Gdje završava industrijski otpad?

Industrijski otpad je tijekom 1990-ih godina činio najveći udio u ukupnoj količini otpada Hrvatske. Međutim, sveopća gospodarska transformacija društva, orijentacija ka uslužnim djelatnostima, prvenstveno trgovini, konzumerizacija društva, zatvaranje brojnih industrijskih pogona odrazilo se i na produkciju otpada kvantitativno i sastavom. Neopasni proizvodni otpad, smanjio se sa 3180000 tona s početka 1990-ih na 1900000 tona u 2007. godini. Neopasni proizvodni otpad čini 97% ukupnih količina proizvodnog otpada i pripada kategoriji otpada iz rudarstva i kamenoloma, te petrokemijske industrije. Dok su Osječko-baranjska i Sisačko-moslavačka županija glavni proizvođači neopasnog otpada, Primorsko-goranska županija prednjači u proizvodnji opasnog otpada (rafinerija nafte). Iako je zakonska regulativa proteklo desetljeće bila usmjerena na zaštitu okoliša i kontrolu uklanjanja otpada kroz deponiranje, spaljivanje u cementarama i industrijskim pećima, te izvozom u zemlje Europske unije: neopasnog otpada u Italiju i Sloveniju, odnosno opasnog u Njemačku i Austriju još uvijek, već po razvijene zemlje tradicionalni eko-industrijski parkovi, u Hrvatskoj nisu niti u fazi planiranja.