Psycholinguistic, metalinguistic and socio–psychological accounts of code–switching: a comparative analysis of their incidence in a large Croatian–English sample

This paper presents examples of code–switching in a large Croatian–English corpus. Use of forms from two languages is a common feature in the speech of 100 Croatian–Australians and code–switching is a habitualised variety. Psycholinguistic and socio–psychological accounts of code–switching are examined to test their applicability and explanatory power to a sample of over 5,600 turns of which 40% contain code–switches. While some items such as proper nouns are possible triggers for psycholinguistically ’involuntary’ code–switch ing, the majority of code–switching examples are accounted within socio–psychological approaches that focus on how speakers position themselves towards others. Bilingual speech, in the context of this sample of semi–spontaneous discourse, is determined by speakers’ employment of ’other–language’ items which may signal re–positioning of roles and/or signal discourse–internal features. Code–switching into English and back to Croatian reflects speakers’ and listeners’ desired linguistic choices with the roles and discourse contexts that they are able to enact within these choices.
Ovaj rad bavi se primjerima engleskih transfera u govoru 100 hrvatskih iseljenika druge generacije. Prijelazi s jednog jezika na drugi učestala su pojava u hrvatskom govoru ove skupine australskih Hrvata tako da se može zaključiti da je došlo do određene habitualizacije u usmenoj komunikaciji ovih govornika gdje i jedan i drugi jezik mogu davati lekseme, a samo jedan jezik sintaktičku strukturu. Unatoč njihovoj velikoj učestalosti u svakodnevnome hrvatskom govoru ovih ispitanika prijelazi na engleski jezik ipak mogu imati određeno konverzacijsko značenje, odn. funkciju. U žarištu su one teorije koje daju objašnjenja na ove tri pojave: na prvi pogled ’nesvjesno’ prebacivanje zbog engleskog transfera koji onda povlači za sobom i cijeli prijelaz na engleski (psiholingvističke motivacije putem engleskog ’okidača’, odn. ’triggera’); ’svjesno’ prebacivanje zbog očigledne nemogućnosti da se određena poruka prenese na hrvatskome; primjenjivanje teorije o apsolutnoj i relativnoj markiranosti dvojezičnog teksta u komunikaciji s drugim sugovornikom ovisno o odnosu prema njemu. Rad primjenjuje i modele i putem njih objašnjava osobine određenih tekstova, odn. podataka i daje usporedbu o primjenjivanju takvih modela u ovome velikom korpusu od 100 snimljenih razgovora. Dok su psiholingvističke i metalingvističke motivacije prilično rijetke, primjenjivanje modela speech accommodation theory (Giles & Brown) pokazuje da i u komunikacijskim interakcijama s pripadnicima iste etničke i jezične skupine prijelazi između jezika mogu se objasniti na osnovi međuindividualnih razlika. Primjenjivanje markedness modela (Myers– Scotton) ne pokazuje bitne razlike između govornika na osnovi stupnja bliskosti prema autoru što možda potvrđuje tezu o općoj nemarkiranosti prelaženja između jezika kao normalnome jezičnom fenomenu među ovim australskim Hrvatima.