Search

modulatorna svojstva zahvaljujući kojima se intenzivno izuĉava njihova primena u regenerativnoj medicini i ćelijskoj terapiji. Mezenhimske matiĉne ćelije (MMĆ) su rasprostranjene u mnogim tkivima i organima i izolovane su iz brojnih adultnih i neonatalnih tkiva. Najvažnije karakteristike MMĆ su samoobnavljanje i sposobnost diferenciranja u ćelije mezenhimskog (osteogene, adipogene, hondrogene, miogene), ali i ektodermalnog i endodermalnog porekla. Iako su ove osobine osnova za njihovu potencijalnu terapijsku primenu, mehanizmi regulacije brojnih funkcija MMĆ, kao i same diferencijacije nisu dovoljno ispitani i objašnjeni, što upućuje na neophodnost detaljnih analiza pre njihove kliniĉke primene. Kako su prvootkrivene MMĆ izolovane iz kostne srži, ispitivanja njihove uloge u procesu hematopoeze, ali i transplantacijama hematopoetskih matiĉnih ćelija, usmerila su aktuelna istraživanja na interakcije MMĆ sa ćelijama imunskog sistema, pri ĉemu je pokazano da su ove interakcije dvosmerne prirode i uzrokuju promene fenotipa i funkcionalnih osobina i MMĆ i imunskih ćelija. Poznato je da MMĆ svoje delovanje na imunske ćelije ostvaruju kako direktnim ćelijskim kontaktima, tako i preko brojnih solubilnih faktora koje produkuju, pri ĉemu molekularna osnova mehanizama modulacije imunskog odgovora nije u potpunosti poznata. Široka rasprostranjenost, multipotentni potencijal diferencijacije i imunomodulatorna svojstva, ĉine MMĆ važnim uĉesnicima u procesu reparacije oštećenih tkiva, u kojem produkujući brojne solubilne faktore uĉestvuju u svim fazama obnavljanja oštećenog tkiva: regulaciji aktivacije i mobilizacije imunskih ćelija, angiogenezi, mobilizaciji fibroblastnih ćelija, obnavljanju i remodelovanju ekstracelularnog matriksa. Kako su ovi procesi ukljuĉeni i u razvoj tumorskog tkiva, mnoga savremena istraživanja usmerena su na prouĉavanje interakcija MMĆ i tumorskih ćelija. Pokazano je da MMĆ mogu biti privuĉene u tumorsku mikrosredinu posredstvom inflamatornih faktora prisutnih u tumorskom tkivu, ali njihovo delovanje, kao i mehanizmi i posledice interakcija sa tumorskim ćelijama još uvek nisu razjašnjeni... Numerous studies demonstrated that stem cells possess regenerative and modulatory properties and therefore their application in regenerative medicine and cell therapy is intensively considered. Mesenchymal stem cells (MSCs) are distributed in many tissues and organs, and have been isolated from numerous adult and perinatal tissues. The selfrenewal and capacity for differentiation into mesodernal cell types, such as osteoblasts, chondrocytes, adipocytes, but also into cells of ectodermal and endodermal origin, are the most important chracteristics of MSC. Although this properties provide MSCs pivotal role in regenerative medicine, mechanisms involved in regulation of differentiation, as well as in the other functions of MSCs are only partly understood, and therefore additional studies are necesseary before their clinical application. Discovery of bone marrow MSCs and investigation of their role in hematopoiesis and hematopoietic stem cells transplantation, focused current research toward mutual interactions between MSCs and immune cells, which affect the phenotype and functions of both immune cells and MSCs. Immunomodulatory activity of MSCs could be mediated by direct cell contact or by secreted molecules, but the mechanisms by which MSCs exert this activity are still unclear. Due to their wide distribution, multipotent differentiation potential and immune properties, MSC are also important participants in tissue renewal and repair. However, it was shown that beside the innate tropism for injured tissue, MSCs have the capacity to home to tumors and participate in tumor stroma formation. Additionally recent studies indicated that the proangiogenic, anti-apoptotic and/or immunomodulatory properties of MSCs may also act together as tumor promoters, raising significant safety concerns. Adipose tissue is the most distributed tissue in adult organism, consisting predominantly of adipocytes, but also progenitor cells and MSCs which contribute to tissue organization maintenance, as well as heterogeneous population of many other cell types, including immune cells. Adipose tissue is also the most abundant tissue in breast region, and breast cancer is the most frequent malignancy in women today, often associated with the reconstructive surgery as an integral part of breast cancer treatment in which adipose tissue engineering and structural fat grafting, as well as the use of MSCS, are being applied as options for regenerative therapy...

Numerous studies demonstrated that stem cells possess regenerative and modulatory properties and therefore their application in regenerative medicine and cell therapy is intensively considered. Mesenchymal stem cells (MSCs) are distributed in many tissues and organs, and have been isolated from numerous adult and perinatal tissues. The selfrenewal and capacity for differentiation into mesodernal cell types, such as osteoblasts, chondrocytes, adipocytes, but also into cells of ectodermal and endodermal origin, are the most important chracteristics of MSC. Although this properties provide MSCs pivotal role in regenerative medicine, mechanisms involved in regulation of differentiation, as well as in the other functions of MSCs are only partly understood, and therefore additional studies are necesseary before their clinical application. Discovery of bone marrow MSCs and investigation of their role in hematopoiesis and hematopoietic stem cells transplantation, focused current research toward mutual interactions between MSCs and immune cells, which affect the phenotype and functions of both immune cells and MSCs. Immunomodulatory activity of MSCs could be mediated by direct cell contact or by secreted molecules, but the mechanisms by which MSCs exert this activity are still unclear. Due to their wide distribution, multipotent differentiation potential and immune properties, MSC are also important participants in tissue renewal and repair. However, it was shown that beside the innate tropism for injured tissue, MSCs have the capacity to home to tumors and participate in tumor stroma formation. Additionally recent studies indicated that the proangiogenic, anti-apoptotic and/or immunomodulatory properties of MSCs may also act together as tumor promoters, raising significant safety concerns. Adipose tissue is the most distributed tissue in adult organism, consisting predominantly of adipocytes, but also progenitor cells and MSCs which contribute to tissue organization maintenance, as well as heterogeneous population of many other cell types, including immune cells. Adipose tissue is also the most abundant tissue in breast region, and breast cancer is the most frequent malignancy in women today, often associated with the reconstructive surgery as an integral part of breast cancer treatment in which adipose tissue engineering and structural fat grafting, as well as the use of MSCS, are being applied as options for regenerative therapy... modulatorna svojstva zahvaljujući kojima se intenzivno izuĉava njihova primena u regenerativnoj medicini i ćelijskoj terapiji. Mezenhimske matiĉne ćelije (MMĆ) su rasprostranjene u mnogim tkivima i organima i izolovane su iz brojnih adultnih i neonatalnih tkiva. Najvažnije karakteristike MMĆ su samoobnavljanje i sposobnost diferenciranja u ćelije mezenhimskog (osteogene, adipogene, hondrogene, miogene), ali i ektodermalnog i endodermalnog porekla. Iako su ove osobine osnova za njihovu potencijalnu terapijsku primenu, mehanizmi regulacije brojnih funkcija MMĆ, kao i same diferencijacije nisu dovoljno ispitani i objašnjeni, što upućuje na neophodnost detaljnih analiza pre njihove kliniĉke primene. Kako su prvootkrivene MMĆ izolovane iz kostne srži, ispitivanja njihove uloge u procesu hematopoeze, ali i transplantacijama hematopoetskih matiĉnih ćelija, usmerila su aktuelna istraživanja na interakcije MMĆ sa ćelijama imunskog sistema, pri ĉemu je pokazano da su ove interakcije dvosmerne prirode i uzrokuju promene fenotipa i funkcionalnih osobina i MMĆ i imunskih ćelija. Poznato je da MMĆ svoje delovanje na imunske ćelije ostvaruju kako direktnim ćelijskim kontaktima, tako i preko brojnih solubilnih faktora koje produkuju, pri ĉemu molekularna osnova mehanizama modulacije imunskog odgovora nije u potpunosti poznata. Široka rasprostranjenost, multipotentni potencijal diferencijacije i imunomodulatorna svojstva, ĉine MMĆ važnim uĉesnicima u procesu reparacije oštećenih tkiva, u kojem produkujući brojne solubilne faktore uĉestvuju u svim fazama obnavljanja oštećenog tkiva: regulaciji aktivacije i mobilizacije imunskih ćelija, angiogenezi, mobilizaciji fibroblastnih ćelija, obnavljanju i remodelovanju ekstracelularnog matriksa. Kako su ovi procesi ukljuĉeni i u razvoj tumorskog tkiva, mnoga savremena istraživanja usmerena su na prouĉavanje interakcija MMĆ i tumorskih ćelija. Pokazano je da MMĆ mogu biti privuĉene u tumorsku mikrosredinu posredstvom inflamatornih faktora prisutnih u tumorskom tkivu, ali njihovo delovanje, kao i mehanizmi i posledice interakcija sa tumorskim ćelijama još uvek nisu razjašnjeni...

Stalnost ukupne tjelesne mase i sastava tijekom duljeg vremena održava se jedino uz uravnotežen odnos unosa i potrošnje energije. Navike u prehrani, a posebno apetit, kompleksni su fenomeni koji na temelju unutrašnjih poriva usmjeravaju pojedinca prema selekciji određene hrane te odabiru veličine i učestalosti obroka koji određuju ne samo ukupnu količinu unesene energije, nego i odnos makronutrijenata u prehrani. Glavne su komponente energijske ravnoteže unos energije, izdavanje energije i pohrana energije (Galgani & Ravussin 2008). Tjelesna težina može se promijeniti samo ako unos energije nije jednak njezinom izdavanju u određenom vremenskom razdoblju. Tradicionalni se pristupi koriste fizičkom aktivnosti kao glavnom komponentom u gubitku masnog tkiva kojom pojedinac povećava isključivo izdavanje energije, no takav pristup dugoročno nailazi na brojne prepreke i ometa optimalni gubitak težine. Smatramo da se fizička aktivnost ne bi trebala promatrati isključivo kao faktor energijske potrošnje, već u širem smislu kao izvanjski podražaj koji potiče odgovor organizma te kratkoročnu i dugoročnu adaptaciju na stresor. Iako idealističkom pristupu temeljenom na znanstvenim istraživanjima i potpunom razumijevanju fizioloških (molekularnih) mehanizama na razini stanice i jedinke na putu stoje brojne nepoznanice, smatramo da je promjena u shvaćanju uloge treninga nužni prvi korak u tom smjeru.

Preuhranjenost i pretilost u dječjoj dobi čine važan javnozdravstveni problem povezan s rizikom od razvoja komplikacija u djetinjstvu te povećanjem morbiditeta i mortaliteta u odrasloj dobi. Svjetska zdravstvena organizacija proglasila je pretilost globalnom epidemijom, a pretilost u dječjoj dobi jednim od najozbiljnijih javnozdravstvenih problema 21.og stoljeća. Porast prevalencije pretilosti među djecom posebno zabrinjava jer pretila djeca u 80% slučajeva postaju pretile odrasle osobe. Prekomjerna tjelesna težina i pretilost definiraju se kao stanja prekomjernog nakupljanja masti u organizmu koja predstavljaju rizik za zdravlje, međutim etiologija i patofiziologija pretilosti znatno su kompleksnije. Za objektivizaciju i procjenu stanja uhranjenosti, najčešće se koriste percentilne krivulje indeksa tjelesne mase za dob i spol. U dijagnosticiranju pretilosti važno je razlučiti radi li se o primarnoj ili sekundarnoj pretilosti. Razne nasljedne i neuroendokrinološke bolesti i sindromi mogu dovesti do sekundarne pretilosti, iako su znatno rjeđi uzrok u odnosu na pojavu primarne pretilosti kao multifaktorske bolesti, kombinacije genetskih čimbenika i „obesogenog okruženja“ - neadekvatnih prehrambenih i životnih navika. Pretilost u djece se povezuje s razvojem komplikacija poput kardiovaskularnih bolesti, dijabetesa melitusa tipa 2, dislipidemije, sindroma policističnih jajnika, respiratornih i ortopedskih poremećaja te psihosocijalnih poremećaja. Terapija se bazira na balansiranoj prehrani s redukcijom kalorijskog unosa uz povećanje fizičke aktivnosti. Prevencija je ključna u borbi protiv rastuće epidemije pretilosti u dječjoj dobi. Preuhranjenost i pretilost u dječjoj dobi zahtijevaju multidisciplinaran pristup upravo zbog svoje kompleksne etiologije i utjecaja različitih faktora. Overweight and obesity in children is an important public health problem associated with the risk of developing complications in childhood and increased morbidity and mortality in adulthood. The World Health Organization has declared obesity a global epidemic, and obesity in children one of the most serious public health problems of the 21st century. The increase in the prevalence of obesity among children is especially worrisome because obese children in 80% of cases become obese adults. Overweight and obesity are defined as excessive accumulation of body fat that represents a health risk, however the etiology and pathophysiology of obesity are much more complex. For identification and assessment of nutritional status, percentile curves of the body mass index for age and sex are used most commonly. In the diagnosis of obesity, it is important to distinguish whether it is a primary or secondary obesity. Various hereditary and neuroendocrine diseases and syndromes can lead to secondary obesity, although it is a much less common cause in relation to obesity as a primary multifactorial disease, a combination of genetic factors and "obesogenic environment" - inadequate dietary and lifestyle habits. Obesity in children is associated with the development of complications such as cardiovascular diseases, type 2 diabetes mellitus, dyslipidemia, polycystic ovary syndrome, respiratory and orthopedic disorders and psychosocial disorders. The therapy is based on a balanced diet with reduction in caloric intake along with increasing physical activity. Prevention is a key in the fight against the growing epidemic of childhood obesity. Overweight and obesity in children demand multidisciplinary approach because of its complex etiology and the influence of different factors.

Na ukupnom uzorku od 115 studentica prve i druge godine Ekonomskog i Kineziološkog fakulteta koje su bile podijeljene na dva subuzorka primjenjen je skup od 20 morfoloških mjera izabranih tako da pokriju postojeće modele morfološkog prostora. Faktorskom analizom ekstrahirala su se po 4 faktora kod svake grupe ispitanica. Analiza varijance i diskriminativna analiza pokazale su značajne razlike u prostoru potkožnog masnog tkiva i opsegu tijela što se podudara sa ekstrahiranim faktorima i latentnim dimenzijama koje smo dobili u faktorskoj analizi. Rezultati BMI-a, somatotipa i postotka potkožne masti, također idu u prilog gore navedenim rezultatima koje ukazuju na razlike u morfološkoj strukturi studentica Kineziološkog i Ekonomskog fakulteta u smislu da studentice Kineziološkog fakulteta imaju manju količinu potkožnog masnog tkiva i veću voluminoznost. Utvrđene razlike su nam nova smjernica za unapređenje kvalitete nastave na fakultetima.

The aim of this research was to evaluate the morphological characteristics of female students of Faculty of Kinesiology, and to ascertain possible differences between the mentioned population of students and the students of other study groups, in the area of morphological characteristics. With this aim, a group of 20 morphological measures was applied on the sample of 115 female students of first and second year of Faculty of Economics at the University of Split, and the mentioned measures were used to determine the somatotype, according to the Heath-Carter method, while the body mass index and subcutaneous fat tissue percentage were calculated as well. The factor analysis of morphological variables isolated four latent dimensions, in both groups of examinees likewise. The results of variance analysis and discriminant analysis showed that the students of Faculty of Kinesiology had lower amount of subcutaneous fat tissue, expressed in percentage (%), especially in the area of lower leg, thigh and upper arm. Also, the students of Faculty of Kinesiology differed from the students of Faculty of Economics in higher voluminosity values (thigh, lower leg and upper arm volume). According to the body type (somatotype), the endomorph component was more expressed in the students of faculty of Economics, in relation to mesomorph component, compared to the students of Faculty of Kinesiology. Based on the obtained results, it is possible to conclude that the bodily activity during college significantly influences the morphological characteristics of students who study at the Faculty of Kinesiology, while the bodily inactivity, especially sedentary lifestyle favor the occurrence of increased values of subcutaneous fat tissue and the decrease of muscle mass.

Pretilost dječije dobi je alarmantan javnozdravstevni problem obzirom na veliki potencijal razvoja bolesti uzrokovanih debljinom u odrasloj dobi. Visfatin, kao marker ateroskleroze, prema dosadašnjim istražiivanjima predominantno se sintetizira u visceralnom tkivu u odrasloj dobi. Nije do sada poznata njegova fiziološka koncentracija, sinteza i aktivnost u masnom tkivu dječije dobi.

Masno tkivo kao endokrini organ

Fracture healing is a complex physiological process. Multiple factors regulate this cascade of molecular reactions, affecting different sites in the osteoblast lineage, through various processes such as: migration, proliferation, chemotaxis, differentiation, inhibition, and extracellular protein synthesis. The omentum is a serous membrane made up of a lattice of blood vessels and fat. Basically, it is a highly vasculated organ with a rich source of angiogenic factors that promote the growth of blood vessels into whatever tissue it is placed close to. Recent studies have revealed that the omentum, apart from being a great source of various growth factors, also contains omnipotent stem cells that can differentiate into a variety of cell types. The study was carried out on 16 adult male New Zealand rabbits in the same condition. A large segmental defect was created in the radius of each animal in groups A and B. In group B the defect was filled with a piece omental fat tissue. The animals were euthanized 56 days after the operation and the bones removed for histomorphometric analysis. Histomorphometric analysis was performed. The osteoblast interface (Ob.S/BS) proved to be the statistically significant parameter (P = 0.005). An osteoblast interface was found in the treated group in contrast to the control. The surface of trabecula covered with the osteiod and osteoblast interface showed a high degree of positive linear correlation, in both the control and the treated group. Our study shows that the statistically significant osteoblast interface leads to the conclusion that omental fat tissue has a certain influence on bone turnover, especially on the formation of the newly-created bone., Cijeljenje loma kosti složeni je fiziološki proces. Više faktora regulira ovu kaskadu molekularnih reakcija utječući na osteoblaste kroz razne procese kao što su migracija, proliferacija, kemotaksija, diferencijacija, inhibicija i ekstracelularna sinteza proteina. Omentum je serozna membrana koju čini mreža krvnih žila i masnog tkiva. To je izrazito vaskulariziran organ koji je ujedno bogat izvor angiogenih faktora koji potiču rast krvnih žila u bilo kojem tkivu na koje ga se položi. Nedavna istraživanja su otkrila, da omentum osim što je obilan izvor različitih faktora rasta, također sadrži omnipotentne matične stanice koje se mogu diferencirati u razne tipove stanica. Istraživanje je obavljeno na 16 odraslih mužjaka novozelandskog kunića istog statusa. Na radijusu svake životinje, podijeljene u skupine A i B, učinjen je veliki segmentalni defekt. U skupini B defekt je bio ispunjen komadićem (isječkom) masnog tkiva omentuma. Životinje su bile eutanazirane 56. dana nakon operativnog zahvata, a kosti su zatim izuzete za potrebe histomorfometrijske analize. Učinjena je histomorfometrijska analiza. Sloj osteoblasta (Ob.S/BS) pokazao se kao statistički značajan pokazatelj (P = 0,005). Sloj osteoblasta ustanovljen je u pokusnoj skupini u usporedbi s kontrolnom skupinom. Površina trabekula pokrivena osteoidima i slojem osteoblasta pokazala je visok stupanj pozitivne linearne korelacije i u kontrolnoj i pokusnoj skupini. Naše istraživanje pokazuje da sloj osteoblasta statistički značajno povećan, te se može zaključiti da masno tkivo omentuma ima stanoviti utjecaj na obnavljanje kostiju, naročito na formiranje novostvorene kosti.

The aim of this study was to define the actual model of body composition status of working age women in the territory of Belgrade. The sample comprised 109 women respondents, of an average age of 35.2±9.5 and the length of service = 9.6±9.3 years. All measurements were performed in the period from 2011-2012 in the Teaching -research laboratory of the Faculty of Sport and Physical Education of the University of Belgrade, by applying standardized procedure of electrical multichannel bioimpedance method. The researched encompassed twenty-two (22) variables - fourteen basic (14) and eight (8) derived (index) variables. Basic variables were: BH - body height, BM - body mass, ICF - intracellular fluid, ECW - extracellular fluid, TBW - total body fluids, Proteins, Minerals, BMC (Osseous) - bone mineral contents, BFM - total body fat mass, SMM - skeletal muscle mass, VFA - visceral fat area, BCM - body cell mass, BMR - basal metabolic rate, FIS - fitness score as assessment of body composition. The derived (index) variables were: BMI - body mass index, PBF% - percent of body fat, PBW - percent of body water, PFI - protein fat index, PSMM - percent of skeletal muscle mass, SMMD - skeletal muscle mass density, OBMi - Osseous-body mass index, PBMi - protein body mass index. The results showed that the average body mass of the respondents was 67.66±13.39 kg, body height 167.04±6.62 cm, body mass index 24.27±4.66 kg/m2, muscle mass 26.55±4.46 kg, muscle mass percentage 29.09±8.47, body fat mass 20.52±9.74 kg, body fat percentage 29.09±8.47, visceral fat area was 77.92±40.23 cm2 and fitness score 73.23±6.75 of index points. The obtained results led to the conclusion that the current morphological status of the studied women partially corresponds to a type of normal weight. BMI and the representation of body fat had nearly limiting values towards obesity. A very high percentage of women was recorded in the category of pre-obese and obese according to BMI (40%) and PSMM (36%). Based on the results of this study, it can be claimed that the four-dimensional model (4D model) of body composition of working-age women from the measured sample has the following characteristics: in women of average body mass of 67.66 kg - water content is 34.58 L or 51.11%, protein mass is 9.25 kg or 13.68%, mineral mass is 3.30 kg or 4.88% and fat mass is 20.25 kg or 30.32%. Cilj ovog istraživanja je bio definisanje aktuelnog modela stanja telesnog sastava radno aktivnih žena sa teritorije Beograda. Uzorak je bio sastavljen od 109 ispitanica, prosečnog uzrasta 35.2±9.5 godina i radnog staža = 9.6±9.3 godina. Sva merenja su izvršena u periodu 2011-2012. godine u Motoričko-istraživačkoj laboratoriji Fakulteta sporta i fizičkog vaspitanja Univerziteta u Beogradu, primenom standardizovane procedure, metodom električne multikanalne bioimpedance. Istraživanjem je obuhvaćeno dvadeset dve (22) varijable - četrnaest osnovnih (14) i osam (8) izvedenih (indeksnih) varijabli. Osnovne varijable su bile: TV - telesna visina, TM - telesna masa, ICT - intra celularna tečnost, ECT - ekstra celularna tečnost, TBV - ukupna količina tečnosti u organizmu, Proteini, Minerali, MMK - masa minerala iz sadržaja kostiju, MTM - ukupna masa telesne masti, SMM - masa skeletnih mišića, VFA - površina visceralnih masti, BCM - masa živih ćelija u organizmu, BMR - vrednost bazalnog metabolizma, FIS - fitnes skor kao ocena telesnog sastava. Izvedene (indeksne) varijable su bile: BMI - indeks mase tela, PTM - procenat masti u telu, PVT - procenat vode u telu, PMI - proteinsko masni indeks, PSM - mišićni indeks, IGM - indeks gustine mišića, KTI - koštano-telesni indeks, PTI - proteinsko telesni indeks. Rezultati su pokazali da prosečna telesna masa ispitanica iznosi 67.66±13.39 kg, telesna visina 167.04±6.62 cm, indeks mase tela 24.27±4.66 kg/m2, masa mišićnog tkiva 26.55±4.46 kg, procenat mišićne mase 29.09±8.47, masa telesne masti 20.52±9.74 kg,, procenat masti u telu 29.09±8.47, površina visceralne masti je 77.92±40.23 cm2, fitnes skor 73.23±6.75 indeksnih bodova. Iz dobijenih rezultata može se zaključiti da aktuelni morfološki status ispitivanih žena delimično odgovara normalno uhranjenom tipu. BMI i zastupljenost telesnih masti su imali gotovo granične vrednosti, prema gojaznosti. Zabeležen je vrlo visok procenat žena u kategoriji predgojaznih i gojaznih prema BMI (40%) i PSM (36%).

Cilj ovog istraživanja je bio provjeriti razlike u zadovoljstvu mišićnom masom, zadovoljstvu tjelesnom masti i rizičnost za pojavom poremećaja hranjenja kod sportaša koji se razlikuju po stupnju aerobne izdržljivosti. U istraživanju je sudjelovalo 209 sudionika koji su podijeljeni u skupine triatlonaca, trkača dugoprugaša, plivača (sportovi izdržljivosti), i vaterpolista, malonogometaša, ragbijaša (sportove eksplozivnosti) te kontrolnu skupinu koju su činili nesportaši. Primijenjeni su upitnici za mjerenje sociodemografskih i psiholoških varijabli. Rezultati provedene diskriminacijske analize pokazuju da se skupine sudionika ne razlikuju u zadovoljstvu mišićnom masom, zadovoljstvu tjelesnom masti i rizicima za pojavu poremećaja hranjenja.

Meso se općenito smatra vrijednim izvorom bjelančevina, esencijalnih vitamina i minerala. Osim toga, kakvoću i hranjivu vrijednost govedskog mesa određuje i ukupan udio masti, debljina potkožnog masnog tkiva i sadržaj masnih kiselina. Iako je govedsko meso izvor poželjnih ω-3 i ω-6 PUFA masnih kiselina u osnovi se ne smatra zdravom sastavnicom ljudske prehrane. Smatra se da u govedskom mesu dominantne zasićene masne kiseline povećavaju rizik od srčano-krvožilnih oboljenja i raka debelog crijeva. Budući da na kakvoću mesa i sadržaj goveđeg trupa utječu genetski i okolišni čimbenici, provedena su brojna istraživanja u cilju promjene i unapređenja sadržaja masnih kiselina predodređenih biohidrogenacijom i hranidbom. Provedena genetska istraživanja pretpostavila su nekoliko potencijalnih gena koji utječu na odlaganje i metabolizam masti. Cilj ovoga rada bio je utvrditi povezanost genotipa i dobi sa zamašćenosti trupova i sadržajem masnih kiselina mišićnog i masnog tkiva junadi. Pretpostavka je da polimorfizam TG i DGAT1 gena također utječe na navedena svojstva. Istraživanje je provedeno na 205 bikova simentalske, Hereford, Charolais pasmine i istarskog goveda. Klanje životinja je obavljeno u dobi od 14 i 19 mjeseci. Prije klanja iz lijeve vene jugularis svakog grla uzet je uzorak krvi. Nakon klaoničke obrade trupova izvršena je ocjena konformacije i prekrivenost masnim tkivom. Iznad 12. i 13. rebra na ¾ udaljenosti od medijalne linije kralježnice izmjerena je debljina potkožnog masnog tkiva nakon 24-satnog hlađenja trupova. Sa istoga mjesta uzet je uzorak potkožnog masnog tkiva za analizu sadržaja masnih kiselina. U svrhu određivanja sadržaja masti i sadržaja masnih kiselina uzet je uzorak MLD-a između 12. i 13. rebra. Udio masti u MLD-u određen je Soxhlet ekstrakcijskom metodom prema standardu ISO 1443 (1973). Izolacija genomske DNA obavljena je korištenjem GenEluteTM Blood Genomic DNA kita (Sigma-Aldrich), a restrikcija amplificiranih fragmenata TG (545 bp) i DGAT1 (411 bp) gena korištenjem PsuI i CfrI restrikcijske endonukleaze. Analizom kemijskog sastava MLD-a utvrđene su značajne razlike u udjelima suhe tvari i ukupne masti između pasmina (p

Debljina je jedan od vodećih javnozdravstvenih problema. Ona je, uz genetsku predispoziciju, glavni čimbenik rizika za osteoartritis, a utječe i na reumatoidni artritis. Masno tkivo na zglobove u artritisu djeluje biomehaničkim i humoralnim mehanizmom. Humoralni mehanizam je kompleksan, a uloga adipokina u patogenezi artritisa još uvijek nije potpuno jasna. Pretpostavlja se da nijedan adipokin samostalno nije dovoljan da uzrokuje oštećenje zgloba, nego tek poremećaj odnosa leptina i drugih adipokina uzrokuje upalno-destruktivne procese. Nije jasno radi li se o primarnoj ili sekundarnoj uključenosti adipokina u procese upale u zglobu i koliki je utjecaj adipokina iz visceralnog masnog tkiva, a koliki lokalno sintetiziranih adipokina iz različitih struktura zgloba. Adipokini dominantno djeluju proupalno i oštećujuće na hrskavicu, mada mogu imati i protektivno djelovanje. Bolje poznavanje uloge adipokina u patogenezi artritisa ne samo da omogućuje bolje poznavanje patofizioloških procesa u osteoartitisu i reumatoidnom artitisu, nego otvara mogućnosti za razvoj novih lijekova., Obesity is one of leading public health issues. Along with genetic predisposition it is the main risk factor for osteoarthritis and it also has an influence on rheumatoid arthritis. Fatty tissue acts on arthritic joints through a biomechanical and humoral mechanisms. The humoral mechanism is complex and the role of adipokines in the pathogenesis of arthritis is still not entirely clear. It is assumed that no adipokine can cause joint damage on its own, but only a dysfunction in a relationship between leptine and other adipokines can cause inflammatory-destructive processes. It remains unclear whether the involvement of adipokines is primary or secondary in the process of joint inflammation. The relative influence of visceral fatty tissue adipokines as compared to that of locally synthesised adipokines from various joint structures is unclear. Adipokines have a predominantly pro-inflammatory action and destroy the cartilage, although they can also have a protective action. A better knowledge of the role adipokines play not only allows for a better knowledge of pathophysiological processes in osteoarthritis and rheumatoid arthritis, but it also opens possibilities for development of new therapies.

Cilj: Ispitati utjecaj razine tjelesne aktivnosti procijenjene Međunarodnim upitnikom o razini tjelesne aktivnosti (IPAQ) na razinu segmentalnog masnog tkiva (ruke, noge i trup). Metode: Za potrebe ovog istraživanja korištena je standardizirana dulja forma IPAQ. Tjelesna aktivnost izražena je putem metaboličkih jedinica (MET-minute/tjedan). Nakon ispunjavanja upitnika svim ispitanicima je mjeren tjelesni sastav metodom bioelektrične impedancije s uređajem marke TANITA (tip BC-418) te su rezultati segmentalne analize tijela uspoređeni s podacima dobivenim anketnim istraživanjem. Ispitanici: Uzorak čini studenti šeste godine Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu koji su odgovarali na pitanja o količini vremena utrošenog na tjelesnu aktivnost kroz zadnjih 7 dana. S obzirom na odgovore svrstani su u tri skupine tjelesne aktivnosti: visokog, umjerenog i niskog intenziteta. Istraživanje je provedeno u vremenskom razdoblju od listopada 2011. do veljače 2012. godine. U istraživanje se uključio prigodan uzorak od 61 studenta, od kojih je 26 (42, 6%) muškog, a 35 (57, 4%) ženskog spola. Rezultati: Dobivene su značajne razlike u razini segmentalnog masnog tkiva koje su se najviše očitovale između skupine visokog i niskog intenziteta. Skupina niskog intenziteta je imala više razine masnog tkiva u rukama, nogama, trupu i ukupno. Značajne su negativne korelacije ukupne tjelesne aktivnosti izražene u MET i indeksa visceralne masti (r=-0, 260, p=0, 043) te vrijednosti ukupnog udjela masnog tkiva (r=-0, 316, p=0, 013). Zaključak: U istraživanju je ispitano kako razina tjelesne aktivnosti procijenjena Međunarodnim upitnikom o razini tjelesne aktivnosti (IPAQ) utječe na razinu segmentalnog masnog tkiva (ruke, noge i trup). Dokazano je kako veća razina tjelesne aktivnosti značajno smanjuje udio segmentalnog, visceralnog i ukupnog masnog tkiva, te je s time dodatno potvrđena praktična uporabna vrijednost IPAQ u javnozdravstvenim istraživanjima utjecaja tjelesne aktivnosti na zdravlje.

The increase in body mass at the expense of fat mass can lead to impaired health, professional-working and morphological status. The aim of this study was to define the descriptive indicators in measured morphological components and the establishment of standards for the initial values of their assessment. The sample of examinees included 144 female students of the Academy of Criminalistic and Police Studies (ACPS): Age - 19.7 ± 1.1 years; BH - 169.3 ± 5.3 cm, BM - 61.3 ± -6.9 kg, BMI - 21.2 ± 2 kg/m2. The measurements were performed at the Faculty of Sport and Physical Education, University of Belgrade, by standardized procedures with multichannel bioelectrical body composition analyzer 'InBody 720'. Variables for classification were: Body Weight (BW, kg), Body Height (TV, cm), Body Mass Index (BMI, kg/m2), Body Fat Mass (BFM, kg), Percent of Body Fat (PBF, %), Visceral Fat Area (VFA, cm2), Fat Control (FC, kg), Trunk Fat (TF, kg) and Trunk Fat Index (TF_BFM, %). Classes are defined by the characteristic seven subclasses: very poor, insufficient, below average, average, over, overly and unacceptable, in accordance with the sport metrology procedures. The results were statistically analyzed using descriptive statistics. Based on the obtained results, the examinees were distributed in the respective clusters. It was found that ACPS students have a distribution of results indicator of body fat shifted toward lower values , but it can be concluded that in general level the examinees belong to a population with normal values in relation to the criteria of the World Health Organization. Porast telesne mase na račun masne komponente može dovesti do narušavanja zdravstvenog, profesionalno-radnog i morfološkog statusa. Cilj istraživanja bio je definisanje deskriptivnih pokazatelja merenih morfoloških komponenti i uspostavljanje inicijalnih vrednosti standarda za njihovu procenu. Uzorak ispitanika bile su 144 studentkinje Kriminalističko-policijske akademije: Uzrast − 19.7 ± 1.1 godina;TV - 169.3 ± 5.3 cm; TM - 61.3 ± 6.9 kg; BMI - 21.2 ± 2 kg/m2. Merenja su obavljena na Fakultetu sporta i fizičkog vaspitanja Univerziteta u Beogradu, standardizovanim procedurama multikanalnim bioelektričnim analizatorom telesne strukture 'InBody 720' Varijable za klasifikaciju bile su: telesna masa (TM, kg), telesna visina (TV cm), indeks telesne mase (BMI, kg/m2), količina masnog tkiva (BFM, kg), procenat masnog tkiva (PBF, %), visceralna mast (VFA, cm2), kontrola masti (KM, kg), količina masnog tkiva na stomaku (TF, kg) i indeks količine masnog tkiva na stomaku (TF_BFM, %). Klase su definisane u sedam karakterističnih podklasa: veoma loše, nedovoljno, ispod prosečno, prosek, povišeno, previše i neprihvatljivo, u skladu sa sportskim metrološkim procedurama. Rezultati su statistički obrađeni primenom deskriptivne statistike. Na osnovu dobijenih rezultata izvršena je distribucija ispitanica u pripadajuće klustere. Utvrđeno je da studentkinje KPA imaju distribuciju rezultata pokazatelja masnog tkiva pomerenu ka nižim vrednostima ali se može zaključiti da na generalnom nivou ispitanice pripadaju populaciji sa normalnim vrednostima u odnosu na kriterijume Svetske zdravstvene organizacije.

Adiponectin (ADIPOQ), protein produced by adipose cells, has antiatherogenic effect while interleukin 6 (IL6) and tumor necrosis factor (TNFa) have proinflamatory and proatherogenic effects. Aim of this study was to determine concentrations of ADIPOQ, IL6 and TNFa in aortic root (AR) and coronary sinus (CS) along with transcardiac gradients (TG), concentration ratio of coronary sinus to aortic root, in CAD patients. TG can indicate for values above 1 decrease or absence of utilization or existence of source throughout heart.

Etiopatogeneza dijabetičke retinopatije (DR) je nedovoljno razjašnjena, no pretpostavlja se da u njoj važnu ulogu imaju upalni čimbenici i endotelna disfunkcija. Adiponektin je adipocitokin porijeklom iz masnog tkiva, koji smanjuje inzulinsku rezistenciju, djeluje protuupalno i modulira funkciju endotelnih stanica. CILJEVI: Ispitati povezanost adiponektina s upalnim i ostalim ispitivanim čimbenicima endotelnog oštećenja, te njihovu povezanost sa stupnjem DR kod bolesnika sa šećernom bolešću tipa 2 podijeljenih u tri skupine: bez retinopatije (n=65), s blagom ili umjereno teškom neproliferativnom (NPDR ; n=19) i teškom NPDR ili proliferativnom retinopatijom (PDR ; n=23). REZULTATI: Među skupinama nije bilo značajne razlike u razini adiponektina, upalnih i ostalih čimbenika endotelnog oštećenja. Adiponektin je bio negativno povezan s LDL-kolesterolom i ukupnim kolesterolom, a pozitivno s homocisteinom, dok povezanosti s C-reaktivnim proteinom i fibrinogenom nije bilo. C-reaktivni protein je bio pozitivno povezan s fibrinogenom, LDL-kolesterolom i HbA1c. Vidna oštrina, funkcionalni pokazatelj DR, bila je negativno povezana s homocisteinom, dok povezanosti s ostalim čimbenicima nije bilo. Logistička regresija je trajanje dijabetesa, liječenje inzulinom, HbA1cmedian, klirens kreatinina i patološku ekskreciju albumina u 24-satnom urinu izdvojila kao pretkazatelje razvoja retinopatije. ZAKLJUČCI: Ovo istraživanje nije potvrdilo povezanost adiponektina s razvojem DR, no ukazalo je na važnost striktne kontrole poznatih rizičnih čimbenika u cilju sprečavanja njenog nastanka i razvoja.

Cilj studije: Ispitati povezanost količine i raspodjele abdominalnog masnog tkiva s prisutnošću aneurizme abdominalne aorte (AAA). Materijali i metode: Površina ukupnog, supkutanog i visceralnog masnog tkiva mjerena je na jednom aksijalnom CT presjeku u visini umbilikusa u 15 bolesnika s AAA (14 muškaraca i jedna žena, srednja dob 72 godine, raspon dobi 65-80 godina) i u kontrolnoj skupini koja je uključila 15 bolesnika starijih od 40 godina s urednim nalazom CT aortografije (11 muškaraca i četiri žene, srednja dob 57 godina, raspon dobi 43-80 godina). Izmjerene površine uspoređene su između dvije skupine ispitanika. Rezultati: Ispitanici s AAA, u usporedbi s kontrolnom skupinom, imali su značajno veću površinu visceralnog abdominalnog masnog tkiva (medijan 174cm2 vs 92cm2, P=0.03), te statistički neznačajno veću površinu ukupnog (medijan 391cm2 vs 259cm2, P=0.07) i supkutanog masnog tkiva (medijan 202cm2 vs 162cm2, p=0.12). Bolesnici s AAA bili su značajno stariji od kontrolne skupine (P

This paper presents the result of investigation of skatole content in fatty tissue of young boars and its relation to carcass weight. A half of examined caracasses weight below 70 kg. The other half weight 0,296 ìg/g of fatty tissue. These results showed weak correlation with carcasses weight (rxy = 0,129). Average skatole content in fatty tissue of young boars with carcass weight below 70 kg was 0,186 ìg/g, while the young boars with carcass weight above 70 kg skatole content was 0,406 ìg/g. Statistically significant difference can be observed between these two groups (P (lt) 0,01). According to our results 46,67% of fatty tissue samples, skatole content was more than 0,25 ìg/g. while 63,33 of samples skatole conent was in the range of 0,20 ìg/g to 0,25 ìg/g. . U ovom radu prezentovani su rezultati ispitivanja sadržaja skatola u masnom tkivu mladih nerastova kao i njegova zavisnost od mase trupova mladih nerastova. Polovina ispitivanih trupova imala je masu ispod 70 kg, a druga polovina, jednaku, ili veću od 70 kg. Prosečan sadržaj skatola iznosio je 0,296 ìg/g masnog tkiva, i imao je jako slabu korelacionu zavisnost sa masom trupova (rxy = 0,129). Prosečan sadržaj skatola u masnom tkivu mladih nerastova, čija je masa trupova bila ispod 70 kg iznosio je 0,186 ìg/g, dok je kod mladih nerastova sa masom trupova iznad 70 kg prosečan sadržaj skatola iznosio 0,406 ìg/g. Između prosečnog sadržaja skatola u masnom tkivu mladih nerastova mase trupa ispod i iznad 70 kg postoji statistički značajna razlika (P (lt) 0,01). Prema našim rezultatima, u 46,67 posto uzoraka masnog tkiva sadržaj skatola iznosio je više od 0,25 ìg/g, a u 63,33 posto uzoraka sadržaj skatola kretao se u opsegu 0,20 ìg/g do 0,25 ìg/g. .

Po definiciji, masno tkivo je vrsta vezivnog tkiva koje poglavito služi za pohranu energije u obliku masti koje prilikom povećanih energetskih potreba organizma sagorijevaju...

In this paper content of skatole equivalent in samples of fat tissue from young boars was determined, also the dependence between sensory evaluation of the acceptability of smoked neck meat from young boars and skatole content in fat tissue, as well as differences in acceptability of samples with different content of skatole in fat tissue (from 0,117μg/g to 1,067μg/g). Total average evaluation of sensory analysis of smoked neck meat was 4,12, and variation measures show significant differences in evaluation of certain samples (Cv = 26,74%; Iv = 4,45). Distribution of samples based on this evaluation shows that 56% of samples were acceptable, and 17% "still acceptable". Medium correlation dependence (Rxy=0,649) was determined between sensory evaluation of the acceptability of smoked neck meat and content of skatole in fat tissue. Statistically significant difference was established in sensory evaluation between samples with skatole content bellow 0,400􀁐g/g and samples with skatole content of 1,067μg/g. . U ovom radu određivan je sadržaj skatol ekvivalenta u uzorcima masnog tkiva mladih nerastova, ispitivana je zavisnost između senzorne ocene prihvatljivosti dimljenog vrata mladih nerastova i sadržaja skatola u masnom tkivu, kao i razlika u prihvatljivosti između uzoraka dimljenog vrata mladih nerastova sa različitim sadržajem skatola u masnom tkivu (od 0,117μg/g do 1,067μg/g). Ukupna prosečna ocena senzornih ispitivanja dimljenog vrata je 4,12, a mere varijacije pokazuju značajne razlike u oceni pojedinih uzoraka (Cv = 26,74%; Iv = 4,45). Raspodela uzoraka na osnovu ove ocene pokazuje da je 56% uzoraka prihvatljivo, a 17% "još uvek prihvatljivo". Između senzorne ocene prihvatljivosti dimljenog vrata i sadržaja skatola u masnom tkivu, utvrđena je srednja korelaciona zavisnost (Rxy=0,649). UtvrĐena je statistički značajna razlika u senzornim ocenama između uzoraka sa sadržajem skatola manjim od 0,400μg/g i uzoraka sa sadržajem skatola od 1,067μg/g. .

Metoda infracrvene spektroskopije (ICS) došla je u Hrvasku tek prije nekoliko godina. Slijedom toga pojavila se potreba za kvlitetnim vrednovanjem te metode. Cilj ovog rada bio je pregledom recentne literature doći do zaključaka o vrijednosti infracrvene spektroskoopije u određivanju sastava tijela. Poseban osvrt dan je na upotrebu dotične metode kod sportaša. ICS je metoda koja se koristi refleksijom elektromagnetskog zračenja infracrvenog spektra za određivanje gustoće tijela. Metoda je vrlo jednostavna, neinvazivna i komforna. Mjerenja se izvode na bicepsu dominantne ruke u odraslih i subskapularno u djece. Iz pregledane literature može se zaključiti da mjerenje kožnih nabora ostaje najpouzdanija terenska metoda za određivanje sastava tijela, te da infracrvenu spektroskopiju ne treba pretpostaviti ni metodi mjerenja kožnih nabora niti bioelektričkoj impedanciji. ICS se ne preporučuje koristiti u pretilih osoba, kroničnih bolesnika ni u djece. Kod sportaša ju možemo koristiti, ali samo kod sportašica u dobi od 18 do 27 godina, te kod hrvača srednjoškolske dobi. U ostalih sportaša preporučuje se mjeriti kožne nabore, a isto treba činiti i s djecom. U dječjoj populaciji može se koristiti i BIA, koja najvažnije mjesto ima u pretilih osoba te kroničnih bolesnika., Near-infrared light interactance (NIR) was first introduced in Croatia only a couple of years ago. That produced the need to assess its value in body composition assessment. The aim of this article was to review recent publications about NIR and draw conclusions about its application in various parts of the population, especially in athletes. Near-infrared light interactance uses reflection of near-infrared light from lean body mass to measure body density. It is simple, non invasive and comfortable. The measurement is taken at the mid-point of the dominant bicep in adults and subscapulary in children. From reviewed publications it is possible to conclude that skin fold thickness measurement remains the field method of choice in body composition assessment and that even bioelectrical impedance analysis (BIA) should be preferred over NIR. Near-infrared light interactance cannot, yet, be used for overweight and obese individuals, patients with chronic illnesses nor for children. In sports its application is restricted to female collegiate athletes and high school wrestlers. Other athletes should be analyzed with skin fold thickness measurement. The same is recommended for children, where it is possible to use bioelectrical impedance analysis. BIA is the preferred method for overweight and obese individuals and patients with chronic illnesses.

Objective of our research was to determine the correlation between quantity of meat, fat and bones in carcass with same tissues in three rib cut and quantity of muscle tissue in carcass with surface of M. longissimus dorsi. Investigation was carried out on male fattening young bulls of Domestic Spotted breed of average weight prior to slaughtering of 503 kg, and by total dissection total quantity of muscle, fat and bone tissue in carcass was determined. Correlation between mass of muscle tissue in carcass and mass of muscle tissue in three rib cut of carcasses weighing in average 284 kg was r=O.69, which means strong and positive. Correlation coefficient between mass of fat and bone tissue in carcass and mass of fat and bone tissue in three rib cut for same group was r=0.65 for fat tissue and r=0.53 for bone tissue. Correlation between mass of muscle tissue in carcass of average mass of 284 kg and cross section surface of M. longissimus dorsi on cut of 11. rib was r=0.80. Cilj naših istraživanja je bio da se ispita povezanost količine mesa, loja i kostiju u trupu sa istim tkivima u trorebarnom odresku i količine mišićnog tkiva u trupu sa površinom M. longissimus dorsi. Ispitivanje je sprovedeno na muškim tovnim junadima domaće šarene rase prosečne mase pre klanja 503 kg. a totalnom disekcijom je utvrđena ukupna količina mišićnog. masnog i koštanog tkiva u trupu. Povezanost između mase mišićnog tkiva u trupu i mase mišićnog tkiva u trorebarnom odresku trupova prosečne mase 284 kg je r=0.69, znači jaka i pozitivna. Koeficijent korelacije između mase masnog i koštanog tkiva u trupu i mase masnog, odnosno koštanog tkiva u trorebarnom odresku za istu grupu iznosio je r=0.65 za masno tkivo i r=0.53 za koštano tkivo. Povezanost mase mišićnog tkiva u trupu prosečne mase 284 kg sa površinom poprečnog preseka M. longissimus dorsi na preseku 11. rebra iznosila je r=0.80.

Razrađen je i evaluiran analitički postupak za određivanje 20 spojeva iz skupine PCB-a u uzorcima masnog tkiva morskih kornjača. Postupak je primijenjen za ispitivanje raspodjele i razina kongenera PCB-a u uzorcima masnog tkiva morskih kornjača (Caretta caretta) iz Jadranskog mora. Analizirani su sljedeći spojevi: PCB-28, PCB-52, PCB-60, PCB-74, PCB-77, PCB-101, PCB-105, PCB-114, PCB-118, PCB-123, PCB-126, PCB-138, PCB-153, PCB- 156, PCB-157, PCB-167, PCB-170, PCB-180 i PCB-189. Metoda je obuhvaćala ekstrakciju spojeva n- heksanom i pročišćavanje uzoraka sumpornom kiselinom. Kvalitativna i kvantitativna analiza provedena je plinskom kromatografijom visokog razlučivanja uz detektor zahvata elektrona. Odziv detektora bio je linearan u rasponu masenih koncentracija 1, 86-28, 0 ng/mL. Granice detekcije spojeva bile su u rasponu 0, 1-0, 3 mikrogram/L. Granice određivanja masenih koncentracija u masnom tkivu kornjača bile su 0, 3-1, 0 mikrogram/kg. Analitički povrat je, ovisno o spoju, bio u rasponu 35-64 % uz standardnu devijaciju 9-23 %. Analizirano je 28 uzoraka masnog tkiva morskih kornjača iz Jadranskog mora. Dvadeset i sedam uzoraka sakupljeno je u razdoblju od lipnja 2001. do studenog 2002. godine, a jedan je uzorak sakupljen u listopadu 1995. Niti u jednom od uzoraka nisu detektirani svi spojevi. Najzastupljeniji kongeneri bili su PCB-28, PCB- 138, PCB-153 i PCB-180. Raspon masenih udjela kongenera PCB-a u masnom tkivu morskih kornjača bio je 0, 5-1358, 1 mikrogram/kg, a u masti 0, 7- 5467, 8 mikrogram/kg.

Plivači, posebno plivačice imaju zanimljiv odnos unosa i potrošnje energije. Elitni plivači dnevno preplivaju 4000-20000 m, što zahtjeva znatnu količinu energije, međutim, udjel masnog tkiva u ovih sportaša je znatno veći nego u trkača ili biciklista koji ima slične ili čak manje potrebe na energiji tijekom treniranja.

Cilj je disertacije bio utvrditi različitosti regionalne razdiobe potkožnog masnog tkiva ovisno o spolu i stupnju pretilosti te utvrditi međusobni odnos nakuplljanja masnog tkiva po pojedinim područjima i sekrecije leptina.

Ispitivali smo utjecaj doze hormona rasta (HR) na raspodjelu masnog tkiva tijela u 15 odraslih bolesnika sa sindromom nedostatka HR. Metodom slučajnog odabira bolesnici su podijeljeni u dvije skupine. Bolesnici I. skupine (7/15) nadomjesnu terapiju hormonom rasta dobivali su u dozi od 6.0 mikrog/dan s.c. (0.06 IU/kg/tjedan), a bolesnici II. skupine (8/15) u dozi od 6.0 mikrog/kg/dan s.c (0.12 IU/kg/tjedan) tijekom 3 mjeseca. U sljedeća 3 mjeseca dnevna doza je udvostručena u obje skupine bolesnika. Promjene u raspodjeli masnog tkiva analizirali smo pomoću metoda antropometrije, bioelektričke impedancije (BIA) i dvoenergijske apsorpciometrije x-zraka (DEXA). Mjerenja smo obavljali prije početka, nakon 3 te nakon 6 mjeseci od početka studije. Tijekom liječenja nije uočena statistički značajna razlika između dviju skupina niti u jednom od promatranih pokazatelja. Međutim, u II. skupini bolesnika nađeno je statistički značajno smanjenje ukupne mase masnog tkiva /FM), FM trupa i FM udova te povećanje mršave mase (LM) udova nakon 6 mjeseci liječenja. Ukupna LM i LM trupa su se statistički značajno povećale u obje skupine bolesnika nakon 3 mjeseca liječenja, te se nakon toga nisu mijenjale (mjereno DEXA-om). Slični rezultati dobiveni su antropometrijom, dok metodom BIA-e nismo pokazali promjenu u udjelu FM tijela tijekom liječenja, iako su sve navedene metode statistički značajno korelirale.

Istraživanje utjecaja različitih izvora masti na rast tovnih pilića, odlaganje i sastav masnog tkiva provedeno je na 360 Ross 208 muških pilića. S obzirom na način hranidbe pilići su podijeljeni u tri skupine: 1.skupina dobivala je u završnoj smjesi 7,5% animalne masti, 2.skupina 6,2% repičina ulja i 3.skupina 13,5% sjemena uljne repice. Početna krmna smjesa za sve pokusne skupine sadržavala je 22,00% sirovih bjelančevina i 13,08 MJ/kg ME. Završne krmne smjese za prvu, drugu i treću pokusne skupine sadržavale su 20,67%, 20,59% i 20,51% sirovih bjelančevina te 13,00 MJ/kg; 12,76 MJ/kg i 12,89 MJ/kg ME. Različiti izvori masti u hrani za tovne piliće statistički su visoko značajno (P

Od II svjetskog rata koriste se različiti organoklorirani spojevi kao pesticidi. S obzirom na njihovu izrazitu postojanost u prirodi, topljivost u mastima i kumuliranje u masnim tkivima životinja i ljudi i njihove toksične učinke u cijelom ekosistemu, 1972. godine njihova primjena je ograničena, a primjena DDT-a je zabranjena. Međutim, kako se jo uvijek koriste, a i zbog velike postojanosti, postoji obveza njhovog redotivog određivanja u masnom tkivu životinja, mlijeku i mliječnim prerađevinama namijenjenim tržištu. Najčešće se određuje DDT i njegovi metaboliti, lindan i drugi izomeri HCH, aldrin, dieldrin, endrin toksafen i drugi. Određivanje pesticida u papkara i kopitara se gotovo isključivo provodi u masnom tkivu potrbu ine ili leđnom masnom tkivu. Nema podataka o količinama pesticida kumuliranih u masnom tkivu koje obavija bureg.Svrha ovog rada je utvrditi količinu organokloriranih pesticida u masnom tkivu goveda i svinja koje obavija bubreg i usporediti dobivene vrijednosti s količinama u leđnom masnom tkivu kod istih ivotinja. Utvrdi li de da nema razlika, ili su one slučajne, to bi pomoglo kod predlaganja tkiva koje bi se koristilo u analizama ostataka organokloriranig pesticida (tzv. ciljanog tkiva). Rezultati pokazuju da je količina organokloriranih pesticida veća u masnom tkivu goveda nego u masnom tkivu svinja. Nadalje, u masnom tkivu uz bubreg nađene su u obje vrste ivotinja veće količine pesticida nego to ih sadrži leđno masno tkivo. Razlike su statistički značajne (p < 0.01 za HCB, *-HCH, lindan, aldrin, p, p'-DDE i p, p'-DDT kod goveda i za HCB, lindan, * -HCH i heptaklor kod svinja).

U radu se prikazuje kemijski sastav bijelog i crvenog mesa (mišići batka i nadbatka), kao i abdominalnog masnog tkiva s obzirom na spol brojlera....

Na uzorku 2020 ispitanika muškog spola, podijeljenom u 10 subuzoraka od po 202 ispitanika starih od 12 do 21 godinu, analizirane su promjene specifične varijance masnog tkiva u funkciji dobi. Specifična varijanca procijenjena je pod faktorskim modelom, koji je kao latentne dimenzije sadržavao longitudinalnu i transverzalnu dimenzionalnost skeleta, voliumen i masu tijela i masno tkivo, izolirane na osnovu 45 antropometrijskih varijabli među kojima je bilo i 9 mjera kožnih nabora. Nađeno je da specifična varijancamasnog tkiva raste u funkciji dobi u skladu sa polinomom trećeg reda, sa točkama infleksije u 14. i 19. godini. Značajno odstupanje od ove funkcije utvrđeno je u 16. godini. Rezultati su interpretirani kao efekti zakonitosti diferencijacije, i kao posljedica inercijalnih efekata ulaska i izlaska iz perioda intenzivnog spolnog sazrijevanja., The sample of 2020 male subjects, divided into 10 sub-samples of 202 subjects aged 12 to 21, was analyzed for changes of specific variance of at tissue in relation to age. The specific variance was estimated under the factor model which contained, as latent dimensions, the longitudinal and transverse dimensionality of skeleton, body volume and body mass, fat tissue. These were isolated on the basis of 45 anthropometric variables; among them were 9 measures of skin folds. It was found that specific variance of fat tissue increase in relation to age, in accordance with the polynomial of the third order, with the inflection points at ages 14 and 19. A significant aberration from this function was found at the age 16. Results were interpreted as effects of the law of differentiation and as a consequence of inertial effects of onset and termination of the period of intense sexual maturation.