuden will be analysed in order to establish a connection between the two languages in the form of code-mixing. The cases of code-mixing found within the songs will be divided into groups depending on the total number of words used, word class, and whether it is a single word, a few words within the Japanese sentence, or if the sentence is completely in English. Miješanje japanskog i engleskog jezika u pjesmama napisanima za japanski anime „Naruto: Shippuden“ U ovome je radu fokus stavljen na rastući fenomen u današnjem društvu, a to je utjecaj miješanja kodova unutar specifične kulture i učinaka koji se pojavljuju unutar iste. Točnije, s obzirom na činjenicu da se engleski jezik uobičajeno naziva lingua francom svijeta, ovaj rad će poslužiti kao veza između engleskog i japanskog jezika, budući da se japanska kultura animea polako ali sigurno počinje prihvaćati u cijelome svijetu. Ključna točka rada je miješanje kodova u japanskim animeima, što je potkrijepljeno djelima Pietera Muyskena i Sarahe G. Thompson, kao i onima Sadao Asadae, Roy D'Andradea, Roberta M. McKenziea i drugih. Osim toga, kroz djela Paula Varleya, Jamesa Stanlawa, Alberta Baugha i Thomasa Cablea, biti će dodana široka povijesna pozadina engleskog i japanskog. Sama teza je podijeljena na dva dijela, s time da je prvi dio posvećen teorijskoj pozadini i tumačenju pojma „miješanje kodova“, kao i dodatnim analizama kulturne povezanosti engleskog i japanskog. Potonji dio, tj. praktični dio, usredotočen je na prikaz situacija u kojima se javlja proces miješanja kodova. Nadalje, analiziraju se 26 japanske pjesme koje su posebno izrađene za japanski anime Naruto: Shippuden kako bi se uspostavila veza između dva jezika putem miješanja kodova. Slučajevi miješanja kodova koji se nalaze unutar pjesama podijeljeni su u skupine ovisno o ukupnom broju korištenih riječi, vrsti riječi te da li se radi o jednoj riječi, nekoliko riječi unutar japanske rečenice, ili ako je rečenica u potpunosti na engleskom.

Oggi, la maggior parte della popolazione a Pola è bilingue, conoscono al minimo due sistemi linguistici (l’italiano e il croato), ma in alcuni casi anche tre. Il dialetto che è rimasto dopo la guerra e che si parla ancora oggi è proprio l’istroveneto che nella famglia che ho scelto parlano tre generazioni. Proprio per questa ragione ho scelto questa famiglia di Pola. Pola è una città multiculturale e dopo le migrazioni si sono stabilite molte popolazioni diverse che hanno portato diverse lingue e dialetti. Nel presente lavoro si sono fatte le conversazioni spontanei tra i 5 parlanti attraverso la giovane, media e la generazione vecchia. Nelle conversazioni si parla di temi quotidiani che sono condotti con metodo dell’intervista non strutturata. Siccome l’osservatore non era presente durante le conversazioni, si tratta di un’ osservazione occulta. Dopo che si sono fatte le interviste, si fa la trascrizione delle conversazioni. Si selezionano gli esempi più attrativi della trascrizione che mostrano la commutazione di codice, il termine che è stato esaminato attraverso l’analisi della ricerca. Gli esempi sono selezionati in gruppi secondo la divisione di (Gumperz 1982) : la citazione, la specificazione del destinatario, l’interiezione, la ripetizione, la qualificazione del messaggio e la personalizzazione. I partecipanti delle conversazioni conoscono tre lingue: l’italiano, il croato e l’istroveneto, mescolano tutti e tre codici nelle sue parlate. Anche se nella vita quotidiana usano maggiormente il croato, che è la lingua ufficiale di Pola, quando conducono la conversazione nelle situazioni informali come a casa, parlano anche l’italiano e l’istroveneto. Così succede che fanno la commutazione, perché a casa si sentono comodi e rilassati senza pensare quale lingua o dialetto devono usare. Danas je većina stanovništva u Puli dvojezična te poznaju najmanje dva jezična sustava, u nekim slučajevima čak i tri. Istrovenetski dijalekt se nastavio razvijati poslije rata te je prisutan još i danas u razgovorima stanovnika Pule pa ga tako u obitelji koju sam ja izabrala za istraživanje koriste čak tri generacije. Upravo iz tog razloga odabran je slučaj višejezične obitelji iz Pule. Pula je multikulturalan grad u kojem se poslije migracija nastanilo različito stanovništvo, a sa sobom je donijelo niz različitih jezika i dijalekata. U ovom radu obrađeni su spontani razgovori između 5 govornika mlađe, srednje te starije generacije. Razgovori obuhvaćaju teme današnje svakodnevice, a vođeni su metodom nestrukturiranog intervjua. S obzirom na to da promatrač nije bio prisutan tijekom snimanja razgovora, radi se o skrivenom promatranju. Nakon obrađenih intervjua, napravljena je transkripcija razgovora. Tijekom transkripcije odabrani su najznačajniji primjeri koji ukazaju na prebacivanje kodova, glavni pojam ovog istraživanja. Primjeri su grupirani prema podjeli (Gumperz, 1982): citat ili potvrda, približavanje ili udaljavanje od sugovornika, usklik, ponavljanje, pobliže objašnjenje poruke te personalizacija. Sudionici razgovora poznaju tri jezika: talijanski, hrvatski i istrovenetski dijalekt te ih međusobno kombiniraju u svom govoru. Iako se u svakodnevici najčešće koriste hrvatskim jezikom koji je ujedno i službeni jezik grada Pule, u razgovorima neformalnih situacija, kao što je to kod kuće, koriste se i talijanskim te istrovenetskim dijalektom. Upravo u takvim situacijama prebacuju kodove, jer se kod kuće osjećaju najopušteniji, bez ikakvog pritiska na njihove razgovore. The majority of the population in Pula today is bilingual and they know at least two language systems, in some cases even three. Istrian-Venetian dialect continued to develop after the war and it is still present in conversations among citizens of Pula. Consequently, in the family which I chose to study for my research, three generations use itin their everyday language. This was the reason why the case of a multilingual family from Pula was chosen. Pula is a multicultural city which was, after migrations, inhabited by a diverse population that brought a variety of different languages and dialects with it. Spontaneous conversations between 5 interlocutors from a younger, middle and older generation were processed in this thesis. The conversations include relevant everyday topics, and they were led via the method of an unstructured interview. Since the observer was not present when the conversations were being recorded, this was a hidden observation. After the interviews were processed, the conversations were transcribed. During the transcription, most significant examples which indicate code switching, the main term of this research, were chosen. The examples were grouped according to the following division (Gumperz, 1982): quotations, addressee specification, interjections, reiteration, message qualification and personalization. The interlocutors know three languages: Italian, Croatian and the Istrian-Venetian dialect, and they combine them in their speech. Although in their everyday lifethey most often use Croatian, which is also the official language of the city of Pula, in conversations in informal situations, like the conversations that take place at home, they also use Italian and the Istrian-Venetian dialect. It is exactly in these situations that they switch between codes, because they feel most relaxed at home and do not feel any external pressure on their conversations.

Lo scopo di questa tesi è analizzare lo sviluppo e il mantenimento del bilinguismo italiano-croato di una famiglia di Zara. La ricerca si basa sulla registrazione audio ottenuta dall’intervista semistrutturata condotta con i quattro membri della famiglia. Grazie ai dati raccolti tramite l’intervista è stato possibile mostrare la situazione linguistica di questa famiglia bilingue, le loro scelte linguistiche, il loro comportamento verbale e gli atteggiamenti linguistici che stanno alla base di tale comportamento. La ricerca ha dimostrato che gli atteggiamenti linguistici influenzano l’uso e la trasmissione delle lingue all’interno della famiglia. Le risposte degli intervistati hanno mostrato il ruolo centrale della madre per quanto riguarda la scelta della lingua materna da trasmettere alle figlie. Secondo un’altra ipotesi l’italiano sarebbe ancora la lingua maggiormente utilizzata all’interno del dominio famigliare, poiché era quasi prevalentemente l’unica lingua utilizzata prima del trasloco. Questa ipotesi non si è dimostrata corretta, la famiglia ha adottato il croato, ovvero la lingua della nuova comunità, come lingua predominante all’interno della famiglia. Sono tuttavia presenti eventuali commutazioni e alternanze di codice in italiano. La tesi ha dunque rivelato che gli atteggiamenti linguistici non sono decisivi, sebbene svolgano un grosso ruolo. Il fattore decisivo è la lingua che domina in quella comunità. Gli atteggiamenti smettono di essere importanti quando le loro funzioni principali non possono essere realizzate, perché il nuovo ambiente ha imposto loro una nuova lingua. La terza ipotesi tratta appunto il tema della lingua di dominanza, però in questo caso la lingua di dominanza di ciascun individuo. Utilizzando la configurazione di dominanza di Weinreich è stato dimostrato che la lingua dominante di ciascun intervistato corrisponde alla sua lingua madre. Cilj je ovog diplomskog rada analizirati razvoj i održavanje talijansko-hrvatske dvojezičnosti jedne obitelji iz Zadra. Istraživanje se temelji na audio snimkama polustrukturiranih intervjua s četveročlanom obitelji. Koristeći se podacima prikupljenima kroz intervju bilo je moguće prikazati jezičnu situaciju ove dvojezične obitelji, njihove jezične odabire, njihovo verbalno ponašanje te jezične stavove koji su osnova tog ponašanja. Istraživanje je pokazalo da jezični stavovi utječu na korištenje i prenošenje jezika unutar obitelji. Odgovori ispitanika pokazali su ključnu ulogu majke u izboru prenošenja materinskog jezika kćerima. Prema drugoj hipotezi talijanski je i dalje najzastupljeniji jezik u obiteljskoj domeni, uzevši u obzir da je on većim dijelom bio jedini jezik korišten prije selidbe. Ova hipoteza nije se pokazala točnom, obitelj je usvojila hrvatski tj. jezik nove zajednice kao dominantan jezik obiteljske domene. Međutim, ponekad su prisutni prebacivanje kodova i alternacija kodova. Diplomski rad dokazao je da jezični stavovi nisu presudni, iako igraju ključnu ulogu. Presudan je čimbenik jezik koji je dominirao u toj zajednici. Stavovi prestaju biti važni kad se njihove osnovne funkcije ne mogu ostvariti jer je nova okolina obitelji nametnula novi jezik. Treća hipoteza bavi se upravo temom dominantnosti jezika, ali je u ovom slučaju dominantnost jezika vezana uz pojedinca. Pomoću Weinreichove konfiguracije dominantnosti dokazano je da se dominantan jezik svakog ispitanika poklapa s njegovim ili njezinim materinskim jezikom. The goal of this thesis is to analyze the development and maintenance of the ItalianCroatian bilingualism of a family in Zadar. The research is based on audio recordings of semistructured interviews with a family of four. By using the data gathered through the interview it was possible to depict the language situation of this bilingual family, their language choices, the verbal behavior and the language attitudes which are the basis of that behavior. The research has shown that the language attitudes affect the language usage and transmission in the family. The answers of the interviewees have shown that the mother has a key role in the choice of the native language transmission to the daughters. According to the second hypothesis, and taking into consideration that it was for the most part the only language used before moving to Croatia, Italian is still the most used language in the family domain. This hypothesis was shown to be false; the family had adopted Croatian, i.e. the language of the new community as the dominant language of the family domain. However, code-switching and language alternation are still sometimes present. The thesis has proven that the language attitudes are not crucial, although they play an important role. A crucial factor is the language which dominated in that community. Attitudes seem to lose importance when their primary functions cannot be realized because the new surroundings imposed on the family a new language. The third hypothesis deals exactly with the topic of language dominance, but in this case it is associated with the individual. With the help of Weinreich’s dominance configuration it was proven that the dominant language of each interviewee concur with his or her native language.

In this paper I discuss the influence the Spanish language has had on American English, as well as the influence that American English has had on Spanish at the same time. Because of the long-lasting and strong mutual contacts between two languages, Spanglish developed as their mixture. The analysis of Spanglish would be impossible without a short presentation of historical circumstances in which it developed, so it is included in the first part of the paper. In the body of the paper I analyse some important terms connected with the development of Spanglish and other similar linguistic phenomena, as well as some striking phonological, morphological, syntactical and semantic features of it. I also give a short review of the presence of Spanglish in nowadays media, that is, in the press and music. At the end of the paper the passage from a text written in Spanglish is attached as an illustration. U ovom završnom radu bavim se utjecajem španjolskog jezika na američki engleski jednako kao i utjecajem američkog engleskog na špajnolski jezik. Kao rezultat dugogodišnjeg snažno međusobnog utjecaja tih dvaju jezika, razvio se takozvani Spanglish, to jest, španjolsko engleski. Analiza Spanglisha bi bila neizvediva bez kraće predstavljanja povijesnih okolnosti u kojima se razvio, tako da su one uključene u prvom dijelu rada. U središtu rada analiziram bitne termine povezane s razvojem Spanglisha te druge slične lingvističke fenomene, kao i neke fonološke, morfološke, sintaktičke i semantičke značajke. Također, uključila sam i kratak pregled prisutnosti Spanglisha u današnjim medijima, u glazbi i tisku. Na kraju rada, priložila sam odlomak teksta napisanog na Spanglishu.

Jezično miješani tekstovi postavljaju niz izazovnih pitanja kako pred istraživača, tako i pred priređivača. Što za percepciju teksta znači činjenica da se u njemu pojavljuju (najmanje) dva jezična koda? Koliko se u tom smislu današnja percepcija razlikuje od autoru suvremene? Koliko je zahtjevno međusobno razgraničiti kodove u tekstu? Koliko je takvo razgraničenje potrebno, korisno i smisleno? Pristupajući problemu iz jezikoslovne perspektive i uzimajući u razmatranje makaronski latinski kao ekstreman primjer jezične fuzije, u izlaganju će se promotriti različite situacije susreta dvaju jezičnih sustava unutar istoga teksta te će se pokušati identificirati njihove međusobne sličnosti i razlike. Konkretni će primjeri omogućiti usporedbu strategija i posljedica jezičnoga kontakta latinskoga s različitim jezicima, podijeljenima na tri genetske skupine: romansku, germansku i slavensku. Uzet će se u obzir i heterogenost unutar upotrijebljenih jezika, odnosno postojanje njihovih horizontalnih i vertikalnih varijeteta. Taj će postupak nužno naznačiti svojevrsnu tipologiju jezičnoga mikrokontakta specifičnoga za konkretnu književnojezičnu formu, no budući da ona nije samoj sebi svrhom, u daljnjoj će se razradi pokušati identificirati spoznajne granice problema preko kojih ne možemo prijeći, bilo zbog neuhvatljive naravi jezika, bilo zbog nedostupnosti povijesnih podataka. Bit će korisno i osvrnuti se na sociolingvistički kontekst, osobito na specifičan položaj koji je latinski imao u ranovovovjekovnim europskim društvima. Promišljanje navedenih pitanja usko je povezano s praktičnim odlukama koje podrazumijeva priređivanje višejezičnoga teksta za izdavanje. Uključi li se uz to i mogućnost prezentiranja teksta u elektroničkoj formi, implikacije se istih pitanja ozbiljuju na posve nov način. Naime, brisanje fizičkih ograničenja tiskanoga izdanja omogućuje suprisutnost višestrukih i slojevitih interpretacija, njihovu stalnu nadogradnju i pregledno dokumentiranje, kao i fleksibilnost i automatizaciju njihova grafičkog oblikovanja.

Analizom talijanizama u renesansnoj drami Hvarkinja Martina Benetovića pokazat će se da način govora likova ocrtava jasnu sliku društvenih odnosa tog vremena. Osim za izazivanje komičnog efekta, jezik se koristi i kao indikator socijalnoga statusa govornika što je najvidljivije u uporabi talijanizama. Talijanskim se elementima kao znakovima kulturnog prestiža koriste bogatiji slojevi, dok ih u govoru seljaka nema. U radu se analizira adaptacija talijanizama na fonološkoj, morfološkoj i semantičkoj razini te raspravlja o sintaktičkim i frazeološkom kalkovima i prebacivanju kodova., The analysis of Italianisms in Martin Benetović’s Renaissance play Hvarkinja shows that the characters’ way of speaking reflects the structure of social relations of the period. Apart from creating the comic effect, language is used as indicator of the speakers’ social status. This tendency is most visible in the usage of Italianisms. Italianisms as signs of cultural prestige are used by the upper-class characters and they are not present in the lines spoken by the peasants. The paper analyses the adaptation of Italianisms on the phonological, morphological and semantic levels and discusses the syntactic and phraseological calques and code switching.

Istraživanja vezana za prebacivanje kodova pokazuju da je prije svega neophodno da ih se sagleda iz sociolingvističke perspektive, točnije iz perspektive u kojoj su jezično ponašanje i upotreba vezani za govornikov društveni identitet, kao i za aspekte govornikovog društvenog života u širem smislu (Bullock, Toribio 2009). Istraživanje se temelji na snimkama razgovora s govornicima mletačkog idioma u Zadru koje pokazuju često prebacivanje kodova između hrvatskog (čakavskog), mletačkog i talijanskog. Hipoteza je da govornici prebacuju kodove kako bi naglasili svoj dvojezični i višejezični identitet i svoju pripadnost jezičnoj i društvenoj zajednici koja je dominirala i bila na vrhuncu u Zadru polovicom prošloga stoljeća, a danas je reducirana na mali broj govornika. Osim toga, snimke pokazuju druge važne jezične aspekte, poput promjena gramatičkih i leksičkih struktura mletačkoga dijalekta. Takve jezične promjene, tipične za jezično nazadovanje, rezultat su sve rjeđe upotrebe mletačkoga idioma od strane govornika zbog činjenice da se njihovo jezično okruženje promijenilo, a zajedno s njim i jezične navike samih govornika (Schmid 2011).

The sociolinguistic interview and participant observation (Labov 1984, Tagliamonte 2006) are classical fieldwork methods which nonetheless keep spurring researchers to critical (self-)reflection. This presentation will focus on some of the fieldwork challenges which arose during the author’s research into the bilingualism of a four-person Croatian immigrant family who have lived in Toronto, Canada since 1974. It will address the following issues: 1) how do we elicit respondents’ ‘spontaneous’ production (to access their vernacular) in the non-spontaneous interview situation with asymmetrical power relations, and how do we assess the role of the researcher as a factor which influences respondents’ responses on several levels, 2) how much of the research design should we share with respondents, considering its possible influence on their production, 3) how do we approach those results in which respondents' responses differ from what has been observed by the researcher, and 4) should we allow respondents to listen to the recorded material if they ask to? Since this type of research necessarily makes the researcher part of the situation which is the object of their study, the decisions which they make about these issues will be reflected in the research results. This kind of influence or incorporation into the results is unavoidable, but we can become better aware of it and take it into consideration when analyzing the data. For example, in order to gain easier access to respondents’ informal and ‘spontaneous’ production, the researcher must reflect on factors including their own behavior, the varieties of their own production, respondents’ knowledge about the researcher’s linguistic repertoire, the degree of (extra)linguistic accommodation to respondents, the social role in which they are perceived by respondents, as well as the place where interviews are carried out. In bilingual fieldwork situations, respondents might feel that code-mixing and code-switching are not legitimate forms of language production and will need clarification on some basic linguistic views on bilingual varieties, which might in turn influence their production. In some cases respondents will express attitudes and give information about themselves or others which will not correspond to what has been observed by the researcher, which requires the researcher to take care not to provoke respondents’ discomfort with their feedback. Finally, respondents will sometimes wish to listen to the recorded interview material and the researcher must make a decision whether they will allow this and to what extent, especially since respondents might not react to their own or others’ recorded production and views in a positive manner. All of these challenges are open issues which call for discussion.

The Internet, as the largest worldwide network of interconnected computers, assumes multilingualism and thus deserves to be the focus of the latest research on communication. On the one hand, multilingualism can be interpreted as the use of multiple languages or varieties in a particular situation. Therefore, the authors here speak of multilingualism among Croatian elementary school children on the Internet, especially on Facebook. The first step was to conduct research on multilingualism (including both vertical and horizontal multilingualism) of seventh graders in three counties in the northern and north-western regions of Croatia. The next step was to examine whether elementary school children express their multilingualism (both horizontal and vertical) on Facebook as well. The authors wanted to explore whether code-switching and code-mixing occurred in their communication on Facebook, and if they did, to what extent and for what reasons. The conclusion was that Croatian elementary school students are highly multilingual both with respect to vertical and horizontal multilingualism, which is expressed in their communication on Facebook as well, where they frequently use code-switching and code-mixing., Internet kao najveća svjetska mreža međusobno povezanih računala podrazumijeva višejezičnost pa ona u najnovijim istraživanjima komunikacije na internetu zaslužuje biti u fokusu tih istraživanja. Višejezičnost se, naime, u određenom smislu može tumačiti kao uporabu više jezika ili varijeteta u nekoj situaciji. Autorice stoga u ovome radu progovaraju o višejezičnosti hrvatskih osnovnoškolaca na internetu, i to poglavito na Facebooku. One isprva provode istraživanje o višejezičnosti učenika 7. razreda u trima hrvatskim županijama sjeverne i sjeverozapadne Hrvatske s obzirom na vertikalnu i horizontalnu višejezičnost. Sljedeći je cilj bio proučiti izražavaju li osnovnoškolci svoju višejezičnost (i to kako horizontalnu, tako i vertikalnu) i na Facebooku. Željelo se istražiti dolazi li u njihovoj komunikaciji na Facebooku do prebacivanja i miješanja kodova, u kojoj su mjeri prebacivanje i miješanje kodova zastupljeni te koji su razlozi prebacivanja i miješanja kodova. Zaključak je da su hrvatski osnovnoškolci u visokom postotku višejezični, i to kako s obzirom na vertikalnu tako i s obzirom na horizontalnu višejezičnost, te da je ona izražena i u njihovoj komunikaciji na Facebooku, pri čemu oni u svojoj komunikaciji učestalo rabe prebacivanje i miješanje kodova.

Autorice u ovome radu proučavaju višejezičnost koja je zastupljena na internetu kajkavskoga govornoga područja i to poglavito na Facebooku. U tu svrhu pomoću anketnoga upitnika provode istraživanje višejezičnosti kajkavskih govornika s obzirom na vertikalnu i horizontalnu višejezičnost. Autorice nadalje provode analizu jezičnoga korpusa s Facebooka kako bi ustanovile izražavaju li kajkavski govornici svoju višejezičnost (i to kako horizontalnu tako i vertikalnu) i na Facebooku. U ovome dijelu jezične analize one nastoje istražiti dolazi li u komunikaciji kajkavskih govornika na Facebooku do prebacivanja i miješanja kodova, u kojoj je mjeri prebacivanje i miješanje kodova zastupljeno u kajkavskih govornika te koji su mogući razlozi njihovom prebacivanju i miješanju. Rezultati provedenoga istraživanja pokazali su da su kajkavski govornici višejezični i to u smislu vertikalne kao i horizontalne višejezičnosti te da je višejezičnost i dijelom njihove komunikacije na Facebooku pri čemu oni u toj komunikaciji učestalo prebacuju i miješaju kodove.

Ova disertacija prva je dubinska studija slučaja jedne obitelji u području hrvatsko-engleskog iseljeničkog bilingvizma na primjeru četveročlane hrvatske obitelji koja od 1974. godine živi u Kanadi. Cilj je istražiti sociolingvističke uvjete usvajanja engleskoga kao većinskoga jezika, spregu dvojezičnosti i etniciteta u formiranju individualnog identiteta, aspekte jezičnog nazadovanja u hrvatskom jeziku, socio-psihološke aspekte prebacivanja kodova, jezične modalitete bilingvalnog govornika, jezični konflikt i komunikacijsku divergenciju te ispitaničku jezičnu produkciju. Navedena područja istražuju se metodom polustrukturiranog sociolingvističkog intervjua, metodom promatranja ispitanika te kasnijom analizom transkribiranog korpusa. Kvalitativni pristup omogućio je između ostalih rezultata i nove uvide u 1) proces usvajanja većinskoga jezika u iseljeništvu, 2) različite (unutar)generacijske poglede na spregu etniciteta i povezanog jezika, 3) razlike u održanju, razvoju i nazadovanju u hrvatskome kod govornika generacije 1B, 4) raznolike uzroke iseljeničkog prebacivanja kodova, 5) fenomen nemogućnosti govorničkog održanja jednojezičnog modaliteta i utjecaja nedominantnog na dominantni jezik, 6) konflikte unutar zajednice i s drugim zajednicama koji se ostvaruju kao jezična divergencija, 7) razne oblike jezične transferencije/međujezičnih utjecaja, te 8) inovativne oblike neovisnog jezičnog razvoja. Rad postulira i koncept jezičnog odmagača kao značajan čimbenik u analizi motivacije za postizanje i održanje bilingvalne kompetencije.

Svijet romana Mirisi, zlato i tamjan izgrađen je na brojnim oprekama: na opreci između prošlosti i sadašnjosti, Otoka i Grada, pojedinca i sustava, privatnog i javnoga, igrokaza i realnoga života, komunikacije i izolacije, starosti i mladosti, a sve se te oprečnosti realiziraju u odnosu između dvaju glavnih likova u djelu: Madone Markantunove i Maloga. Jezik kojim je napisano književno djelo uvijek je sukladan svijetu književnoga djela te komplementaran s njim upravo zato što se svijet književnoga djela u određenoj mjeri tvori jezikom književnoga djela. Riječ je o dvosmjernome procesu: jezik je svjetotvoran, a književnost je jezikotvorna. Kao i sam roman, i njegov je jezik sazdan na različitim oprečnim silniciama, u prvome redu na opreci konkretnih realizacija štokavskoga i čakavskoga sustava uz dodatak talijanskoga jezika. Svrha je ovoga rada pokazati na koji način jezik koji je stvorio Slobodan Novak u svojem romanu sudjeluje u izgradnji svijeta toga romana, odnosno kakva je i čime je uvjetovana distribucija različitih jezičnih realizacija u romanu te koja je njezina književna svrha.

Code- switching is a relatively new but widely discussed topic in sociolinguistics. The process of using two or more linguistic varieties (language, dialect or register) in the same interaction is very common, especially among bilinguals. To them switching comes naturally but at the same time it has clearly defined functions, which makes it even more intriguing for linguists. Therefore, code-switching became an interesting and frequent research topic studied from numerous perspectives. Linguists cannot agree about the exact number of functions code-switching fulfils in communication. However, this paper focuses on its three most important functions: code-switching as a means of interaction organization, as a sign of retaining one’s identity and as a means of denoting social status. This paper analyzes different definitions of code-switching and briefly mentions some important studies. It also introduces the functions of code-switching which are analyzed and exemplified in the last part. Prebacivanje kodova je relativno nova, no naširoko raspravljana tema u sociolingvistici. Proces upotrebe dvaju ili više jezičnih varijanata (jezika, narječja ili registara) u istoj interakciji vrlo je učestao, posebice kod dvojezičnih govornika. Kod njih do prebacivanja dolazi prirodno, no ono ima jasno definirane funkcije, što taj proces lingvistima čini još intrigantnijim. Zbog toga je prebacivanje kodova postala zanimljiva i česta tema istraživanja, koja se proučava sa brojnih stajališta. Lingvisti su nesložni oko točnog broja funkcija koje prebacivanje kodova ima u komunikaciji. No ovaj se rad fokusira na tri najvažnije: prebacivanje kodova kao način organiziranja interakcije, kao znak zadržavanja identiteta i kao sredstvo označavanja društvenog statusa. Ovaj rad proučava različite definicije prebacivanja kodova, a ukratko spominje i neka važnija istraživanja. Navodi i funkcije prebacivanja kodova koje su analizirane i za koje su navedeni primjeri u posljednjem dijelu rada.

This paper presents examples of code–switching in a large Croatian–English corpus. Use of forms from two languages is a common feature in the speech of 100 Croatian–Australians and code–switching is a habitualised variety. Psycholinguistic and socio–psychological accounts of code–switching are examined to test their applicability and explanatory power to a sample of over 5,600 turns of which 40% contain code–switches. While some items such as proper nouns are possible triggers for psycholinguistically ’involuntary’ code–switch ing, the majority of code–switching examples are accounted within socio–psychological approaches that focus on how speakers position themselves towards others. Bilingual speech, in the context of this sample of semi–spontaneous discourse, is determined by speakers’ employment of ’other–language’ items which may signal re–positioning of roles and/or signal discourse–internal features. Code–switching into English and back to Croatian reflects speakers’ and listeners’ desired linguistic choices with the roles and discourse contexts that they are able to enact within these choices., Ovaj rad bavi se primjerima engleskih transfera u govoru 100 hrvatskih iseljenika druge generacije. Prijelazi s jednog jezika na drugi učestala su pojava u hrvatskom govoru ove skupine australskih Hrvata tako da se može zaključiti da je došlo do određene habitualizacije u usmenoj komunikaciji ovih govornika gdje i jedan i drugi jezik mogu davati lekseme, a samo jedan jezik sintaktičku strukturu. Unatoč njihovoj velikoj učestalosti u svakodnevnome hrvatskom govoru ovih ispitanika prijelazi na engleski jezik ipak mogu imati određeno konverzacijsko značenje, odn. funkciju. U žarištu su one teorije koje daju objašnjenja na ove tri pojave: na prvi pogled ’nesvjesno’ prebacivanje zbog engleskog transfera koji onda povlači za sobom i cijeli prijelaz na engleski (psiholingvističke motivacije putem engleskog ’okidača’, odn. ’triggera’); ’svjesno’ prebacivanje zbog očigledne nemogućnosti da se određena poruka prenese na hrvatskome; primjenjivanje teorije o apsolutnoj i relativnoj markiranosti dvojezičnog teksta u komunikaciji s drugim sugovornikom ovisno o odnosu prema njemu. Rad primjenjuje i modele i putem njih objašnjava osobine određenih tekstova, odn. podataka i daje usporedbu o primjenjivanju takvih modela u ovome velikom korpusu od 100 snimljenih razgovora. Dok su psiholingvističke i metalingvističke motivacije prilično rijetke, primjenjivanje modela speech accommodation theory (Giles & Brown) pokazuje da i u komunikacijskim interakcijama s pripadnicima iste etničke i jezične skupine prijelazi između jezika mogu se objasniti na osnovi međuindividualnih razlika. Primjenjivanje markedness modela (Myers– Scotton) ne pokazuje bitne razlike između govornika na osnovi stupnja bliskosti prema autoru što možda potvrđuje tezu o općoj nemarkiranosti prelaženja između jezika kao normalnome jezičnom fenomenu među ovim australskim Hrvatima.

Engleski kao globalni jezik snažno utječe na sve jezike s kojima dolazi u dodir. Taj je utjecaj osobito uočljiv u jeziku medija. Na temelju korpusa tiskanih i elektronskih medija analizirat će se tipovi engleskog utjecaja na hrvatski: osobine novih posuđenica, sve učestalije prebacivanje kodova, stupanj dvojezične kompetencije koji se očekuje od primatelja poruke, te stilsku funkciju anglicizama u različitim tipovima teksta.

Prebacivanje kodova (code-switching) termin je koji označava naizmjeničnu upotrebu dvaju ili više jezika unutar jednog iskaza. Ono je rezultat kontakta među jezicima, a svojstveno je govoru bilingvalnih govornika. U posljednje vrijeme proučavanje tog i ostalih kontaktnih fenomena pobuđuje sve veće zanimanje lingvista. Ovaj rad bavi se analizom prebacivanja kodova u dvojezičnim oglasima objavljenim u dvama glasilima hrvatske zajednice u Kanadi.

U radu se fonološki, morfološki i sintaktički analiziraju talijanizmi iz renesansne drame "Hvarkinja". Analiziraju se semantički i frazeološki kalkovi te prebacivanje kodova prisutno u govoru likova različitih društvenih slojeva.

U radu se opisuje prebacivanje kodova s mjesnog govora na substandard i obrnuto u govoru jezične zajednice Međimurja. Analiza je izvršena na korpusu snimljenih autentičnih razgovora u kojima dolazi do prebacivanja kodova. Pri tome se uzimaju u obzir formalni i neformalni registri, nivo obrazovanja i dob govornika. Prati se zastupljenost kodova po govornim ulogama i situacijama, učestalost prebacivanja kodova i razlozi za njihovo prebacivanje. Autori nalaze da su u svim snimljenim govornim ulogama i situacijama zastupljena oba koda, da su starosna dob, stupanj obrazovanja i opozicija ruralno/urbano najvažniji čimbenici u odabiru varijeteta jezika, da je učestalost prebacivanja različita: od neznatne do osjetne, a najčešćim razlogom za prebacivanje s koda na kod javlja se stupanj intimnosti/formalnosti.

Prikazuju se strukturalni, sociolingvistički i pragmatički aspekti prebacivanja kodova u korpusu koji obuhvaća komedije N. Nalješkovića, M. Držića, anonimnog autora iz 18. stoljeća, V. Stulića i drame I. Vojnovića.

Određuje se povijesno-ekonomski i sociokulturni kontekst višejezičnosti karakteristične za istočnu obalu Jadrana u razdoblju od kasnoga Srednjeg vijeka do pada Mletačke i Dubrovačke republike. Na podlozi tekstova dubrovačkog komičnog teatra XVI.-XVII. stoljeća - uz poseban osvrt na pojavu prebacivanja kodova - i dokumentarnih svjedočanstava, preispituju se pogledi nekih talijanskih lingvista - ponovljeni i u domaćoj literaturi u novije vrijeme - o potpunoj dvojezičnosti stanovnika Dalmacije i Dubrovnika, upućujući na problematičnost takvih stavova kada je riječ o pripadnicima nižih slojeva i o ženama.

U knjizi se prikazuje povijesno-kulturološki kontekst dodira između hrvatskog i talijanskog jezika, te adaptacija talijanizama na fonološkoj, morfološkoj i semantičkoj razini, kao i prebacivanje kodova. Uspoređujući talijanski element u standardnom hrvatskom i u dubrovačkom govoru istražuju se razlike između intimnog i kulturnog posuđivanja. Knjiga u dodatku sadrži Rječnik talijanizama u standardnom hrvatskom i Rječnik talijanizama u dubrovačkoj dramskoj književnosti.

The article presents various approaches to language production models and relates them to codeswitching between Croatian and Italian

Autorica daje kulturno-povijesni pregled hrvatsko-talijanskih jezicnih dodira, te prikazuje različite aspekte adaptacije posudenica, kao i sintaktičke i sociolingvisticke aspekte prebacivanja kodova između dvaju jezika.

U članku se se ukratko prikazati povijesni okvir hrvatsko-talijanskih jezičnih dodira na temelju korpusa talijanizama u standardnom hrvatskom jeziku i dubrovačkoj dramskoj knji- ževnosti između XVI. i kraja XIX. stoljeća, kao i adaptacija posuđenica na fonološkoj, morfološ koj i semantičkoj razini, te različiti aspekti prebacivanja kodova.

Jezični su dodiri rezultat povijesnih i kulturnih dodira, a hrvatsko-romanski utjecaji i prožimanja trajali su od početaka hrvatske povijesti na istočnoj obali Jadrana. Nastojeći obuhvatiti kako sinkronijsku, tako i dijakronijsku dimenziju, autorica je uspoređivala korpus talijanizama u standardnom hrvatskom i talijanske posuđenice u dubrovačkoj književnosti ukazujući na razlike između kulturnog i intimnog posuđivanja. Analizirala je adaptaciju posuđenica na fonološkoj, morfološkoj i semantičkoj razini, te sintaktičke i sociolingvistička aspekte prebacivanja kodova.