Search

Nepotpuna prehrana životinja pa tako i ovaca, može dovesti do narušavanje homeostaze organizma, smanjenja proizvodnje, pojave bolesti pa i do uginuća. Vitamin D označava skupinu usko povezanih tvari koje posjeduju antirahitičnu aktivnost. Među vitaminima jedinstven je po tome što je jedini koji se u organizam ne unosi samo hranom (sijeno, a u mesojeda hrana animalnog podrijetla), već se u organizmu (koži) stvara i uz pomoć sunčeve svjetlosti. Uobičajeno je da pašno držane ovce rijetko kad trebaju dodatke vitamina D. To je stoga jer ovce ukoliko su izložene UVB zračenju, odnosno sunčevoj svjetlosti mogu nadoknaditi manjak vitamina D u hrani sintezom vitamina D unutar kože. No, ukoliko je izloženost ovaca suncu smanjena dugotrajnom naoblakom ili uzgojem u zatvorenom te kada je sadržaj vitamina D2 u hrani nizak, tada unesena količina vitamina D može biti nedostatna. U janjadi se deficit vitamina D očituje pojavom rahitisa, a u odraslih ovaca pojavom osteomalacije te hipokalcemije. U ovaca se obično javlja u kasnom graviditetu, ali je zabilježena i u životinja različite dobi. Slijedom svega navedenoga cilj je ovoga preglednoga rada je upoznati doktore veterinarske medicine s novim saznanjima o ulogama i metabolizmu vitamina D u ovaca te njegovom značenju za zdravlje i održavanje proizvodnih sposobnosti jedinke, odnosno stada., The incomplete nutrition of animals, including sheep, can lead to a disruption of homeostasis, reduced production, development of disease, and even animal death. Vitamin D refers to a group of closely related substances that possess antirachitic activity. This is the only vitamin that is not only taken into the organism by way of dietary origin (hay, food of animal origin in carnivores), but is also synthetised in the body (skin) with the help of sunlight. Typically, grazing sheep rarely need vitamin D supplements. This is because sheep can compensate for the lack of vitamin D in their food by synthesizing vitamin D in the skin if they are exposed to UVB radiation or sunlight. However, if sheep exposure to the sun is reduced by prolonged bad weather or indoor animal breeding, and when the vitamin D2 content of the diet is low, then the animal may have insufficient vitamin D consumption. In lambs, vitamin D deficiency is manifested by rickets, and in adult sheep by osteomalacia and hypocalcaemia. In sheep, this usually occurs in late pregnancy but has been observed in animals of all ages. Following the above, the aim of this review is to acquaint veterinarians with new knowledge about the roles and metabolism of vitamin D in sheep and its importance for the health and maintenance of productive abilities of the individual animal or herd.

U ovom radu predstaviti će se jedinstvenost inovacije istraživanja provedenih u okviru HRZZ projekta “Inovativni funkcionalni proizvodi od janjećeg mesa“ (IP-2016-06-3685). Naime, uvjerenja smo da naša projektna inovacija, koja je prvenstveno rezultat znanja stečenog kroz proces istraživanja projekta, može predstavljati i instrument za povećanje konkurentnost i pokretanje razvoja poduzeća te tako pridonijeti gospodarskom i društvenom boljitku R. Hrvatske.

Inovacije i kreativnost od iznimne su važnosti za gospodarski rast i razvoj duštva Hrvatske. U Europskoj Uniji pa tako i republici Hrvatskoj, trokut znanja između obrazovanja, istraživanja i inovacija čine temelj za postizanje sinergijskih učinaka ulaganja u znanost i inovacije iz nacionalnih, regionalnih i međunarodnih fondova. U ovom radu opisati ćemo jedinstvenost inovacije istraživanja provedenih u okviru HRZZ projekta “Inovativni funkcionalni proizvodi od janjećeg mesa“ (IP-2016-06- 3685). Rezultati projektnih istraživanja ukazuju da je janjad pasmine lička pramenka kojoj je u dnevni obrok bila umješana biomasa bijele i/ili smeđe plemenite pečurke bila dobrog zdravlja te se tom inovativnom tehnologijom uzgoja i hranjenja janjadi proizvela janjetina sniženog udjela kolesterola, povoljnog masnokiseliskog i aroma sastava te su sa pet inovativnih receptura proizvedeni funkcionalni polutrajni i trajni proizvodi od janječeg mesa.

Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi učinak suhih i svježih ostataka peteljke plemenite pečurke (Agaricus bisporus) kao dodatka prehrani na oksidativno/antioksidativni status te razine adiponektina i leptina u krvnom serumu janjadi ličke pramenke. Cilj je također bio utvrditi postoji li učinak spola na istraživane pokazatelje u krvnom serumu janjadi. Ukupno 45 janjadi pasmine lička pramenka (3 mjeseca ; 22, 5±1, 7 kg tjelesne mase) nasumično je raspoređeno u tri skupine. Svaka se skupina sastojala od 15 životinja (8 ženki i 7 mužjaka) te je hranjena 6 tjedana. U I. skupini janjad je hranjena omercijalnom hranom kojoj je dodano 1, 5 % osušene plemenite pečurke. U II. skupini janjad je hranjena komercijalnom hranom s dodatkom 15 % svježe plemenite pečurke. Kontrolna skupina hranjena je standardnom (komercijalnom) prehranom. Uzorci krvi uzeti su jednokratno, a u dobivenom serumu su određeni pokazatelji oksidativno/antioksidativnog statusa i adipocitokini: lutation peroksidaza (GPX), superoksid dismutaza (SOD), malondialdehid (MDA), leptin i adiponektin. Vrijednosti GPX-a, SOD-a, leptina i adiponektina određene su ELISA-om. Koncentracija MDA određena je tekućinskom kromatografijom visoke učinkovitosti. Niti jedan od istraživanih pokazatelja nije se značajno razlikovao u serumskim vrijednostima između skupina janjadi oba spola. No, kada se uključio utjecaj spola, janjice u skupini II. imale su značajno višu vrijednost MDA u odnosu na janjice u skupini I. Značajno više vrijednosti SOD-a i adiponektina određene su u kontrolnoj skupini janjica u odnosu na janjice u skupini II. Prema dobivenim rezultatima može se zaključiti da je dodatak prehrani od 1, 5 % osušene plemenite pečurke imao povoljniji učinak na oksidativno/antioksidativni status i vrijednosti adiponektina u krvnom serumu ženske janjadi u odnosu na žensku janjad hranjenu s dodatkom od 15 % svježe plemenite pečurke. Dodatak prehrani od osušenih i svježih pripravaka plemenite pečurke nije narušio homeostazu oksidativno/antioksidativnog statusa i vrijednosti adipocitokina u krvnom serumu janjadi.

Morfometrijske analize eritrocita, utvrđene pomoću sofisticiranih i naprednih računalnih programa su točnije i preciznije od konvencionalnih, mikroskopskih analiza. Automatizirana metodologija morfometrijske analize oblika eritrocita omogućuje kvantificiranje oku nevidljivih promjena morfometrijskih značajki, te boljem razumijevanju kliničkog utjecaja istih promjena na organizam. Do sada još nisu istraživane morfometrijske osobitosti veličine i oblika eritrocita u pasa s piroplazmozom. Stoga, ovi rezultati ujedno prikazuju promjene morfometrijskih pokazatelja na samom eritrocitu, no također otvaraju vrata kompjuterskoj automatizaciji dijagnostike piroplazmoze prepoznavanjem specifičnih odstupanja od fizioloških raspona morfometrijskih pokazatelja. Istraživanje je provedeno na dvanaest standardno obojenih krvnih razmaza pasa pozitivnih na piroplazmozu prije aplikacije terapije. Pomoću svjetlosnog mikroskopa pri povećanju od 1000x uz korištenje imerzione tekućine, kamerom visoke rezolucije u boji slikani su eritrociti s inkluzijama Babesiae canis canis te eritrociti bez inkluzija. Ukupno je slikan tristo osamdeset i jedan eritrocit. Izmjereni su slijedeći jednostavni morfometrijski pokazatelji veličine eritrocita: duljina, širina, najmanji i najveći polumjer, površina, konveksna površina ili ispupčenost i opseg, te su izračunati slijedeći morfometrijski pokazatelji oblika eritrocita: eliptičnost, izduljenost, zaobljenost, faktor zaokruženosti oblika, indeks ispunjenosti i indeks pravilnosti površine eritrocita. Statistička analiza odrađena je pomoću programskog paketa SAS 9.4. Hipoteza ovoga rada temeljena je na pretpostavci da prisutnost inkluzije unutar eritrocita dovodi do određenih promjena njegove građe i oblika. Cilj rada bio je kvantificirani promjene morfometrijskih pokazatelja eritrocita s inkluzijama Babesiae canis canis, ali i odrediti postoji li korelacija broja inkluzija te razvojnog stadija sa stupnjem deformacije membrane. Interpretacijom dobivenih rezultata procijenjena je i funkcionalnost eritrocita u svakom pojedinom stadiju kliničkog manifestiranja piroplazmoze. Rezultati dobiveni morfometrijskim mjerenjem invadiranih eritrocita ukazivali su da se membrana eritrocita do trenutka rupture tj. hemolize deformira. U usporedbi neinvadiranih i invadiranih eritrocita zaraženih pasa očitovala se statistički značajna razlika u gotovo svim morfometrijskim pokazateljima veličine i oblika eritrocita. Morfometrijskim mjerenjem eritrocita invadiranih Babesiom canis canis bilo je vidljivo da su eritrociti postali eliptičniji, izduljeniji s većim indeksom ispunjenosti i manjom zaobljenošću. Dakle, prisutnošću bilo kojeg broja i bilo kojeg razvojnog stadija protozoe dolazi do deformacije membrane te eritrocit gubi fiziološki diskoidalni oblik. Gubitak fiziološkog oblika eritrocita i povećanje ukupnog volumena utječe na njegovu mobilnost kroz periferne kapilare što pogoduje razvoju kompliciranog oblika piroplazmoze. Također su bile vidljive i značajne varijacije između pasa u morfometrijskim pokazateljima. Psi koji su uzorkovani unutar 24 sata od pojave prvih simptoma ili pronalaska krpelja imali su slabije izražene deformacije membrane. Do dostizanja kritičnog hemolitičkog volumena funkcija eritrocita je vjerojatno djelomično očuvana. Ovi rezultati dodatno naglašavaju važnost pravovremenog prepoznavanja bolesti i započinjanja prikladne terapije kako bi se smanjila smrtnost kod piroplazmoze.

Na ukupno 30 razmaza suspenzija izoliranih mononuklearnih stanica izmjerene su morfometrijske karakteristike limfocita inkubiranih 48 h u staničnom mediju bez ili uz dodatak konkanavalina A (Con A). Digitalna analiza krvnih stanica napravljena je na osobnom računalu s računalnim programskim paketom SFORM (VAMSTEC, Zagreb). Obradom rezultata utvrđene su značajno veće vrijednosti površine, opsega, maksimalnog polumjera, konveksne površine te faktora pravilnosti limfocita stimuliranih s Con A u usporedbi s istim pokazateljima stanice nestimuliranih limfocita. Vrijednosti minimalnog polumjera i dužine stanice nakon inkubacije bile su podjednake u oba inkubacijska medija. Mjerenjem morfometrijskih pokazatelja jezgara, nisu ustanovljene značajne promjene njihove površine ili opsega, međutim utvrđen je značajno smanjen minimalni polumjer i širina jezgre, značajno manji nukleo-citoplazmatski omjer te smanjena vrijednost faktora pravilnosti u limfocitima stimuliranim s Con A. Utvrđene promjene morfoloških pokazatelja stanica limfocita i njihovih jezgara upućuju na povećanu metaboličku aktivnost limfocita tijekom aktivacije s mitogenom te smatramo da morfometrijska analiza može pružiti vrijedne podatke u procjeni transformacije imunokompetentnih stanica.

Istražen je utjecaj dodatka organskoga selena u hranu na metabolizam masnih tvari, intenzitet lipidne peroksidacije te aktivnost antioksidacijskih enzima u srčanom mišiću pilića po završetku tova i stresa potaknutog 48-satnim gladovanjem. Istraživanje je provedeno na pilićima hibridne linije Ross 308 podijeljenim u dvije skupine: kontrolnu skupinu hranjenu tijekom uzgoja standardnim krmnim smjesama s 0, 15 ppm anorganskoga selena i pokusnu skupinu pilića kojoj je u standardne krmne smjese dodano 0, 3 ppm organskoga selena. Nakon završetka uzgoja pilića te nakon 48-satnog gladovanja žrtvovano je po 10 pilića iz kontrolne i po 10 pilića iz pokusne skupine. Nakon žrtvovanja životinja uzeti su uzorci srčanoga mišića u kojima su određene koncentracije triacilglicerola, kolesterola i reaktivnih spojeva tiobarbiturne kiseline te aktivnosti enzima lipoproteinske lipaze, glutation peroksidaze (GSH-Px), katalaze (CAT), bakar, cink superoksid dismutaze i manganske superoksid dismutaze (Mn-SOD). Nakon gladovanja aktivnost CAT-a (P

U radu su istražene spolne razlike i utjecaj gonadektomije (kastracije i ovarijektomije) na količinu i sastav masti, intenzitet lipidne peroksidacije, aktivnost antioksidacijskih enzima te kakvoću mesa u smislu tehnoloških svojstava i kemijskog sastava u uzorcima velikog slabinskog mišića (m. psoas major) svinja po završetku tova. Istraživanje je provedeno na tovnim svinjama pasmine švedski landras. U dobi od četiri tjedna, obavljena je kastracija (5 mužjaka) i ovarijektomija (5 ženki), te lažna kastracija (5 mužjaka) i lažna ovarijektomija (5 ženki). Na uzorcima mesa određene su aktivnosti glutation peroksidaze, superoksid dismutaze, gama glutamil transferaze i laktat dehidrogenaze te koncentracije kolesterola, triacilglicerola, fofsolipida i malondialdehida. Nadalje, utvrđen je utjecaj spola i kastracije odnosno ovarijektomije na kakvoću mesa u smislu njegovih tehnoloških svojstava i kemijskog sastava. Prema dobivenim rezultatima utvrđene su značajne spolne razlike količine i sastava masti. Spol svinja nije imao značajniji učinak na oksidativnu stabilnost mišića. Vezano uz gonadektomiju rezultati upućuju da je veliki slabinski mišić ovarijektomiranih ženki najosijetljiviji na oksidacijske promjene. Prema kriterijima Hofmann-a (1994.) i Van Laack-a (2000.), na osnovi rezultata za pH, uzorke mesa ovarijektomiranih ženki možemo smatrati BMV mesom. Analize udjela masti ukazuju na značajnu razliku uzoraka ovarijektomiranih ženki u odnosu na ostale pokusne skupine.

Cilj ovog istraživanja je detaljan opis i određivanje morfometrijskih pokazatelja krvnih stanica komarče, te njihova usporedba s obzirom na dob. Na ukupno 24 krvna razmaza mlađi u dobi od osam mjeseci te konzumnih komarči u dobi od dvije godine prepoznati su i opisani eritrociti i trombociti, te pet vrsta leukocita: limfociti, monociti, acidofilni granulociti 1 i 2 te neutrofilni granulociti. Morfološke razlike i analiza morfometrijskih pokazatelja ukazuju na to da su acidofilni granulociti 1 i 2 ustvari dvije različite vrste granulocita: eozinofili i heterofili.

U ovom znanstvenom preglednom radu opisuju se endotoksini u zraku nastambi za perad, njihove prosječne koncentracije, način određivanja te utjecaj na zdravlje životinja i ljudi.

Brzi rast pilića u tovu prati smanjena aktivnost te produženi period sjedenja i ležanja što s obzirom na gustoću smještaja i njen utjecaj na kvalitetu stelje predstavlja glavni čimbenik smanjenja dobrobiti. Visoka koncentracija amonijaka u vlažnoj stelji utječe na pojavu kontaktnog dermatitisa u području tarzusa i prstiju. U ovom preglednom radu opisane su dosadašnje spoznaje o utjecaju gustoće smještaja i obogaćenja okoliša na pojavu kontaktnog dermatitisa tarzusa i prstiju te procjena dobrobiti analizom morfoloških svojstava autopodija pilića u tovu. Planira se provesti istraživanje, koje će uključiti obogaćenje okoliša, uz pretpostavku veće mišićne aktivnosti pokusne skupine pilića u tovu u odnosu na konvencionalno držane te očekivanu razliku u broju i veličini svih mišićnih vlakana pilića. Istražit će se morfološka svojstva mišića s obzirom na različite gustoće naseljenosti, građu bedrene kosti i goljenice (oblik i veličina kosti) te odnos debljine kompaktne kosti i medularne šupljine kosti. Također će biti istražena morfološka svojstva bedrenog i prsnoga mišićja s obzirom na svojstva mišićnih vlakana.

U ovom istraživanju izmjerene su promjene morfologije stanica i jezgri eritrocita, limfocita i monocita kontrolne skupine pilića, te 21. i 42. dana tova u skupini kojoj su u hranu dodana eterična ulja XTRACTᵀᴹ i prirodni zeolit. Morfometrija stanica krvi napravljena je na osobnom računalu s podržavajućim programom “SFORM” tvrtke VAMSTEC, Zagreb, te je analizirano ukupno 27 krvnih razmaza. Statistička obrada rezultata izvršena je uz pomoć kompjuterskog programa za analizu podataka STATISTIKA, 12. Digitalna analiza morfometrijskih pokazatelja pokazala je da se veličina eritrocita značajno smanjila 21. dana u odnosu na kontrolu, dok su 42. dana vrijednosti ponovno porasle na razinu kontrolne skupine. Zabilježena je povećana nepravilnost oblika i povećanje veličine limfocita 21. dana, što je tijekom 42. dana ostalo konstantno povećano. Povećanje veličine i nepravilnosti oblika monocita nastupio je tek 42. dana. Rezultati analize morfometrijskih pokazatelja eritrocita, leukocita i monocita potvrdili su njen značaj u procjeni adaptivnih odgovora krvnih stanica na stresne čimbenike tijekom intenzivnog tova. Rezultati također potvrđuju imunomodulacijski učinak eteričnih ulja dodanih u hranu pilića, što se očitovalo statistički značajnim razlikama nađenim u svim istraživanim varijablama stanica i jezgri limfocita i monocita: površini, opsegu, minimalnom i maksimalnom radijusu, zakrivljenosti, dužini i širini. Postignuti rezultati mogu biti od koristi u promicanju učinkovitih metoda za procjenu imunokompetencije organizma te dijagnosticiranje i prevenciju stresnih stanja pri intenzivnom tovu pilića.

The aim of this research was to investigate the effects of essential oils and natural zeolite on blood cells morphology of chickens. Cells and nuclei morphometric parameters of erythrocytes, lymphocytes and monocytes were measured on the 21st and on the 42nd day in the control group, and in chicken fattening with essential oils XTRACTᵀᴹ and clinoptilolite as food additives. On the total of 36 blood smears area, outline, minimal and maximal radius, convexity, length and breadth of the whole cells and their nuclei as well as nucleo/cytoplasmic ratio were measured. Digital image analysis was performed using the SFORM software (VAMSTEC, Zagreb, Croatia). On the 21st day the size of erythrocytes was significantly lower compared to the control group, but on the 42nd day values returned back to control levels. Increased size and irregular shape of lymphocytes were seen on the 21st day of fattening and remained the same on the 42nd day. The size of monocytes did not change until the 42nd day, when they were significantly larger compared to the control group. Obtained results of morphometric characteristics analysis confirmed its importance in evaluation of blood cells’ adaptive responses to stress factors during intensive fattening. Established morphological changes of examined variables of monocytes and lymphocytes imply to their transformation and indicate immunomodulatory effects of added essential oils. Given results can be used to promote effective methods for assessment of immune competence of the organism so far as the diagnosis and prevention of stress condition in broiler chickens

Kako se sigurnosti hrane i zaštiti zdravlja potrošača pridaje sve veća pozornost, a prema dosadašnjim spoznajama zdravlje životinja preduvjet je kvalitetne i sigurne hrane, cilj ovoga istraživanja je sustavnim praćenjem i podizanjem zdravlja životinja postići bolja reprodukcijska i proizvodna svojstva te povećati sigurnost hrane. Budući je intenzivna proizvodnja često povezana s različitim stresorima (hranidbeni, okolišni, oksidacijski itd.), istražen je učinak korekcije obroka i primjene različitih dodataka u hranu za životinje (antioksidansa i prirodnih imunomodulatora) na poboljšanje zdravlja i prinosa životinja (perad, preživači, svinje) te boljeg nutricionističkog sastava, probavljivosti i dijetetske vrijednosti gotovog proizvoda. Rezultati istraživanja provedenih na različitim vrstama i pasminama životinja primijenit će se u poboljšanju i standardizaciji proizvodnje s ciljem izrade specifikacije neophodne za dobivanje oznake zemljopisnoga podrijetla ili oznake izvornosti.

Mlijeko kao animalni proizvod iznimno je važno u prehrani ljudi. S druge strane, veliki udio mliječne masti čine zasićene masne kiseline, čija je konzumacija povezana s pojavom bolesti srčanog i krvožilnog sustava. U našem smo istraživanju hranidbom krava lanenim sjemenom bogatim višestruko nezasićenom α-linolenskom masnom kiselinom pokušali modificirati sastav mliječne masti i na taj način učiniti mlijeko još prihvatljivijim za ljudsku upotrebu

Marekova bolest predstavlja jedan od najvećih problema u proizvodnji peradi pri čemu je cijepljenje jedan od najvažnijih postupaka njena suzbijanja. U istraživanju se rabilo cjepivo od soja FC 126 herpesvirusa purana primijenjeno jednodnevnim pilićima postupkom nebulizacije, te su se analizirale morfometrijske značajke limfocita u perifernoj krvi pilića prije cijepljenja te 3., 4., 7., 10., 14. i 21. dan nakon cijepljenja. Statistički značajne razlike nađene su u svim istraživanim pokazateljima: površini, opsegu, minimalnom i maksimalnom polumjeru, ispupčenosti odnosno konveksnosti površine, duljini i širini te pravilnosti i izduženosti cijele stanice, odnosno citoplazme limfocita kao i u nukleo-citoplazmatskom omjeru. Istovjetno su istraženi i parametri jezgre: površinu, opseg, minimalni i maksimalni polumjer, pravilnost i izduženost. Veličina limfocita se trećeg dana nakon cijepljenja značajno smanjila u odnosu na njihovu veličinu prije cijepljenja, dok su četvrtog dana limfociti bili najmanji. Ujedno su se smanjili i svi ostali mjereni pokazatelji: površina i opseg, duljina i širina, minimalni i maksimalni polumjer te konveksnost cijelih stanica i jezgara. Nakon toga su limfociti postupno rasli, te bili najveći 21. dana nakon cijepljenja. Istodobno se povećavala površina, opseg, minimalni i maksimalni polumjer citoplazme i jezgara. Pravilnost stanica se tijekom ispitivanog razdoblja također mijenjala, te su limfociti bili najpravilnijeg oblika 3., 7. i 21. dana. Jezgre su bile pravilnije, podjednako od 4. do 14. dana, a najpravilnije 21. dana. Tijekom istraživanog razdoblja omjer jezgre i citoplazme bio je podjednak sve do 14. dana kada je ustanovljen njegov značajan porast, te se potom, 21. dana vratio na ustaljene vrijednosti. Postignuti rezultati pokazuju morfološke značajke transformacije imunokompetentnih stanica, koje se mogu rabiti u procjeni imunog odziva na cijepivo, učinka cjepljenja i mogućeg docjepljivanja.

Istraživan je utjecaj sezone, pasmine, stadija i redoslijeda laktacije na koncentracju albumina, ukupnog bilirubina, ureje, ukupnog, LDL i HDL kolesterola, neesterificiranih masnih kiselina (NEFA), beta-hidroksimaslačne kiseline (BHB), reaktivnih spojeva tiobarbiturne kiseline (TBARS), minerala kalcija, fosfora i magnezija te aktivnost enzima aspartat-aminotransferaze (AST), gama- glutamil-transferaze (GGT), ukupne alkalne fosfataze (AP), laktat dehidrogenaze (LDH) i superoksid dismutaze (SOD) u krvi holštajn- frizijske i simentalske pasmine krava. Utvrđena je značajno manja aktivnost GGT te ukupnog, HDL i LDL kolesterola u krvi krava simentalske pasmine. Većina biokemijskih pokazatelja u krvi značajno se razlikovala s obzirom na stadij i redoslijed laktacije. Vrijednosti ukupnog bilirubina te aktivnost AST bile su najveće u prvom stadiju laktacije, dok je istovremeno utvrđena značajno niža koncentracija glukoze i kalcija u krvi. Aktivnost GGT postupno je značajno rasla od 15. dana prije poroda prema trećem stadiju laktacije. Aktivnost AP bila je značajno viša u krava u tranziciji u usporedbi sa prvim i drugim stadijem laktacije. Koncentracija ukupnog i LDL kolesterola bile su značajno veće u trećem stadiju laktacije, dok je koncentracija HDL kolesterola već značajno porasla u drugom stadiju laktacije. Aktivnost LDH značajno je rasla od 15. dana prije poroda prema trećem stadiju laktacije. S obzirom na redoslijed laktacije, u četvrtoj laktaciji utvrđena je značajno manja koncentracija albumina, ukupnog LDL i HDL kolesterola, te manja aktivnost LDH, uz utvrđenu značajno veću koncentraciju glukoze u krvi. Značajno veća aktivnost AP utvrđena je u prvoj laktaciji, dok je aktivnost GGT bila značajno niža u drugoj laktaciji. Rezultati našeg istraživanja ukazuju da su stadij i redoslijed laktacije imali značajan utjecaj na većinu biokemijskih pokazatelja u krvi krava u istraživanju. Pri istovjetnom načinu držanja i hranidbe holštajn-frizijskih i simentalskih krava u istraživanju utvrđene su pasminske razlike za pojedine pokazatelje. Nije utvrđen značajan utjecaj pasmine, sezone, stadija i redoslijeda laktacije na aktivnost SOD i koncentraciju reaktivnih spojeva tiobarbiture kiseline u krvi što ukazuje na njihovu manju osjetljivost na okolišne i fiziološke uvjete u organizmu. Stoga bismo mogli zaključiti da postoji mogućnost njihove primjene kao pokazatelja hranidbenog i metaboličkog statusa mliječnih krava za što su potrebna daljnja istraživanja.

Eritrociti različitih vrsta ptica, iako imaju iste morfološke karakteristike stanica s jezgrom, znatno se razlikuju u veličini i obliku, uz fiziološke varijacije unutar svake vrste. Uspoređujući eritrocite kokoši, noja, patke i purana, statistički značajne razlike našli smo u svim ispitivanim morfometrijskim pokazateljima: površini, opsegu, minimalnom i maksimalnom polumjeru, ispupčenosti odnosno konveksitetu površine, duljini i širini te pravilnosti (engl.- form factor) i izduženosti cijele stanice odnosno citoplazme eritrocita kao i u nukleo-citoplazmatskom omjeru. Isto vrijedi i za ispitivane pokazatelje jezgre: površinu, opseg, minimalni i maksimalni polumjer, pravilnost i izduženost jezgre. Velike ptice kao što su nojevi imaju najveće stanice, relativno manjih jezgara u odnosu na ostale vrste što se očituje manjim nukleo-citoplazmatskim omjerom, jezgre su im izduženije i nepravilnije. Eritrociti purana su drugi po površini, opsegu te konveksitetu, ali manjih površina jezgara koje su izduženije. Kokošji eritrociti su najmanji, ali s relativno najvećim jezgrama u odnosu na citoplazmu, uz to su najokrugliji i najpravilniji. Patke posjeduju karakteristike eritrocita između sve ostale tri jasnije definirane vrste. Morfometrijska analiza normalnih eritrocita, objektiviziranjem kvantitativnih pokazatelja, može biti osnova izrade referentnih vrijednosti za pojedine vrste ptica. Takve brojčane referentne vrijednosti bile bi kvalitetniji standard za određivanje odstupanja u fiziološkim i patološkim stanjima te preciznija polaznica u dijagnostici hematoloških poremećaja i bolesti ptica.

Istražen je utjecaj šestodnevnog gladovanja na koncentracije pojedinih frakcija serumskih bjelančevina te aktivnost aspartat aminotransferaze (AST) i alanin aminotransferaze (ALT) u homogenatima jetre i bubrega kod 28 dana starih pačića. U dobi od 28 dana pačići su podijeljeni u dvije skupine: kontrolnu skupinu pačića koja je i dalje normalno hranjena te pokusnu skupinu pačića koja je podvrgnuta šestodnevnom gladovanju. Obje skupine pačića imale su pristup vodi ad libitum. Trećeg, četvrtog, petog i šestoga dana gladovanja žrtvovano je dekapitacijom po osam izgladnjivanih i po sedam normalno hranjenih pačića, a uzorci krvi i tkiva za analize uzeti su istovremeno od obje skupine pačića. Koncentracije pojedinih frakcija serumskih bjelančevina su određene elektroforezom, a aktivnosti AST i ALT u homogenatima tkiva su određene spektrofotometrijski. Tijekom šestodnevnog gladovanja utvrđene su značajne promjene promatranih pokazatelja. Tako je u svim pokusnim razdobljima utvrđena značajno niža koncentracija serumskih albumina kod izgladnjivanih pačića u odnosu na normalno hranjene i to trećeg (P = 0, 004), četvrtog (P = 0, 003), petog (P = 0, 0012) i šestoga (P = 0, 0477) dana gladovanja. Dok se koncentracija serumskih alfa-1 globulina nije značajnije razlikovala od kontrolne skupine, koncentracija alfa-2 globulina kod izgladnjivanih pačića bila je značajno niža četvrtoga dana gladovanja (P = 0, 0192). Značajno niže koncentracije serumskih beta (P = 0, 0040) i gama globulina (P = 0, 0034) utvrđene su petoga dana gladovanja kod izgladnjivanih pačića u odnosu na normalno hranjene pačiće. Aktivnost AST u jetri izgladnjivanih pačića bila je značajno viša od kontrolnih petog (P = 0, 0300) i šestoga dana gladovanja (P = 0, 0144), a aktivnost ALT značajno niža četvrtog (P = 0, 0393) i šestoga (P = 0, 0114) dana gladovanja. U odnosu na kontrolnu skupinu aktivnost AST u bubrezima izgladnjivanih pačića bila je značajno niža trećega dana gladovanja (P = 0, 0275), dok se aktivnost ALT nije značajnije razlikovala od kontrole. Promjene koncentracija serumskih bjelančevina te aktivnosti aminotransferaza u jetri i bubrezima izgladnjivanih pačića vjerojatno su posljedica smanjene obnove bjelančevina u organizmu uslijed nedostatka aminokiselina u vrijeme gladovanja ali i različitog obima glukoneogeneze. Istovremeno, rezultati upućuju na zaključak kako tijekom šestodnevnog gladovanja još uvijek nije došlo do značajnije razgradnje tkivnih bjelančevina u svrhu namicanja prijeko potrebne energije.

Praćen je utjecaj sezone, pasmine, stadija i redosljeda laktacije na standardizirane i manje primjenjivane pokazatelje u krvi zdravih holstein-frizijskih i simentalskih krava. Utvrđena je značajno manja aktivnost gama-glutamil-transpeptidaze (GGT), ukupne alkalne fosfataze (AP), te manja koncentracija ukupnog, HDL i LDL kolesterola u krvi krava simentalske pasmine. Većina biokemijskih pokazatelja u krvi značajno se razlikovalo s obzirom na stadij i redosljed laktacije. Vrijednosti ukupnog bilirubina te aktivnost aspartat-aminotransferaze (AST) bile su najveće u prvom stadiju laktacije, dok je istovremeno utvrđena značajno niža koncentracija glukoze i kalcija u krvi. Aktivnot GGT i laktat dehidrogenaze (LDH) značajno je rasla od 15. dana prije poroda prema trećem stadiju laktacije. Aktivnost AP bila je značajno viša u krava u tranziciji u uspordbi sa kravama u prvom i drugom stadiju laktacije. Koncentracija ukupnog i LDL kolesterola bile su značajno veće u trećem stadiju laktacije, dok je koncentracija HDL kolesterola bila veća u drugom stadiju laktacije. S obzirom na redosljed laktacije, u četvrtoj laktaciji utvrđena je značajno manja koncentracija albumina, ukupnog, LDL i HDL kolesterola, te manja aktivnost LDH uz utvrđenu značajno veću koncentraciju glukoze u krvi. Aktivnost enzima AP bila je značajno veća u prvoj laktaciji dok je utvrđena značajni niža aktivnosti GGT-a u drugoj laktaciji. Značajno veće vrijednosti kolesterola u krvi utvrđene su u zimskom razdoblju. Rezultati našeg istraživanja ukazaju da pri istovjetnom načinu držanja i hranidbe krava postoje pasminske razlike pojedinih pokazatelja u krvi koji mogu biti pokazatelji proizvodnih mogućnosti. Aktivnost superoksid dismutaze (SOD) i koncentracija reaktivnih spojeva tiobarbiturne kiseline nije se značajno razlikovala između pasmina, sezone, stadija i redosljeda laktacije. Time bismo mogli skrenuti pozornost na njihovu manju osjetljivost na okolišne i fiziološke uvjete u organizmu te moguću primjenu kao pokazatelja metaboličkih poremećaja u mliječnih krava.

Kvaliteta sirovog mlijeka nužna je za proizvodnju vrhunskih mliječnih proizvoda. Ovim istraživanjem nastojali smo utvrditi postoje li sezonske promjene s obzirom na aktivnost ukupne superoksid dismutaze (SOD) i prisutnost reaktivnih spojeva tiobarbiturne kiseline (TBARS) u mlijeku u odnosu na osnovne sastojke mlijeka. Ukupuno je obrađeno 105 uzoraka sirovog mlijeka simentalskih krava u srednjem stadiju laktacije. Praćenjem osnovnih sastojaka mlijeka u mjesečnim intervalima utvrđen je značajno veći sadržaj masti, bjelančevina i bezmasne suhe tvari (BST) u jesenskom razdoblju (5, 57% ; 3, 78% i 9, 15%) s istovremeno značajno nižim sadržajem laktoze (4, 66%), dok je sadržaj masti, bjelančevina i BST u mlijeku bio najniži u ljetnom razdoblju (3, 82 ; 3, 20% i 8, 71%), a sadržaj laktoze najveći u proljeće (4, 84%). Također i aktivnost SOD i koncentracija TBARS u mlijeku bila je najveća u proljeće (416, 83 U/g prot., odnosno 253 nmol/g prot.) te je aktivnost SOD izrazito negativno korelirala sa sadržajem bjelančevina i BST u mlijeku (r = -0, 73 i r = -0, 72) s istovremeno utvrđenom značajno pozitivnom korelacijom laktoze i TBARS (r=0, 75). Broj somatskih stanica (BSS) bio je najveći u lipnju (log 1, 91/ml) i kolovozu (log 1, 89/ml) s zabilježenim značajno nižim vrijednostima u studenom i siječnju (log 1, 37 /ml) s uočenom značajno negativnom korelacijom između BSS i laktoze u svibnju i kolovozu (r=-0, 62 ; -0, 57). Aktivnost SOD se značajno smanjila u jesen kada je iznosila 214, 44 U/g prot., dok su vrijednosti indeksa lipidske peroksidacije u mlijeku bile značajno niže u zimskim razdobljima (120, 55 nmol/g prot. i 112, 55 nmol/g prot.). Pri nižim vrijednostima TBARS u jesenskom i zimskom razdoblju utvrđena je značajno pozitivna korelacija između SOD i TBARS u mlijeku (r = 0, 72 i r = 0, 74). Na temelju rezultata ovog istraživanja možemo zaključiti da se aktivnost SOD enzima kao i koncentracija TBARS u mlijeku mijenjala s obzirom na pokusna razdoblja te je utvrđena povezanost navedenih pokazatelja s osnovnim sastojcima u mlijeku. Kako bi se SOD mogao koristiti u rutinske svrhe potrebno je utvrditi njegove optimalne vrijednosti u krvi i mlijeku. Mjerenje aktivnosti SOD moglo bi se uvrstiti u svrhu kontrole upravljanja zdravljem stada i kvalitete sirovog mlijeka, jer njegova prisutnost u mlijeku omogućuje prirodnu zaštitu sirovog mlijeka od peroksidacije lipida tijekom transporta i čuvanja.

Proizvodnja funkcionalne hrane animalnog porijekla zahtjeva postupke utemeljene na znanstveno potvrđenim saznanjima koja obuhvaćaju cjelokupni hranidbeni lanac. Pri tome ne treba zanemariti fiziološke, no niti psihološke učinke koje takva hrana može imati na ljude. S obzirom da se ljudski genom nije promijenio od razdoblja paleolitika, a hranidbene navike i način života ljudi modernog doba su se uvelike odmaknuli od tog vremena, razvile su se kronične degenerativne bolesti. Masne kiseline, naročito n-3 nezasićene kiseline, važne su biološki aktivne molekule kojima se pripisuje niz pozitivnih učinaka u prevenciji i poboljšanju zdravlja ljudi i životinja. Neki od modula koji se koriste za povećanje unosa n-3 nezasićenih masnih kiselina su: povećanje udjela navedenih masnih kiselina u hrani farmskih životinja ili uzgoj životinja poželjnijeg genotipa. Bez obzira na način povećanja unosa poželjnih masnih kiselina ne treba zanemariti dobrobit i zdravlje životinja, jer stresu izložene životinje imati će već u osnovi drugačije potrebe za unosom pojedinih hranidbenih sastojaka, od kojih su n-3 nezasićene masne kiseline iznimno važne. U ovom članku prikazane su neke od mogućnosti povećanja sadržaja n-3 nezasićenih masnih kiselina u mesu i ostalim proizvodima animalnog porijekla, odnosno u hrani, koja će moći zadovoljiti kriterije funkcionalne hrane.

Određeni su biokemijski pokazatelji u ukupno dvadeset i jednom uzorku krvi zečeva prikupljenih s kontinentalnog (Hodošan) i mediteranskog (Vir) tipa staništa. Istraživani biokemijski parametri uspoređeni su s obzirom na porijeklo, tjelesnu masu, spol i dob odstrijeljenih zečeva. Usporedba polučenih rezultata pokazala je da su zečevi s kontinentalnog područja znatno veće tjelesne mase te da imaju veću koncentraciju ureje i albumina od zečeva s mediteranskog područja, koji zbog ograničavajućih čimbenika otočnog staništa imaju oskudniju prehrambenu osnovu. Kod zečeva s mediteranskog staništa utvrdili smo manje koncentracije ukupnog kolesterola, triacilglicerola, glukoze i ukupnih proteina, dok je usporedba različitih dobnih i spolnih kategorija zečeva iskazala statistički značajne razlike u koncentraciji kalcija, fosfora i magnezija u zečeva druge dobne kategorije s mediteranskog staništa te veću koncentraciju glukoze, ureje, albumina i fosfora u mužjaka s kontinentalnog staništa. Utvrđena odstupanja biokemijskih pokazatelja vrlo vjerojatno su posljedica razlika u hranidbenom statusu, stupnju kemizacije tla, brojnosti populacije zečeva, te primijenjenim lovnotehničkim mjerama na istraživanim tipovima staništa.

Istraživan je učinak suncokretovoga ulja na masnokiselinski profil mlijeka simentalskih krava. U pokusu je korišteno deset multiparnih simentalskih krava u drugom stadiju laktacije. Krave su hranjene osnovnim obrokom s dodanim (SU) ili bez dodanog suncokretovoga ulja (BSU) u potpunu krmnu smjesu. Osnovni obrok sadržavao je 26% kukuruzne silaže, 33% sjenaže engleskog ljulja i 41% smjese u suhoj tvari obroka. U krmnu smjesu za krave u pokusu dodano je 2% nerafiniranog suncokretovoga ulja što je povećalo udio masti u suhoj tvari obroka za 0, 8%. U mlijeku krava pod SU tretmanom došlo je do značajnog povećanja udjela dugolančanih, a smanjenja udjela kratko- i srednjelančanih masnih kiselina. Povećao se udio nezasićenih u odnosu na zasićene masne kiseline, s značajnim povećanjem udjela linolne kiseline, cis-9, cis-12 C18:2 (p=0, 043) i konjugirane linolne kiseline, cis-9, trans-11 C18:2, CLA (p=0, 042) te smanjenjem udjela palmitinske kiseline, C16:0 (p=0, 042). Mlječnost i većina mliječnih sastojaka nije se značajnije mijenjala pod utjecajem suncokretovoga ulja u obroku, osim laktoze koja je pokazivala tendeciju porasta. Već vrlo mali dodatak suncokretovoga ulja u krmnoj smjesi povećao je nutritivnu kvalitetu sirovog mlijeka s obzirom na značajno veći udio CLA, te manji udio palmitinske kiseline u mlijeku, uzevši u obzir njihov suprotan učinak na ljudsko zdravlje.

U radu je istražen ukupan broj leukocita i eritrocita, koncentracija hemoglobina, hematokrit, srednji volumen eritrocita, srednja količina hemoglobina, srednja koncentracija hemoglobina, raspodjela eritrocita po volumenu, ukupan broj trombocita te diferencijalni broj leukocita u mužjaka i ženki novozelandskog bijelog kunića. Nadalje, učinjena je analiza osnovnih morfometrijskih karakteristika eritrocita. Vrijednosti pokazatelja kompletne krvne slike nisu odudarale od referentnih vrijednosti za tu pasminu kunića. Usporedba rezultata s obzirom na spol kunića, pokazala je da su ženke imale značajno veću koncentraciju hemoglobina u krvi od one u mužjaka (134, 86/127, 5), dok su mužjaci imali jače izraženu anizocitozu (RDW 16, 09/15, 53). Rezultati matematičke analize morfometrijskih parametara eritrocita pokazali su statistički značajne razlike između eritrocita mužjaka i ženki. Eritrociti ženki imali su veću površinu (30, 81 um2), veći maksimalni i minimalni polumjer (3, 54 i 2, 61 um), veći konveksitet površine te veću duljinu i faktor izduženosti stanice. Iako se prosječni volumen stanica nije značajno razlikovao, morfometrijski podaci govore da su izmjereni eritrociti u mužjaka bili manji i slabije ispupčeni od onih u ženki, što se podudara sa većom RDW vrijednosti i nalazom niže koncentracije hemoglobina u krvi u mužjaka, te se vjerojatno radilo o većem postotku mikrocita u krvi kunića muškog spola. Zaključno, morfometrija eritrocita može pružiti vrijedne podatke o promjenama morfologije eritrocita i upotpuniti nalaze dobivene klasičnim hematološkim metodama.

U dva istraživačka razdoblja (prvi - u svibnju 2004., drugi - u lipnju 2004.) praćena je proizvodnja mlijeka, koncentracija kolesterola i aktivnost gama-glutamil-transferaze (GGT) te glutation-peroksidaze (GPx) u krvi simentalskih krava. Svrha je bila utvrditi povezanost između proizvodnje mlijeka i pojedinih pokazatelja u krvi, te njihovu moguću primjenu kao pokazatelja mliječnosti. U istraživanje je bilo uključeno 12 simentalskih krava s obiteljskog gospodarstva na području Zagrebačke županije. Krave su iz vlastitog uzgoja, podjednake starosti i stadija laktacije. Prosječna proizvodnje mlijeka kao i koncentracija ukupnog kolesterola u plazmi bila je značajno veća u svibnju u odnosu na lipanj (20, 55 L/d u odnosu na 15, 44 L/d, odnosno 4, 55 mmol/L u odnosu na 3, 96 mmol/L), dok je aktivnost GPx i GGT bila značajno niža u svibnju u odnosu na lipanj (GPx = 1 720, 66 U/L u odnosu na 1 808 U/L ; GGT = 20, 11 U/L u odnosu na 23, 22 U/L). Utvrđena je pozitivna korelacija mliječnosti i koncentracije ukupnog kolesterola u krvnoj plazmi (r = 0, 58 ; p  0, 05). Koncentracija ukupnog kolesterola u krvi simentalskih krava mogla bi poslužiti kao jedan od specifičnih pokazatelja proizvodnih mogućnosti, dok aktivnost navedenih enzima ukazuje na hranidbeni status krava o kojem ovisi proizvodnja mlijeka.

U radu je istražen ukupan broj leukocita i eritrocita, koncentracija hemoglobina, hematokrit, srednji volumen eritrocita, srednja količina hemoglobina, srednja koncentracija hemoglobina, raspodjela eritrocita po volumenu, ukupan broj trombocita te diferencijalni broj leukocita u mužjaka i ženki novozelandskog bijelog kunića. Nadalje, učinjena je analiza osnovnih morfometrijskih karakteristika eritrocita. Vrijednosti pokazatelja kompletne krvne slike nisu odudarale od referentnih vrijednosti za tu pasminu kunića. Usporedba rezultata s obzirom na spol kunića, pokazala je da su ženke imale značajno veću koncentraciju hemoglobina u krvi od one u mužjaka (134, 86/127, 5), dok su mužjaci imali jače izraženu anizocitozu (RDW 16, 09/15, 53). Rezultati matematičke analize morfometrijskih parametara eritrocita pokazali su statistički značajne razlike između eritrocita mužjaka i ženki. Eritrociti ženki imali su veću površinu (30, 81  m2), veći maksimalni i minimalni polumjer (3, 54 i 2, 61  m), veći konveksitet površine te veću duljinu i faktor izduženosti stanice. Iako se prosječni volumen stanica nije značajno razlikovao, morfometrijski podaci govore da su izmjereni eritrociti u mužjaka bili manji i slabije ispupčeni od onih u ženki, što se podudara sa većom RDW vrijednosti i nalazom niže koncentracije hemoglobina u krvi u mužjaka, te se vjerojatno radilo o većem postotku mikrocita u krvi kunića muškog spola. Zaključno, morfometrija eritrocita može pružiti vrijedne podatke o promjenama morfologije eritrocita i upotpuniti nalaze dobivene klasičnim hematološkim metodama.

Eritrociti mužjaka i ženki novozelandskog bijelog kunića (Oryctolagus cuniculuis) i europskog zeca (Lepus europaeus) uspoređeni su na temelju osnovnih morfometrijskih karakteristika: površine i opsega stanice, najmanjeg i najvećeg polumjera, konveksiteta površine, duljine i debljine stanice te faktora pravilnosti i faktora izduženosti stanice. Morfometrijska analiza eritrocita je obavljena na osobnom računalu s podržavajućim programom “ SFORM” tvrtke VAMSTEC, Zagreb. Sistem se sastoji od visokorezolucijske kamere u boji &laquo ; ; ; ; ; Pulinix&raquo ; ; ; ; ; koja sliku iz mikroskopa Olympus BH2 digitalizira i prenosi u osobno računalo. Morfometrijska analiza eritrocita obavljena je na dvadeset krvnih razmaza kunića i zečeva obojanih po Pappenheimu, a analizirano je najmanje 200 stanica po preparatu.. Granice citoplazme su označavane interaktivno uz ručnu korekciju. Usporedba morfometrijskih karakteristika eritrocita kunića i zeca s obzirom na spol pokazala je statistički značajne razlike samo u kunića, pri čemu su vrijednosti za površinu eritrocita, najmanji i najveći polumjer, konveksitet površine te duljinu i faktor izduženosti eritrocita bile veće za eritrocite ženki. Usporedbom morfometrijskih karakteristika eritrocita mužjaka kunića i zeca te ženki kunića i zeca, značajne razlike su utvrđene u najmanjem i najvećem polumjeru, duljini i debljini eritrocita te faktoru pravilnosti i faktoru izduženosti pri čemu su u oba slučaja veće vrijednosti određene u zečeva. Pritom je još i površina eritrocita bila značajno veća u mužjaka zeca u odnosu na mužjake kunića dok u ženki ta razlika nije bila statistički značajna. Morfometrijska analiza eritrocita može biti temelj izrade referentnih vrijednosti, koje bi bile kvalitetan standard za određivanje odstupanja u fiziološkim i patološkim stanjima te preciznija polaznica u dijagnostici hematoloških poremećaja i bolesti u divljih i domaćih životinja.

U ovom radu su prikazani rezultati istraživanja učinka suncokretovoga ulja na metaboličke pokazatelje u krvnoj plazmi i tjelesnu kondiciju životinja. Za potrebe pokusa korišteno je 10 krava simentalske pasmine u srednjem stadiju laktacije koje su metodom "cross over" bile podijeljene u dva tretmana: tretman 1 (BSU) i tretman 2 (SU) i dvije skupine (1 i 2). Hranidba u tretmanu 1 sastojala se od 33% sjenaže engleskog ljulja, 42% kukuruzne silaže i 25% krmne smjese, dok je u tretmanu 2 u osnovni obrok dodano nerafirirano suncokretovo ulje u nezaštićenom obliku u količini od 200g po kravi dnevno. Pokus je trajao 56 dana i na kraju svakog pokusnog perioda mjerena je koncentracija albumina,  -hidroksimaslačne kiseline (BHB), neesterificiranih masnih kiselina (NEFA) u krvnoj plazmi te je određivana tjelesna kondicija krava (BCS). Multivarijantnim testom značajnosti utvrđene su značajne promjene u koncentraciji NEFA, BHB i albumina tijekom 4 kontrolna perioda (p

Eritrociti različitih vrsta ptica, iako imaju iste morfološke karakteristike stanica s jezgrom, znatno se razlikuju u veličini i obliku, uz fiziološke varijacije unutar svake vrste. Uspoređujući eritrocite kokoši, noja, patke i purana, statistički značajne razlike našli smo u svim ispitivanim morfometrijskim pokazateljima: površini, opsegu, minimalnom i maksimalnom polumjeru, ispupčenosti odnosno konveksitetu površine, duljini i širini te pravilnosti (engl.- form factor) i izduženosti cijele stanice odnosno citoplazme eritrocita kao i u nukleo-citoplazmatskom omjeru. Isto vrijedi i za ispitivane pokazatelje jezgre: površinu, opseg, minimalni i maksimalni polumjer, pravilnost i izduženost jezgre. Velike ptice kao što su nojevi imaju najveće stanice, relativno manjih jezgara u odnosu na ostale vrste što se očituje manjim nukleo-citoplazmatskim omjerom, jezgre su im izduženije i nepravilnije. Eritrociti purana su drugi po površini, opsegu te konveksitetu, ali manjih površina jezgara koje su izduženije. Kokošji eritrociti su najmanji ali s relativno najvećim jezgrama u odnosu na citoplazmu, uz to su najokrugliji i najpravilniji. Patke posjeduju karakteristike eritrocita između sve ostale tri jasnije definirane vrste. Morfometrijska analiza normalnih eritrocita, objektiviziranjem kvantitativnih pokazatelja, može biti osnova izrade referentnih vrijednosti za pojedine vrste ptica. Takve brojčane referentne vrijednosti bile bi kvalitetniji standard za određivanje odstupanja u fiziološkim i patološkim stanjima i preciznija polaznica u dijagnostici hematoloških poremećaja i bolesti ptica.

Istražen je utjecaj dodavanja organski vezanog selena na aktivnost antioksidativnih enzima i intenzitet lipidske peroksidacije u bedrenom (m. biceps femoris) i grudnom (m. pectoralis major) mišićnom tkivu pilića hibridne linije Ross. Po završetku tova te nakon 48-satnog gladovanja žrtvovano je po 10 pilića hranjenih standardnim načinom (kontrolna skupina) i po 10 pilića hranjenih krmnom smjesom s dodatkom 0, 3 ppm organski vezanog selena pripravkom "Sel-Plex^TM" (pokusna skupina). U uzorcima grudne i bedrene muskulature određene su aktivnosti glutation peroksidaze (GSH-Px), katalaze, manganske superoksid dizmutaze (Mn-SOD) te koncentracija reaktivnih proizvoda tiobarbiturne kiseline (thiobarbituric acid reactive substances ; TBARS). Po završetku tova pilići s dodatkom organskog selena imali su značajno višu aktivnost GSH-Px (P

Istražen je učinak gladovanja i ponovnog hranjenja na broj i karakteristike eritrocita te ukupni antioksidativni status pjetlića lake hibridne linije Lochman Brown. Stres gladovanjem započeo je u dobi od 61 dan. Uzorci za analize uzimani su punkcijom krilne vene neposredno prije gladovanja, poslije 48 sati gladovanja i 24 sata po ponovnom hranjenju. Određen je ukupan broj eritrocita, hematokrit i koncentracija hemoglobina u krvi, eritrocitne konstante te koncentracija ukupnog antioksidativnog statusa u plazmi. Rezultati su pokazali značajan pad broja eritrocita, vrijednosti hematokrita i koncentracije hemoglobina u krvi pjelića 24 sata po ponovnom hranjenju. Prosječan volumen eritrocita značajno je porastao 24 sata po ponovnom hranjenju, dok se prosječna količina hemoglobina u eritrocitima značajno smanjila poslije 48 sati gladovanja, a smanjenje prosječne koncentracije hemoglobina u eritrocitima zabilježeno je 24 sata po ponovnom hranjenju. Koncentracija ukupnog antioksidativnog statusa u krvnoj plazmi pjetlića značajno se smanjla poslije 48 sati gladovanja, dok se po ponovnom hranjenju zadržala na sličnim, značajno manjim vrijednostima u usporedbi s kontrolom. Zabilježene promjene eritrocitnih konstanti ukazuju na makrocitnu hipokromnu anemiju. Hemoliza je vjerojatno bila posljedica oksidativnog stresa, razvoju kojeg je pridonijelo smanjenje koncentracije ukupnog antioksidativnog statusa. Pojava hipokromnih eritrocita većeg volumena u krvi pjetlića 24 sata po ponovnom hranjenju vjerojatno je odraz oslobađanja nezrelih eritrocita iz koštane srži radi kompenziranja nastale hipoksije.

U radu je prikazana aktivnost gama glutamil transferaze, koncentracija kolesterola i triglicerida u plazmi, te mlječnost simentalskih krava u srednjoj laktaciji tijekom četiri kontrolna razdoblja: proljeće, ljeto, jesen i zima. Tijekom istraživanja nisu utvrđena patološka odstupanja mjerenih pokazatelja u plazmi, no utvrđene su statistički značajne razlike pojedinih biokemijskih pokazatelja između kontrolnih razdoblja. Koncentracija kolesterola u drugom kontrolnom razdoblju značajno je bila niža od koncetracije kolesterola u ostalim kontrolnim razdobljima (p

U radu je istražen utjecaj dodavanja organski vezanog selena u hrani na koncentraciju ukupnih masnih tvari (UMT), triglicerida, kolesterola i slobodnih masnih kiselina (SMK) u serumu pilića teške hibridne linije Ross. U dobi od sedam dana životinje su podijeljene u dvije skupine. Kontrolna skupina hranjena je standardnom hranom dok je pokusna skupina hranjena standardnom hranom s dodatkom 0, 3 ppm organskog selena (Sel-Plex™ , Alltech). Krv za analizu uzimana je po završetku tova, u dobi od 42 dana te nakon 48-satnog gladovanja. Krv je uzimana punkcijom krilne vene, a u serumu su određene koncentracije UMT, triglicerida, kolesterola i SMK. Po završetku tova pokusna skupina pilića imala je statistički značajno nižu koncentraciju triglicerida u serumu od kontrolne skupine. Gladovanje je u kontrolnoj skupini pilića rezultiralo značajnim smanjenjem koncentracije ukupnih masnih tvari i triglicerida, a u pokusnoj skupini značajnim smanjenjem triglicerida. Istovremeno se koncentracije kolesterola i SMK u obje skupine pilića nisu značajnije mijenjale. Rezultati istraživanja upućuju na povezanost selena s metabolizmom masti koje se očitovalo sniženjem koncentracije triglicerida u serum pilića po završetku njihova tova i nakon stresa izazvanog gladovanjem.

U radu su prikazani hranidbeni čimbenici koji mogu utjecati na promjenu sastava bioaktivnih masnih kiselina u mlijeku krava. Pretpostavka negativnog učinka pojedinih masnih kiselina na ljudsko zdravlje, a kojima mlijeko krava obiluje, dovelo je do većeg broja multidisciplinarnih istraživanja koja nastoje povećati udio poželjnih masnih kiselina. Istovremeno se nastoji smanjiti omjer nepoželjnih masnih kiselina uz zadržavaje fizikalnih i organoleptičkih svojstava mlijeka i mliječnih proizvoda sa svrhom povećanja hranidbene kvalitete mliječne masti i mlijeka. Taj cilj nije lako postići. Preduvjet je dobro poznavanje fiziologije probave masti u buragu preživača. Premda još uvijek nisu poznati svi putevi biohidrogenacije masnih kiselina u buragu, kao ni učinak pojedinih voluminoznih krmiva na sastav masnih kiselina u mliječnoj masti, utvrđeno je da se određenom hranidbom može u kraćem vremenskom razmaku utjecati na sadržaj i sastav mliječne masti. Ključne riječi: masne kiseline, mlijeko, krave, hranidba

U radu se razmatra primjena određivanja koncentracije ureje u kravljem mlijeku kao pomoćnog analitičkog sredstva za kontrolu hranidbe, prvenstveno opskrbe bjelančevinama, ali i odnosa između raspoložive energije i bjelančevina u hrani. Analiza ureje u kravljem mlijeku može biti uspješno uklopljena unutar rutinskih pretraga mlijeka dajući tako vrijedne podatke svim sudionicima u procesu proizvodnje mlijeka. Osnovna predpostavka za njezinu uspješnu primjenu je pravilno uzimanje uzoraka te utvrđivanje standardnih vrijednosti za svako stado ili skupinu životinja. Visoka koncentracija ureje u mlijeku iznad zadanog standarda nepovoljno utječe na rasplodne sposobnosti i zdravlje životinja u stadu smanjujući tako učinkovitost proizvodnje mlijeka uz povećanje troškova ishrane i nepotrebno zagađenje okoliša.

Stalni porast potražnje i posljedične proizvodnje ekoloških poljoprivrednih proizvoda vezan je u velikom dijelu uz zabrinutost javnosti zbog rezidua alopatskih pripravaka u proizvodima životinjskog podrijetla. Samo u Velikoj Britaniji proizvodnja na ekološkom sektoru raste prosječno za 40% godišnje i postoje naznake za svakodnevnim povećanim interesom i političkom potporom. ista je situacija i u drugim zemljama EU te Švicarskoj koja je već duži niz godina vodeća zemlja u ekološkom mliječnom stočarstvu. Sve veća popularnost ekološkog stočarstva nosi za sobom pravila i obaveze kao i preduvjete koje treba poštivati. Kakav je zdravstveni status životinja, koje su mjere kontrole i zaštite životinja usvojene na ekološkim farmama te koja su istraživanja potrebna, tema su rasprave ovog članka.

Istražen je učinak gladovanja i ponovnog hranjenja na bijelu krvnu sliku pjetlića.Stres gladovanjem započeo je 61. dana života pjetlića hibridne linije Lohman Brown. Krv za analizu uzeta je punkcijom krilne vene neposredno prije gladovanja, poslije 48 sati gladovanja i 24 sata po ponovnom hranjenju. Određen je apsolutni broj stanica bijele krvne loze, diferencijalna krvna slika, te omjer heterofila i limfocita. Rezultati su pokazali kako 48 sati poslije gladovanja značajno pada broj limfocita uz istovremeno izraziti porast broja heterofila, pri čemo se ukupan broj leukocita nije značajnije promijenio u odnosu na kontrolne vrijednosti. Nakon ponovnog hranjenja, broj leukocita značajno je porastao pa čak premašio kontrolne vrijednosti, što je bila posljedica izrazitog porasta limfocita i zadržavanja broja heterofila na još uvijek visokim vrijednostima. Zabilježen je, također, porast broja eozinofila i monocita.

Reaktivni kisikovi spojevi kontinuirano se stvaraju gotovo u svim stanicama tijekom aerobnog metabolizma, a njihovo pojačano stvaranje može dovesti do oštećenja i gubitka fiziološke funkcije stanice lipidnom peroksidacijom membrane. Nastali radikali odstranjuju se antioksidativnim enzimima i malim neenzimskim antioksidativnim molekulama kao što je glutation. Koncentracija reduciranog glutationa (GSH) i reaktivnih produkata tiobarbiturne kiseline (TBARS) istražena je u punoj krvi pjetlića u starosti od 9 i 23 tjedna. Krv za analizu uzimana je punkcijom krilne vene uz upotrebu heparina kao antikoagulansa. Koncentracije GSH, TBARS i hemoglobina određene su spektrofotometrijski u punoj krvi pjetlića. Iz dobivenih vrijednosti izračunate su koncentracije GSH i TBARS po gramu hemoglobina. Intenzitet lipidne peroksidacije, izražene kao koncentracija TBARS, značajno je porastao u punoj krvi pjetlića starih 23 tjedna (P

Utvrđena je mliječnost, sadržaj proteina i masti, koncentracija ureje te broj somatskih stanica u mlijeku 81 krave simentalske pasmine na osam obiteljskih farmi s područja Zagrebačke županije. U skladu s dobivenim rezultatima mjerenih biokemijskih pokazatelja u mlijeku učinjena je blaga korekcija sastava obroka, prema mogućnostima farmera. Mjerenja biokemijskih parametara u mlijeku ponovljena su četiri mjeseca nakon učinjene korekcije obroka. Utvrđen je određen porast dnevne proizvodnje mlijeka, lagani porast sadržaja proteina, lagani pad postotka masti, te značajan pad koncentracije ureje u mlijeku u odnosu na prvo mjerenje. Zabilježeni pomaci vrijednosti biokemijskih parametara u mlijeku upućuju nas da je došlo do boljeg iskorištavanja hranjivih sastojaka obroka, naročito sirovog proteina. Možemo zaključiti da redovito mjerenje pojedinih sastojaka mlijeka i njihove međuovisnosti može pomoći u kontroli režima hranidbe na mliječnim farmama, te uputiti na grube pogreške u hranidbenom procesu. Premda zabilježeni pozitivni pomaci vrijednosti biokemijskih parametara u mlijeku nisu bili statistički značajni, očekujemo da će nastavak započetog programa sustavne kontrole mliječnih krava iznjedriti daljnje pozitivne pomake u proizvodnji.

Metabolizam magnezija u mnogočemu je specifičan u odnosu prema drugim mikroelementima u organizmu. Za razliku od kalcija i fosfora čije potrebe u organizmu ne moraju biti direktno namirene iz hrane, već za to mogu poslužiti depoi u kostima, što izravno stoje pod utjecajem kalcitonima i parathormona, ili natrija i kalija čiju ravnotežu održava aldosteron, magnezij ne posjeduje takve regulatorne mehanizme. Neki hormoni mogu utjecati na metabolizam i preraspodjelu magnezija kao primjerice hormoni nadbubrežne žlijezde ta štitaste i paratiroidne žlijezde, no njihov je učinak praktički zanemariv. Stoga možemo s pravom zaključiti da je magnezij "prepušten sam sebi". Potrebe organizma mogu biti namirene samo alimentarnim putem te je stoga redovit, svakodnevni unos magnezija hranom nuždan u održavanju njegove homeostaze. Magnezij u organizmu ima niz za život važnih uloga. Kao unutarstanični kation aktivira ili katalizira više od 300 enzima, primjerice sve reakcije koje rabe ATP potrebuju magnezij. Regulira ribosomsku RNA i strukturnu DNA utječući na rast stanice. Manjak magnezija očituje se povećanjem sekrecije inzulina i adrenalina. Izvan stanice njegovo je djelovanje povezano s kalcijem. Pritom magnezij djeluje kao antagonist kalcija. Nizak omjer magnezija izvan stanice potiče oslobađanje acetilkolina na neuromuskularnim spojevima, što može dovesti do grčeva. Također aktivnost kolinesteraze je slabija kod manjka magnezija u organizmu. Prema tome, hipomagnezijemija imat će za posljedicu niz metaboličkih i neuromuskularnih poremećaja. Međutim, uzrok hipomagnezijemije ne mora biti samo nedovoljna količina u hrani, već i poremećaj u njezinoj resorpciji. Resorpcija magnezija zbiva se najvećem dijelom u distalnim dijelovima probavila (debelo crijevo), dok u preživača važnu ulogu imaju predželuci. Značajnu ulogu u resorpciji ima i omjer drugih kationa u sadržaju. Kalcij u povećanoj koncentraciji koči njegovu resorpciju, dok kalij u istim uvjetima može potpuno blokirati i potpuno onemogućiti opskrbu organizma magnezijem. Amonijak koji nastaje u procesima vrenja (bakterijske razgradnje bjelančevina)također uvelike ograničava sposobnost sluznice probavila za resorpciju magnezija. Na osnovi iznesenoga može se zaključiti da hipomagnezijemija može imati dalekosežne posljedice na zdravlje i proizvodnost domaćih životinja. U sprečavanju hipomagnezijemije nužno je svakodnevno unošenje magnezija hranom, ali se prito osobita pažnja mora posvetiti i drugim čimbenicima koji bi unatoč dovoljnoj količini u obroku mogli prouzročiti slabu iskoristivost pa time i hipomagnezijemiju.

U radu je istražena ukupna aktivnost malat dehidrogenaze (MDH) u serumu zdravih te od NHL, PL, ALL, KLL, AML, KML i MH oboljelih osoba. Također su izmjerene kinetičke konstante: Michaelisova konstanata (Km) i maksimalna brzina (Vmax). Za spektrofotometrijsko određivanje aktivnost MDH u serumu korištena je reakcija redukcije oksalacetata u malat u nazočnosti reduciranog koenzima 1. Enzimske konstante očitane su iz Lineweaver-Burk dijagrama aktivnosti MDH kao funkcije koncentracije oksalacetata (OAA). Ukupna aktivnost MDH u kontrolnim serumima i ispitivanim serumima oboljelih kretala se unutar fizioloških granica. Isto tako, nije bilo značajnije razlike u ukupnoj aktivnosti enzima između kontrolnih seruma i seruma oboljelih izuzev uslučaju CLL, gdje je utvrđen statistički značajan porast ukupne aktivnosti MDH u serumu (P=0.007). U kontrolnim serumima Lineweaver-Burk dijagram pokazivao je jedan pravac iz kojeg smo očitali i izračunali Vmax (69, 38 ą 8, 75ľmol/L) i Km (0, 034 ą 0, 0009mmol/L). Vrijednost Km podudarala se s referentnim vrijednostima za Km MDH u serumima zdravih ljudi. Naprotiv, u serumima oboljelih od NHL, PL, ALL, AML i MH Lineweaver-Burk dijagram pokazivao je dva pravca različitog nagiba, iz kojih smo izračunali dvije međusobno i statistički značajno različite vrijednosti Vmax, te dvije različite Km (P=0, 00007 ; 0, 005 ; 0, 015 ; 0, 044 i 0, 008) redom. Jedna Km podudarala se s onom u kontrolnim serumima, dok je druga bila i do 11 puta veća od Km u kontrola. U serumima nekolicine oboljelih od KLL također su ustanovljene međusobno različite kinetičke konstante, dok su se u ostalim serumima oboljelih od te bolesti kinetičke konstante podudarale s onima u serumima zdravih osoba isto kao i u svim serumima oboljelih od KML. Dobiveni rezultati upućuju da su u ispitivanim serumima oboljelih od NHL, PL, ALL, AML i MH bila prisutna dva izoenzima MDH. Jedan izoenzim bio je, po odnosu prema OAA, identičan enzimu normalno prisutnom u serumu zdravih osoba, dok je drugi izoenzim imao deset puta manji afinitet prema OAA. Prisutstvo novog izoenzima MDH mogli bi povezati s stupnjem dediferencijacije stanica u pojedinim tipovima hemoblastoza, a postoje naznake o mogućoj korelaciji s kliničkim stadijem bolesti i liječenjem.

Hemoblastoze su skupina bolesti koje nastaju zbog malignog bujanja stanica krvotvornog sustava. U oboljelom organizmu zbivaju se mnogostruke metaboličke promjene: snažna glikogenoliza, glikoliza, reciklaža laktata te glukoneogeneza iz bjelančevina. Navedene metaboličke promjene odražavaju se na aktivnost određenih enzima priključenih tim metaboličkim putevima. Stoga biokemijske i histokemijske tehnike mjerenja aktivnosti enzima mogu poslužiti za utvrđivanje malignosti. Uz promjene aktivnosti, u neoplazmama su prisutne i promjene izoenzimskog profila. Pojavljuju se novi izoenzimi karakteristični za fetalna tkiva koji često bolje iskorištavaju metaboličke supstrate, a poslijedica su promjena u genomu stanice i dediferencijacije stanica u malignim neoplazijama. Kako citratni ciklus povezuje sve spomenute metaboličke puteve s respiracijskim lancem u svrhu sinteze energetski bogatih molekula ATP-a, za očekivati je da će se metaboličke promjene u oboljelih od hemoblastoza odraziti na aktivnost i izoenzimski profil citoplazmatske malat dehidrogenaze (cMDH), enzima malat aspartat sustava za transport reduciranih ekvivalenata iz citoplazme u mitohondrij. Budući da su dosadašnje spoznaje o cMDH u serumu oboljelih od hemoblastoza oskudne, ovim radom istražili smo aktivnost i kinetičke konstante tog enzima, s ciljem da ustanovimo da li se znane genske aberacije i metaboličke promjene odražavaju na aktivnost i kinetičke konstante cMDH, odnosno izoenzimski profil tog enzima. U radu je istražena aktivnost malat dehidrogenaze u serumu zdravih te od hemoblastoza oboljelih osoba. Također su izmjerene kinetičke konstante: Michaelisova konstanata (Km) te maksimalna brzina enzima (Vmax). U istraživanju su bili uključeni slijedeći tipovi hemoblastoza: akutna limfatična leukemija (ALL), kronična limfatična leukemija (KLL), akutna mijeloična leukemija (AML), kronična mijeloična leukemija (KML), ne-Hodgkin limfom (NHL), plazmocitom (PL) i Hodgkinova bolest (MH). Za određivanje aktivnosti malat dehidrogenaze u serumu korištena je reakcija redukcije oksalacetata u malat u nazočnosti reduciranog koenzima 1 (NADH). Brzina oksidacije NADH mjerena je spektrofotometrijski, a aktivnost enzima izražena je u ľmol transformiranog supstrata u minuti/L pri 25°C. Aktivnost MDH mjerena je pri različitim koncentracijama supstrata i to: 4,9; 3,3; 1,65; 0,83; 0,66; 0,49; 0,33; 0,165; 0,083; 0,066; 0,049; i 0,033 mmol/L. Dobivene vrijednosti korištene su za crtanje Michaelisovih krivulja, te Lineweaver-Burk dijagrama i dijagrama po Wilkinsonu, iz kojih su očitane i izračunate vrijednosti maksimalne brzine enzima te Michaelisove konstante. Ukupna aktivnost malat dehidrogenaze u kontrolnim serumima i u serumima oboljelih kretala se u fiziološkim granicama. Isto tako, nije bilo značajnije razlike u ukupnoj aktivnosti MDH između kontrolnih seruma i seruma oboljelih, izuzev u slučaju kronične limfatične leukemije gdje je utvrđen statistički značajan porast ukupne aktivnosti enzima u serumu. Ispitivanjem zavisnosti aktivnosti MDH o koncentraciji supstrata, pri nizu koncentracija supstrata od 0,033 do 4,9 mmol/L, u kontrolnim serumima kao i u serumima oboljelih nije ustanovljena inhibicija supstratom niti na jednoj korištenoj koncentraciji. Stoga možemo reći da je u svim ispitivanim uzorcima seruma bila prisutna samo citoplazmatska forma malat dehidrogenaze. U kontrolnim serumima Michaelisova krivulja aktivnosti citoplazmatske malat dehidrogenaze imala je pravilan oblik a njezinom Lineweaver-Burk linearizacijom dobven je pravac iz kojeg su očitane i zračunate vrijednosti Vmax i Km. Vrijednost Michaelisove konstante podudarala se s referentnim vrijednostima Km za cMDH u serumima zdravih ljudi. Iz navedenih rezultata možemo zaključiti da je u kontrolnim serumima bila prisutna jedna forma koja je katalizirala supstrat, oksalacetat, s određenim i karakterističnim afinitetom. U serumima oboljelih od ALL, AML, NHL, PL i MH Michaelisova krivulja aktivnosti cMDH razlikovala se od one u kontrolnim serumima. Lineweaver-Burk linearizacijom Michaelisove krivulje dobivena su dva pravca različitog nagiba, iz kojih su izračunate dvije različite vrijednosti maksimalnih brzina te dvije različite Michaelisove konstante. Jedna Michaelisova konstanta podudarala se s onom u kontrolnim serumima, dok je druga bila i do 11 puta veća od one u kontrola. Na temelju tih rezultata zaključili smo da su u ispitivanim serumima oboljelih bila prisutna dva izoenzima cMDH koji imaju različiti afinitet prema supstratu. Po odnosu prema supstratu, jedan izoenzim bio je identičan enzimu koji se nalazi u serumima zdravih osoba, dok je drugi, novi izoenzim, slabije iskorištavao oksalacetat, odnosno bile su mu potrebne puno veće koncentracije supstrata da bi postigao maksimalnu brzinu. Najvjerojatnije, pojava novog izoenzima bila je posljedica dediferencijacije stanica u hemoblastozama, dakle reaktivacije gena koji su bili prisutni tijekom fetalnog razdoblja. U serumima oboljelih od KML utvrđen je samo jedan oblik cMDH čije su se kinetičke konstante podudarale s onima u kontrolnim serumima. Razlog tome potražili smo u morfološkim oblicima mijelocita koji su u KML na višem stupnju diferencijacije nego li u akutnim oblicima te bolesti. U serumima nekolicine oboljelih od KLL ustanovljena su dva izoenzima cMDH, dok je u ostalim serumima oboljelih od te bolesti utvrđen samo jedan izoenzim kinetičkih konstanti jednakih izoenzimu u serumima zdravih osoba. Vjerojatno je razlog takovom nalazu kao i u KML bio stupanj diferencijacije stanica malignog klona. Sažimajući sve dobivene rezultate o ukupnoj aktivnosti cMDH u serumu, te o kinetičkom ponašanju istog enzima, mogli bismo reći da detekcija izoenzima cMDH sa smanjenim afinitetom prema supstratu može korisno poslužiti u dijagnostici, odnosno bolje reći u utvrđivanju biokemijske karte pojedinih tipova hemoblastoza. Hemoblastoses are a group of diseases originating from malignant growth of hematopoetic system cells. The affected organism is subject to multiple metabolic changes: high glycogenolysis, glycolysis, lactate turnover and gluconeogenesis from proteins. Such metabolic changes affect the activity of certain enzymes associated with these metabolic courses. Therefore, biochemical and histochemical techniques of enzyme activity measurement may be used for the determination of malignancy. In addition to the changes of activity, changes of isoenzyme pattern also occur in neoplastic diseases. Precisely, new isoenzymes are generated, typical for fetal tissues that often make a better use of metabolic substrates, resulting in a changed cell genome and dedifferentiation of malignant cells. Sins the citrate cycle interconnects all the above mentioned metabolic courses with the respiratory chain for the purpose of synthesis of energy-rich ATP molecules, the metabolic changes occurring in individuals affected by hemoblastosis are likely to affect both the activity and isoenzyme pattern of cytoplasmatic malat dehydrogenase (cMDH), enzymes of the malate aspartate system for the transport of reduced equivalents from cytoplasm into mitochondria. Considering that the past knowledge of cMDH in the sera of individuals affected by hemoblastoses was rather poor, this paper investigates the activity and kinetic constants of this particular enzyme, in order to establish whether the known gene aberrations and metabolic changes affect the activity and kinetic constants of MDH, i.e. the isoenzyme pattern of this enzyme. This paper investigates the MDH activity in the sera of healthy individuals and those affected by hemoblastosis. It also investigates the kinetic constants, i.e. Michaelis constant (Km) and maximum enzyme speed (Vmax). The investigation included the following types of hemoblastoses: acute lymphoblastic leukaemia (ALL), acute myeloblastic leukaemia (AML), chronic myeloid leukaemia (CML), chronic lymphocytic leukaemia (CLL) non-Hodgkin's lymphoma (NHL), plasmocytoma (PL) and Hodgkin's disease (MH). For the determination of MDH activity in sera, the reaction of oxaloacetate reduction into malate in the presence of reduced coenzyme 1 (NADH) was used. The NADH oxidation rate was measured spectrophotometrically, and enzyme activity was expressed in ľmol of transformed substrate per minute/L at 250C. Enzyme activity was measured at different substrate concentrations, precisely, 4,9; 3,3; 1,65; 0,83; 0,66; 0,49; 0,33; 0,165; 0,083: 0,066; 0,049 and 0,033 mmol/L. The resulting values were used for the plotting of Michaelis curves and graphs to Lineweaver-Burk and Wilckinson, from which the maximum rates and Michaelis constants were read and calculated. The total MDH activity in the control sera and the diseased individuals' sera was within the normal range. Similarly, no significant difference in the total enzyme activity between the control group and the affected group was observed, except in the case of CLL where a statistically significant increase of the total MDH activity was determined. The investigation of the interdependence of MDH activity and the substrate concentration ranging from 0,033 to 4,9 mmol/L, determined no substrate-related inhibition, either in the control or in the affected sera, at any of the applied substrate concentrations. Therefore, we may say that only a cytoplasmatic form of MDH was present in all examined serum samples. In the control sera, the Michaelis cMDH activity curve had a regular shape and its subsequent linear plotting to Lineweaver-Burk resulted in a straight line from which Vmax and Km values were read and calculated. The value of Michaelis constant corresponded with the reference Km values for cMDH in the sera of healthy individuals. These results show that, in the control sera, one substrate catalyzing form of cMDH was present – oxaloacetate – with determined and characteristic substrate affinity. In the sera of individuals affected by NHL, PL, ALL, AML and MH, Michaelis curve of MDH activity differed from that in the control sera. The subsequent Lineweaver-Burk's linearization of Michaelis curve resulted in two straight lines different gradients, from which two different maximum speed values and two different Michaelis constants were calculated. One Km value coincided with that of the control sera, and the other was up to 11 times higher than that of the control sera. Based on these results, we may conclude that two cMDH isoenzymes of different substrate affinity were present in the sera of the affected individuals. One of them was identical to the enzyme present in the sera of healthy individuals while the other, i.e. the new isoenzyme, presented a lower level of oxaloacetate utilisation, i.e. a considerably higher substrate concentrations were required to reach the maximum speed. The appearance of this new enzyme was most probably due to cell differentiation in hemoblastoses, i.e. reactivation of genes that were present during the fettle development period. In the sera of individuals affected by CML, only one form of cMDH was determined whose kinetic constants coincided with those in the control sera. The reason for that was searched in the morphological shapes of myelocytes which in CML show a higher level of differentiation than at acute stages of this disease. In the sera of few individuals affected by CLL, two forms of cMDH were determined, while in the sera of other persons affected by this disease, only one MDH isoenzyme with the same kinetic constants at those determined in the sera of healthy individuals was found. Likewise in CML, the reason for such finding was probably the level of malignant cell differentiation. Summarising all the results of the total cMDH activity in sera and of the kinetic behaviour of the same enzyme, we can conclude that the detection of cMDH isoenzyme with lower substrate affinity may serve as a useful tool in diagnostic or, better to say, in the determination of biochemical chart of individual subtypes of hemoblastoses.

Praćena je aktivnost glukoneogenetskih enzima glukoze-6-fosfataze (G6Paza), fruktoze-1, 6- difosfataze (FDPaza) i fosfoenolpiruvat karboksikinaze (PEPCK) u jetri i bubregu tijekom kratkotrajnog gladovanja (3-6 dana) četiri tjedna starih pačića. Aktivnost G6Paze i FDPaze mjerena je u homogenatima jetre i bubrega. Aktivnost PEPCK mjerena je u supernatantima nakon centrifugiranja homogenata jetre i bubrega pri 100000 g/60 min. Aktivnost G6Paze u jetri pačića značajno je porasla četvrtog, petog i šestog dana gladovanja u odnosu na kontrolu. Aktivnost G6Paze u bubregu porasla je značajno šestog dana gladovanja. Aktivnost FDPaze značajno je porasla u jetri pačića četvrtog dana gladovanja, a u bubregu četvrtog i šestog dana gladovanja u odnosu na kontrolu. Gladovanje nije utjecalo na aktivnost jetrene PEPCK. Aktivnost bubrežne PEPCK značajno je porasla u pačića koji su gladovali četiri dana.

U gladovanju, zbog nedovoljne opskrbe hranjivim tvarima, organizam poseže za spremišnim izvorima energije pa i vlastitim tkivima da bi osigurao dovoljne količine energije za odvijanje životnih procesa. Metabolizam ptica se u mnogočemu razlikuje od onog u sisavaca. Ptice imaju visoku koncentraciju glukoze u krvi koju održavaju i tijekom gladovanja. Kako su zalihe jetrenog glikogena u pilića veoma oskudne, smatra se da aktivna glukoneogeneza doprinosi održavanju koncentracije glukoze u krvi pilića tijekom gladovanja. Međutim, sinteza glukoze u jetri iz piruvata, aminokiselina pa i glicerola, glavnih prekursora glukoneogeneze u štakora, u pilića i golubova je prilično mala. Novija istraživanja pokazuju da su pileći bubrezi najvažniji organ za sintezu glukoze tijekom gladovanja. Navedene osobitosti ptičjeg metabolizma navele su nas na zamisao da, mjerenjem aktivnosti glukoneogenetskih enzima u jetri i bubrezima pataka, doznamo nešto više o glukoneogenetskim procesima u te do sada neistražene vrste peradi. Pačićima tovne pasmine "Pekinška patka" oduzeta je hrana 28-og dana života. Aktivnosti enzima mjerene su nakon tri, četiri, pet i šest dana gladovanja. Aktivnosti fosfoenolpiruvat karboksikinaze (PEPCK), fruktoze-1, 6-difosfataze (FDPaze) i glukoze-6-fosfataze (G6Paze) mjerene su u jetrenim i bubrežnim homogenatima spektrofotometrijskim metodama. PEPCK je mjerena pomoću pada apsorpcije NADH, a FDPaza i G6Paza mjerenjem količine oslobođenog fosfata. Aktivnost svih mjerenih enzima u pokusnoj skupini pačića pokazivala je tendenciju porasta izuzev PEPCK u jetri. Statistički značajan porast aktivnosti PEPCK u bubrezima ustanovljen je 96-og sata gladovanja, dok se aktivnost PEPCK u jetri nije mijenjala osim 120-og sata kada je statistički značajno pala. Statistički značajan porast FDPaze u jetri zabilježen je 96-og sata gladovanja, a u bubrezima 96-og i 144-og sata. Aktivnost G6Paze u jetri statistički je značajnoo rasla od 96-og sata pa do kraja pokusnog razdoblja, dok je u bubrezima značajan porast zabilježen tek posljednjeg dana pokusnog gladovanja. Na osnovu naših mjerenja enzimatskih aktivnosti možemo zaključiti da je metabolizam ugljikohidrata krenuo putem sinteze glukoze. Zatim, u prva četiri dana gladovanja vjerojatno je jetra najviše doprinosila sintezi glukoze, a nakon iscrpljenja zaliha glikogena su tu ulogu preuzeli bubrezi. Na osnovu znatnog porasta aktivnosti enzima priključenih u glukoneogenetski put iznad stepenice trioza fosfata, te malog porasta aktivnosti PEPCK u bubrezima, mogli bismo zaključiti da je glicerol bio glavni prekursor za sintezu glukoze, dok je glukoneogeneza iz bjelančevina imala manji značaj.

Mjerena je aktivnost fosforilaze i piruvatkinaze u jetri zdravih fazanskih pilića tijekom tri tjedna postembrionalnog života. Aktivnost fosforilaze pokazuje izrazit porast od 3. do 8. dana života, nakon čega slijedi lagani pad. Aktivnost piruvatkinaze je niska i ujednačena tijekom cijelog perioda mjerenja. Također su praćene promjene u aktivnosti fosforilaze i piruvat kinaze u jetri fazanskih pilića koji su bili kržljavi i hipoglikemični. Ti fazančići su ugibali u toku prvog tjedna života. U navedenoj skupini fazanskih pilića fosforilaza pokazuje znatno nižu aktivnost 3. i 5. dana nakon valjenja od one u zdravih fazančića iste starosti. Piruvatkinaza ne pokazuje razliku u aktivnosti između kržljavih i zdravih fazančića.

Oksidacijski stres je poremećaj ravnoteže prooksidacijskog i antioksidacijskog sustava. Antioksidansi su one tvari koje u maloj količini u kratkome vremenu neutraliziraju djelovanje slobodnih radikala i drugih oksidansa. Cilj istraživanja bio je utvrditi učinke intenzivne fizičke aktivnosti i pojačanih stresnih prilika nakon intenzivnog fizičkog napora na antioksidacijski kapacitet u lovačkih pasmina pasa. Istraživanje je provedeno na skupini lovačkih pasmina goniča. Psi su bili podijeljeni u dvije skupine prema učestalosti sudjelovanja u lovu (kao mjera utreniranosti pasa), a uzorci krvi uzeti su 24 sata prije i 5 minuta nakon intenzivnog fizičkog napora tj. sudjelovanja u višesatnom skupnom lovu na divlje svinje. Određeni su sljedeći pokazatelji oksidacijskog stanja tj. odnosno antioksidacijskog kapaciteta prije i nakon intenzivnog fizičkog napora: 1. kompletna krvna slika (KKS) i diferencijalna krvna slika (DKS); 2. preventivni neenzimski antioksidansi i neki metaboliti; 3. enzimski antioksidansi i 4. proteini akutne faze. Utvrđen je značajno (P, Oxidation stress is a disorder of the balance of the prooxidation and antioxidant system. Antioxidants are substances that in a small amount in a short time neutralize the action of free radicals and other oxidants. The aim of the research was to determine the effects of intense physical activity and increased stress conditions after intensive physical effort on antioxidative capacity in hunting dogs. The research was conducted in two groups of hunting dogs breeds (goat and goat). Dogs were divided into two groups according to the frequency of participation in hunting (as a measure of dog-eating), and blood samples were taken 24 hours before and 5 minutes after intense physical effort or participation in multiple-time wildlife hunting. The following indicators of oxidative status ie antioxidative capacity were determined before and after intense physical effort: 1. Complete Blood Image (KKS) and Differential Blood Image (DKS); 2. preventative non-enzymatic antioxidants and certain metabolites; 3. Enzyme Antioxidants and 4. Acute Phase Proteins. Significantly higher (P