Search

Istraživanje ovog rada provedeno je kako bi utvrdili utjecaj prihrane mikrokapsulama s cinkom na agronomska i morfološka svojstva predivog lana. Pokus je postavljen na Pokušalištu Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, lokacija Maksimir, tijekom 2020. godine. Korištena je metoda slučajnog bloknog rasporeda u četiri ponavljanja i pet različitih varijanti. Posijana je sorta lana Agatha, a varijante su strukturirane na ovaj način: varijanta 1- kontrola bez dodatka mikrokapsula, varijanta 2- mikrokaspule s 0,25 mol/L Zn, varijanta 3- mikrokaspule 0,25 mol/L Zn i 1% kitozana, varijanta 4- mikrokapsule 0,5 mol/L Zn i varijanta 5- mikrokapsule 0,5 mol/L Zn i 1% kitozana. Na osnovi provedene analize varijance nisu utvrđene signifikantne razlike između istraživanih svojstava varijanata. Najveći prinos stabljike prije i nakon močenja te najveći prinos ukupnog i dugog vlakna ostvaren je kod varijante 2. prihranjene s 0,25 mol/l Zn. The research of this work was carried out in order to determine the influence of supplementation with microcapsules with zinc on the agronomic and morphological properties of fiber flax. The experiment was set up at the experimental field of the Faculty of Agriculture of the University of Zagreb, location Maksimir, during 2020. The experiment was set up according to the RCBD in four replications and five different variants. The fiber flax variety Agatha was sown, and the variants were structured in this way: variant 1- control without the addition of microcapsules, variant 2- microcapsules with 0.25 mol/L Zn, variant 3- microcapsules 0.25 mol/L Zn and 1% chitosan, variant 4- microcapsules 0.5 mol/l Zn and variant 5- microcapsules 0.5 mol/L Zn and 1% chitosan. Based on the analysis of variance, no significant differences were found between the investigated properties. The highest stem yield before and after reting and the highest yield of total and long fiber was achieved in the variant 2 supplemented with 0.25 mol/l Zn.

Kopriva (Urtica dioica L.) je višegodišnja samonikla vrsta, koja se ubrana u fazi prije cvatnje upotrebljava kao nutritivno vrijedna namirnica. Zbog brojnih prednosti u odnosu na samonikli biljni materijal, kopriva se sve češće kultivira. Klasični uzgoj na otvorenom postaje sve zahtjevniji zbog klimatskih promjena i zahtjeva tržišta kroz godine. Suvremene hidroponske tehnike bez tla, poput plutajućeg hidropona primjenjuju se kao alternativni način uzgoja. Prednosti ove metode uzgoja su brojne, poput mogućnosti cjelogodišnjeg uzgoja, kontrole abiotskih čimbenika te većeg prinosa. U ovom diplomskom radu proučavao se utjecaj dviju hranivih otopina različitog sastava (Jensen i Cooper) na prinos i mineralni sastav koprive uzgajane u plutajućem hidroponu tijekom višekratnih košnji. Za morfološka (dimenzije listova) i kemijska svojstva (suha tvar, nitrati, fosfor, magnezij) otopina pripremljena prema Jensenovoj recepturi pokazala se boljom u odnosu na otopinu pripremljenu prema Cooperu s većom koncentracijom soli. Bez obzira na sastav otopine, nakon druge košnje izmjerena je veća visina biljaka te prinos, kao i veća količina suhe tvari, nitrata, kalija, magnezija i željeza. Kombinacija Jensen otopine i 2. roka košnje rezultirala je višim vrijednostima većine svojstava te se može preporučiti u hidroponskom uzgoju koprive za dobivanje herbe boljih morfoloških svojstava te nutritivno bogatijeg finalnog proizvoda. Stinging nettle (Urtica dioica L.) is a perennial wild species, which harvested before flowering, is used as a nutritionally valuable food. Due to numerous advantages compared to wild plant material, stinging nettle is increasingly cultivated. Traditional open filed cultivation is becoming more challenging over the years due to climate changes and market demand. Modern hydroponic techniques without soil, such as floating hydroponics, are used as an alternative cultivation method. The advantages of this cultivation method are numerous, such as the possibility of year-round cultivation, control of abiotic factors, and higher yield. In this master thesis, the influence of two nutrient solutions of different composition (Jensen and Cooper) on the yield and mineral composition of nettle grown in floating hydroponics under repeated harvest was studied. For morphological (leaf properties) and chemical properties (dry matter, nitrate content, phosphorus, magnesium), the solution prepared according to Jensen's recipe proved to be better than the solution prepared according to Cooper with a higher salt concentration. Regardless of solution composition, higher plant height and yield were measured after the second harvest, as well as higher content of dry matter, nitrate, potassium, magnesium, and iron. The combination of the Jensen solution and the second harvest resulted in with higher values of most traits and can be recommended for hydroponic nettle cultivation to obtain herbs with better morphological properties and a high nutritive final product.

Istraživanje je provedeno tijekom vegetacije kukuruza 2019. godine na površinama pokušališta Fakulteta agrobiotehničkih znanosti Osijek (45.51'79'' sjeverne geografske širine, 18.77'83'' južne geografske širine). Sjetva je obavljena 18. travnja 2019. godine pneumatskom šestorednom sijačicom na međuredni razmak od 70 cm. Uzgajano je ukupno šest hibrida kukuruza različite FAO skupine Bc instituta iz Zagreba (FAO 330 - BC 323, FAO 390 - Agram, FAO 410 - Tesla, FAO 450 - BC 415, FAO 490 - Instruktor i FAO 570 – Majstor). Prema preporuci proizvođača sjemena sklop je iznosio 78 000 biljaka po hektaru za hibride FAO grupe 300, 74 000 biljaka po hektaru za FAO grupe 400 i 70 000 biljaka po hektaru za FAO grupe 500. Poljski pokus je postavljen u 3 ponavljanja pri čemu je površina osnovne parcele iznosila 10 m2, odnosno sastojala se od dva reda kukuruza duţine 14,3 m. Godina je bila iznimno povoljna što se tiče oborina i temperature zraka. U 2019. od IV. do IX. mjeseca tijekom vegetacije kukuruza palo je 502 mm oborina što je u odnosu na višegodišnje prosječne vrijednosti 1961.-1991. povećanje oborina za 36%. Što se tiče prosječnih vrijednosti temperature zraka u 2019. godini iznosila je u vegetacijskom razdoblju od IV. do IX. mjeseca 19,5 ˚C što je povećanje od 11% u odnosu na višegodišnje prosječne vrijednosti 1961.-1991. S obzirom na gotovo idealne uvijete za rast i razvoj kukuruza postignuti su iznimno visoki prosječni prinosi od 15,9 t/ha. Najveće prinose ostvarili su hibridi Majstor (18,3 t/ha) uz postignutu vlagu od 14,8 % i Agram (17,4 t/ha) uz postignutu vlagu 13,7 %, a najniţi prosječni prinos ostvarili su hibridi Tesla (14,3 t/ha) uz prosječnu vlagu od 13,9 % i hibrid BC 323 (14,4 t/ha) uz prosječnu vlagu 13,1 %. Svi ostali analizirani parametri su bili statistički značajni osim visine stabljike i vlage zrna., The research was conducted during the maize vegetation in 2019 on the demonstrational-educational fields of the Faculty of Agrobiotechnical Sciences Osijek (45.51'79 '' north latitude, 18.77'83 '' south latitude). Sowing was done on April 18, 2019 with a pneumatic six-row seed drill at a row spacing of 70 cm. A total of six maize hybrids from different FAO groups of the Bc Institute from Zagreb were grown (FAO 330 - BC 323, FAO 390 - Agram, FAO 410 - Tesla, FAO 450 - BC 415, FAO 490 - Instruktor and FAO 570 - Majstor). According to the seed manufacturer’s recommendation, there was 78,000 plants per hectare for FAO Group 300 hybrids, 74,000 plants per hectare for FAO Group 400 and 70,000 plants per hectare for FAO Group 500. The field experiment was set up in 3 repetitions where the area of the basic plot was 10 m2 and consisted of two rows of maize with a length of 14.3 m. The year was extremely favorable in terms of precipitation and air temperature. During maize vegetation, a total of 502 mm of precipitation fell, which is compared to the long term average of 1961-1991 increase by 36%. As for the average values of air temperature in 2019, in the vegetation period from April until September was 19.5˚C, which is an increase of 11% compared to long term average values. Given the almost ideal conditions for the growth and development of maize, extremely high average yields of 15.9 t/ha were achieved. The highest yields were achieved by Majstor hybrids (18.3 t / ha) with a moisture content of 14.8% and Agram (17.4 t / ha) with a moisture content of 13.7%, and the lowest average yield was achieved by Tesla hybrids (14 , 3 t / ha) with an average humidity of 13.9% and a hybrid BC 323 (14.4 t / ha) with an average moisture of 13.1%. All other analyzed parameters were statistically significant except for stem height and grain moisture.

Salata (Lactuca sativa L.) sadrži bioaktivne spojeve koji su korisni za zdravlje ljudi, a povećanje njihove koncentracije postalo je cilj uzgojnih programa. Biopolimerne mikročestice jedan su od načina kako poboljšati morfološka (visina i promjer, biomasa i tržna masa rozete) i nutritivna svojstva (udio suhe tvari, ukupni klorofil, ukupni polifenoli i flavonoidi i antioksidacijska aktivnost) salate. U ovom istraživanju postavljen je jednofaktorijalni pokus sa salatom sorte 'Melina' u tipu batavie. Prilikom sadnje presadnica, u tlo je inkorporirano osam vrsta biopolimernih mikročestica sastavljenih od nosača alginata s ili bez dodatnog kitozan omotača, s aktivnim tvarima: Ca2+, Cu2+, Ca2+/T. viride, Cu2+/T. viride. Primijenjena je i fiziološka otopina T. viride spora dok je kontrolna varijanta bila bez aplikacije mikročestica. Aplikacija mikročestica nije rezultirala značajnim razlikama u morfološkim svojstvima salate. Primjena biopolimernih mikrosfera s aktivnom tvari Ca2+ dovela je do značajnog povećanja ukupnog klorofila (1349,7 μg⋅g-1·s.tv.). Primjena mikokapsula s Ca2+ i T. viride rezultirala je značajnim povećanjem ukupnih polifenola (4,2 mg EGK⋅g-1 s.tv.) i flavonoida (9,7 mg EK⋅g-1 s.tv.) te antioksidacijske aktivnosti (22,1 μmol ET g-1 s.tv.) u odnosu na kontrolnu varijantu. Lettuce (Lactuca sativa L) contains several compounds that are useful in human health. Increasing concentrations of key healing compounds have become the goal of breeding programs. Biopolymeric microcapsules are one of the ways that we can improve morphologic characteristics (height, diameter, biomass, market weight rosette) and nutritive characteristics (dry matter content, total chlorophyll, total polyphenols and flavonoids, and antioxidant activity) of lettuce. In this research, we have set up one factorial experiment with the salad of Melina variety, which we include in Batavia. When planting seedlings, eight types of biopolymer microcapsules made of alginate carrier with or without chitosan wrap were incorporated into the soil with active ingredients Ca2+, Cu2+, Ca2+/T. viride, Cu2+/T. viride. The physiological solution of T. viride spore was also applied while control was without applications of the microparticle. There was no significant difference in the morphological properties of the lettuce using the microparticles. The application of a biopolymer microsphere with the Ca2+ activator resulted in a significant increase in total chlorophyll (1349,7 μg⋅g-1). Application of microcapsules loaded with Ca2+ and T. viride resulted in a significant increase in total polyphenols (4,2 mg EGK⋅g-1) and flavonoids (9,7 mg EK⋅g-1) antioxidant activity (22,1 μmol ET g-1 s.tv.) in comparison to the control variant.

Although several organic and inorganic substrates are added to growing media for improving its physical and chemical characteristics, the need for search of new materials and/or mixtures that reduces the high-priced peat content in substrates is still interesting. This study evaluated the feasibility of reducing the peat content in substrates by replacing it with different amounts of diatomite and sewage sludge for Scots pine seedling (Pinus sylvestris L.) growth and their land performance. In order to evaluate the feasibility of reducing the peat content in substrates by replacing it with different amounts of diatomite and sewage sludge, an experiment was carried out in a temperature-controlled greenhouse under natural light. To evaluate the land performance of Scots pine seedlings grown in different substrates, a trial was established between the years 2013-2017 in Sarıkamış, Kars (NE Anatolia). Sewage sludge application, due to its high organic matter and macro and micronutrient content, has improved the composition of the rhizosphere, thereby resulting in growth acceleration. As a result of the evaluations made in terms of both seedling morphological characteristics and land performance; the best performance was determined in the 9th (50%P+50%SS) and 3rd (75%SS+25%DE) mixtures., Unatoč tome što se supstratu za uzgoj dodaju određeni organski i anorganski supstrati kako bi se poboljšale njegove fizičke i kemijske karakteristike, i dalje je zanimljiva potreba za istraživanjem novih materijala i/ili smjesa koje smanjuju udio skupocjenog treseta u supstratima. U ovom radu procijenit će se izvedivost smanjenja sadržaja treseta u supstratima njegovom zamjenom s različitim količinama diatometa i mulja iz otpadnih voda za rast sadnica običnog bora (Pinus sylvestris L.) te njihovo preživljavanje na terenu. Kako bi se procijenila izvedivost smanjenja sadržaja treseta u supstratima zamjenom s različitim količinama diatometa i mulja iz otpadnih voda, provedeno je istraživanje u stakleniku, pod prirodnim svjetlom i u kontroliranim temperaturnim uvjetima. Između 2013. i 2017. godine u mjestu Sarıkamış, Kars (SI Anadolija) pokrenuto je istraživanje kojim će se procijeniti učinak koje zemljište ima na sadnice običnog bora koje rastu u različitim supstratima. Visoko organske tvari te makro i mikrohranjivi sastojci koji se nalaze u mulju iz otpadnih voda poboljšali su sastav rizosfere. što je rezultiralo bržim rastom sadnica. Kao rezultat evaluacija obavljenih u pogledu morfoloških karakteristika sadnica i utjecaja koji zemljište ima na preživljavanje sadnica; najbolji učinak postignut je u 9. (50%P + 50%SS) i 3. smjesi (75%SS + 25%DE).

Bamija (Abelmoschus esculentus L.) je suptropska povrtna kultura, koja se ljeti uspješno može uzgajati u uvjetima kontinentalne Hrvatske. Kao povrde konzumiraju se mladi plodovi koji se beru svakih 3 do 5 dana. Iako se radi o nutritivno visokovrijednoj te ljekovitoj namirnici bamija se rijetko uzgaja u Republici Hrvatskoj te postoji vrlo malo istraživanja vezanih uz sortiment i tehnologiju uzgoja. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi utjecaj različitih genotipa te gnojidbenih tretmana na osnovna morfološka svojstva, prinos i količinu vitamina C mladih plodova bamije. Gnojidba je uključivala tretman komercijalnim 'Siforga' gnojivom, biljnim tradicionalnim preparatima na bazi koprive i gaveza, mineralnim gnojivom NPK formulacije 7-20-30 te kontrolnu varijantu bez primjene gnojiva. Različiti genotip predstavljale su 3 populacije prikupljene na 2 lokacije u Republici Hrvatskoj. Interakcijama tih dvaju faktora nastojao se utvrditi utjecaj na morfološka svojstva bamije (mase, dužine i širine ploda, broj plodova po biljci), tržni prinos i udio ne tržnih plodova te sadržaj vitamina C u plodu. Najmanje pogodna populacija za uzgoj se ispostavila populacija 3 zbog slabog prinosa i manje količine vitamina C, dok populacija 2 pokazuje najbolje karakteristike za uzgoj (broj plodova po biljci, sadržaj vitamina C i tržni prinos ploda). The okra (Abelmoschus esculentus L.) is a subtropical vegetable crop that can be grown in continental Croatia. This vegetables is consumed se young fruits that are harvested every 3 to 5 days. Although it si nutritionally high in value and has a lot of medicinal properties, it is rarely cultivated in the Republic of Croatia and there are not so many research on assortment and cultivation technology. The aim of this study was to determine the influence of different genotypes and fertilizer treatments on the basic morphological characteristics, yields and amount of vitamin C of young okra fruits. Fertilizers included commercial 'Siforga' fertilizer, traditional based plant preparations made from nettle and comfrey, followed by NPK 7-20-30 mineral fertilizer and control variant without fertilizer application. The different genotype represents three population groups collected at 2 sites in the Republic of Croatia. The interactions of these two factors seek to determine the influence on the morphological characteristics of the okra (mass of fruits, length and width of the fruit, number of fruits per plant), market yields and the proportion of non-marketable fruits with the amount of vitamin C in the fruit. The least suitable breeding population turned out to be population 3 due to poor yield and small amounts of vitamin C, while population 2 has the best breeding characteristics (number of fruits per plant, amount of vitamin C and marketable yield of the fruit).

Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi utjecaj mikorize na razvoj francuske kadifice u uvjetima vodnog stresa. Mikoriznom gljivom Glomus spp. inokulirana je polovica biljaka (Tagetes patula L.) u provedenom istraživanju, dok je kao kontrola služila druga polovica biljaka. Primijenile su se dvije varijante navodnjavanja, a biljke su bile izložene vodnom stresu dva tjedna nakon presađivanja presadnica. Mjerena su morfološka svojstva, visina i promjer biljke te broj pupova, broj otvorenih cvjetova i širina cvjetova. Zapažanja tijekom istraživanja, uključujući ocjenu razvijenosti korijenovog sustava, provedena su vizualnim pregledom. Dobiveni rezultati pokazuju da primjenom biološkog mikoriziranog preparata 'Mycogel' nije došlo do značajnijeg poboljšanja morfoloških svojstava na mjerenim biljkama, ali je utvrđena bolja razvijenost korijenovog sustava kod inokuliranih biljaka. Zapažanje tijekom istraživanja pokazalo je da mikoriza povećava tolerantnost biljke na vodni stres. Zaključno može se reći da mikoriza ima iznimno velik primjenjivi potencijal u poljoprivredi, ali potrebno je provesti daljnja istraživanja kako bi se mogle ustanoviti interakcije između gljive i korijena biljke domaćina. The aim of the research was to establish the influence of mycorrhiza on Tagetes patula L. One half of the plants (Tagetes patula L.) in the experiment was inoculated by mycorrhizal fungi Glomus spp., the other half served as a control group. Two versions of irrigation were applied, the plants were exposed to water deficiency two weeks after replanting of the seedlings. Morphological properties were measured, hight an width of the plants as well as the number of buds, open flowers and the width of the flowers. Observations were conducted by visual inspection, including the assessment of the root system development. Results demonstrate that the application of the biological mychorrized preparation 'Mycogel'did not cause a significant improvement in the morphological properties of the plants measured, however, a better development of the root system was observed in the inoculated plants. Observations during the experiment show that the mycorrhiza improves plants' tolerance to water deficiency. Mycorrhiza has a potential for application in agriculture, however, further research is required to decribe in more detail the interaction between the fungi and the roots of the host plant.

U sjeverozapadnoj Hrvatskoj postoji tradicija uzgoja heljde (Fagopyrum esculentum), međutim, na sortnoj listi Republike Hrvatske nema sorata heljde. U svrhu toga, provedeno je istraživanje u kojem je bilo uključeno osam genotipova heljde: šest lokalnih populacija sakupljenih na području sjeverozapadne Hrvatske te dvije sorte iz različitih oplemenjivačkih programa, Darja i Novosadska. Pokus je bio postavljen na tri lokacije (Sveta Marija, Varaždin, Maksimir) i dva roka sjetve te dva sustava uzgoja (ekološki i konvencionalni). Cilj istraživanja je bio utvrditi utjecaj lokacije (načina proizvodnje) i roka sjetve na morfološka (visina stabljike (cm), broj grana i broj cvatova po biljci) i agronomska svojstva (prinos po biljci (g) i masa tisuću zrna (g). Utvrđeno je da način proizvodnje nije značajno utjecao na prosječne vrijednosti mjerenih svojstava. Rok sjetve je značajno utjecao na morfološka svojstva te na prinos zrna po biljci dok na masu tisuću zrna nije značajno utjecao. There is a tradition of growing buckwheat (Fagopyrum esculentum) in northwestern Croatia, however, there are no buckwheat varieties on the varietal list of the Republic of Croatia. For this purpose, a study was conducted with eight buckwheat genotypes: six local populations collected in the area of northwestern Croatia and two varieties from different breeding programs, Darja and Novosadska. The experiment was set up at three sites (Sveta Marija, Varaždin, Maksimir) and two sowing dates and two cropping systems (organic and conventional). The aim of the study was to determine the influence of location (cropping systems) and sowing date on morphological (stem height (cm), number of branches and number of inflorescences per plant) and agronomic traits (yield per plant (g) and thousand grain weight (g)). It was found that the production system did not significantly affect the average values of the measured traits. The sowing date significantly influenced the morphological traits and the grain yield per plant, while it did not significantly affect the thousand grain weight.

Salata (Lactuca sativa L.) sadrži bioaktivne spojeve koji su korisni za zdravlje ljudi, a povećanje njihove koncentracije postalo je cilj uzgojnih programa. Biopolimerne mikročestice jedan su od načina kako poboljšati morfološka (visina i promjer, biomasa i tržna masa rozete) i nutritivna svojstva (udjel suhe tvari, ukupni klorofil, ukupni polifenoli i flavonoidi i antioksidacijska aktivnost) salate. U ovom istraživanju postavljen je jednofaktorijalni pokus sa salatom sorte 'Melina' u tipu batavie. Prilikom sadnje presadnica, u tlo je inkorporirano osam vrsta biopolimernih mikročestica sastavljenih od nosača alginata s ili bez dodatnog kitozan omotača, s aktivnim tvarima: Ca2+, Cu2+, Ca2+/T. viride, Cu2+/T. viride. Primijenjena je i fiziološka otopina T. viride spora dok je kontrolna varijanta bila bez aplikacije mikročestica. Aplikacija mikročestica nije rezultirala značajnim razlikama u morfološkim svojstvima salate. Neinkapsuliranim sporama T. viride (u fiziološkoj otopini) ostvareni su značajno najveći prinos (6,82 kg m-2) i količina suhe tvari (7,07 %) u listovima salate. Primjena biopolimernih mikrosfera s aktivnom tvari Ca2+ dovela je do značajnog povećanja ukupnog klorofila (1862 μg⋅g-1·ST), ukupnih polifenola (4,58 mg EGK⋅g-1 ST) i flavonoida (9,65 mg EK⋅g-1 ST) te antioksidacijske aktivnosti (21,92 μmol ET g-1 ST) u odnosu na kontrolnu varijantu. Lettuce (Lactuca sativa L) contains several compounds that are useful in human health. Increasing concentrations of key healing compounds have become the goal of breeding programs. Application of biopolymeric microcapsules could improve morphologic characteristics (rosette height, diameter, biomass, and marketable weight) and nutritive characteristics (dry matter content, total chlorophyll, total polyphenols, total flavonoids and antioxidant activity) of lettuce. In this research, a one-factorial experiment with the batavia lettuce 'Melina' was set up. When planting seedlings, eight types of biopolymer microparticles made of sodium alginate as a carrier with or without chitosan coating with active ingredients Ca2+, Cu2+, Ca2+/T. viride, Cu2+/T. viride were incorporated into the soil. The physiological solution of T. viride spore was also applied while control was without applications of the microparticles. There was no significant difference in the morphological properties of the lettuce using the microparticles. The nonencapsulated T. viride (in saline solution) yields significantly highest yield (6,82 kg m-2) and significantly higher dry matter share (7,07 %). The application of biopolymer microspheres with the Ca2+ active agent resulted in a significant increase of total chlorophylls (1862 μg⋅g-1 dw), total polyphenols (4,58 mg EGK⋅g-1 dw), total flavonoids (9,65 mg EK⋅g-1 dw) and antioxidant activity (21,92 μmol ET g-1 dw) in comparison to the control variant.

Cilj ovoga istraživanja bio je utvrditi utjecaj tretmana s Rivergreen®-om na rast i razvoj presadnica salate. Rivergreen® je hrvatski proizvod koji je nastao mljevenjem kamenja podrijetlom iz Alpa tj. alpskog sedimenta, a kojeg je rijeka Drava donijela do Hrvatske. Proizvod ima dodatnu vrijednost jer je tribomehanički aktiviran. U istraživanju su korištene dvije sorte salate (Majska kraljica i Ljubljanska ledenka). Sjeme je posijano u plitice napunjene sa čistim supstratom ili sa supstratom u koji je dodan pripravak Rivergreen®. Supstratu je dodan pripravak u koncentraciji 2 %, a tijekom cijelog istraživanja Rivergreen® je dodatno doziran zalijevanjem s vodenom otopinom koncentracije 0, 25 %. Biljke su smještene u klima komoru s kontrolom temperature i dnevno-noćnog režima osvjetljenja. Pokus je postavljen kao monofaktorijalni po split-plot shemi s 4 ponavljanja. Na kraju provedbe pokusa koji je trajao 35 dana od dana sjetve, salata je uzorkovana i to u fazi 7-8 pravih listova. Pri uzorkovanju, izmjereni su sljedeći parametri rasta i razvoja presadnica: broj listova po biljci, dužina i širina listova te svježa i suha masa nadzemnog dijela presadnica. Statističkom obradom podataka je utvrđeno kako je tretman s Rivergreen®-om djelovao pozitivno na rast i razvoj ispitivanih sorata salate. Kod sorte Majska kraljica, tretman s Rivergreen®-om je povećao svježu (3, 14 > 1, 83 g) i suhu masu (0, 16 > 0, 11 g) te broj (9, 8 > 7, 6) i širinu listova (3, 32 > 2, 85 cm) u odnosu na kontrolu. Međutim, tretman nije imao utjecaja na svježu i suhu masu sorte Ljubljanske ledenke kao niti na dužinu listova kod obje ispitivane sorte te širinu i broj listova sorte Ljubljanska ledenka. Iz rezultata ovog istraživanja možemo zaključiti da je Rivergreen® pozitivno utjecao na rast i razvoj presadnica salate, ali je odgovor biljke na tretman bio ovisan o sorti .

Ciljevi ovog istraživanja su sljedeći: utvrditi razinu varijabilnosti unutar i između populacija divlje ruže iz različitih regija na osnovi morfoloških, pomoloških i genetih analiza ; na tri generativna potomstva analizirati morfološku, pomološku i genetsku varijabilnost između i unutar potomstava. U ovom istraživanju, radi procjene morfološke, pomološke i genetske varijabilnosti, korišteno je 57 autohtonih primki - genotipova divlje ruže (Rosa spp.). Za dio istraživanja in situ analizirane su 24 primke iz tri regije: brdsko planinska, kontinentalna i mediteranska. Kao dio istraživanja ex situ, analizirane su 33 primke triju elitnih biljaka porijeklom iz Korčule (P1), Malešnice (P2) i Prigorja Brdovečkog (P3). Morfološke analize za mjerenje trnovitosti izvršene su uzorkovanjem izbojaka krajem kolovoza ili početkom rujna 2008. i 2010. godine (sa svake primke po dva izbojka, sa svakog izbojka po dva uzorka dužine 10 cm na gornjoj i donjoj trećini). Morfološka analiza promjera cvijeta izvedena je u vrijeme cvatnje 2013. godine pri čemu je sa svake biljke uzorkovano po 10 cvjetova. Za pomološke analize su 2010. i 2012. godine slučajnim odabirom unutar populacija izdvojene 1, 2 ili 3 primke, a sa svake primke oko 80 plodova (uzimanje uzoraka plodova provedeno je krajem kolovoza ili početkom rujna u vrijeme dozrijevanja). Od pomoloških svojstava mjerena su: dužina ploda (mm), širina ploda (mm), masa ploda (g), masa mesa ploda (g), randman mesa (%), indeks oblika ploda i ukupna suha tvar (%). Genetska varijabilnost in situ i ex situ analizirana je primjenom 6 polimorfnih SSR (Simple Sequence Repeats) markera. Uzorkovanje biljnog materijala za genetske analize provedeno je u kolovozu 2008., istovremeno s uzorkovanjem biljnog materijala za morfološke i pomološke analize. Na svim genotipovima za ekstrakciju DNA uzimani su mladi listovi s vrhova mladica i čuvani do postupka liofilizacije te pohranjeni do izolacije DNA na -80°C. Izolacija i pročišćavanje genomske DNA divljih ruža izvršena je prema protokolu po modificiranoj metodi prema Doyle & Doyle-u (1990.). Za identifikaciju genotipova i utvrđivanje genetske raznolikosti korišteni su mikrosateliti odnosno SSR (Simple Sequence Repeat) markeri. Morfološke i pomološke analize otkrile su značajnu varijabilnost in situ i ex situ populacija za važna agronomska svojstva. Velika fenotipska plastičnost morfoloških i pomoloških svojstava rezultat je utjecaja ekoloških čimbenika i nasljednih svojstava. U istraživanju genotipa in situ, najveća varijabilnost svojstava utvrđena je u kontinentalnom području. Većina agronomski značajnih svojstava ističe se za genotipove RC35 i RC52. Analiza pomoloških karakteristika ex situ populacija generativnih potomaka omogućila je potpuno odvajanje samo P1 populacije mediteranskog podrijetla. Najveća varijabilnost kao i najpoželjnija agronomska svojstva zabilježene su u populaciji P3. Genetska analiza dokazala je taksonomski status genotipova hrvatskih divljih ruža i utvrdila razinu polimorfizma i stupanj genetske udaljenosti između hrvatskih genotipova. Dobiveni rezultati u skladu su s istraživanjima ove i srodnih vrsta i mogu se koristiti kao podloga za daljnja istraživanja o razmnožavanju za razvoj i uzgoj novih sorti i hibrida pasje ruže.

Pravi pir se smatra jednom od najstarijih žitarica. Nutritivno je vrijedna žitarica zahvaljujući sadržaju proteina, ugljikohidrata, masti, vitamina i minerala. Pir sadrži prehrambena vlakna, nezasićene masne kiseline i esencijalne aminokiseline koje su važne za održavanje i unaprjeđenje zdravlja. Ostaci pira iz proizvodnje mogu se koristiti za dobivanje energije koja predstavlja manju opasnost za okoliš. Prema zahtjevima za uzgoj pir nije zahtjevna žitarica i veoma je prilagodljiva. Kako bi se dobile sorte sa što boljim svojstvima pristupilo se tehnikama oplemenjivanja. Bc Institut je stvorio kultivar ozimog pravog pira Bc Vigor. Tijekom priznavanja sorti provode se ispitivanja kojima se određuje kvaliteta. Neki od parametara koji se analiziraju uključuju hektolitarsku masa, masu 1000 zrna, maseni udjel proteina, maseni udjel pepela, broj padanja, određivanje reoloških svojstava. Zadatak ovog rada bio je opisati morfološka i tehnološka svojstva ozimog pravog pira Bc Vigor. Spelt is considered one of the oldest cereals. It is nutritionally valuable grain due to its protein, carbohydrate, fat, vitamin and mineral content. Spelt contains dietary fiber, unsaturated fatty acids and essential amino acids that are important for maintaining and promoting health. By-products from production can be used to generate energy that is less dangerous for the environment. According to the breeding requirements, spelt is not a very demanding grain and is highly adaptable. Breeding techniques were used to obtain varieties with better properties. The Bc Institute has created the winter spelt cultivar Bc Vigor. During the recognition of varieties, tests are carried out to determine quality. Some of the parameters which are analysed include hectolitre mass, mass 1000 grains, protein content, ash content, falling number, determination of rheological properties. The aim of this undergraduate thesis was to describe the morphological and technological properties of the winter spelt cultivar Bc Vigor.

Cilj istraživanja bio je utvrditi klijavost i morfološke osobine klijanaca šest jednogodišnjih cvjetnih vrsta pod utjecajem različitog osvjetljenja. Sjemenke cvjetnih vrsta Tagetes patula L., Calendula officinalis L., Nigella damascena L., Centaurea cyanus L., Petunia Juss. i Impatiens walleriana L. korištene u istraživanju kupljene su u trgovačkom centru. Istraživanje je provedeno u tri ponavljanja za pojedinu cvjetnu vrstu te tretman osvjetljenja. Pripremljene petrijeve zdjelice sa sjemenkama postavljene su u klima komoru na FLUO i LED osvjetljenje na režim 12h “dan”. Rezultati istraživanja pokazali su kako nema razlike u energiji klijanja između tretmana dok je klijavosti cvjetnih vrsta Nigella damascena L. i Centaurea cyanus L. bila značajno niža na LED osvjetljenju. Hipokotil klijanca svih istraživanih cvjetnih vrsta bio je značajno duži na FLUO osvjetljenju. Značajno veća dužina korijena klijanaca Tagetes patula L. zabilježena je na LED osvjetljenju, dok su značajno veće vrijednosti dužine korijena klijanaca ostalih istraživanih cvjetnih vrsta zabilježene na FLUO osvjetljenju. Značajno veće mase klijanaca Centaurea cyanus L., Petunia Juss. i Impatiens walleriana L. zabilježene su na FLUO osvjetljenju.

Istraživanje je provedeno 2016. godine na OPG Komes u Čakovcu. Cilj istraživanja je bio promatrati masu korijena, duljinu korijena, promjer korijena i masu zelenog dijela mrkve u različitim tretmanima navodnjavanja (a1= kontrolni tretman (bez navodnjavanja), a2= navodnjavano svaki drugi put nego što su to vremenski uvjeti zahtijevali i a3= navodnjavano svaki put kada je to bilo potrebno). Navodnjavanje mrkve obavljeno je metodom kišenja. U prvom dijelu vegetacije navodnjavano je sa prskalicama, a kasnije samohodnim rasprskivačem „TYPHON“. Navodnjavanje je vrlo značajno (p

Brassica rapa ssp. rapa D.C. Metzg je vrsta koja se najviše uzgaja u Italiji gdje je najčešće korišten naziv „cima di rapa“. Pripada porodici Brassicaceae, a upotrebljava se zbog cvjetne stabljike, mladog lišća i cvata prije otvaranja cvjetnih pupova. Cvjetovi, obično žuti, zajedno s listovima koji ih okružuju predstavljaju jestivi dio, a dobar su izvor vitamina C. Za uzgoj su pogodna srednje teška tla, bogata humusom, dobro drenirana i pH vrijednosti 6,0 do 6,8. Odgovara joj umjerena klima, a raste i pri 5 °C. Optimalna temperatura za rast i razvoj je između 14 i 19 °C, pa je za uzgoj ove, u Hrvatskoj manje poznate povrtne vrste, najpogodnija umjereno kontinentalna klima središnje Hrvatske. Istraživanje mogućnosti uzgoja vrste Brassica rapa ssp. rapa u klimatskim prilikama sjeverozapadne Hrvatske, provedeno je u ljetno-jesenskom roku uzgoja koji je za brokulu, kulturu sličnih bioloških svojstava, potvrđen kao najpovoljniji. U monofaktorijelni sortni pokus, postavljen je u Zavodu za povrćarstvo Agronomskog fakulteta u Zagrebu, po slučajnom bloknom rasporedu u četiri ponavljanja, bile su uključene četiri sorte talijanske provenijencije različitih dužina vegetacije od sadnje do berbe: 'Quarantina' (40 dana), 'Sessantina' (60 dana), 'Novantina' (90 dana) i 'Centoventina' (120 dana). Tijekom višekratne berbe na 10 biljaka praćena su morfološka svojstva mladih izboja u tehnološkoj zrelosti te su utvrđeni dužina razdoblja berbe i tržni prinos. Uzgoj „cima di rapa“ u ljetnom roku izložen je riziku od viših temperatura zraka od optimalnih za rast i razvoj. Temeljem istaknutih morfoloških svojstava, najveće mase i duljine izboja te ujednačenog promjera i broja listova u izboju tijekom svih pet berbi izdvaja se sorta 'Sessantina'. Sorte se razlikuju u visini ukupnog tržnog prinosa, a sve su ostvarile manje vrijednosti od standardnih za područje Italije. Sorta 'Centoventina' imala je najveći ukupni prinos (8,6 t/ha). Brassica rapa ssp. rapa D.C. Metzg is a plant species known in Italy as „cima di rapa“. It belongs to the family Brassicaceae, and is used for its stalk, young leaves and inflorescence. The flowers, usually yellow, together with the leaves represent the edible part of the plant and are good source of vitamin C. The most suitable for cultivation are heavy, hummus rich, well drained soils with pH 6 to 6.8. It loves mild climate, but continues to grow even at 5°C. The optimal temperature for growth and development is 14-19 °C. Considering its biological and morphological features, the best climate for cultivation in Croatia is located in central Croatia. The aim of this work is to explore the possibilities of growing Brassica rapa ssp. rapa in north-west Croatia, in the summer-autumn period, which is for broccoli, a culture with similar biological properties, acknowledged as the best. A field trial was set up at Faculty of Agriculture, Department of Vegetable Crops in. The mono-factorial trial was set up as a randomized block design with four replications, including four varieties of Italian origin, with different length of vegetation period: 'Quarantine' (40 days), 'Sessantina' (60 days), 'Novantina' (90 days) and 'Centoventina' (120 days). During the growing season 10 plants within each repetition were monitored for the next characteristics: the beginning of the generative phase, the dynamics of the production of inflorescences, morphological characteristics of inflorescences in technological maturity, the length of the harvest period and marketable yield. Based on morphological characteristics during the five harvests (largest mass and length, uniform diameter and the number of leaves) can be single out variety 'Sessantina'. Varieties differ in marketable yield, and during multiple harvesting all varieties achieved lower total marketable yield than standard values for the area of Italy. The higher total marketable yield had variety 'Centoventina' (8.6 t/ha).

Akvapon je zatvoreni sustav koji kombinira recirkulirajuću akvakulturu i hidroponiku. U vremenu klimatskih promjena, ograničenih resursa vode te značajnog smanjenja biljnih i ribljih vrsta, akvaponi predstavljaju ekološki prihvatljiv i ekonomski isplativ način uzgoja. Primarni cilj akvapona je iskoristiti nutrijente ispuštene od strane riba u akvakulturnom uzgoju za proizvodnju biljaka namijenjenih prvenstveno za ljudsku ishranu. Istraživanje je provedeno kao pilot projekt u svrhu ispitivanja mogućnosti introdukcije akvaponskog uzgoja i popularizacije istoga u Hrvatskoj. Cilj istraživanja bio je utvrditi dinamiku rasta radiča i salate u plutajućem akvaponu u odnosu na hidroponski sustav plutajućih ploča (plutajući hidropon). Istraživanje je provedeno u ljetnom razdoblju 2014. godine na pokušalištu Maksimir Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Pokus je postavljen po split-plot metodi u tri repeticije, a uključivao je po dvije sorte salate ('Great Lakes' i 'Vegorka') i radiča ('Tržaški salatnik' i 'Palla Rossa'). Morfološka svojstava biljaka (ukupna masa, masa i duţina korijena, masa i visina nadzemnog dijela, broj listova i dužina najdužeg lista) mjerene su tijekom uzgoja u pet navrata te je provedena statistička analiza podataka. Statistički opravdane razlike utvrđene su u morfološkim svojstvima istraživanih vrsta uzgajanih u različitim sustavima uzgoja. Značajno veće vrijednosti svih mjerenih parametara, osim broja listova i mase korijena, zabilježene su u plutajućem hidroponu. Aquaponic is a closed system that combines a recirculating aquaculture and hidroponics. At a time of climate changes, limited water resources and significient reduction in plant and fish species, aquaponic present an environment frinedly and cost effective way of growing. The primary goal of aquaponic is to use nutrients released by breeding fish in aquaculture for production od plants intended primarily for human consumtion. The research was conducted as a pilot project with the purpose of introduction aquaponic breeding and popularization of the same in Croatia. The aim of this research was to determine the growth dynamics of the radicchio and lettuce in floating aquapon in realation to the floating hydroponics. The research was conducted in at trial field Maksimir at Faculty of Agriculture in Zagreb summer growing period of 2014. The experiment was set according to split plot design in three repetitions and included two varieties of lettuce ('Great Lakes' and 'Vegorka') and radicchio ('Tržaški salatnik' and 'Palla Rossa'). Morphological traits of plants (total weight, root weight and length, the mass and height of shoot, number of leaves and length of the longest leaf) were analyzed five time during the growing period and statistical analysis was conducted. Significant differences were found in the morfological characteristics of the studied species grown in different production systems. Significantly higher values of all measured parameters, except for the number of leaves and root mass, were recorded in the floating hidroponics.

Uzgoj presadnica rajčice u zimsko-proljetnom periodu traje relativno dugo (od 70 do 90 dana), što uzrokuje visoke troškove grijanja, odnosno proizvodnje. Odabirom odgovarajućeg roka sjetve te primjenom poboljšivača rasta moguće je skratiti period uzgoja. Cilj ovog istraživanja je utvrditi utjecaj odabranih poboljšivača rasta na dinamiku rasta presadnica rajčice u četri različita roka sjetve, u usporedbi s netretiranim presadnicama. Istraživanje je provedeno u grijanom zaštićenom prostoru Zavoda za povrćarstvo Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Sjeme rajčice sorte 'Rutgers' sijano je u polistirenske kontejnere sa 104 lončića u četiri roka sjetve (26. veljače te 9., 19. i 30. ožujka 2015.). Odmah nakon pikiranja te još dva puta u razmaku od 10-12 dana presadnice su folijarno tretirane poboljšivačima rasta Bio-Plantella super F i Ekorast, u koncentraciji od 0, 15 %. Prilikom svakog tretiranja obavljena su morfometrijska opažanja visine presadnice i broja listova. Po završetku uzgoja presadnica utvrđena je masa podzemnog i nadzemnog dijela biljke te sadržaj suhe tvari u biljnim djelovima. Učinak primijenjenih biostimulatora je varirao ovisno o roku sjetve i promatranom svojstvu. U pojedinim slučajevima je pozitivan učinak izostao tako da su najveće vrijednosti utvrđene kod netretiranih presadnica, ili nisu utvrđene značajne razlike između tretmana i kontrole. Osim biostimulatora, na rast i razvoj presadnica utječu i mikroklimatski uvjeti zaštićenog prostora, što se očituje u trajanju proizvodnog ciklusa. Uzgoj presadnica trajao je od 42 dana za rok sjetve 30. ožujka do 55 dana za rok sjetve 26. veljače. Obzirom na trajanje uzgoja presadnica i pozitivno djelovanje biostimulatora, može se preporučiti rok sjetve 30. ožujka, uz 3 tretiranja presadnica biostimulatorom Bio-Plantella super F tijekom perioda od pikiranja do sadnje, u koncentraciji 0, 15 %.

Predivi i uljani lan se tradicionalno uzgajao u mnogim područjima Hrvatske. Međutim, ne postoje selekcionirani domaći kultivari predivog i uljanog lana. Nekada su se uzgajale samo domaće populacije, koje su praktički nestale. Cilj ovog istraživanja bio je opisati morfološka svojstva stabljike, cvijeta, ploda i sjemena dvije populacije predivog i tri populacije uljanog lana uzgojenih na području kontinentalne Hrvatske u cilju očuvanja starih genetskih materijala. Uzorci predivog lan prikupljeni su sa lokacija Ivanić Grad i Zagreb, a uljanog sa lokacija Glina, Čakovec i Zagreba. Istraživanje je provedeno tijekom 2015. godine na pokušalištu Sveučilišta u Zagrebu Agronomskog fakulteta na eutrično smeđem antropogeniziranom tlu. Primijenjena je standardna agrotehnika u uzgoju predivog i uljanog lana. Istraživana morfološka svojstva opisana su prema UPOV-im deskriptorima u fazama početka cvatnje, pune cvatnje i pune zriobe. Na osnovi dobivenih rezultata jednogodišnjih istraživanja utvrđeno je da postoje razlike u morfološkim svojstvima i udjelima pojedinih svojstava unutar istraživanih populacija predivog i uljanog lana.

Eterično ulje mirisne pelargonije upotrebljava se u proizvodnji parfema, kozmetici, aromaterapiji i kulinarstvu, a zbog utvrđene hipoglikemičke i antimikrobne aktivnosti, potencijal ima i u farmaceutskoj industriji. Cilj istraživanja bio je utvrditi utjecaj porijekla reznica za uzgoj sadnica i učestalosti košnje na komponente prinosa herbe i eteričnog ulja vrste Pelargonium radula. Ustanovljeno je da se jednokratnom košnjom herbe (165 dana nakon sadnje), u odnosu na dvokratnu košnju (100 i 165 dana nakon sadnje) dobiva značajno veći prinos svježe herbe i eteričnog ulja. Porijeklo stabljičnih reznica za uzgoj sadnica nema značajnog utjecaja na promatrana svojstva.

Duga tradicija uzgoja graha u Hrvatskoj omogućila je razvoj tradicijskih kultivara koji se odlikuju velikom raznolikošću, posebice u boji i obrascu obojanosti sjemene ljuske. Boja utječe na potrošače, a služi i u znanstvene svrhe kod opisa morfoloških svojstava i identifikacije kultivara. Vizualno ocjenjivanje boje često se izvodi na temelju doživljaja boje i iskustva koje se razlikuje od osobe do osobe te na taj način ne možemo dobiti jasno definirane vrijednosti prema kojima bismo mogli unificirati standarde koji se postavljaju ovisno o vrsti industrije. Nove metode mjerenja boje kao što su korištenje kolorimetara i računalnog vida, sredstvo su dobivanja kvantitativnih podatka koji se mogu koristiti u poljoprivredi, industriji i kontroli kvalitete. Za 300 primki hrvatskih tradicijskih kultivara izmjereni su parametri boje pomoću dvije metode, upotrebom kolorimetra i računalnog vida. Za jednobojne uzorke te dvije metode su sumjerljive, dok se u mjerenju boja za višebojne uzorke, prednost ipak daje računalnom vidu jer kolorimetri mjere prosječnu boju cijelog uzorka. Računalni vid, osim što omogućava mjerenje temeljne boje i boje mozaika, također pruža mogućnost mjerenja drugih parametara kao što su širina i duljina sjemenke, boja mikropile i hiluma. Ključne riječi

Uzgoj presadnica paprike u zimsko-proljetnom periodu traje relativno dugo (od 70 do 90 dana), što uzrokuje visoke troškove grijanja. Odabirom odgovarajućeg roka sjetve te primjenom poboljšivača rasta moguće je skratiti period uzgoja. Cilj ovog rada je bio utvrditi utjecaj roka sjetve i odabranih poboljšivača rasta na dinamiku rasta i morfološka svojstva presadnica paprike. Istraživanje je provedeno u grijanom zaštićenom prostoru Zavoda za povrćarstvo Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Sjeme paprike sorte “Kalifornijsko čudo” posijano je u polistirenske kontejnere sa 104 lončića u četiri roka sjetve (26. veljače te 9., 19. i 30. ožujka). Odmah nakon pikiranja te još dva puta u razmaku od 7 dana presadnice su folijarno tretirane poboljšivačima rasta Bio-Plantella super F i Ekorast, u preporučenoj koncentraciji. Prilikom svakog tretiranja obavljena su morfometrijska opažanja visine presadnice i broja listova. Po završetku uzgoja presadnica utvrđena je masa podzemnog i nadzemnog dijela biljke te sadržaj suhe tvari u stabljici, listu i korijenu. Učinak primijenjenih biostimulatora je varirao ovisno o roku sjetve i promatranom svojstvu. U pojedinim slučajevima je pozitivan učinak izostao tako da su najveće vrijednosti utvrđene kod netretiranih presadnica, ili nisu utvrđene značajne razlike između tretmana i kontrole. Osim biostimulatora, na rast i razvoj presadnica utječu i mikroklimatski uvjeti zaštićenog prostora, što se očituje u trajanju proizvodnog ciklusa. Uzgoj presadnica je trajao od 49 dana za rok sjetve 30. ožujka do 61 dan za rok sjetve 26. veljače. Obzirom na trajanje uzgoja presadnica i pozitivno djelovanje biostimulatora, može se preporučiti rok sjetve 26. veljače, uz 3 tretiranja presadnica biostimulatorom Ekorast tijekom perioda od pikiranja do sadnje, u koncentraciji 0,15 %. Growing pepper seedlings in the winter-spring period takes quite a lot (70-90 days), causing high costs of heating. By selecting the appropriate date of sowing and applying a growth improver the period of breeding can be shortened. The goal of this study was to determine both the effect of the sowing date and the effect of selected growth improvers on growth and morphological characteristics of pepper seedlings. The study was conducted in a heated greenhouse of the Vegetable Crops Department at the Faculty of Agriculture, University of Zagreb. The seeds of a pepper sort called “California wonder” were sown in polystyrene containers with 104 pots on four sowing dates (February 26th and March 9th, 19th, and 30th). Immediately after pricking and twice more in between of seven days seedlings were treated with foliar growth enhancers Bio-Plantella super F and Ekorast, in a recommended concentration. During each treatment, morphometric observations regarding the seedlings’ height and number of leaves were performed. After completion of the cultivation of seedlings, the mass of underground and above-ground part of the plant as well as the content of dry matter in the stem, leaf and root were determined. The effect of applied bio-stimulant varied depending on the planting date and the observed characteristics. In some cases the positive effect was absent, so the maximum values were therefore determined in untreated seedlings or, on the other hand, it showed to be no significant difference regarding the treatment and control. Besides bio-stimulant, the growth and the development of seedlings is affected by the microclimate conditions of the greenhouse, which becomes noticable in the duration of the production cycle. Growing of the seedlings lasted for 49 days for the sowing date of March 30th and, in comparison, 61 days for the sowing date of 26 February. In accordance to the time needed for growing seedlings and the positive affect of biostimulants, the sowing date of February 26th can be recommended, combined with three treatments of a biostimulator Ekorast (at a concentration od 0,15 %) over a period from pricking to planting.

Objective of this study was to determine the divergence and association between seed yield and three morphological characteristics that are very important in sunflower breeding (plant height, head diameter and days to flowering) in order to identify the most valuable trait for seed yield improvement. Forty new hybrid combinations were evaluated. Cluster analysis was used to determine genetic diversity in new hybrid combinations by classifying genotypes based on average values of the studied characteristics. Genotypes were classified into three homogenous groups and six individuals. Pearson's correlation coefficients were used to examine association between the studied characteristics, among which days to flowering showed negative correlation while plant height and head diameter showed positive correlation with seed yield, on both genotypic and phenotypic levels. Our study showed that there is genetic variability among new hybrids and bearing in mind that hybrids should be grown in different agro-ecological environments, our attention should be focused on developing inbred lines with lower stem resistant to lodging, larger head diameter and earlier flowering. Cilj ovog rada je bio da se utvrdi divergentnost i povezanost između prinosa semena i tri morfološka svojstva koja su veoma važna u oplemenjivanju suncokreta (visina biljke, prečnik glave i broj dana do cvetanja) kako bi se identifikovalo najznačajnije svojstvo. Četrdeset novih hibridnih kombinacija je ocenjeno u ovom istraživanju. Klaster analiza je korištena za određivanje genotipske divergentnosti u novim hibridnim kombinacijama klasifikacijom genotipova na osnovu srednjih vrednosti ispitivanih svojstava. Genotipovi su klasifikovani u tri homogene grupe i šest pojedinačnih. Za istraživanje povezanosti ispitivanih svojstava korišteni su Pirsonovi koeficijenti korelacije. Između ispitivanih svojstava, dani do cvetanja su pokazali negativnu korelaciju, dok su visina biljke i prečnik glave pokazali pozitivnu korelaciju sa prinosom semena, na genotipskom i fenotipskom nivou. Naša studija je pokazala da između novih hibrida postoji genetička varijabilnost a imajući u vidu da hibridi treba da se gaje u različitim agro-ekološkim uslovima naša pažnja treba da se usmeri na stvaranje inbred linija niže stabljike otporne na poleganje, većeg prečnika glave i ranijeg cvetanja.

Zahvaljujući raznolikosti klimatskih i edafskih uvjeta, u Republici Hrvatskoj uzgaja se velik broj voćnih vrsta. Dugogodišnjim selekcijskim radom kod većine voćnih vrsta stvorene su brojne sorte (autohtone, udomaćene ili introducirane). U intenzivnoj proizvodnji uglavnom je zastupljen samo manji broj sorata, dok su ostale sorte zastupljene pojedinačno na određenim lokalitetima ili su u fazi nestanka. Zbog sve veće ekspanzije i intenzivnijih sustava uzgoja raste potreba za vrednovanjem, očuvanjem i racionalnom uporabom genetskih izvora voćnih vrsta. Najčešći način očuvanja genetskih izvora višegodišnjih voćnih vrsta je ex situ (izvan mjesta prirodnog rasprostiranja) u regionalnim, nacionalnim ili internacionalnim kolekcijama. U Hrvatskoj postoji nekoliko kolekcijskih nasada voćnih vrsta (pokušališta Zavoda za voćarstvo - Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, pokušalište Zavoda za voćarstvo Hrvatskog centra za poljoprivredu, hranu i selo, pokušališta Odjela za voćarstvo Poljoprivrednog instituta u Osijeku i dr.), u sklopu kojih se provode mnoga istraživanja vezana uz evaluaciju različitih sorti voćnih vrsta, ali nema ciljanih istraživanja morfoloških svojstava sjemenki. Dosadašnja istraživanja sjemenki voćnih vrsta bile su uglavnom na razini rodova odnosno vrste, međutim sjemenke različitih sorti unutar određene voćne vrste nisu prikupljene na jedno mjesto, a kamoli detaljno proučavane i sačuvane. Stoga je prikupljanje sjemenki predstavlja osnovu za stvaranje nacionalne zbirke sjemenki voćnih vrsta u sklopu Agronomskog fakulteta kao vodeće nastavno znanstvene institucije u RH, a morfološka i digitalna karakterizacija sjemenki pomoću novijih sofisticiranih metoda (skener sa informatičkim paketom „WinSEEDLE“ koji služi za utvrđivanje i analizu morfoloških svojstava sjemenki) predstavlja značajan izvor podataka kao dopunu istraživanja u vrednovanju sorata.

Ciljevi rada su analizirati varijabilnost lokalnih populacija i kultivara crvene djeteline i utvrditi razinu divergentnosti između lokalnih populacija i kultivara na bazi morfoloških i agronomskih svojstava. Proučavano je 13 lokalnih populacija i devet kultivara u pokusu postavljenom prema shemi RCBD u tri ponavljanja. Proučavana su morfološka (prema deskriptorima UPOV i PVPO) i agronomska svojstva (prinosi i svojstva kvalitete) i perzistentnost. Statistička analiza je provedena primjenom analize glavnih sastavnica (PCA) zasebno za morfološka svojstva, te za agronomska svojstva i perzistentnost zajedno. PCA je provedena primjenom osnovnog paketa, a grafički prikaz rezultata (biplot) primjenom paketa „factoextra“ programskog okruženja R. Kod lokalnih populacija utvrđena je znatno veća varijabilnost u odnosu na kultivare za svojstva visina biljke, broj internodija i duljina liske. Kod kultivara je utvrđena veća varijabilnost u vremenu cvatnje. Analizom PCA utvrđeno je jasno odvajanje lokalnih populacija od kultivara u bujnosti, habitusu biljke, intenzitetu bijele mrlje na liski, zbijenosti cvata i vremenu cvatnje. Kultivari su u agronomskim svojstvima relativno homogeni, a veći ih prinos zelene mase i sadržaj suhe tvari, te slabija perzistentnost jasno razdvaja od lokalnih populacija. Za razliku od kultivara, lokalne 101 Oplemenjivanje bilja, sjemenarstvo i rasadničarstvo 8th International Meeting, Sv. Martin na Muri populacije su vrlo heterogene zbog velike varijabilnosti relativne hranidbene vrijednosti (RFV). Izdvojene su tri lokalne populacije s vrlo visokom RFV.

Upotreba mineralnih gnojiva se smatra nužnom za ostvarenje visokog prinosa povrća, no često se povezuje sa onečišćenjem okoliša. Štetni efekti primjene mineralnih gnojiva mogu se dijelom umanjiti njihovom zamjenom organskim gnojivima. Na tržištu je posljednjih godina sve veća ponuda i raznih dehidriranih organskih gnojiva koja su najčešće proizvedena u obliku peleta, što omogućuje jednostavniji transport i primjenu. Cilj ovog diplomskog rada bio je utvrditi mineralni sastav plodova paprike uslijed primjene dehidriranih organskih gnojiva. Istraživanje je provedeno u ljetno- jesenskom roku uzgoja 2014. godine u Zagrebačkoj županiji. Monofaktorijalni pokus postavljen je po split-plot metodi u 3 repeticije u negrijanom plasteniku. Testirano je pet varijanti gnojidbe (mineralna (NPK+UREA), mineralna i zreli goveđi stajski gnoj te mineralna i tri dehidrirana organska gnojiva ('Orgevit', 'Italpolina' i 'Siforga')) u uzgoju paprike sorte 'Istra'. Utvrđen je statistički opravdan utjecaj gnojidbenih tretmana na količinu svih makroelemenata (dušik, fosfor, kalij, kalcij i magnezij) te masu i promjer plodova paprike. Uslijed primjene mineralnog gnojiva i zrelog goveđeg stajskog gnoja ostvarena je najveća količina kalija (2, 64 % K/ST) i kalcija (0, 28 % Ca/ST) te masa i promjer plodova paprike (137, 0 g i 7, 0 cm). Na temelju ostvarenih rezultata, od testiranih dehidriranih organskih gnojiva, izdvaja se 'Italpolina' jer je u kombinaciji s mineralnim gnojivima rezultirala količinom dušika, kalcija i magnezija te masom i promjerom ploda u rangu statistički najvećih vrijednosti.

Cilj je bio podizanje konkurentnosti i prepoznatljivosti autohtonih češnjaka jadranskog područja isticanjem kvalitete i povećanjem proizvodnih površina pogodnih za proizvodnju ove kulture, to jest definiranjem područja proizvodnje i mogućnosti proširenja proizvodnje na područja sličnih pedoklimatskih uvjeta te ih prikazati na pedološkoj karti. Istraživanja su provedena na pokušalištu Instituta za jadranske kulture te na tipičnim lokacijama za proizvodnju češnjaka (Dalmatinska zagora). Utvrdila su se morfološka svojstva prikupljenih jadranskih ekotipova češnjaka kao i kvalitativna svojstva lukovica (mineralni sastav, količina suhe tvari, udio fenolnih spojeva i postotak ulja), koja su uspoređena s češnjakom uvozenim iz Kine. Također, utvrđena je osjetljivost istraživanih češnjaka na štetočinje kao i održivost lukovice (domaćih i introduciranih genotipova) tijekom čuvanja (skladištenja).

Blitva (Beta vulgaris L. ssp. vulgaris var. cicla) je zeljasta dvogodišnja biljka iz porodice Chenopodiaceae. Vrlo je prilagodljiva kultura uz koju se vežu dvije teorije od podrijetlu: prva teorija govori da je blitva s područja oko Sredozemnog mora odakle je proširena na zemlje Srednjeg istoka i Europe još u rimsko doba, dok druga kaže da je blitva proširena iz Kine u Japan oko 17. godine prije Krista. Iako je niske energetske vrijednosti, ima odličnu kombinaciju vitamina i minerala koji pozitivno djeluju na ljudski organizam. Cilj istraživanja bio je utvrditi način uzgoja presadnica, vrijeme sadnje i mjere njege kod uzgoja blitve. Istraživanje je provedeno tijekom perioda rujan-listopad 2014. godine na OPG „Brkić“ Donji Miholjac. Pokus je postavljen u negrijanom plasteniku za uzgoj presadnica. Istraživanje je provedeno na sorti srebrnolisna, najraširenijoj sorti u Hrvatskoj. Blitva je sijana u supstrat ORTOSEMINA-20 u polistirenske kontejnere s 209 sjetvenih mjesta te je dosegla veličinu za sadnju nakon 5 tjedana uzgoja. Tijekom istraživanja zabilježeni su sljedeći parametri: visina biljke bez supstrata, visina biljke sa supstratom, dužina korijena bez supstrata, količina vode za navodnjavanje, dnevne i noćne temperature u plasteniku za uzgoj presadnica te mjere njege presadnica. Ovo istraživanje presadnica blitve pokazalo je da je blitva vrlo prilagodljiva kultura s obzirom na temperaturne razlike tijekom uzgoja, da joj nije potrebno svakodnevno zalijevanje, te da je vrlo zahvalna za uzgoj u zaštićenim prostorima. Ovi skromni pokazatelji prilagodljivosti presadnica blitve mogu poslužiti kao smjernica u daljnjem istraživanju ove visokovrijedne kulture., Swiss chard (Beta vulgaris L. ssp. vulgaris var. cicla) is an herbaceous biennial plant in the family Chenopodiaceae. It is highly adaptable culture on witch are related two theories about origin: the first theory suggests that the chard is from the area around the Mediterranean Sea from where it is expanded to the Middle East countries and Europe since Roman times, while the second says that the chard is expanded from China to Japan about 17 BC. Although it has the low energy value, it has an excellent combination of vitamins and minerals which have a positive effect on the human body. The aim was to determine the method of seedlings production, planting time and seedlings care. The study was conducted during the period September to October 2014 at OPG „Brkić“ Donji Miholjac. The experiment was set in the unheated greenhouse for seedlings. Inevestigation was carried out on swiss chard cord cultivar called Srebrnolisna, which is the most widespread cultivar in Croatia. Swiss chard is sown in ORTOSEMINA-20 supstrate in polysyrene containers with 209 planting sites and has reached planting size after 5 weeks of production. During the study following parameters were recorded: plant height without substrate, plant height with the substrate, root length without substrate, the amount of irrigation water, day and night temperatures in the greenhouse for seedlings and seedlings care. This study of chard seedlings showed that chard is highly adaptive culture considering to temperature variations during production, it requires no daily irrigation, and is worthy for the greenhouse production. These modest adaptability indicators of chard seedlings can be used as guidance in the further research of this high value culture.

Brzi rast pilića u tovu prati smanjena aktivnost te produženi period sjedenja i ležanja što s obzirom na gustoću smještaja i njen utjecaj na kvalitetu stelje predstavlja glavni čimbenik smanjenja dobrobiti. Visoka koncentracija amonijaka u vlažnoj stelji utječe na pojavu kontaktnog dermatitisa u području tarzusa i prstiju. U ovom preglednom radu opisane su dosadašnje spoznaje o utjecaju gustoće smještaja i obogaćenja okoliša na pojavu kontaktnog dermatitisa tarzusa i prstiju te procjena dobrobiti analizom morfoloških svojstava autopodija pilića u tovu. Planira se provesti istraživanje, koje će uključiti obogaćenje okoliša, uz pretpostavku veće mišićne aktivnosti pokusne skupine pilića u tovu u odnosu na konvencionalno držane te očekivanu razliku u broju i veličini svih mišićnih vlakana pilića. Istražit će se morfološka svojstva mišića s obzirom na različite gustoće naseljenosti, građu bedrene kosti i goljenice (oblik i veličina kosti) te odnos debljine kompaktne kosti i medularne šupljine kosti. Također će biti istražena morfološka svojstva bedrenog i prsnoga mišićja s obzirom na svojstva mišićnih vlakana.

Pokus sa duhanom tipa virgina postavljen je tijekom 2013. godine na obiteljskom gospodarstvu u selu Bušetina u Virovitičko-podravskoj županiji na aluvijalnom livadnom karbonatnom tlu. Na pokusnoj parceli posađen je F_1 hibrid DH 17 u 5 redova dužine 10 m. U svakom redu bilo je posađeno 25 biljaka. Razmak u redu je iznosio 40 cm, a između redova 90 cm. Ukupna površina pokusa je iznosila 45 m^2. Istraživana su agronomska svojstva (prinos/ha, cijena/kg i ukupna vrijednost) i morfološka svojstva (broj listova nakon zalamanja, visina stabljike nakon zalamanja, dužina i širina 6. , 12. i 18. lista nakon zalamanja). Prinos na cijeloj pokusnoj parceli je iznosio 32, 165 kg odnosno 32205 kg/ha. Ukupna vrijednost je procjenjena na 327, 568 kn. Visina duhana nakon zalamanja je iznosila u prosjeku od 132, 64 cm do 142, 84. Broj listova nakon zalamanja je u prosjeku iznosio 18 listova po biljci. Dužina 6. lista nakon zalamanja se kretala u rasponu od 54, 04 do 60, 64 cm, a širina od 20, 00 do 30, 00 cm. Dužina 12. lista nakon zalamanja se kretala u rasponu od 51, 00 do 60 cm, a širina od 18, 24 do 20, 00 cm. Dužina 18. lista nakon zalamanja se kretala u rasponu od 40, 00 cm do 50 cm, a širina od 13, 00 do 15, 56 cm.

Cilj ovog istraživanja bio je opisati morfološka svojstva biljaka, tobolaca i sjemena kod sedam populacija maka prikupljenih na području kontinentalne Hrvatske. U istraživanje je bilo uključeno sedam populacija makanazvanih prema lokacijama gdje su prikupljene: Gornji Bogićevci, Beli Manastir, Staro Petrovo Selo, Janja Lipa, Tovarnik 1990., Tovarnik 1950. i Trnovec. Jednogodišnje istraživanje je provedeno na pokušalištu Sveučilišta u Zagrebu Agronomskog fakulteta tijekom 2014. godine. Tijekom vegetacije primijenjene su standardne agrotehničke mjere u uzgoju maka. U istraživanju analizirana su morfološka svojstva maka tijekom vegetacije prema UPOV – im deskriptorima. Populacije se međusobno razlikuje po morfološkim svojstvima i udjelima pojedinih svojstava unutar populacije.

During 2013, samples of infected seed grown caraway were collected from commercially grown crops in the experimental field in Mošorin and analyzed for the presence of plant pathogenic fungi. In all samples of seeds, weaker germination and a high seed infection 100%, with phytopathogenic fungi of the genus Alternaria, was found. From the infected caraway seed, monosporial cultures, based on morphology, were identified as Alternaria alternata, and their pathogenicity proved on artificially inoculated caraway and parsley seedlings. Molecular identification was performed utilizing polimerase chain reaction (PCR) with primer pair ITS1/ITS4 and by amplification of the ITS region of ribosomal DNA. Gene sequences of selected isolates CC1 (KP822948), CC2 (KP822949) i CC3 (KP822950) exhibited 100% nucle­otide identity with the sequences of 31 isolates of A. alternata deposited in the GenBank. The presence of a large number of phytopathogenic fungi on caraway seed should be further investigated in order to clarify their relationships and relative significance. Tokom 2013. godine, na oglednom polju u Mošorinu, prikupljeni su uzorci zaraženog semena gajenog kima i analizirani na prisustvo fitopatogenih gljiva. U svim uzorcima semena, ustanovljena je slabija klijavost i visok stepen zaraze fitopatogenim gljivama iz roda Alternaria, 100%. Iz zaraženog semena izolovane su monosporijalne kulture, čija je patogenost potvrđena pojavom simptoma na veštački inokulisanim klijancima kima i peršuna, a na osnovu morfoloških svojstava identifikovane su kao Alternaria alternata. Molekularna identifikacija obavljena je primenom lančane reakcije polimeraze (PCR, Polymerase Chain Reaction) uz korišćenje prajmera ITS1/ITS4 i amplifikaciju ITS regiona ribozomalne DNK. Sekvence gena odabranih izolata CC1 (KP822948), CC2 (KP822949) i CC3 (KP822950) pokazale su 100% nukleotidne identičnosti sa sekvencama 31 izolata A. alternata deponovanih u GenBank bazi podataka. Prisustvo većeg broja vrsta gljiva na semenu kima, zahteva dalja ispitivanja njihovih međusobnih odnosa i relativnog značaja.

Špinat (Spinaciea oleracea L.) je povrtna kultura koja se uzgaja zbog lišća. Moderan hidroponski uzgoj špinata omogućuje kontinuiranu proizvodnju i opskrbu tržišta lišćem koji predstavlja proizvod visoke kvalitete. U samoj proizvodnji problem mogu stvarati inhibitori koji se nalaze u sjemenu špinata, što dovodi do neravnomjernog klijanja. Osim inhibitora na klijavost sjemena špinata mogu utjecati i temperatura zraka te vrsta supstrata u kojem se špinat uzgaja. Iz tog razloga cilj ovog diplomskog rada je utvrditi klijavost sjemena špinata i morfološka svojstva kultivara u različitim supstratima koji se koriste u hidroponskom uzgoju, pri različitim temperaturnim uvjetima. Pokus je postavljen u tri ponavljanja u klima komori Zavoda za povrćarstvo pri Agronomskom fakultetu u Zagrebu, gdje je u periodu od dva tjedna utvrđena klijavost sjemena tri kultivara špinata (Yabi, Grandi i Thunderbolt) posijanih u tri supstrata (treset, kamena vuna i perlit) te bugačica kao kontrola pri temperaturama od 10, 15 i 20 °C, relativnoj vlazi zraka 60% i fotoperidu od 12 sati, a nakon toga su utvrđena i morfološka svojstva niknulih biljaka. Pokusom je utvrđeno da su sva tri kultivara imala najveći prosječan broj proklijalih sjemenki pri temperaturi od 15 °C u tresetu, dok su najmanji imale pri 20 °C u kamenoj vuni. Kultivar Yabi je imao najveću prosječnu masu biljke od 0, 106 grama i najveću prosječnu ukupnu visinu od 125, 91 mm u tresetu, dok je kultivar Thunderbolt imao najveću prosječnu visinu do grananja u perlitu pri temperaturi od 15 °C.

Stres suše u pojedinim godinama ograničava proizvodnju pšenice u Hrvatskoj smanjujući urod i do 50%. Cilj ovog rada je bio utvrditi reakciju na sušu u nalijevanju zrna za šest genotipova ozime pšenice, 12 morfoloških i agronomskih svojstva, te utvrditi utjecaj svojstava na formiranje uroda. Najveće smanjenje u suši utvrđeno je za urod zrna po klasu i masu 1000 zrna, a značajno su se smanjili i urod, broj klasova po m2, broj zrna u klasu, hektolitarska masa i žetveni indeks. Genotipovi kod kojih je utvrđen najveći urod u suši su Kaja i ZGM3. Na formiranje većeg uroda u suši utjecali su broj klasova po m2, broj zrna u klasu i masa 1000 zrna.

Lokalne populacije crvene djeteline predstavljaju vrijedan genetski izvor u oplemenjivačkim programima u svrhu kreiranja kultivara prilagođenih domaćim agro-ekološkim uvjetima uzgoja. Ciljevi istraživanja bili su (1) pronaći i odabrati lokacije koje ispunjavaju uvjete - prisutnost lokalnih populacija, tradicionalni način korištenja, te prostorna izolacija, (2) grupirati lokacije na temelju ekogeografskih podataka, (3) procijeniti raznolikost između ispitivanih lokalnih populacija crvene djeteline i grupirati populacije na bazi morfoloških i molekularnih (AFLP) markera, (4) usporediti raznolikost populacija na morfološkoj i molekularnoj razini s ekogeografskim karakteristikama staništa. Područje istraživanja je podijeljeno s obzirom na nadmorsku visinu u tri grupe unutar kojih je odabrano 18 lokacija. Za svaku lokaciju prikupljene su ekogeografske karakteristike staništa (geografske, pedološke i klimatološke). Za svaku odabranu populaciju po lokaciji, na 20 slučajno odabranih individua crvene djeteline napravljena su mjerenja i ocjene 18 morfoloških svojstava. Na istim individuama provedena je AFLP-molekularna analiza. Utvrđeno je postojanje varijabilnosti između lokalnih populacija crvene djeteline na morfološkoj i molekularnoj razini. Mantel-ovim testom komparacije ekogeografskih, morfoloških i molekularnih podataka nisu utvrđene značajne korelacije između svih istraživanih grupa podataka.

Bamija (Hibiscus esculentus) je jednogodišnja, grmolika biljka iz porodice Malvaceae. Pripada skupini toploljubivih biljaka za koju se smatra da je porijeklom iz Indije, a tradicionalno se uzgaja u zapadnoj Africi, Indiji, južnoj Aziji, južnom dijelu SAD-a, Brazilu, turskoj i Australiji. Bamija je biljka visoke nutritivne vrijednosti čije su sjemenke dobar izvor ulja i proteina, a mogu se koristiti i kao zamjena kavi, dok pak mljeveno zrno bamije je dobra zamjena za aluminijeve soli u sustavu za pročišćavanje vode. Cilj istraživanja je utvrditi razlike u uvjetima uzgoja bamije u zaštićenom prostoru i na otvorenom polju. Istraživanje je provedeno tijekom perioda veljača-lipanj 2014. godine na OPG Bilajac, Gradačac, Bosna i Hercegovina. Pokus je postavljen u negrijanom plasteniku i na otvorenom polju. Sjetva bamije za presadnice obavljena je u lončiće promjera 10 cm u supstrat Podgrond-H (Klasmann). Sadnja presadnica bamije u plasteniku u tlu obavljena je u fazi 3-4 prava lista na sklop 40 x 80 cm. Sjetva bamije na otvorenom polju obavljena je nešto kasnije na isti sklop. Tijekom istraživanja zabilježeni su slijedeći parametri: visina biljke, broj cvjetova po biljci te broj plodova po biljci. Biljke bamije uzgajane u zaštićenom prostoru postigle su značajno veće vrijednosti svih istraživanih parametara. Ovi rezultati su vrlo interesantni i prema literaturnim navodima bamija je kultura budućnosti stoga, ovi skromni pokazatelji trebaju biti smjernica daljnjem istraživanju ove visokovrijedne kulture.

Češnjak je povrtna kultura koja se uzgaja i koristi u cijelome svijetu u prehrambene, industrijske i zdravstvene svrhe. Količina proizvodnje češnjaka u Hrvatskoj nije dovoljna da zadovolji potrebe potražnje pa se češnjak uvozi u velikim količinama. Kako bi se taj trend zaustavio potrebno je poboljšati kvalitetu domaćih sorti i povećati proizvodnju. Sa svrhom očuvanja domaćih ekotipova češnjaka te povećanja dostupnosti zdravog sadnog materijala, posljednjih su godina znanstvenici domaćih istraživačkih institucija (Zagreb, Split i Osijek) započeli projekte revitalizacije proizvodnje češnjaka u Hrvatskoj. U radu je prikazan pregled morfoloških svojstava ekotipova ozimog slavonskog češnjaka te iz okolice Benkovca i Ljubitovice. Najvećim vrijednostima morfoloških svojstava izdvajaju se: E2 od benkovačkih ekotipova, Ljubitovački šarac od ljubitovačkih ekotipova i PFO 4 od ozimog slavonskog češnjaka.

Mikoriza je simbioza između gljiva i korijena biljaka, a u novije vrijeme ima značajnu ulogu u proizvodnji presadnica povrća. Primjenom mikoriznih gljiva presadnice nekih povrtnih kultura se brže i bolje razvijaju što može skratiti vrijeme proizvodnje. Također, sadnja dobro razvijenih i otpornih presadnica može rezultirati bržim razvojem te ranijim i većim prinosom. Obzirom da primjena pojedinih mikoriznih gljiva može djelovati pozitivno ili negativno na rast presadnica, potrebno je testirati prikladnost komercijalnih preparata. Stoga je, tijekom proljetno-ljetnog roka 2013. godine na pokušalištu Zavoda za povrćarstvo Agronomskog fakulteta postavljeno istraživanje, čiji je cilj bio utvrditi utjecaj inokuliranja supstrata mikoriznim gljivama (G1 - Glomus spp. putem komercijalnog preparata 'Symbivit', G2 - Glomus mosseae i K - kontrola bez inokulacije) u proizvodnji presadnica tri varijeteta salate (lisnata 'Grunetta', dugolisna 'Paris White' i glavatica 'Great Lakes'). Mjerena su morfološka svojstva presadnica: visina biljke, masa biljke, dužina korijena, masa nadzemnog dijela, masa korijena i broj listova. Primjena preparata G1 ('Symbivit') rezultirala je najvećim vrijednostima mase i dužine korijena te mase i visine nadzemnog dijela presadnica salate. Od testiranih varijeteta, dugolisna salata 'Paris White' izdvaja se značajno većim vrijednostima svih promatranih svojstava.

Suša kao abiotski stres predstavlja problem u poljoprivrednoj proizvodnji. U Hrvatskoj se suša najĉešće javlja u fazi nalijevanja zrna kod pšenice. Kod osjetljivih genotipova pšenice, u sušnim godinama, gubici uroda iznose preko 50%. Korištenje tolerantnih genotipova osiguralo bi kvalitetnu i sigurniju proizvodnju u sušnim godinama i podruĉjima. Cilj ovog rada je bio (1) iz postojećeg genfonda ozime pšenice evaluirati i identificirati genotipove tolerantne na stres u poljskim uvjetima te utvrditi utjecaj suše na morfološka i agronomska svojstva, (2) u kulturi biljnog tkiva in vitro razviti somaklonsku varijabilnost za tolerantnost na sušu, te regenerirane biljke testirati u polju kako bi utvrdili moguće razlike u morfološkim svojstvima na fenotipskoj razini, a u laboratoriju uz pomoć dvije metode (AFLP, iPBS) utvrdili mogući polimorfizam na molekularnoj razini. U istraţivanje je ukljuĉeno 12 sorti i 50 linija ozime pšenice. Poljski pokus postavljen je po shemi row colum desing u dvije okoline (optimalni uvjeti kao kontrola, suša inducirana u fazi nalijevanja zrna) u dvije repeticije i dvije vegetacijske godine (2008/2009. i 2009/2010.). U analizu, na temelju agronomskih i morfoloških podataka, bilo je ukljuĉeno 17 svojstava. Somaklonska varijabilnost inducirana je u kulturi biljnog tkiva, postavljanjem nezrelih embrija donorskog genotipa Karle na hranidbeni medij s dodatkom polietilen glikola. R2 regeneranti testirani su u polju na fenotipskoj i u laboratoriju na genotipskoj razini. Za AFLP analizu korišteno je 8 kombinacija poĉetnica, a za iPBS je korišteno 9 poĉetnica. Analizom su utvrĊene znaĉajne razlike u tolerantnosti genotipova na sušu. Genotipovi kod kojih je utvrĊena tolerantnost na sušu kod jaĉeg stresa su sorte Marija i Patria, te linije L16, L18, L19 i L20. Kod slabijeg intenziteta suše tolerantnost je utvrĊena kod sorte Karla, te linija L7, L49 i L52. Agronomska svojstva razliĉito utjeĉu na formiranje uroda u suši ovisno o intenzitetu stresa suše u nalijevanju zrna. Kod jakog stresa suše na formiranje većeg uroda utjeĉu broj klasova po m2, urod zrna po klasu, ţetveni indeks i masa 1000 zrna, a kod slabijeg stresa urod zrna po klasu i hektolitarska masa. Najveći broj regeneranata regenerirao je na mediju s najmanjom koliĉinom polietilen glikola (najslabiji stres). IzmeĊu regeneranata nije utvrĊena znaĉajna razlika u tolerantnosti na sušu, kao ni u urodu u odnosu na donorski genotip. MeĊutim na fenotipskoj razini utvrĊeni su somaklonovi boljih agronomskih svojstava u odnosu na donorski genotip za broj klasova po m2 (R24 i R28), duljinu klasa (R3 i R9) i masu 1000 zrna (R7 i R36). Na molekularnoj razini veći broj regeneranata moţe se smatrati somaklonovima, jer se razlikuju od donorskog genotipa.

Kopriva je ljekovita biljna vrsta, koja je zbog izuzetne hranidbene i zdravstvene vrijednosti posljednjih godina vrlo cijenjena i tražena. Poznato je da se može uzgajati na tri načina (izravna sjetva, uzgoj presadnica i sadnja rizoma), ali optimalna tehnologija još uvijek nije potpuno istražena. U vegetacijskom pokusu provedenom 2012. godine na pokušalištu Zavoda za povrćarstvo Agronomskog fakulteta u Zagrebu tijekom dvije košnje zelene biljne mase, analizirana su morfološka svojstva biljaka uzgojenih izravnom sjetvom i iz presadnica uz dvije razine gnojidbe dušikom (0 i 100 kg N/ha). Ustanovljeno je da način uzgoja značajno utječe na većinu svojstava promatranih u prvoj košnji - biljke uzgojene iz presadnica razvile su veći broj grana/biljci, ali su one iz izravne sjetve na najdužoj grani imale veći broj nodija i listova, kao i veće listove, što je rezultiralo podjednakom masom biljke u oba načina uzgoja. U drugoj je košnji većina morfoloških parametara podjednakih vrijednosti u oba načina uzgoja, ali veće dimenzije listova u biljaka iz izravne sjetve rezultiraju i većom masom biljke. Gnojidba nije utjecala značajno na promatrana morfološka svojstva ni u jednoj košnji. U budućim istraživanjima potrebno je istražiti utjecaj gnojidbe na organski i mineralni sastav koprive pri različitim načinima uzgoja.

Morfološka svojstva klasa korištena su za utvrđivanje genetske različitosti 50 sorti heksaploidne ozime pšenice porijeklom iz hrvatskih oplemenjivačkih programa. Poljski pokusi postavljeni su na dvije lokacije tijekom dvije vegetacijske godine (2008./09. i 2009./10.). Ocjene u poljskim pokusima i laboratoriju provedene su na 13 svojstava klasa koja se koriste u DUS ispitivanju. Temeljem provedenog istraživanja genetske različitosti hrvatske germplazme pšenice na osnovi morfoloških svojstava klasa, utvrđena je visoka razina različitosti (0,625) između ispitivanih sorata, te su se izdvojile sorte Super Žitarka i AFZG Karla, između kojih je utvrđen najveći koeficijent različitosti (0,94). Primjenom UPGMA metode, sve su sorte u različitim skupinama pokazale prisustvo značajne genetske različitosti. Na osnovi analiziranih podataka, utvrđene su najudaljenije sorte najboljih morfoloških svojstava klasa, što će pomoći pri uspješnom izboru novih roditeljskih kombinacija u budućim oplemenjivačkim programima., Morphological characteristics of ear were used for estimation of genetic diversity in 50 varieties of hexaploid winter wheat originated from Croatian breeding programs. Field trials were set at two locations in two vegetation years (2008/09 and 2009/10). Observations in field trials and laboratory were done on 13 ear characteristics used in DUS testing. Genetic diversity research of Croatian wheat germplasm according to ear morphological characteristics, showed a high level of dissimilarity (0.625) among the tested varieties. Varieties Super Žitarka and AFZG Karla are pointed out with highest coefficient of dissimilarity (0.94). Application of UPGMA method showed that all varieties in different groups had significant genetic diversity. On the basis of data analysis the most distant varieties with the best morphological characteristics of ear were determined and it will be help in the selection of new parent combinations in future breeding programs.

Trženje poljoprivrednih kultura kao što je pšenica (Triticum aestivum L.) unutar Europske Unije (EU) kontrolirano Direktivom 66/402/EEC o trženju sjemena žitarica, kao i Direktivom 2002/53/EC o zajedničkoj sortnoj listi koja može biti sastavljena samo na osnovu sortnih lista zemalja članica. Ispitivanje novih sorti za sortnu listu prvenstveno zahtjeva različitost (distinctness = D) u odnosu na postojeće sorte, ujednačenost (uniformity = U) i stabilnost (Stability = S). Isti principi DUS ispitivanja koriste se za dodjelu oplemenjivačkog prava, sustav zaštite intelektualnog vlasništva koji je dostupan oplemenjivačima za sve vrste prema principima koje je razvila Međunarodna unija za zaštitu novih biljnih sorti (UPOV). Glavni izazov za one koji su uključeni u ispitivanje novih biljnih sorti za utvrđivanje različitosti, ujednačenosti i postojanosti je potreba usporedbe novih sorti sa svim "opće poznatim" sortama kao i odgovarajuće povećanje veličine referentne kolekcije. Jedan od mogućih pristupa je grupiranje nove sorte (kandidata) i referentnih sorti uporabom opisa pohranjenih u bazi podataka prethodno formalnom početku ispitivanja. Upravo u tu svrhu ovim istraživanjem su procijenjena morfološka svojstva, kako ona za grupiranje tako i ostala morfološka svojstva na biljci i klasu ozime pšenice. U istraživanju su korišteni rezultati dobiveni ispitivanjem ukupno 10 morfoloških svojstava prema UPOV-om protokolu za DUS ispitivanje pšenice kod 536 sorti ozime pšenice koje se nalaze u referentnoj kolekciji HCPHS-Zavoda za sjemenarstvo i rasadničarstvo.

Arnika (Arnica montana), poznatija pod nazivom brđanka, ljekovita je i zaštićena biljka. Njenu ljekovitost ljudi su prepoznali još u prošlosti, što je dovelo do prekomjernog sakupljanja te uništavanja njenog staništa i smanjenja populacije. U Hrvatskoj se nalazi na popisu strogo zaštićenih divljih svojti i zabranjeno je njezino sakupljanje iz prirode. Kako bi se pokušali podmiriti zahtjevi za njenom drogom na tržištu, cilj je uvesti brđanku u poljoprivrednu proizvodnju. Međutim, problem u uzgoju predstavlja veliki mortalitet presadnica i spori intenzitet rasta. Kao adekvatna zamjena za brđanku navodi se američka arnika (Arnica chamissonis Less.). Prema morfološkim svojstvima i aktivnim tvarima koje sadrže ove su dvije vrste vrlo slične, pa se tako i u djelovanju bitno ne razlikuju. Prednost američke arnike pred brđankom je u tome što se kao kultivirana biljka lakše uzgaja i ima manji mortalitet presadnica.

Morfološka svojstva klasa korištena su za utvrđivanje genetske različitosti 50 sorti heksaploidne ozime pšenice porijeklom iz hrvatskih oplemenjivačkih programa. Poljski pokusi postavljeni su na dvije lokacije tijekom dvije vegetacijske godine (2008./09. i 2009./10.). Ocjene u poljskim pokusima i laboratoriju provedene su na 13 svojstava klasa koja se koriste u DUS ispitivanju. Temeljem provedenog istraživanja genetske različitosti hrvatske germplazme pšenice na osnovi morfoloških svojstava klasa, utvrđena je visoka razina različitosti (0, 625) između ispitivanih sorata, te su se izdvojile sorte Super Žitarka i AFZG Karla, između kojih je utvrđen najveći koeficijent različitosti (0, 94). Primjenom UPGMA metode, sve su sorte u različitim skupinama pokazale prisustvo značajne genetske različitosti. Na osnovi analiziranih podataka, utvrđene su najudaljenije sorte najboljih morfoloških svojstava klasa, što će pomoći pri uspješnom izboru novih roditeljskih kombinacija u budućim oplemenjivačkim programima.