Search

Terapija primijenjenom analizom ponašanja (ABA) je pristup liječenju koji se temelji na znanstvenom razumijevanju ljudskog ponašanja. Primjenjuje se na ljude koji se bore s razvojnim stanjima poput autizma i ADHD poremećaja kako bi poboljšali svoju komunikaciju, učenje i društvene vještine. Velik dio temelja bihevioralnih terapija poput ABA seže u rano 20. stoljeće, počevši s filozofijom poznatom kao biheviorizam. Primijenjena analiza ponašanja (ABA) je znanstveno potkrijepljena, visoko individualizirana metoda liječenja. Načini na koje ABA može biti učinkovita ovise o nekoliko čimbenika uključujući, ali ne ograničavajući se na individualne potrebe učenika, učestalost tretmana, specifične intervencije i okruženje u kojem se usluge provode. Iako se može reći da je jedan od krajnjih ciljeva ABA terapije pomoći pojedincima da postignu svoje ciljeve i poboljšaju živote pojedinaca i njihovih obitelji, postoje specifični načini na koje ABA terapija može biti učinkovita. Učinkoviti ABA programi identificiraju izazovna i nepoželjna ponašanja na početku pružanja usluga. Utvrdit će se funkcija ili svrha izazovnog(ih) ponašanja i uspostavit će se sveobuhvatan plan intervencije u ponašanju. Učinkovit plan intervencije u ponašanju trebao bi uključivati načela potkrijepljena istraživanjima za smanjenje neželjenog ponašanja, a također bi trebao uključivati i zamjenska ponašanja. Zamjenska ponašanja su ponašanja koja postižu isti rezultat kao i izazovno ponašanje, ali se smatraju društveno prikladnim, lakim za uključivanje i općenito govoreći, poželjnijima od izazovnog ponašanja. Na primjer, ako se utvrdi da se učenik agresivno ponaša kako bi izbjegao težak zadatak, zamjenska ponašanja koja će se poučavati mogu uključivati traženje stanke ili traženje pomoći. Stoga je jedan od načina na koji je ABA terapija učinkovita procjena i liječenje nepoželjnih ponašanja.

Istraživanje daje uvid u glavne dimenzije i aspekte roditeljskog ponašanja roditelja djece s poremećajem iz spektra autizma (PSA) s obzirom na prisutnost/neprisutnost nepoželjnih ponašanja djece, temeljem samoprocjene. Istraživanje je provedeno na uzorku od N=121 roditelja djece s PSA iz Dalmacije. Rezultati su ukazali na prisutnost restriktivne kontrole i kažnjavanja kada su prisutna nepoželjna ponašanja, dok roditelji čija djeca nemaju nepoželjna ponašanja pokazuju više autonomije za svoje dijete, imaju veće roditeljsko znanje i primjenjuju induktivno rezoniranje. U raspravi se ističe značaj osobnih karakteristika roditelja i partnerstva, kvalitete podrške te znanstveno utemeljenih intervencija i roditeljskog znanja za roditeljsko ponašanje. Predlažu se smjernice za učinkovite intervencije na nepoželjna ponašanja djeteta te poželjne odrednice roditeljskog ponašanja. Također, navode se ograničenja provedenog istraživanja i prijedlozi za buduća istraživanja., The research provides insight into the main dimensions and aspects of behavior of parents of children with autism spectrum disorder with regard to the presence/absence of challenging behavior patterns in children, according to the parents’ self-assessment. The research was conducted on a sample of N=121 parents of children with autism spectrum disorder from the Croatian region of Dalmatia. The results indicate the presence of such parental behaviors as restrictive control and punishment when challenging behaviours are present. On the other hand, the parents whose children do not exhibit challenging behaviors give their child more autonomy, have greater parental knowledge and apply inductive reasoning. The discussion section of the paper emphasizes the importance of parents’ personal characteristics and partnerships, the quality of support, scientifically based interventions, and parental knowledge for parental behavior. Guidelines for empowering parents on effective interventions in cases of challenging behaviors, desirable determinants and aspects of parental behavior, work on personal growth and the quality of relationships are proposed along with suggestions for future research as well as limitations of the conducted research.

Nepoželjnim ponašanjem smatramo sva ona ponašanja koja su previše upadljiva i neprihvatljiva za okolinu te ponašanja koja otežavaju ili onemogućuju usvajanje novih vještina, sposobnosti i navika. Takva ponašanja rezultat su nerazvijene komunikacije, odsutnosti socijalnih vještina te nekih psiholoških ili biofizičkih faktora. Nepoželjna ponašanja manifestiraju se agresivnošću, autoagresivnošću, ispadima bijesa, stereotipijama i ostalim nepoželjnim oblicima. Djeca s teškoćama u razvoju imaju razna prirodna i stečena oštećenja. Svako dijete ima individualne potrebe, osobnost i iskustvo tako da određene teškoće različito utječu na pojedino dijete. Djeca s teškoćama u razvoju kasne u svojemu razvoju pa se i nepoželjna ponašanja znaju pojaviti kasnije te puno duže trajati. Razlikujemo djecu s oštećenjem vida, sluha, glasovno-govorne komunikacije, kao i djecu s intelektualnim, motoričkim, višestrukim zdravstvenim teškoćama te djecu s poremećajem iz autističnog spektra. Stručnjaci i obitelji koriste raznolike terapijske pristupe kako bi smanjili nepoželjna ponašanja djece s teškoćama u razvoju te im omogućili lakše usvajanje socijalnih vještina, znanja i navika. Navedene pristupe mogli bismo klasificirati kao znanstveno utemeljene, znanstveno neutemeljene te one terapijske pristupe koji iziskuju dodatna istraživanja. Undesirable behavior is considered to be all behaviors that are too pervasive and unacceptable to the environment and those behaviors that make it difficult or disable the acquisition of new skills, abilities and habits. Such behaviors are the result of underdeveloped communication, absence of social skills, and some psychological or biophysical factors. Undesirable behaviors are manifested by aggression, auto-aggression, outbreaks of anger, stereotypes, and other unwanted forms. Children with developing disabilities have various natural and acquired injuries. Each child has individual needs, personality and experience so that certain difficulties affect the individual child differently. Children with developing difficulties are late in their development, so unwanted behaviors may appear later and last a long time. We differentiate between children with visual impairment, hearing, voice-speaking communication, as well as children with intellectual, motor, multiple health problems and children with autistic spectrum disorder. Experts and families use a variety of therapeutic approaches to reduce the unwanted behavior of children with developing disabilities and facilitate their social skills, knowledge and habits. These approaches could be classified as scientifically based, scientifically unsubstantiated, and those therapeutic approaches that require further research.

Cilj istraživanja je bio evaluirati efekte individualiziranih programa za poticanje senzorne integracije, koji su izrađeni za desetero učenika s poremećajem iz autističnog spektra iz Centra za autizam u Zagrebu. Procjena je izvršena u dvije vremenske točke, Sustavom za procjenu senzorne integracije, (Viola, 2002. ; translation and adaptation Fulgosi-Masnjak, Osmančević and Lang, 2004). Temeljem rezultata inicijalne procjene izrađeni su individualizirani programi poticanja senzorne integracije, koji su provođeni dva puta tjedno u trajanju od jednog školskog sata, u periodu od veljače do svibnja. Dobiveni podaci su evaluirani kvantitativnom i kvalitativnom analizom. U cilju prikupljanja podataka za kvalitativnu analizu, provedeni su intervjui s edukacijskim rehabilitatorima, koji su iskusni u implementaciji programa poticanja senzorne integracije i praćenju njegovih efekata na adaptivne vještine učenika s PAS. Oni su dali svoja mišljenja o utjecaju primijenjenih programa poticanja na razumijevanje povezanosti između senzorne integracije i smanjenja nepoželjnih ponašanja učenika s autizmom. U kvantitativnoj analizi dobivene su statistički značajne razlike između inicijalnih i finalnih rezultata, čime je potvrđena uspješnost primijenjenih individualiziranih programa poticanja senzorne integracije kod učenika s PAS.

Disciplina je važan faktor za izvođenje odgojno-obrazovnoga procesa. Disciplina se ne postiže preko noći. U radu je naglašen razvoj discipline u čovjekovu djetinjstvu i mladosti, odnosno u vremenu kada čovjek svjesno ili nesvjesno usmjerava razvoj vlastite ličnosti. Bitan utjecaj na stvaranje discipliniranoga ponašanja prvenstveno ima obitelj, zatim odgojno-obrazovne ustanove i društvena okolina u kojoj se netko nalazio. Na jedan je način razvojem discipline čovjek sebe obogaćivao za cijeli život, gdjegod se nalazio i štogod radio. U suprotnom, nediscipliniranost je dovodila do različitih oblika nepoželjnih ponašanja koja su štetila samoj osobi, ali i njezinim odnosima s drugima. Kroz povijest su se razvijale metode ili strategije za suzbijanje nediscipliniranosti, a one su nastajale na osnovi praktičnih iskustava., Discipline is an important factor for carrying out the educational process. Discipline is not achieved overnight. The paper emphasizes the development of discipline in the very human childhood and youth, or in a time when a man is aware or unconsciously directs the development of his own personality. An important influence on the creation of disciplined behavior is primarily the family, then the educational institution and the social environment in which someone was. In one way in the development of discipline, man enriched himself for the rest of his life, wherever he was and what he was doing. Otherwise, undisciplinedness has led to various forms of undesirable behaviors that have harmed the person, but also his relationships with others. Throughout history, methods or strategies to combat undisciplinedness have also been developed, based on practical experiences.

Poremećaj iz spektra autizma (PSA) je razvojni poremećaj koji se očituje u teškoćama socijalne interakcije i komunikacije te stereotipnim ponašanjima i suženim interesima. Kako bi se smanjila negativna ponašanja koja su prisutna kod PSA koriste se različite intervencije. Jedna od intervencija koja je znanstveno utemeljena jest intervencija socijalnim pričama. Socijalne priče su osmišljene prema unaprijed određenoj strukturi za svakog pojedinca (Gray, 1983). Prvenstveno su namijenjene osobama s PSA. Priče slijede strukturu koja u sebi sadrži određen omjer deskriptivnih, perspektivnih, afirmativnih, direktivnih, kontrolnih i kooperativnih rečenica. Namijenjene su razjašnjavanju različitih situacija, ponašanja i reakcija iz okoline pojedincu s PSA, na način da su jezično i kognitivno prilagođene njegovoj razini. Istraživački dio ovog diplomskog rada odnosi se na utvrđivanje učinkovitosti intervencije socijalnim pričama kod smanjenja negativnih ponašanja kod dječaka s PSA. Istraživanje je provedeno na projektu „Usklađivanje roditeljstva i poslovnog života putem multidisciplinarnih socijalnih usluga“ (MULTI-SKLAD) koji je trajao dva mjeseca. Prvih mjesec dana se provodila opservacija situacija koje su dječaku „problematične“ i u kojima se javljaju nepoželjna ponašanja, te su se sukladno tome izradile dvije socijalne priče koje su trebale pokriti dvije odabrane situacije. Način i uvjeti provedbe su se razlikovale za obje priče. Nepoželjna ponašanja su se mjerila evaluacijskom ljestvicom u razdoblju od četiri tjedna. Obradom podataka donesen je zaključak da su se obje priče pokazale učinkovitima jer su se nepoželjna ponašanja kod dječaka gotovo u potpunosti smanjila i nestala., Autism spectrum disorder (ASD) is a developmental disorder characterized by difficulties in social interaction and communication, stereotyped behaviors and narrow interests. Different interventions have been used to reduce problem behaviors that are present in ASD. One intervention which is evidence-based is the social stories intervention. Social stories are designed according to a predetermined structure for each individual (Gray, 2010). They are primarily intended for people with ASD. The stories follow a structure that contains a certain ratio of descriptive, perspective, affirmative, directive, control and cooperative sentences. They are intended to explain different situations, behaviors and reactions from the environment to the individual with ASD, in ways that are linguistically and cognitively adapted to his level. The research part of this thesis was to measure the effectiveness of a social stories intervention in reducing problem behaviors in a boy with ASD. The research was conducted on a project „Harmonisation of parenthood and business life through multidisciplinary social services“ (MULTI-TUNE) which lasted for two months. The observation of „problematic“ situations that lead to problem behaviors in boy has been conducted in first month, and according to them two social stories have been made which had a purpose to explain these two situations. The methods and conditions of implementation differed for both stories. Problem behaviors were measured by the evaluation scale through a period of four weeks. Analysis of the data concluded that both stories have proved effective because the problem behaviors in boy were completely reduced and disappeared.

Pervazivni razvojni poremećaji (DSM IV) velika su i etiološki raznolika skupina poremećaja rane dječje dobi nepoznate etiologije, koja uključuje organske čimbenike, posebno genetske, biokemijske, imunološke i psihogene. Autizam se ubraja u ovu skupinu poremećaja. Definira se kao nedostatak u razvoju komunikacije i socijalizacije, udružen sa stereotipnim obrascima ponašanja i interesa, te zahtijeva sustavan i strukturiran odgojnoobrazovni pristup čija se uspješnost može dokazati. U radu su prikazane različite metode primjenjive u radu s djecom s poremećajima iz autističnog spektra te dio strategije širenja interesa jednog djeteta predškolske dobi s poremećajem iz autističnog spektra koja je uključivala aktivnosti s ciljem razvijanja djetetovih vještina, pripremu djeteta na planirane promjene te razumijevanje ponašanja djeteta s obzirom na njemu usmjerene senzorne podražaje (taktilne, vestibularne, proprioceptivne, vizualne i verbalne). Nakon preciznog promatranja i prikupljanja podataka o djetetu planirani su metodički postupci, uvedene su aktivnosti iz područja grafomotorike, vizualno-prostorne percepcije, verbalizacije i senzomotorike u kojima su primjenjivane integrativne metode podrške pri čemu su promatrane i bilježene dječakove reakcije na navedene metode i njegova uspješnost u aktivnostima. Utvrđeno je da su fizički poticaji imali uglavnom pozitivan učinak, dok su verbalni poticaji imali nestalan ili uglavnom negativan učinak pri izvršenju aktivnosti. Rezultati upućuju na problem senzorne obrade auditivnih podražaja koji se mogu bolje integrirati primjenom postupaka temeljenih na motoričkim podražajima kod promatranog djeteta. Rezultat ovog slučaja predstavlja dalji izazov u razvijanju i primjeni auditivnomotoričkih postupaka koji se temelje na djetetovim postojećim sposobnostima i potrebama s ciljem poboljšanja djetetovog cjelokupnog funkcioniranja.

Undesirable behaviors are obstacles for the physical development of a child and for other children in kindergarten, while desirable social skills contribute to the constructive resolution of conflicts among children and to prosocial behaviors. The objectives of the study were: to construct estimation scales of social skills and undesirable behaviors of children; to determine the age and gender differences in the dimensions of both newly constructed measuring instruments; to determine the correlation between the dimensions of the undesirable behaviors of children and their prosocial skills. Teachers assessed the list of characteristics for 597 boys and girls of preschool age. We constructed two measuring instrument with very satisfactory psychometric properties for the assessment of prosocial behaviors of preschool children, as well as to assess children's socially undesirable behaviors. It was shown that the behaviors that describe the passive social skills are more frequent in girls, while boys more often manifest reactive undesirable behaviors. Older children more often show active social skills and instrumental undesirable behaviors, while they less frequently exhibit reactive undesirable behaviors., Nepoželjni oblici ponašanja su prepreka psihofizičkom razvoju djeteta koje ih pokazuje te ostaloj djeci u dječjem vrtiću, dok poželjne socijalne vještine doprinose konstruktivnom razrješavanju konflikata među djecom i prosocijalnim oblicima ponašanja. Ciljevi istraživanja bili su: konstruirati skale procjene socijalnih vještina te nepoželjnih oblika ponašanja djece, utvrditi dobne i rodne razlike u dimenzijama oba novokonstruirana mjerna instrumenta; utvrditi povezanosti između dimenzija nepoželjnih oblika ponašanja djece i njihovih prosocijalnih vještina. Odgojiteljice su procijenile listu obilježja za 597 dječaka i djevojčica predškolske dobi. Konstruirali smo dva mjerna instrumenta sa vrlo zadovoljavajućim metrijskim karakteristikama za procjenu prosocijalnih oblika ponašanja djece predškolske dobi. Pokazalo se da su kod djevojčica češće zastupljena ponašanja koja opisuju dimenziju pasivnih socijalnih vještina, dok dječaci značajno češće manifestiraju reaktivna nepoželjna ponašanja. Starija djeca značajno češće manifestiraju aktivne socijalne vještine, te instrumentalna nepoželjna ponašanja, dok rjeđe pokazuju reaktivna nepoželjna ponašanja. Povezanosti između nepoželjnih i prosocijalnih ponašanja većinom su niske, premda statistički značajne.

Nepoželjni oblici ponašanja su prepreka psihofizičkom razvoju djeteta koje ih pokazuje te ostaloj djeci u odgojnoj grupi dječjeg vrtića, dok poželjne socijalne vještine doprinose konstruktivnom razrješavanju konflikata među djecom i prosocijalnim oblicima ponašanja. Cilj istraživanja predstavljenog u radu bio je utvrditi postoje li taksoni u odnosu na koje se može grupirati predškolsku djecu prema njihovim nepoželjnim oblicima ponašanja te socijalnim vještinama. Ispitano je ukupno 597 djece u Dječjem vrtiću „Maslačak“ u Zaprešiću. Odgojiteljice iz 25 odgojnih grupa procijenile su ukupno 316 dječaka i 281 djevojčicu, dakle svu djecu koja su redoviti polaznici Dječjeg vrtića „Maslačak“. Primijenjena su dva mjerna instrumenta: Skala nepoželjnog ponašanja i Skala socijalnih vještina. Rezultati su pokazali da se djeca mogu razvrstati u tri taksona, koji omogućuju diferencirani odgojno- obrazovni pristup.

Intervencije prema principima primijenjene analize ponašanja jedine su znanstveno verificirane intervencije za podučavanje osoba s poremećajima iz autističnog spektra. Još uvijek se takve intervencije poistovjećuju s modifikacijom ponašanja ili s najviše strukturiranom metodom proizašlom iz bihevioralnog pristupa. Suvremeni bihevioralni pristup intervencijama za osobe s poremećajima iz autističnog spektra uključuje mijenjanje i prilagođavanje okoline, jezika, stila interakcije, didaktičkog materijala te strategije poučavanja te sprečavanja i smanjivanja nepoželjnih oblika ponašanja. Intervencije za podučavanje mogu se podijeliti na strukturirane i intervencije u prirodnom kontekstu. Intervencije za nepoželjna ponašanja uključuju strategije vezane za okolinu, za neposredne prediktore i posljedice. U ovom radu prikazane su znanstveno utemeljene strategije poučavanja proizašle iz primijenjene analize ponašanja te terminologija vezana uz bihevioralne intervencije.

Intervencije prema principima primijenjene analize ponašanja jedine su znanstveno verifi cirane intervencije za podučavanje osoba s poremećajima iz autističnog spektra. Još uvijek se takve intervencije poistovjećuju s modifi kacijom ponašanja ili s najviše strukturiranom metodom proizašlom iz bihevioralnog pristupa. Suvremeni bihevioralni pristup intervencijama za osobe s poremećajima iz autističnog spektra uključuje mijenjanje i prilagođavanje okoline, jezika, stila interakcije, didaktičkog materijala te strategije poučavanja te sprečavanja i smanjivanja nepoželjnih oblika ponašanja. Intervencije za podučavanje mogu se podijeliti na strukturirane i intervencije u prirodnom kontekstu. Intervencije za nepoželjna ponašanja uključuju strategije vezane za okolinu, za neposredne prediktore i posljedice. U ovom radu prikazane su znanstveno utemeljene strategije poučavanja proizašle iz primijenjene analize ponašanja te terminologija vezana uz bihevioralne intervencije., The only empirically validated interventions for teaching persons with autism spectrum disorders are those based on applied behavior analysis. Behavioral interventions are still widely confused with behavior modification and the most structured behavior intervention – discrete trial instruction. Contemporary applied behavior analysis includes adjusting settings, language, interaction styles and materials, and also teaching strategies and problem behavior interventions. Teaching strategies include structured behavior interventions and naturalistic behavior interventions. Problem behavior interventions include setting event strategies, predictor strategies, teaching and consequence strategies. Evidence based teaching strategies based on the principles of applied behavior analysis and behavior intervention terminology will be presented in this article.

U ovom radu biti ce prikazana evaluacija bihevioralnih postupaka korištenih u poducavanju 3 djece s autizmom, kroz dva programa za sprecavanje i uklanjanje nepoželjnih oblika ponašanja te jedan program za poducavanje odabira. Prikazani programi provodili su se u okviru sveobuhvatnog programa poducavanja po principima primijenjene analize ponašanja. Podaci dobiveni neposrednim promatranjem i bilježenjem obra&eth ; eni su programom INDIFF. Rezultati upucuju na uspješnost korištenih bihevioralnih postupaka u smanjivanju ucestalosti nepoželjnog i povecanje ucestalosti primjerenog odnosno zamjenskog ponašanja kod dva djecaka te poducavanja odabira s da i ne kod jednog djecaka.

U ovom radu biti ce prikazana evaluacija bihevioralnih postupaka korištenih u poducavanju 3 djece s autizmom, kroz dva programa za sprecavanje i uklanjanje nepoželjnih oblika ponašanja te jedan program za poducavanje odabira. Prikazani programi provodili su se u okviru sveobuhvatnog programa poducavanja po principima primijenjene analize ponašanja. Podaci dobiveni neposrednim promatranjem i bilježenjem obraðeni su programom INDIFF. Rezultati upucuju na uspješnost korištenih bihevioralnih postupaka u smanjivanju ucestalosti nepoželjnog i povecanje ucestalosti primjerenog odnosno zamjenskog ponašanja kod dva djecaka te poducavanja odabira s da i ne kod jednog djecaka., Evaluation of behavioral procedures used in programs for prevention and intervention for challenging behavior and teaching children with autism will be presented in this article. Those programs were a part of comprehensive program based on the principles of applied behavior analysis. Data was collected through direct observation of the behavior and analyzed with INDIFF program. Results indicate efficacy of used behavioral procedures in decreasing the frequency of challenging behavior and increasing the frequency of adequate competing model of behavior of two boys and in teaching choice making for one boy.

The poster presentation describes three programs developed for three boys with challenging behaviors enrolled in a preschool for children with a diagnosis of autism. It is part of an on going research project entitled "Evaluation of Specific Programs for Children and Adolescents with Autism" which is under the auspices of the Faculty of Education and Rehabilitation Sciences, University of Zagreb.

U ovom radu opisane su osnovne značajke autizma, te oblici radne okupacije i zapošljavanja osoba s autizmom, s obzirom na specifičnosti poremećaja.Posebna pozornost usmjerena je na problematična ponašanja koja prate ovaj poremećaj i strategije njihovog uklanjanja kroz profesionalni razvoj.

Cilj ovog rada je analiza rezultata opservacije nepoželjnih ponašanja kod slijepe i slabovidne djece na koja su ukazali defektolozi u Centru za odgoj i obrazovanje "Vinko Bek", Zagreb. Sustavnom opservacijom potvrđeno je postojanje svih identificiranih nepoželjnih ponašanja osim tri. Pokazalo se da su takva ponašanja češća u situacijama koje su po svojoj prirodi strukturirane (rehabilitacijski rad i nastava, ali i u onima gdje se zahtjeva samoaktivnosti i veća inicijativa uečnika (slobodno vrijeme). Ovi nalazi potkrijepljeni su analizom nepoželjnih ponašanja kod pojedinih ispitanika u uzorku.

Program za smanjivanje učestalosti javljanja nepoželjnih oblika ponašanja metodom modifikacije ponašanja primijenjen je u radu s devetogodišnjim ispitanikom s autizmom. Progam se provodio u toku 30 seansi za koje se vrijeme učestalost javljanja nepoželjnih oblika ponašanja smanjila za 61%. Primjenom modela i algoritma INDIFF (Momirović i Karaman, 1982), komponentnom analizom promjene stanja nekog objekta opisanog nad skupinom kvantitativnih varijabli registriranih nizom vremenskih točaka dobili smo uvid u strukturu komponenata promjena, kao i jednostavan prikaz relacija između vremenskih točaka. Identificirane su tri značajen komponente promjena, koje su prikazane i u obliku trajektorija. Te komponente promjena su: faktor nepoželjnih oblika ponašanja, druga komponenta promjena koja je podjednako definirana s pet varijabli (od ukupno 8), te nije ni imenovana i faktor posljedica ponašanja.

Cilj istraživanja bio je utvrđivanje relacije između kognitivnih sposobnosti i izražavanja nepoželjnog ponašanja u definiranim situacijama. Uzorak ispitanika formiran je iz populacije djece i omladine s težom mentalnom retardacijom u dobi od 5 do 18 godina, obuhvaćene defektološkim tretmanom u centrima za rehabilitaciiu. Kognitivne sposobnosti ispitane su Skalom senzorne inteligencije (Casati-Lezine, 1968) i Ljestvicom psihičkog razvoja predškolske dječje dobi Brunet-Lezine (1965). Opservacije izražavanja nepoželjnih oblika ponašanja vršena su u 6 definiranih situacija. U obradi podataka primijenjena je kvazikanonička korelacijska analiza (Momirović, Dobrić, Karaman, 1983). Na osnovi dobivenih rezultata može se zaključiti da se nepoželjna ponašanja u najvećem broju slučajeva javljaju u situacijama nestrukturirane igre i organiziranih grupnih aktivnosti. Utvrđene relacije između kognitivnih sposobnosti ispitanika i izražavanja nekih nepoželjnih oblika ponašanja u definiranim situacijama pokazuju da u tim relacijama postoje razlike s obzirom na vrstu ponašanja.

Cilj ovog preliminarnog istraživanja je utvrditi opseg i strukturu poremećaja u ponašanju kod predškolske djece. Na uzorku od 2.000 djece od 4-6 godina ustanovljeno je, prema procjenama odgajatelja, 36 raznih oblika poremećaja u ponašanju.Najčešća su bila povućenost, poremećaj pažnje i teškoće uključivanja u grupni rad.Rezultati su poslužili za daljnju razradu modela istraživanja na temelju uvida u pojavne oblike poremećaja u ponašanju.