Search

Na obrobju mesta Ljubljana, ob Večni poti, kjer so sedaj trenutno locirane tri fakultete Biotehniška fakulteta (BF), Fakulteta za računalništvo in informatiko (FRI) in Fakulteta za kemijo in kemijsko tehnologijo (FKKT) se bosta v prihodnosti gradili še dve fakulteti, in sicer Fakulteta za strojništvo (FS) ter Fakulteta za farmacijo (FFA), kar stremi k vzpostavitvi prvega študentskega kampusa. Na lokaciji, kjer je pričakovana ogromna pretočnost ljudi, primanjkuje javnega prostora, ki bi povezal in kvalitetno zaokrožil novonastali študentski kampus. Poleg tega pa na območju primanjkuje raznolike ponudbe hrane. Zato zasnujem Kulinarično tržnico na območju med Biotehniško fakulteto in Fakulteto za računalništvo in informatiko. S to idejo ne dobimo samo edukacijski, ampak tudi ekonomsko trajnostni proces, saj v sodelovanju s študenti Biotehniške fakultete, kjer v predavalnicah in laboratorijih preučujejo rastline, jih vzgajajo na strehah objekta ter jih nato izpostavijo na Kulinarični tržnici kot produkt ali pa kot sestavino v jedi. Trajnostna rešitev s katero zmanjšamo onesnaževanje okolja zaradi transporta in dobimo takojšen odziv, ki ga kot primer dobre izvajamo nazaj v predavalnicah in laboratorijih ter strehah objekta. Kulinarična tržnica bi delovala kot interdisciplinarna nota med kvalitetno gastronomsko izkušnjo in hortikulturno dejavnostjo Biotehniške fakultete ob tem pa formirala javni prostor, ki ne bi bil namenjen samo študentom in uslužbencem fakultet, ampak tudi prebivalcem in obiskovalcem mesta Ljubljana. Mesto bi dobilo nov prostor z izjemnim potencialom novega stičišča znanj ob tem pa pripomoglo k utripu mesta na obrobju. On the outskirts of Ljubljana, along the Večna pot where three faculties are currently located The Faculty of Biotechnology, the Faculty of Computer and Information Science and the Faculty of Chemistry and Chemical Technology, two additional faculties are going to be built in the future, i.e. the Faculty of Mechanical Engineering and the Faculty of Pharmacy, which aims to establish the first student campus. In the location where a large flow of people is expected in the future, there is a lack of public space that would connect and integrate the newly created student campus. In addition, there is a lack of diverse food options in the area. Therefore, I am designing a Culinary Market, located between the Faculty of Biotechnology and the Faculty of Computer Science and Informatics. An educational and economically sustainable processes are going to be met in cooperation with the students of the Faculty of Biotechnology, where they study plants in lecture rooms and laboratories, grow them on the building roofs and then present them to the Culinary Market as a product or in a dish. A sustainable solution which reduces environmental pollution due to the transport and get an immediate response, which is implemented as an example of good practise back in the lecture halls, laboratories and roofs. The culinary market would act as an interdisciplinary note between the quality gastronomic experience and the horticultural activity of the Faculty of Biotechnology. Additionally, a public space would be formed, intended for students and employees of the faculties, as well as the residents and visitors of Ljubljana. The city would acquire a new space with an exceptional potential of knowledge crossroads whilst contributing to the pulse of the city on the outskirts.

Cilj ovog istraživanja je bio po prvi puta opisati dobivanje ulja sjemenki paprika sorti Podravka i Slavonka tijekom dvije sezone berbi (2020., 2021.), te istražiti njegova fizikalno-kemijska, nutritivna i senzorska svojstva, primjenu u kulinarstvu i u razvoju novih prehrambenih proizvoda. Izdvojene sjemenke paprike (ručno, sezona 2020., mehanički, sezona 2021.) osušene su na ispod 10 % vlage. Ulje sjemenki paprike proizvedeno je hladnim prešanjem. U usporedbi s drugim jestivim biljnim uljima, rezultati su pokazali, da je ulje sjemenki paprike bogato linolnom kiselinom (74,30-74,99 %), γ-tokoferolom (53,53-57,44 %), polifenolima (11,83-13,33 mg/100 g ulja), ima relativno visoku točku dimljenja (217,33-230,17 °C), a prema senzorskim osobinama, visoko je ocijenjeno od strane potrošača (ukupni dojam 7,93/9,00). Visoka točka dimljenja daje naznaku mogućnosti primjene ulja sjemenki paprike u toplim postupcima kulinarske primjene. To su pokazali i rezultati usporednog prženja krumpirića u ulju sjemenki paprike i palminom ulju (temp. 175 °C/9 min). Od dvanaest ispitivanih organoleptičkih karakteristika, statistički značajna razlika je utvrđena jedino u svojstvu boje i naknadnog okusa krumpirića prženih u ulju sjemenki paprike (p < 0,05). Prihvatljivost primjene ulja kao sastojka u umaku na bazi povrća također je potvrđena od strane potrošača, koji su proizvod ocijenili visokom prosječnom ocjenom (7,40/9,00). Rezultati su pokazali da je ulje sjemenki paprike, doprinijelo boljem nutritivnom sastavu umaka od povrća (sadržaj linolne kiseline 71,79 %, γ-tokoferola 4,16 mg/100 g umaka, vitamina C 2,58 mg/100 g, ukupnih sterola 555,33 mg/100 g, osobito delta-5-avenasterol 15,43 % i kampesterol 14,83 %, te antioksidativne snage 21,00 AU). Po prvi puta je ulju sjemenki paprike utvrđen UV faktor od 7,05-7,10, što otvara mogućnosti za njegovu primjenu i u kozmetičkoj industriji. Ovo istraživanje značajno doprinosi karakterizaciji ulja sjemenki paprike hrvatskih sorti Podravka i Slavonka, te općenito potencijalu njegove primjene u gastronomiji, prehrambenoj, kozmetičkoj i/ili farmaceutskoj industriji. The aim of this research was to describe for the first time the oil obtained from the seeds of peppers of the Podravka and Slavonka varieties during two harvest seasons (2020, 2021), and to investigate its physicochemical, nutritional and sensory properties, its application in cooking and in the development of new food products. Separated pepper seeds (manually, season 2020, mechanically, season 2021) were dried up to 10 % moisture. Pepper seed oil was produced by cold pressing. Compared to other edible vegetable oils, the results showed that pepper seed oil is rich in linoleic acid (74.30-74.99 %), γ-tocopherol (53.53-57.44 %), polyphenols (11.83-13.33 mg/100 g oil), has a relatively high smoke point (217.33-230.17 °C), and according to sensory properties, it is highly rated by consumers (overall impression 7.93/9.00). A high smoke point gives an indication of the possibility of using pepper seed oil in hot culinary applications. This was also confirmed by the results of comparative frying of french fries in paprika seed oil and palm oil (temp. 175 °C/9 min). Among twelve examined organoleptic characteristics, a statistically significant difference was found only in the color and aftertaste of fries fried in pepper seed oil (p < 0.05). Acceptability of oil as an ingredient in vegetable sauce was also confirmed by consumers, who rated the product as highly average (7.40/9.00). The results showed that pepper seed oil contributed to a better nutritional composition of the vegetable based sauce (linoleic acid content 71.79 %, γ-tocopherol 4.16 mg/100 g, vitamin C 2.58 mg/100 g, total sterols 555.33 mg/100 g, especially delta-5-avenasterol 15.43 % and campesterol 14.83 %, and antioxidant power 21.00 AU). For the first time, the results of pepper seed oil has shown UV factor of 7.05-7.10, which opens up possibilities for its use in the cosmetic industry as well. This research significantly contributes to the characterization of pepper seed oil of the Croatian varieties Podravka and Slavonka, and in general, the potential of its application in the gastronomy, food, cosmetic and/or pharmaceutical industries.

U prvom, odnosno teorijskom dijelu diplomskog rada, opisane su geografske značajke Hercegovine, kao što su geografski položaj, prirodne i antropogeografske karakteristike. Nadalje slijedi par riječi o gastronomskom turizmu, o gastronomiji kao jednom od temeljnih razloga turističkog putovanja, koje uključuje kušanje različitih tradicionalnih jela u određenim kulturama. Nakon toga su navedene neke od značajnijih definicija gastronomskog turizma. Slijedi povijest gastronomije na području Hercegovine, poglavlje koje prati razvoj gastronomske kulture na ovim prostorima. Tu se vidi susretanje mnogih kultura koje su ostavile svoje naslijeđe idućim generacijama na ovom području. Nakon toga su prikazana tradicionalna hercegovačka jela, bilo da su autohtona jela ili potječu iz drugih kultura, ali su se na ovim prostorima zadržala veliki broj godina. Slijedi turistička atrakcijska osnova Hercegovine, koja je prikazana kroz različite kategorije kao što su prirodni turistički resursi i društveni turistički resursi. Tu su navedene i opisane ljepote ovog područja. Nakon toga slijedi povijesni razvoj, gdje je opisana iznimno bogata povijest ovog područja. Nakon teorijskog dijela slijedi empirijski dio, gdje je provedeno istraživanje koristeći dvije metode: analiza jelovnika i intervju. Analiza jelovnika je provedena na 10 restorana koji nude tradicionalna jela. Intervju je proveden na 5 ispitanika koji su na poziciji vlasnika. voditelja ili šefa kuhinje. Nakon provedenog istraživanja slijedi rasprava, zaključak te sažetak rada. In the first theoretical part of the thesis, the geographical features of Herzegovina are described, such as the geographical position, natural and anthropogeographical characteristics. Furthermore, there are a few words about gastro tourism, gastronomy as one of the fundamental reasons for tourist travel, which includes trying different traditional dishes in certain cultures. After that, some of the more significant definitions of gastronomic tourism are listed. The following is the history of gastronomy in the area of Herzegovina, a chapter that follows the development of gastronomic culture in these areas. There you can see the meeting of many cultures that have left their legacy to future generations in this area. After that, traditional Herzegovinian dishes were presented, whether they are autochthonous dishes or from other cultures, but they have remained in these areas for many years. The following is the tourist attraction base of Herzegovina, which is presented through different categories such as natural tourist resources and social tourist resources. The beauties of this area are listed and described there. This is followed by the historical development of the area, where the extremely rich history of this area is described. The theoretical part is followed by the practical part, where research was conducted using two methods: menu analysis and interview. The menu analysis was conducted with 5 interviewees who are in the position of the owner, manager or head of the kitchen in a restaurant. After the research, the work finishes with discussion, conclusion, and summary.

Korčula je otok u Jadranskom moru dobro povezana s hrvatskim kopnom i dalmatinskom obalom. Poznata je kao vinski otok, a dom je i nekih sorti koje se ne mogu pronaći nigdje drugdje, poput Grka i Pošipa. Zbog prirodnih ljepota, svake godine privlači ogroman broj posjetitelja. Unatoč pozitivnim stranama koje turizam donosi, pojavljuju se i razni problemi, a najizraženiji je problem nerazvijenosti turističke ponude. To je dovelo do porasta potražnje za selektivnim oblicima turizma koji će osim obogaćivanja turističke ponude dovesti i do pravilne prostorne i vremenske disperzije posjetitelja. Eno-gastronomski turizam jedan je od takvih oblika turizma koji se razvija na otoku Korčuli. Posjetiteljima pruža jedinstven doživljaj upoznavanja lokalne kulture, tradicije i stanovništva. Otok ima sve potrebne predispozicije i resurse za razvitak ovog oblika selektivnog turizma, ali to nije dovoljno. Potrebna je potpora od državnih institucija, suradnja svih subjekata kao i vertikalno-horizontalna integracija. S pravilno postavljenom misijom, vizijom i ciljevima, otok Korčula se na tržištu može pozicionirati kao prepoznatljiva turistička destinacija.

Pojam gastronomija veže se za kuhanje i sve ono što se uz kuhanje veže. Ona se razlikuje ne samo među pojedinim zemljama nego i među regijama i gradovima. To je posljedica povijesnih okolnosti, zemljopisnog položaja i različitosti društava koji su razvijali razne gastronomske prakse. U novije vrijeme međunarodna kuhinja se pomiješala što je otežalo prepoznavanje izvornosti pojedinih jela. Upravo zato pojedini turisti putuju kako bi otkrili autentična jela u mjestima iz kojih potječu. Uz pomoć te različitosti prepoznajemo područja, budući da jela oslikavaju i mjesto i ljude za koje se mjesto veže. U panonskoj, dinarskoj te jadranskoj regiji razlikuju se načini pripreme raznih jela i njihova konzumacija, odabir namirnica pa samim time i različiti običaji proizašli iz tradicionalne prehrane. Povezanost gastronomije sa identitetom ugrožena je procesom globalizacije. Događa se da je sezonska hrana dostupna tijekom cijele godine što stvara sumnju o kvaliteti tih proizvoda kod kupaca. Javlja se i sve prisutniji trend McDonalizacije, gdje turisti uživaju u već poznatoj i nezdravoj hrani. Kod takvih turista javlja se neofobija hrane, odnosno strah od probavanja nove hrane. S druge strane, u Italiji se razvija trend „Slow Food“-a, koji potiče na konzumaciju zdrave i ekološki uzgojene hrane. Gastronomski turizam omogućuje destinaciji da se razvija održivo tako što nudi specijalitete lokalnih obrtnika te čuva i održava krajobraz. Potražnja za gastronomskim turizmom povećala se posljednjih deset godina i stalno je u porastu. Turistima omogućuje stvaranje novog iskustva samo kroz konzumaciju tradicionalnih proizvoda. Za razvoj ovog selektivnog oblika turizma potrebna je minimalna infrastruktura, organizacija, gostoprimstvo te dobar marketing. Gastroturisti obuhvaćaju sve dobne skupine, oba spola, osobe koje pokazuju interes sa obrazovanje i koje imaju različite prihode. Oni se također vraćaju u destinaciju ukoliko su stvorena dobra iskustva i doživljaji. Ključnu ulogu imaju autohtoni proizvodi, kojih u Lici ima u velikom broju. Posebno su značajni lički krumpir, basa, sir škripavac, rakija šljivovica i drugi. Neki od njih zaštićeni su oznakama kako bi se očuvali od zloupotrebe i prepoznali na tržištu. Autohtona lička jela nisu prepoznata od turista zbog nedovoljno dobre promocije i ulaganja u razvoja ovog oblika turizma. Dakle, turistima u Lici gastronomija nije glavni motiv dolaska u Liku, ali su sudjelovali u gastronomskim iskustvima koja su kod turista na kraju pozitivna. Gastronomska ponuda ima jako dobar potencijal da privuče veći broj turista u destinaciju, čime se ujedno i potvrđuje hipoteza istraživanja. Kako bi se navedeno ostvarilo potrebno je potaknuti veću proizvodnju autohtonih namirnica, obogatiti ponudu restorana takvim namirnicama i ulagati u dodatnu promociju. The term gastronomy is related to cooking and everything related to cooking. It differs not only between individual countries but also between regions and cities. This is a consequence of historical circumstances, geographical location and diversity of societies that developed various gastronomic practices. In recent times, international cuisine has mixed, which has made it difficult to recognize the originality of certain dishes. This is exactly why some tourists travel to discover authentic dishes in the places they come from. With the help of this diversity, we recognize areas, since the dishes depict both the place and the people to whom the place is associated. In the Pannonian, Dinaric and Adriatic regions, there are different ways of preparing various dishes and their consumption, the choice of dishes, and therefore different customs resulting from traditional eating. The connection between gastronomy and identity is threatened by the process of globalization. It happens that seasonal food is available throughout the year, which creates doubts about the quality of these products among customers. There is also an ever-present trend of McDonalization, where tourists enjoy familiar and unhealthy food. Such tourists have food neophobia, that is, the fear of trying new food. On the other hand, the "Slow Food" trend is developing in Italy, which encourages the consumption of healthy and ecologically grown food. Gastronomic tourism enables the destination to develop sustainably by offering the specialties of local artisans and preserving and maintaining the landscape. The demand for gastronomic tourism has increased in the last ten years and is constantly increasing. It enables tourists to create a new experience only through the consumption of traditional products. The development of this selective form of tourism requires minimal infrastructure, organization, hospitality and good marketing. Gastrotourists include all age groups, both sexes, people who show an interest in education and who have different incomes. They also return to the destination if good experiences have been created. A key role is played by autochthonous products, which are abundant in Lika. Lika potatoes, bass, skripavac cheese, plum brandy and others are especially important. Some of them are protected with marks to protect them from abuse and to be recognized on the market. Local dishes from Lika are not recognized by tourists due to insufficient promotion and investment in the development of this form of tourism. So, for tourists in Lika, gastronomy is not the main motive for coming to Lika, but they participated in gastronomic experiences that are ultimately positive for tourists. The gastronomic offer has a very good potential to attract a larger number of tourists to the destination, which also confirms the research hypothesis. In order to achieve the above, it is necessary to encourage greater production of autochthonous dishes, to enrich the offer of restaurants with such dishes and to invest in additional promotion.

Unutar Belišća se uz razvoj samoga grada također, razvijao i turizam. Tijekom svih ovih godina prisutni su kulturni, vjerski, sportski i gastro turizam čiji se sadržaji mogu pronaći unutar programa raznih manifestacija koje se organiziraju tijekom cijele godine. Kulturni je turizam temeljen na obitelji Rosenberg koje se smatra početkom belišćanskog kulturnog života, kojeg je nastavio razvijati Sigmund Romberg skupa s ostalim izvođačima unutar glumačke i glazbene sfere. Sportovi u Belišću počeli su se pojavljivati početkom 20. stoljeća, među kojima su nogomet, košarka i kajakaštvo kao poznatiji sportovi u ovome gradu, a od svih lokalnih sportaša najveći je utjecaj ostavio kajakaš Matija Ljubek kroz njegova postignuća na raznim natjecanjima, između ostalog i na Olimpijskim igrama. Vjerski je turizam temeljen na povijesti izgradnje lokalne crkve. Unatoč mnogim preprekama ona je danas razvijena pod nazivom župa sv. Josipa Radnika. Belišćanska crkva, uz Svetište svete Ane, glavna je atrakcija koju nudi belišćanski vjerski turizam. Kao zadnju granu turizma važno je spomenuti gastro turizam koji nudi okuse lokalne kuhinje kroz mnoge manifestacije u Belišću. Ove četiri grane turizma su temelji sveukupnog turizma u Belišću, te svaka grana je na svoj način važna za razvoj ovoga grada. Istraživanjem mišljenja ljudi o stanju turizma dolazi se do zaključka da se ispitanicima sviđa trenutni sadržaj, ali može se poboljšati kroz bolje oglašavanje i dodavanje novog i zabavnog sadržaja. Within Belišće tourism was being developed along with the city's development. During all these years cultural, religious, sports, and gastro - tourism are present, the contents of which can be found inside of programs of various events that are organized throughout the year. Cultural tourism is based on the Rosenberg family, who are considered to be the beginning of Belišće's cultural life and it was further developed by Sigmund Romberg, along with other performers inside the acting and musical sphere. Sports in Belišće began to appear at the start of the 20th century, among which football, basketball and kayaking were more famous sports in this city, and from all the local athletes, kayaker Matija Ljubek left the biggest impact through his accomplishments in various competitions, including the Olympic Games. Religious tourism is based on the history regarding the building of the local church. Despite many obstacles, nowadays the church is developed by the name Parish of st. Josip Radnik. Belišće's church, along with the sanctuary of st. Ana, is the main attraction that's being offered by the religious tourism of Belišće. As the last branch of tourism, it's important to mention the gastro – tourism which is offering the tastes of the local kitchen through many events in Belišće. These four tourism branches are the foundation of collective tourism in Belišće, and each branch is important for the development of this city in its own way. By researching the opinions of people regarding the state of tourism, a conclusion is reached that the subjects like the current content, but it can be improved through better advertisement and adding new and fun content.

Buča je jednogodišnja biljka koja je podrijetlom iz Amerike ali danas se može naći u svim toplijim dijelovima svijeta. Izrazito je rasprostranjena ali i cijenjena. Buča se koristi cijela, meso buče koristi se za razne juhe, variva, kašice, dok se sjemenke koriste kao dodatak u raznim jelima, ali također mogu se prerađivati u ulje. Upravo u ovom radu bavit ćemo se bučinim uljem, od same tehnologije proizvodnje do gotovog proizvoda, kemijskog sastava ali spomenut će se i problematika krivotvorenja. Kako je bučino ulje skupa i dragocjena sirovina, nažalost često dolazi na metu krivotvorenja. Osim toga u ovom radu bavit ćemo se i pozitivnim učincima bučinog ulja te kako je bučino ulje dostiglo visoku poziciju u gastronomiji.

Gastronomija nekog prostora jedna je od temeljnih odrednica kulture i zajedničkih vrijednosti naroda koji na tom prostoru obitava. Ukoliko se njome pravilno upravlja, ona može postati i slika koja predstavlja taj narod u očima drugih kultura. To se postiže pažljivim upravljanjem imidža i procesom brendiranja. Na taj način su nastale neke od najjačih spona između hrane i kulture koju predstavljaju – poput pizze i Italije, sushi u Japanu te hamburgera sa Sjedinjenim Američkim Državama. Takva povezanost rezultira boljim međunarodnim imidžem, što se pozitivno odražava na različite sektore poput proizvodnje, ugostiteljstva i turizma. Zbog toga je cilj ovog diplomskog rada utvrditi postoje li u Hrvatskoj preduvjeti za proces brendiranja gastronomije, zatim kakav je potencijal hrvatske kuhinje u odnosu na ostale gastro-sile, njene prednosti i nedostatci, i finalno, koje se promjene moraju dogoditi na institucionalnom, restoraterskom, ekonomskom i drugim planovima kako bi se otvorio prostor za emancipaciju hrvatske gastronomije. Koristeći polustrukturirani intervju, konzultirano je pet stručnjaka iz područja gastro-novinarstva, kulinarstva, ugostiteljstva i marketinga te kvalitativnom analizom njihovih odgovora formirala se predodžba o trenutnom stanju hrvatske gastronomije, kao i o njenoj mogućoj budućnosti. Rezultati su pokazali da hrvatska gastronomija ima velik potencijal za brendiranje, pogotovo uzimajući u obzir broj kvalitetnih sastojaka svjetske razine te različitost njenih geo-gastronomskih regija, no također da postoji velik broj promjena koje se moraju dogoditi na institucionalnom, marketinškom te zakonodavnom planu prije nego se takav proces pokrene., The gastronomy of an area is one of the core determinants of culture and collective values of a nation occupying that area. If properly managed, it can become the image which represents that nation in the eyes of other cultures. To achieve this, its image must be carefully curated alongside the process of branding. Some of the strongest bonds between food and the culture they represent were made this way – pizza and Italy, sushi in Japan and hamburgers with the United States of America. This sort of connection results in an improved international image, which reflects positively onto different sectors such as production, the hospitality industry and tourism. Therefore, it is the goal of this Master's thesis to determine if there are sufficient prerequisites in Croatia to support the process of gastronomy branding as well as its potential in relation to other gastronomic powers, it's strengths and weaknesses and, finally, the changes that would have to happen on an institutional, restaurant, economic and other levels to open up space for the emancipation of Croatian cuisine. Using a semi-structured interview, five experts from the fields of gastro-journalism, cookery, hospitality and marketing have been consulted and, using qualitative analysis, their answers formed an image of the current state of Croatian gastronomy and its possible future. The results have shown that Croatian gastronomy carries great branding potential, especially when considering the number of high quality ingredients and the variety of its geo-gastronomic regions, however, they've also shown that many changes must be made on institutional, marketing and legislative levels before such a process can be initiated.

Gastronomija nekog prostora jedna je od temeljnih odrednica kulture i zajedničkih vrijednosti naroda koji na tom prostoru obitava. Ukoliko se njome pravilno upravlja, ona može postati i slika koja predstavlja taj narod u očima drugih kultura. To se postiže pažljivim upravljanjem imidža i procesom brendiranja. Na taj način su nastale neke od najjačih spona između hrane i kulture koju predstavljaju – poput pizze i Italije, sushi u Japanu te hamburgera sa Sjedinjenim Američkim Državama. Takva povezanost rezultira boljim međunarodnim imidžem, što se pozitivno odražava na različite sektore poput proizvodnje, ugostiteljstva i turizma. Zbog toga je cilj ovog diplomskog rada utvrditi postoje li u Hrvatskoj preduvjeti za proces brendiranja gastronomije, zatim kakav je potencijal hrvatske kuhinje u odnosu na ostale gastro-sile, njene prednosti i nedostatci, i finalno, koje se promjene moraju dogoditi na institucionalnom, restoraterskom, ekonomskom i drugim planovima kako bi se otvorio prostor za emancipaciju hrvatske gastronomije. Koristeći polustrukturirani intervju, konzultirano je pet stručnjaka iz područja gastro-novinarstva, kulinarstva, ugostiteljstva i marketinga te kvalitativnom analizom njihovih odgovora formirala se predodžba o trenutnom stanju hrvatske gastronomije, kao i o njenoj mogućoj budućnosti. Rezultati su pokazali da hrvatska gastronomija ima velik potencijal za brendiranje, pogotovo uzimajući u obzir broj kvalitetnih sastojaka svjetske razine te različitost njenih geo-gastronomskih regija, no također da postoji velik broj promjena koje se moraju dogoditi na institucionalnom, marketinškom te zakonodavnom planu prije nego se takav proces pokrene. The gastronomy of an area is one of the core determinants of culture and collective values of a nation occupying that area. If properly managed, it can become the image which represents that nation in the eyes of other cultures. To achieve this, its image must be carefully curated alongside the process of branding. Some of the strongest bonds between food and the culture they represent were made this way – pizza and Italy, sushi in Japan and hamburgers with the United States of America. This sort of connection results in an improved international image, which reflects positively onto different sectors such as production, the hospitality industry and tourism. Therefore, it is the goal of this Master's thesis to determine if there are sufficient prerequisites in Croatia to support the process of gastronomy branding as well as its potential in relation to other gastronomic powers, it's strengths and weaknesses and, finally, the changes that would have to happen on an institutional, restaurant, economic and other levels to open up space for the emancipation of Croatian cuisine. Using a semi-structured interview, five experts from the fields of gastro-journalism, cookery, hospitality and marketing have been consulted and, using qualitative analysis, their answers formed an image of the current state of Croatian gastronomy and its possible future. The results have shown that Croatian gastronomy carries great branding potential, especially when considering the number of high quality ingredients and the variety of its geo-gastronomic regions, however, they've also shown that many changes must be made on institutional, marketing and legislative levels before such a process can be initiated.

Tradicionalna istarska gastronomija jedan je od najvažnijih elemenata kulturnog identiteta Istre i seoskog identiteta stanovnika Istre. Temeljni dio istarske gastronomije jest autohtonost, korištenje namirnica iz proizvodnje na vlastitim OPG-ovima te priprema jela na starinski način, uz čim manje uvođenja ikakvih egzotičnih začina i sl. Istarska tradicionalna gastronomija kakvu danas poznajemo nastala je pod utjecajem brojnih stranih vlasti koje su se kroz povijest izmjenjivale na ovom području, no najveći utjecaj ostavila je mletačka vlast i stanovnici provincije Furlanije – Krnjeli. Oni na područje Istre doseljavaju sredinom 16. stoljeća te otada imaju enorman utjecaj na istarsku gastronomiju kakvu danas poznajemo. Danas su istarski agroturizmi i tradicionalne istarske gastro-manifestacije važni čimbenici u očuvanju tradicionalne istarske gastronomije kao nematerijalne kulturne baštine jer upravo na ovaj način kroz njezinu popularizaciju ona dolazi do većeg broja ljudi i na taj je način osigurano da tradicija opstane. Specifična memorabilija okusa i mirisa i savršeno sljubljivanje istarske kuhinje, maslinovog ulja i vina najbolji je i nezaboravan suvenir koji svaki posjetitelj odnosi kući i taj je doživljaj, zajedno uz boravak u autohtonim selima i kućama, nešto što gosti cijene i nešto čemu se vraćaju kroz nostalgiju u svoju prošlost ili prošlost svojih predaka o kojoj su imali prilike samo slušati. Traditional Istrian gastronomy is one of the most important elements of the cultural identity of Istria and the rural identity of its inhabitants. The fundamental parts of the Istrian gastronomy are its indigenous character, the use of food from their own family farms and preparation in the old fashioned way with the interference of any exotic spices, etc., for as little as possible. Istrian traditional gastronomy as we know it today was influenced by many foreign authorities that were present on this area during history, but the greatest influence was left by the Venetian government and the inhabitants of the province of Friuli that the Istrians called Cargnels. They immigrated to Istria in the middle of the 16th century and since then they have had an enormous influence on the Istrian gastronomy as we know it today. Today, Istrian agrotourisms and traditional Istrian gastronomy events are important factors in the preservation of traditional Istrian gastronomy as an intangible cultural heritage. In such a way it reaches a larger number of people, influences its popularization and thus ensures its survival. The specific memorabilia of taste and smell and the perfect pairing of Istrian cuisine, olive oil and wine is the best and unforgettable souvenir that every visitor takes home with them. Such experience complimented with their stay in indigenous houses and villages is something the guests appreciate and something that takes them back with nostalgia into their own past or the past of their ancestors of which they had the opportunity to just listen about.

Za razliku od ranije, kada se hrana promatrala samo usputnim dijelom svakog putovanja, u novije vrijeme razvijen je poseban turistički oblik usmjeren isključivo na gastronomiju, a poznat je pod imenom '' gastro turizam''. Ljubitelji hrane, konzumacije tradicionalnih ili isprobavanja novih okusa često putuju na udaljena odredišta kako bi ostvarili nova iskustva i kroz gastronomiju upoznali nova mjesta. Na području Hrvatske gastro turizam je najistaknutiji u Istri. Riječ je o destinaciji koja sebe nastoji pozicionirati i brendirati kao jednu od svjetski poznatih gastro turističkih regija. Unutar ovog rada napravljeno je istraživanje stanja i stavova ponuditelja u gastro turizmu Istre. Rezultati ukazuju na visoku raz inu usmjerenosti ponude na lokalne specijalitete. Ponuditelji većinom mijenjaju svoju ponudu i prilagođavaju je tržišnim trendovima, no ipak postoji kritična masa onih koji smatraju kako promjene nije potrebno uvoditi, što dovodi u pitanje njihovo buduće poslovanje obzirom da je u današnjem, modernom svijetu prilagodba tržišnim zahtjevima imperativ. Ispitani stakeholderi svjesni su važnosti umrežavanja i zajedničkog rada na promicanju destinacije, a veliki napori se ulažu i u smanjenje sezonalnosti, fenomena koji ima negativne implikacije na turizam općenito i s kojim se većina destinacija bori., Unlike before, when food was observed only as a passing part of each trip, in recent times a special tourist form has been developed focused exclusively on gastronomy and it is known as "gastro tourism". Food lovers, consuming traditional or trying new flavors often travel to distant destinations to gain new experiences and get to know new places through gastronomy. In Croatia, gastro tourism is the most prominent in Istria. It is a destination that strives to position and brand itself as one of the world famous gastro tourist regions. Within this thesis, a survey of stakeholders attitudes about demand and trends in Istrian gastro tourism was made. The results indicate a high level of focus on local specialties. Stakeholders mostly change their offer and adapt it to market trends, but there is still a critical mass of those who believe that changes do not need to be introduced, which calls into question their future business given that in today's modern world, adapting to market requirements is imperative. The surveyed stakeholders are aware of the importance of networking and working together to promote the destination, and great efforts are being made to reduce seasonality, a phenomenon that has negative implications for tourism in general and which most destinatio ns struggle with.

V diplomskem delu obravnavam položaj, razumevanje in razlike v odnosu do hrane, življenja in skupnosti, ki se porajajo med filozofijo in gastronomijo. Skozi zgodovino sta hrana in kuhanje ustvarjali in združevali kulture, kot najbolj vsakodnevna in neizogibna praksa, ki preko svoje nujnosti ustvarja novo kulturno in socialno realnost. V zadnjih nekaj stoletjih je bila gastronomija prepoznana kot pomembna veda, ki se je preusmerila iz povsem znanstvenih vod v kulturološko in psihološko raziskovanje. Skozi obroke gastronomija obravnava ne le same jedi, temveč tudi človeška čustva, spomine, identiteto in kulturno bit, kar predstavlja širše področje spoznanja. Skozi svoj razvoj je tudi gastronomija bila deležna rasti, ki jo je spreobrnila v interdisciplinarno vedo, kar ji daje pozicijo med visokimi vedami, kakor je filozofija. Gastronomija daje filozofiji praktično zmožnost, da odgovori na intelektualna vprašanja, jih umešča v vsakdanje življenje in tematike ter skozi ozaveščeno uživanje problematike približa vsakdanjim ljudem. In my thesis, I discuss the position, the understanding and the differences in attitudes towards food, life and community that arise between philosophy and gastronomy. Throughout history, food and cooking have created and brought together cultures as the most mundane and unavoidable practice, creating a new cultural and social reality through its necessity. In the last few centuries, gastronomy has been recognized as an important science that has shifted from purely scientific waters to cultural and psychological research. Through meals, gastronomy deals not only with the dishes themselves but also with human emotions, memories, their identity and cultural essence, which represents a broader area of cognition. Through its development, gastronomy has also experienced growth, which has turned it into an interdisciplinary science, which gives it a position among the higher sciences such as philosophy. Gastronomy gives philosophy a practical ability to provide answers to intellectual questions, and incorporates them into everyday life and topics, and through conscious consumption brings the issue closer to the everyday person.

Ukljucivanje gastronomije u turisticku ponudu moze postati jedan od glavnih pokretaca gospodarskog razvoja u cemu do sada nije dovoljno razvijen. Prije svega, treba osmisliti kvalitetan turisticki proizvod. Premda je Hrvatska poznata po svojoj bogatoj kulturnoj bastini, prirodnim ljepotama i velikom gastronomskom raznolikosu i kvalitetom, jos se uvijek ne istice dovoljno dobro u grani gastro turizma. Potrebno je stvoriti proizvod koji ce se isticati, a koji ne prolazi bez velikog truda i spojiti tradicionalno i moderno kako bi se dobio kvalitetan proizvod po kojem bi zemlja bila poznata, kao sto je u radu naveden primjer Japana, Indije, Meksika i sl. Moguce rjesenje trenutnog problema bio bi spoj ugostitelja koji imaju zajednicki cilj bolje poslovanje vlastitog objekta i medusobno obrazovanje i unaprjedenje. Ono bi dovelo do straha od konkurencije i na trzistu bi bili spremniji pruziti bolji i kvalitetniji proizvod, jer time ce se turistu nuditi mogucnost da pojede sto god si zamisli. The inclusion of gastronomy in the tourist offer can become one of the main drivers of economic development, in which it is not sufficiently developed so far. First of all, a quality tourist product should be designed. Although Croatia is known for its rich cultural heritage, natural beauty and great gastronomic diversity and quality, it still does not stand out well enough in the branch of gastro tourism. It is necessary to create a product that will stand out, and which does not pass without much effort, and combine traditional and modern in order to obtain a quality product for which the country would be known, as in the paper the example of Japan, India, Mexico and the like. A possible solution to the current problem would be a combination of caterers who have the common goal of better business of their own facility and mutual education and improvement. It would lead to fear of competition and the market would be more willing to provide a better and higher quality product, as this would offer the tourist the opportunity to eat whatever he imagines.

Ovaj rad temelji se na analizi novih trendova u hotelijerskoj industriji. Novi trendovi nastali su prvenstveno zbog izmjene ponašanja i stavova potrošača. Izmjene su se dogodile zbog raznih utjecaja koji donose nestabilnost i dinamičnost u turističkim tokovima. Ključni utjecaji koji su odredili nove trendove su globalizacija, IT, aktualna pandemija te klimatske promjene. Trendovi koji su u radu analizirani su zdravstvena sigurnost, održivi razvoj, tehnološke inovacije, gastronomija i tematizirano hotelijerstvo. U radu je najviše pažnje posvećeno održivom razvoju koji mora biti integriran u svaku aktivnost poslovanja hotela. Također, u radu je prikazano i društveno odgovorno poslovanje prema načelima DOP-a 2.0 koje je ključno za socijalnu dimenziju održivosti. Prikazani su i projekti održivih hotela koji će biti otvoreni ili su nedavno otvoreni. Ovaj dio rada važan je kako bi se prepoznali trendovi koji će odrediti smjer razvoja hotelijerstva u budućnosti i kako bi se na primjerima prikazala kompleksnost kreiranja usluge smještaja koju ne zanima kvantiteta već isključivo kvaliteta. This paper is based on analysis of new trends in the hotel industry. New trends have emerged pimarily due to changing consumers' behavior. The canges have occured due to various influences that bring instability and dynamism to tourist flows. The key impacts that have determined the new trends are globalization, IT, the Covid- 19 pandemic and climate change. Therefore, the analyzed trends are health safety, sustainable development, tehnological innovations, gastronomy and thematic hotel managment. The paper focuses on sustainable development, which has to be integrated into every hotel business activity. Also, the paper presents corporate social responsibility according to the principles of CSR 2.0, which is crucial for the social dimension of sustainability. Sustainable hotel projects that will be opened or have recently opened are also the topic of this paper. This is important in order to identify trends that will determine the direction of hotel development in the future and to show by examples the complexity of creating an accommodation service that is not interested in quantity but only quality.

Zbog niza problema u kojima se masovni turizam našao krajem 20. stoljeća poput onečišćenja te zagušenja kapaciteta, došlo je do pojave selektivnog turizma, kao njegove suprotnosti, ako je masovni turizam koncept razvoja turizma u kojemu turist kao pojedinac nije prepoznat, u tzv. selektivnom turizmu on to jest, najvažnija karakteristika selektivnog turizma je postavljanje turista u fokus istraživanja i oblikovanja ponude i turističkih proizvoda prema njegovim potrebama i željama. U takvo profiliranom turizmu, on postaje osnovni subjekt prepoznat po imenu i prezimenu. Jedan od najraširenijih selektivnih oblika turizma bez sumnje jest upravo ruralni turizam. Ruralna područja s uređenim poljima predstavljaju idealni krajolik koji zadivljuje i osvaja gradsko stanovništvo različite životne dobi. Ruralni turizam zadire u dva gospodarska sektora, turizam i poljoprivredu koji zajedno oblikuju specifičnu turističku ponudu. Turizam na seljačkim gospodarstvima najrazvijeniji je na području Istarske županije. Ruralni turizam u Istri razvija se na njenom ruralnom prostoru unutar njenih prirodnih i kulturnih resursa. Prostor ruralne Istre zauzima 81, 6 % njezine površine, karakterizira ga velika bio i društvena različitost, što predstavlja ogromni potencijal za razvoj ruralnog turizma. To su uzrokovali povoljni prirodni preduvjeti kao što je ugodna sredozemna klima, nezagađenost zraka i vode, uvjeti za rekreaciju i razonodu, prirodne ljepote, odsudnost buke, intimnost, očuvana priroda također i očuvanost građevinskog i socio-kulturnog naslijeđa. Vrlo je važna i blizina emitivnih tržišta što svakako ide u korist turističkom razvoju. Ponuda rekreacijskih sadržaja je također više nego zadovoljavajuća – od 11 brdskih, 9 family & recreation i 15 cestovnih staza što je ukupno oko 2600 km, zatim niz predivnih pješačkih staza, 8 konjičkih centara te bezbroj drugih aktivnosti. Ruralna Istra ponosi se vrhunskom enogastronomskom ponudom a moderan, novi turist danas traži mir, autentičnost, čistu prirodu, gostoljubivost, tradicionalne specijalitete koja prate brojna autohtona vina te sukladno s time ruralna Istra u potpunosti zadovoljava ove kriterije svojom ponudom i kapacitetima. Razvojem gastronomije se omogućava kvalitetna revitalizacija unutrašnjosti Istre, te diversifikacija istarske turističke ponude, što direktno utječe na produženje turističke sezone. Za razvoj i ostvarivanje ruralnog turizma u Istri zaslužno je dobro korištenje atraktivnih, prometnih, prihvatnih i drugih činitelja, s kojima se racionalno postupa s ciljem ostvarivanja najvećih učinaka. Due to a number of problems in which mass tourism appeared at the end of the 20th century such as pollution and congestion of capacity, there was the emergence of selective tourism, as its opposite, if mass tourism is a concept of tourism development in which tourists as individuals are not recognized, but in selective tourism he is , the most important characteristic of selective tourism puts the tourist in the focus of research and design of offers and tourist products according to his needs and desires. In such profiled tourism, it becomes the basic subject recognized by name and surname. One of the most widespread selective forms of tourism is without a doubt rural tourism. Rural areas with landscaped fields represent an ideal area that amazes and conquers the urban population of different ages. Rural tourism touches on two economic sectors, tourism and agriculture, which together shape a specific tourist offer. Tourism on farms is most developed in the Istria County. Rural tourism in Istria is developing in its rural area within its natural and cultural resources. The area of rural Istria occupies 81.6% of its area, it is characterized by great bio and social diversity, which represents a huge potential for the development of rural tourism. This was caused by favorable natural conditions such as a pleasant Mediterranean climate, air and water pollution, conditions for recreation and leisure, natural beauty, the absence of noise, intimacy, preserved nature and the preservation of architectural and socio-cultural heritage. It is very important and close to the emitting markets, which certainly benefits tourism development. The offer of recreational facilities is also more than satisfactory - from 11 mountain trails, 9 family & recreation and 15 road trails, which is a total of about 2600 km, then a number of beautiful hiking trails, 8 equestrian centers and countless other activities. Rural Istria is proud of its top enogastronomic offer and modern, new tourists today are looking for peace, authenticity, pure nature, hospitality, traditional specialties that accompany many indigenous wines and accordingly rural Istria fully meets these criteria with its offer and capacity. The development of gastronomy has enabled a quality revitalization of the interior of Istria, and the diversification of Istrian tourist offers, which directly affects the extension of tourist seasons. For the development and realization of rural tourism in Istria, it is deserving of good use of attractive, traffic, reception and other factors, which are rationally handled with the aim of achieving the greatest effects.

A lo largo de este trabajo se analizan los préstamos léxicos que se encuentran en los menús de los restaurantes españoles. Con el fin de comprender mejor el concepto de préstamo, se mencionan diferentes definiciones de este término y se explica la clasificación de los préstamos, ya que esta es de gran relevancia para el análisis. Se aclara la diferencia entre préstamos léxicos y semánticos, entre adaptados y no adaptados al español, así como entre los préstamos necesarios y superfluos o no necesarios. Para llevar a cabo el análisis, se ha elaborado una tabla en la que se listan todos los préstamos encontrados. Además de la lista, se incluye en la tabla la lengua de origen del préstamo, la información sobre la adaptación del mismo, su frecuencia en los menús, así como si el préstamo es necesario o no. De esta tabla se extrae una serie de conclusiones que permiten conocer cuáles son los orígenes de los préstamos más recurrentes en los menús españoles, así como contabilizar el número de préstamos adaptados y no adaptados, de préstamos necesarios y superfluos y las palabras más repetidas en los menús españoles. Para ello, se ha elaborado un conjunto de gráficos que permiten extraer dichas conclusiones, además de ser un apoyo visual para un mayor entendimiento. U ovome radu analiziraju se leksičke posuđenice u jelovnicima španjolskih restorana. Kako bi se bolje shvatio koncept posuđenice, spominju se različite definicije toga pojma se te objašnjava podjela posuđenica što je vrlo važno i za samu analizu. Razjašnjava se razlika između leksičkih i značenjskih posuđenica, između stranih riječi i usvojenih prilagođenica, kao i između potrebnih i suvišnih posuđenica u španjolskome jeziku. S ciljem provođenja analize izrađena je tablica u kojoj su navedene sve pronađene posuđenice. Osim popisa posuđenica, tablica sadrži i izvorni jezik posuđenica, podatke o njihovoj prilagođenosti španjoslkomu jeziku, njihovu učestalost u menijima i podatak je li neka posuđenica usitinu potrebna u španjolskome jeziku ili ne. Iz se te tablice dolazi do niza zaključaka o tome koji su jezici najčešće izvorni jezici pronađenih posuđenica, kao i o broju usvojenih posuđenica i stranih riječi, o broju posuđenica koje su potrebne i suvišnih posuđenica te o najčešćim posuđenicama u jelovnicima. Da bi se do tih zaključaka lakše došlo i da bi se ti zaključci ujedno i vizualizirali, u sklopu rada izrađen je i niz grafikona.

Kroz svoj sve veći utjecaj na turizam kao gospodarsku granu, turistička destinacija sve više privlači pažnju istraživača i turističkih menadžera. Obrazloženje leži u naporima da se stekne dublji uvid u motivacije putovanja i turističke zahtjeve i potrebe. Na odredištima turisti mogu zadovoljiti mnoge svoje potrebe, prije svega potrebe za razonodom i zabavom. Udoban smještaj, rekreacijske usluge i sadržaji, prirodne i kulturne znamenitosti, kao i razni zabavni događaji te iskustvo čine destinaciju atraktivnom za turiste. Grad Slavonski Brod, grad na sjeveroistoku Republike Hrvatske sve više ulaže u svoju turističku ponudu u cilju promicanja gospodarskog razvoja. Svakodnevno se proširuju komparativne prednosti ulaganjem u ponudi hotelskih i ugostiteljskih objekata, ulaganjem u promociju kulturne baštine, organizacijom turističkih i kulturnih manifestacija. Za grad i županiju je bitno da se razvije strateški plan te iskoriste potencijale financiranja za razvitak ruralnih područja i poticanje mladih da razvijaju i očuvaju kulturu grada Slavonskog Broda. Through its growing influence on tourism as an industry, the tourist destination is increasingly attracting the attention of researchers and tourism managers. The rationale lies in efforts to gain a deeper insight into travel motivations and tourism requirements and needs. At destinations, tourists can meet many of their needs, especially the need for entertainment and fun. Comfortable accommodation, recreational services and facilities, natural and cultural sights, as well as various entertainment events and experiences make the destination attractive for tourists. The city of Slavonski Brod, a city in the northeast of the Republic of Croatia, is increasingly investing in its tourist offer in order to promote economic development. Every day, the comparative advantages are expanded by investing in the offer of hotel and catering facilities, by investing in the promotion of cultural heritage, by organizing tourist and cultural events. It is important for the city and the county to develop a strategic plan and use the funding potentials for the development of rural areas and encourage young people to develop and preserve the culture of the city of Slavonski Brod.

Koncept održivosti kao smjer razvoja u turizmu moguće je ostvariti poštujući istovremeno ekološku, ekonomsku i socio-kulturnu održivost. Turizam je pojava koja kroz svoje brojne oblike treba djelovati po principima održivog razvoja kako bi zaštitila lokalitet na kojem se odvija uz ekonomsku isplativost i društveno odgovorno poslovanje. Gastronomija je jedan od oblika koji potencijalno sudjeluje u kreiranju ovog koncepta čiji je cilj smanjenje negativnih aspekata sve većeg turističkog razvoja. Zrno soli je restoran koji svojim održivim konceptom poslovanja može poslužiti kao izvrstan primjer provedbe ovog tipa razvoja u praksi. The concept of sustainability as a direction of development in tourism can be achieved while respecting environmental, economic and socio-cultural sustainability. Tourism is a phenomenon that through its many forms should act according to the principles of sustainable development in order to protect the locality where it takes place, with economic profitability and socially responsible business. Gastronomy is one of the forms that potentially participates in the creation of this concept whose goal is to reduce the negative aspects of the growing tourist development. Zrno soli is a restaurant that with its sustainable business concept can serve as an excellent example of the implementation of this type of development in practice.

Simbole tradicionalnosti kulture lahko prepoznamo v gastronomiji družbe. Kava je eden izmed najbolj razširjenih in prepoznanih delov gastronomije, vendar pa se v različnih družbah razlikujejo načini priprave in konzumacije. Kulturo pitja kave je možno zaznati tudi v oglasih, ki vizualno reprezentirajo ponotranjene simbole določene potrošniške družbe in s tem približajo svoj produkt ciljni skupini. V Sloveniji je možno zaznati dva oglasa, ki izražata tradicionalnost slovenske kavne kulture, izobraževalne politike in pitja kave, in sicer preko navezave na dve temeljni slovenski deli. Prvo je delo Ivana Cankarja – črtica Skodelica kave in drugo Ivane Kobilce – slika Kofetarica. V diplomski nalogi sem analizirala oglasa preko multimodalne semiotične analize, kjer izpostavljam vizualne reprezentacije kave in njene elemente. Eno izmed najbolj učinkovitih sredstev za doseganje ciljev je namreč posredovanje vizualnih elementov in sporočil publiki, ki jih prepozna kot kulturno umeščene in za njih relevantne. V zaključni nalogi torej raziskujem kako dva slovenska oglasa, ki vsebujeta v središču oglasa dve temeljni deli slovenskih umetnikov, vplivata na kolektivno zavest in samoreprezentacijo kave v Sloveniji. The symbols of traditionality in culture can be recognized in the gastronomy of our society. Coffee is one of the most recognizable parts of gastronomy but there are differences in the preparation and consumption of coffee. The coffee drinking culture can also be seen in advertisements that represent symbols of a certain consumer society that make the advertised product more relevant for the consumer. We can find two advertisements in Slovenia where a tradition of Slovenian coffee culture, involvement in the educational system and coffee consumption can be seen, through the implementation of two works of art. The first belongs to Ivan Cankar - short story Skodelica kave and the second one to Ivana Kobilca - painting of Kofetarica. I have analysed the two advertisements with a multimodal semiotic approach, where I define and expose visual representations of coffee and its elements. One of the most effective ways to reach the audience is to mediate visual elements in messages that are culturally recognisable and relevant. In this final research paper I have researched how the two video Slovenian advertisements, with the implementation of fundamental art works of Ivan Cankar and Ivana Kobilca, affect the collective conscience and self-representation of coffee in Slovenia.

Turizam je postao važan aspekt svakodnevnog života te aktivno i pasivno utječe na život pojedinca. Uspon fenomena turizma događa se polovicom 19. stoljeća kao posljedica industrijalizacije, urbanizacije i tehničko tehnološkog razvoja. Karakter turizma u 20. stoljeću obilježava masovnost turističkih kretanja što rezultira jednoličnom i nekvalitetnom ponudom. Moderno društvo obilježavaju trendovi u komunikaciji, mobilnosti i raznolikosti koji uvjetuju razvoj specifičnih oblika turizma. Gastronomija kao specifični oblik turizma bilježi sve veći porast kao primarni motiv turističkih kretanja. Današnji suvremeni trendovi u prehrani motiviraju ugostiteljske objekte na modificiranje postojeće ponude i podizanje razine kvalitete. Ugostiteljski objekti su podijeljeni u kategorije prema vrsti ponude, vremenu odvijanja posla, strukturi vlasništva te prema vrstama usluga i tehnološkim procesima. Podjelom ugostiteljskih objekata u kategorije dolazi do specifičnosti u upravljanju ugostiteljskih objekata namijenjenima pružanju usluga hrane i pića. Razumijevanje ugostiteljske usluge postavlja se kao preduvjet uspješnog vođenja ugostiteljskog objekta. Menadžerske funkcije poput planiranja, organizacije, vođenja, kadrovskog upravljanja i kontroliranja temeljne su funkcije uspješnog poslovanja i zadovoljstva gostiju. Deskripcija dobrih primjera u ugostiteljstvu putokaz je kako se menadžment treba postavljati prema svim izazovima u poslovanju vezanom za pripremu i usluživanje hrane i pića. Svijetle perspektive ugostiteljstva i turizma u budućnosti moguće su samo suradnjom svih aktera na stranu ugostiteljske ponude. Tourism has become an important aspect of everyday life and actively and passively affects the life of the individual. The rise of the phenomenon of tourism occurs in the middle of the 19th century as a consequence of industrialization, urbanization and technical and technological development. The character of tourism in the 20th century is characterized by a mass of tourist movements, which results in a uniform and low-quality offer. Modern society is characterized by trends in communication, mobility and diversity that condition the development of specific forms of tourism. Gastronomy as a specific form of tourism is recording an increasing growth as the primary motive for tourist movements. Today's modern trends in nutrition motivate catering facilities to modify the existing offer and raise the level of quality. Catering facilities are divided into categories according to the type of offer, time of business, ownership structure and according to the types of services and technological processes. The division of catering facilities into categories leads to specifics in the management of catering facilities intended for the provision of food and beverage services. Understanding the catering service is set as a prerequisite for successful management of a catering facility. Managerial functions such as planning, organization, leadership, personnel management and control are fundamental functions of successful business and guest satisfaction. The description of good examples in the hospitality industry is a guide to how management should approach all business challenges related to the preparation and serving of food and beverages. Bright perspectives of catering and tourism in the future are possible only with the cooperation of all actors on the side of the catering offer.

Gastronomski turizam objedinjuje putovanja i gastronomiju, a posljednjih nekoliko godina i postao je bitan dio turističkog iskustva u mnogim turističkim destinacijama. Cilj završnog rada je analizirati turističku ponudu gastronomske scene na području otoka Korčule. Analizirajući turističku ponudu gastronomske scene na otoku Korčuli može se zaključiti kako razvoj gastronomskog turizma prati razvoj turističke ponude općenito. U samom gradu Korčuli gastronomska ponuda je najbogatija u smislu ponude restorana, a konkurencija je velika. Manje općine poput Smokvice i Lumbarde uspješno razvijaju vinski turizam uz uspješne gastronomske manifestacije koje su postale sastavni dio turističke ponude. Najveći nedostatak turističke gastronomske scene otoka Korčule je, još uvijek, izrazita sezonalnost i nedostatak gastronomske ponude koja bi se isticala po posebnosti i izvrsnosti. Iznimka je nekolicine zaista uspješnih ugostiteljskih objekata koji doprinose imidžu čitavog otoka Korčule kao poželjne destinacije gastronomskog turizma.

Danas gastronomija predstavlja daleko značajniji element turističke ponude destinacije nego što je to bilo prije nekoliko desetaka godina. Suvremeni turisti istu više ne promatraju kao zadovoljenje primarnih potreba, već kao priliku za nove doživljaje i iskustva, s obzirom da gastronomija predstavlja element nematerijalne kulturne baštine turističke destinacije, što značajno doprinosi njezinoj prepoznatljivosti i konkurentnosti na turističkom tržištu. Brojne svjetske destinacije su prepoznale važnost razvoja gastronomskog turizma, te aktivno rade na njegovom razvoju kako bi očuvale vlastitu tradiciju od zaborava, te potaknule prijašnje i nove posjetitelje da odaberu njihovu destinaciju (ponovno) za godišnji odmor. Gastronomska ponuda kontinentalne Hrvatske posjeduje značajnu poveznicu sa njezinim geografskim položajem i povijesnom tradicijom, te nudi brojne i jedinstvene delicije prepoznate diljem svijeta. Međutim, postavlja se pitanje do koje mjere je njezin gastronomski turizam razvijen? Svrha ovog rada je utvrditi trenutno stanje razvoja gastronomskog turizma kontinentalne Hrvatske. Metodologija ovog rada se zasniva na analizi objavljenih znanstvenih i stručnih radova iz područja gastronomskog turizma, te na podacima studije TOMAS stavovi i potrošnja u Hrvatskoj za 2019. godinu. U radu će se prikazati profil suvremenog turista, te njegovi stavovi prema gastronomskoj ponudi kontinentalne Hrvatske. Na osnovu nalaza će se ponuditi razvojne smjernice i model lanca vrijednosti gastronomske ponude kontinentalne Hrvatske.

U ovom radu istraživalo se ugostiteljstvo 21.stoljeća, njegovu problematiku za standardizaciju i normizaciju ugostiteljstva kroz turizam. Promjene u turizmu dovele su do promjena u ugostiteljstvu, a neke od tih su obrađene u radu. Nadalje, rad se bazira donekle i na nove oblike ''moderne'' hrane kojoj je turist sve više privržen. This paper investigates the hospitality of the 21st century, its problems for standardization of hospitality through tourism. Changes in tourism have led to changes in the hospitality industry, and some of these have been addressed in the paper. Furthermore, the final paper is based to some extent on new forms of "modern" food to which tourists are increasingly attached.

U radu se definiraju procesi i pojmovi koji dovode do jezičnog posuđivanja te pruža povijesni pregled važnijih promjena i rezultata istraživanja unutar jezične discipline koju danas nazivamo kontaktna lingvistika. Objašnjava se sam proces jezičnog posuđivanja te navode značajke prilagođavanja posuđenica na različitim jezičnim razinama. Budući da je ruski jezik primatelj u ovome radu, imenuje se podjela posuđenica u ruskom jeziku uz primjere posuđenica iz različitih jezika koje su pristigle u ruski jezik. Polazeći od jezičnih dodira kao početne točke procesa jezičnog posuđivanja, u radu su navode talijansko-ruski jezični kontakti kroz povijest i danas koji su utjecali na popularnost i širenje talijanskog jezika u Rusiji. Cilj je rada proučiti zastupljenost talijanskog jezika u ruskoj gastronomiji s jezičnog stajališta, navesti primjere popularnih gastronomskih talijanizama i ustanoviti značajke jezične adaptacije talijanskih posuđenica u ruskom jezičnom sustavu. The paper defines the courses and conceptual terms that lead to language borrowing and provides a historical overview of important changes and research results within the linguistic discipline that we nowadays call contact linguistics. The very process of language borrowing is explained, alongside with features of loanwords adjustment at different language levels. Since the Russian language is the recipient language in this paperwork, a classification of loanwords in Russian is presented with examples of loanwords from various languages that arrived in the Russian language. Language contacts represent the starting point of the language borrowing process, demonstrated in this paperwork on the examples of Italian-Russian language contacts throughout history and today, that have influenced the popularity and spread of the Italian language in Russia. The purpose of this thesis is to study the presence of Italian language in Russian gastronomy from a linguistic point of view, to give examples of popular Italian loanwords in the field of gastronomy and to recognize adaptational changes of Italian loanwords in the Russian language system.

Hrana je neraskidivo povezana s kulturom. To je slučaj svugdje u svijetu. Japanska kuhinja nudi obilje gastronomskih užitaka zahvaljujući svojoj raznolikosti regionalnih i sezonskih jela. Za mnoge ljude u modernom društvu hrana može biti nevažan dio svakodnevnog života, ali povijesno je imala ogroman utjecaj na razne elemente ljudskog društva, a taj utjecaj je prisutan i danas. Hrana i pripremanje hrane zajednički su element svih postojećih zajednica, bez obzira na zemljopisni položaj ili povijesno razdoblje. Kroz povijest hrana i kuhinja stvarale su, kombinirale i razdvajale kulture. Ljudi su počeli putovati po svijetu iz različitih razloga i potreba, zbog kulturnih znamenitosti, kulturnih ljepota i slično, iz kojih se kasnije razvio turizam. Povećanjem broja turista i putovanja, turizam se tako počeo sve više razvijati i okretati njihovim potrebama. Putem učinkovitog marketinga destinacije može se lako stvoriti recept za izgradnju jedinstvenog, profitabilnog i opsežnog gastronomskog turizma. Zahvaljujući modernoj tehnologiji, u današnjem društvu praktički nema granica. Ljudi imaju pristup skoro svakoj državi u svijetu, što je dovelo do globalnog širenja turizma. Postoji mnogo različitih razloga za putovanje, ali može se sa sigurnošću reći da je znatiželja o novim kulinarskim iskustvima jedan od najvećih. Ovaj rad istražuje komponente ključne za učinkovitost i uspjeh japanskog gastronomskog turizma koji privlači i domaće i strane goste. Brendiranje također igra znakovitu ulogu u promoviranju neke destinacije. Glavni cilj ove teze je prikazati razvoj japanske kuhinje u kontekstu gastronomskog turizma. Ovo istraživanje može biti korisno za napredak i jačanje gastronomskog sektora turizma u svim područjima koja trpe zbog stagnacije ili pada prometa. Istraživanje se temelji na teorijskom opisu, analizi sekundarnih izvora i postojeće literature, napisane uglavnom na engleskom jeziku. Rad će predstaviti koncepte poput turizma i gastronomije, objasniti koncept japanske kuhinje i usredotočiti se na specifičnosti japanskog gastronomskog turizma. Teorijske temelje bit će poduprijte analizom web stranica Rurubu, Nihon no tabi i Arigato Food Tours Japan, u kojima će se tražiti sličnosti i pokušati objasniti njihov suptilni utjecaj na prosječnog „potrošača“. Food is inextricably linked to culture. This is the case everywhere in the world. Japanese cuisine offers an abundance of gastronomic delights thanks to its variety of regional and seasonal dishes. For many people in modern society, food can be an unimportant part of everyday life, but historically it has had a huge impact on various elements of human society, and that impact is present today. Food and food preparation are a common element of all existing communities, regardless of geographical location or historical period. Throughout history, food and cuisine have created, combined and separated cultures. People began to travel around the world for various reasons and needs, due to cultural sights, cultural beauties and the like, from which tourism later developed. With the increase in the number of tourists and travel, tourism thus began to develop more and more and turn to their needs. Preservation of national culture or cultural heritage and effective marketing can easily create a recipe for building a unique, profitable and extensive gastronomic tourism. Thanks to modern technology, in today's society there are practically no boundaries. People have access to almost every country in the world, which has led to the global expansion of tourism. There are many different reasons to travel, but curiosity about new culinary experiences is one of the biggest. This thesis explore the components crucial to the efficiency and success of Japanese gastronomic tourism that attracts both domestic and foreign guests. Branding also plays a significant role in promoting a destination. The main goal of this thesis is to show the development of Japanese cuisine in the context of gastronomic tourism. This research can be useful for the advancement and strengthening of the gastronomic sector of tourism in all areas suffering from stagnation or falling traffic. It is based on a theoretical description, analysis of secondary sources and existing literature, written mainly in English. The paper will present concepts such as tourism and gastronomy, explain the concept of Japanese cuisine and focus on the specifics of Japanese gastronomic tourism. The theoretical foundations will be supported by an analysis of the websites Rurubu, Nihon no tabi and Arigato Food Tours Japan, which will be seen into to find similarities and try to explain their subtle impact on the average "consumer".

La lengua es un instrumento de comunicación abierto a los cambios que continuamente surgen en nuestra sociedad. Para adaptarse a estos cambios y nuevas realidades a veces resulta inevitable prestar algunas palabras procedentes de otras lenguas, con el fin de designar y denominar nuevos conceptos. Es un proceso lingüístico que forma parte de todas las lenguas y que no se limita con las fronteras geográficas. Este intercambio cultural ocurre en primer lugar por la falta de equivalentes en la lengua receptora, necesarios para denotar nuevos objetos y adelantos. En la era de la globalización en que nos encontramos, los medios de comunicación y las redes sociales son los principales difusores de un montón de nuevas palabras que poco a poco penetran en la lengua y se incorporan al vocabulario. El objetivo de este trabajo es explicar y clasificar los términos préstamo y extranjerismo que se han incorporado al léxico del español, y mencionar qué lenguas han tenido mayor influencia en la configuración del vocabulario de la lengua española, con la mayor atención prestada al campo de la gastronomía. Para llevar a cabo un análisis en la parte práctica fue indispensable consultar varios diccionarios y blogs de cocina, en los que se ha recogido algunos términos extranjeros que se van a analizar y explicar con más detalle. También he decidido comparar el español de España y el español de México, Chile, Argentina, Colombia, Cuba y Uruguay para demostrar algunas diferencias en la denominación de ciertos términos de estas dos grandes variantes, la peninsular y la americana. Al final se encuentra una lista clasificada de los préstamos y extranjerismos del léxico gastronómico según su lengua de origen y su equivalente al español. Jezik je kao sredstvo komunikacije podložno promjenama koje se neprestano pojavljuju u današnjem društvu. Da bi se prilagodilo tim promjenama, ponekad je neizbježno posuditi riječi iz drugih jezika, s ciljem da se ti novi pojmovi opišu. To je lingvistički proces koji je odavno prisutan u svim jezicima i koji ne poznaje geografske granice. Ta se kulturna i jezična razmjena događa prvenstveno zbog nedostatka ekvivalentnih termina, nužnih za imenovanje novih pojavnosti. Mediji i društvene mreže su glavni širitelji vala novih riječi koje polako prodiru u jezik. Cilj ovog rada je objasniti i klasificirati posuđenice u španjolskom jeziku i spomenuti koji su jezici imali najviše utjecaja u širenju rječnika španjolskog jezika, s posebnom pažnjom usmjerenom na područje gastronomije. U praktičnom je dijelu za analizu bilo ključno konzultirati rječnike i kulinarske blogove, odakle sam izvukla nekoliko posuđenice koje ću kasnije u tekstu detaljno objasniti. Odlučila sam usporediti španjolski koji se govori u Španjolskoj i onaj u nekim zemljama Latinske Amerike kako bih skrenula pažnju na moguće razlike u imenovanju određenih posuđenica tih dvaju govornih područja. Na kraju rada nalazi se klasificirana lista sa posuđenicama u gastronomskom rječniku, zajedno sa jezikom iz kojeg su posuđene i ekvivalentom na španjolskom jeziku.

Percepcija hrane i njeno vrednovanje prošlo je veliku prekretnicu, i to relativno nedavno, prije svega nekoliko desetljeća. Smatrala se uobičajenom pojavom koja, naravno, služi čovjeku, ali joj ne treba pridavati nikakvu veću pažnju. U suvremenom svijetu hrana postaje običaj, dio tradicije, baština, dio kulture, uz ostale doživljaje i promišljanja. Kada se koncept materijalne baštine dovoljno razvio, mnogi čimbenici, odnosno kategorije svakodnevnog života, pribrojeni su listama baštine čovječanstva. Naposljetku, samo je čovjek taj koji odlučuje što je za njega doista bitno i što želi istaknuti, zaštititi i očuvati za budućnost. Odlika istarske i sjeverno dalmatinske gastronomije je tzv. mediteranska prehrana. Mediteranska prehrana pomaže u izgradnji, barem jednog dijela slike identiteta cijele jedne regije. Važno je istaknuti da je zajednička baština mediteranskih zemalja onaj temelj na kojem su izrasle, klima, more i obala, sunce, tlo, životinje i biljke koje žive i uspijevaju opstati na tom teritoriju i sve ostale zajedničke karakteristike. Još je važnije istaknuti ono što ih diferencira jedne od drugih jer to je ono što doista reflektira srž neke zemlje, njenih običaja i identiteta. Dakle, svaka zemlja je dobila jedan dio istog temelja i napravila od njega nešto različito. Poput više nastavaka istog romana - temelji se na istim likovima, ali se radnja razlikuje od nastavka do nastavka. Značajne točke identiteta, odnosno obilježja života istočne jadranske obale su definitivno bavljenje maslinarstvom i proizvodnja maslinovog ulja, vinogradarstvo i proizvodnja vina, ribarstvo i stočarstvo. Sve su to djelatnosti poznate i prisutne na istočnojadranskom prostoru od antike, a neke i još duže. Danas su prepoznate kao baština i dosta se radi na njihovoj promociji i zaštiti. Gotovo svaki grad ili općina povezuje neki prehrambeni proizvod, namirnicu ili specifično jelo, sa svojim identitetom ili povijesti. Sve su to mali momenti u nepreglednosti naizgled jednostavne, ali ustvari veoma široke i raznolike mediteranske kuhinje, iako su oni veliki za samu zajednicu. Većina tih mjesta je stvorila i neku manifestaciju, proslavu kojom će odati počast gastronomskom dijelu svoje baštine. Mediteranska autohtona prehrana s pravom je uvrštena u baštinu čovječanstva. Toliko je rasprostranjena i široko prepoznata i zastupljena, povezivana sa zdravljem, preporučivana od velikog broja nutricionista, liječnika i drugih stručnjaka kao način prehrana koji bi izuzetno blagotvorno djelovao na ljudski organizam. Ima toliku pozornost cijeloga svijeta da se doista može smatrati baštinom cijeloga čovječanstva. In the last couple of decades, perception of the food and its validation went through many different perspectives. It was taken as a primary need for human and nobody has given any attention to it. In modern age we live in, food is becoming a custom, part of tradition and culture bringing other experiences along. When the concept of material heritage has developed sufficiently, many factors, or categories of everyday life, are added to the lists of humanity heritage. After all, only human is the one deciding what is good for its existence and what needs to be preserved for future times. The characteristic of Istrian and northern Dalmatian gastronomy is the so-called – Mediterranean diet. The Mediterranean diet helps to build at least one part of the image of the identity of the whole one region. It is important to emphasize that the common heritage of the Mediterranean countries is the foundation upon which they have grown, the climate, the sea and the coast, the sun, the soil, the animals and plants that live and manage to survive in that territory and all other common characteristics. It is even more important to emphasize what differentiates from each other, because that is what truly reflects the core of a country, its customs and identities. So each country got one part of the same foundation and made something different from it. Like multiple sequels to the same novel - it’s based on the same characters, but the plot is different from sequel to sequel. Significant points of identity, or characteristics of life on the eastern Adriatic coast, are definitely olive growing and olive oil production, viticulture and wine production, fishing and livestock. All these activities are known and present in the eastern Adriatic area since antiquity, and some even longer. Today, they are recognized as heritage and much work is being done to promote and protect them. Almost every city or municipality associates a food product, food item or specific dish with its identity or history. These are all small moments in the opacity of seemingly simple, but in fact very wide andvaried Mediterranean cuisines, although they are large for the community itself. Most of these places have also created a manifestation, a celebration and honor the gastronomic part of their heritage. The Mediterranean indigenous diet is rightly included in the heritage of humanity. It is so widespread and widely recognized and represented, associated with health, recommended by many nutritionists, doctors and other professionals as a diet that would have a very beneficial effect on the human body. It has so much worldwide attention that it can truly be considered the heritage of all humanity.

Nerijetko se u književnim djelima kao motivska preokupacija pojavljuje prehrana, čime se omogućuje njezino promatranje iz sociološko- antropološke vizure. S obzirom na to da je književnost svojevrsno zrcalo izvanknjiževne stvarnosti epohe u kojoj nastaje, motivom hrane progovara se i o društvenoj zbilji određenoga vremena, pa ju je moguće smatrati i statusnim simbolom. Također, odnosom pojedinca prema njoj ukazuje se na individualni duhovni univerzum njegove ličnosti. Hrvatska literarna produkcija od najranijih dana bilježi uključenost gastronomije u svoj motivski sustav. Osvrtom na neka od konkretnih djela koja uključuju prehrambeni diskurz, u ovom će se radu pokušati rekonstruirati realiteti domaće izvanknjiževne stvarnosti određenih razdoblja. Riječ je o literarnim segmentima kojima se pruža jezična, književna, kulinarska i kulturalna slojevitost jer autorima često metaforički topički inventar hrane služi kao osobito stilsko sredstvo kojima oblikuju određene učinke na svijest čitateljske publike.

Središnja tema ovoga rada jest grčki pjesnik Arhestrat iz Gele (4. st. pr. Kr.) i njegova gastronomska pjesma u heksametrima, koja nam je ostala fragmentarno sačuvana u Atenejevom djelu Gozba sofista. S namjerom da se približi književni kontekst u kojem je pjesma nastala, u radu se daje kratak pregled motiva hrane u grčkoj književnosti u razdoblju do Arhestratovog vremena te se navode dodirne točke s nekim drugim vrstama književnosti, primjerice epskom parodijom i didaktičnom poezijom. Središnji dio rada sačinjava osvrt na sadržaj očuvanih fragmenata. Arhestrat u svojim stihovima pojedinu vrstu hrane uglavnom obrađuje na sličan način: govori gdje i u koje doba godine je najbolje nabaviti određenu namirnicu, ističe njezina posebna svojstva te daje upute za pripravu. Ovaj karakterističan obrazac kao i još neki motivi koji se provlače kroz pjesmu ilustrirani su na primjeru nekoliko fragmenata, koji se donose na jeziku izvornika i u proznom prijevodu. U završnom dijelu rada nalazi se sažet prikaz recepcije Arhestratove pjesme u antici: dok su neki bili zgroženi njezinom prizemnom temom i promicanjem bestidnog uživanja u površnim užicima, drugi su je s oduševljenjem hvalili, a imamo i svjedočanstva o tome da se često citirala na gozbama., The main subject of the paper is the fourth-century B.C. Greek poet Archestratus of Gela and his gastronomic poem, written in hexameters, which has been fragmentarily preserved in Athenaeus' work Deipnosophistae. In order to acquaint the reader with the literary context in which the poem emerged, a brief overview is given of the topic of food in Greek literature in the period up to Archestratus' time, as well as a presentation of characteristics his poem has in common with some other forms of literature such as epic parody and didactic poetry. The central part of the paper focuses on the content of the preserved fragments. Archestratus' approach to each type of food generally follows a similar pattern: he mentions the best place and season to buy a certain ingredient, points out its special traits and gives precepts for its preparation. This characteristic formula as well as some other motives frequently appearing in the poem are illustrated in the paper by quoting from several fragments, both in the original Greek and prose translation into Croatian language. In the closing section of the paper there is a brief presentation of the reception of Archestratus' poem in antiquity: while some were appalled by its base topic and its promotion of shameless indulgence in superficial pleasures, others received it with enthusiasm and praise, and we have contemporary testimonies of its being cited at dinner-parties.

U ovom radu sustavno se razmatra se značaj tartufa u turističkoj ponudi destinacije, ali i gastronomije u Istri. Kako bi se što bolje prikazao značaj tartufa u turističkoj ponudi destinacije i gastronomije, u radu se dao teorijski osvrt i definicije termina kao što su turistička destinacija, turistička atrakcija, turistički resurs i manifestacija, a sve u cilju boljeg poznavanja terminoloških okvira, ali i čimbenika koju utječu na oblikovanje turističke ponude te uloge i značaja koje tartufi kroz svoj potencijal mogu dati ponudi i gastronomiji, obzirom da ovdje govorimo o prehrambenoj namirnici. Proširenje konteksta i perspektive unutar koje se u ovom radu promatraju tartufi, doneseno je kroz, najprije teorijsku, analizu pojmova gastronomije i turizma, a potom i kroz detaljniji prikaz međuodnosa turizma i gastronomije. Kako bi se istaknula važnost tartufa u turizmu i gastronomiji Istre, najprije su izneseni podaci o ovom hrvatskom poluotoku. Elementi o kojima se govorilo su geografski položaj i reljef Istre, vrste tla te klimatski uvjeti. Nakon toga upoznali smo se glavnim odrednicama turističke ponude i gastronomije Istre u čijem su fokusu naravno bili tartufi kao općeprihvaćena asocijacija istih, a dani su i zanimljivi podaci o njihovim obilježjima, nutritivnim sastojcima, staništima na kojima uspijevaju te najzastupljenijim vrstama. Glavne preporuke za daljnji razvoj istarske gastronomije i turističke ponude odnose se na unaprjeđenje promocije i marketinga tartufa kao turističkog proizvoda.