Search

Istraživanje se sastojalo od eksperimentalnog i epidemiološkog dijela. U eksperimentalnom dijelu istraženi su akutni učinci pušenja, konzumacije standardiziranog doručka i kave na pH KI-a u 41 zdravog odraslog ispitanika. Učinak konzumacije standardiziranog doručka i kave na pH KI-a nije uočen. Vrijednosti pH KI-a izmjerene u pušača nakon cjelonoćnog sustezanja od pušenja bile su prosječno za 0,62 logaritamske jedinice niže od vrijednosti izmjerenih u zdravih nepušača (P, The study comprised experimental and epidemiological section. In experimental section, acute effects of smoking, standardised breakfast and coffee consumption on EBC pH were evaluated in 41 healthy adults. No effect of food and coffee consumption on EBC pH was found. EBC pH values of smokers after overnight smoking abstinence were on average 0.62 logarithmic unites lower than values in healthy non smokers (P

Slavonska kobasica je trajna kobasica koje se u seoskim domaćinstvima u Slavoniji proizvodi tradicionalnom tehnologijom, pri kojoj se tijekom zrenja na ovitku proizvoda mogu razviti plijesni. Cilj je ovog rada bio identificirati površinske plijesni i utvrditi njihov utjecaj na kvalitetu i zdravstvenu sigurnost proizvoda, uključujući pojavnost mikotoksina okratoksina A (OTA) i aflatoksina B1 (AFB1). Tijekom rada komunicirano je sa šest proizvodnih lokaliteta na području Slavonije. Pripremljeno je 18 uzoraka slavonske kobasice koje su analizirane na kraju proizvodnog procesa u trajanju od tri mjeseca. Ukupno je identificirano 8 različitih vrsta plijesni, među kojima je dominirao rod Penicillium (88,89 %). Osim šest Penicillium vrsta, izolirana je po jedna vrste iz rodova Aspergillus (8,33 %) i Mucor (2,78 %). Identificirani su i mogući izvori OTA i AFB1, Penicillium verrucosum i Aspergillus flavus, a određena je samo prisutnost OTA i to u koncentraciji od 5,10 μg/kg., Slavonian sausage is a cured sausage produced on rural holdings using traditional technology, in which moulds are permitted to develop on the product surface during the maturation period. The purpose of this study was to identify the surface moulds and determine their influence on product quality and safety, including the occurrence of the mycotoxins ochratoxin A (OTA) and aflatoxin B1 (AFB1), from six production facilities in the Slavonia region. A total of 18 samples of Slavonian sausage were prepared and analysed at the end of the production process, i.e., after three months. A total of eight species of mould were identified, and the dominant genus was Penicillium (88.89%) with six species, one species from the genus Aspergillus (8.33%) and one species from the genus Mucor (2.78%). Possible causative agents of OTA and AFB1 were identified, Penicillium verrucosum and Aspergillus flavus, though only the presence of OTA was confirmed in a concentration of 5.10 μg/kg.

Cilj rada bio je razviti i validirati multimikotoksinsku metodu tekućinske kromatografije u kombinaciji s masenom spektrometrijom (LC-MS/MS) za detekciju i kvantifikaciju mikotoksina značajnih za mesne proizvode: aflatoksin B1 (AFB1), okratoksin A (OTA), citrinin (CIT), sterigmatocistin (STC) i ciklopiazonična kiselina (CPA) te ispitati njihovu pojavnost u hrvatskim trajnim tradicionalnim mesnim proizvodima (TMP). Također, cilj je identificirati plijesni s površine TMP te ih dovesti u vezu s kontaminacijom mikotoksinima, uz dokazivanje prisutnosti toksikotvornih plijesni i gena odgovornih za njihovu biosintezu. Sa površine 250 analiziranih uzoraka TMP koji uključuju kobasice i suhomesnate proizvode uzorkovane tijekom 2 godine iz 5 regija Republike Hrvatske, ukupno je izolirano 535 izolata i identificirano 38 vrsta plijesni iz rodova Penicillium i Aspergillus. Identificirano je 9 različitih potencijalno toksikotvornih vrsta plijesni, od čega je 50 % potencijalnih AFB1 producenata (A. flavus), 58 % potencijalnih OTA producenata (P. nordicum, A. niger, A. westerdijkiae, A. welwitischie, A. tubingensis), 71 % potencijalnih CIT producenata (P. citrinum) te 48 % potencijalnih CPA producenata (P. commune, A. flavus, P. polonicum) imalo istraživane gene uključene u biosintezu mikotoksina. Razvijenom i validiranom visoko osjetljivom LC-MS/MS metodom odredile su se koncentracije mikotoksina STC do 3,93 μg/kg u 4 % uzoraka, OTA do 4,81 μg/kg u 10 % uzoraka te CPA do čak 335,5 μg/kg u 13 % uzoraka, dok AFB1 i CIT nisu detektirani u niti jednom uzorku TMP. U 21 % uzoraka kontaminiranih mikotoksinima, određeni su njihovi producenti. Pojavnost mikotoksina i površinskih plijesni dovedena je u vezu sa uvjetima proizvodnje TMP, uključujući tehnologiju i regionalne vremenske čimbenike. The aim of this study was to develop and validate a multimycotoxin method of liquid chromatography with mass spectrometry (LC-MS /MS) for detection and quantification of mycotoxins important for meat products: aflatoxin B1 (AFB1), ochratoxin A (OTA), citrinin (CIT), sterigmatocystin (STC) and cyclopiazonic acid (CPA) and to investigate into their occurrence in Croatian dry-fermented traditional meat products (TMP). Also, the aim is to identify TMP surface molds and link them to the mycotoxin contamination, while proving the presence of toxigenic molds and genes responsible for their biosynthesis. From the surface of 250 analyzed samples including sausages and cured meat products sampled during 2 years from 5 Croatian regions, a total of 535 isolates and 38 species of molds of the genera Penicillium and Aspergillus were isolated. Nine different potentially toxigenic mold species were identified, of which 50% of the potential AFB1 producers (A. flavus), 58% of potential OTA producers (P. nordicum, A. niger, A. westerdijkiae, A. welwitischi A tubingensis), 71% of potential CIT producers (P.citrinum) and 48% of potential CPA producers (P.commune, A. flavus, P. polonicum) had the investigated gene involved in mycotoxin biosynthesis. With the developed and validated highly sensitive LC-MS/MS method, concentrations of STC up to 3.93 μg/kg in 4% of samples, OTA up to 4.81 μg/kg in 10% of samples, and CPA up to 335.5 μg/kg in 13% of samples were detected, while AFB1 and CIT weren't detected in any TMP sample. In 21% of mycotoxin contaminated samples, their producers were identified. The occurrence of mycotoxins and surface molds has been linked to TMP production conditions including technology and regional weather factors.

Brošura za proizvođače mesnih proizvoda

Kava je jedan od najpopularnijih napitaka u svijetu koje se, zbog svojeg kemijskog sastava, smatra funkcionalnim pićem. Dvije najvažnije vrste kave na tržištu su Coffea arabica i Coffea canephora var. robusta koje se uzgajaju na tropskim područjima diljem svijeta. Kao i većina drugih namirnica, kava je podložna kontaminaciji plijesnima, ali i bakterijama koje uzrokuju razne bolesti stoga je važno provoditi kontrolu kvalitete proizvoda. Cilj ovog rada bio je odrediti pojavnost plijesni na zelenim, prženim i mljevenim zrnima kave različitog podrijetla. Plijesni su izolirane direktnim nacjepljivanjem zrnja kave i mljevene kave na hranjive podloge, a za identifikaciju plijesni korištena je metoda uboda u tri točke na agaru te mikroskopiranje svjetlosnim mikroskopom. Promatranjem morfoloških karakteristika izoliranih plijesni, provedena je identifikacija do razine roda. Izolirane i identificirane plijesni pripadaju rodovima Aspergillus, Penicillium, Fusarium i Chaetomium. Analizom dobivenih rezultata je ustanovljeno da prisutnost rodova plijesni ovisi o vrsti i obliku kave te o geografskom položaju uzgoja.

The beginning of the COVID-19 pandemic resulted in global application of face masks and respirators as a common control measure in reducing the risk of infection and disease transmission. Consequently, the efficacy of the. masks and respirators in mitigating negative health impact related to the inhalation of various airborne particles were investigated. Given the widespread distribution, public health and economic significance, molds certainly represent a part of the aerial ecosystem that is important to explore. Therefore, in this paper, we examined the permeability of a cotton mask, surgical mask, FFP2 and FFP3 respirators far indoor and outdoor aeromycota by using air sampling device and appropriate agar plates. The results of quantitative analysis have shown that in both cases the FFP2 mask best retains viable mold particles (93-95%) in accordance with a declared regulation and the certificate due. Although a respirator type FFP3 mask should have retained the mycoparticles to an even greater extent, this study showed up to 11 % lower efficiency compared to a certified filtration percentage of 99%. The surgical mask was the least effective and retained 30-80% less of the viable mold particles. lnterestingly, the reverse of the surgical mask retained as much as 89% of viable mold particles. Such results are in line with the recommendation to wear a surgical mask to reduce the spread of a potentially infectious aerosol. The cotton mask had no significant impact on the retention of airborne molds so the protective role of such is questionable. The molds belonging to Cladosporium, Aspergillus and Penicillium were the most common in indoor air. While cotton and surgical masks similarly filtered different genera of molds, in the airsamples taken through the FFP2 and FFP3 respirators only molds from the genus Cladosporium were detected. For a precise interpretation of the results of this work, a study should be carried out using sterile filters more suitable for the air sampling device, and correspond to the surgical, FFP2 and FFP3 masks in their properties. The proposed research method can also be optimized for testing new materials with more efficient retention properties for the infectious and/or allergenic particles and molds, and as such would provide more effective protection to the target groups of patients.

Iako je prošlo više od 50 godina od otkrića mikotoksina, oni su i dalje najzastupljeniji prirodni kontaminanti velikog broja poljoprivrednih kultura u svijetu. Nastaju kao proizvodi sekundarnog metabolizma plijesni, zbog čega njihova produkcija ovisi o različitim okolišnim uvjetima. Zbog izrazite stabilnosti, ovi spojevi mogu biti zastupljeni „od polja do stola“. Glavni izvor mikotoksina u ljudskoj prehrani su različite vrste žitarica i sjemenki uljarica. Mikotoksini koji predstavljaju najveću potencijalnu opasnost za zdravlje ljudi su aflatoksini, okratoksini, fumonizini, patulin, zearalenon i deoksinivalenol, a bolesti uzorokovane njihovim trovanjem nazivaju se mikotoksikoze. Ipak, posebnu zabrinutost izaziva kancerogeno djelovanje utvrđeno kod pojedinih vrsta mikotoksina. Premda je produkciju mikotoksina često nemoguće spriječiti, veliki značaj pridaje se razvoju strategija i metoda uklanjanja ili inaktivacije mikotoksina. Ovaj globalni problem pokušava se riješiti usvajanjem strogih regulatornih smjernica za glavne vrste mikotoksina. Cilj rada bio je utvrditi u kojim su uzorcima prisutne najveće koncentracije mikotoksina te odstupaju li dobiveni rezultati od maksimalno dopuštenih koncentracija (MDK) u periodu od 2016. do 2021. godine. Najveća prisutnost aflatoksina B1 i ukupnih aflatoksina zabilježena je u uzorcima kikirikija, te je 7 od ukupno 81 uzorka (8.6%) sadržavalo koncentracije iznad MDK. Određene koncentracije deoksinivalenola pronađene su u 17% uzoraka pekarskih proizvoda, no niti u jednom ne prelaze MDK. Zearalenon i okratoksin A nisu utvrđeni niti u jednom uzorku u koncentraciji iznad granice kvantifikacije. Although more than 50 years have passed since the discovery of mycotoxins, they are still the most abundant natural contaminants of a large number of crops worldwide. They are products of secondary metabolism of molds, therefore their biosynthesis largely depends on different environmental conditions. Duo to their extreme stability, these compounds can be present “from the field to the table”. The main source of mycotoxins in human nutrition are different types of cereals and oil seeds. Mycotoxins that represent the greatest potential risk for human health are aflatoxins, ochratoxins, fumonisins, pathulin, zearalenone and deoxynivalenol. Diseases caused by human poisoning with mycotoxins are called mycotoxicoses. Nevertheless, of a particular concern are the carcinogenic effects of certain types of mycotoxins. Although mycotoxin production is often impossible to prevent, strategies and methods for the removal or inactivation of mycotoxins are of great importance. One solution od this global problem it the adaptation of strict regulatory guidelines for the regulation of main mycotoxins. The aim of this study was to determine which samples had the highest concentration of mycotoxins and whether the obtained results deviate from the maximum allowed concentration in the period from 2016 to 2021. The highest presence of aflatoxin B1 and total aflatoxins was recorded in peanut samples, and 7 out of 81 samples (8.6%) contained concentrations above maximum allowed concentration. Certain concentrations of deoxynivalenoa were found in 17% of bakery product samples, but in none of them maximum allowable concentration was exceeded. Zearalenone and ochratoxin A were not detected in any of the samples at concentrations above the quantification limit.

Uklanjanje masnoća u svakodnevnom životu stvara problem i konstantno se pokušavaju pronaći novi, lakši načini, za uklanjanje otpadnih masti te se poseže za različitim sredstvima koja najčešće nisu učinkovita ili, u velikoj mjeri, onečišćuju okoliš kada se puste u odvod, pogotovo ako se ne ispuštaju u sustav javne odvodnje nego idu direktno u okoliš. Problemi koji nastaju zbrinjavanjem otpadnih masnoća u kućanstvu polako se rješavaju edukacijom stanovništva o ekološki prihvatljivim sredstvima, a velike tvrtke, industrije i uslužne djelatnosti ulažu dodatna sredstva za zbrinjavanje masnoća prema propisima i zakonskim regulativama. Zahvaljujući istraživanjima i testiranjima kemičara i biologa, počela su se primjenjivati otapala masnoća koja u sebi sadrže mikroorganizme ; bakterije i gljive koje ne samo da pospješuju uklanjanje masnoća nego se njome hrane i potom razgrađuju na jednostavnije spojeve koje ne onečišćuju okoliš. U ovom radu ispitivala se prisutnost mikroorganizama u sredstvu za odmašćivanje masti uz prisutnost palmonog ulja. U tu svrhu provela se izolacija i identifikacija mikroorganizama te je ustanovljena prisutnost bakterija Staphylococci sp., Pseudomonas sp. i Bacillus cereus, kvasca Candida sp. i plijesni Penicillium sp.

Mikotoksini su raznolika skupina sekundarnih metabolita plijesni koji se mogu pronaći u hrani za ljude i životinje te zraku pljesnivih stambenih prostora. Uzrokuju bolesti (mikotoksikoze) konzumiranjem kontaminirane hrane, dermalnim putem ili inhalacijom spora. Mikotoksini se istražuju zbog toksičnih učinaka, gubitaka u poljoprivredi te povezanosti s klimatskim promjenama. Sterigmatocistin je sekundarni metabolit koji najčešće proizvode plijesni iz roda Aspergillus. Strukturno je sličan najtoksičnijem karcinogenu u prirodi – aflatoksinu. Toksični učinci sterigmatocistina nisu dovoljno istraženi, ali je klasificiran kao mogući karcinogen za ljude. Neke plijesni iz roda Aspergillus često uz sterigmatocistin proizvode 5-metoksisterigmatocistin, pogotovo u vlažnim stambenim prostorima. Pojam sindrom bolesnih zgrada opisuje skup simptoma bolesti respiratornog i središnjeg živčanog sustava te se mogu povezati s mikotoksinima. U ovom su pokusu mužjaci štakora soja Wistar jednokratno tretirani intratrahealnom instilacijom sterigmatocistinom, 5-metoksisterigmatocistinom i njihovom kombinacijom. U bronhoalveolarnoj tekućini mjerena je koncentracija albumina kao indikatora propusnosti membrane krvnih žila i aktivnost laktat dehidrogenaze u svrhu određivanja citotoksičnosti. Povećana koncentracija albumina i povećana aktivnost lakstat dehidrogenaze ukazuju na toksičnost ovih mikotoksina. Iako rezultati nisu statistički značajni, važan su doprinos poznavanju toksičnosti ovih mikotoksina izloženima putem dišnog sustava te ukazuju na potrebu budućih istraživanja o dugotrajnoj izloženosti sterigmatocistinu i 5-metoksisterigmatocistinu. Mycotoxins are a diverse group of secondary metabolites produced by molds and can be found in food and feed or air of moldy indoor spaces. They cause diseases (mycotoxicosis) via ingestion of contaminated food, through skin or inhalation of spores. Mycotoxins are studied for their toxic effects, because they cause agricultural losses, and in association with climate change. Sterigmatocystin is a secondary metabolite mostly produced by Aspergillus molds. Structurally it is similar to the most potent carcinogen found in nature – aflatoxin. Even though the toxic effects of sterigmatocystin are not well-known, it is classified as possibly carcinogenic to humans. Some Aspergillus molds often produce 5-metoxysterigmatocystin together with sterigmatocystin, especially in moldy indoor environments. The term sick building syndrome describes a group of respiratory and central nervous system disease symptoms that can be related to mycotoxins. In the present experiment, male Wistar strain rats were intratracheally instilled with a single dose of sterigmatocystin, 5-metoxisterigmatocystin and their combination. In bronchoalveolar lavage fluid, the following parameters were measured: concentration of albumin as an indicator of vascular membrane permeability and lactate dehydrogenase activity as an indicator of cytotoxicity. Results of acute treatment showed an increase in albumin concentration and increase of lactate dehydrogenase activity. Even though our results were not statistically significant, they contribute to the general knowledge on the toxicity of these mycotoxins and they are important for future research into long-term exposure to mycotoxins.

Plijesni su mikroskopske gljivice koje imaju bitnu ulogu u zdravlju, odnosno bolestima ljudi. Plijesni vrlo često izazivaju kvarenje namirnica i krme. Neke plijesni su štetne ili toksične za ljude, ali ima i onih koje imaju pozitivnu ulogu. To su u prvom redu plijesni roda Penicillium koje su zaslužne za dobivanje antibiotika penicilina, a zatim i za mogućnosti proizvodnje sireva istančane arome pa ih zato zovemo plemenitim plijesnima. Zatim postoje plijesni s pomoću kojih se fermentacijom dobiju namirnice koje su važna stavka u prehrani u mnogim dijelovima svijeta. Cilj ovog završnog rada je prikazati koje to još plijesni imaju pozitivnu, ali i negativnu ulogu u životu ljudi i na koji način. Molds are microscopic fungi that play an important role in human health or disease. Molds very often cause spoilage of food and feed. Some molds are harmful or toxic to humans but there are also those that play a positive role. These are primarily molds of the genus Penicillium that are responsible for obtaining the antibiotic penicillin, and then for the possibility of producing cheeses with a refined aroma, which is why we call them noble molds. Then there are molds that ferment to produce foods that are an important item in the diet in many parts of the world. What other molds have a positive but also a negative role in people's lives and in what way, the goal is to show in this final paper.

Mikotoksini su sekundarni metaboliti toksikotvornih plijesni koji izazivaju niz štetnih učinaka na zdravlje ljudi i životinja. Osim što uzrokuju bolesti u ljudi i životinja, kontaminacije mikotoksinima uzrokuju velike ekonomske gubitke. Zbog učestalih kontaminacija i termostabilnosti mikotoksina potrebno je stalno kontrolirati koncentraciju mikotoksina u hrani i po potrebi smanjiti razinu mikotoksina. Metode za uklanjanje mikotoksina se dijele na kemijske, fizikalne i biološke. Biološke metode se smatraju sigurnijima i ekološki prihvatljivijima, a uključuju primjenu mikroorganizama te adsorbensa organskog ili anorganskog porijekla. U ovom radu se ispitala sposobnost vezanja aflatoksina B1 na biosorbense (koštice masline, ljuske jajeta i kokosovo brašno). Sve tri vrste adsorbensa su pokazale vrlo dobro vezanje AFB1 već na samom početku eksperimenta kao i mogućnost upotrebe sličnih adsorbensa u dekontaminaciji mikotoksina. Mycotoxins are secondary metabolites of toxic molds that cause a number of adverse effects on human and animal health. In addition to causing disease in humans and animals, mycotoxin contamination causes great economic losses. Due to frequent contamination and thermostability of mycotoxins, it is necessary to constantly monitor the concentration of mycotoxins in food and, if necessary, reduce the level of mycotoxins. Methods for removing mycotoxins are divided into chemical, physical and biological. Biological methods are considered safer and more environmentally friendly and include the use of microorganisms, organic and anorganic adsorbents. In this research, the ability of aflatoxin B1 to bind to biosorbents (olive pits, egg shells and coconut flour) was examined. All three types of adsorbents showed effective binding of AFB1 at the very beginning of the experiment as well as the possibility of using similar adsorbents in mycotoxin decontamination.

Plijesni su velika skupina mikroorganizama koje pripadaju carstvu Gljiva, a u prirodi su naširoko rasprostranjene u obliku aktivno živućih vegetativnih tijela ili u obliku spora. Općenito, dijele se na plijesni s polja, plijesni u skladištu, te plijesni uznapredovalog kvarenja. Žitarice su jedan od najvažnijih poljoprivrednih proizvoda u svijetu, a kvarenje žitarica najčešće je uzrokovano neučinkovitim sušenjem, što pogoduje rastu plijesni i može rezultirati povećanom razinom mikotoksina. Izolacija i identifikacija plijesni kultiviranjem, ključni su postupci za identifikaciju plijesni koje su prirodno prisutne u/na raznim sirovinama, pa tako i žitaricama. Stoga je cilj ovog rada bio izolirati i identificirati plijesni u uzorcima žitarica (pšenica, kukuruz i ječam) s područja Sjeverne, Istočne i Središnje Hrvatske, odrediti broj kolonija plijesni i ustvrditi koji je rod plijesni najzastupljeniji kako na pojedinoj žitarici tako i u pojedinoj regiji. Molds are large group of microorganisms that belong to the Fungus kingdom and in nature they are widespread in the form of actively vegetative bodies or in the form of spores. In general, they are divided into field fungi, storage fungi and advanced spoilage fungi. Cereals are one of the most important agricultural products worldwide, and their spoilage is most often caused by inefficient drying, which favors mold growth and can result in increased levels of mycotoxins. Isolation by cultivation and mold identification by microscopy are classified as key processes for the accurate identification of molds naturally present in/on food products including cereals. The aim of this study was to isolate and identify molds in cereal samples (wheat, corn and barley) from Northern, Eastern and Central Croatia, determine the number of grown mold colonies but also to see which genus of mold is most prevalent in individual region.

Kako je sol sastojak većine prehrambenih proizvoda, odličan konzervans, a najvećim dijelom začin za dosoljavanje gotovo svakog jela, cilj istraživanja ovog rada bio je ustanoviti mikrobiološku ispravnost kuhinjske soli plasirane na hrvatsko tržište. Mikrobiološke analize provedene su na deset uzoraka soli različitih domaćih i stranih proizvođača, a uzorkovani su u maloprodaji. Uzorci soli su prema nacionalnim mikrobiološkim kriterijima za hranu pretraženi na ukupni broj aerobnih mezofilnih bakterija i ukupni broj plijesni. Niti jedan pretraženi uzorak morske, kamene soli, himalajske soli i cvijeta soli nije bio sukladan propisanim kriterijima., Since salt is the main ingredient of most food products, excellent conservative properties, and most of all, the spice for adding to almost every kind of food, the aim of this study was to establish the microbiological safety of kitchen salt on the Croatian market. Microbiological analyzes were carried out on ten samples of salt various domestic and foreign producers, sampled in retail. Samples of salt were tested according to national microbiological criteria for the total number of aerobic mesophilic bacteria, and the total number of moulds. Not a single analyzed sample of sea salt, rock salt, Himalayan salt and flower of salt was consistent with the prescribed criteria., Da Salz der Hauptbestandteil der meisten Lebensmittelprodukte ist, ausgezeichnete konservierende Eigenschaften besitzt und vor allem als Gewürz verwendet wird, das fast allen Arten von Lebensmitteln zugegeben wird, bestand das Ziel dieser Studie darin, die mikrobiologische Sicherheit von Kochsalz auf dem kroatischen Markt zu ermitteln. Mikrobiologische Analysen wurden an 10 Salzproben verschiedener in- und ausländischer Hersteller durchgeführt, die im Einzelhandel gesammelt wurden. Die Salzproben wurden nach nationalen mikrobiologischen Kriterien auf die Gesamtzahl der aeroben mesophilen Bakterien und die Gesamtzahl der Schimmelpilze getestet. Keine der analysierten Proben von Meersalz, Steinsalz, Himalaya-Salz und Salzblume entsprach den vorgeschriebenen Kriterien., Poiché il sale da cucina è presente nella maggior parte dei prodotti alimentari, è un ottimo conservante e viene usato per insaporire quasi ogni pietanza, questo studio aveva come obiettivo quello di accertare l’idoneità microbiologica del sale da cucina in commercio in Croazia. L’analisi microbiologica ha riguardato dieci di campioni di sale di differenti produttori nazionali e stranieri. Il procedimento di campionatura è avvenuto nei punti vendita al dettaglio. Secondo i criteri microbiologici nazionali per gli alimenti, l’analisi ha accertato il numero complessivo di batteri mesofili aerobici e il numero complessivo di muffe nei campioni di sale esaminati. Neanche uno dei campioni di sale marino, salgemma, sale himalayano e fior di sale presi in considerazione è risultato conforme ai criteri prescritti., Dado que la sal es el ingrediente en la mayoría de los productos alimenticios, un conservante excelente y, sobre todo, la especie para casi cada tipo de comida, el fin de este trabajo fue determinar la seguridad microbiológica de la sal común en el mercado croata. Los análisis microbiológicos fueron hechos en 10 muestras de sal de diferentes productores, tanto nacionales como extranjeros, y las muestras fueron tomadas en la venta al por menor. Las muestras fueron analizadas de acuerdo con los criterios microbiológicos nacionales para la comida para determinar el número total de las bacterias aerobias mesófilas y de número total de los moldes. Ninguna de las muestras de la sal marina, sal triturada, sal del Himalaya ni la flor de sal fue de acuerdo con los criterios prescritos.

Cilj ovog rada bio je provesti mikrobiološku analizu brašna tip 550. Analiza je provedena u Zavodu za javno zdravstvo Požeško – slavonske županije. Analizirana su 31 uzorka brašna iz 4 mlina: Podravski mlin, Podravka, Mlin i pekare Sisak i Slavonija Županja. U brašnu se tražila prisutnost aerobnih mezofilnih bakterija, plijesni i enterobakterija. Analizom je utvrđeno da su uzorci unutar granica, to jest da ni jedan od uzoraka ne prelazi maksimalno dozvoljene količine i da se mogu staviti u uporabu i na prodaju. The aim of this study was to conduct a microbiological analysis of flour type 550. The analysis was performed at Public Health Institute of Požega – Slavonia County. 31 flour samples from 4 mills were analyzed: Podravski mlin, Podravka, Mlin i pekare Sisak and Slavonija Županja. The presence of aerobic mesophilic bacteria, molds and enterobacteria was sought in the flour. The analysis established that the samples are within the limits, ie that none of samples exceeds the maximum permitted quantities and that they can be put into use and for sale.

Mikotoksini su sekundarni metaboliti toksikotvornih plijesni koji izazivaju niz štetnih učinaka na zdravlje ljudi i životinja. Osim što uzrokuju bolesti u ljudi i životinja, kontaminacije mikotoksinima uzrokuju velike ekonomske gubitke. Zbog učestalih kontaminacija i termostabilnosti mikotoksina potrebno je stalno kontrolirati koncentraciju mikotoksina u hrani i po potrebi smanjiti razinu mikotoksina. Metode za uklanjanje mikotoksina se dijele na kemijske, fizikalne i biološke. Biološke metode se smatraju sigurnijima i ekološki prihvatljivijima, a uključuju primjenu mikroorganizama te adsorbensa organskog ili anorganskog porijekla. U ovom radu se ispitala sposobnost vezanja aflatoksina B1 na biosorbense (koštice masline, ljuske jajeta i kokosovo brašno). Sve tri vrste adsorbensa su pokazale vrlo dobro vezanje AFB1 već na samom početku eksperimenta kao i mogućnost upotrebe sličnih adsorbensa u dekontaminaciji mikotoksina.

Kvasci predstavljaju neiskorišteni izvor antagonističkog djelovanja prema drugim mikroorganizmima. Antagonističke interakcije iznjedrile su koncept biokontrole, prilikom čega bi se jedna vrsta mikroorganizma mogla koristiti kako bi se inhibirao rast i preživljavanje druge, manje poželjne vrste. Tijekom posljednjih 20 godina otkriveno je nekoliko vrsta kvasaca koje pokazuju snažno antagonističko djelovanje protiv plijesni. Pojava plijesni na prehrambenim proizvodnima, krmi, ali i u okolišu kao posljedicu može imati negativan učinak na zdravlje ljudi i životinja. Cilj ovog istraživanja bio je istražiti utjecaj odabranih sojeva kvasaca (Saccharomyces cerevisiae 5, Saccharomyces cerevisiae DSMZ, Saccharomyces bayanus 8, Saccharomyces uvarum 20, Hanseniaspora uvarum S138, Kluyveromyces marxianus DS12 i Pichia guilliermondii ZIM) na rast toksikotvornih plijesni (Aspergillus ochraceus 402, Aspergillus carbonarius 408, Penicillium nordicum 701 i Penicillium verrucosum 702). Rast plijesni u kontrolnim uzorcima te u prisutnosti odabranih sojeva kvasaca, ispitivan je tijekom 10 dana inkubacije, mjerenjem promjera porasle kolonije plijesni na čvrstoj hranjivoj podlozi. Dobiveni rezultati pokazuju potencijalnu primjenu kvasaca za biokontrolu rasta plijesni, a kao najbolji primjeri ističu se P. guilliermondii ZIM koji je inhibirao rast plijesni iz rodova Aspergillus i Penicillium za 63,4 %, odnosno 68,3 % već nakon 3 dana uzgoja. S. cerevisiae DSMZ je inhibirao rast plijesni iz rodova Aspergillius i Penicillium za 74,7 %, odnosno 54,4 %, ali nakon 10 dana uzgoja. Yeasts represet an unused source of antagonistic agents against other microorganisms. Antagonistic interactions have spawned the concept of biocontrol, in which one species of microorganism could be used to inhibit the growth and survival of another, less desirable species. Over the last 20 years, several types of yeast have been discovered that show strong antagonistic action against molds. The appearance of mold on food products, feed and in the environment can have a negative effect on human and animal health. The aim of this study was to investigate the influence of selected strains of yeast (Saccharomyces cerevisiae 5, Saccharomyces cerevisiae DSMZ, Saccharomyces bayanus 8, Saccharomyces uvarum 20, Hanseniaspora uvarum S138, Kluyveromyces marxianus DS12 and Pichia guilliermondii ZIM) on the growth of toxic molds (Aspergillus ochraceus 402, Aspergillus carbonarius 408, Penicillium nordicum 701 and Penicillium verrucosum 702). Mold growth in control samples and in the presence of selected yeast strains was examined during 10 days of incubation, by measuring the diameter of the grown mold colony on a solid nutrient medium. The obtained results show the potential use of yeast for biocontrol of mold growth and the best examples are P. guilliermondii ZIM which inhibited the growth of molds of the genera Aspergillus and Penicillium by 63.4% and 68.3% after just 3 days of cultivation. S. cerevisiae DSMZ inhibited the growth of molds from the genera Aspergillius and Penicillium by 74.7% and 54.4%, respectively, but after 10 days of cultivation.

Sinteza mikotoksina odvija se u specifičnim okolišnim uvjetima od kojih se temperatura, vlaga i CO2 navode kao ključni čimbenici za produkciju mikotoksina. Klimatske promjene te sve češći vremenski ekstremi značajno mijenjaju te čimbenike pa se posljedično narušavaju poznati obrasci kontaminacije plijesnima i sinteze mikotoksina na poljoprivrednim kulturama. Međutim, smatra se da će promjene povezane s kontaminacijom mikotoksikogenim plijesnima biti regionalne i usko u vezi s pojedinim vrstama plijesni, jer svaka vrsta ima svoje optimalne okolišne uvjete za rast i stvaranje toksičnih metabolita. Predviđa se da bi aflatoksini mogli postati učestali kontaminanti žitarica u Europi, a u tropskim predjelima moguće je izumiranje aflatoksikogenih plijesni zbog visokih temperatura. Za mikotoksikogene plijesni koje produciraju okratoksine, kao i za predstavnike roda Fusarium, također će biti izmijenjeni obrasci rasprostranjenosti i produkcije mikotoksina. Posebno zabrinjava porast prisutnosti plijesni F. graminearum, F. poae i F. langsethiae na žitaricama u sjevernoj i srednjoj Europi te posljedično kontaminacija tih usjeva deoksinivalenolom te T-2 i HT-2 toksinima. Pojavnost F. verticillioides i kontaminacija kukuruza fumonizinima bit će još više izražena na području južne Europe, kao i kontaminacija vina okratoksinima od plijesni A. carbonarius. S obzirom na očigledne klimatske promjene i posljedice koje one ostavljaju, nužna su daljnja istraživanja koja bi omogućila uspješno osmišljavanje strategija za prevenciju kontaminacije usjeva mikotoksinima u budućnosti., Mycotoxin synthesis takes place in specific environmental conditions, where temperature, humidity, and CO2 are considered the key factors in mycotoxin production. Due to climate change and increasingly frequent weather extremes those factors significantly change, hence, the previously established patterns of mold contamination and mycotoxin synthesis in agricultural crops are disrupted. However, the changes in mycotoxigenic mold contamination are expected to have a regional character, closely dependent on individual mold species, as each species grows and synthesizes toxic metabolites at optimal environmental conditions. Aflatoxins are predicted to become frequent grain contaminants in Europe, whilst the aflatoxigenic molds could go extinct in the tropics due to high temperatures. Also, the distribution and mycotoxins synthesis patterns of mycotoxigenic molds that produce ochratoxins and the members of the Fusarium genus will be modified. The increased presence of the molds F. graminearum, F. poae, and F. langsethiae on grains in northern and central Europe and the consequent contamination of these crops with deoxynivalenol and T-2 and HT-2 toxins are particularly concerning. The occurrence of F. verticillioides and maize contamination with fumonisins will be even more pronounced in southern Europe, as well as the contamination of wine with ochratoxins produced by A. carbonarius. Given climate change and its consequences, further research is necessary to design strategies for preventing crop contamination with mycotoxins in the future.

Cilj diplomskog rada je odrediti antifungalni učinak ekstrakata morskih organizama, plaštenjaka Aplydium conicum, zelene makroalge Codium bursa, smeđe makroalge Cystoseira compressa te koralja Eunicella cavolinii. Ekstrakti su pripremljeni u vodi za polarne i dimetilsulfoksidu za nepolarne komponente kako bi se usporedilo njihovo djelovanje. Antifungalno ispitivanje je provedeno na najznačajnijim mikotoksikogenim plijesnima: Alternaria alternata, Aspergillus flavus, Aspergillus ochraces, Fusarium gramniearum, Fusarium verticillioides, te Penicillium expansum standardiziranom mikrodilucijskom metodom prema CLSI M38-A vodiču. Prema dobivenim rezultatima, uočeno je da su ekstrakti svih morskih organizama imali inhibitorni učinak na pojedine vrste plijesni u određenim koncentracijama. Izvrsne učinke inhibicije - MIC\(_{50}\) 5 μg/mL, pokazao je vodeni ekstrakt alge Cystoseira compressa za plijesan Aspergilus flavus te DMSO ekstrakt koralja Eunicella cavolinii na plijesan Alternaria alternata. Općenito, najbolje antifungalno djelovanje pokazali su ekstrakti alge Codium bursa koji su inhibirali sve primjenjene vrste plijesni. Istražen je i utjecaj ekstrakata na rast plijesni – GIC\(_{50}\), gdje je uočeno da su na rast plijesni Aspergillus flavus poticajan učinak imali 4 ekstrakata već pri koncentraciji od 5 μg/mL – ekstrakti alge Codium bursa i DMSO ekstrakti alge Cystoseira compressa i koralja Eucinella cavolinii. The aim of the thesis is to determine the antifungal effect of extracts of marine organisms, the mantle Aplydium conicum, the green macroalgae Codium bursa, the brown macroalgae Cystoseira compressa and coral Eunicella cavolinii. The extracts were prepared in water for polar and dimethylsulfoxide for non- polar components to compare their action. Antifungal testing was performed on the most important mycotoxicogenic molds: Alternaria alternata, Aspergillus flavus, Aspergillus ochraceus, Fusarium gramniearum, Fusarium verticillioides, and Penicillium expansum by a standardized microdilution method according to the CLSI M38-A guide. According to the results obtained, it was observed that extracts of all marine organisms had an inhibitory effect on certain mold species at certain concentrations. Excellent inhibition effects - MIC\(_{50}\) 5 μg/mL, were shown by the aqueous extract of Cystoseira compressa for Aspergilus flavus mold and the DMSO Eucinella extract for Alternaria alternate mold. In general, the best antifungal activity was demonstrated by Codium bursa algae extracts, which inhibited all the mold species used. The influence of extracts on the growth of molds - GIC\(_{50}\) was also investigated, where it was observed that 4 extracts had a stimulating effect on the growth of Aspergillus flavus already at concentration of 5 μg/mL - Codium bursa algae extract and DMSO extracts of macroalgae Cystoseira compressa and coral Eucinella cavolinii.

Cilj ovog završnog rada je nabrojati i objasniti uloge sekundarnog metabolizma mikotoksikogenih plijesni te reći nešto više o produktima sekundarnog metabolizma. Naime, neke plijesni imaju mogućnost sinteze mikotoksina - toksičnih produkata sekundarnog metabolizma male molekulske mase. Sekundarni metabolizam za razliku od primarnog nije nužan za rast i razvoj određene plijesni, ali im omogućava zaštitu od konkurenata i predatora, prilagodbu na različite okolišne uvjete, akviziciju nutrijenata itd. Sekundarni metaboliti plijesni imaju razne primjene, primjerice u medicini, farmaciji i prehrambenoj industriji zbog svojih antibakterijskih, antifungalnih, antitumorskih, hipokolesterolemičkih ili antivirusnih bioloških aktivnosti. Međutim, isto tako neki od njih mogu izazvati manje ili više opasne mikotoksikoze zbog svojih brojnih toksičnih svojstava. Važni su za ekonomiju pojedinih zemalja jer plijesni većinom napadaju usjeve koji trebaju ići na tržište, što nije moguće ukoliko su kontaminirani nekom plijesni ili mikotoksinom. Iz tih razloga mikotoksini su postali predmet brojnih istraživanja. Najvažniji rodovi mikotoksikogenih plijesni su Alternaria, Aspergillus, Fusarium i Penicillium, a neki od najvažnijih mikotoksina su aflatoksini, citrinini, ergotamini, fumonizini, ohratoksini, patulini, trihoteceni i zearalenoni. Od navedenih skupina mikotoksina, aflatoksini su daleko najvažniji jer su najčešći i najtoksičniji te se često pod pojmom mikotoksini misli samo na njih. The aim of this paper is to enumerate and explain the roles of secondary metabolism of mycotoxigenic moulds and to say a few words about the products of secondary metabolism. Some moulds have the ability to synthesize mycotoxins, toxic products of the secondary metabolism with a low molecular mass. Unlike the primary metabolism, secondary is not essential for growth and development of a specific mould, but it does ensure them a protection against competitors and predators, adaptation to numerous environmental conditions, nutrient acquisition, etc. Moulds secondary metabolites have diverse applications in medicine, pharmacy, food technology, etc. because of their antibacterial, antifungal, anticancer, hypocholesterolemic and antiviral biological activites. However, some of them can cause more or less dangerous mycotoxicoses because of their many toxic features. They are very important for the economy of some countries because moulds mainly contaminate market crops, which cannot go to the market if they are contaminated. Fot these reasons mycotoxins have become the subject of many researches. The most important genuses of mycotoxigenic fungi are Alternaria, Aspergillus, Fusarium and Penicillium, and some of the most important mycotoxins are aflatoxins, citrinin, ergotamin, fumonizins, ochratoxins, patulins, trichotecens and zearalenons. From these groups of mycotoxins, aflatoxins are by far most important because they are the most abundant and the most toxic and can be often refered to as mycotoxins in general.

Plijesni roda Fusarium su široko rasprostranjene vrste koje se pronalaze na područjima s umjerenom klimom, ali i na tropskim područjima. Najznačajniji sekundarni metaboliti ove plijesni su trihoteceni, zearalenoni i fumonizini te su poznati kao kontaminanti hrane. T-2 toksin i deoksinivalenol su trihoteceni koji inhibiraju sintezu proteina. Mehanizam djelovanja zearalenona temelji se na strukturi koja je vrlo slična strukturi estrogena zbog čega zearalenon pokazuje estrogenska svojstva. Sekundarni metaboliti koji se najčešće pronalaze na kukuruzu su fumonizini koji inhibiraju enzime koji sudjeluju u metabolizmu sfingolipida. Fusarium spp. fungi are widespread contaminants of food in temperate climates, but also in tropical climate areas. The most important secondary metabolites of Fusarium spp. fungi are trichothecenes, zearalenones and fumonisins. T-2 toxin and deoxynivalenol are trichothecenes, which can inhibit protein synthesis and that is ultimately the cause of their toxicity. The mechanism of action of zearalenone is based on the structure, which is very similar to the structure of estrogen and therefore zearalenone exhibits estrogenic properties. The mycotoxins most commonly found on corn are fumonisins and they can inhibit enzymes involved in sphingolipid metabolism.

Cilj ovog završnog rada jest prikazati put biosinteze patulina. Patulin je toksični sekundarni metabolit kojeg sintetizira više vrsta plijesni Aspergillus, Penicillium, Byssocglamys i Paecilomyces. U početku je korišten kao antibiotik sve do otkrića toksičnosti za ljude i životinje. Mikotoksin koji se najčešće nalazi u jabuka te proizvodima od jabuka kao što su kompot, sok, marmelada, jabučno vino, no može kontaminirati i grožđe, ananas, breskve, marelice. Put biosinteze je složen proces koji se sastoji od 10 koraka. Najvažnije reakcije pomoću kojih se odvija sinteza patulina su kondenzacijske i redoks reakcije. Patulin je toksin stabilan pri niskim pH vrijednostima te je otporan na termičku denaturaciju. Može se ukloniti nekim antioksidansima ili antimikrobnim sredstvima, a metode dekontaminacije patulina su još uvijek predmet znanstvenih istraživanja. The aim of this paper is to present the metabolic pathway of patulin biosynthesis. Patulin is a toxic secondary metabolite synthesized by several species of fungi Aspergillus, Penicillium, Byssocglamys and Paecilomyces. Initially, it was used as an antibiotic; however until the discovery of toxicity for humans and animals. Mycotoxin that is most often found in apples and apple products such as compote, juice, jam, cider, but can also contaminate grapes, pineapple, peaches, apricots. The biosynthesis pathway is a complex process consisting of 10 steps, where enzymes involved are regulated by 15 genes. The most important reactions by which patulin synthesis takes place are condensation and redox reactions. Patulin is a toxin stable at low pH values and is resistant to thermal denaturation. It can be removed with some antioxidants or antimicrobials, but methods of patulin decontamination are still actual topic of scientific research.

Mikotoksini su toksični sekundarni metaboliti plijesni koji kontaminiraju usjeve diljem svijeta te čine velike štete u gospodarstvu. U svijetu je poznato oko 400 vrsta plijesni koje uzrokuju mikotoksikoze - različite bolesti u ljudi i životinja. Sinteza mikotoksina povezana je s određenim ekološkim uvjetima od kojih su temperatura, oborine i vlaga ključni čimbenici za produkciju toksina. Zbog klimatskih promjena, ovi čimbenici se drastično mijenjaju pa se posljedično narušavaju poznati obrasci sinteze mikotoksina čime se dovodi u pitanje sigurnost proizvodnje hrane u budućnosti. Mikotokiskogene plijesni imaju sposobnost prilagodbe na nove klimatske uvjete stoga bi u sljedećih 20 godina kontaminacija mikotoksikogenim plijesnima mogla zadati velike probleme u poljoprivredi i osiguranju zdravstvene ispravnosti hrane. Aflatoksini, postat će potencijalna opasnost u umjerenom klimatskom pojasu, dok bi u tropskim krajevima mogli potpuno nestati zbog previsokih temperatura. S druge strane, fuzarijski mikotoksini koji su karakteristični za umjereni pojas mogli bi se pojaviti u sjevernim predjelima svijeta gdje će činiti velike štete na žitaricama i kukuruzu. Mycotoxins are toxic secondary metabolites of molds which are contaminating crops around the world thus causing immense damage to the global economy. There are approximately 400 kinds of molds known in the world causing mycotoxicosis – different diseases to humans and animals. Synthesis of mycotoxins is connected with certain ecological conditions out of which temperature, precipitation and moisture are key factors for toxins production. Due to climate changes, these factors change drastically; therefore known patterns of mycotoxins synthesis are disturbed, bringing safety of the food production into question. Mycotoxigenic molds have the ability to adapt to new climatic conditions, so in the next 20 years, contamination of mycotoxigenic molds could become a major problem in agriculture and food safety. Aflatoxins would become a potential danger in moderate temperature zone while in the tropics they could disappear completely due to too high temperatures. On the other hand, fusarium mycotoxins which are characteristic for the moderate temperature zone could occur in northern regions of the world where they will cause great damage to cereals and corn.

Mikroflora ječma i pšenice sastoji se u najvećoj mjeri od bakterija, kavasaca i filamentoznih plijesni. Tijekom skladištenja i u procesu prerade u slad uslijed promjene uvjeta okoline sastav mikroflore se mijenja. Najveći problem u sladarstvu predstavljaju plijesni zbog štetnih metabolita (mikotoksina) koji utječu na zdravstvenu ispravnost i kakvoću slada, samim time i piva. Najznačajnije plijesni spadaju u rod Fusarium i ukoliko dođe do zaraze predstavljaju opasnost od velikih ekonomskih gubitaka. Da bi se to spriječilo nužna je prevencija i kontrola zaraze navedenim plijesnima, te praćenje njihovog utjecaja na proizvodni proces. The microflora of barley and wheat consists mostly of bacteria, yeasts and filamentous moulds. During storage and processing of cereals into malt the environmental conditions, can greatly influence the composition of the microflora. The biggest problem in malting industry are fungi due to their harmful metabolites (mycotoxins) that affect the health and quality of malt, and subsequently influence the safety and quality of beer. The most important fungi belong to the genus Fusarium because they cause economic losses in brewing and malting industries. In order to prevent this, it is necessary to reduce and control the infection of cereals with these fungi, and to monitor their impact on the production process.

Mikotoksini su štetni metaboliti nekih vrsta plijesni koji se mogu naći u brojnim namirnicama i krmivu. Kontaminacija mikotoksinima može rezultirati ekonomskim gubicima te toksično djelovati na zdravlje ljudi. Od primarne je važnosti suzbiti kontaminaciju mikotoksinima što se ostvaruje fizikalnim, kemijskim i biološkim metodama. Danas se stavlja veliki naglasak na biološke metode koje se temelje na biotransformaciji i adsorpciji mikotoksina mikrobnim kulturama i njihovim staničnim komponentama. U ovom radu navedeni su rezultati dosadašnjih istraživanja uklanjanja mikotoksina pomoću organskog otpada kao biosorbensa. Mycotoxins are harmful metabolites of some types of moulds that can be found in numerous foods and feeds. Contamination with mycotoxins can result in economic losses and have a toxic effect on human health. It is of primary importance to reduce mycotoxin contamination, which is possible by physical, chemical and biological methods. Today, great emphasis is placed on biological methods based on biotransformation and adsorption of mycotoxins by microbial cultures and their cellular components. This paper presents the results of previous research on the removal of mycotoxins using organic waste as a biosorbent.

Mikotoksini su sekundarni produkti plijesni i vrlo česti kontaminanti hrane. Najčešće su njima kontaminirane žitarice, ali istraživanja ukazuju na to da i druge vrste namirnica mogu biti kontaminirane mikotoksinima. Vino je namirnica koja je najčešće kontaminirana ohratoksinom A (OTA), koji nastaje kao produkt plijesni nastale na grožđu ili kasnije tijekom njegove prerade, a kao i većina drugih mikotoksina, štetno utječe na zdravlje ljudi i životinja, te se njihova prisutnost u hrani redovito provjerava. U ovome radu analizirali smo bijela i crna vina iz podregije koprivničko-đurđevačkog vinogorja na prisutnost ohratoksina A kojeg sintetiziraju plijesni iz skupine Aspergillus ochraceus i Penicillium viridicatum. Kao članica Europske Unije, Hrvatska je prihvatila Uredbu 1881/2006 o utvrđivanju najvećih dopuštenih količina određenih kontaminanata u hrani koja jednoznačno utvrđuje najviše dopuštene koncentracije ohratoksina A u određenim vrstama hrane, uključujući i vino. Ukupno je analizirano 34 uzorka vina, 19 bijelih vina i 15 uzoraka crnih vina. Vrijednosti OTA kretale su se u rasponu od 0, 269 do 1, 696 g/L za bijelo vino i od 0, 254 do 0, 565 g/L za crno vino. Nakon izolacije, kvantifikacija ohratoksina A iz vina provedena je imunoenzimskom tehnikom ELISA. Sve dobivene vrijednosti ohratoksina A u analiziranim uzorcima vina niže su od najveće dozvoljene količine koja iznosi 2 g/L, te su ocijenjena sukladnim i prihvatljivim za konzumaciju. Obzirom na dobivene rezultate može se zaključiti da je evidentna prisutnost ohratoksina A u vinima, te je neophodno kontinuirao pratiti njegove vrijednosti u vinima na tržištu, a sve u svrhu zaštite zdravlja potrošača

Svjetska proizvodnja plastike trenutno iznosi oko 350 milijuna tona godišnje. Naglim porastom proizvodnje plastičnih materijala, raste i udio plastičnog otpada u okolišu. Proizvodnjom sitnih čestica i trušenjem većih komada, plastika u okoliš dospijeva u obliku mikroplastike. Zbog svojih izuzetno malih dimenzija i rasprostranjenosti plastičnog otpada, mikroplastiku danas možemo naći širom svijeta, u morima i oceanima, u atmosferi i tlu, pa čak i u sedimentu. Mikroplastika ima negativan utjecaj na biljni i životinjski svijet, a zbog mogućnosti bioakumulacije može dospjeti i u ljudski organizam gdje potencijalno može učiniti štetu otpuštajući toksične tvari koje se često adsorbiraju na površinu sitnih čestica. Uklanjanje mikroplastike iz okoliša iznimno je težak zadatak, jer se zbog svoje veličine često ne zadržava na raznim filtrima za pročišćavanje, pa je iz tog razloga biorazgradnja jedan od potencijalnih rješenja problema današnjice. Biorazgradnja je prirodan proces u kojem neku organsku tvar mikroorganizmi (bakterije, plijesni, kvasci i njihovi enzimi) koriste kao izvor hrane i pritom ih prevode u jednostavnije spojeve, vodu, CO2 i mineralne soli. Proces razgradnje mikroorganizmima postiže se različitim enzimatskim aktivnostima i cijepanjem veza u makromolekulama. Dosad je istražena nekolicina vrsta mikroorganizama koji imaju sposobnost biološke razgradnje sintetskih polimernih spojeva. Osim svojstava polimernih spojeva od koje je mikroplastika sačinjena, biorazgradnja uvelike ovisi i o vrsti mikroorganizama koji je razgrađuju te optimalnim uvjetima u kojima se ona provodi. Iz tog razloga biorazgradnja mikroplastike u tlu i odlagalištima otpada donekle je moguća, no problem se javlja kod biorazgradnje u morima i oceanima te sustavima pitke vode. U ovom radu dati će se literaturni pregled postojanja mikroplastike u različitim sastavnicama okoliša kao i mogućnosti njene biorazgradnje u okolišu. World plastic production currently stands at about 350 millions of tons per year. With the high increase in the production of plastic materials, the share of plastic waste in the environment is also growing. By producing small plastic particles and crushing larger pieces, plastics enter the environment in the form of microplastics. Due to its extremely small dimensions and the prevalence of plastic waste, microplastics can be found all around the world, in the seas and oceans, in the atmosphere and soil, and even in sediment.Microplastics have a negative impact on flora and fauna, and due to the possibility of bioaccumulation it can reach the human body where it can potentially do damage by releasing toxic substances that are often adsorbed on the surface of small particles. Removing microplastics from the environment is an extremely difficult task, because of its size, it often passes through various purification filters, and for this reason biodegradation is one of the potential solutions to today's problems. Biodegradation is a natural process in which microorganisms (bacteria, moulds, yeasts and their enzymes) use organic substances as a food source and translate it into simpler compounds, water, CO2 and mineral salts. The process of degradation by microorganisms is achieved by various enzymatic activities and bond breaking in macromolecules. So far, several types of microorganisms that have the ability to biodegrade synthetic polymer compounds have been investigated. Biodegradation largely depends on not only the properties of the polymer compounds but on the type of microorganisms that degrade it and the optimal conditions in which it is carried out. For this reason, biodegradation of microplastics in soil and landfills is somewhat possible, but the problem occurs with biodegradation in seas and oceans and drinking water systems. This paper will provide a literature overview of the existence of microplastics in various ecosystems as well as the possibility of its biodegradation in the environment.

Tijekom posljednjeg desetljeća znanstvenici sve više ukazuju na globalno zagrijavanje, dovodeći klimatske promjene u poveznicu s novom strukturom vrsta plijesni producenata mikotoksina po geografskim područjima svijeta. Izraženije klimatske promjene mogu u budućnosti izmijeniti otpornost domaćina i interakciju domaćin-patogen te imati znatan utjecaj na razvoj toksikogenih plijesni i produkciju mikotoksina kao njihovih sekundarnih metabolita. Novonastala klimatološka situacija izaziva sve veću pozornost i zahtijeva nove dijagnostičke alate, kao i nove spoznaje o biološkim karakteristikama poljoprivrednih kultura koje se uzgajaju i genetici toksikogenih plijesni. Zbog sve povoljnijih klimatskih uvjeta za rast Aspergillus flavus na području Europe, u narednom razdoblju postoji povećani rizik od onečišćenja žitarica izrazito toksičnim aflatoksinima. Ujedno, profil mikotoksigenih vrsta Fusarium počinje se sve znatnije mijenjati, a posebno je zabrinjavajući porast onečišćenja s F. graminearum u sjevernom i središnjem dijelu Europe. S obzirom na očigledne klimatske promjene, potrebna su daljnja istraživanja koja uključuju „prediktivne modele“ s više varijabli, a koji bi u bliskoj budućnosti omogućili kvalitetni pristup strategiji prevencije kontaminacije toksikotvornim plijesnima i mikotoksinima u hrani i hrani za životinje., Over the last decade, scientists have increasingly pointed to global warming, linking climate change to a new structure of mycotoxin-producing mould species across the world. In the future, more pronounced climate changes may alter host resistance and host-pathogen interaction, and have a significant impact on the development of toxicogenic moulds and the production of mycotoxins as their secondary metabolites. The newly emerging climatological situation is attracting increasing attention, demanding new diagnostic tools and new insights into the biological characteristics of cultivated crops and the genetics of toxicogenic moulds. In Europe, the climate conditions are highly favourable for the growth of Aspergillus flavus, bringing increased future risk of contamination of cereals with highly toxic aflatoxins. Meanwhile, the profile of mycotoxigenic species of Fusarium is beginning to change significantly, and increased reports of contamination with F. graminearum in northern and central Europe are particularly worrisome. Given the obvious climate change, further research is needed that will include predictive models with several variables, to provide an appropriate future approach to the strategy of preventing contamination by toxic moulds and mycotoxins in food and feed.

Slavonski kulen i Slavonska kobasica su trajne kobasice koje se u seoskim domaćinstvima proizvode tradicionalnim tehnologijama, pri čemu se tijekom zrenja na površini proizvoda razvijaju plijesni. Cilj ovog rada bio je tradicionalnom i molekularnom metodom identificirati površinske plijesni te utvrditi njihov utjecaj na kvalitetu proizvoda i pojavnost mikotoksina okratoksina A (OTA) i aflatoksina B1 (AFB1). Reprenzentativnost uzorkovanja postignuta je odabirom pet proizvodnih lokaliteta na području Slavonije na kojima je pripremljeno 30 uzoraka Slavonskog kulena analiziranih nakon tri i šest mjeseci te 15 uzoraka Slavonske kobasice analiziranih nakon tri mjeseca proizvodnje. Prije faze zrenja, na tri uzorka namjerno su oštećeni ovitci. Ukupno je u oba proizvoda identificirano 322 izolata, uključujući 18 različitih vrsta plijesni, među kojima je dominirao rod Penicillium. Osim 11 Penicillium vrsta, izolirane su po dvije vrste iz rodova Aspergillus i Mucor te po jedna vrsta iz rodova Alternaria, Cladosporium i Eurotium. Identificirani su i mogući producenti OTA i AFB1, Penicillium verrucosum i Aspergillus flavus. OTA je određen u Slavonskom kulenu nakon šest mjeseci proizvodnje, a OTA i AFB1 u obje vrste uzoraka kojima su prethodno oštećeni ovitci. Istraživanje je pokazalo da je kontaminacija Slavonskog kulena i Slavonske kobasice mikotoksinima koje produciraju površinske plijesni moguća isključivo tijekom produženog zrenja ili kao posljedica oštećenosti ovitka. Slavonian kulen and Slavonian sausage are dry fermented sausages produced by traditional technologies in rural households, which results in the development of mould on the product surface during the ripening phase. The aim of this paper was to identify the surface moulds by the use of traditional and molecular methods and to determine their effect on product quality and occurrence of mycotoxins ochratoxin A (OTA) and aflatoxin B1 (AFB1). Representative sampling was achieved by selecting five production sites in Slavonia where 30 samples of Slavonian kulen were analyzed after three and six months and 15 samples of Slavonian sausage after three months of production. Before the ripening phase, the casings of three samples were deliberately damaged. A total of 322 isolates were identified in both products, including 18 different species of moulds, among which genus Penicillium dominated. In addition to the 11 Penicillium species, two species of Aspergillus and Mucor species and one species of Alternaria, Cladosporium and Eurotium were isolated. Also, possible producers of OTA and AFB1, Penicillium verrucosum and Aspergillus flavus, were identified. The OTA was determined in the Slavonian kulen after six months of production, and OTA and AFB1 in both types of samples that were previously damaged. The investigation has shown that the contamination of Slavonian kulen and Slavonian sausage with mycotoxins that produce surface moulds is possible only during an extended ripening or as a result of the casing damage.

Cilj rada je istražiti mikrobiološku kvalitetu uzoraka meda, uzorkovanih na području sjeverozapadne Hrvatske. Tijekom 2018. godine uzorkovano je ukupno 40 uzoraka različitih vrsta meda te je provedena analiza aerobnih mezofilnih bakterija, bakterija iz porodice Enterobacteriaceae, sulfitreducirajućih klostridija te kvasaca i plijesni prema kriterijima Vodiča za mikrobiološke kriterije za hranu. Od ukupnog broja pretraženih uzoraka, prisutnost kvasaca utvrđena je u 25,0% uzoraka meda, dok je u 27,5% uzoraka utvrđena prisutnost plijesni u koncentraciji od 10 do 100 cfu/g. Na izdvojenim izolatima plijesni koji su bili nesukladni u odnosu na preporučeni kvantitativni kriterij (10 cfu/g), provedena je daljnja identifikacija, čime je u uzorcima meda utvrđena prisutnost sedam rodova plijesni: Cladosporium, Penicillium, Alternaria, Mucor, Acremonium, Paecylomyces i Pestalotiopsis. Iako se rodovi plijesni izdvojeni u ovom istraživanju smatraju čestim onečišćivačima pčelinjih proizvoda, njihova prisutnost upućuje na nužnost proizvodnje sukladno pravilima dobre pčelarske prakse uz sustavno provođenje mikrobiološke kontrole meda i drugih pčelinjih proizvoda., The aim of this study was to examine the microbiological quality of honey sampled in the northwest region of Croatia. During 2018, a total number of 40 honey samples were taken and analysed for the number and/or presence of aerobic mesophilic bacteria, bacteria from the Enterobacteriaceae family, sulphite- reducing clostridia, yeasts and moulds, according to Croatian National Guidelines on microbiological criteria for foodstuffs. Out of the total number of analysed honey samples, the presence of yeasts was noted in 25% of the samples, whereas moulds were determined in 27.5% of the samples, ranging from 10 to 100 cfu/g. Isolated moulds that were unsuitable according to the recommended quantitative criterion (10 cfu/g) were singled out and subjected to further identification, whereby seven genera of moulds were recovered: Cladosporium, Penicillium, Alternaria, Mucor, Acremonium, Paecylomyces and Pestalotiopsis. Although the majority of moulds isolated in this study are common contaminants of bee products, their presence indicates the need for production according to the guidelines for good beekeeping practices with systematic microbiological controls of honey and other bee products.

Slavonski kulen i Slavonska kobasica su trajne kobasice koje se u seoskim domaćinstvima proizvode tradicionalnim tehnologijama, pri čemu se tijekom zrenja na površini proizvoda razvijaju plijesni. Cilj ovog rada bio je tradicionalnom i molekularnom metodom identificirati površinske plijesni te utvrditi njihov utjecaj na kvalitetu proizvoda i pojavnost mikotoksina okratoksina A (OTA) i aflatoksina B1 (AFB1). Reprenzentativnost uzorkovanja postignuta je odabirom pet proizvodnih lokaliteta na području Slavonije na kojima je pripremljeno 30 uzoraka Slavonskog kulena analiziranih nakon tri i šest mjeseci te 15 uzoraka Slavonske kobasice analiziranih nakon tri mjeseca proizvodnje. Prije faze zrenja, na tri uzorka namjerno su oštećeni ovitci. Ukupno je u oba proizvoda identificirano 322 izolata, uključujući 18 različitih vrsta plijesni, među kojima je dominirao rod Penicillium. Osim 11 Penicillium vrsta, izolirane su po dvije vrste iz rodova Aspergillus i Mucor te po jedna vrsta iz rodova Alternaria, Cladosporium i Eurotium. Identificirani su i mogući producenti OTA i AFB1, Penicillium verrucosum i Aspergillus flavus. OTA je određen u Slavonskom kulenu nakon šest mjeseci proizvodnje, a OTA i AFB1 u obje vrste uzoraka kojima su prethodno oštećeni ovitci. Istraživanje je pokazalo da je kontaminacija Slavonskog kulena i Slavonske kobasice mikotoksinima koje produciraju površinske plijesni moguća isključivo tijekom produženog zrenja ili kao posljedica oštećenosti ovitka.

Slavonski kulen i Slavonska kobasica trajne su fermentirane kobasice koje se proizvode tradicionalnim tehnološkim postupcima te predstavljaju najprepoznatljivije prehrambene brandove istočne Hrvatske. Tehnološki parametri tipični za fermentaciju i zrenje u tradicionalnim komorama za zrenje pogoduju rastu plijesni na površini ovih proizvoda. Površinska plijesan ima pozitivnu tehnološku ulogu tijekom zrenja, osobito radi sprječavanja površinskog isušivanja proizvoda, ali s druge strane uzrokuje neugodan miris i okus te može producirati mikotoksine. Cilj ovog rada bio je tradicionalnom i molekularnom metodom identificirati vrste plijesni koje spontano obrastaju površinu Slavonskog kulena (n=30) i Slavonske kobasice (n=15) podrijetlom s različitih mikrolokaliteta s područja Slavonije te odrediti dominantni rod i vrstu plijesni za pojedinu tradicionalnu fermentiranu kobasicu. Ukupno je na oba proizvoda identificirano 18 različitih vrsta plijesni, među kojima je dominirao rod Penicillium. Osim 11 Penicillium vrsta, izolirane su po dvije vrste iz roda Mucor i Aspergillus te po jedna vrsta iz rodova Alternaria, Cladosporium i Eurotium. Na uzorcima Slavonskog kulena dominantna vrsta plijesni bila je Penicillium commune, dok je na uzorcima Slavonske kobasice Penicillium polonicum. Na obje vrste kobasica identificirane su i plijesni Penicillium verrucosum i Aspergillus flavus koje predstavljaju moguće producente izrazito toksičnih mikotoksina, okratoksina A i aflatoksina B1.

Tijekom dugotrajnog zrenja površinu trajnih tradicionalnih mesnih proizvoda (TMP) uobičajeno obrastaju plijesni. Među njima, toksikotvorne vrste produciraju sekundarne metabolite mikotoksine, koji imaju izrazite štetne posljedice po zdravlje ljudi i životinja. Aflatoksini i okratoksini imaju dokazane karcinogene i mutagene učinke u organizmu, a njihova pojavnost u TMP najčešće je posljedica prekomjernog rasta površinske plijesni. Osim ovim izravnim putem, mikotoksini u TMP mogu biti prisutni i neizravno, putem kontaminirane stočne hrane, čija uporaba na farmskim životinjama rezultira prijenosom (carry-over efektom) u finalne mesne proizvode. Zbog učestalosti kontaminacije važan je razvoj potvrdnih analitičkih metoda za detekciju mikotoksina te primjena metoda za identifikaciju površinskih plijesni. Kako bi se spriječila kontaminacija TMP i mogući štetni učinci po zdravlje potrošača, potrebno je poduzeti sve preventivne radnje i provoditi sustavnu kontrolu ovih kontaminanata. Ovaj rad daje pregled svojstava aflatoksina i okratoksina kao mikotoksina od najvećeg značaja za pojavnost u mesnim proizvodima, plijesni koje ih produciraju te metoda detekcije, prevencije i redukcije kontaminacije TMP., During long-lasting ripening, the surface of dry traditional meat products (TMP) is usually owergrown by moulds. Among them, toxicogenic species produce mycotoxins as secondary metabolites, which have significant adverse effects on human and animal health. Aflatoxins and ochratoxins have proven carcinogenic and mutagenic effects in the body, and their occurrence in TMP is the most common consequence of overexpression of surface moulds. In addition to this direct route, mycotoxins in TMP may also be present indirectly through contaminated animal feed, whose use in farm animals results in carry-over effects in final meat products. Due to the frequency of contamination, development of confirmatory analytical methods for mycotoxin detection and the application of surface moulds identification methods is important. To prevent TMP contamination and possible adverse effects on consumer health, all preventive actions should be taken and systematic control of these contaminants should be undertaken. This paper gives an overview of the properties of aflatoxins and ochratoxins as mycotoxins of the greatest importance for the occurrence of meat products, the moulds which produce tham and the methods of detection, prevention and reduction of TMP contamination., Während einer langen Reifung wird die Oberfläche traditioneller Dauerfleischprodukte (TMP) normalerweise durch Schimmelpilze befallen. Unter ihnen produzieren toxikogenetische Spezies Mykotoxine als Sekundärmetabolite, die sich sehr nachteilig auf die Gesundheit von Mensch und Tier auswirken. Aflatoxine und Ochratoxine haben im Körper nachweislich karzinogene und mutagene Wirkungen; ihr Auftreten in Dauerfleischprodukten ergibt sich am häufigsten aus einem übermäßigen Wachstum von Schimmelpilzen. Neben diesem direkten Weg können Mykotoxine in Dauerfleischprodukten auch indirekt durch kontaminierte Futtermittel vorhanden sein, deren Verwendung bei Nutztieren zu Verschleppungseffekten in Fleischerzeugnissen führt. Aufgrund der Häufigkeit der Kontamination sind die Entwicklung von Analyseverfahren zum Nachweis von Mykotoxinen und die Anwendung von Methoden zur Identifizierung von Oberflächenschimmel von großer Bedeutung. Um eine Fleischkontamination und mögliche nachteilige Auswirkungen auf die Gesundheit der Verbraucher zu verhindern, sollten alle vorbeugenden Maßnahmen ergriffen und eine systematische Kontrolle dieser Kontaminanten vorgenommen werden. Diese Arbeit gibt einen Überblick über die Eigenschaften von Aflatoxinen und Ochratoxinen, die als Mykotoxine von größter Bedeutung für das Auftreten in Fleischprodukten sind, die Schimmelpilze, die diese produzieren, sowie die Methoden zum Nachweis, zur Verhinderung und Verringerung der Kontamination von Dauerfleischprodukten., Nel corso del lungo processo di stagionatura, la superficie dei tradizionali prodotti secchi a base di carne (TPC) viene solitamente ricoperta di muffa. Tra esse, le specie tassicogene producono metaboliti secondari delle micotossine che hanno conseguenze estremamente nocive per la salute dell’uomo e degli animali. Le aflatossine e le ocratossine hanno comprovati effetti cancerogeni e mutageni nell’organismo, e la loro presenza nei TPC è il più delle volte conseguenza dell’eccessiva crescita delle muffe superficiali. Oltre che direttamente, le micotossine possono essere presenti nei TPC anche indirettamente, mediante il mangime contaminato assunto degli animali, il cui impiego in zootecnia comporta la trasmissione (effetto carry-over) nei prodotti finali a base di carne. A causa della frequenza delle contaminazioni, è importante lo sviluppo dei metodi analitici di conferma per la rilevazione delle micotossine e l’applicazione del metodo per l’identificazione delle muffe superficiali. Per prevenire la contaminazione dei TPC e i possibili effetti nocivi per la salute del consumatore, è necessario adottate tutte le misure preventive e eseguire un controllo sistematico di questi agenti contaminanti. Questo studio dà un quadro delle proprietà delle aflatossine e delle ocratossine quali micotossine di maggior rilievo per la loro presenza nei prodotti a base di carne, delle muffe che le producono e dei metodi di rilevazione, prevenzione e riduzione della contaminazione dei TPC., Durante la larga maduración, la superficie de los productos cárnicos tradicionales crudo-curados (PCT) normalmente está cubierto de molde. Entre ellos, los tipos de molde toxicogénicos producen las micotoxinas como metabolitos secundarios, los cuales tienen efectos sumamente adversos sobre la salud humana y animal. Las aflatoxinas y ocratoxinas tienen efectos carcinogénicos y mutagénicos en el organismo comprobados su manifestación en los PCT en general es la consecuencia del crecimiento excesivo del molde sobre la superficie. Además de esta manera directa, las micotoxinas pueden aparecer en PCT indirectamente a través del pienso contaminado usado para los animales de granja y a través del efecto residual (carry-over effect) en los productos cárnicos finales. Debido a la frecuencia de la contaminación es importante desarrollar los métodos analíticos confirmatorios para la detección de las micotoxinas, y la aplicación de los métodos de identificación de los moldes en la superficie. Para evitar la contaminación de los PCT y posibles efectos nocivos sobre la salud de los consumidores, es necesario tomar medidas de prevención y llevar a cabo un control sistemático de estos contaminantes. Este trabajo da un resumen de las propiedades de las aflatoxinas y ocratoxinas como tipos de micotoxinas de mayor importancia para la manifestación en los productos cárnicos, de los moldes que les producen y de los métodos de detección, de prevención y de reducción de la contaminación de los PCT.

U ovom radu proučavan je utjecaj gama zračenja naspram plijesni, ubikvitarnih mikroorganizama te jednih od najčešćih kolonizatora i uzroka propadanja predmeta kulturne baštine. Prevencija kao i sprječavanje daljne degradacije ovih predmeta, s visokim stupnjem učinkovitosti i sigurnosti, može se provesti korištenjem gama zračenja. Uzorci platna korišteni u istraživanju podijeljeni u dvije skupine (uzorci ne podvrgnuti vlažnoj inkubaciji i uzorci podvrgnuti vlažnoj inkubaciji prethodno zračenju), izloženi su zračenju izvora u Laboratoriju za radijacijsku kemiju i dozimetriju (LRKD) na Institutu Ruđer Bošković (IRB) u Zagrebu. Primijenjene su doze zračenja od 2, 7, 20 i 50 kGy pri dvjema brzinama zračenja (0,1 i 9,8 Gy s-1), nakon čega je slijedilo praćenje oporavka plijesni 0., 7., 14. i 28. dan od zračenja. Najzastupljenijim kolonizatorima platna pokazale su se Penicillium spp., Cladosporium spp., Aspergillus spp. te bijela plijesan i kvasci. Učinkovitije smanjenje koncentracije plijesni kod obje skupine uzoraka pri svim dozama zračenja zabilježeno je primjenom veće brzine zračenja (9,8 Gy s-1). S obzirom na bolji antifungalni učinak, posebice kod uzoraka inkubiranih u vlažnim uvjetima te dostupnih podataka iz literature o neškodljivosti gama zračenja za celulozne materijale, apsorpcijska doza od 7 kGy pri brzini zračenja od 9,8 Gy s-1, smatra se najboljim izborom. Najrezistentnijima su se pokazale Cladosporium spp. za čiju je otpornost zadužen pigment melanin prisutan unutar micelija plijesni te bijele plijesni i kvasci čije pronalaženje uzroka otpornosti leži u korištenju molekulsko-bioloških metoda u budućim ispitivanjima. In this thesis the effect of gamma radiation on mould was studied. Mould is an ubiquitous microorganism and one of the most common coloniser and cause of deterioration of objects of cultural heritage and arts. Highly successful and safe prevention of further degradation of aforementioned objects can be done using gamma radiation. Painting canvas samples used in this research were divided in two groups and irradiated in the Radiation chemistry and dosimetry laboratory at Ruđer Bošković Institute in Zagreb. Radiation doses of 2, 7, 20 and 50 kGy we used at 2 different speeds (0,1 i 9,8 Gy s-1 ) followed by monitoring of mould recovery at days 0., 7., 14. and 28. The most frequently found mould on canvases were those of genus Penicillium spp., Cladosporium spp., Aspergillus spp. and white mould and yeast. Higher radiation speed (9,8 Gy s-1) was shown to be more effective in reducing mould concentration in both groups and at all radiation doses. Absorption dose of 7 kGy at the speed of 9,8 Gy s-1 was found to be the best choice, based on literature sources on safety of gamma radiation on cellulose materials and better antifungal effect, observed especially in samples incubated at a higher humidity. Cladosporium spp., white mould and yeast exhibited the highest resistance to radiation. Cladosporium spp. resistance can be attributed to pigment melanin found in its mycelium. Further research using molecular biology methods is needed to elucidate the mechanisms of white mould and yeast resistance.

Mikotoksini potječu od gljiva, odnosno od plijesni, uzrokuju mnoge bolesti kako u životinja, tako i u čovjeka. Imaju štetan utjecaj na namirnice, stočnu hranu (krmivo) i ostali organski materijal, ali su isto tako toksični za životinje i čovjeka. Mogu se pronaći u brašnu, žitaricama, stočnoj hrani, mlijeku i mliječnim proizvodima. Glavni rodovi plijesni koji proizvode mikotoksine toksične za ljude su Aspergillus, Penicillium, Fusarium, Phoma, Diploidia, Alternaria, Claviceps, Pithomyces i Stachybotrys, a prva tri navedena roda su najzastupljenija i od njih potječe najveći broj toksina. Najvažniji mikotoksini koji uzrokuju razne bolesti su: aflatoksini, okratoksini, islanditoksini, luteoskirin, cikloklorotin, sterigmatocistin, grizeofulvin, zearalenon, citrinin, citreomicetin, deoksinivalenol, patulin, penicilinska kiselina, citreoviridin, T-2 toksin. Mycotoxins are derived from fungi, specifically mold, cause many diseases both in animals and in humans. They have harmful impact on groceries, stern and other organic material, but also they are toxic for animals and humans. They can be found in flour, cereals grain, stern, milk an milk products. The main genders of mold which are toxic for humans are: Aspergillus, Penicillium, Fusarium, Phoma, Diploidia, Alternaria, Claviceps, Pithomyces i Stachybotrys, but the first three of them are the most presentative and the largest number of toxins are derived from those three genders. The most important mycotoxins which cause diseases are: aflatoxins, ochratoxins, islanditoxins, luteoskirin, cyclochlorotine, sterigmatocystin, griseofulvin, zearalenone, citrinin, citreomycetin, patulin, penicillic acid, citreoviridin, deoxynivalenol and T-2 toxin.

Veliki dio kulturne baštine čine objekti od papirnatih materijala. Kao takvi izrazito su podložni kontaminaciji gljivicama koje svojim djelovanjem ubrzavaju njegovo propadanje. Jedna od najpogodnijih metoda za zaustavljanje destruktivnog djelovanja gljivica je gama zračenje. U ovom je radu ispitivan utjecaj gama zračenja na prirodnu mikobiotu papira te utjecaj na inokuliranog sekundarnog kolonizatora, vrstu Cladosporium sphaerospermum. Uzorci su tretirani pomoću izvora u Laboratoriju za radijacijsku kemiju i dozimetriju (LRKD) Instituta Ruđer Bošković (IRB). Primijenjene su apsorpcijske doze od 2, 7, 20 i 50 kGy u dvije brzine zračenja 0,1 Gy/s i 8,6 Gy/s. Mikrobiološka analiza ozračenih uzoraka provedena je neposredno nakon zračenja te 14., 28., i 56. dan nakon zračenja. Učinak gama zračenje ovisan je o dozi i o brzini doze. Iz dobivenih rezultata vidljivo je da najniža doza od 2 kGy nije učinkovita u redukciji plijesni ni pri nižoj ni pri višoj brzini doze. Dok su veće doze od 7, 20 i 50 kGy pri višoj brzini učinkovito reducirale i prirodnu mikobiotu i inokuliranu vrstu C. sphaerospermum. To potvrđuje i izračunata vrijednost D10 (decimalna redukcijska doza), odnosno doza potrebna da se inaktivira 90% od početnog broja plijesni u uzorku, koja za C. sphaerospermum i brzinu zračenja 0,1 Gy/s iznosi 11,29 kGy, a za brzinu 8,6 kGy iznosi 4,35 kGy. Potrebno je dakle naći odgovarajuću dozu koja će reducirati mikroorganizme na prihvatljivu razinu, a istovremeno imati minimalni negativni učinak na kemijski sastav papira stoga su u tom području potrebna daljnja ispitivanja. Za učinkovitu je primjenu gama zračenje u konzervaciji papirnatih objekata kulturne baštine potreban interdisciplinarni pristup. Major part of cultural heritage is made up of paper-based materials. As such, they are highly susceptible to fungal contamination, which causes paper to decay. One of the most convenient methods of stopping the destructive action of fungi is gamma irradiation. This paper was aimed to assess the influence of gamma irradiation on the naturally occurring mycobiota as well as artificially inoculated secondary colonizer Cladosporium sphaerospermum. Inoculated samples have been treated by the Laboratory for radiation chemistry and dosimetry of Ruđer Bošković Institute source. Doses of 2, 7, 20 and 50 kGy were applied at two dose rates of 0,1 and 8,6 Gy/s. Microbiological analysis of irradiated samples was conducted immediately after radiation and on 14, 28 and 56 days after radiation. Fungicidal effect of gamma radiation was dose and dose rate-dependent. From the obtained results it is apparent that the lowest dose of 2 kGy is not effective in reducing mold at either lower or higher dose rates. While higher doses of 7, 20 and 50 kGy at higher dose rate effectively reduced the naturally occurring mycobiota as well as artificially inoculated secondary colonizer C. sphaerospermum. This is also confirmed by the calculated value D10 (decimal reduction dose), the dose required to inactivate 90% of the initial number of molds in the sample, which is 11.29 kGy for C. sphaerospermum and the rate of radiation 0.1 Gy/s, and for 8.6 kGy is 4.35 kGy. Thus, it is necessary to find an appropriate dose which will reduce the microorganisms to an acceptable level while at the same time will have a minimal negative effect on the chemical composition of the paper, so further testing in this area is required. To conclude, for the efficient use of gamma irradiation in conservation of paper-based cultural heritage objects, an interdisciplinary approach is needed.

Sveučilišni udžbenik „Mikotoksini Pojavnost, prevencija i redukcija“ namijenjena je studentima i stručnjacima iz područja biotehničkih i biomedicinskih znanosti koji se bave područjem zdravstvene ispravnosti odnosno sigurnosti hrane i hrane za životinje. Knjiga se sastoji od 12 poglavlja: Svojstva mikotoksina, Pojavnost mikotoksina, Plijesni, Učinci u organizmu, Mjere prevencije, Metode uzorkovanja, Analitičko određivanje, Najznačajniji mikotoksini, Prevencija i uklanjanje, Metode redukcije, Literatura i Pojmovno kazalo. U Uvodu ukratko se opisuje otkriće mikotoksina, kemijska svojstva i toksične učinke mikotoksina na ljude i životinje te sustav kontrole hrane i hrane za životinje u prevenciji izloženosti mikotoksinima. U prvom poglavlju Svojstva mikotoksina navedena je podjela mikotoksina u skupine prema bolestima i simptomima koje uzrokuju i s obzirom na podrijetlo. U drugome poglavlju Pojavnost mikotoksina prikazana je geografska pojavnost mikotoksina te su navedeni brojčani podaci o prisutnost važnijih mikotoskina u svim dijelovima svijeta. U trećem poglavlju Plijesni opisane su važnije plijesni te je kratko navedena njihova upotreba u proizvodnji hrane. Četvrto poglavlje Učinci u organizmu obrađuje toksične učinke plijesni i mikotoksina na ljudski i životinjski organizam. Obrađuju se bolesti uzrokovane mikotoksinima te relativna toksičnost najznačajnijih mikotoksina u različitih životinjskih vrsta. U petom poglavlju Mjere prevencije navedene su moguće mjere prevencije kontaminacije hrane i hrane za životinje plijesnima i mikotoksinima. Šesto poglavlje Metode uzorkovanja opisuje pravilno uzorkovanje hrane i hrane za životinje s ciljem utvrđivanja prisutnosti mikotoksina. Navedeni su zakonski okviri prema kojima se uzorkovanje hrane za analizu prisustva mikotoksina mora provesti. Sedmo poglavlje Analitičko određivanje opisuje metode određivanja mikotoksina u uzorcima hrane i hrane za životinje. Za svaku od metoda navedene su njihove prednosti i nedostaci, a kako bi se lakše razumjele navedene analitičke tehnike prikazani su primjeri analiza dobiveni ovim tehnikama. U osmom poglavlju Najznačajniji mikotoksini opisani su najznačajniji mikotoksini: aflatoksini, okratoksini, fuzarijski mikotoksini, zearalenon, deoksinivalenol, fumonizini, T-2 i HT-2 toksini, citrinin, patulin i ergot alkaloidi. Za svaki mikotoksin ili grupu mikotoksina opisana su njihova strukturna i fizikalno-kemijska svojstva, pojavnost u hrani i hrani za životinje, mehanizmi djelovanja i toksični učinci u organizmu te su navedene zakonske smjernice Europske unije o njihovom prisustvu u hrani. Deveto poglavlje Prevencija i uklanjanje opisuje načine sprečavanja pojavnosti mikotoksina u namirnicama te se navode fizikalne i kemijske metoda koje se koriste prilikom prerade hrane, a koje mogu ukloniti mikotoksine iz namirnicama. U desetom poglavlju Metode redukcije posebno su navedene metode koje se mogu koristiti u redukciji mikotoksina u hrani i hrani za životinje, uključujući fizikalne i kemijske metode redukcije, primjenu spojeva koji vežu mikotoksine, enzimsku detoksikaciju i mikrobne kulture koje se mogu koristiti prilikom uklanjanja mikotoksina iz hrane i hrane za životinje.

Opisan je pregled istraživanja iz znanstvenih područja članova Kolegija farmaceutskih znanosti AMZH-a o ljekovitim biološki aktivnim tvarima ljekovitog bilja, te o toksičnim sekundarnim metabolitima plijesni. Prikazan je spektar antimikrobnosti začinskog bilja i fungicidnosti aromatičnog bilja Hrvatske, te terapijski učinak eteričnog ulja biljke Pelargonia radula kao i imunomodulirajuće i antitumorsko djelovanje biljke podlanice Caucalis platycarpos L. Od toksičnih metabolita plijesni, osvrt ukazuje na nalaz i rizike kroničnih otrovanja ljudi i životinja karcinogenim aflatoksinima, kao i doprinos mikotoksinskoj teoriji o utjecaju okratoksina A kao etiološkog čimbenika endemske nefropatije i imunosupresivnosti fumonizina B1. Ujedno je ukazano na 30-godišnji monitoring estrogenih mikotoksina i trihotecena kao i njihovih producenata u žitaricama i hrani u Hrvatskoj. Spomenuta su istraživanja o utjecaju spora plijesni na razvoj preosjetljivosti, alergije i aspergiloze pluća u ljudi. Istaknut je i nalaz nove vrste plijesni, imenovane Aspergillus pepii (Pepeljnjakov aspergil) koja je uvrštena u mikološku taksonomiju kao producent sterigmatocistina., An overview of the researches from the scientific areas of Collegium of pharmaceutical sciences members on medicinal biologically active herbal medicinal products and on toxic secondary metabolites of moulds is described. The spectrum of antimicrobiality of herbs (spices) and fungicides of Croatian aromatic herbs, as well as the therapeutic effect of Pelargonia radula essential oil and immunomodulatory and antitumor activity of plant Caucalis platycarpos L. is presented. From the toxic mould metabolites, the review points to the findings and risks of chronic poisoning of humans and animals with carcinogenic aflatoxins, as well as the contribution to mycotoxin theory of the effect of ochratoxin A as an etiological factor of endemic nephropathy and immunosuppressiveness of fumonisins B1. It is also pointed out on 30-year monitoring of estrogenic mycotoxins and trichothecenes as well as their producers in cereals and food in Croatia. Researches on the influence of mould spores on the development of hypersensitivity, allergies and lung aspergillosis in humans has been mentioned. A new species of mould has been accentuate, named Aspergillus pepii (Pepeljnjak's aspergil), which was included in the mycological taxonomy as a producer of sterigmatocystin.

U svibnju 2014. godine područje istočne Hrvatske pogođeno je katastrofalnim poplavama, a najgore je stradalo područje Gunje. Poplavna voda donosi sa sobom fekalije, bakterije i plijesni, utječe na sastav tla na kojem se uzgajaju usjevi, ali i količinu vlage. Zato su 2017. godine prikupljeni uzorci žitarica s područja Gunje i Gornjeg Stupnika kao kontrolne lokacije. Kolonije porasle na odgovarajućim podlogama identificirane su usporedbom njihovih morfoloških svojstava s podacima iz literature. Srednja vrijednost koncentracije plijesni u uzorcima prikupljenima na području Gunje iznosi 5,1 x 105 CFU/g i statistički je značajno veća od srednje vrijednosti u uzorcima s područja Gornjeg Stupnika (7,3 x 103 CFU/g)(p=0,0286). Najbrojnije su bile plijesni rodova Cladosporium, Fusarium i Penicillium. Fusarium je pronađen u svim uzorcima s područja Gunje, Cladosporium samo u uzorcima zobi, a Penicillium u svim uzorcima osim jednog. Rod Fusarium pogotovo je dominantan u uzorcima kukuruza. Na području Gornjeg Stupnika prevladava rod Cladosporium. Rodovi Alternaria, Mucor, te Phoma pronađeni su u izoliranim slučajevima. Rod Aspergillus pronađen je u ukupno 2 uzorka s kontrolne lokacije. Rod Fusarium jedan je od glavnih proizvođača mikotoksina – najviše su to trihoteceni, fumonizini i zearalenon. Kronična izloženost mikotoksinima donosi ozbiljne posljedice po zdravlje ljudi i životinja. In May 2014, catastrophical floods have devastated eastern areas of Croatia, particullarly village Gunja. Flood waters may bring feces, bacteria, and fungi; change composition of soil on which crops are cultivated, but also change moisture levels. For this reason, samples of cereals have been collected from areas of Gunja; and Gornji Stupnik as control. Colonies that grew on appropriate culture media were identified by comparing their morphological features with data from literature. Average concentration of fungi in samples from Gunja is calculated at 5,1 x 105 CFU/g, which is statistically a significant increase compared to average concentration in samples collected in Gornji Stupnik (7,3 x 103 CFU/g)(p=0,0286). Most numerous fungal genera were Cladosporium, Fusarium and Penicillium. Fusarium spp. were found in all the samples collected in Gunja, Cladosporium spp. were found only in oat samples, and Penicillium spp. appeared in all the samples but one. Fusarium spp. were especially dominant in corn. Cladosporium spp. were prevalent at Gornji Stupnik area. Alternaria spp., Mucor spp. and Phoma spp. were found in isolated cases. Aspergillus spp. were found in 2 samples collected at control site. Fusarium genus is one of the main producers of mycotoxins – mostly trichothecens, fumonisins and zearalenone. Chronic exposure to mycotoxins can have a serious impact on human and animal health.

Fuzarijska palež klasa (FHB) je ozbiljna bolest pšenice (Triticum aestivum L.) koja uzrokuje smanjenje prinosa i kvalitetu zrna, a uzrokuju je plijesni roda Fusarium spp. Plijesni proizvode mikotoksine koji mogu biti štetni za ljude i životinje. Na infekciju biljke odgovaraju povećanom aktivnošću enzimatskog i neenzimatskog antioksidacijskog obrambenog sustava. Cilj ovoga rada bio je istražiti utjecaj roda Fusarium spp. na genotip ozime pšenice osjetljiv na FHB („Super Žitarka“) prateći aktivnost antioksidacijskih enzima, stupanj lipidne peroksidacije, koncentraciju vodikovog perkosida \[H_{2}O_{2}\] te ukupnu koncentraciju proteina nakon 2, 4, 7 i 14 dana tretmana Fusariumom. Tijekom cvjetanja uzorci su bili umjetno zaraženi suspenzijom spora Fusarium spp. i ostavljeni u uvjetima in vivo. U svim točkama uzorkovanja aktivnost askorbat peroksidaze (APX) i katalaze (CAT), kao i sadržaj proteina nisu pokazali značajne promjene nakon infekcije. Najveća aktivnost gvajakol peroksidaze (POD) bila je nakon 7 dana tretmana što upućuje da POD ima određenu ulogu u obrambenom odgovoru. Aktivnost polifenol oksidaze (PPO) pokazala je porast nakon 14 dana tretmana, što govori o kasnijem uključivanju PPO u odgovor na infekciju. Kasnije uključivanje antioksidativnih enzima u odgovor na Fusarium spp. karakterizira „Super Žitarku“ kao genotip osjetljiv na FHB. Ovo istraživanje napravljeno je u sklopu projekta financiranog od strane Hrvatske zaklade za znanost broj projekta: HRZZ-UIP-2014-9188. Fusarium head blight (FHB) caused by fungi Fusarium spp., is a serious wheat (Triticum aestivum L.) disease that can reduce yield and quality of the grain. Fungi produces mycotoxins that can be harmful to humans and animals. As a result of infection, plants activate an antioxidative enzymatic and nonenzymatic defence systems. The aim of this work was to investigate the effect of Fusarium spp. in FHB susceptible genotype („Super Žitarka“) by measuring the activity of antioxidative enzymes, level of lipid peroxidation, hydrogen peroxide \[H_{2}O_{2}\] concentration and protein content after 2, 4, 7 and 14 days of treatment. During the flowering stage, ears were inoculated by the spore suspension of Fusarium spp. and left under in vivo conditions. In all sampling points the catalase (CAT) and ascorbat peroxidise (APX) activity and protein content did not show showed significantly changes after Fusarium attack. The highest guaiacol peroxidise (POD) activity was noticed after 7 days of treatment indicating that POD had a role in defence response. On the other hand, polyphenol oxidase (PPO) activity showed induction after 14 days of treatment suggesting that PPO is included in delay response to Fusarium stress. The later involvement of antioxidative enzyme in stress response caused by Fusarium characterised “Super Žitarka” as FHB sensitive genotype. This research was carried out as part of a project funded by the Croatian Science Foundation project number: grant number HRZZ-UIP-2014-9188.

U ovom radu izneseni su rezultati različitih istraživanja o prisutnosti okratoksina A u grožđu i vinu. Okratoksin A je mikotoksin kojeg proizvode neke plijesni roda Aspergillus (A. ochraceus i A. carbonarius) i Penicillium (P. verrucosum). Konzumacija ovog mikotoksina može biti uzrok različitim patologijama kod ljudi i životinja. Najčešći uzročnik kontaminacije vina okratoksinom A su plijesni roda Aspergillus. Prilikom primarne prerade grožđa, tijekom muljanja, okratoksin A iz micelija plijesni prelazi u mošt. Upravo zbog razlike u procesu prerade vina, tj. dužem trajanju kontakta bobice s moštom rizik kontaminacije okratoksinom A znatno je veći u crnim nego u bijelim vinima. Sva dosadašnja istraživanja pokazala su da su vina južnih, toplijih krajeva bitno izloženija riziku kontaminacije. U Europi je u mediteranskom području kontaminacija okratoksinom A česta, dok je u vinima sjevernijih dijelova rjeđe zabilježena. This paper presents the results of various studies on the presence of ochratoxin A in grapes and wine. Ochratoxin A is a mycotoxin produced by some Aspergillus (A. ochraceus and A. carbonarius) and Penicillium (P. verrucosum) mold. Consumption of this mycotoxin may be the cause of various pathologies in humans and animals. The most common cause of wine contamination with ochratoxin A is the Aspergillus mold. During primary grape processing, pressing of the grapes, ochratoxin transfers from mold mycelia into grape juice. Because of the difference in the wine processing, the longer duration of the contact with berries, the risk of contamination with ochratoxin A is considerably higher in red than in white wines. All previous studies have shown that wines from southern, warmer regions are significantly more exposed to risk of contamination. In Europe, contamination with ochratoxin A is common in the Mediterranean area, while it is rarely found in the vineyards in the northern parts.

Background of the study. A common carrier for paintings is glue-coated linen that is vulnerable to fungal biodeterioration. The study aimed to assess antifungal effect of gamma-irradiation doses and dose rates against naturally occurring mycobiota and artificially inoculated primary, secondary and tertiary fungal colonizers common for cellulose materials like linen. The composition of natural mycobiota on glue-coated linen (initial level) and eventual post-irradiation recovery of mycobiota were analyzed. Methodology. The initial level of common fungal colony-forming mycobiota on model glue-coated linen textile was determined by plate count method upon 7 days of incubation (at 25°C and 70-80% r.h.) and the data expressed as the number of colony-forming units per gram (CFU/g). Next, linen samples were separately inoculated with selected primary (Aspergillus jensenii), secondary (Cladosporium spaherospermum) and tertiary colonizers (Trichoderma harzianum) at concentration of 104 CFU/g. Inoculated linen and controls were incubated as described. One group of samples was analysed immediately upon the incubation while the rest of the samples were irradiated at 60-Co gamma source at RCDL to doses of 2, 7, 20 and 50 kGy, at dose rates of 0.1 and 9.8 Gy/s and analysed after incubation for 0, 7, 14 and 28 days. Results. Alternaria spp., Aspergillus spp., Cladosporium spp. Fusarium spp., Penicillium spp. and yeasts comprised naturally occurring mycobiota, in initial concentrations of 103 CFU/g (molds) and 104 CFU/g (yeasts). These fungi were non-homogeneously dispersed on glue-coated linen. On incubation in humid atmosphere the concentration of mycobiota increased for four orders of magnitude. Similar increase was obtained for non-irradiated artificially inoculated samples. All applied doses and dose rates were effective against primary and tertiary colonizers but not for secondary colonizers and linen mycobiota. Doses of 2 and 7 kGy was ineffective in reduction of linen mycobiota to the initial level ; after 28 days of incubation fungi were recovered in concentrations up to 106 and 105 CFU/g, respectivelly. Dose of 20 kGy (0.1 Gy/s) reduced Cladosporium spp., and Alternaria spp. to 104 CFU/g ; Penicillium spp. was reduced to the initial level while yeasts, Aspergillus spp., and Fusarium spp. recovered in concentrations below initial. For both 7 and 20 kGy dose rate of 9.8 Gy/s was more effective in fungal elimination than 0.1. Gy/s while for 2 kGy the dose rate effect was inconsistent. Upon exposure to 50 kGy sterile white mycelia was recovered on few plates after incubation periods. Secondary colonizer, C. sphaerospermum survived radiation with 2, 7 and 20 kGy, and showed the similar recovery pattern as obtained for Cladosporium spp. After treatment with 7 and 20 kGy (0.1 Gy/s) cladosporia recovered between 7th (or 14th) and 28th day in concentrations between 103 and 106 CFU/g. The same doses with dose rate 9.8 Gy/s inhibited recovery of C. sphaerospermum. Conclusion. For successful gamma-radiation reduction of fungal contamination on cultural heritage it is essential to determine mycobiota composition and to irradiate at an appropriate dose rate.