Važnost dušebrižništva u suvremenom društvu

Dušobrižništvo ili pastoralna psihologija proučava utjecaj psihičkih faktora na vjerski život te predstavlja odnos između pastoralnog djelatnika (svećenik ili laik) i jednog ili više vjernika. Svećenici su se oduvijek zanimali kako psihološka saznanja mogu pomoći u kršćanskoj praksi, iako je psihologija kao samostalna znanstvena disciplina nastala tek u 19. stoljeću. Razvoj psihologije u dušobrižništvu tekao je polako te se odnos psihologije i teologije izmjenjivao od međusobne isključivosti do uspostave dijaloga zahvaljujući mnogim teolozima i psiholozima. Drugi vatikanski sabor donio je znatni zaokret u stavu katoličke Crkve prema psihologiji. Sve je više prisutna svijest u današnje vrijeme da psihologijske spoznaje mogu značajno doprinijeti boljem ispunjavanju dušobrižničke zadaće. Stoga je nezaobilazna zadaća današnjeg dušobrižnika steći osnovne spoznaje o konceptima psihologije, te osobito o temeljima savjetovanja. To je potrebno dušobrižniku kako bi znao saslušati ljude u vjersko moralnim poteškoćama, razumjeti ih i savjetovati. Jedna od najvećih dušobrižničkih mudrosti i umjetnosti jest: znati s ljudima pravilno govoriti. Tu nam kao primjer može biti papa Franjo koji je svojim načinom komuniciranja i jednostavnošću nastupa unio živost u samu Crkvu i uveliko pridonio promjeni percepcije Crkve u javnosti. U pastoralnom djelovanju svećenicima od velike pomoći mogu biti vjernici laici. Podjela Crkve u prošlosti na kler i laici često je pogodovala pasivnosti i neodgovornosti vjernika laika, stoga je zadatak svećenika da se zalažu za promjenu tog mentaliteta. Chaplaincy and pastoral psychology studies the impact of psychological factors on the religious life and the relationship between pastoral workers (priests or laity) and one or more of the faithful. Priests have always been interested in how psychological knowledge can help in Christian practice, although psychology as an independent scientific discipline emerged only in the 19th century.Development of Psychology in Pastoral Care progressed slowly and the relationship of psychology and theology changed between mutual exclusion and establishing of a dialogue thanks to the many theologians and psychologists. The Second Vatican Council brought a significant shift in the attitude of the Catholic Church to psychology. Nowadays, people are increasingly aware that psychological knowledge can contribute significantly to perform pastoral tasks better. Therefore, the unavoidable task of today's pastors is to acquire basic knowledge about the concepts of psychology, and particularly the foundations of counseling. That is neccessary for pastors to be able to listen to people about their religious and moral problems, understand and advise them. One of the biggest wisdoms and arts of pastoral care is: to be able to speak to people properly. As an example we can include Pope Francis who, with his way of communication and ease of performance, brought life into the Church, and greatly contributed to changing the perception of the Church in public eye. In pastoral work faithful laity can be of great help to priests. The division of the Church in the past to clergy and laity often favored passivity and irresponsibility of the faithful laity, therefore the priests strive to change this mentality.