Search

U hrvatskoj naftnoj industriji godišnje se proizvodi značajna količina krhotina razrušenih stijena. Krhotine razrušenih stijena zagađene su otpadnom isplakom te spadaju u heterogeni otpad koji sadrži ugljikovodike, teške metale i kloride. Trenutačno se kao metoda zbrinjavanja krhotina primjenjuje metoda stabilizacije uz pomoć vapna i pijeska. Opisan je postupak pripreme stabiliziranog otpada u laboratorijskim uvjetima na dva uzorka krhotina iz isplačnih jama s područja Dravske depresije. Prije pripreme stabiliziranog otpada u laboratorijskim uvjetima, u početnom uzorku otpada određen je udio organske tvari dobiven ekstrakcijom s organskim otapalom te sadržaj ukupno topljive tvari u vodi. Na temelju te dvije osnovne analize određena je količina vapna i pijeska potrebna za izradu stabiliziranog otpada. Fizikalno-kemijske značajke početnog i stabiliziranog otpada analizirane su primjenom standardnih laboratorijskih metoda. Rezultati su pokazali da miješanje otpada s vapnom i pijeskom omogućuje prevođenje početnog uzorka otpada klasificiranog kao opasan otpad u neopasan otpad. Ovo djelo je dano na korištenje pod licencom Creative Commons Imenovanje 4.0 međunarodna., In the Croatian oil and gas industry, significant quantities of drill cuttings are produced annually. The drill cuttings are contaminated with waste mud being heterogeneous waste which comprises hydrocarbons, heavy metals and chlorides. Currently, the treatment option for these drill cuttings is stabilization method using lime and sand as binder. The procedure of stabilized waste preparation in laboratory conditions on two samples of drill cuttings from Drava Depression is described. Prior to the stabilization test under laboratory conditions, it was necessary to determine the content of organic matter in the initial waste sample using organic solvent extraction method, and the content of total soluble matter in water. On the basis of these two parameters, the amount of lime and sand required to produce stabilized waste were determined. Initial and stabilized waste samples were analysed according to standard methods. The results indicated that the process of stabilization of waste using lime and sand enabled the transformation of an initial waste sample classified as hazardous waste into non-hazardous waste. This work is licensed under a Creative Commons Attribution 4.0 International License.

Industrijski otpad postoji još od početka industrijske revolucije i podrazumijeva svaki otpad, koji je nastao kao posljedica proizvodnih procesa u gospodarstvu, ustanovama te uslužnim djelatnostima, a po sastavu, količini i svojstvima razlikuje se od komunalnog otpada. U radu su opisani problematika i mogućnosti gospodarenja industrijskim otpadom. Uvodni dio definira cilj rada, propisane zakone, vrste industrijskog otpada, njihovo djelovanje na okoliš i ljude te mogući načini uklanjanja i sprječavanja negativnog utjecaja na okoliš i zdravlje ljudi. Problematika gospodarenja industrijskim otpadom ima svoje specifičnosti, ali u mnogočemu je slična problematici komunalnog otpada. Krajnji cilj gospodarenja otpadom usmjerava se na trajno napuštanje odlaganja otpada primjenom načela poznata i kao ''4R'' koja su usvojena od Europske unije, a dio su zakona mnogih zemalja.

U ovom radu obrađena je problematika novih metoda recikliranja otpada s naglaskom na mogućnosti upotrebe robota u procesu razvrstavanja otpada. Za razliku od tradicionalnih načina za razvrstavanje otpada koji se temelje na ručnom radu, robotski sustav za sortiranje otpada temelji se na umjetnoj inteligenciji (AI). Kontinuirano se nadograđuje programska podrška u svrhu povećanja učinkovitosti, preciznosti, brzine i sposobnosti postojećeg sustava u procesu razvrstavanja otpada. Nadogradnja sustava omogućava dodavanje novih frakcija i čini proces razvrstavanja prilagodljivim za sve postavljenje zdatake. Glavna prednost automatizacije je rad pogona u više smjena bez zaustavljanja i bez prekida procesa sortiranja, te visoka stopa točnosti razvrstavanja i čistoća reciklata. This paper deals with the issue of new methods of recycling of waste with an emphasis on the possibility of using robots in the process of waste selection. Unlike traditional waste sorting methods based on manual work, the robotic waste sorting system is based on artificial intelligence (AI). In order to increase the efficiency, precision, speed and ability of the existing system in the waste sorting process, it is continuously upgraded by software support that allows adding new fractions and makes the sorting process adaptable to all job placements. The main advantage of automation is drive operation in multiple shifts without stopping and interrupting the sorting process with high accuracy of sorting as well as fraction puritiy.

U ovom radu se obrađuju metode i postupci recikliranja broda, od samog dolaska na mjesto reciklaže, pa do daljnje uporabe ostataka recikliranog broda. Posebna pažnja obraća se na ekološki prihvatljivo upravljanje opasnim otpadom i ostalim otpadom, kao što su azbest i PCB. Spomenut će se i dvije konvencije, Baselska i Hong Konška, koje se zalažu za sigurno i učinkovito recikliranje broda, te sigurnost radne snage koja se bavi istim. Novim tehnologijama i nabavkom ostalih resursa poboljšava se proces recikliranja broda. Opisana su dva primjera postupka recikliranja brodova, u dvije zemlje, Turskoj i Pakistanu, prikazani su njihovi načini recikliranja, radni odnosi, kao i sigurnost koje pružaju tokom rada. Obrađene su i metode zelenog recikliranja brodova, kojima je bitna stavka uštediti na materijalima od starih brodova, te ih preraditi i ponovno iskoristiti u svrhu izgradnje novih stvari na što ekonomičniji način, poduzimajući uz to sve mjere opreza za ljudski život i okoliš u tom procesu. This paper deals with the methods and procedures of ship recycling, from the point of arrival to the recycling site, until further use of the residues of the recycled ship. Particular attention is paid to the environmentally sound management of hazardous waste and other waste, such as asbestos and PCBs. Two conventions, for safe and efficient recycling of the ship, as well as the workforce safety Basel and Hong Kong convention, will be mentioned. By acquiring new technology and other resources, the overall performance of ship recycling, will be improved. Two examples of the ship recycling process in Turkey and Pakistan are observed. Their ways of recycling, working relationships and safety that they provide during ship recycling are described. The methods of green ship recycling, which save materials from an old ships, and reuse them for the purpose of building new things in a more economical way, is also mentioned. The process of green ships recycling takes all the precautionary measures for human life and environment.

Istraživanje glede održavanja i popravka poljoprivrednih strojeva provedeno je u „VUPIK“d.d.- PJ „Povrtlarstvo“ tijekom 2018. godine. PJ „Povrtlarstvo“ se bavi uzgojem povrtlarskih kultura na 545 ha površina koje se natapaju s 10 sustava (kružno pomične rampe). Provedenim istraživanjem utvrđeno je da su rukovatelji traktora prošli obuku za rad s istim. Radionica je opremljena univerzalnim i specijalnim alatom potrebnim za manje popravke traktora, popravke priključnih strojeva, te sustava za natapanje. Radionica nije opremljena tokarskim strojem i dijagnostičkim uređajima, te se neki tokarski poslovi moraju obaviti u radionici PJ „Ratarstvo“. Tehničko i servisno održavanje traktora i priključnih strojeva obavlja se uglavnom sukladno naputku proizvođača za pojedini stroj. Tehnička zaštita (konzerviranje) traktora obavlja se na zadovoljavajući način, kao i tehnička zaštita prskalica, sijačica i rasipača mineralnog gnojiva. Na pojedinim priključnim strojevima za osnovnu i dopunsku obradu tla nije obavljena tehnička zaštita radnih dijelova. Tehnička zaštita sustava za natapanje obavlja se prema naputku proizvođača. Rabljeno motorno ulje i ostali opasni otpad prikuplja se i skladišti sukladno Zakonu.

U ovom radu obrađene su osnove rasvjetnih tijela i recikliranja rasvjetnih tijela kao i količine odbačenih i obrađenih rasvjetnih tijela na godišnjoj razini. Recikliranje rasvjetnih tijela razlikuje se od recikliranja ostalog EE otpada u centralnoj jedinici za recikliranje rasvjetnih tijela koja omogućuje toplinsko i kemijsko odvajanje štetnih tvari (fosfora i žive). Najbolje rezultate za recikliranje rasvjetnih tijela daju postrojenja u tvrtkama koja vrše cjelovitu obradu i recikliranje rasvjetnih tijela čime se sprječavaju gubici štetnih tvari u transportu, a odmah su i dostupne sirovine i resursi za daljnju preradu i proizvodnju. This research paper deals with fundamentals of lighting lamps, lamp recycling and what quantities of disposed and recycled lighting lamps are on a yearly basis. Recycling of lighting lamps differs from other electronic waste recycling in the central unit for recycling lighting lamps which provides thermal and chemical separation of hazardous substances (such as phosphor and mercury). The best results for the recycling of lighting lamps are provided by facilities that carry out a complete treatment and recycling of lamps, thus preventing losses of hazardous substances in transit, and in this way raw materials and resources are available for further processing and production.

U cjelovitom sustavu gospodarenja otpadom, transport otpada predstavlja poveznicu između mjesta prikupljanja otpada i mjesta njegove obrade, oporabe ili odlaganja. Rad prikazuje sustav gospodarenja otpada u Republici Hrvatskoj, vrste transporta otpada, transport opasnog otpada, prekogranični transport otpada i važnost optimizacije sustava transporta otpada.

Otpad je svaka tvar ili predmet koje posjednik odbacuje, namjerava ili mora odbaciti. Ovisno o svojstvima otpada, otpad se može podijeliti na opasni, neopasni i inertni otpad. Razlikuju se više vrsta otpada: komunalni otpad, proizvodni otpad, ambalažni otpad, otpad iz rudarstvai eksploatacije mineralnih sirovina, otpadni električki i elektronički uređaji i oprema, vozila kojima je istekao vijek trajanja, otpadne gume, građevinski otpad, infektivni otpad iz zdravstvenih ustanova, otpadna ulja, mulj iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda. Najveći problem imamo kod zbrinjavanja opasnog otpada. Najizraženiji problemi u postupanju s opasnim otpadom u tvrtkama za održavanje i popravak traktora uglavnom su subjektivne prirode. Najčešće je riječ o nedovoljnoj educiranosti iz područja gospodarenja otpadom, kao i određenoj nezainteresiranosti za odvajanje otpada na mjestu njegovog nastanka Prema obvezama i odgovornostima u gospodarenju otpadom koje proizlaze iz Zakona o otpadu država je odgovorna za gospodarenje opasnim otpadom i za spaljivanje otpada. Prema redu prvenstva gospodarenja otpadom prioritet je sprečavanje nastanka otpada, potom slijedi priprema za ponovnu uporabu, zatim recikliranje pa drugi postupci oporabe, dok je postupak zbrinjavanja otpada, koji uključuje i odlaganje otpada, najmanje poželjan postupak gospodarenja otpadom, Waste is any substance or object which the holder discards, intends or is required to discard. Depending on the characteristics of the waste, the waste can be divided into hazardous, non-hazardous and inert waste. They differ in several types of waste: municipal waste, industrial waste, packaging waste, waste from mining and exploitation of mineral resources, waste electrical and electronic devices and equipment, vehicles with expired service life, waste tires, construction waste, infectious waste from medical institutions, waste oil, sludge from waste water treatment plants. The biggest problem we have at the disposal of hazardous waste. The most prominent problems in hazardous waste management companies for the maintenance and repair of tractors are mostly subjective. The most common is a lack of education in the field of waste management, as well as a certain lack of interest for the separation of waste at the site of its origin According to the obligations and responsibilities in the management of waste arising from the Waste Act the State is responsible for hazardous waste management and waste incineration. According to the order of priority of waste management priority is the prevention of waste, followed by preparation for reuse, then recycling, other recovery operations, while the disposal of waste, which includes waste disposal, the least preferred method of waste management.

U diplomskom radu objašnjena je tehnologija zbrinjavanja otpada utiskivanjem, današnja iskustva u zbrinjavanju, radioaktivnog i ostalih vrsta otpada u Republici Hrvatskoj i u svijetu. Opisano je postrojenje za zbrinjavanje tehnološkog fluida Kalinovac-6, te su dane i mogućnosti za unaprijeđenje tehnologije utiskivanja. U radu je također detaljno opisan koncept odlaganja visoko radioaktivnog otpada u duboke bušotine. Opisan je pojam, transport, obrada i utiskivanje opasnog otpada u svijetu., The master's thesis discussed the waste management technology by injecting, contemporary experience in waste management of radioactive and other types of waste in Croatia and around the world. It described the facility for disposal of technological fluid Kalinovac-6, and the options for improving the injection technology. As well as the detail concept of high level radioactivity waste disposal in deep boreholes. It also described the transport, treatment and injection of hazardous waste around the world.

Proizvodni procesi, kao nusprodukt svojega odvijanja, generiraju emisije različitih tvari koje imaju utjecaj na zdravlje ljudi i okoliš. Suvremena poljoprivredna proizvodnja predstavlja jedan od najvažnijih proizvodnih procesa u gotovo svakom nacionalnom gospodarstvu. Ona je nezamisliva bez suvremene poljoprivredne tehnike, čija učinkovitost, sigurnost i pouzdanost u radu ovise o ispravnom rukovanju i kvalitetnom održavanju. Najvažniji segment poljoprivredne tehnike je traktor, čija namjena je višestruka i o čijoj učinkovitosti ovisi cjelokupni proizvodni proces, bez obzira na to o kojoj vrsti poljoprivredne proizvodnje se radilo. Stoga je održavanje i popravak traktora iznimno važna djelatnost u svim poljoprivrednim gospodarskim subjektima. Tijekom iste djelatnosti nastaju određene količine čvrstih i tekućih otpadnih tvari, odnosno različite vrste otpada koje zahtijevaju odgovarajuće postupanje, sukladno propisima iz područja održivog gospodarenja otpadom. Posebna pozornost usmjerena je na kategorije opasnog otpada, budući da je njihov utjecaj na zdravlje ljudi i okoliš izrazito štetan. S obzirom na složenost postupaka koji se obavljaju tijekom održavanja i popravka traktora, kao i primjene različitih tvari i materijala, uobičajen je i nastanak otpada koji može imati opasna svojstva. Ovaj rad analizira vrste opasnog otpada koje nastaju tijekom navedenih aktivnosti, te propisno postupanje s istima.

U ovom su završnom radu opisana svojstva koja definiraju otpad kao opasni otpad, pojedine kategorije opasnog otpada, način transporta te najprikladniji način gospodarenja opasnim otpadom. Prema Zakonu o gospodarenju otpadom (NN 94/13) opasni otpad je otpad koji posjeduje jedno ili više opasnih svojstava određenih Dodatkom III. navedenog Zakona. Ova se svojstva označavaju slovom H i ukupno ih ima 15. . Neke od kategorije opasnog otpada su: radioaktivni otpad, medicinski otpad, otpad koji sadrži azbest, otpadna ulja, mineralna ulja, PCB, otpadne baterije i akumulatori, električni i elektronički otpad. Svaka kategorija opasnog otpada obrađuje se na različiti način. Obrada opasnog otpada sastoji se od nekoliko metoda, a to su: fizikalne metode, kemijske metode, biološke metode i termičke metode. Neki opasni otpad ne može se obraditi do toga da prestaje biti opasni otpad, nego i nakon obrade svojim zračenjem ostajem opasan za okolinu. Takav otpad odlaže se u podzemne tunele odnosno duboke geološke formacije. Na takav način najčešće se skladišti visoko radioaktivni otpad.

Cilj istraživanja u „PP Orahovica“ bio je utvrditi postojeće stanje glede provođenja mjera servisno-preventivnog održavanja te zbrinjavanja opasnog otpada. Provedenim istraživanjem utvrđeno je da se mjere dnevnog i tjednog održavanja traktora i kombajna ne provode u potpunosti u skladu sa naputcima za rukovanje i održavanje, dok se servisno održavanje obavlja kvalitetno u jamstvenom i izvan jamjstvenog roka. Konzervacija strojeva je djelomična ili je nema. Zbrinjavanje opasnog otpada provodi se u skladu sa zakonskim propisima, a opasni se otpad predaje ovlaštenom sakupljaču.

Upotrebom pisača i različitih fotokopirnih uređaja svakim danom nastaju velike količine otpadnih tonerskih spremnika. Kao i kod raznih drugih vrsta otpada, prema zakonskim regulativama i prihvaćenim direktivama, otpad se danas tretira kao izvor vrijednih sirovina odnosno nastoji se iz prikupljenog otpada izdvojiti korisne komponente i reciklirati ga. Nastoji se stvoriti cjelovit sustav gospodarenja otpadom u kojem bi se otpad tretirao tako da ima što je moguće manji utjecaj na cjelokupni okoliš. Otpadni tonerski spremnici sadrže teške metale, plastiku kao i toksični otpadni tonerski prah te se kao takvi svrstavaju u opasni otpad. Ovim radom se nastoje prikazati moguće metode izdvajanja korisnih sirovina iz otpadnih tonerskih spremnika te recikliranje istih.

Cilj istraživanja u „PP Orahovica“ bio je utvrditi postojeće stanje glede provođenja mjera servisno-preventivnog održavanja te zbrinjavanja opasnog otpada . Provedenim istraživanjem utvrđeno je da se mjere dnevnog i tjednog održavanja traktora i kombajna ne provode u potpunosti u skladu sa naputcima za rukovanje i održavanje, dok se servisno održavanje obavlja kvalitetno u jamstvenom i izvan jamjstvenog roka. Održavanje priključnih strojeva je zadovoljavajuće, a konzervacija strojeva je djelomična ili je nema. Zbrinjavanje opasnog otpada provodi se u skladu sa zakonskim propisima, a opasni otpad predaje se ovlaštenom sakupljaču.

Članak obrađuje problem uklanjanja otpada (komunalnog, industrijskog, opasnog, te radioaktivnog) na području Kanade. Naglašena je opasnost od spojeva dioksina i furana kojima vlade razvijenih industrijskih zemalja posvećuju sve veću pozornost. Problem radioaktivnog otpada postaje sve veći, i zbog postojanja velikih količina istrošenog goriva, i zbog lokacija za njihovo pohranjivanje., The article considers the problem of the waste (communal, industrial, dangerous, and radioactive one) removing in the territory of Canada. The danger from dioxin and furan chemicals to which the government of the developed industrial countries pay more attention, has been stressed out. Radioactive waste problem grows up, as much because of big quantities of exhausting gasses, that much because of their storing location problems.

Svrha diplomskog rada bila je opisati tehnologiju i definirati osnovne dijelove postrojenja za termičku obradu opasnog otpada s rotacijskom peći. U sklopu rada bilo je potrebno napraviti rekonstrukciju postrojenja za termičku obradu opasnog otpada u INA- RNS. Postrojenje u sklopu RNS nikada nije proradilo iako je izgradnja rotacijske peći započela još 1989 godine. Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja RH u međuvremenu je ocijenilo da postrojenje više ne odgovara metodološkim i drugim zahtjevima utjecaja na okoliš te je nužna provedba novog postupka tj. rekonstrukcije postrojenja sukladno postojećoj zakonskoj regulativi. Predviđeni kapacitet rotacijske peći iznosi 15 000 t/god. Nakon rekonstrukcije postrojenje će se koristiti za spaljivanje tekućeg, muljevitog, pastoznog i krutog otpada iz sisačke rafinerije, istovrsnog otpada iz drugih rafinerija te otpadnih ulja i organskih otapala iz cijele Hrvatske. Na taj način djelomično će se riješiti gorući problem u zbrinjavanju opasnog otpada u RH. Rekonstrukcija se sastoji od iskorištavanja topline putem proizvodnje pare, ugradnje četverostupanjskog sustava za pročišćavanje dimnih plinova, a pored toga izgradit će se i dva prateća objekta: privremeno skladište tekućeg otpada i privremeno odlagalište krutih ostataka termičke obrade. U radu je napravljen proračun ogrjevne vrijednosti mješavine otpada s dodatnim gorivom u rekonstruiranoj spalionici I\NA-R\NS, zatim proračun iskorištavanja nastale topline upotrebom parnog kotla i količina proizvedene električne energije upotrebom turbine. Analizirane su obrađene količine, vrste i infrastruktura za zbrinjavanje opasnog otpada u RH. Zatim su opisane metode čišćenja dimnih plinova kao jednog od najzahtjevnijih dijelova termičke obrade opasnog otpada te mjerenje emisija i mjerna oprema. Kako postrojenje za termičku obradu opasnog otpada INA-RNS nikada nije proradilo u sklopu diplomskog rada su obrađeni podaci za pročišćene dimne plinove jedine dvije spalionice ovog tipa u RH. Postrojenje za termičku obradu opasnog otpada Herbos Sisak koje je u radu od 2007 godine te zagrebački PUTO koji je bio u radu od 1997 do 2002 godine.

Sustav zaštite i spašavanja u krizama izazvanim opasnim otpadom čini osnovnu sigurnosnog i gospodarskog interesa modernog društva. Operativni dijelovi sustava sastoje se od velikog broja organizacija koje je potrebno kvalitetno povezati kako bi njihovo zajedničko djelovanje stvorilo učinkovit sustav. Nesreće ili izvanredne situacije uzrokovane opasnim otpadom, bez obzira na to da li su nastale djelovanjem prirode ili čovjeka gotovo uvijek poprimaju razmjere krize, a ponekad i katastrofe, ugrožavajući pritom okoliš ili živote ljudi. Te situacije ne poznaju granice i ograničenja, zahtijevaju posebni odgovor lokalnih zajednica ili države, a na kraju ako je to potrebno i međunarodnu pomoć. Često je to posljedica i lošeg gospodarenja opasnim otpadom ali i blagih stavova cjelokupne javnosti spram te problematike. U radu će biti dan prikaz trenutnog stanja gospodarenja opasnim otpadom u Republici Hrvatskoj te ulozi pojedinih institucija i organizacija u ostvarivanju zacrtanih ciljeva.

Direktna posljedica povećane proizvodnje dobara te njihove potrošnje je nastajanje većih količina otpada. Strategija gospodarenja otpadom Republike Hrvatske bazira se na konceptu održivog razvoja i sadrži hijerarhiju upravljanja otpadom, koja vrijedi i za opasni otpad. Prioriteti su izbjegavanje nastajanja i smanjenje otpada s opasnim svojstvima. Kako bi se težilo idealu tzv. bezdeponijskom konceptu, nastali opasni otpad potrebno je odvojiti, oporabiti te adekvatno obraditi kako bi se smanjila njegova potencijalna opasnost za ljude i okoliš. Planom gospodarenja otpadom navedene su konkretne mjere koje govore o tome kako bi se trebalo rješavati ovaj problem. U ovom radu je opisana problematika opasnog otpada te su razmotrene mogućnosti njegovog pravilnog zbrinjavanja na području Republike Hrvatske. Upravljanje opasnim otpadom obuhvaća njegovo odvojeno prikupljanje, skladištenje, obradu, odlaganje te u iznimnim slučajevima, kada zbrinjavanje nije moguće, izvoz u strane zemlje. Na primjeru poduzeća „Kemis-Termoclean d.o.o.“ koje se bavi zbrinjavanjem otpada te industrijskim i kemijskim čišćenjem, prikazano je uvođenje nove tehnologije u zbrinjavanju podvrste opasnog medicinskog otpada – infektivnog otpada. Ovom vrstom tehnologije uništavaju se svi patogeni mikroorganizmi, koji zbog svoje prisutnosti u infektivnom otpadu predstavljaju potencijalnu opasnost za ljude i životinje. Također, pridonosi se boljim radnim uvjetima te je veća ekonomska ušteda.

Industrijski otpad je tijekom 1990-ih godina činio najveći udio u ukupnoj količini otpada Hrvatske. Međutim, sveopća gospodarska transformacija društva, orijentacija ka uslužnim djelatnostima, prvenstveno trgovini, konzumerizacija društva, zatvaranje brojnih industrijskih pogona odrazilo se i na produkciju otpada kvantitativno i sastavom. Neopasni proizvodni otpad, smanjio se sa 3180000 tona s početka 1990-ih na 1900000 tona u 2007. godini. Neopasni proizvodni otpad čini 97% ukupnih količina proizvodnog otpada i pripada kategoriji otpada iz rudarstva i kamenoloma, te petrokemijske industrije. Dok su Osječko-baranjska i Sisačko-moslavačka županija glavni proizvođači neopasnog otpada, Primorsko-goranska županija prednjači u proizvodnji opasnog otpada (rafinerija nafte). Iako je zakonska regulativa proteklo desetljeće bila usmjerena na zaštitu okoliša i kontrolu uklanjanja otpada kroz deponiranje, spaljivanje u cementarama i industrijskim pećima, te izvozom u zemlje Europske unije: neopasnog otpada u Italiju i Sloveniju, odnosno opasnog u Njemačku i Austriju još uvijek, već po razvijene zemlje tradicionalni eko-industrijski parkovi, u Hrvatskoj nisu niti u fazi planiranja.

Gospodarenje otpadom je skup aktivnosti i mjera temeljenih na načelima očuvanja i zaštite okoliša sa glavnim ciljevima izbjegavanja odnosno smanjenja nastanka otpada, ponovne upotrebe te minimalnog odlaganja. Strategijom gospodarenja otpadom RH predviđeni koncept "IVO" (izbjegavanje-vrednovanje-odlaganje) uključuje termičku obradu otpada kao dio postupka oporabe odnosno vrednovanja otpada. Budući da u RH ne postoji odlagalište opasnog otpada, osim izvoza, ovo je jedina metoda zbrinjavanja opasnog otpada koji se ne može reciklirati ili ponovo upotrijebiti. Termička obrada otpada je metoda koja omogućuje rješavanje velike količine materijala različitog sastava i ujedno iskoritavanje njegove energetske vrijednosti u obliku toplinske ili električne energije. Danas se pri termičkoj obradi otpada koriste postupci koji daju prihvatljivu razinu čvrstog ostatka i prihvatljivu emisiju dimnih plinova. Da bi emisija onečišćujućih tvari u otpadnim plinovima bila sukladna zakonom propisanim vrijednostima, danas se u tu svrhu upotrebljavaju uređaji, koji sa pratećim sadržajima, čine kompletno postrojenje za čišćenje dimnih plinova. Suvremene metode čišćenja dimnih plinova omogućuju vrlo veliku efikasnost uklanjanja štetnih komponenti iz otpadnih plinova. U radu su opisane metode termičke obrade otpada sa naglaskom na metodama čišćenja dimnih plinova kao jednog od najzahtijevnijih dijelova termičke obrade. U sklopu rada opisano je jedino postrojenje za termičku obradu opasnog otpada u RH Herbos Sisak. Rezultati mjerenja emisija obavljenih sukladno svim važećim pravilnicima i propisanim normama kao i rezultati modeliranja širenja onečišćenja u okoliš, pokazali su visoku efikasnost pročišćavanja dimnih plinova iz čega proizlazi da je termička obrada otpada prihvatljiva za okoliš.

Gospodarenje opasnim otpadom dramatično se promijenilo kroz zadnja dva desetljeća i nastavlja se razvijati kao i naše znanje o opasnostima i razvoju metoda gospodarenja otpadom. Opasni otpad je otpad koji predstavlja izravnu ili potencijalnu opasnost za zdravlje ljudi i okoliš i najčešće sadrži jednu ili više karakteristika koje ga čine opasnim. Neka od tih svojstava su kancerogenost, zapaljivost, oksidativnost, korozivnost, otrovnost, eksplozivnost itd. Opasni otpad je posebna vrsta otpada jer se ne može zbrinjavati na uobičajen način kao ostali nusproizvodi našeg svakodnevnog života. Uspješan program gospodarenja opasnim otpadom mora minimalno zadovoljavati zakone o zaštiti okoliša. U ovom radu su opisani problemi opasnog otpada. Razmatrani su zakoni i strateški dokumenti RH za područje gospodarenja opasnim otpadom kojima je obuhvaćen cijeli “životni vijek“ otpada. Dane su praktične definicije opasnog otpada i opisana njegova svojstva. Predstavljena su dva osnovna područja gospodarenja opasnim otpadom: 1) hijerarhija gospodarenja otpadom i 2) minimizacija otpada. U ovom radu dan je pregled različitih fizikalnih, termičkih i bioloških postupaka obrade opasnog otpada.

Zbog naglog povećanja otpada svih vrsta koji zagađuje okoliš i štetno djeluje na zdravlje ljudi i ekosustave u cjelini, postoji veliki interes za ulaganje u razvoj gospodarenja otpadom. Koristi od zbrinjavanja otpada su višestruke: očuvanje ekosustava, otvaranje novih radnih mjesta, smanjenje uvoza i dr. No da bi se to ostvarilo potrebno je pokrenuti educiranje javnosti kako bi se podigla svijest o važnosti razvrstavanja, zbrinjavanja i recikliranja otpada. Pri tom je potrebno akcije provoditi u sklopu djelatnosti Ministarstva za zaštitu okoliša i prostornog uređenja, kao i preko nevladinih eko udruga na lokalnoj razini uz jedan osnovni uvjet-osiguranje dovoljne količine materijalnih sredstava.

U diplomskom radu obrađeno je specifično područje tretmana i zbrinjavanja proizvodnog otpada koji nastaje u djelatnosti naftnog rudarstva (istraživanja, bušenja, specijalnih rudarskih radova, pridobivanja, sabiranja, pripreme za transport i transporta sirove nafte), a ima svojstva opasnog otpada

Složenost današnjega poslovnoga okruženja, imperativ ekološke prihvatljivosti i poslovne uspješnosti, nalaže menadžmentu organizacijskih jedinica u šumarstvu stalnu analizu svih relevantnih pokazatelja uspješnosti poslovanja. U takvim okolnostima uspješnost je poslovanja teško ocijeniti tradicionalnim pristupima. U ovom se radu razmatraju dodatne tehnike ocjenjivanja efikasnosti primjenjive pri uspoređivanju organizacija koje upravljaju/gospodare okolišem, pri čemu njihovu uspješnost osim novčane dobiti određuje i ekološka dimenzija poslovanja. Primjenom analize omeđivanja podataka (AOMP) ocijenjena je efikasnost radnih jedinica u šumarstvu u Republici Hrvatskoj uzimajući u obzir njihov poslovni rezultat, ali i količine opasnoga otpada koje pritom proizvode. Osnovnim modelima AOMP određena je razina efikasnosti 13 radnih jedinica mehanizacije koje djeluju u okviru poduzeća Hrvatske šume d.o.o. Zagreb, utvrđene su projekcije neefikasnih jedinica na granicu efikasnosti te izvori i iznosi neefikasnosti. Rezultati pokazuju da analiza omeđivanja podataka može biti vrlo koristan alat na strateškoj i operativnoj razini odlučivanja u šumarstvu. U radu su također prikazane pogodnosti i mogućnosti primjene metode AOMP te ograničenja ovih modela.

Gospodarenje medicinskim otpadom, koji po svojim svojstvima može biti opasan i/ili inertan, u Hrvatskoj je regulirano trima temeljnim pravnim aktima: Zakonom o otpadu, Pravilnikom o vrstama otpada te Naputkom o postupanju s otpadom koji nastaje pri pružanju zdravstvene zaštite. Uz njih još su i Zakon o prijevozu opasnih tvari i Zakon o otrovima akti koji podupiru provedbu ovih propisa. Slijedom razvoja suvremenih cjelovitih sustava za gospodarenje otpadom razvijen je i cjeloviti sustav za gospodarenje medicinskim otpadom koji se zasniva na hijerarhijskome načinu postupanja s otpadom, i to od kontrole mjesta nastanka do mjesta konačne dispozicije. Prioritet je svakako izbjegavanje nastanka otpada, tj. smanjenje potencijala otpada, međutim to nije uvijek moguće, stoga je otpad potrebno sortirati, primjereno predobraditi, na poseban način transportirati, konačno obraditi te ostatke prikladno deponirati. Konačna metoda obrade mora biti ona koja će proizvesti najmanji rizik za ljudsko zdravlje i okoliš. Provođenjem cjelovitog sustava gospodarenja otpadom velike količine otpada mogle bi se zbrinuti u okviru tehnološkog i komunalnog otpada, čime bi zbrinjavanje opasnoga medicinskog otpada zahtijevalo manja financijska sredstva. Svaki od ovih koraka zakonski je definiran i opisan, međutim njegovo je provođenje najveći problem. U lancu od mjesta nastanka u zdravstvenim ustanovama pa sve do konačne dispozicije nailazimo na neprimjereno rukovanje, nepoštivanje propisa o ambalaži, pa sve do obrade u postrojenjima bez uporabne dozvole. Nema potpunih podataka o količinama i tokovima medicinskog otpada, ali ni sustava državne kontrole putem sanitarne inspekcije. Poseban su problem lokacije za konačno odlaganje, tj. nedostatak sanitarnih odlagališta. Hrvatska je potpisnica međunarodnih konvencija o nadzoru prekograničnog prometa opasnog otpada i njegovu odlaganju (Baselska konvencija). U okviru projekta CARDS započeta je izrada analize stupnja usklađenosti zakonodavstva RH s pravnom stečevinom EU-a za područje gospodarenja otpadom., Medical waste management in Croatia is regulated by three fundamental legal acts: Waste Act, Ordinance on Waste Types and Directive on Manipulation of Waste Generated in Health Care. The implementation of these acts and waste management in general are also supported by Transport of Hazardous Materials Act and Toxic Substances Act. Modern trends in waste management promote an integral approach also called “waste chain”. This integral approach to medical waste management is based on hierarchical structuring of waste management structure from the point at which the waste is produced to its final disposal. Priority is always given to reducing the amount and the harmfulness of waste by replacing harmful materials with those that are not, but where this is not possible, waste management includes reduction by sorting and separating, pretreatment on site, safe transportation, final treatment and sanitary disposal. Methods of choice for the final treatment should be the least harmful for human health and environment. Integral medical waste management could greatly reduce quantities of medical waste and consequently financial strains. Even though Croatian regulations define and cover all steps in the waste management chain their implementation is one of the country’s greatest issues. Improper practice is seen from waste production in healthcare institutions to the final disposal, and includes handling, sorting, use of containers, or treatment in incinerators. Information on quantities, type and flow of medical waste are inadequate, just as sanitary control. In addition, Croatia lacks locations for sanitary landfills. Croatia has signed international conventions on the supervision and control of transfrontier waste shipments. Within the CARDS project, Croatia has started to harmonise its laws with acquis communitaire related to waste management. Although waste management is one of the priorities defined within the National Environment Action Plan, Croatia still has not made a strategy for waste management.

Cilj ovog predavanja je da skrene pažnju svih prisutnih, kaštelanskih i solinskih vijećnika, predstavnika županijskih službi, ekoloških udruga i predstavnika Dalmacijacementa, na proizvodnju cementa kao primjer održive tehnologije koja proizvodi što kvalitetnija materijalna dobra uz što manji utrošak prirodnih resursa (sirovina i energija) i uz što manji negativni utjecaj na okoliš. Poštivanjem zakonske regulative o zaštiti okoliša, uvjeta o graničnim vrijednostima (GVE) onečišćenih tvari u otpadnom plinu kod tehnoloških procesa proizvodnje cementa (N.N. 105/02) te uspostavljanjem Programa upravljanja okolišem (ISO 14 000), cementna industrija moći će se afirmirati kao održiva tehnologija i važan čimbenik održivog razvoja.

Rekonstrukcija željezničke pruge podrazumijeva zamjenu dotrajalih pragova, željeznih tračnica i nasipa pruge. Željeznički pragovi se radi sprječavanja degradacije premazuju kreozotnim uljima i periodički tretiraju pesticidima, fungicidima i herbicidima. U postupku zamjene dotrajalih pragova, prema Zakonu o otpadu NN 178/04, odnosno prema Uredbi o kategorijama, vrstama i klasifikaciji otpada s katalogom otpada i listom opasnog otpada (NN 50/05), takva se vrsta otpada mora adekvatno zbrinuti. Nasip pruge je kamen tucanik koji poprima nakon nekog vremena crnu boju na površini, a prostor ispod površine često bude ispunjen tekućinom i muljem. Ovakva onečišćenja tucanika nastala su tretiranjem pojasa pruge herbicidima, fungicidima i pesticidima, ispuštanjem fekalija na prugu iz sanitarnih čvorova vagona, curenjem mazivih ulja i masti s vlakova i vagona na prugu te razlijevanjem i rasipanjem tereta u prijevozu. U ovom radu obrađena je problematika građevinskog otpada (drvenih pragova i tucanika) nastalog rekonstrukcijom željezničke pruge. Dan je prikaz dosadašnjih saznanja, europskih i svjetskih iskustava u rješavanju navedene problematike te mogućnosti i načina zbrinjavanja nastalog otpada.

U članku se izvješćuje o nalazima na temelju upitnika o zbrinjavanju opasnog otpada u 13 radnih jedinica, koje s 367 mehaniziranih sredstava obavljaju sječu, izradu i transport drva te grade šumske prometnice u državnim šumama Republike Hrvatske, i istu održavaju u vlastitim servisnim radionicama. Za svaku radnu jedinicu skupljeni su podaci o broju zaposlenih i broju mehaniziranih sredstava rada, količinama i vrstama opasnog otpada pri održavanju, ispunjavanju obveza iz Zakona o otpadu te općim pitanjima zbrinjavanja otpada i zaštite okoliša. Matematičkom obradom podataka i interpretacijom nalaza došlo se do zaključaka o najvažnijim gledištima postupanja s opasnim otpadom. Provedba upitnika i iz njega proizašli rezultati smatraju se bitnim u nastojanju uspostave cjelovitoga sustava gospodarenja s otpadom u šumarstvu.

Članak polazi od teze da se ekološki problemi u svijetu i Hrvatskoj nisu smanjili. Njihovo je obilježje sukcesivnost i kumulativnost u nastajanju i trajnost u postojanju. Iznose se rezultati empirijskog istraživanja percepcije ekoloških problema (zagađivanje zraka, vode, hrane, smanjenje prirodnih resursa i obradivih površina, gomilanje komunalnog i opasnog otpada, odumiranje šuma i klimatske promjene) kao danas "zabrinjavajućih" na reprezentativnom uzorku od 1202 ispitanika u Hrvatskoj 2004. godine. Primijenjen je instrument od jedanaest tvrdnji. Najviše su zabrinjavajući "neodgovarajuće zbrinjavanje komunalnog otpada", "gomilanje opasnog otpada" i "zagađenost hrane", a najmanje zabrinjavajući su "zagađenost pitke vode", "rijeka, jezera i mora" te "odumiranje šuma". Utvrđene su statistički značajne razlike na nekim sociodemografskim obilježjima. Multivarijatna analiza izdvojila je dva faktora "klasični ekološki problemi" i "novi ekološki problemi". Računate su korelacije ovih faktora sa socijalno-ekološkim orijentacijama (antropocentrizam, ekocentrizam i tehnocentrizam) i pojedinim tvrdnjama na instrumentu. Usporedba rezultata nekoliko istraživanja (1988., 1994.) s ovima (2004.) pokazuje se da su ispitanici "strože" - u biti "realnije", procjenjivali ekološke probleme. Istodobno su "blaže" - u biti "pesimističnije", procjenjivali kakvi će ti problemi biti u sljedećem razdoblju (za 10-15 godina). Pri sljedećoj procjeni ispitanici su postupali na isti način. Prosječne vrijednosti aktualne procjene (2004.) veće su nego prijašnje (1988.) aktualne procjene, a manje od očekivanja. Hrvatskoj je potreban eko-barometar.

Članak polazi od teze da se ekološki problemi u svijetu i Hrvatskoj nisu smanjili. Njihovo je obilježje sukcesivnost i kumulativnost u nastajanju i trajnost u postojanju. Iznose se rezultati empirijskog istraživanja percepcije ekoloških problema (zagađivanje zraka, vode, hrane, smanjenje prirodnih resursa i obradivih površina, gomilanje komunalnog i opasnog otpada, odumiranje šuma i klimatske promjene) kao danas «zabrinjavajućih» na reprezentativnom uzorku od 1202 ispitanika u Hrvatskoj 2004. godine. Primijenjen je instrument od jedanaest tvrdnji. Najviše su zabrinjavajući «neodgovarajuće zbrinjavanje komunalnog otpada», «gomilanje opasnog otpada» i «zagađenost hrane», a najmanje zabrinjavajući su «zagađenost pitke vode», «rijeka, jezera i mora» te «odumiranje šuma». Utvrđene su statistički značajne razlike na nekim sociodemografskim obilježjima. Multivarijatna analiza izdvojila je dva faktora «klasični ekološki problemi» i «novi ekološki problemi».Računate su korelacije ovih faktora sa socijalno-ekološkim orijentacijama (antropocentrizam, ekocentrizam i tehnocentrizam) i pojedinim tvrdnjama na instrumentu. Usporedba rezultata nekoliko istraživanja (1988., 1994.) s ovima (2004.) pokazuje se da su ispitanici«strože» - u biti «realnije», procjenjivali ekološke probleme. Istodobno su «blaže» - u biti «pesimističnije»,procjenjivali kakvi će ti problemi biti u sljedećem razdoblju (za 10-15 godina). Pri sljedećoj procjeni ispitanici su postupali na isti način. Prosječne vrijednosti aktualne procjene (2004.) veće su nego prijašnje (1988.) aktualne procjene, a manje od očekivanja. Hrvatskoj je potreban eko-barometar., The starting point is the thesis that environmental problems in the world and in Croatia have not been reduced. Their characteristic is successiveness and cumulativeness in arising and permanency in duration .The results of empiric research of perception of environmental problems are here presented (pollution of air, water and food, reduction of natural resources and arable land, accumulation of municipal and hazardous waste, forest decline and climate changes), as being nowadays 'disturbing', on a representative sample of 102 respondents in Croatia, during the year 2004. An instrument comprising eleven assertions has been applied. Most disturbing are 'inappropriate municipal waste disposal', 'hazardous waste accumulation' and 'food contamination', while the least disturbing are 'drinking water pollution', 'pollution of rivers, lakes and seas' and 'forest decline'. Statistically significant differences have been estimated with some social and demographic features. Multivariant analysis has isolated two factors: 'classical environmental problems' and 'new environmental problems'. Correlations between these factors with social and environmental orientations (anthropocentrism, eco-centrism and techno-centrism) and particular assertions on the instrument have been calculated. The comparison of the results of several research (from 1988 and from 1994) with these (in 2004) has shown that respondents estimated ‘more strictly’ – in fact ‘more realistically’, environmental problems. At the same time they estimated ‘more mildly’ – in fact ‘more pessimistically’, how will the problems look like in the next period (for 10 to 15 years in the future). During the following evaluation, the respondents acted in the same way. Average values of the actual estimation (from 2004) are larger than those former (1988) actual estimations, and lesser than expected. An eco-barometer is required for Croatia., Der Artikel geht von der These aus, dass die Umweltprobleme, sowohl in der Welt als auch in Kroatien, sich nicht gemindert haben. Ihre Kennzeichen sind Sukzessivität und Kumulativität im Entstehen und Dauerhaftigkeit im Existieren. Es werden Resultate der empirischen Forschung der Perzeption der Umweltprobleme vorgelegt (Luf-t, Wasser- und Nahrungsmittelverschmutzung, Rückgang der Ressourcen und bestellbaren Flächen, Anhäufung von Kommunalabfall und Sondermüll, Waldsterben und Klimawechsel), die heutzutage als „besorgniserregend“ gelten, auf Grund einer 2004 in Kroatien durchgeführten Repräsentativen Stichprobe mit 1202 Befragten. Es wurde ein Instrument von elf Behauptungen eingesetzt. Als im höchsten Grade besorgniserregend gelten „inadäquate Entsorgung von Giftmüll“ und „Nahrungsmittelverschmutzung“, als am wenigsten besorgniserregend werden „Verschmutzung von Trinkwasser“, Flüssen, Seen und Meeren“ sowie „Waldsterben“ gesehen. Es wurden statistisch relevante Unterschiede an einigen soziodemographischen Kennzeichen festgestellt. Durch die multivariate Analyse wurden zwei Faktoren gesondert: „klassische Umweltprobleme“ und „neue Umweltprobleme“. Die Korrelationen dieser Faktoren mit sozialökologischer Ausrichtung (Anthropozentrismus, Ökozentrismus und Technozentrismus) und einzelnen Behauptungen am Instrument wurden errechnet. Aus einem Vergleich der Resultate von Forschungen aus1988 und1994 mit dem Resultat der Forschung aus 2004, ist es ersichtlich, dass die Befragten „strenger“ im Grunde genommen „realistischer“ über die Umweltprobleme geurteilt haben. Gleichzeitig haben sie „weniger streng“, im Grunde genommen „pessimistischer“ geschätzt, wie diese Probleme im Zeitraum von nächsten 10 bis 15 Jahren sich entwickeln werden. Bei der nächsten Bewertung sind die Befragten auf die gleiche Art und Weise vorgegangen. Die Durchschnittswerte der aktuellen Schätzung (2004) sind höher als die aus der vorherigen (1988), aber niedriger als erwartet. Kroatien braucht ein Ökobarometer.

U članku se razmatra stanje odlagališta otpada u Republici Hrvatskoj koje se temelji na službenim podacima dobivenim od nadležnih tijela lokalne uprave i samouprave tijekom prve polovine 2004. godine. Odlagališta se prikazuju s aspekta raspoloživog kapaciteta i količine odloženog otpada, vrsta odloženog otpada (uključujući i opasni otpad), provedbe sanacije, načina tretmana procjednih voda i otplinjavanja, provođenja monitoringa, nekih od važnijih osobina lokacije, te gravitacijskih područja s kojeg se otpad na odlagalište dovozi i subjekata (komunalnih poduzeća, koncesionara) koji dovoze otpad na odlagalište.

U tehnološkom procesu proizvodnje nafte i prirodnog plina nastaje tehnološki otpad (talozi iz rezervoara i tehnoloških posuda, zauljena zemlja i dr.) dio kojeg, na temelju svojstava i štetnih sastojaka koje sadrži, spada u opasni otpad. Za njegov prihvat, privremeno odlaganje, predobradu, obradu i trajno odlaganje izgrađeni su objekti - Centralne otpadne jame (COJ). Prije odlaganja u COJ takav otpad se obrađuje živim vapnom i kroz proces stabilizacije/solidifikacije pretvara u slabo topivi – inertni materijal, te odlaže u dijelu COJ-a koji je za tu svrhu predviđen. Zbog akumuliranja inertnog materijala i ograničenog kapaciteta na lokaciji COJ-a, postavlja se problem lokacije trajnog zbrinjavanja većih količina obrađenog otpada. U svijetu, stabilizacija/solidifikacija živim vapnom koristi se kao tehnika obrade i organskog i anorganskog tehnološkog otpada. Svjetska iskustva međutim pokazuju da ako se ova tehnika koristi kod obrade organskog tehnološkog otpada, ili otpada koji sadrži i organske i anorganske onečišćivače kod njene primjene se mora biti jako oprezan jer ne dolazi do dovoljnog reduciranja kretanja onečišćivača u okoliš. Za materijale koji sadrže organske ili anorganske i organske onečišćivače razvijaju se nove tehnike obrade. U radu se prikazuju rezultati laboratorijskih istraživanja novih načina predobrade i obrade tehnološkog otpada iz naftnog rudarstva. Uzorci tehnološkog otpada iz COJ-Vinkovci u laboratorijskim uvjetima su obrađivani primjenom pojedinačnih materijala (cement, organofilna glina, damolin - kalcinirana Moler glina) ili kombiniranom primjenom nekoliko različitih materijala. Za usporedbu rezultata korišten je uzorak tehnološkog otpada obrađen vapnom. Dobiveni rezultati jasno ukazuju da se opasni tehnološki otpad može tretirati puno efikasnije, uz upotrebu primjerenijih materijala (npr. organofilna glina) čime se može bitno reducirati otpuštanje onečišćivača iz tako obrađenog otpada u okoliš. Na taj način mogao bi se riješiti problem trajnog odlaganja obrađenog otpada.

Činjenica da je elektropećna prašina opasan tehnološki otpad kao i to da nije moguće njezino izravno odlaganje na tlo, pokazuje potrebu njezina prevođenja u neopasan otpad koji je moguće zbrinuti bez naknadnoga štetnog djelovanja na okoliš. S razvojem ekološke svijesti i s unapređenjem zakonskih propisa kojima se osigurava zaštita okoliša i gospodarenje otpadom, pristupilo se sustavnom rješavanju problema elektropećne prašine - opasnog tehnološkog otpada, i to kako s ekološkoga tako i s gospodarskog stajališta, što je imalo za posljedicu razvoj različitih postupaka oporabe elektropećne prašine. Pristupi svjetskih stručnjaka rješavanju problema elektropećne prašine kao opasnog otpada bili su različiti i rezultirali su razvojem različitih procesa. Dok su jedni rješenje problema vidjeli u eluciji teških metala, drugi su svoja istraživanja usmjerili u razvijanje procesa za njihovu ekološku inaktivaciju, odnosno kemijsku imobilizaciju, nakon čega se tako obrađeni otpad može odložiti na tlo bez opasnosti od negativnog utjecaja na okoliš. Različiti su autori u iznalaženju rješenja za zbrinjavanje elektropećne prašine dosegli i različite rezultate u svojim istraživanjima, pa su neki od razvijenih procesa danas već i potpuno komercijalizirani, te se više ili manje primjenjuju u svijetu, neki su na razini pilot-postrojenja ili pak u laboratorijskim razmjerima. U ovom je radu dan pregled do sada razvijenih i komercijaliziranih procesa koji se uglavnom primjenjuju u oporabi elektropećne prašine, dok su manjim dijelom prikazani procesi njezine inaktivacije, odnosno stabilizacije prije trajnog odlaganja.

Suradnici Instituta ” Ruđer Bošković” bili su u više navrata uključeni u ekološka istraživanja područja Jakuševca. S obzirom na požar u spalionici “ PUTO” na osnovi mišljenja i preporuke Ravnatelja Instituta “ Ruđer Bošković” , Zagreb suradnici Instituta Dr. sc. Mladen Picer i Ana Škrlin dip. inž, 06.08 sakupili su uzorke zemljišta i trave na području Jakuševca radi njihove analize na sadržaj toksičnih zagađivala. Dne 09. 08 od strane MUP-a Zagreb Institut je zaprimio zahtjev za ispitivanje prisutnosti otrovnih polikloriranih bifenila na mjestu događaja. Kako su u međuvremenu već bili u kemijskom postupku uzorci okoliša spalionice “ Puto” to smo nastavili rad na tim već sakupljenim uzorcima. Tokom napisa u štampi o navodnom postojanju spaljenih transformatora u krugu Spalionice i navodno nađenih visokih razina PCB-a u uzorcima zemljišta, Dr. M. Picer je 21.08 na temelju prije navedenih traženja ušao u krug Spalionice i sakupio 4 uzorka raznog materijala radi njihove analize na organohalogena zagađivala. a) Uzorci sakupljeni 06.08. 2002 Uzorci površinskog sloja tla na postajama označenih na priloženoj karti Tlo 1 Tlo 2 (postaja 1) . Tlo3 i Tlo 4 na postaji 2. Tlo 5 na postaji 3, Tlo 6 na postaji 4. Uzorci trave skupljeni su TR 1 na postaji 5 i TR 2 na postaji 4. b) Uzorci sakupljeni iz kruga Spalionice 21. 08 Uzorak SP 1 je “ čisti” filter pepeo koji se nalazio u vreči uz izlazne cijevi sakupljanja filter praha. Uzorak SP2 je filter prah koji je bio spremljen u zapaljenom skladištu Spalionice te je zaprljan garežom od požara. Uzorak SP3 je garež sakupljen među nagorjelim metalnim bačvama Uzorak SP4 je sakupljena gusta uljnata masa u blizini spaljenih transformatora i/ili kondenzatora. Prema dobivenim rezultatima možemo zaključiti da uzorci tla uzeti u udaljenosti od oko 700 do 900 m od same spalionice “ PUTO” nisu značajnije zagađeni polikloriranim bifenilima u odnosu na do sada poznate podatke o sadržaju ovih spojeva u ruralnim područjima. Istovremeno su uzorci zemljišta analizirani na sadržaj određenih kloriranih insekticida. Prikazane razine ovih zagađivala su često blizu granice osjetljivosti metode pa čak i ispod te granice. Prema poznatim ostalim podacima također se može zaključiti da nađene razine ovih zagađivala ne prelaze vrijednosti tipične za ruralna područja. U slučaju uzoraka trave, opažen je značajniji sadržaj polikloriranih bifenila u uzorku koji je sakupljen neposredno uz spalionice “ PUTO” . Uzorci koji su sakupljeni unutar samog kruga Spalionice pokazali su određene povišene vrijednosti polikloriranih bifenila. Čak i uzorak “ čistog” filter pepela (SP1) pokazao je određenu razinu PCB dok je pepeo zaprljan s garežom od požara (SP2) i sam garež (SP3) pokazivao nešto povišene razine PCB. Uzorak SP4 je izrazito zagađen polikloriranim bifenilima i očito ukazuje na vrlo ozbiljnu kontaminaciju područja unutar kruga Spalionice kraj nagorjelih kondenzatora. Vjerojatno su izgorjeli kondenzatori bili punjeni uljem sa značajnim sadržajem polikloriranih bifenila čiji su neizgorjeli ostaci tokom požara prodrli u okoliš.

Zbrinjavanje otpada predstavlja veliki problem, kako sa stajališta zaštite okoliša tako i sa stajališta zaštite zdravlja ljudi i životinja. Da bi se to postiglo neophodno je preuzeti cjelovitu kontrolu nad otpadom od mjesta nastajanja pa do konačnog zbrinjavanja. U pozitivan trend zbrinjavanja otpada, želi se uklopiti i veterinarska stanica Bjelovar. U njoj nastaju vrlo različite vrste i srazmjerno velike količine otpada. Svakako je tu najznačajniji onaj koji se svrstava u opasni otpad zbog svoje moguće infektivnosti. Njegovo zbrinjavanje je i najsloženije i najzahtjevnije. Imajući u vidu cjeloviti sustav gospodarenja otpadom, početno nastojanje njegova rješavanja započelo se je identifikacijom, sortiranjem i određivanjem količine krutog otpada. Željelo se je ustanoviti koliko otpada, sličnog komunalnom nastaje godišnje po pojedinoj vrsti, kako bi se mogao napraviti plan za njegovo cjelovito zbrinjavanje. Kruti otpad , koji je po sastavu podijeljen u staklo, papir, metal, plastiku i ostalo, prikazanje u težinskim jedinicama te je određen i njegov postotni udio u cjelokupnoj masi za tri godine istraživanja od 1997. do 1999. godine. Rezultati rada pokazuju da je ukupna količina krutog otpada u 1997: godini iznosila 2833 kg i da se u 1998. godini povećala na 4089 kg što je iznosilo 44% povećanje, a u 1999 godini ona je iznosila 3373 kg dakle 19% više nego 1997 godine, a 18 % manje nego 1998 godine. U sve tri istraživane godine najveći postotni udjel u ukupnoj masi krutog otpada ima staklo. Njegov udjel iznosi oko 60%, točnije opada od 64.4% u 1997. godini, na 60.9% u 1998. godini , a u 1999. godini iznosi 60.0%. U težinskim jedinicama u 1999 godini, zbog veće težine ukupnog otpada, to je za 233 kg vise od 1997. godine. Papir je po zastupljenosti odmah iza stakla. U tri istraživane godine najviše ga je bilo 1998. kada je postotni udjel iznosio 24.1 % ili težinski 986 kg. U 1997. godini njegov dio iznosio je 16.4% ( 465 kg), a 1999. godine 22.4% ( 756 kg). Metalni otpad je od 1997 godine kada je postotni udio iznosio 4.9 % (140 kg) u 1998. godini opao na 1.5 % ( 62 kg) , ali 1999. godine opet pokazuje porast , i to na 2.7% odnosno (90 kg). Dakle u 1998. godini bilo je metalnih predmeta manje za 78 kg nego u 1997. godini, ali ih u 1999 godini ima za 28 kg više. Plastika koja po težini ne predstavlja veliki udjel, jako opterećuje, odnosno povećava volumen otpada. U tri istraživane godine, 1997. postotni udio je iznosio 9.7% ( 273 kg) pa je porastao u 1998. godini na 11.4% ( 466 kg), da bi se 1999. godine smanjio na 10.5% (355 kg). U ovom početnom nastojanju identifikacije radi sortiranja otpada u veterinarskoj stanici nije uzet u obzir ostali neupitno opasni otpad, kao sto su lijekovi, pesticidi, te lešine životinja ili njihovi dijelovi kao i tjelesne tekućine. Taj se dio rješava djelomično transportom u kafileriju, dok sve ostalo neadekvatno zbrinjava kao komunalni otpad. Dobiveni rezultati o dijelu veterinarsko medicinskog otpada koji je sličan komunalnom ali se kao takav ne može zbrinjavati i odlagati, jer je potencijalno infektivan, doprinijeti će nastojanju da se smanji štetan utjecaj tog dijela problematičnog otpada, izdvajanjem od ostalog otpada. Za početak će se trebati napraviti plan i projekt izdvojenog sakupljanja problematičnog otpada. U skoroj budućnosti trebati će izraditi cjeloviti sustav gospodarenja veterinarsko- medicinskim otpadom u okviru veterinarske stanice, koji će se moći uklopiti u cjeloviti sustav gospodarenja otpadom grada. Dio otpada sličnog komunalnom rješavati će se zbrinjavanjem na odlagalište komunalnog otpada. Infektivni, najopasniji dio svakako će se morati adekvatno obraditi, najbolje spaliti u spalionicama. Na sličan način trebati će zbrinuti i ostali opasni otpad iz veterinarske stanice.

Način prikupljanja, transport, obrada i odlaganje otpada mogu imati potencijalno negativni utjecaj na stanje okoliša i ljudsko zdravlje. U ovom radu daju se podaci o količinama otpada u nekim zemljama, prije svega opasnog industrijskog otpada, kao i o njegovoj prirodi. Daju se podaci o dozvoljenim graničnim vrijednostima pojedinih tvari u eluatima. Opisuje se uloga odlaganja opasnog otpada i postupci pri odlaganju opasnog otpada. Navodi se važnija hrvatska legislativa iz područja opasnog otpada. Važno je informiranje između pojedinih zemalja po pitanju tehničke regulative i standarda. Namjera je rada prikazati količinu i vrstu otpada u pojedinim zemljama, te važnost njihovog pravilnog odlaganja.

Zbog loših vremenskih prilika ( jak vjetar, kiša, hladnoća) ili nekih drugih razloga, tijekom velikih akcija zaštite šuma, može se odgoditi aplikacija pesticida na duže vrijeme. Ako odgoda traje tjedan i više dana, daljnja aplikacija je neučinkovita, pa se od nje odustaje. Velike količine pesticida tad ostaju neutrošene i skladište se duže vremena. Nakon dugotrajnog uskladištenja javlja se problem kuda, odnosno što s takvim pesticidima koji se sada tretiraju kao opasni otpad. U ovom radu dokazujemo kako insekticidi kojima je višestruko prošao rok trajnosti još uvijek zadržavaju djelotvornost koja opravdava njihovu uporabu. Pokusom je ispitano 6 insekticida, odnosno 5 djelatnih tvari. To su biološki preparati Foray i Thuricide, insektistatici Dudim i Dimilin te kontaktni piretroidi Karate i Fastac. Za test smo odabrali gusjenice dviju vrsta štetnika iz porodice Lepidoptera: kukavičjeg suznika (Malacosoma neustria L.), štetnika na hrastu i borova četnjaka (Thaumetopoea pityocampa Schiff.), štetnika na borovima.

Polazeći od sustavskog pristupa i pretpostavke o potrebi djelotvornog poslovanja opasnim otpadom izrađena je zamisao poduzeća za poslovanje opasnim otpadom. Jasno su razlučeni i objašnjeni procesi i podupirajuće infrastrukturne funkcije u poduzeću i okolini. Definiran je pojam opasnog otpada, opisani su mehanizmi prijenosa i procjena rizika od opasnog otpada. Na temelju iskustava u poslovanju otpadom izvedni su zaključci.

Opisuje se problematika zbrinjavanja radioaktivnog i ostalog opasnog otpada. Istaknuto je da nisu priznata konačna rješenja za zbrinjavanje visokoradiaktivnog otpada, postoje samo prijedlozi i obavljaju se pokusi. Navedeni su načini i prikazani detalji o zbrinjavanju srednjoaktivnoga i niskoaktivnog nuklearnog otpada, a slično se radi i s opasnim otpadom iz kemijske industrije. Autori predlažu da se najopasniji otpad spremi u duboke jame velikog promjera na dubinama 300-2000 m.

Sustav gospodarenja tehnološkim, opasnim i neopasnim otpadom postepeno se ali uspješno uvodi u gospodarsku praksu RH. Niz novih zakonskih i podzakonskih akata, jačanje ukupne infrastrukture u području te podizanje razine općeg sagledavanja ovog problema glavni su uzroci pozitivnih pomaka. S druge strane, nedovoljna opremljenost objektima za obradu i zbrinjavanje tehnološkog otpada kao i opći financijski i proizvodni problemi s kojima se suočava domaća industrija, onemogućuje brže i efikasnije rješavanje problema zbrinjavanja tehnološkog otpada. U ovom se pregledu daje okvirni prikaz stanja s naglaskom na najveće pozitivne pomake ali i uočene probleme u odnosu na stanje prikazano i diskutirano na prošlom Simpoziju, održanom u studenom 1996.

U radu su prikazani izvori nastajanja opasnog industrijskog otpada, rukovanje, skladištenje i način zbrinjavanja otpada u tvornici tiskanih pločica kompanije Ericsson-Nikola Tesla. U proizvodnji tiskanih pločica koriste se rzličiti materijali, kemikalije i organska otapala. Produkt obrade otpadnih voda je ugušćeni talog-mulj metalnih hidroksida i sulfida također opasni otpad. Rukovanje, skladištenje i nadzor nad opasnim otpadom provodi se prema sustavu za zaštitu okoliša u kompaniji.

Svrha je ovog pregleda prikaz dosadašnjih spoznaja APO-Agencije za posebni otpad o postupanju s opasnim otpadom u Republici Hrvatskoj. U pregledu se želi upozoriti na opća načela koja treba poštivati pri postupanju opasnim otpadom, držeći se principa održivog razvitka, ukazati na važnost i ulogu infrastrukture u postavljanju sustava te dati uvid u osnovne aktivnosti koje se trenutno provode u području postupanja opasnim otpadom.

Uspješno, ekološki i gospodarski podobno gospodarenje opasnim otpadom, zahtjeva uspostavu cjelovitog sustava na razini države. To je složen i dugotrajan proces u kojemu se ne mogu očekivati brzi rezultati. S druge strane, problemi s određenim vrstama otpada su toliki da se ne može čekati na uspostavu cjelovitog sustava. S toga je u okviru aktivnosti gospodarenja opasnim otpadom, APO- Agencija za posebni otpad, pristupila zbrinjavanju nekoliko vrsta/tipova opasnih otpada. U ovom radu prikazana su tri takva uspješna primjera: 1. Zbrinjavanje opreme i uređaja koji sadrže PCB-e spaljivanjem u inozemstvu, 2. Zbrinjavanje anorganskih muljeva ugradnjom u opekarske proizvode, 3. Sustav gospodarenja otpadnim uljima u postojećim uvjetima.

U članku je prikazano tehnološko /idejno rješenje Centra za obradu opasnog otpada, kao "nulta" verzija projektne dokumentacije, izrađene s ciljem procjene potrebnih tehnologija i cijene takvog objekta. Centar za obradu opasnog otpada bio bi samo jedan segment cjelovitog sustava zbrinjavanja opasnog otpada na razini države. U rješenju Centra prikazane su vrste opasnog otpada koji će se obrađivati, tehnološki put otpada kroz Centar i opis tehnoloških sustava za predobradu i obradu otpada. Centar je projektiran za 60.000 tona opasnog otpada godišnje, a ukupna investicija bi iznosila oko 150 milijuna DEM. Rješenje Centra je izrađeno za nepoznatu lokaciju.

U članku se iznose rezultati empirijskog istraživanja provedenog tijekom 1993/94. g. na uzorku od 99 industrijskih poduzeća s područja središnje Hrvatske. Istraživano je stanje rješavanja industrijskog otpada, njegove količine, vrste te uloga industrije u rješavanju pitanja zaštite okoliša. Istraživanje je provedeno anketom koja je sadržavala 19 pitanja. Ispitanici su vrednovali svoj otpad u pet kategorija: anorganski, organski, opasni otpad, otpadni mulj, otpadna ulja. Problem ukla¬njanja otpada rješava se na nekoliko načina: odvozi ga komunalno poduzeće na javni deponij, odlaže se u krugu pogona (nekontrolirano), unutar tvornica djeluju vlastite mini–spalionice, odnosno deponiji, a dio industrije svoj otpad samostalno regenerira ili ga prodaje. Kontrola otpada provodi se rijetko, a samo velika industrijska poduzeća imaju odjele zaštite okoliša. Istraživanje je potvrdilo činjenicu da suradnja sa znanošću i ulaganja u zaštitu okoliša ovise više o razini ekološke svijesti rukovodećih ljudi nego o financijskim sposobnostima., This article presents the results of an empirical research that was performed during 1993/94. on the sample of 99 industrial plants in the region of Central Croatia. There is examined the situation regarding the solution of industrial waste disposal and its quantity, quality, and with concern to the industry, regarding its part in the environmental protection. The research is carried out by a survey consisting of 19 questions. The respondents evaluated their waste in five categories: inorganic, organic, and dangerous waste, waste silt, waste oils. The problem of waste disposal is solved in several different procedures; it is being removed by municipal service and disposed at municipal waste disposal site, disposed in the factory area (with no control), within the factories are working small incineration plants, i.e. waste disposal site, and some industries process their waste and regenerate it by themselves, while some of them are selling it. The control of waste is being carried out very seldom, and only big industrial corporations have their own departments for environmental protection. This research confirmed the fact that scientific co–operation and investments in environmental protection depend not as much upon the financial capabilities, as upon the environmental consciousness of the management., Hier werden die Ergebnisse der empirischen Erforschung gegeben die im Lauf des Jahres 1993/94 am Muster von 99 Industriebetrieben aus Mittelkroatien durchgeführt wurde. Es wurde die Situation der Entsorgung von Industrieabfall mit Rücksicht auf die Menge, die Art und die Rolle der Industrie in der Lösung von der Umweltschutzfrage untersucht. Die Erforschung wurde mit einer Umfrage durchgeführt die aus 19 Fragen bestand. Die Abfälle wurden in fünf Kategorien eingeordnet abgeschätzt: organisches, unorganisches, gefährliches Abfall, der Abfallschlamm, die Abfallöle. Der Abfallentsorgungsproblem löst man auf mehrere Verfahren: es wird von Kommunalbetriebe auf Kommunaldeponie weggeführt, es wird unkontroliert innerhalb der Betrieb abgelegt, eigene Miniverbrennungsanlagen bzw. Deponie wirken innerhalb der Betriebe, und ein Teil der Industrie regeneriert oder verkauft ihres Abfall selbst. Abfallkontrolle wird selten durchgeführt, und nur die große Industriebetrieben haben ihre eigene Umweltschutzabteilungen. Die Erforschung hat eine Tatsache bestätigt, daß die Zusammenarbeit mit der Wissenschaft und das Einlegen in den Umweltschutz nicht so von den finanziellen Fachigkeiten, sondern vom ökologischen Bewußtsein der führenden Leute abhängig ist.