Glukoneogeneza u jetri i bubrezima pataka pri dugotrajnom gladovanju

U gladovanju, zbog nedovoljne opskrbe hranjivim tvarima, organizam poseže za spremišnim izvorima energije pa i vlastitim tkivima da bi osigurao dovoljne količine energije za odvijanje životnih procesa. Metabolizam ptica se u mnogočemu razlikuje od onog u sisavaca. Ptice imaju visoku koncentraciju glukoze u krvi koju održavaju i tijekom gladovanja. Kako su zalihe jetrenog glikogena u pilića veoma oskudne, smatra se da aktivna glukoneogeneza doprinosi održavanju koncentracije glukoze u krvi pilića tijekom gladovanja. Međutim, sinteza glukoze u jetri iz piruvata, aminokiselina pa i glicerola, glavnih prekursora glukoneogeneze u štakora, u pilića i golubova je prilično mala. Novija istraživanja pokazuju da su pileći bubrezi najvažniji organ za sintezu glukoze tijekom gladovanja. Navedene osobitosti ptičjeg metabolizma navele su nas na zamisao da, mjerenjem aktivnosti glukoneogenetskih enzima u jetri i bubrezima pataka, doznamo nešto više o glukoneogenetskim procesima u te do sada neistražene vrste peradi. Pačićima tovne pasmine "Pekinška patka" oduzeta je hrana 28-og dana života. Aktivnosti enzima mjerene su nakon tri, četiri, pet i šest dana gladovanja. Aktivnosti fosfoenolpiruvat karboksikinaze (PEPCK), fruktoze-1, 6-difosfataze (FDPaze) i glukoze-6-fosfataze (G6Paze) mjerene su u jetrenim i bubrežnim homogenatima spektrofotometrijskim metodama. PEPCK je mjerena pomoću pada apsorpcije NADH, a FDPaza i G6Paza mjerenjem količine oslobođenog fosfata. Aktivnost svih mjerenih enzima u pokusnoj skupini pačića pokazivala je tendenciju porasta izuzev PEPCK u jetri. Statistički značajan porast aktivnosti PEPCK u bubrezima ustanovljen je 96-og sata gladovanja, dok se aktivnost PEPCK u jetri nije mijenjala osim 120-og sata kada je statistički značajno pala. Statistički značajan porast FDPaze u jetri zabilježen je 96-og sata gladovanja, a u bubrezima 96-og i 144-og sata. Aktivnost G6Paze u jetri statistički je značajnoo rasla od 96-og sata pa do kraja pokusnog razdoblja, dok je u bubrezima značajan porast zabilježen tek posljednjeg dana pokusnog gladovanja. Na osnovu naših mjerenja enzimatskih aktivnosti možemo zaključiti da je metabolizam ugljikohidrata krenuo putem sinteze glukoze. Zatim, u prva četiri dana gladovanja vjerojatno je jetra najviše doprinosila sintezi glukoze, a nakon iscrpljenja zaliha glikogena su tu ulogu preuzeli bubrezi. Na osnovu znatnog porasta aktivnosti enzima priključenih u glukoneogenetski put iznad stepenice trioza fosfata, te malog porasta aktivnosti PEPCK u bubrezima, mogli bismo zaključiti da je glicerol bio glavni prekursor za sintezu glukoze, dok je glukoneogeneza iz bjelančevina imala manji značaj.