Search

Uloga i važnost savjetovanja pacijenata, kriteriji za odabir nadomjesnog glasa i individualizirani pristup u rehabilitaciji glasa i govora nakon laringektomije.

Savjetovanje predstavlja proces kojega je gotovo nemoguće konkretno definirati u cijeloj njegovoj obuhvatnosti, kao ni standardizirati prilikom samog provođenja. Upravo ovaj rad nastoji obuhvatiti različite karakteristike savjetovanja, s naglaskom na pedagoško savjetovanje, odnosno pedagoško savjetovanje u odgojno-obrazovnoj ustanovi. Pedagoško savjetovanje u odgojno-obrazovnoj ustanovi provodi školski stručni suradnik pedagog, a za obavljanje savjetodavnog rada potrebne su mu određene kompetencije. Stoga, cilj ovoga rada je prikazati savjetodavni rad školskog stručnog suradnika pedagoga u odgojno-obrazovnim ustanovama te spoznati koje kompetencije su potrebne školskom stručnom suradniku pedagogu za provođenje savjetodavnog rada. Iz rada je vidljivo kako je savjetodavni rad jedno od kompleksnijih područja rada pedagoga. Za provođenje savjetodavnog rada školski stručni suradnik pedagog, osim iskustva u radu s mladima i poznavanja osobitosti razvoja treba imati iznimno razvijene različite pedagoške kompetencije, dok se specifične kompetencije za provođenje savjetodavnog rada mogu podijeliti na različita stručna znanja (pedagoška i psihološka), kvalifikacije, vrijednosti, vještine i sposobnosti, a značajne su se pokazale i pozitivne osobine ličnosti te životno-etičko usmjerenje. Svoje kompetencije školski stručni suradnik pedagog razvija formalnim, visokoškolskim obrazovanjem, ali i dodatnim stručnim usavršavanjima te neformalnim i informalnim učenjem. Razvijanjem kompetencija školski stručni suradnik pedagog razvija i vlastiti rad te će upravo na taj način biti spremniji pomoći učenicima u bilo kojoj situaciji u kojoj se nađu. Counseling represents a process that is almost impossible to define in its entirety, as well as to standardize during the actual implementation. This master thesis tries to cover the different characteristics of counseling, with an emphasis on pedagogical counselling and pedagogical counseling in an educational institution. Pedagogical counseling in an educational institution is carried out by a school professional associate pedagogue, who has to have certain competencies to performing such work. Therefore, the main aim of this master thesis is to present the counseling work of the school professional associate pedagogue in educational institutions and to establish what competencies are needed for the school professional associate pedagogue to carry out counseling work. It is evident that counseling work is one of the most complex areas of work of pedagogues. In order to carry out counseling work, a school professional associate pedagogue, in addition to experience in working with young people and knowledge of their development, should have extremely developed pedagogical competencies. In addition to general, specific competencies are significant for conducting counseling work and can be divided into different professional knowledge (pedagogical and psychological), qualifications, values, skills, abilities. Positive personality traits and life-ethical orientation are also significant. School professional associate pedagogues develop their competencies through formal, higher education, but also through additional professional training and informal learning. By developing competences, the school professional associate pedagogue also develops his own knowledge and work and in this way he is more prepared to help students in any situation in which they may find themselves.

I address the problem of how shared empathy and group therapy are a required condition for any successful work with patients in medical and clients in philosophical practice. Moreover, a theory of shared empathy must also account for the arguably more intricate issue of how group members might properly share their own mental domain with its distinctive phenomenology, and their distinctive attitudes toward one another, so that the necessary self-testimonies of clients do not rest on the previous pathological state. Furthermore, I aim to offer some steps towards solving this problem. I will do so by outlining what methodology lies behind the theory of shared empathy, and showing how, based on the results of a case study, it can be understood in such a way that it still accommodates all requirements for what counts as valid coherence of self-testimony and successful client’s healing., Bavim se problem toga kako su dijeljena empatija i grupna terapija obvezni uvjeti za uspješan rad s pacijentima u medicinskoj i klijentima u filozofijskoj praksi. Nadalje, teorija dijeljene empatije mora se baviti i nedvojbeno zamršenijim problemom toga kako članovi grupe mogu ispravno dijeliti svoju mentalnu domenu s njenom posebnom fenomenologijom, te svoja osebujna držanja jednih prema drugima, tako da nužna samosvjedočanstva klijenata ne počivaju na prethodnom patološkom stanju. U nastavku nudim neke korake prema razrješenju toga problema. Učinit ću to ocrtavajući metodologiju koja se nalazi iza teorije dijeljene empatije te pokazujući, na primjeru jedne studije slučaja, kako to može biti razumljeno na taj način da se prilagođava svim preduvjetima za valjanu koherenciju samosvjedočanstva i uspješnog klijentova liječenja., Ich beschäftige mich mit dem Problem, wie geteilte Empathie und Gruppentherapie Pflichtvoraussetzungen für eine erfolggekrönte Arbeit mit Patienten in der medizinischen und Kunden in der philosophischen Praxis sind. Fernerhin muss sich die Theorie der geteilten Empathie ebenso mit einem zweifellos verwickelteren Problem befassen, nämlich wie Gruppenmitglieder die mentale Domäne mit ihrer besonderen Phänomenologie sowie ihre eigenartigen Haltungen zueinander richtig teilen und besitzen können, sodass die notwendigen Selbstzeugnisse der Kunden nicht auf einem vorausgehenden pathologischen Zustand beruhen. Darauffolgend biete ich einige Schritte zur Lösung dieses Problems. Ich tue dies, indem ich die hinter der Theorie der geteilten Empathie liegende Methodologie skizziere und am Beispiel einer Fallstudie darlege, wie sich dies in einer solchen Weise begreifen lässt, dass es sich an alle Vorbedingungen für eine gültige Kohärenz von Selbstzeugnis und gelungener Kundenbehandlung anpasst., Je traite du problème de savoir comment l’empathie partagée et la thérapie de groupe sont des conditions nécessaires pour un travail réussi avec les patients dans la pratique en médecine, et avec les clients dans la pratique philosophique. En outre, la théorie de l’empathie partagée doit indubitablement faire face à un problème plus complexe : comment les membres d’un groupe peuvent partager et posséder de manière juste le champ mental avec sa phénoménologie particulière qui lui est propre, mais également les attitudes particulières des uns envers les autres ? Ainsi, les témoignages nécessaires des clients ne reposent pas sur leur état pathologique antérieur. Dans la suite du travail je propose quelques éléments visant à résoudre ce problème. Pour cela, je décrirai dans les grandes lignes la méthodologie qui se situe en arrière-fond de la théorie de l’empathie partagée en montrant, sur l’exemple d’une étude d’un cas, que cela peut être compris de manière à s’adapter à toutes les préconditions afin d’obtenir une cohérence valide du témoignage et un traitement efficace pour le client.

U prezentaciji su prikazane osnovne vještine savjetovanja te osnovni dijelovi/bitni elementi razgovora/savjetovanja/informiranja pacijenata o zaštiti od spolno prenosivih infekcija (aktivno slušanje pacijenta, korištenje razumljivog jezika i pojmova, ne osuđujući stav, korištenje otvorenih pitanja, individualizirani plan i preporuke za smanjenje rizika, procjena rizika za spolno prenosive infekcije, savjetovanje u slučaju pozitivnog i u slučaju negativnog nalaza.

CILJEVI ISTRAŽIVANJA: Ciljevi ovog istraživanja bili su ispitati mišljenja liječnika obiteljske medicine (LOM) o ulozi pravilne prehrane na zdravlje pojedinca, istražiti praksu savjetovanja o prehrani kod LOM-a prije i tijekom pandemije te ocijeniti postoji li povezanost između promatranih varijabli. USTROJ STUDIJE: Presječna studija. ISPITANICI I METODE: U istraživanje je bilo uključeno 100 LOM na području Istočne Hrvatske koji su bili u radnom odnosu u razdoblju od 7. veljače 2022. do 17. ožujka 2022. Istraživanje je provedeno pomoću anonimnog anketnog upitnika sastavljenog od 26 pitanja. REZULTATI: Provedenim istraživanjem utvrđena su uglavnom pozitivna mišljenja LOM o ulozi pravilne prehrane na zdravlje pacijenata. Utvrđene su razlike u mišljenju među ispitanicima s obzirom na njihova socioekonomska i sociodemografska obilježja. LOM u većoj mjeri provode savjetovanja o prehrani u svom svakodnevnom radu s pacijentima. Tijekom pandemije COVID-19, LOM značajno su manje pacijenata uz ostale zdravstvene savjete savjetovali i o zdravom načinu prehrane u odnosu na vrijeme prije pandemije. ZAKLJUČAK: Provedenim istraživanjem o obilježjima savjetovanja o prehrani LOM tijekom pandemije COVID-19 većina LOM provodi savjetovanja o prehrani u svom svakodnevnom radu, iako tijekom pandemije COVID-19 u značajno manjoj mjeri. Liječnici imaju pozitivna mišljenja o važnosti i ulozi zdrave prehrane, te su mišljenja kako je nepravilna prehrana jedan od značajnijih rizičnih čimbenika koji može utjecati na nastanak i razvoj kroničnih nezaraznih bolesti. Kao najznačajnije prepreke u provođenju savjetovanja o prehrani u svom svakodnevnom radu ističu nedostatak vremena, nesuradljivost pacijenata i nedostatak edukacije vezane uz prehranu, stoga je potrebno omogućiti liječnicima dodatno obrazovanje iz navedenog područja.

Svako putovanje je povezano s određenim zdravstvenim rizicima. Savjetovanje putnika uključuje pravovremeni i odgovarajući savjet prije putovanja o očuvanju zdravlja putnika i epidemiološki nadzor i savjetovanje po povratku s putovanja. Savjetovanje prije putovanja ovisi o brojnim čimbenicima poput razlog putovanja, vremena putovanja, vrste smještaja i duljine boravka, planiranim aktivnostima, zdravstvenim stanjem putnika i sl. Mjere zaštite zdravlja uključuju nemedicinske mjere (informiranje, protektivno ponašanje) i medicinske mjere (cijepljenje, kemoprofilaksa, rano liječenje, prva pomoć).Cijepljenja za turistička putovanja mogu biti obavezna cijepljenja u međunarodnom prometu, cijepljenja na zahtjev zemlje u koju se useljava). Zaštita zdravlja od zaraznih bolesti na putovanju uključuje savjetovanje o zaštiti crijevnih zaraza, zaštiti od bolesti nastalih dodirom sa insektima i drugim životinjama te zaštiti od spolno prenosivih bolesti. Prema Zakonu o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti radi zaštite od unošenja bolesti u prometu preko granice, obavlja se sanitarno- inspekcijski nadzor nad državljanima Republike Hrvatske i drugim osobama koje koje ulaze u RH ; Zdravstveni nadzor se provodi nad osobama koej u Hrvatsku ulaze iz država u kojima postoji bolest malarija, kolera, bolesti COVID-19 uzrokovane virusom SARS-CoV2, virusnih hemoragijskih groznica ili drugih bolesti određenim međunarodnim ugovorom kojeg je RH stranka. Zdravstveni pregled obavlja se odmah pri ulasku u RH, a nadzor traje tijekom razdoblja inkubacije određenog za pojedinu bolest ; pregled i nadzor obavlja: ŽZJZ, HZJZ. Važno je naglasiti da ako se osoba razboli unutar nekoliko tjedana/mjeseci nakon povratka s putovanja, liječniku treba napomenuti mjesto putovanja.

Obitelj je prva životna skupina kojoj pripadamo te prirodni socijalni sustav, koji ima svoju strukturu, funkcije, pravila, uloge, načine komuniciranja, načine suočavanja s problemima i njihovim rješavanjem. Obitelj predstavlja temelj socijalizacije. Socijalizacija je dugotrajan i složeni proces u kojem pojedinac u interakciji s društvenom okolinom razvija, oblikuje i uči društveno relevantne oblike doživljavanja i ponašanja: uvjerenja, stavove, vrijednosti, navike i običaje. U glavne čimbenike obiteljskog života ubrajaju se otac, majka, dijete te braća i sestre. Svatko od njih nosi određenu ulogu i pridonosi unaprjeđenju razvoja djeteta s poteškoćama. Oblici položaja djeteta s teškoćama u razvoju u svojoj obitelji usko su povezani sa sposobnošću prilagodbe roditelja novoj i iznenadnoj situaciji. Socijalna podrška obiteljima važna je za psihosocijalni razvoj djeteta i svakodnevno funkcioniranje odrasle osobe. Postoji nekoliko vrsta socijalne podrške: podrška samopoštovanju, informacijska podrška, podrška druženjem i instrumentalna podrška. Različiti oblici formalne i neformalne podrške pružaju zadovoljenje osnovnih životnih potreba i pozitivno utječu na članove obitelji. Uloga formalne podrške temelji se na informiranju i savjetovanju roditelja o mogućim rješenjima i strategijama nošenja sa izazovom. Neformalna podrška motivirana je osobnim motivima pružatelja, a ovisi o vrsti i težini invaliditeta osobe i mogućnostima pružanja i manifestira se kroz emocionalnu, informacijsku, praktičnu, financijsku i drugu podršku. Pomoću formalne i neformalne podrške obitelj može na različite načine pomoći djetetu s poteškoćama u razvoju kako bi ono postalo više samostalno i bilo pripremljeno za život u društvu.

Stručni suradnik pedagog pedagoško savjetovanje svakodnevno provodi s učenicima, što ga stavlja na poziciju jednog od najvažnijih područja njegova rada. Pedagoško savjetovanje je jako izazovan dio posla pedagoga: kako bi što učinkovitije odgovorili na izazove i zahtjeve pedagoškog savjetovanja te unaprijedili kompetencije za njegovo kvalitetno vođenje, pedagozi se moraju kontinuirano stručno usavršavati. Međutim, pedagoško savjetovanje je područje pedagogije koje je nedovoljno istraživano, ali i nedostatno razvijeno kao praksa stručnog suradnika pedagoga, a o procesu savjetodavnog rada pedagoga s učenicima manjka stručnih i znanstvenih radova, posebice na području Republike Hrvatske. Iz navedenih razloga, ovo istraživanje je obuhvatilo upravo tu tematiku, kako bi novim spoznajama doprinijelo pedagogijskoj znanosti i praksi. Shodno tome, cilj ovoga istraživanja bio je ispitati kako pedagozi shvaćaju pedagoško savjetovanje učenika i svoju ulogu savjetnika, koja su njihova iskustva i potrebe u pedagoškom savjetovanju učenika te kako procjenjuju vlastitu kompetentnost za provođenje pedagoškoga savjetovanja i uspješno odgovaranje na izazove koje ono nosi. Proveden je polustrukturirani individualni intervju na uzorku od šest pedagoginja zagrebačkih osnovnih škola. Rezultati istraživanja pokazuju da sve sudionice pedagoško savjetovanje učenika i svoju ulogu savjetnika smatraju jednim od najvažnijih područja svog profesionalnog djelovanja. Isto tako, većinom smatraju da su kompetentne za pedagoško savjetovanje koje u vlastitoj praksi učinkovito i provode. Smatraju kako im studij pedagogije nije dao potrebna znanja i vještine za kvalitetno provođenje pedagoškog savjetovanja, već učinkovitost pripisuju svojoj osobnoj motivaciji za stručnim usavršavanjem u tom području. Osim toga, sudionice pedagoško savjetovanje smatraju jako izazovnim područjem rada prilikom kojeg mnoge njihove potrebe trebaju biti zadovoljene da bi ono moglo biti kvalitetno vođeno, pri čemu ističu potrebu za cjeloživotnim obrazovanjem kao ključnu potrebu koju smatraju ne samo osobnim izazovom, već i odskočnom daskom za uspješno pedagoško savjetovanje. Professional assistant pedagogues conduct pedagogical counseling with students on a daily basis, which makes pedagogical counseling one of the most important areas of their work. This means that pedagogical counseling is very challenging for pedagogues, and in order to respond as efficiently as possible to the challenges and requirements of pedagogical counseling and improve the competencies needed to perform well as a counselor, they must continuously improve their skills. However, pedagogical counseling is an area of pedagogy that has to date not only been insufficiently researched, but also insufficiently developed as a practice of a professional assistant pedagogue, and the process of advisory work of pedagogues with students lacks professional and scientific papers, especially in Croatia. For these reasons, this research covers precisely this topic in order to contribute new knowledge to pedagogical science and practice. Consequently, the aim of this research is to examine how pedagogues understand pedagogical counseling of students and their own role as counselors, what their experiences and needs in pedagogical counseling of students are and how they assess their own competence to conduct pedagogical counseling and successfully respond to the challenges it presents. A semi-structured individual interview was conducted on a sample of six pedagogues from Zagreb primary schools. The results of the research show that all participants consider pedagogical counseling of students and their role as counselors to be one of the most important areas of their work. Likewise, most of them believe that they are competent for pedagogical counseling, which they effectively implement in their work. They believe that the pedagogy program did not give them the necessary knowledge and skills for quality pedagogical counseling, but attribute their performance to their personal motivation for professional development in this area. In addition, the participants consider pedagogical counseling to be a very challenging area of work where many of their needs need to be met in order for it to be conducted well. All participants agree that their key need is lifelong learning, which is not only a personal challenge, but also a stepping stone for successful pedagogical counseling.

Prehrana je potrebna za normalan rad svih stanica u organizmu, za stvaranje energije, imunološki sustav i metabolizam. Savjetovanje u prehrani kod osoba oboljelih od onkoloških bolesti usmjereno je prema smanjenju poteškoća izazvanih samom bolešću i/ili nuspojavama terapije. Savjetovanje o prehrani, antropometrijsku i nutritivnu procjenu i potporu treba započeti prilikom samog postavljanja dijagnoze. Savjetovanje o prehrani treba biti individualno i prilagođeno svakom onkološkom bolesnika ovisno o samoj bolesti i nuspojavama liječenja. Bitnu ulogu u cijelom procesu liječenja ima multidiciplinaran pristup te na adekvatnu prehranu treba gledati kao važan dio potporne terapije. Obzirom da su, uz sve druge članove tima, medicinske sestre/tehničare i prvostupnici sestrinstva u stalnom kontaktu s oboljelom osobom i s obiteljima potrebna je konstantna edukacija o najnovijim spoznajama iz dijetoterapije onkoloških bolesti. Nutrition is necessary for the normal functioning of all cells in the body, for energy production, the immune system and metabolism. Dietary counseling for people with cancer is aimed at reducing the difficulties caused by the disease itself and / or the side effects of therapy. Nutrition counseling, anthropometric and nutritional assessment, and support should begin at the time of diagnosis. Nutrition counseling should be individualized and adapted to each oncology patient depending on the disease itself and the side effects of the treatment. An important role in the whole treatment process is played by a multidisciplinary approach, and adequate nutrition should be seen as an important part of supportive therapy. Since, along with all other team members, nurses / technicians and bachelors of nursing are in constant contact with the patient and families, constant education is needed about the latest knowledge in the diet therapy of oncological diseases.

This paper aims to present the development of the social dimension of higher education and the importance of developing social support through competent and professional counselling for students. The establishment of the European Higher Education Area (EHEA) and the social dimension of higher education dedicated to student support ensued from the acknowledged need to advance higher education in the European Union. Along with different measures of student support (such as financial aid, streamlined administrative requirements for admission, institutional support in housing, transportation, food, and health care), social support services, such as guidance and counselling, equally represent a significant aspect of the social dimension. Dedicated institutional structures provide formal social support such as student counselling centres, which offer individual or group counselling and support students in overcoming the challenges of the academic experience. Finally, the activities concerning the social dimension of higher education focus on vulnerable groups, as well as the role and the importance of further developing counselling support at higher education institutions in Croatia., Cilj je rada prikazati razvoj socijalne dimenzije visokoga obrazovanja te važnost razvoja socijalne podrške kroz stručno i profesionalno savjetovanje namijenjeno studentima. Svijest o potrebi unaprjeđenja visokoga obrazovanja u Europskoj uniji vodila je utemeljenju jedinstvenoga područja europskoga obrazovanja tzv. EHEA (European High Educatian Area) i unutar njega, posebnoga područja koje se bavi podrškom studiranju kroz tzv. socijalnu dimenziju visokoga obrazovanja. Uz različite mjere pomoći studentima u vidu financijskih potpora, jednostavnijih i olakšanih administrativnih pravila upisa, institucijske podrške u vidu stanovanja, prijevoza, hrane i zdravstvene pomoći. Važan dio te socijalne dimenzije odnosi se na usluge pružanja socijalne podrške u smislu usmjeravanja i savjetovanja. Formalna socijalna podrška ostvaruje se preko specijaliziranih institucionalnih usluga kao što su studentska savjetovališta koja nude usluge individualnoga ili grupnoga savjetovanja i pomaganja studentima u prevladavanju izazova na koje nailaze u akademskom životu. Zaključno rad kroz socijalnu dimenziju visokoga obrazovanja stavlja fokus na ranjive skupine te ulogu i važnost daljnjega razvoja savjetovališne podrške na visokim učilištima u Hrvatskoj.

U Zborniku su stručni radovi djelatnika/ica i suradnika/ica Bračnih i obiteljskih savjetovališta objavljivani u Pastoralnom časopisu Vjesnik Đakovačko-osječke nadbiskupije u razdoblju od 2015 do 2020. godine. Teme radova su sljedeće: Osnaživanje obitelji i njezinih pomoagača ; Rad s traumatiziranim osobama i njihovim obiteljima ; Podrška obitelji u krizi ; Emocionalna ingeligencija - Put k integraciji i zajedništvu ; Podrška u očuvanju bračne ljubavi ; Autentična duhovnost - temeljni čibmenik osnaživanja obitelji.

Cilj rada je prikazati podatke o radu Savjetovališta za poteškoće učenja i prilagodbe u Službi za školsku i adolescentnu medicinu u razdoblju 2010.-2015. godine. U promatranom razdoblju u Savjetovalište se javilo 116 klijenata (63,7 % djevojaka) u dobi od 12 do 32 godine. Najčešći razlozi dolaska bili su: školski i akademski neuspjeh, anksiozna stanja, simptomi depresije, nedostatak samopoštovanja. U tretmanu je primjenjivan kognitivno-bihevioralni pristup. Praćenjem ishoda utvrđeno je da 68,1 % klijenata koji su se javili u Savjetovalište završava tretman, 24,1 % prekida savjetovanje bez pojašnjenja, a 7,7 % upućeno je drugom stručnjaku. U prosjeku je po korisniku bilo 6 susreta. Zadovoljstvo i napredak tretmana evaluiran je samoprocjenom samih klijenata mjerenima na ljestvici od 1 do 10 i standardiziranim upitnicima. Prema rezultatima evaluacije, provedeni savjetodavni tretman bio je uspješan u 75,9 % slučajeva. Savjetovalište otvorenih vrata u Službi za školsku i adolescentnu medicinu potrebno je i učinkovito. Ako se teškoća prepozna u ranoj fazi i ako se pravovremeno pruži adekvatan tretman za njeno prevladavanje, dolazi do unaprjeđenja dobrobiti i kvalitete života mladog čovjeka, a ne samo postizanja zacrtanog školskog uspjeha., This paper reports on activities at the Counselling Centre for learning and adjustment difficulties during the period of 2010-2015. During the observation period, 116 clients (63.7% girls) were admitted at the Counselling Centre, aged 12-32 years. The most common reasons for admission were: school and academic failure, anxiety disorders, symptoms of depression and lack of confidence. Patients were treated with cognitive behaviour therapy. The results showed that 68.1% of patients completed their therapy, 24.1 % dropped out of treatment without providing an explanation and 7.7 % of them were referred to other specialists. The average number of sessions per user was 6. Satisfaction and progress were evaluated using a self-report scale from 0 to 10 and by standardized questionnaires; 75.9 % of clients considered treatment successful. This study indicates that open-door advisory centres at the Department for School and Adolescent Medicine are necessary and effective. If the disorders are recognized early and treatment is initiated on time, it could result in not only better school success but also improve the person’s quality of life and well-being.

S obzirom na porast broja znanstvenih dokaza o povezanosti poremećaja sastava crijevne mikroflore i pojavnosti nekih sistemskih oboljenja ili oboljenja pojedinih organskih sustava, probiotici se danas sve više koriste u prevenciji ili liječenju različitih patofizioloških stanja. Savjetovanje pacijenata o racionalnoj primjeni probiotika bitno je otežano zbog niza čimbenika, prvenstveno zbog nedostatka jasnih dokaza o učinkovitosti, smjernica o odabiru vrste i doze preparata te trajanju suplementacije kod pojedinih oboljenja. Dodatan problem stvara sve veći broj preparata na tržištu, nedosljednosti u deklariranju pojedinih probiotičkih sojeva i vrsta te varijabilna kvaliteta suplemenata. Stoga je cilj ovog rada sažeti najnovija saznanja o učinkovitosti primjene probiotika u pojedinim indikacijama kako bi se olakšalo savjetovanje pacijenata u svakodnevnoj ljekarničkoj praksi., A growing body of scientific evidence has linked disorders of the gut microbiota with the occurrence of certain systemic diseases or diseases of particular organ systems. As a result, probiotics are nowadays increasingly used as dietary supplements in the prevention or treatment of various clinical conditions. Adequate patient counselling on the use of probiotics is considerably hampered by several factors, primarily the low level of evidence on efficacy and the lack of clear guidelines on the type and dose of the probiotic, as well as on the duration of supplementation with regard to specific diseases. An additional problem is the increasing number of preparations available on the market, inconsistencies in the declaration of certain probiotic strains and species, and the variable quality of supplements. The aim of this paper is to summarize the latest findings on the efficacy of probiotics in particular indications in order to facilitate patient counselling in day-to-day pharmacy practice.

Uvodnik gošće urednice tematskog broja časopisa Medicus (Vol. 28, Br. 2, 2019) - tema broja: "Tjelesna aktivnost kao lijek"

Oduvijek hvaljen zbog univerzalnog uvida u ljudsku prirodu, Shakespeare je u dvadesetom stoljeću postao okosnica i posebnog žanra, takozvane literature samopomoći (self-help book). Polazeći od suvremenog interesa za Shakespeareovu pouku, ovo predavanje vraća nas u renesansu i njezino poimanje odnosa između drame i kulture savjeta. Povod predavanju nedavno je objavljena knjiga Subjects of Advice: Drama and Counsel from More to Shakespeare, u kojoj se renesansno savjetovanje promatra kao jedan od formalnih temelja renesanse drame i kao njezina glavna poveznica s poviješću renesansnog subjekta.

Dušobrižništvo ili pastoralna psihologija proučava utjecaj psihičkih faktora na vjerski život te predstavlja odnos između pastoralnog djelatnika (svećenik ili laik) i jednog ili više vjernika. Svećenici su se oduvijek zanimali kako psihološka saznanja mogu pomoći u kršćanskoj praksi, iako je psihologija kao samostalna znanstvena disciplina nastala tek u 19. stoljeću. Razvoj psihologije u dušobrižništvu tekao je polako te se odnos psihologije i teologije izmjenjivao od međusobne isključivosti do uspostave dijaloga zahvaljujući mnogim teolozima i psiholozima. Drugi vatikanski sabor donio je znatni zaokret u stavu katoličke Crkve prema psihologiji. Sve je više prisutna svijest u današnje vrijeme da psihologijske spoznaje mogu značajno doprinijeti boljem ispunjavanju dušobrižničke zadaće. Stoga je nezaobilazna zadaća današnjeg dušobrižnika steći osnovne spoznaje o konceptima psihologije, te osobito o temeljima savjetovanja. To je potrebno dušobrižniku kako bi znao saslušati ljude u vjersko moralnim poteškoćama, razumjeti ih i savjetovati. Jedna od najvećih dušobrižničkih mudrosti i umjetnosti jest: znati s ljudima pravilno govoriti. Tu nam kao primjer može biti papa Franjo koji je svojim načinom komuniciranja i jednostavnošću nastupa unio živost u samu Crkvu i uveliko pridonio promjeni percepcije Crkve u javnosti. U pastoralnom djelovanju svećenicima od velike pomoći mogu biti vjernici laici. Podjela Crkve u prošlosti na kler i laici često je pogodovala pasivnosti i neodgovornosti vjernika laika, stoga je zadatak svećenika da se zalažu za promjenu tog mentaliteta. Chaplaincy and pastoral psychology studies the impact of psychological factors on the religious life and the relationship between pastoral workers (priests or laity) and one or more of the faithful. Priests have always been interested in how psychological knowledge can help in Christian practice, although psychology as an independent scientific discipline emerged only in the 19th century.Development of Psychology in Pastoral Care progressed slowly and the relationship of psychology and theology changed between mutual exclusion and establishing of a dialogue thanks to the many theologians and psychologists. The Second Vatican Council brought a significant shift in the attitude of the Catholic Church to psychology. Nowadays, people are increasingly aware that psychological knowledge can contribute significantly to perform pastoral tasks better. Therefore, the unavoidable task of today's pastors is to acquire basic knowledge about the concepts of psychology, and particularly the foundations of counseling. That is neccessary for pastors to be able to listen to people about their religious and moral problems, understand and advise them. One of the biggest wisdoms and arts of pastoral care is: to be able to speak to people properly. As an example we can include Pope Francis who, with his way of communication and ease of performance, brought life into the Church, and greatly contributed to changing the perception of the Church in public eye. In pastoral work faithful laity can be of great help to priests. The division of the Church in the past to clergy and laity often favored passivity and irresponsibility of the faithful laity, therefore the priests strive to change this mentality.

Oštećenje sluha stekne svaka četvrta osoba u dobi iznad 60. godine. Ono otežava komunikaciju i time narušava društveni život, emocionalnu dobrobit, funkcionalni status i mentalno zdravlje. Smanjenje njegova utjecaja na kvalitetu života suvremena intervencija nastoji ostvariti psihosocijalnim pristupom. To podrazumijeva nadogradnju dodjele slušnog pomagala instrukcijskim aktivnostima, komunikacijskim treningom i savjetovanjem koje provode različiti stručnjaci radi osnaživanja novih korisnika slušnih pomagala u prihvaćanju gubitka sluha, maksimalnom iskorištavanju preostalog sluha za uspješnu komunikaciju te sprječavanju socijalne izolacije. Ovaj rad opisuje pretpostavke i sastavnice holističkog, interdisciplinarnog procesa intervencije u području stečenog oštećenja sluha kod starijih osoba. U radu je izneseno do sada spoznato o: složenim posljedicama oštećenja sluha i njihovoj vrlo individualnoj prirodi; ovisnosti uspjeha intervencije o utvrđivanju i zadovoljavanju različitih specifičnih pojedinačnih potreba proizašlih iz gubitka sluha; načinima strukturiranja i evaluacije psihosocijalne intervencije; doprinosu holističkog modela intervencije prevenciji i/ili ublažavanju ukupnog utjecaja gubitka sluha na kvalitetu života., Every fourth person aged over 60 years acquires hearing loss. Due to its interference with interpersonal ­communication, hearing loss undermines social life, emotional well-being, functional status and mental health. Modern intervention seeks to reduce the impact of hearing loss on the quality of life through a psycho-social approach. This implies upgrading the hearing aid fitting process with instructional activities, communication training and counseling carried out by an interdisciplinary team. The team’s task is to empower a new hearing aid user to accept hearing loss, to use the ­residual hearing capabilities for functional communication and to prevent social isolation. This paper describes the assumptions and components of a holistic, interdisciplinary process of intervention in the area of acquired hearing loss in the elderly. The paper presents the complex consequences of hearing loss and their highly individual nature; the way on which intervention outcomes depend on determining and satisfying various specific individual needs resulting from hearing loss; the structure and evaluation process of psychosocial intervention for elderly with hearing loss; contribution of the holistic model of ­intervention to the prevention and/or mitigation of the overall impact of hearing loss on quality of life.

Problem ovog istraživanja su poteškoće i nepripremljenost poduzetnika za integralno upravljanje poduzećem, samim sobom i svojom obitelji u fazi terminalne poslovne krize i stečaja poduzeća. Cilj je istražiti koliko se poduzetnici za to pripremaju kroz poduzetničko obrazovanje, koliko se mogu informirati kroz usluge poduzetničkih potpornih institucija te postoje li specijalizirani konzultanti za restrukturiranje i stečaj malih i srednjih obiteljskih poduzeća u Hrvatskoj. Sekundarno istraživanje obuhvaćalo je najprije zastupljenost teme stečaja i propasti poduzeća u udžbenicima iz poduzetništva na hrvatskom jeziku. Uslijedio je pregled ponude kratkih programa o stečaju na web stranicama poduzetničkih potpornih institucija u Hrvatskoj te usluge specijaliziranih konzultanata. Na kraju je provedeno empirijsko istraživanje putem anketnog ispitivanja 46 malih i srednjih obiteljskih poduzetnika. Pokazalo se da je u udžbenicima, ponudi programa potpornih institucija i konzultantskim uslugama puno više zastupljena tema o pokretanju i rastu, nego o likvidaciji i stečaju poduzeća. Rezultati anketnog ispitivanja potvrdili su slabu informiranost poduzetnika o svemu onome što ih čeka u fazi propasti i stečaja poduzeća – od pravnih pitanja, menadžerskih izazova mogućnosti korištenja predstečaja i restrukturiranja poduzeća pa sve do faze žalovanja. Iz svih dobivenih rezultata može se zaključiti da su poduzetnici slabo informirani, te da u Hrvatskoj ne postoje specijalizirane institucije za pomoć poduzetnicima i njihovim obiteljima u fazi stečaja – od pravnih pitanja do odgovarajuće zdravstvene i psihološke pomoći. Stoga su se iskristalizirale sljedeće preporuke za praksu: a) u formalno i neformalno obrazovanje za poduzetništvo više uključiti krizni menadžment i temu kako se osobno nositi s propasti poduzeća, b) interdisciplinarno educirati konzultante i krizne menadžere specijalizirane za mala i srednja obiteljska poduzeća te omogućiti subvencije za korištenje njihovih usluga, c) izraditi praktične vodiče za poduzetnike tipa „Kad kola krenu nizbrdo“ sa svim potrebnim informacijama za poduzetnike i članove njihovih obitelji, s korisnom literaturom i kontaktima specijaliziranih institucija.

Problem ovog istraživanja su poteškoće i nepripremljenost poduzetnika za integralno upravljanje poduzećem, samim sobom i svojom obitelji u fazi terminalne poslovne krize i stečaja poduzeća. Cilj je istražiti koliko se poduzetnici za to pripremaju kroz poduzetničko obrazovanje, koliko se mogu informirati kroz usluge poduzetničkih potpornih institucija te postoje li specijalizirani konzultanti za restrukturiranje i stečaj malih i srednjih obiteljskih poduzeća u Hrvatskoj. Sekundarno istraživanje obuhvaćalo je najprije zastupljenost teme stečaja i propasti poduzeća u udžbenicima iz poduzetništva na hrvatskom jeziku. Uslijedio je pregled ponude kratkih programa o stečaju na web stranicama poduzetničkih potpornih institucija u Hrvatskoj te usluge specijaliziranih konzultanata. Na kraju je provedeno empirijsko istraživanje putem anketnog ispitivanja 46 malih i srednjih obiteljskih poduzetnika. Pokazalo se da je u udžbenicima, ponudi programa potpornih institucija i konzultantskim uslugama puno više zastupljena tema o pokretanju i rastu, nego o likvidaciji i stečaju poduzeća. Rezultati anketnog ispitivanja potvrdili su slabu informiranost poduzetnika o svemu onome što ih čeka u fazi propasti i stečaja poduzeća – od pravnih pitanja, menadžerskih izazova mogućnosti korištenja predstečaja i restrukturiranja poduzeća pa sve do faze žalovanja. Iz svih dobivenih rezultata može se zaključiti da su poduzetnici slabo informirani, te da u Hrvatskoj ne postoje specijalizirane institucije za pomoć poduzetnicima i njihovim obiteljima u fazi stečaja – od pravnih pitanja do odgovarajuće zdravstvene i psihološke pomoći. Stoga su se iskristalizirale sljedeće preporuke za praksu: a) u formalno i neformalno obrazovanje za poduzetništvo više uključiti krizni menadžment i temu kako se osobno nositi s propasti poduzeća, b) interdisciplinarno educirati konzultante i krizne menadžere specijalizirane za mala i srednja obiteljska poduzeća te omogućiti subvencije za korištenje njihovih usluga, c) izraditi praktične vodiče za poduzetnike tipa „Kad kola krenu nizbrdo“ sa svim potrebnim informacijama za poduzetnike i članove njihovih obitelji, s korisnom literaturom i kontaktima specijaliziranih institucija., This paper focuses on the problems encountered by entrepreneurs who are not well equipped for integral management of their companies, themselves and their families at the time of crisis and bankruptcy. The aim was to investigate to what extent entrepreneurs get prepared through their entrepreneurship education, get informed through the institutions supporting entrepreneurs and whether or not there are consultants specialising in restructuring and bankruptcy of family-owned SMEs in Croatia. Secondary research comprised primarily the extent of coverage of this topic in entrepreneurship textbooks written in Croatian and short programmes offered on web pages of Croatian organisations supporting entrepreneurs. Empirical research was conducted through a survey of 46 entrepreneurs in family-owned SMEs. The results suggest that in textbooks and short programmes much more attention is paid to the topic of setting up a business than closing it down. Survey results confirm the assumption that entrepreneurs are not well informed on what they are to face at the stage of failure and bankruptcy – from legal issues, challenges for managers posed by the pre-bankruptcy and restructuring options to the stage or grief, appropriate medical and psychological assistance. That leads to the conclusion that entrepreneurs are not well informed, and that there are no institutions in Croatia that specialise in assisting entrepreneurs and their families at the bankruptcy stage. So recommendations are: a) formal and informal education for entrepreneurs should include more material on crisis management and how to cope with business failure on a personal level, b) provide interdisciplinary education for consultants and crisis managers specialising in family-owned SMEs and provide subsidies for using their services, c) develop handbooks for entrepreneurs of the „When things start going downhill“ type containing all the necessary information for entrepreneurs and members of their families as well as useful references and contact information about specialised institutions.

Riječ je o predstavljanju knjige koja objedinjavanja spoznaje razvijene kroz različite aktivnosti vezane uz posebnu obvezu uključivanja u pojedinačni ili skupni psihosocijalni tretman u savjetovalištu za mlade u sukobu sa zakonom.

Analizira se suradnja javne uprave i organizacija civilnog društva u procesu odlučivanja. Snaženje koncepta regulacijske države mijenja ulogu javne vlasti u procesu odlučivanja. To se posebno očituje kroz širenje broja akera koji sudjeluju u izradi politika i odluka. Europska unija razvija mogućnosti i načine putem kojih razne organizacije civilnog društva imaju priliku dati svoje mišljenje o donošenju određene odluke. Republika Hrvatska pokušava slijediti taj trend definiranjem odredbi o postupcima savjetovanja sa zainteresiranom javnošću i uspostavljanjem mehanizama suradnje s organizacijama civilnog društva i drugim akterima na izradi zakona, drugih propisa i akata. Također se analiziraju formalne mogućnosti i stvarna participacija civilnog društva u postupcima savjetovanja sa zainteresiranom javnošću te odnos s javnom vlasti u izradi odluka. Analiziraju se instrumenti savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u EU-u i Hrvatskoj. Upozorava se na određene probleme u regulaciji i provedbi instrumenta te se predlažu rješenja za poboljšanje., The strengthening of the regulatory state concept in recent decades has changed the role of public authorities in the decision-making process, rendering them just one of the many different participants involved in policy-making and the decision-making process. As regulation became their primary function, public authorities began to emphasise the quality of the decision-making process and the decisions it engenders in order to encourage the establishment of a suitable environment for economic development. Therefore, supranational organisations and many countries are implementing regulatory reforms in an attempt to create better regulation, and in the context of these reforms they are using instruments of civil society participation in decision-making. As a result of various circumstances, creating relations with civil society based on cooperation and partnership is often a relatively slow and gradual process, yet progress is notable. The European Union is constantly evolving opportunities and ways in which various civil society organisations can convey their opinions about the adoption of certain decisions at the EU level. Croatia has also, particularly over the last seven years, tried to follow this trend by defining the legal provisions and procedures of public consultations, and by establishing mechanisms for cooperation with civil society organisations and many other stakeholders in the drafting of laws and other regulations. The paper analyses the role of civil society and the opportunities for public consultations in the European Union and Croatia. The analysis results indicate progress as well as problems. The author suggests improvements with regard to the cooperation between civil society and public administration in public consultations.

Svaki osmi roditelj suočio se s izazovnim situacijama u roditeljstvu i primio podršku stručnih suradnika, a svaki drugi roditelj obratio bi se za pomoć odgajatelju kad bi se suočio s izazovnom situacijom u roditeljstvu.

Savjetovanje kao metoda formalne podrške za rad s pojedincem, članovima obitelji i osobama starije životne dobi primjenjuje se u zapadnom svijetu zadnjih nekoliko desetljeća. U svojoj osnovi savjetovanje može imati funkciju mijenjana, osnaživanja za promjenu, podrške, prevencije ili jednostavno poboljšanja kvalitete života osobe ili članova obitelji osoba oboljelih od Alzheimerove bolesti. Izbor funkcije ili cilja savjetovanja prvenstveno ovisi o potrebama klijenata i njihovoj svjesnosti o cilju koji žele postići u savjetovališnom procesu. Ponekad se pred pojedincem nalaze izazovi koje ne može prevladati uz tzv. nulto savjetovanje odnosno kroz razgovor s prijateljima i osobama iz okoline. U tim situacijama potrebno je potražiti stručnu pomoć od educirane osobe savjetovatelja/ice koja ima usvojene pomagačke vještine i pri tome je nepristrana i visoko etična. Podrška članovima obitelji oboljelih od Alzheimerove bolesti može biti: individualna, grupna, partnerska i obiteljska. U domovima umirovljenika i lokalnoj zajednici raširene su grupe za podršku, a individualni rad se preporuča u situacijama kada je osobi starije životne dobi ili članu obitelji potreban rad jedan na jedan i izravna podrška stručnjaka u povjerljivim uvjetima. Stručnjaci koji vode proces savjetovanja su osobe koje imaju završenu edukaciju i dodatno specijalizaciju za jedan od terapijskih pravaca, iskustvo rada u području savjetovanja i cijeloživotno usavršavanje. Savjetovanje za osobe starije životne dobi u Hrvatskoj je u procesu razvoja i svoje korijene pronalazi u praksi zapadnih zemlja, u radu u lokalnoj zajednici te kroz umrežavanja i suradnju sustava socijalne skrbi i zdravlja. Kontinuirana ulaganja u: educiran kadar, prostorne uvjete i redovite supervizije savjetovatelja put je ka kvalitetnoj podršci članovima obitelji oboljelih od Alzheimerove bolesti.

Djeca su najosjetljivija populacija pogođena ratom, te uslijed svih posljedica koje rat i izbjeglištvo donose, prijeko im je potreban savjetovališni rad. Savjetovatelji koji provode savjetovališni rad uzimaju u obzir sve kulturološke kontekste i pronalaze individualni pristup u radu s pojedinim djetetom. Karakteristike i kompetencije stručnjaka u radu s djecom ključne su zbog kompleksnosti procesa savjetovališnog rada i težine života u izbjeglištvu. Primjena savjetovališnog rada važna je i za budućnost djeteta budući da intenzivna iskustva izbjeglištva ograničavaju prostor koji djeca imaju za razvijanje budućnosti i otežavaju njihovo zdravo funkcioniranje i razvoj u sadašnjosti. Potreba za stručnjacima zadnjih godina se povećava što je primijećeno i od strane važnih svjetskih aktera koji u sve aktivnosti koje provode nastoje uključiti što veći broj psihosocijalnih intervencija. Savjetovanje kao jedna od metoda u radu s djecom izbjeglicama i njihovim obiteljima jedan je od prvih koraka u procesu sveobuhvatne inkluzije djeteta u društvo i jačanja kapaciteta za život u novoj okolini., Children represent the most vulnerable population affected by war: confronted with the adverse effects of war and refugee experience, they manifest an exceptional need for counselling support. The professionals providing counselling services carefully consider the entire cultural context and pursue an individualised approach in treatment for each child. The personal traits and competences of professionals who work with children bear particular importance in the light of the complexity of the counselling process, as well as the extremity of the refugee experience. The counselling treatment significantly contributes to the future prospects of the child in the face of the challenges of life in exile that limit the opportunities for the children’s future, and equally impair the activities of daily living and healthy development of children in the present. The need for professional service has been continuously increasing in recent years as observed by the leading global stakeholders who now include a growing number of psychosocial interventions in all of their activities. As a treatment method, the counselling of refugee children and their families represents the initial step in the process of the overall social integration of children, as well as in their empowerment for life in a new environment.

Djeca su najosjetljivija populacija pogođena ratom i čine 51% ukupne populacije izbjeglica, te uslijed svih posljedica koje rat i izbjeglištvo donose, prijeko im je potreban savjetovališni rad. Savjetovatelji koji provode savjetovališni rad uzimaju u obzir sve kulturološke kontekste i pronalaze individualni pristup u radu s pojedinim djetetom. Karakteristike i kompetencije stručnjaka u radu s djecom ključne su zbog kompleksnosti procesa savjetovališnog rada i težine života u izbjeglištvu. Primjena savjetovališnog rada važna je i za budućnost djeteta budući da intenzivna iskustva izbjeglištva ograničavaju prostor koji djeca imaju za razvijanje budućnosti kao što i otežavaju njihovo zdravo funkcioniranje i razvoj u sadašnjosti. Potreba za stručnjacima zadnjih godina se povećava što je primijećeno i od strane važnih svjetskih aktera koji u sve aktivnosti koje provode nastoje uključiti što veći broj psihosocijalnih intervencija. Savjetovanje kao jedna od metoda u radu s djecom izbjeglicama i njihovim obiteljima jedan je od prvih koraka u procesu sveobuhvatne inkluzije djeteta u društvo i jačanja kapaciteta za život u novoj okolini.

Ciljevi: Primarni cilj ovog istraživanja bio je ispitati stav relevantnih pojedinaca: zdravstvenih djelatnika u KBC-u Split Klinici za ženske bolesti i porode - rodilišta, majki koje su rodile u KBC-u Split u rodilištu te volonterki, koje su educirane za savjetovanje o dojenju, kako zdravstvenih tako i nezdravstvenih djelatnika o uvođenju volonterskog rada u rad rodilišta. Specifični cilj bio je ispitati sadašnje stanje u splitskom rodilištu glede potpore dojenju rodiljama, kroz viđenje primalja/sestara u rodilištu i majki koje su rodile u KBC-u Split u rodilištu. Svjesni činjenice kako se može pojaviti otpor uvođenju promjena u radu u splitskom rodilištu dodatni cilj bio je istražiti moguće prepreke i načine rješavanja istih. Postupci i ispitanici: Ovo kvalitativno istraživanje, provedeno je u Domu zdravlja Splitsko -dalmatinske županije u Patronažnoj djelatnosti u razdoblju od 24. studenoga 2014. do 31. ožujka 2015. godine. Ispitanice za istraživanje su se sastojale od tri fokus grupe: 1) primalje/medicinske sestre koje rade u splitskom rodilištu ; 2) rodilje koje su rodile u splitskom rodilištu ; 3) potencijalne volonterke/savjetnice za dojenje (zdravstveni i nezdravstveni djelatnici). Svaka fokus grupa je imala šest sudionica, osim grupe majke, pet, jedna majka je otkazala dolazak. Istraživači su unaprijed definirali ključna pitanja za razgovor te poticali sugovornike na raspravu o temi „volontersko savjetovanje o dojenju u rodilištu“. Sa svakom fokus grupom se pojedinačno proveo detaljan intervju u trajanju od 51 do 68 minuta. Razgovor se snimao (uz raniji pisani informirani pristanak), snimljeni materijal se zapisao te unosio, i analizirao pomoću NVivo programa za kvalitativna istraživanja. Rezultati: Dobiveni stavovi sve tri fokus grupe sortirani su u četiri glavne teme: Volontiranje, Savjetovanje primalja o dojenju, Organizacija savjetovanja dojenja u rodilištu i Edukacija o dojenju. Za prvu temu stav sve tri fokus grupe o uvođenju volonterki u rad rodilišta je pozitivan, majkama je svejedno jesu li volonterke zdravstveni ili nezdravstveni djelatnici, primalje ističu da su im povoljniji zdravstveni djelatnici. Kao prepreku uvođenju volonterki u rad rodilišta primalje su navele rukovodioce bolnice i rodilišta. Vrijeme kada je potrebna pomoć volonterki kod savjetovanja, za primalje i majke je cijeli dan. Kroz temu Savjetovanje primalja o dojenju majke su iznosile svoja iskustva koja su negativna i nezadovoljavajuća glede pomoći s dojenjem. Primalje također nisu zadovoljne svojim savjetovanjem majki o dojenju zbog nedostatka vremena. O temi Edukacija o dojenju sve tri grupe su imale isti stav, da je edukacija o dojenju važna tijekom trudnoće, no nakon poroda primalje su imale stav da je tada kasno za edukaciju, a majke i volonterke su mišljenja da je tada vrlo važno, ako ne i najvažnije. Zaključak: Za uvođenje volonterki savjetnica za dojenje u rad rodilišta potrebna je suglasnost rukovoditelja bolnice i rodilišta te dobra volja osoblja. Majke i primalje imaju pozitivan stav o volonterkama u rodilištu. Dosadašnje savjetovanje o dojenju u rodilištu je nedostatno što zbog nedostatka vremena i manjka osoblja. Za kvalitetan i dugoročan rad volonterki potrebno je imati dovoljan broj volontera.

Značajan doprinos ovog rada odnosi se na pretpostavke uvođenja supervizije kao podrške pastoralnim djelatnicima u neposrednoj pomažućoj praksi, koje su podijeljene na institucionalne i organizacijske. U okviru nevedenih pretpostavki ističe se važnost upoznavanja voditelja, odnosno nadređenih s pojmom, procesom i ulogom supervizije. Tu je od moguće pomoći prezentacija dosadašnjih iskustava sa supervizijom, uz mogućnost korištenja i inozemnih izvora spoznaja, tamo gdje se ona odvija u vidu redovite organizirane podrške djelatnicima. Također se navodi i mogućnost uvođenja supervizije, poštujući načelo dobrovoljnosti, u redoviti rad putem pravilnika i preporuka, što je moguće u svim nad/biskupijama u Hrvatskoj, budući da one sve imaju odbore i tijela koja se bave planiranjem i osmišljavanjem pastoralnog rada. Također je važno raditi na motiviranju djelatnika kako bi ih se upoznalo s prednostima i dobrobitima supervizije te kako bi supervizijski način rada prerastao u profesionalni standard i omogućio unapređenje profesionalnih kompetencija djelatnika te kvalitetniji rad s korisnicima.

Dojenačke su kolike od davnina poznate i jedan su od najčešćih razloga posjeta liječniku u ranoj dojenačkoj dobi. Ipak, uzrok njihova pojavljivanja i njihova patogeneza i danas su nepoznanica. Dijagnoza dojenačkih kolika postavlja se podrobnom anamnezom i kliničkim statusom. Posebnu pozornost valja obratiti na znakove i simptome upozorenja koji bi mogli upućivati na neku drugu tešku bolest. Ako anamneza i klinički pregled ne otkriju druge abnormalnosti osim neutješnog plača, daljnji dijagnostički postupci nisu potrebni. Postoji opsežan spektar predloženih terapijskih mjera, ali sve one imaju uglavnom vrlo malenu znanstveno dokazanu terapijsku učinkovitost. Stoga je cilj ovog rada bio pregledno prikazati znanstvene dokaze za različite oblike liječenja te, naposljetku, predložiti terapijski algoritam za dojenačke kolike., Infantile colic have been known for the long time and are one of the most common reasons for pediatrician’s appointment in early infancy. However, their etiology and pathogenesis are yet to be determined. Diagnosis is based on thorough medical history and physical examination. Special attention should be given to red flags or warning signs which could indicate a presence of serious illness. If no other abnormality is present, except inconsolable crying, there is no need for further diagnostic procedures. There is an extensive range of proposed therapeutic measures; however scientific evidence for all of them is scarce. Therefore, the aim of this review article is to present currently available evidence for the management of infantile colic and to provide a possible therapeutic algorithm.

Cilj istraživanja je bio prikazati i donekle usporediti značajke telefonskog i internet savjetovanja. Podaci su prikupljeni 2012. godine kao zapisnici telefonskih (1114 zapisnika), odnosno e-mail savjetovanja (876 zapisnika) u sklopu Psihološkog centra Tesa. U obje vrste savjetovanja oko 70% klijenata bile su žene dok je u telefonskom bilo 17, 3% muškaraca, a e-mail savjetovanju 27, 3%. U telefonskom savjetovanju najviše su se javljali klijenti u starosti 30-49 godina, povremeno zaposleni i zaposleni, a u e-mail savjetovanju u starosti 20-29 godina, studenti i zaposleni. U telefonskom savjetovanju klijenti su najviše pričali o nezadovoljstvu uvjetima života, zabrinutosti za drugu osobu, nezadovoljstvu sobom, usamljenosti i donošenju odluka te su navodili probleme u odnosima s partnerom, djetetom i članovima obitelji. Muškarci su relativno češće nego žene govorili o nezadovoljstvu slobodnim vremenom te više pričali o pseudofilozofskim problemima i problemima s roditeljima. S druge strane, žene su značajno češće kao problem iznosile zabrinutost za druge osobe nego muškarci te su relativno češće spominjale da imaju problema s djecom. E-mail savjetovatelji najviše su procjenjivali da su klijenti nezadovoljni sobom i da su zabrinuti za drugu osobu, da su iskazivali probleme s depresivnošću i anksioznošću te s ljubavnim partnerima. Žene u e-mail savjetovanju bile su relativno zabrinutije za druge osobe nego muškarci te su isto tako bile relativno nezadovoljnije uvjetima života, navodile su više problema s ovisnostima, s djecom i ostalim članovima obitelji, te su se češće javljale kao žrtve zlostavljanja. Muškarci su imali relativno više problema s ostalim stanjima, poput ljubomore i nesanice, te su iskazivali veću anksioznost i depresivnost.

Pušenje duhana ima dokazano štetan učinak na cjelokupno opće i oralno zdravlje. Redovito informiranje pacijenata o štetnostima duhanskog dima i savjetovanje prestanka pušenja može imati veliki utjecaj na smanjenje udjela pušača u zajednici. Stomatolozi kao zdravstveni djelatnici igraju veliku ulogu u promoviranju zdravih životnih navika te koristi nepušačkog načina života, a često su prvi koji imaju priliku zamijetiti patološke promjene u ustima koje nastaju kao posljedica pušenja. Svrha istraživanja bila je procijeniti pušačke navike, razinu znanja i stavove u vezi pušenja i uloge stomatologa u prevenciji pušenja kod studenata 1. i 6. godine Stomatološkog fakulteta te kod hrvatskih stomatologa. U istraživanju je sudjelovalo ukupno 159 ispitanika: 51 student 1. godine i 53 studenata 6. godine Stomatološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te 55 stomatologa. Među studentima 6. godine i stomatolozima nađen je veći postotak pušača spram studenata 1. godine, no potonji su počeli pušiti u ranijoj dobi. Očekivano je utvrđena manja razina znanja o ispitivanoj temi među studentima 1. godine u odnosu na studente 6. godine i stomatologe, a stomatolozi su u odnosu na studente pokazali manje zanimanja za aktivnosti savjetovanja pacijenata za prestanak pušenja, kao i manju uvjerenost u uspjeh navedenih akcija. Zbog ovakvih rezultata nužno je među stomatolozima podići svijest o sveobuhvatnim štetnim učincima pušenja, ali i o njihovoj ulozi u prevenciji pušenja duhana. Počevši od kolegija tijekom studija, preko radionica i seminara u sklopu cjeloživotnog obrazovanja, potrebno je omogućiti adekvatnu edukaciju, kao i programe kojima bi se stomatologe uputilo u tehnike pristupa i savjetovanja pacijenata pušača. Tobacco smoking has a proven harmful effect on the overall general and oral health. Regular informing and counseling of dental patients about smoking cessation can have a big impact on reducing smoking rates in the community. Dentists, as healthcare professionals, play an important role in promoting healthy habits and benefits of smoke-free lifestyle, and are often the first to observe the oral lesions that occur because of smoking. The aim of this study was to evaluate smoking habits, level of knowledge and attitudes about tobacco smoking and the role of dentists in smoking cessation among dental students of 1st and 6th year, and Croatian dentists. The study included 159 participants: 51 first-year students and 53 sixth-year students of the School of Dental Medicine, University of Zagreb, and 55 dentists. Higher percentage of smokers was found among sixth-year students and dentists compared to first-year students, but the latter started smoking at an earlier age. As expected, lower level of knowledge was determined among first-year students, compared to the sixth-year students and dentists. However, dentists, in comparison to students, showed less interest in the smoking cessation activities, and are less confident of the success of those actions among patients. Because of these results, it is necessary to raise awareness among clinicians of harmful effects of tobacco smoking, but also of their role in smoking cessation. It is necessary to provide adequate training for dentists about smoking cessation techniques starting from undergraduate and through continuing education.

Završnim radom „Uloga medicinske sestre u liječenju ambliopije“ istaknuta je važnost medicinske sestre u oftalmologiji kao člana zdravstvenog tima u procesu liječenja slabovidnog bolesnika. U uvodu rada opisana je anatomija i fiziologija optike vida ; definirana je ambliopija i njezin javnozdravstveni značaj, opisana su stanja koja dovode do ambliopije te dijagnostički postupci koji objektiviziraju postojanje ambliopije kao i sestrinske intervencije od izuzetnog značenja u procesu liječenja bolesnika. Uloga medicinske sestre/tehničara je pomagati pojedincu kako bi obavljao aktivnosti kojima će pridonijeti zdravlju i oporavku. Liječenje ambliopije zahtijeva izvrsno educirano zdravstveno osoblje, aktivnu interakciju liječnika, medicinske sestre/tehničara, roditelja i samog djeteta te dobro opremljenu pleoptičku ambulantu. Razvoj sestrinske prakse u oftalmologiji, koji se temelji na znanstvenoj bazi, usmjeren je na pojedinca, obitelj i cijelu zajednicu. Kontinuirano praćenje bolesnika u evaluaciji razvoja vida i implementaciji novih znanstvenih metoda temeljna je pretpostavka za postizanje optimalne vidne oštrine. Savjetodavna uloga medicinske sestre/tehničara u oftalmologiji u radu sa slabovidnim bolesnikom i njegovom obitelji jedna je od najčešćih sestrinskih intervencija. Sestrinske intervencije kroz savjetovanje i pohvale pojačavaju važne aktivnosti u procesu liječenja kod bolesnika i prikazuju procjenu njegove situacije. Savjetovanjem se izravno predlaže što bolesnik treba ili ne treba činiti dok se pohvalom pojačavaju misli, osjećaji i ponašanja koja se žele postići. Savjetovanje i edukacija koje provodi medicinska sestra/tehničar u oftalmologiji ima cilj postići što veću samostalnost i zadovoljavanje kvalitete života bolesnika i njegove obitelji te promociju zdravlja. Edukacija i komunikacija prilagođane su tehnološkom napretku uz poštivanje etničkih i socioekonomskih razlika te načinu života bolesnika. Medicinska sestra/tehničar u oftalmologiji je važna spona između liječnika i bolesnika, liječnika i bolesnikove obitelji te svojim profesionalnim, toplim i srdačnim pristupom pruža neposrednu fizičku i psihičku podršku i preuzima inicijativu bržeg uključivanja bolesnika u proces rehabilitacije kako bi se ubrzao oporavak bolesnika, ali i njegove obitelji. U kontaktu medicinska sestra/tehničar u oftalmologiji treba biti susretljiva te kompetencijama steći povjerenje bolesnika kako bi se bolesnik osjećao sigurno u sredini u koju je došao. Medicinska sestra/tehničar u oftalmologiji ima odgovornost i u pripremi bolesnika te svojim znanjem, holističkim pristupom, vještinama i strpljivošću, treba maksimalno smanjiti razinu straha i anksioznost kod bolesnika i omogućiti mu sigurnost da lakše podnese neizvjesnost ishoda liječenja. Adekvatna psihološka priprema preduvjet je bržeg izlječenja. Bolesnik će biti dobro informiran o bolesti, tijeku i ishodu liječenja, mogućnostima obavljanja svakodnevnih obveza i bržoj infiltraciji u društvu. Promjena „self“ i „body image“ kod djece može prouzrokovati plašljivost, uznemirenost, povučenost, smanjenu komunikativnost, neprihvaćanje i negiranje potrebe za naočalama kao pomagalom, skriveno odbacivanje naočala, tikove, mucanje pa i psihogeno povraćanje kao znak odbijanja. Sve navedeno predstavlja obvezu, ali i izazov za medicinske sestre/tehničare u oftalmologiji, te im ujedno omogućuje praćenje napretka i mogućeg izliječenja slabovidnog bolesnika u potrebnom vremenskom periodu s ciljem unapređenja zdravlja pojedinca, a time i široke zajednice u cjelini.

Savjetovanje je oblik stručne pomoći koje svojim metodama i tehnikama pomaže u rješavanju različitih problema ljudima koji su se iz nekih razloga našli u točki zaglavljenosti, pa sami ne mogu naći učinkovit izlaz iz problemske situacije. Savjetovanje razumijemo kao višeslojan proces u kojem stvaramo odnos s korisnikom, koristimo različite intervencije, uloazimo u različite psihološke procese s korisnikom (tranferi i kontratransferi) i slično. Osobe u savjetovalište najčešće dolaze zbog nezadovoljstva sobom i radi osobnih problema, radi nezadovoljstva svojom okolinom ili odnosom s njom bilo da se radi o obiteljskim odnosima ili o odnosima na radnom mjestu ili s prijateljima, te ponekad traže procjenu kvalitete vlastitih postupaka. Obzirom na složenost problematike s kojom se savjetovatelj pomagač susreće u radu s korisnicima i na različitu vrstu angažmana (emocionalno, kognitivno...) koje on ulaže u nastojanju da s korisnikom radi na rješavanju problema, važno je također dasavjetovatelj brine i o zaštiti svog profesionalnog integriteta kako bi prevenirao vlastito izgaranje na poslu (očuvanje profesionalnih granica). U tom kontekstu je važno podsjetiit se koje su glavne postavke savjetovanja i njegove granice kao i granice savjetovatelja kao pomagača. Savjetovatelj kao pomagač stoga treba imati različite profesionalne vještine, ali i osobne kapacite kao što su kompetentnost, otvorenost/nepristranost, pouzdanost etičnost, vlastita osviještenost i samorazumijevanje, dobro psihičko zdravlje, objektivnost a koji će mu pomoći u prevladavanju profesionalnih izazova u radu s korsnicima. Osim toga, dostupnost supervizije i su-stručnjačke pomoći je od iznimnog značenja za očuvanje profesionalne učinkovitosti i mentalnog zdravlja pomagača.

Tjelesna aktivnost je salutogeni čimbenik nužan za pravilan rast i razvoj djece i mladih. Bitna je za njihovo trenutno zdravlje, ali i zdravlje u odrasloj dobi, kao i za, poželjno, dugoročno usvajanje navike redovite tjelesne aktivnosti. Djeca u dobi od 5 do 17 godina trebala bi dnevno provoditi barem 60 minuta umjerene do žustre tjelesne aktivnosti. Trenutna razina tjelesne aktivnosti u populaciji djece i adolescenata u Hrvatskoj je nedovoljna. Stoga su potrebne akcije promicanja usvajanja navike tjelesne aktivnosti. U savjetovanju i propisivanju tjelesne aktivnosti važnu ulogu trebaju preuzeti zdravstveni radnici u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, s obzirom na svoj stručni autoritet, direktan pristup populaciji mladih i profesionalnu obvezu prosvjećivanja i promicanja zdravlja. Unatoč nepostojanju jednoznačnih i konačnih dokaza o (dugoročnoj) učinkovitosti različitih pristupa promicanju tjelesne aktivnosti u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, pokazuje se da je barem kratko savjetovanje o tjelesnoj aktivnosti učinkovito i izvedivo u svakodnevnom radu. Nužno je, stoga, tjelesnu aktivnost pacijenta smatrati jednim od vitalnih znakova kojima se pažnja posvećuje pri svakom pregledu pacijenta. U praktičnom smislu, to znači: 1) obvezno upitati pacijenta o navici tjelesne aktivnosti, 2) ovisno o odgovoru, ohrabriti i potaknuti na tjelesnu aktivnost prema važećim smjernicama.

Na Sveučilištu u Zagrebu Tekstilno-tehnološkom fakultetu je 24. siječnja 2014. godine održano 7. znanstveno-stručno savjetovanje Tekstilna znanost i gospodarstvo. Ove godine je naglasak stavljen na najaktualniju inicijativu u Republici Hrvatskoj, koja bi itekako mogla doprinijeti ne samo razvoju sektora tekstila, kože i obuće, nego i boljoj međusektorskoj suradnji – pametnoj specijalizaciji.

Autorice u radu daju povijesnu dimenziju „self-help“ literature s kvalitativnom analizom dominantnih knjiga nastalih na američkom prostoru. Na temelju takve analize identificiraju se razvojne etape ovog tipa literature, a njih čine: prva etapa nazvana etapom napora i truda, druga etapa koja je etapa lakih rješenja te treća usmjerena na promjenu (ka boljem) „selfa“. Osim američkog konteksta, dat je i hrvatski kontekst „self-help“ literature za koju je karakteristična prvotna kroatizacija američkih autora, a potom „autentični“ period. Nadalje, u radu se problematizira djelotvornost „self-help“ literature, i s tim u vezi, ova je literatura određena literaturom pedagogije (lažne) nade jer sugerira kako svaki pojedinac može ostvariti sve što želi jer su uvjeti amortizirani. Međutim, ta vjera i nada u pojedinca nije realna jer u knjigama ne postoje socijalne barijere, odnosno, ako i postoje, one nisu smetnja osobama koje pozitivno misle., In this paper the authors provide a historical dimension of self-help literature with the qualitative analysis of the dominant books produced in the U.S. area. Based on this analysis, the developmental stages of this type of literature are identified. The first stage is called stage of effort and hard work, the second stage is the stage of easy solutions, and the third stage is focused on the change (to better) of self. In addition to the American context, the paper also provides the Croatian context of self-help literature, which is characterized by initial Croatization of American authors, followed by “authentic” period. Furthermore, the paper discusses the effectiveness of self help literature, and in this regard, this literature is defined as the literature of pedagogy of (false) hope as it suggests that each individual can achieve whatever s-he wants because the conditions are damped. However, the faith and hope in the individual is not realistic because these books address no social barriers, or, if they do exist in the books, they are not a nuisance to people who think positively.