Primjena osnovnih principa savjetovanja kao moguća prevencija izgaranja pomagača savjetovatelja

Savjetovanje je oblik stručne pomoći koje svojim metodama i tehnikama pomaže u rješavanju različitih problema ljudima koji su se iz nekih razloga našli u točki zaglavljenosti, pa sami ne mogu naći učinkovit izlaz iz problemske situacije. Savjetovanje razumijemo kao višeslojan proces u kojem stvaramo odnos s korisnikom, koristimo različite intervencije, uloazimo u različite psihološke procese s korisnikom (tranferi i kontratransferi) i slično. Osobe u savjetovalište najčešće dolaze zbog nezadovoljstva sobom i radi osobnih problema, radi nezadovoljstva svojom okolinom ili odnosom s njom bilo da se radi o obiteljskim odnosima ili o odnosima na radnom mjestu ili s prijateljima, te ponekad traže procjenu kvalitete vlastitih postupaka. Obzirom na složenost problematike s kojom se savjetovatelj pomagač susreće u radu s korisnicima i na različitu vrstu angažmana (emocionalno, kognitivno...) koje on ulaže u nastojanju da s korisnikom radi na rješavanju problema, važno je također dasavjetovatelj brine i o zaštiti svog profesionalnog integriteta kako bi prevenirao vlastito izgaranje na poslu (očuvanje profesionalnih granica). U tom kontekstu je važno podsjetiit se koje su glavne postavke savjetovanja i njegove granice kao i granice savjetovatelja kao pomagača. Savjetovatelj kao pomagač stoga treba imati različite profesionalne vještine, ali i osobne kapacite kao što su kompetentnost, otvorenost/nepristranost, pouzdanost etičnost, vlastita osviještenost i samorazumijevanje, dobro psihičko zdravlje, objektivnost a koji će mu pomoći u prevladavanju profesionalnih izazova u radu s korsnicima. Osim toga, dostupnost supervizije i su-stručnjačke pomoći je od iznimnog značenja za očuvanje profesionalne učinkovitosti i mentalnog zdravlja pomagača.