Search

The coronavirus pandemic has led to reform in the religious security of the world as a whole. Existing research on the problem is based on approaches that are purely informational and non–systemic, which limits the possibilities of understanding the problem to the context of the “religion–person–state” system. Restrictions on visits to places of worship have to some extent diminished the importance of religious practices. Pandemic threats have called into question the authority of religion and religious figures. The proposed methodological tools make it possible to fully substantiate the criteria of both destructive (which under certain circumstances can be a threat to the national interests of the state, the stable development of society, the exercise of the rights and freedoms of citizens) and constructive cases (the emergence of new communication contexts in which ritual and cult practice can take place) for the development of religious security and its historical genesis in the context of the meaning–forming axis “sacred–profane”, “health–disease”. The coronavirus pandemic, firstly, encouraged religious organizations to adopt new adaptive forms for cult practices; secondly, it changed the approach to religious ministry in society, to the role of the priest in this process; thirdly, it raised the question of the implementation of sacraments and rituals in uncommon circumstances; fourthly, it has exacerbated the issue of ineffective relations between religious organizations both at the interfaith level and at the level of public administration; fifthly, it affected the modernization process of religious communication practices which are not a health threat to the people. These new trends made possible not only the expansion of the functionality of religious security, but also prompted the creation of a flexible, adaptive, open model, which would take into account the regulatory, institutional, resource, and information capabilities of the country, as well as the mentality of the people., Pandemija koronavirusa dovela je do reforme religijske sigurnosti u svijetu u cjelini. Postojeća istraživanja toga problema temeljena su na čisto informacijskim i ne–sistemskim pristupima, što ograničava mogućnosti razumijevanja problema u kontekstu sustava “religija–čovjek–država”. Restrikcije posjeta u vjerske institucije u određenoj su mjeri smanjile važnost religijskih praksa. Pandemijska prijetnja dovela je u pitanje autoritet religije i predstavnika religija. Predloženi metodološki alati omogućavaju potkrjepljivanje u potpunosti kriterija destruktivnih (pod nekim uvjetima mogu biti prijetnja nacionalnim interesima države, stabilnomu razvitku društva, ostvarivanju prava i sloboda državljana) i konstruktivnih (pojava novih komunikacijskih konteksta ritualne i kultne prakse) slučajeva za razvitak religijske sigurnosti i njezine povijesne geneze u kontekstu osi oblikovanja značenja “sveto — profano”, “zdravlje — bolest”. Pandemija koronavirusa je, kao prvo, potaknula je religijske organizacije da prihvate nove, prilagodljive oblike kultnih praksa. Drugo, promijenila je pristupe socijalnim službama, ulozi svećenika u tom procesu. Treće, postavila je pitanje podjeljivanja sakramenata i održavanja rituala u neobičnim okolnostima. Četvrto, negativno je utjecala na učinkovitost odnosa, kako između religijskih organizacija na međuvjerskoj razini, tako i na razini odnosa s državnim tijelima. Peto, utjecala je na proces modernizacije praksa religijske komunikacije koje neće ugrožavati ljude. Navedene inovacije omogućile su povećavanje funkcionalnih sposobnosti religijske sigurnosti, ali su također potaknule stvaranje fleksibilnoga, prilagodljivoga, otvorenoga modela, koji će uzimati u obzir regulatorna, institucionalna, materijalna, informacijska i mentalna obilježja države.

Rad pruža sažetu raspravu o povijesnom izvorištu razlikovanja svetog i svjetovnog, sakralnog i profanog, odnosno vječnog i vremenitog u kršćanskog tradiciji te demonstrira različite podvrste sekularizam. Uz to, propitkuje ulogu i smisao klasično shvaćenog (radikalnog) sekularizma u današnjem postreligijskom zapadnom društvu.

Diese Diplomarbeit beschäftigt sich mit dem Thema Gerechtigkeit im Werk Savonarola von Nikolaus Lenau. Geleitet vom Glauben und christlichen Moralprinzipien versucht der Protagonist Girolamo Savonarola, das Unglück und das sündige Leben des Herrschers Lorenzo de' Medici und des Papstes und seiner Anhänger im 15. Jahrhundert aufzudecken. Wegen seines Kampfes für Gerechtigkeit wurde Girolamo zum Tode verurteilt und auf dem Scheiterhaufen verbrannt. Ziel dieser Arbeit ist es festzustellen, dass die Mächtigen und die Priester nicht immer das sind, was sie vorgeben, sondern entgegen der Lehre Gottes leben, und Nikolaus Lenau damit gezeigt hat, dass nicht alles in den kirchlichen Reihen dem christlichen Leben entspricht Lehren, die er benutzt, um ihr sündiges Leben aufzudecken und zu kritisieren. Ovaj diplomski rad bavi se temom pravde u djelu Savonarola Nikolausa Lenaua. Vođen vjerom i kršćanskim moralnim načelima, glavni lik Girolamo Savonarola nastoji razotkriti nedaće i grešan život vladara Lorenza de' Medicija te pape i njegovih sljedbenika u 15. stoljeću. Zbog svoje borbe za pravdu Girolamo je osuđen na smrt i spaljen na lomači. Svrha ovog diplomskog rada je utvrditi da moćnici i svećenici nisu uvijek onakvi kakvima se predstavljaju, već žive suprotno Božjem nauku, a Nikolaus Lenau je time pokazao da u crkvenim redovima ne odgovara sve životu sukladno kršćanskom naukovanju, što on iskorištava kako bi razotkrio i kritizirao njihove grešne živote. This thesis deals with the theme of justice in Nikolaus Lenau's work Savonarola. Guided by faith and Christian moral principles, the main character Girolamo Savonarola seeks to expose the adversity and sinful life of the ruler Lorenzo de' Medici and the pope and his followers in the 15th century. Because of his fight for justice, Girolamo was sentenced to death and burned at the stake. The purpose of this thesis is to establish that the powerful and the priests are not always what they present themselves to be, but live contrary to God's teachings, and Nikolaus Lenau thereby showed that not everything in the church ranks corresponds to life in accordance with Christian teachings, which he uses to expose and criticize their sinful lives.

Unutar Belišća se uz razvoj samoga grada također, razvijao i turizam. Tijekom svih ovih godina prisutni su kulturni, vjerski, sportski i gastro turizam čiji se sadržaji mogu pronaći unutar programa raznih manifestacija koje se organiziraju tijekom cijele godine. Kulturni je turizam temeljen na obitelji Rosenberg koje se smatra početkom belišćanskog kulturnog života, kojeg je nastavio razvijati Sigmund Romberg skupa s ostalim izvođačima unutar glumačke i glazbene sfere. Sportovi u Belišću počeli su se pojavljivati početkom 20. stoljeća, među kojima su nogomet, košarka i kajakaštvo kao poznatiji sportovi u ovome gradu, a od svih lokalnih sportaša najveći je utjecaj ostavio kajakaš Matija Ljubek kroz njegova postignuća na raznim natjecanjima, između ostalog i na Olimpijskim igrama. Vjerski je turizam temeljen na povijesti izgradnje lokalne crkve. Unatoč mnogim preprekama ona je danas razvijena pod nazivom župa sv. Josipa Radnika. Belišćanska crkva, uz Svetište svete Ane, glavna je atrakcija koju nudi belišćanski vjerski turizam. Kao zadnju granu turizma važno je spomenuti gastro turizam koji nudi okuse lokalne kuhinje kroz mnoge manifestacije u Belišću. Ove četiri grane turizma su temelji sveukupnog turizma u Belišću, te svaka grana je na svoj način važna za razvoj ovoga grada. Istraživanjem mišljenja ljudi o stanju turizma dolazi se do zaključka da se ispitanicima sviđa trenutni sadržaj, ali može se poboljšati kroz bolje oglašavanje i dodavanje novog i zabavnog sadržaja. Within Belišće tourism was being developed along with the city's development. During all these years cultural, religious, sports, and gastro - tourism are present, the contents of which can be found inside of programs of various events that are organized throughout the year. Cultural tourism is based on the Rosenberg family, who are considered to be the beginning of Belišće's cultural life and it was further developed by Sigmund Romberg, along with other performers inside the acting and musical sphere. Sports in Belišće began to appear at the start of the 20th century, among which football, basketball and kayaking were more famous sports in this city, and from all the local athletes, kayaker Matija Ljubek left the biggest impact through his accomplishments in various competitions, including the Olympic Games. Religious tourism is based on the history regarding the building of the local church. Despite many obstacles, nowadays the church is developed by the name Parish of st. Josip Radnik. Belišće's church, along with the sanctuary of st. Ana, is the main attraction that's being offered by the religious tourism of Belišće. As the last branch of tourism, it's important to mention the gastro – tourism which is offering the tastes of the local kitchen through many events in Belišće. These four tourism branches are the foundation of collective tourism in Belišće, and each branch is important for the development of this city in its own way. By researching the opinions of people regarding the state of tourism, a conclusion is reached that the subjects like the current content, but it can be improved through better advertisement and adding new and fun content.

Iako su povijesni primjeri cenzure iz vjerskih razloga nedvojbeno razni i specifični, same motive i pristupe cenzuriranju knjiga ipak se može poprilično točno locirati unutar konteksta religija u pitanju. Povijest je prepuna takvih primjera, stoga je gotovo nemoguće osvrnuti se na svaki od njih u detalje, ali svejedno je moguće uputiti na načelne tendencije određene religijske zajednice, stavljanjem naglaska na reprezentativne slučaje zabrane i cenzure knjiga. Ovaj rad istražuje upravo te primjere u kojima se ističu vjerske težnje prilikom zabranjivanja tekstova, dok je fokus izričito stavljen na razloge cenzuriranja građe, a ne na povijesni pregled i plošno navođenje samih primjera. Pokriveno je razdoblje antike i način na koji je kršćanstvo postupno preuzelo ulogu cenzora prilikom kristijanizacije Europe; razvoj katoličke dogme glede prohibicije tekstova te utjecaj pomaka u tehnologiji na zabranu tiskane građe. Paralelno s time, obrađeni su primjeri iz drugih vjerskih tradicija, kao što su islam i židovstvo te su razmotreni pristupi zabrani knjiga unutar njihovih vjerskih nadležnosti. Naposljetku, istraženi su primjeri iz suvremenog doba, to jest nastavak sličnih vjerskih težnji za iskorjenjivanjem nepoćudne literature, što može poslužiti kao podsjetnik da ovi primjeri nisu samo izgredi barbarizma iz daleke povijesti, već fenomen koji je i dandanas sasvim postojan.

Suvremeno novinarsko izvještavanje sve više mijenja društvene poglede na sva područja ljudskih djelatnosti, pa tako i na kršćanstvo. Povijesno gledano, Katolička je Crkva svoje sadržaje ponajprije objavljivala u obliku tiskovina, a razvojem masovnih medija sve više prepoznaje njihovu ulogu i neupitnu važnost u vlastitoj promociji i predstavljanju masovnoj publici. Ipak, kršćanske su organizacije oduvijek imale averziju prema bilo kakvu obliku sudjelovanja u medijima, iako danas osnivaju i vlastite medijske kuće kako bi na što kvalitetnije načine došle do šire javnosti. Za Katoličku Crkvu u suvremenom smislu nužno je da se medijski eksponira kako bi zadržala kontakt s publikom, iako tu činjenicu novinari nerijetko iskorištavaju. U skladu s time, kršćanski su sadržaji u okviru masovnih medija često senzacionalističkog, pristranog i polutabloidnog karaktera, pri čemu su takve informacije neprovjerene i nedovoljno istražene. S obzirom na sve navedeno, novinari time krše etička načela novinarskog izvještavanja koja se temelje na vjerodostojnosti, objektivnosti i istinitosti, što se posebno odnosi na izvještavanje o kršćanstvu koje već samo po sebi propagira moralne vrijednosti. Nastavno na to, potrebno je da Katolička Crkva i mediji prepoznaju istinske potrebe jedni drugih te ih uvaže tako da, između ostaloga, idu u korist i njima i javnosti. U okviru je rada tako provedeno istraživanje članaka kršćanske tematike dvaju gotovo najčitanijih hrvatskih portala Index i 24 sata s ciljem utvrđivanja načina na koje spomenuti portali izvještavaju javnost o kršćanstvu kao religiji te koriste li pritom načela novinarske etike kako bi proširili broj konzumenata, što posljedično stvara iskrivljene poglede na kršćanstvo u cjelini. Contemporary journalistic reporting is increasingly changing societal views in all areas of human activity, including Christianity. Historically, the Catholic Church has primarily published its contents in the form of publications, and with the development of the mass media it is increasingly recognizing their role and unquestionable importance in its own promotion and presentation to the mass audience. Nevertheless, Christian organizations have always had an aversion to any form of participation in the media, although today they even establish their own media houses in order to reach the general public in the best possible ways. For the Catholic Church in the modern sense, it is necessary to be exposed in the media in order to maintain contact with the audience, although this fact is often used by journalists. Accordingly, Christian content within the mass media is often sensationalist, biased and semi-tabloid in nature, and such information is unverified and insufficiently researched. In view of all the above, journalists are thus violating the ethical principles of journalistic reporting based on credibility, objectivity and truthfulness, which is especially true of reporting on Christianity, which in itself propagates moral values. In addition, the Catholic Church and the media need to recognize each other's true needs and respect them so that, among other things, they benefit both them and the public. The paper conducted a study of Christian articles on the two most widely read Croatian portals Index and 24 sata in order to determine how these portals inform the public about Christianity as a religion and whether they use the principles of journalistic ethics to expand the number of consumers, resulting in distorted views on Christianity as a whole.

U radu se najprije nastojalo sažeto prikazati povijesni pregled najvažnijih teorijâ metafore koje se mogu pratiti od Aristotelova sustavnog proučavanja u dvjema zasebnim područjima, retorici i poetici, pa sve do novijih istraživanja u kognitivnoj lingvistici i semantici. Glavne postavke najvažnijih teoretičara metafore koje su iznesene poslužile su kao okvir u kojemu su se promotrili i raščlanili pojedinačni primjeri metaforâ u Lukinu Evanđelju. U analitičkome je dijelu izdvojeno i opisano nekoliko biblijskih pojmova (srce, kralj, kraljevstvo Božje, vjera i kuća) važnih za razumijevanje središnje evanđeoske poruke., The paper seeks first to give a summarized historical overview of the most significant metaphor theories that can be followed from Aristotle’s systematic studying in two separate areas, rhetoric and poetics, to contemporary research in cognitive linguistics and semantics. The paper describes the main tenets of the most important metaphor theorists which should serve as the framework in which the work on corpus is conducted, analysis of individual examples of metaphors in the Gospel of Luke. At the same time, we would like to emphasize that that is not the only, exclusive model of the analysis, but it contains a lot of its own contribution on the basis of the previous knowledge on metaphor. The reason for such approach can be found in the specific nature of the Biblical text, which is as a whole or in individual parts inherently metaphoric. The mentioned claims can be confirmed in the examples of metaphors from the Gospel of Luke, metaphor examples that put into words Biblical terms important for understanding the central Gospel message. The metaphor examples are taken from the Bible published by Kršćanska sadašnjost, translation of the New Testament by Friar Ljudevit Rupčić, PhD.

This article addresses the problem of preserving the faith in God while discouraging circumstances, based on the first part of Habakkuk’s prophecy. The message of the book teaches us how to benefit from our faith by presenting the process through which the prophet overcomes the confusion around him, even in God’s acting for his people. In the introduction, it is argued that faith is a basic principle of life, which can be questioned because of difficult circumstances. The first part of the article discusses why Habakkuk’s prophecy can be understood as a “burden,” and the second part presents the historical context of the book of Habakkuk. The third section discusses the internal and external crisis in Judah and the fourth section analyses the prophet’s reaction against the Babylonian crisis. The fifth section described the faith as a proper response to the crisis (2:1-4) while the final section discusses implications of Habakkuk 2:4 for the teaching of the New Testament. In general, we can see that in the first part of Habakkuk (1:1-2:4) the prophet questions the validity of his faith in God, because of the apparent long divine silence about injustice in Judah (1:2-4). Then, he was unhappy with God’s answer, who decided to send a new crisis to solve the first crisis (1:5-6). After the prophet’s complaint (1:7-2:1), God advises him and his people to trust His solution in overcoming the crisis (2:2-4). The insights from the message of Habakkuk analyzed in this article, may help the reader to preserve authentic faith in a time of crisis. Also, that pattern of living by faith from this Old Testament book is taken over by the New Testament authors so that Habakkuk’s expression “the righteous live by their faith” (2:4), is quoted as a key statement for the Gospel message of salvation (Rom. 1:17; Gal. 3:11; Heb. 10:38). But not only that, this statement defines the proper behavior of people in expecting the divine solution of salvation in the time of crisis.

Raznolikost definicija i mjernih instrumenata religioznosti najveće su poteškoće u njezinu istraživanju. Mjerenje religioznosti trebalo bi uključivati teorijski vidik, psihometrijska obilježja mjernoga alata, reprezentativni uzorak te društvenu i kulturalnu osjetljivost mjernoga alata. Cilj je ovog istraživanja validacija hrvatske verzije Upitnika snage religijske vjere Sv. Klara (Santa Clara Strength of Religious Faith Questionnaire). Dobiveni rezultati upućuju na zaključak kako taj upitnik na hrvatskoj populaciji pokazuje izrazito dobra psihometrijska svojstva, čime je otvorena mogućnost primjene u različitim istraživanjima., The purpose of this study was to examine the psychometric properties of the Croatian version of the Santa Clara Strength of Religious Faith Questionnaire. Measuring religiosity should include a theoretical basis, psychometric properties of the measuring instruments, representative sampling, and social and cultural sensitivity. The diversity of definitions and instruments required for measuring religiosity pose the greatest difficulties in its research. The theoretically predicted single-factor structure of the SCSORF Questionnaire has been confirmed herein. Analyses of the primary components reveal a profound dominance of a core dimension, which expounds nearly 70% of the variance. Dimensional stability proves an identical factor structure confirmed through sub-samples based on gender and occupation, as well as congruence coefficients between factor structures obtained in various sub-samples. Convergent and divergent validity confirm a major correlation with daily spiritual experiences and self-reports of religiosity. This is combined with a feeling of fulfilment with one's spirituality and - based on past empirical knowledge - a positive association with subjective well-being. The results acquired indicate that the Croatian version of the Santa Clara Strength of Religious Faith Questionnaire elicits highly positive psychometric properties, which opens the possibility for its use and application.

U XIX. stoljeću, Kierkegaardov pojam vjere određuje početak egzistencijalističke misli jer uvodi velik broj tema s kojima će se egzistencijalizam XX. stoljeća baviti te dalje razvijati, pritom polazeći od individue, i to ne samo u intelektualnom nego i u emocionalnom smislu kao cjelovitoga bića, odnosno subjekta koji nastoji živjeti autentično i slobodno. Naime, riječ je temama poput samoostvarenja pojedinca, anksioznosti, očaja, apsurdnosti življenja i sl. Za Kierkegaarda vjera je polazišna točka k samoostvarenju u puninu ljudskoga bića, a moguća je samo kao vjera u Boga, tj. kao privatni i jedinstveni odnos pojedinca i Boga. Kierkegaard primjer takve vjere utjelovljuje u liku Abrahama, za kojega tvrdi da je vitez vjere, odnosno paragon kojemu svi trebamo stremiti. U radu će se istražiti uloga i značenje vjere u kontekstu viteza vjere kao paragona Kierkegaardove filozofije religije., In the 19th century, Kierkegaard’s concept of faith determined the beginning of existential thought because it introduced a large number of topics that would be used and further developed by 20th-century existentialism, whose starting point was the individual – not only in the intellectual, but also the emotional sense, as an integral being – i.e. a subject that strives to live authentically and freely. The topics in question include individual self-actualisation, anxiety, despair, the absurdity of living, and so on. For Kierkegaard, faith is the starting point for self-actualisation into the fullness of a human being, and is only possible as a belief in God, i.e. a private and unique relationship between an individual and God. Kierkegaard considers Abraham an embodiment of such faith, a knight of faith, i.e. a paragon whom we should aspire to emulate. In this paper I shall therefore explore the role and significance of faith in the context of the knight of faith as a paragon of Kierkegaard’s philosophy of religion.

Budući da je vjera, a time i sloboda Galaćana ugrožena pokušajem vraćanja pod Mojsijev zakon, oslanjajući se na biblijsko pripovijedanje o Abrahamu, Pavao progovara o slobodi kao slobodi od Mojsijeva zakona. Temeljna mu je tvrdnja da Zakon nije početak povijesti spasenja nego Abrahamova vjera koja se oslonila na Božje obećanje. U tomu smislu Zakon je bio nadodan radi prekršaja, radi maloljetnosti čovječanstva, bio je nadziratelj u smislu privremenosti i svojevrsne prisile svojih podložnika, bio je zarobljavajuća snaga od koje je trebalo osloboditi čovjeka. Tu je slobodu Bog ostvario u Kristu koji je jedini istinski Potomak Abrahamov. Oni koji su u Kristu ostvaruju abrahamovski odnos s Bogom, odnos povjerenja i oslanjanja na obećanje, odnos slobode kojemu Zakon nije služio nego ga ugrožavao. Sloboda se ne ostvaruje pod izvanjskom prisilom, nego nutarnjim opredjeljenjem za Božje postupanje koje je nošeno njegovim obećanjem. U ovomu dijelu rada slijedimo Pavlovo razmišljanje u Poslanici Galaćanima o slobodi koju Bog nudi u Kristu i koja je oslonjena na obećanje kao put ostvarenja istinske slobode u odgovornosti. S Abrahamom kao modelom Božjega postupanja sa čovječanstvom i ljudskog odgovora na Božju ponudu i obećanje, Pavao određuje slobodu kao slobodu od prisile Zakona., Since the faith, and thus the freedom of the Galatians, is threatened by the attempt to return to the Law of Moses, relying on the biblical narrative of Abraham, Paul speaks of freedom as freedom from the Law of Moses. His basic claim is that the Law is not the beginning of the history of salvation, but Abraham’s faith, which relied on the promise of God. In this sense, the Law was added because of transgressions, because of the infancy of mankind; it was a supervisor in terms of the temporality and certain coercion of its subordinates and it was an enslaving force of which man had to be freed. This freedom was realized by God in Christ, who is the only true Abraham’s Descendant. Those who are in Christ have an Abrahamic relationship with God, a relationship of trust and reliance on the promise, a relationship of freedom which the Law did not serve but endangered it. Freedom is not realized under external compulsion, but by an inward commitment to God’s conduct, carried by his promise. In this part of the paper, in the Epistle to the Galatians we follow Paul’s thinking of the freedom God offers in Christ, which is based on the promise as the path to true freedom in responsibility. With Abraham as a model of God’s treatment of humanity and human response to God’s offer and promise, Paul defines freedom as freedom from the coercion of the Law.

Iako filozofija religije posjeduje svoje metode i jedinstvenu strukturu istraživanja, ona se, poput ostalih filozofskih disciplina, sustavno razvija naslanjajući se na prijašnje tradicije mišljenja ukorijenjene u zasebnoj kulturi, nacionalnom identitetu i jeziku. Za razliku od “europske” ili “kontinentalne” filozofsko–religijske misli, filozofsko promišljanje o religiji u Engleskoj, i kasnije u Sjedinjenim Američkim Državama, naslonjeno je na tradiciju škotskoga pojma common–sense, empirizma i analitičko–jezične metode. U kojoj je mjeri ta razlika prisutna može se prepoznati u djelima dvojice autora, Chestertona i Guardinija. Oba su filozofa nesumnjivo obilježila razvoj kršćanske filozofije u moderni. Chesterton je bio novinar koji je ulazio u javne polemike s istaknutim znanstvenicima i književnicima svojega vremena kao što su Shaw i Huxley, a Guardini se je ipak kretao unutar teologije. U ovom se radu prije svega osvrćemo na temeljna pitanja u njihovim filozofsko–religijskim istraživanjima te ukratko izlažemo opće odrednice i interese. U drugom koraku kritički analiziramo njihove postavke s ciljem izdvajanja onih mjesta koja su različita i podudarna. Na posljetku interpretiramo kritičko–analitičke uvide kako bismo izložili one sinteze koje bi bile relevantne za suvremenu filozofiju religije. Guardini je, s obzirom na prevedena djela i znanstvene članke, prisutan u našoj filozofiji, a Chestertonova je misao još nedovoljno istražena, ako se izuzmu djela i članci objavljeni tijekom katoličke obnove u Hrvatskoj kao i one novijeg datuma. Pretpostavljamo da ćemo ovim izlaganjem doprinijeti proučavanju međusobnih utjecaja filozofija religija u Engleskoj i Europi s kraja 19. i prve polovice 20. stoljeća., In this exposition we have attempted to compare the thoughts of Chesterton and Guardini with the intention of better understanding the different interpretation of Anglo–American and Continental traditions in the philosophy of religion of the West during the late 19th and early 20th centuries. In the first and second sections we have briefly described the work and interests of these authors and in the third and fourth made a critical analysis of certain subjects in the philosophy of religion which, at the same time, bring them close to each other and divide them. Although Chesterton is familiar with Neo–Scholasticism, in his polemic discussions he uses the pragmatic and common–sense approach to questions concerning the history of religion, and the appearance of positivism and evolutionism, which is the main difference in relation to Guardini who is closer to phenomenalism. Although Chesterton and Guardini are representatives of different traditions and different methodologies, one theme brings them together: a critique of modernity developing in light of the crisis in Christianty and scientific advancement which tells us that their personal insights are not quite as far from one other as one may surmise.

This paper sets out to analyze the relationship between religion and faith and how they are intertwined in Brian Moore’s novels. Five selected Brian Moore’s novels are analyzed in chronological order: The Lonely Passion of Judith Hearne (1955), An Answer from Limbo (1962), Catholics (1972), Black Robe (1985) and The Colour of Blood (1987). The paper attempts to show how each of the selected novels reflects the author’s attitude to religion and faith as developed through different stages: a rejection of conventional Catholicism, exploration of one’s own secular beliefs, and a return to an open interest in Catholicism. The paper also shows the change of focus in Brian Moore’s novels from the psychology of characters and meanings of individual beliefs to more public and political aspects of the Catholic Church. Ovaj diplomski rad bavi se analizom odnosa i međusobne povezanosti religije i vjere u romanima Briana Moore-a. Pet odabranih romana Briana Moore-a analizirano je kronološkim slijedom: The Lonely Passion of Judith Hearne (1955), An Answer from Limbo (1962), Catholics (1972), Black Robe (1985) i The Colour of Blood (1987). Cilj ovog rada je pokazati kako svaki od odabranih romana odražava autorov odnos prema religiji i vjeri i kako se taj odnos razvijao kroz različite faze: odbacivanje konvencionalnog katoličanstva, propitkivanje vlastitih svjetovnih uvjerenja i obnovljeni interes za katoličanstvo. Rad također prati promjenu fokusa u romanima Briana Moore-a koji ide od psihologije likova i značenja osobnih vjerovanja do javnog i političkog aspekta Katoličke Crkve.

CILJ: Glavni cilj ovog istraživanja je utvrditi utjecaj vjere (i drugih dimenzija religioznosti) na subjektivnu procjenu opće kvalitete života i ukupnog zadovoljstva kvalitetom života kod neuroloških pacijenata koji su po svojoj vjeroispovijesti kršćani. METODE: Šezdeset neuroloških pacijenata tijekom rehabilitacije u specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju sudjelovalo je u istraživanju metodom anketnog upitnika. Korištena su tri upitnika: upitnik religioznosti, koji ima tri dimenzije, upitnik zadovoljstva kvalitetom života na sedam domena za odrasle (PWI) te upitnik koji sadrži jedno pitanje o zadovoljstvu kvalitetom života u cjelini. REZULTATI: Duhovna dimenzija religioznosti ispitana je upotrebom osam čestica. Najveća razina utvrđena je kod čestice „Osjećam se vjernikom“, a najmanja kod „Zbog svoje vjere spreman sam na odricanja i žrtvu“. Najveća razina religioznosti utvrđena je kod obredne dimenzije, zatim kod duhovne, a najmanja kod dimenzije utjecaja vjere na ponašanje. Na temelju tri promatrane dimenzije religioznosti, zaključak je da kod ispitanih neuroloških pacijenata prevladava vrlo visoka razina religioznosti. Što se tiče zadovoljstva kvalitetom života na sedam domena, najzadovoljniji su odnosima s bližnjima, a najmanje su zadovoljni zdravljem. Zadovoljstvo kvalitetom života pokazalo se vrlo visokim kod oba mjerena upitnika. Testiranjem povezanosti religioznosti I (duhovne dimenzije) i zadovoljstva kvalitetom života na sedam domena te testiranjem povezanosti religioznosti I sa zadovoljstvom kvalitete života u cjelini, nije utvrđena povezanost. Testiranjem povezanosti između zadovoljstva životom na sedam domena i zadovoljstva kvalitetom života u cjelini utvrđena je pozitivna, umjerena i statistički značajna povezanost. ZAKLJUČAK: Na osnovu rezultata istraživanja zaključujemo da vjera može imati jedinstvenu ulogu u percepciji kvalitete života oboljelih te bi trebala postati dio standardne skrbi u liječenju pojedinca., OBJECTIVE: The main objective of this study is to determine the influence of faith (and other dimensions of religiosity) on the subjective assessment of quality of life and general satisfaction with quality of life in neurological patients, who are Christians by religion. METHODS: Sixty neurological patients during rehabilitation in a special hospital for medical rehabilitation participated in this research using a questionnaire method. 3 questionnaires were used: a questionnaire on religiosity that has 3 dimensions, a questionnaire on quality of life satisfaction in 7 adult domains (PWI) and a questionnaire containing one question on satisfaction with the quality of life as a whole. RESULTS: The spiritual dimension of religiosity was examined using 8 particles. The highest level was found in the particle "I feel like a believer", and the lowest in "Because of my faith I am ready to give up and sacrifice." The highest level of religiosity was found in the ritual dimension, followed by the spiritual dimension and the lowest in the dimension of the influence of faith on behaviour. Based on the 3 observed dimensions of religiosity, the conclusion is that a very high level of religiosity prevails in the examined neurological patients. In terms of satisfaction with the quality of life in 7 domains, they are the most satisfied with their relationships with the people that are close to them and the least satisfied with their health. Satisfaction with the quality of life was very high in both measured questionnaires. By testing the connection between religiosity I (spiritual dimensions) and satisfaction with the quality of life in 7 domains, and by testing the connection between religiosity and satisfaction with the quality of life as a whole, no connection was established. By testing the relationship between life satisfaction in 7 domains and satisfaction with quality of life as a whole, a positive, moderate and statistically significant association was found. CONCLUSION: Based on the results of the research, we conclude that faith can play a unique role in perception of the quality of life of patients and should become a standard part of care in the treatment of the individual.

U prvom dijelu rada autor, sukladno teološkoj- pastoralnoj metodi pastoralne prosudbe, promišlja o posljedicama pandemije koronavirusa (COVID-19) na društvenom i crkvenom području. Pandemija je poput svojevrsnog “megafona” jasnije iznijela na vidjelo neke probleme koji opterećuju suvremeno društvo i Crkvu u njezinom poslanju. Produbila je strah za sebe, za svoje bližnje, osobito starije i bolesne, zatim za prijatelje, posao i otvorila mnoga druga pitanja, ponajprije ona o slobodi, granicama politike, opasnostima virtualnog svijeta, manipulaciji medijima itd. Pitanja o Bogu, ulozi Crkve u pandemiji, smislu patnje i života, odgovornosti za druge, izronila su novom snagom i traže odgovore. Upravo na njih autor nastoji odgovoriti, u drugom i trećem dijelu članka, stavljajući naglasak na to kako Crkva može doprinijeti ublažavanju posljedica pandemije koronavirusa.

Polazeći od iskustvenog značenja pojma „sablazan“ i njegova starozavjetnog poimanja, autor u ovom radu istražuje Pavlove izvorne tekstove u kojima se pojavljuju glagol σκανδαλίζω i imenica σκάνδαλον te njihove istoznačnice λίϑος προσκόμματος i πέτρα σκανδάλου. Rad je podijeljen u dva dijela na temelju glagolske ili imeničkih uporaba. U prvom dijelu istražuju se tekstovi 1 Kor 8,13, 2 Kor 11,29 i Rim 14,21, a u drugom tekstovi 1 Kor 1,23, Gal 5,11 i Rim 9,33; 11,9; 14,13; 16,17. Glagolska se uporaba odnosi na sablazan kao slobodnu (ne)namjernu ljudsku aktivnost koja kod drugih rezultira dvojbama, zapletanjima, skretanjima s ispravnog puta i padovima u procesu spasenja. Od nje, ako se radi o perifernim stvarnostima za spasenje (obredi, hrana), treba odustati, a sablažnjivo djelovanje koje nastaje zbog ispravne uronjenosti u Božje spasenjske naume i nije sablažnjivo jer rezultira lažnom i hipokritskom sablazni. Za sablažnjivost Božjih spasenjskih nauma u njihovu povijesnom ostvarenju, čiji je vrhunac u križu Isusa Krista, Pavao rabi imenicu. Ta je sablazan neizbježna zbog krivih ljudskih mjerila za Boga i njegovo spasenjsko djelovanje. U zaključku autor sažima rezultate istraživanja ističući da Pavao vrlo diferencirano pristupa fenomenu sablazni i da vrlo vješto integrira sablazan u Božje povijesno, ali otajstveno postupanje, u sablažnjivost samoga Boga koji za čovjeka uvijek ostaje semper maior., Starting from the experiential meaning of the term “scandal” and its Old Testament concept, the author explores Paul’s original texts in which the verb σκανδαλίζω and the noun σκάνδαλον and their synonyms λίϑος προσκόμματος and πέτρα σκανδάλου appear. The paper is divided into two parts based on the uses of verb or noun. The first part examines the texts of 1 Cor 8:13, 2 Cor 11:29 and Rom 14:21; and the second part examines the texts 1 Cor 1:23, Gal 5:11 and Rom 9:33; 11:9; 14:13; 16:17. Verbal use refers to scandal as a free (un)intentional human activity that results in doubts, entanglements, and deviations from the right path, and blocks the process of salvation. If it is a peripheral reality for salvation (rituals, food), it should be given up, and any scandalous action that occurs due to the correct immersion in God’s saving plans is not scandalous simply because it results in false and hypocritical scandal. For the scandal of God’s saving plans in their historical realization, culminating in the cross of Jesus Christ, Paul uses the noun. This scandal is inevitable because of wrong human standards applied to God and his saving activity. In the conclusion, the author summarizes the results of the research, emphasizing that Paul approaches the phenomenon of scandal in a very nuanced way and that he very skillfully integrates scandal in God’s historical but mysterious actions, in the scandal of God himself, who always remains for men semper maior.

Neupitno je da svako doba ima svoje izazove i krize, “žalosti i radosti”, ali je pitanje kako se pojedinci i zajednice, društvo i Crkva nose s kušnjama i na koji način traže rješenja. S teološko-pastoralnoga aspekta u fokusu je pitanje kako u društvenoj i pastoralnoj zbrci prepoznati Božju volju, kako ‘obrazložiti razlog nade’ i na koji način pastoralno djelovati. Očima vjere prepoznajemo da su migracije i pandemija COVID-19 “znakovi vremena”. Sukladno tomu autori, metodom evanđeoske prosudbe, raščlanjujući društvene i crkvene okolnosti, propitkuju kako se migracije i pandemija odražavaju na pastoralni rad. U prvomu dijelu članka usmjerava se na pojavu migracija s društvenoga aspekta, a potom prikazuje odnos Crkve prema tom dramatičnom fenomenu u dvadeset i prvomu stoljeću. U drugomu dijelu reflektira se na utjecaj koronavirusa na čovječanstvo i njegov odraz na pastoral te preispituje kako se Crkva nosi s izazovom pandemije.

Ispravno tumačenje Svetog pisma je i povlastica i ponizna odgovornost. U ovom je članku poseban naglasak stavljen na otkrivanje biblijskih i teoloških načela koja se odnose na mjesto vjere, razuma i utjecaj Svetoga Duha u hermeneutičkom procesu. Pristup koji slijedi počiva na jedinstvu i jasnoći Svetog pisma u njegovoj cjelini, kao i na konceptu da je cijela Biblija temeljna, nepogrešiva Božja riječ. Uz to, taj pristup pretpostavlja da je izvorno značenje teksta, u načelu, ono što tekst znači i nama danas., Interpreting the Scriptures properly is both a privilege and a humbling responsibility. The special focus of this article is to discover biblical and theological principles that relate to the place of faith, reason, and influence of the Holy Spirit in the hermeneutical process. The following approach rests upon the unity and clarity of the Scriptures as a whole and upon the concept that the entire Bible is the prepositional, infallible Word of God. It assumes that what the text meant originally is, in principle, what the text means for us today.

Uz uvodne napomene i zaključne napomene, ovaj je rad podijeljen na dva poglavlja. U prvom poglavlju pod naslovom U potrazi za smislom života istražuje se Zimmermannova potraga za smislom života u njegovom mladenačkom razdoblju. Zimmermann je nedvojbeno prošao put od skepticizma do vjere, a na tom putu od velike su mu pomoći bile filozofija i teologija. Važna pitanja na koja je naš filozof tražio odgovor glase: otkuda i čemu, a ta su pitanja usko povezana uz nazor na svijet i ispravnost toga nazora. U drugom poglavlju rada koji je naslovljen Pronađeni smisao života prikazuje se kako je Zimmeramann uz pomoć skolastičke filozofije pronašao važne odgovore na svoja mladenačka pitanja i traženja. Konačno, život svoj puni smisao, prema Zimmermannu, dobiva isključivo u Bogu koji je stvorio i svijet i čovjeka, tj. u teističkom nazoru na svijet, a nasuprot materijalističkom kojega Zimmermann odlučno odbacuje i drži pogrešnim. Zaključak je rada da potraga za smislom mladog Zimmermanna u svojem središtu sadrži spoznajni problem., In addition to introductory remarks and conclusions, this paper is divided into two parts. In the first chapter, entitled In Search of the Meaning of Life, we explore Zimmermann’s search for the meaning of life in his youth. Zimmermann undoubtedly moved from scepticism to faith, and philosophy and theology were very important to him. The important questions to which our philosopher sought an answer are: whence and why, and these questions are closely related to the worldview and the correctness of that worldview. The second chapter of the work, entitled The Found Meaning of Life, shows how Zimmermann, with the help of scholastic philosophy, found important answers to his youthful questions and quests. In the end, according to Zimmermann, life finds its full meaning exclusively in God, who created both the world and man, i.e. in the theistic world view, and in contrast to the materialistic world view, which Zimmermann resolutely rejects and considers erroneous. The conclusion of the work is that the young Zimmermann’s search for meaning contains at its core a cognitive problem.