Search

Uvod: U ranijim se istraživanjima kao najčešći problemi vezani za tjelesno i zdravstveno odgojno – obrazovno područje u razrednoj nastavi ističu preopširan kurikulum, negativni stavovi učitelja razredne nastave prema nastavi tjelesne i zdravstvene kulture (TZK), loši materijalni uvjeti rada, nedovoljna podrška rukovodstva škole te niska razina kompetentnosti učitelja razredne nastave za provedbu nastave TZK. Stoga je cilj ovog istraživanja bio utvrditi povezanost: (1) podržavajućih čimbenika, (2) percipirane kompetentnosti i (3) stavova učitelja razredne nastave prema nastavi TZK i kvalitete provedbe nastave TZK u primarnoj edukaciji. Metode: Istraživanje je provedeno na prigodnom uzorku od 1598 zaposlenih učitelja razredne nastave na području središnje regije Republike Hrvatske u školskoj godini 2009./2010. Za potrebe istraživanja korišten je novokonstruirani kompleksni upitnik koji je sadržavao pet dijelova. Za sve varijable izračunati su deskriptivni statistički pokazatelji, dok je povezanost između odrednica rada i percipirane kvalitete provedbe nastave TZK utvrđena serijom regresijskih analiza. Rezultati: Najveća povezanost s varijablama koje opisuju kvalitetu provedbe nastave TZK utvrđena je s percipiranom kompetentnošću učitelja, koja opisuje 33% ukupne kvalitete provedbe nastave TZK. Podržavajući čimbenici i stavovi učitelja prema nastavi TZK također su značajno i pozitivno povezani s ukupnom kvalitetom provedbe nastave TZK te je najčvršća povezanost utvrđena s varijablama zadovoljstvo poslom i stavovi učitelja prema korisnosti nastave TZK koje su značajno i pozitivno povezane sa svim varijablama koje opisuju kvalitetu provedbe nastave TZK. Zaključak: Dobiveni rezultati ukazuju da bi za podizanje razine kvalitete provedbe nastave TZK u razrednoj nastavi najviše pažnje trebalo usmjeriti na podizanje razine kompetencija, zadovoljstva poslom i stavova prema korisnosti nastave TZK kod sadašnjih i budućih učitelja razredne nastave. Background: In previous research, the most common issues related to physical education in the primary classroom education are too extensive curriculum, negative attitudes of primary school teachers towards teaching physical education (PE), poor material working conditions, insufficient support from school management and low-level competencies of primary school teachers for the implementation of PE teaching. Therefore, the aim of this study was to investigate the relationship between (1) perceived supportive factors, (2) perceived competence and (3) attitudes of classroom teachers towards teaching PE and the quality of PE in primary education. Methods: The research was conducted on a convenience sample of 1598 employed classroom teachers in the central region of the Republic of Croatia during the 2009/2010 academic year. For the purposes of the research, a newly constructed comprehensive questionnaire, comprising five sections, was utilized for the research. Descriptive statistical indicators were calculated for all variables, and the relations between work determinants and the perceived quality of the PE lessons implementation was ascertained through a series of regression analyses. Results: The highest correlation with the variables describing the quality of PE teaching was found with the perceived competence of classroom teachers, accounting for 33% of the total quality of PE teaching variance. Perceived supporting factors and teachers' attitudes towards PE teaching also showed significantly and positive correlation with the overall quality of PE teaching. The strongest relation was found with job satisfaction and teacher attitudes towards the usefulness of PE teaching, which were significantly and positively related to all variables describing the quality of PE implementation. Conclusion: The findings suggest that in order to enhance the quality of PE teaching in primary education, emphasis should be placed on improving competency level, job satisfaction, and attitudes towards the usefulness of PE teaching among current and future classroom teachers.

U današnje vrijeme sve je više učenika s teškoćama u razvoju koji su uključeni u redoviti sustav školovanja, a koji imaju teškoće u komunikaciji s okolinom. Kako bi im se omogućilo što kvalitetnije obrazovanje i olakšalo školovanje, potpomognuta komunikacija u tome može imati ključnu ulogu. Potpomognuta komunikacija obuhvaća različite metode i strategije koje se koriste kako bi olakšali komuniciranje i pružili pomoć osobama s teškoćama komunikacije. Ovisno o vrsti teškoće, mogu se primjenjivati netehnološka odnosno niskotehnološka sredstva potpomognute komunikacije ili pak visokotehnološka sredstva koja zahtijevaju upotrebu složene elektroničke i računalne opreme. Važno je naglasiti kako je potpomognuta komunikacija zapravo individualizirani pristup, što znači da se oblik potpomognute komunikacije odabire i prilagođava individualnim potrebama i funkcioniranju pojedinca. Ključnu ulogu u prepoznavanju i odabiru korištenja odgovarajućeg oblika potpomognute komunikacije u kontekstu odgoja i obrazovanja imaju učitelji razredne nastave. Svrha ovoga istraživanja bila je dobiti uvid u stavove i znanja učitelja razredne nastave o potpomognutoj i alternativnoj komunikaciji te mogućnostima njihove primjene u samom nastavnom procesu. Provedenom online anketom dobivene su povratne informacije da učitelji razredne nastave imaju pozitivna mišljenja o potpomognutoj komunikaciji, ali nedovoljno znanja i iskustva u korištenju iste. S obzirom na sve veću potrebu za potpomognutom komunikacijom u odgojno – obrazovnom procesu, uz ostvarene moguće uvjete za korištenje potpomognute komunikacije u osnovnim školama, važno je i educiranje te stručno usavršavanje učitelja kako bi zajedno u suradnji s roditeljima i stručnim timom škole mogli osigurati optimalne uvjete školovanja učeniku s teškoćama. In today’s day and age there is a rise of students with developmental difficulties that are included in the standard educational system and also have communicational difficulties with the environment. In order to provide them with higher quality of education and alleviate the educational process, assisted communication might play a key role. Assisted communication includes different methods and strategies which are used to alleviate communication and provide assistance to persons with communicational difficulties. Depending on the type of difficulty, non-technological and low technological resources of assisted communication can be applied, or even high technological resources that require the use of complex electronic and computational equipment. It is important to emphasise that assisted communication is in fact an individualised approach which means that the type of assisted communication is chosen and adapted according to individual needs and functioning of the individual. Class teachers play a key role in recognising and selecting the appropriate type of assisted communication in the context of education and care. The purpose of this research was to get an insight in class teachers’ attitudes and knowledge about assisted and alternative communication as well as its implementation in the teaching process. Feedback gathered through the online survey showed that class teachers have positive opinions about assisted communication but insufficient amount of knowledge and experience of application. Considering the rising need for assisted communication in the educational process, along with the achieved conditions for the use of assisted communication in elementary schools, educating and professional training of class teachers is also important in order to cooperate with parents and the school’s expert staff to ensure optimal conditions in the teaching process for students with difficulties.

Digitalna se tehnologija ubrzano razvija što dovodi do promjena u društvu pa tako i u obrazovnom sustavu. Naime, veliki broj učitelja nije imao mogućnost steći digitalne kompetencije tijekom studija jer tehnologija nije bila prisutna u školstvu na način na koji je danas prisutna. Stoga, učitelji nisu dovoljno osposobljeni za primjenu e-učenja u nastavi. Zbog toga se ovaj rad bavi načinom na koji su učitelji razredne nastave, koji su diplomirali 80-ih i 90-ih godina prošlog stoljeća, stjecali digitalne kompetencije i uveli e-učenje u nastavu. Projektom e-Škole, kojeg je pokrenuo CARNET s partnerima, cilj je u sve osnovne i srednje škole uvesti informacijsko-komunikacijsku tehnologiju (IKT) što podrazumijeva da su učitelji stekli digitalne kompetencije i sposobni su ih upotrebljavati u nastavnom procesu. Također, učiteljska je zadaća poticati učenike na upotrebu IKT-a za učenje tako da bi mogli nastaviti školovanje i cjeloživotno učiti. To je bitno u suvremenom društvu jer je digitalna kompetencija jedna od ključnih kompetencija koje su potrebne europskim građanima. Učenike se potiče na razvijanje digitalne kompetencije primjenom e-učenja koje povećava aktivnost i angažiranost učenika, a pravilnom primjenom mogu se poboljšati učenički rezultati učenja. Stoga je provedeno kvalitativno istraživanje da bi se utvrdila iskustva i stajališta učitelja razredne nastave koji su studirali 80-ih i 90-ih godina prošlog stoljeća o stjecanju digitalnih kompetencija i o primjeni IKT-a u e-učenju. Provedeni su polustrukturirani intervjui s 10 učiteljica koje rade u kaštelanskim i solinskim školama. Utvrđeno je da učiteljice imaju pozitivan stav prema IKT-u i da žele stjecati digitalne kompetencije, ali smatraju da u tome nemaju dovoljnu podršku. Također, smatraju da s učenicima od prvog do četvrtog razreda treba odabirati metode podučavanja koje će omogućiti pravilnu raspodjelu e-učenja i „žive riječi“ učitelja., The increasingly rapid development of digital technology has precipitated changes in all aspects of society, including the education system. A great deal of teachers were unable to develop digital competence simply because digital technology was not as present in education as it is today. They are thus insufficiently qualified for the application of e-learning in class. This paper is concerned with the processes of digital competence acquisition and e-learning implementation of primary education teachers (1st to 4th grade) educated in the 1980s or 1990s. The „e-Škole“ project, initiated by CARNET and its partners, aims to introduce information and communication technology (ICT) in all primary and secondary schools, requiring all teachers to possess digital competence and the knowledge to apply it in class. It also delegated them the task of motivating their students to use ICT as a study aid, in order to assist their further education and promote lifelong learning. This is important because in modern society, digital competence is essential for all European citizens. Students are motivated to develop it with the help of e-learning, which increases their involvement and dedication and – if applied correctly – can improve their learning results. A qualitative research was conducted to determine the viewpoints and experience of primary school teachers educated in the 80s or 90s with the acquisition of digital competence and the ICT-implementation in the classroom. Semi-structured interviews with 10 teachers employed in various schools in Kaštela and Solin were conducted. Interviews have shown that the teachers possess a positive attitude towards ICT and wish to improve their digital competence, but they believe they are insufficiently supported in that regard. They also believe that teaching methods implemented with children in the first four grades should be chosen carefully, in order to find the right balance of e-learning and teacher-student interaction.

Odgoj i obrazovanje učenika pripadnika romske nacionalne manjine predmet je razgovora, rasprava, propitivanja i istraživanja dugi niz godina. Cilj je ovoga istraživanja procjena stavova učitelja razredne nastave o obrazovnoj inkluziji romskih učenika. Sudionici su istraživanja učitelji iz dvadeset županija Republike Hrvatske (N=293) koji su dobrovoljno ispunili anketni upitnik konstruiran za ovo istraživanje, čije se tvrdnje odnose na učiteljsku percepciju romske populacije, obrazovnu inkluziju romskih učenika te ulogu učitelja i romskih roditelja u obrazovanju romske djece. Rezultati istraživanja upućuju na blago pozitivne stavove učitelja prema obrazovnoj inkluziji romske djece te značajnu ulogu romskih roditelja u obrazovanju. Najmanje su pozitivni stavovi o većemu angažmanu učitelja u procesu odgoja i obrazovanja romskih učenika. Takvi su rezultati u skladu s prije provedenim istraživanjima te potvrđuju kako učitelji nisu svjesni važnosti svoje uloge u odgoju i obrazovanju ranjivih skupina općenito, a ovdje specifično romskih učenika. Nema značajnijih razlika u stavovima učitelja s obzirom na dob, stručnu spremu, godine radnoga staža i prethodno ostvareni kontakt ispitanika s romskim učenicima.

Didaktički su materijali u nastavi matematike modeli koji se koriste da zorno prikažu određene matematičke sadržaje. Potrebno ih je koristiti zbog kognitivno-razvojnog razdoblja u kojem se učenici razredne nastave nalaze. Razvoj apstraktnog mišljenja kod učenika počinje od manipulacije konkretnim objektima i učenjem putem osjetila. U ovom radu govorimo o značaju korištenja didaktičkih materijala u razrednoj nastavi matematike. Također, opisujemo različite gotove (kupljene) didaktičke materijale (poput abakusa, Cuisenaireovih štapića, Dienes blokova...), virtualne didaktičke materijale i dajemo primjere samostalno izrađenih didaktičkih materijala. Veliki značaj u korištenju didaktičkih materijala daje i Montessori pedagogija. Upitnik o korištenju didaktičkih materijala u razrednoj nastavi matematike poslan je učiteljima primarnog obrazovanja. Uzorak je činilo 80 učiteljica i učitelja iz različitih gradova Republike Hrvatske. Istraživanje je pokazalo da učitelji razredne nastave koriste gotove (kupljene), virtualne i samostalno izrađene didaktičke materijale u jednakoj mjeri. Veliki dio ispitanika smatra da škole trebaju biti bolje opremljene didaktičkim materijalima. Didactic materials in mathematics teaching are models that are used to visualized certain mathematical contents. They are used because of the cognitive-developmental stage of primary school students. The development of abstract thinking in students begins with the manipulation of concrete objects and learning through the senses. In this thesis, the importance of using didactic materials in mathematics classroom teaching is discussed. It also describes various prefabricated (purchased) didactic materials (such as the abacus, Cuisenaire rods, Dienes blocks...), virtual didactic materials, and gives examples of self-made didactic materials. Montessori pedagogy puts a substantial focus on the use of didactic materials. A questionnaire on the use of didactic materials in the teaching of mathematics was distributed to primary school teachers. The sample consists of 80 teachers from different cities of the Republic of Croatia. This research shows that primary school teachers use prefabricated (purchased), virtual, and self-made didactic materials to the same extent. Many participants believe that schools should be better equipped with didactic materials.

Masovnim razvojem tehnologije društvo se mijenja, tehnologija se sve više upotrebljava u različitim aspektima života. Teži se tomu da se tehnologija integrira u odgojno-obrazovni sustav te učitelji nastoje u svoj rad uključiti informacijsko-komunikacijsku tehnologiju (eng. information and communication technology, IKT). Kako mobilni uređaji postaju najzastupljeniji u rukama svakog učenika i učitelja, tako se i počinju upotrebljavati za potrebe učenja i poučavanja, a njihova primjena u učenju poznata je pod pojmom mobilno učenje (eng. mobile learning, m-learning, m-učenje). Razvijeno je i mnogo digitalnih edukativnih sadržaja kojima učitelji i učenici mogu pristupiti u bilo koje vrijeme i bilo gdje, a koriste se njima za potrebe učenja. Ovaj rad usmjeren je na istraživanje o primjeni mobilnog učenja u nižim razredima osnovne škole. U istraživanju dobrovoljno je sudjelovalo 80 učitelja razredne nastave iz hrvatskih škola. Cilj istraživanja bio je utvrditi koliko se često učitelji razredne nastave koriste m-učenjem, na satima kojih se predmeta njime koriste i olakšava li im primjena mobilnog učenja izvođenje nastavnog sata. U radu su predstavljeni rezultati istraživanja koji prikazuju različite stavove o primjeni m-učenja u razrednoj nastavi. Society is changing with the massive growth of technology. Technologies being more and more used in various aspects of life. The aim is to integrate technology into the educational system, and teachers strive to include information-communication technology in their work. Mobile devices are commonly used by student and teacher and now they are beeing used for learning and teaching purposes, so their application in learning is known as mobile learning or m-learning. Teachers and students have access to many digital educational contents that have been developed anytime and anywhere so they can use them for learning purposes. This paper focuses on research on mobile learning in the primary school. 80 primary teachers from Croatian schools participated favorably in the research. The aim of the research was to determine how often primary school teachers use m-learning, in which classes and whether the use of mobile learning makes it easier for them to complete the lesson. The paper presents results of research which show different attitudes towards m-learning in the classroom and its usage.

Izvannastavne aktivnosti predstavljaju aktivnosti koje svakom učeniku trebaju omogućiti kvalitetno provođenje slobodnog vremena. Izvannastavne aktivnosti učenici mogu birati prema svojim željama i interesima i tako zadovoljiti svoju potrebu za maštom, kreativnošću, znanjem i vještinama. Učenici imaju mogućnost socijalizirati se s vršnjacima te tako ostvariti svoj osobni razvoj. Izvannastavne aktivnosti uglavnom se biraju prema interesnim područjima, a u ovome radu osvrnut će se na područje nastavnoga predmeta Hrvatskoga jezika to jest izvannastavne aktivnosti iz Hrvatskoga jezika. Cilj istraživanja u ovome radu je proučiti vrste izvannastavnih aktivnosti iz Hrvatskoga jezika, brojnost učenika koji sudjeluju u izvannastavnim aktivnostima te zainteresiranost učitelja za vođenje takvih aktivnosti i učenika za odabir izvannastavnih aktivnosti iz Hrvatskoga jezika. Istraživanje je obuhvatilo ispitanike u svim županijama Republike Hrvatske, a rezultati su prikupljeni anketnim upitnikom koji je postavljen na internet. Anketni upitnik je anoniman i proveden je među 142 ispitanika, isključivo s učiteljima razredne nastave. Rezultati istraživanja su pokazali da su izvannastavne aktivnosti iz Hrvatskoga jezika u školama u Republici Hrvatskoj najzastupljenije u odnosu na izvannastavne aktivnosti iz drugih predmeta te da su učitelji vrlo zainteresirani za njihovo vođenje i daljnju edukaciju i usavršavanje. Učenici su najbrojniji u dramskim izvannastavnim aktivnostima te s njima najčešće odlaze na razna natjecanja poput Lidrana, sudjeluju u svečanostima lokalnih općina i gradova i slično. Na temelju tih podataka možemo zaključiti da se izvannastavne aktivnosti ne provode isključivo u svrhu školskih priredbi. Gledajući vrste izvannastavnih aktivnosti iz Hrvatskoga jezika i dalje su tradicionalno najzastupljenije dramske, recitatorske i literarne izvannastavne aktivnosti, dok su „nove“ izvannastavne aktivnosti vrlo malo zastupljene. Extracurricular activities are activities that should enable every student to spend quality free time. Extracurricular activities students can choose according to their wishes and interests, and thus satisfy their need for imagination, creativity, knowledge and skills. Students have the opportunity to socialize with peers in order to achieve their personal development. Extracurricular activities are mainly selected by field of interest, and this paper will focus on such activities in the area of the Croatian language course, that is, school extracurricular activities in the Croatian language. The aim of the research in this paper is to study the types of extracurricular activities in the Croatian language, the number of students attending them, and the interest of teachers to lead such activities and students to take extracurricular activities in the Croatian language. The survey included respondents in all counties of the Republic of Croatia, and the results were collected through a questionnaire, which was placed on the Internet. The questionnaire was anonymous and was conducted among total of 142 respondents, exclusively with classroom teachers. The results of the research have shown that extracurricular activities in the Croatian language in schools in the Republic of Croatia are the most represented in relation to extracurricular activities on other subjects and that teachers are very interested in their guidance and further education and improvement. The students are the most numerous in dramatic extracurricular activities and with them most often go to various competitions such as Lidrano, participate in festivities of local municipalities and cities and the like. Based on this information, we can conclude that extracurricular activities are not carried out solely for the purpose of school events. Looking at the types of extracurricular activities in the field of Croatian language, drama, recitation, and literary extracurricular activities are traditionally the most represented, while "new" extracurricular activities are very little represented. Keywords: extracurricular activities, Croatian language, classroom teachers, classroom teachers.

Cilj ovog diplomskog rada bio je istražiti otežavajuće čimbenike koji su prisutni u provedbi Tjelesne i zdravstvene kulture u nastavi. Istraživanje je provedeno na uzorku od 120 učitelja razredne nastave na području slavonske regije. U svrhu provedbe istraživanja posebno je konstruiran upitnik. Pretpostavilo se da vanjski čimbenici dodatno otežavaju nastavni proces, te da postoji visoka motiviranost učitelja za provedbu nastave Tjelesne i zdravstvene kulture. Rezultati istraživanja ukazuju da nema značajnih razlika u stavovima ispitanika u području materijalnih uvjeta rada. Značajne razlike prisutne su u području problematike programiranja i provedbe nastave kao i kompetencija i motiviranosti za rad. Istraživanje pokazuje da učitelji unatoč mnogobrojnim otežavajućim čimbenicima uspješno provode nastavu TZK zahvaljujući svojim kompetencijama i visokoj motiviranosti za rad. The aim of this research was to assess aggravating factors that are present in the impementation od Physical Education in teaching. Research was conducted on a sample of 120 primary school teachers from the Slavonia region in Croatia. For the purpose of this research a questionnaire was constructed. External factors have been assumed to further complicate the teaching process, and also that teachers are highly motivated to teach Physical Education. The results of the research indicate that there are no significant differences in the attitudes of the respondents in the fiels of material working conditions. Significant differences are present in the area of programming and implementation of teaching, as well as competence and motivation for work. The research showed that despite many aggravating factors, teachers are successful in teaching because of their competance and high motivation to work.

Učitelji predstavljaju ulogu modela kod djece, odnosno mogu utjecati na stvaranje stavova. U današnjem društvu još uvijek prevladavaju stavovi o matematici kao nečem teškom, neshvatljivom za one koji nisu nadareni. Obzirom na to da učitelji mogu uvelike utjecati na djecu, u diplomskom su prikazana uvjerenja, ali i razine matematičkog znanja kod učitelja na temelju kojih dalje prenose svoje znanje učenicima, ali i stavove. U ovom diplomskom radu možemo uočiti dva dijela, teorijski i istraživački dio. U teorijskom dijelu je dan pregled matematičkog obrazovanja učitelja razredne nastave i učitelja matematike, no glavni dio teorijskog dijela rada predstavlja Shulmanova podjela razina, odnosno kategorija matematičkog znanja kod učitelja. Opisane su dvije osnovne te tri potkategorije svake od tih kategorija znanja. Temelj ovog diplomskog rada je istraživački dio u kojem su prikazane razlike u matematičkom znanju kod učitelja razredne nastave te učitelja matematike. Obradom i analizom rezultata dobivenih istraživanjem zaključujemo kako postoje razlike u matematičkom znanju između učitelja razredne nastave i učitelja matematike. Isti rezultati su prikazani putem tablica, ali i vrijednosti koje su dobivene putem programa „Statistika“ kako bi se utvrdilo postoji li statistički značajna razlika između ove dvije skupine ispitanika. Teachers play role models for children, therefore they can influence the formation of children's opinions. In the contemporary society, opinions of mathematics as something difficult and reserved for those talented in it still prevail. Considering that teachers can greatly influence children, the aim of this thesis is to present opinions and levels of mathematical knowledge in teachers, which are basis for their influence on children's learning and the formation of various opinions. This thesis consists of two separate parts: theoretical and research. The theoretical part is concerned with the coverage of formal mathematical education of primary school teachers and professors of mathemathics. However, the main focus of the theoretical part is concerned with Shulman's division of levels, or categories, of mathematical knowledge in teachers. The aim was to represent the two basic categories with their corresponding subcategories of knowledge. The basis of this thesis is the research which is concerned with the differences in mathematical knowledge between primary school teachers and professors of mathematics. By analyzing and interpreting the results of the research, one can conclude that there are differences between mathemathical knowledge of primary school teachers and professors of mathematics. The results are represented in the form of tables and values, calculated using the „Statistica“ programme, in order to infer whether there are statistically significant differences between the two groups of respondents.

Računalno razmišljanje je postalo široko prihvaćen pojam za univerzalno primjenjive koncepte, stavove i vještine svojstvene za STEM područja znanosti, kao i područje informacijskih znanosti. Smatra se neophodnim za uspješno funkcioniranje u tehnologijom-prožetom društvu 21. stoljeća. Neophodna je integracija računalnog razmišljanja u nastavni proces, pri čemu je značajna uloga učitelja. U Republici Hrvatskoj se novim kurikulumom nastave informatike „Škola za život“ računalno razmišljanje apostrofira kao jedan od četiri temeljna elementa. Naglasak ovog rada je na učiteljima primarnog obrazovanja – sadašnjim i budućim, i osnaživanju njihova računalnog razmišljanja (uz druge aspekte koje potiču STEM način razmišljanja) kroz cjelokupnu nastavu, ne ciljajući samo putem matematike ili programiranja. Ideja je osposobiti učenike i studente nesklone STEM područjima da usvoje bitne koncepte i vještine karakteristične upravo za STEM, no preduvjet je da učitelj nema problema s tim konceptima i vještinama. U radu se analizira anketa studenata prve i druge godine Učiteljskog fakulteta u Zagrebu o sklonostima STEM područjima znanosti. Od 144 studenta svega 24 % studenata na maturi je položilo višu razinu matematike (A razina), a svega 8 % anketiranih izrazilo je „izrazitu“ sklonost STEM područjima (83 % je izrazilo „osrednju“ a 9 % „nimalo“). Istodobno, hrvatski učenici na PISA testiranjima pokazuju ispodprosječne rezultate u svim kategorijama u četiri posljednja ciklusa testiranja u kojima je Republika Hrvatska sudjelovala. Kvalitetno obrazovanje postavlja pred učitelje zahtjev da suvereno primjenjuju strategije i sadržaje koje će kod učenika razviti kreativnost i motiviranost za široki spektar predmeta. Može se očekivati da će pomanjkanje interesa za STEM područje budući učitelji prenijeti na nove generacije učenika, što će rezultirati lošim uspjehom na objektivnim testiranjima. Nadalje, u radu se daje osvrt na primjere dobre prakse u razvoju računalnog razmišljanja učitelja razredne nastave i njihovih učenika. Na kraju se daju prijedlozi za integraciju koncepata računalnog razmišljanja u nastavu studenata – budućih učitelja na učiteljskim fakultetima kroz zaseban kolegij kao i postojeće kolegije

Problem kombiniranih razrednih odjela aktualan je i danas. Nažalost, taj se problem i dalje ne istražuje dovoljno. Učitelji nailaze na razne teškoće u radu, posebno mladi učitelji koje se priprema za rad u čistim razrednim odjelima. Kombinirani razredni odjele čine dva, tri ili četiri razreda koje vodi jedan učitelj. Njih najčešće susrećemo u područnim školama u seoskim sredinama. Rad u kombiniranom razrednom odjelu od učitelja traži puno sposobnosti, znanja i truda kako bi pripremio kvalitetan nastavni proces. Pred učiteljem je postavljen niz zahtjeva i problema na koje uglavnom sam mora pronaći rješenje. Svi problemi još su više izraženi jer stručne literature na tu temu gotovo da nema. Organizacija i provedba nastavnog procesa u kombiniranim razrednim odjelima iznimno je teška jer učitelj mora nastavni sat rasporediti podjednako na sve razrede. Ovaj rad bavi se problematikom nastave Prirode i društva u kombiniranim razrednim odjelima. U tu je svrhu primijenjena metoda strukturiranog intervjua. Isti je proveden krajem školske godine 2018./2019. s 12 učiteljica i učitelja koji nastavu izvode u kombiniranim odjelima. Sudionici istraživanja zaposleni su u područnim školama OŠ Budaševo-Topolovac-Gušće i OŠ Mladost Lekenik, obje u Sisačko-moslavačkoj županiji. Rezultati su ukazali na organizacijske specifičnosti te prednosti i nedostatke rada u kombiniranom razrednom odjelu. Potvrđena je i pretpostavka kako se učiteljima kombiniranih odjela ne posvećuje dovoljno pažnje u smislu stručnih usavršavanja. Sastavni dio rada su i primjeri stručno-pedagoške dokumentacije kombiniranih odjela te pisana priprava za izvođenje nastavnog sata Prirode i društva u četverorazrednoj kombinaciji

Do početka 20. stoljeća u nastavi glazbe bile su zastupljene jedino aktivnosti pjevanja po sluhu, pjevanja po notama koje je pratilo glazbeno opismenjavanje te glazbeno-stvaralačke aktivnosti. Sviranje se počelo uvoditi u općeobrazovne škole sredinom 20. stoljeća pod utjecajem Orffove koncepcije Orff-Schulwerk, a slušanje glazbe tek pojavom uređaja za reprodukciju zvuka, dakle sredinom dvadesetog stoljeća. Na veliku važnost slušanja glazbe prvi su ukazivali njemački autori Theodor W. Adorno i Michael Alt koji su posebno isticali potrebu upoznavanja učenika s umjetničkom glazbom te važnost odgoja slušatelja eksperta. U hrvatskim nastavnim planovima i programima slušanje i upoznavanje glazbe pojavljuje se prvi put pedesetih godina dvadesetog stoljeća, no više kao preporuka nego kao zadano područje. Godine 1972. propisan je i detaljan popis skladbi, a 2006. godine počinje se primjenjivati otvoreni (kombinirani) model glazbene nastave prema kojemu se slušanje glazbe izdvaja kao središnja i jedina obvezna aktivnost u glazbenoj nastavi. U ovom radu predstavit će se rezultati istraživanja koje je provedeno s ciljem utvrđivanja mišljenja učitelja primarnog obrazovanja o važnosti slušanja glazbe te o potrebi zastupljenosti pojedinih vrsta glazbe u nastavi glazbene kulture u prvima četirima razredima osnovne škole. Pri istraživanju su primijenjeni postupci anketiranja, procjenjivanja i rangiranja te instrumenti: anketni upitnik, ljestvice procjene i ljestvice za rangiranje. Pri analizi rezultata korištena je kvalitativna i kvantitativna analiza. Rezultati istraživanja pokazali su da učitelji primarnog obrazovanja ne podržavaju pristup prema kojemu slušanje glazbe treba biti središnja i jedina obvezna aktivnost u nastavi glazbe. Slušanje glazbe važno je i potrebno ga je njegovati u nastavi glazbe, no treba biti ravnopravno s ostalim glazbenim aktivnostima. Osim toga, prema mišljenju učitelja, učenici trebaju slušati na nastavi umjetničku, ali i druge vrste glazbe.

The importance of outdoor activities and fieldwork in biology teaching is well known and presented in the faculty curriculum for biology teachers. The value of first-hand experience of the natural environment through the outdoor learning, for both biology teachers and their students, is evident in a wide range of published studies. Observation of the environment and its changes, as well as practical research during the fieldwork, are also crucial for the students of Primary school teachers studies (Faculty of Education) to understand the nature and to be aware of the human impacts on the world. The education of primary school teachers for the outdoor teaching and the fieldwork is very important in today’s society, when children are more focused on indoor activities, mostly due to the technology development (television, video games, and the internet). Our previous research showed that students, and teachers of Primary school education studies have poor knowledge of common plants and animals, even from their close surroundings. There is no comprehensive information about the extent of the fieldwork teaching in biology, as a part of the curriculum for primary school teachers on Faculties of Education in Croatia. We are presenting comparison of existing plans and programs for primary school teachers in Croatia as a starting point for a much complex research on this very important educational issue in the school teacher’s education. We also present some of our experiences in the organization of the outdoor teaching and fieldwork in biology, for students of Primary school teacher study program, as part of the curriculum of the Faculty of Education of the Josip Juraj Strossmayer University of Osijek., Važnost izvanučioničke i terenske nastave u biologiji dobro je poznata i nalazi se u programu studija za nastavnike biologije. Vrijednosti iskustvenog učenja u neposrednoj prirodi kako za učenike tako i za nastavnike prikazana je u brojnim dosadašnjim istraživanjima. Promatranja okoliša i promjena u prirodi, kao i praktična istraživanja tijekom terenskog rada, ključni su i za studente učiteljskog studija Fakulteta za odgojne i obrazovne znanosti kako bi bilje razumijevali prirodne pojave i postali svjesni utjecaja čovjeka na prirodu. Obrazovanje učitelja osnovnih škola za izvanučioničku nastavu vrlo je važno u današnjem društvu kada su djeca više usmjerena na aktivnosti u zatvorenom prostoru, uglavnom zbog razvoja tehnologije (televizije, video igara i interneta). Naša dosadašnja istraživanja pokazala su da učenici i učitelji u osnovnim školama imaju skromno znanje o čestim biljnim i životinjskim vrstama, pa čak i onima iz vlastitog okruženja. Nema opsežnijih istraživanja o načinu provođenja i opsegu izvođenja terenskog rada u nastavi prirodoslovlja na studijima za obrazovanje učitelja razredne nastave u Hrvatskoj. U ovom radu smo usporedili postojeće planove i programe studija za učitelje osnovnih škola u Hrvatskoj, i predstavili plan za kompleksnije istraživanje ove važne teme u obrazovanju učitelja. Prikazali smo i neka vlastita iskustva u organiziranju terenske nastave iz prirodoslovlja za studente učiteljskog studija Fakulteta za odgojne i obrazovne znanosti Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku., Die Bedeutung des Unterrichts außerhalb des Klassenzimmers und in der Natur im Biologieunterricht ist gut bekannt und im Studienprogramm für Biologielehrer fest verankert. Vorteile der unmittelbaren individuellen Lernerfahrung in der Natur, sowohl für Schüler als auch für Lehrer, sind in den zahlreichen bisherigen Untersuchungen dargestellt worden. Die Beobachtungen der Umwelt und der Veränderungen in der Natur sowie praktische Untersuchungen während des Unterrichts in der Natur sind auch für Lehramtstudenten der Fakultät für Bildungswissenschaften von grundlegender Bedeutung, damit sie die Naturerscheinungen besser zu verstehen lernen und sich der menschlichen Einwirkung auf die Natur bewußt werden. Die Ausbildung der Grundschullehrer für den Unterricht außerhalb des Klassenzimmers ist in der heutigen Gesellschaft besonders wichtig, wenn die Kinder vorwiegend auf Aktivitäten im geschlossenen Raum konzentriert sind, hauptsächlich wegen der Technologieentwicklung (Fernsehen, Videospiele, Internet). Unsere bisherigen Untersuchungen haben gezeigt, dass sowohl Schüler als auch Lehrer in der Grundschule über ganz bescheidene Kenntnisse über alltägliche Pflanzen- und Tierarten verfügen, sogar über diejenigen in der eigenen unmittelbaren Umgebung. Über die Art der Durchführung und über den Umfang des Unterrichts in der Natur im Naturkundeunterricht im Studium für die Ausbildung der Lehrer der Primarstufe gibt es keine umfangreichere Untersuchung. In dieser Arbeit haben wir die bestehenden Studienpläne und Studienprogramme für Grundschullehrer in Kroatien verglichen und einen Plan für eine komplexere Untersuchung dieses für die Lehrerausbildung wichtigen Themas vorgestellt. Wir haben auch eigene Erfahrungen bei der Organisation des Unterrichts in der Natur im naturkundlichen Unterricht für die Lehramtstudenten der Fakultät für Bildungswissenschaften an der Universität J. J. Strossmayer in Osijek präsentiert.

Deficit pažnje/hiperaktivni poremećaj (eng.Attention Deficit/ Hyperactivity Disorder, ADHD) je razvojni poremećaj s izraženim indikatorima nepažnje i/ili hiperaktivnosti – impulzivnosti. Problem djece s ADHD-om sve je prisutniji u svakodnevnom životu. Javlja se kod 5 – 7% školske djece. Takvoj djeci narušeno je funkcioniranje kod kuće i u školi. Problemi djece s ADHD-om dolaze do izražaja u školi, te im je potrebna pomoć obitelji i učitelja. Djeca često gube samopouzdanje i nisu motivirana. Učitelji moraju znati kako pomoći djetetu i pružiti mu podršku. Takva djeca trebaju posebnu pažnju i potrebno je provoditi učinkovite metode rada. Cilj diplomskog rada je ispitati učinkovite metode u radu s hiperaktivnom djecom iz perspektive učitelja. U sklopu rada, provedeno je istraživanje kojim je potvrđeno pet hipoteza koje su definirane na početku rada. Kao mjerni instrument korišten je anketni upitnik kojim su ispitana mišljenja učitelja razredne nastave. Attention Deficit/ Hyperactivity Disorder, ADHD is a developmental disorder marked by symptoms of inattentiveness and/or hyperactivity – impulsivity. The problem of children with ADHD is on the rise in everyday life. It is reported with 5 to 7 percent of school children. These chidren have problem in functioning either at home or at school. Problems with children with ADHD manifest mostly at school and need help from both family and teachers. The chidren often lose confidence and lack in motivation. Teachers need to know how to help and support the child. These chidren require special attention and effective working methods. The aim of this thesis is to examine the effective methods of working with hyperactive children from the perspective of teachers. As part of the thesis, a research was conducted, which confirmed five initialy defined hypothesis. A questionnaire was used as an instrument of providing opinions of primary school teachers.

Kvaliteta nastavnog procesa u likovnoj kulturi uvelike ovisi o učinkovitoj i kreativnoj kombinaciji kako općih, tako i specifičnih (likovnih) nastavnih metoda. Cilj rada bio je ispitati u kojoj mjeri učitelji razredne nastave upotrebljavaju pojedine nastavne metode u nastavi likovne kulture te utvrditi njihovu percepciju značajki, specifičnosti, svrhe i ciljeva uporabe određenih nastavnih metoda i strategija. Preliminarno istraživanje provedeno je na uzorku od 109 učitelja u osnovnim školama Primorsko-goranske i Istarske županije. T-testom je utvrđeno postojanje statistički značajne razlike između uporabe pojedinih nastavnih metoda i stručne spreme učitelja samo na jednoj od 14 varijabli, dok je pri utvrđivanju statistički značajne razlike između uporabe pojedinih nastavnih metoda i statusa učitelja utvrđena statistički značajna razlika na 8 od 14 varijabli. Rezultati pokazuju da u školskoj praksi još uvijek prevladava uporaba općih, ustaljenih metoda rada u odnosu na suvremene i specifične metode. Namjera ovog rada je doprinos istraživanju problematike primjene općih i specifičnih nastavnih metoda u nastavi likovne kulture, s ciljem osuvremenjivanja školske prakse te poticanja daljnjih istraživanja na ovom, još uvijek nedovoljno istraženom području., The quality of the teaching process in visual arts largely depends on creative and effective combination of both general as well as subject-specific (visual arts) teaching methods. The aim of this study was to determine the extent to which class teachers in visual arts teaching use various teaching methods; we also wanted to determine the teachers’ perception of the features, specifics, goal and objectives of their use. Preliminary research has been conducted on a sample of 109 class teachers from Primorje-Gorski Kotar and Istria County. T-test showed a statistically significant difference between the use of teaching methods and qualifications of teachers in only one of the 14 variables. Statistically significant differences between the use of teaching methods and the professional status of teachers were found at 8 of the 14 variables. Results indicate that the use of general, well-established teaching methods in relation to the specific methods is still prevalent in school practice. The purpose of this study was to contribute to the issue of general and specific teaching methods in visual arts teaching. Findings have implications for modernizing and improving school practice; they also suggest further research on this, still inadequately explored area.

The aim of the study was to assess the predictive value of pedagogical content knowledge of inquiry science and society teaching in explaining the frequency of its implementation. The sample of 320 elementary school teachers from Eastern Croatia were included in the study. Two measures were used for assessing their pedagogical content knowledge about inquiry teaching: knowledge presented in the lesson plans and self-assessed pedagogical content knowledge of inquiry teaching. The participants’ experience of inquiry learning throughout their education and the frequency of its implementation in teaching science and society were assessed with the use of a questionnaire specially designed for this study. The obtained results show that the teachers’ pedagogical content knowledge of inquiry teaching and their experience of inquiry learning throughout education explained 32% of the variance related to the frequency of their implementation of inquiry teaching. The same variables explained 38% of the variance regarding the implementation of inquiry activities. Additionally, the results reveal that the teachers assessed their pedagogical content knowledge of inquiry teaching as very good. Their knowledge as presented in the lesson plans was rather poor and suggested a low level of the pedagogical content knowledge of inquiry science and society teaching, indicating that the teachers are not familiar enough with the phases and activities of inquiry teaching., Cilj je ovog istraživanja ispitati prediktivnu vrijednost metodičkog znanja o istraživačkoj nastavi i iskustva učitelja tijekom školovanja za objašnjenje učestalosti provedbe istraživačke nastave u Prirodi i društvu. U istraživanju je sudjelovalo 320 učitelja primarnog obrazovanja s područja istočne Hrvatske, a uzorak je sastavljen kao uzorak klastera. Razina metodičkog znanja učitelja o istraživačkoj nastavi procjenjivana je na temelju dviju procjena: nastavnih priprema i samoprocjene metodičkog znanja o istraživačkoj nastavi. Iskustva istraživačke nastave tijekom školovanja i učestalost njezine provedbe u Prirodi i društvu procjenjivani su na temelju upitnika koji su konstruirani za potrebe ovog istraživanja. Rezultati su pokazali da se 32 % varijance provedbe strategije može objasniti procjenama metodičkog znanja i procjenama iskustva u istraživačkoj nastavi tijekom školovanja, a da iste prediktorske varijable objašnjavaju 38 % varijance primjene istraživačkih aktivnosti. Ovo je istraživanje pokazalo da učitelji smatraju da je razina njihova metodičkog znanja o istraživačkoj nastavi vrlo dobra, a da rezultati znanja iskazanoga u nastavnoj pripremi zapravo pokazuju da učitelji imaju vrlo nisku razinu metodičkog znanja o istraživačkoj nastavi Prirode i društva, odnosno da nedovoljno poznaju etape i temeljne aktivnosti istraživačke nastave.

Diplomski rad izrađen je na Odsjeku za prirodne znanosti Fakulteta za odgojne i obrazovne znanosti u Osijeku iz kolegija Prirodoslovlje 2 pod vodstvom mentorice izv.prof.dr.sc. Irelle Bogut i sumentora mr.sc. Željka Popovića, profesora visoke škole. Cilj provedenog istraživanja je ispitati postižu li učenici s posebnim potrebama bolje rezultate u izvanučioničkoj istraživačkoj nastavi ili u standardnoj nastavi u učionici. Istraživanje je provedeno u ožujku i travnju školske godine 2014./2015. Podaci su prikupljeni anonimnim anketnim upitnikom koji je sadržavao 17 pitanja, od kojih su 2 zatvorenog tipa. U istraživanju je sudjelovalo 16 učitelja razredne nastave iz Osnovne škole Josipa Matoša u Vukovaru i Osnovne škole Antuna Gustava Matoša u Vinkovcima. Rezultati su pokazali da učenici s posebnim potrebama postižu bolje rezultate u izvanučioničkoj istraživačkoj nastavi u odnosu na standardnu nastavu u učionici i s tom tvrdnjom se slažu svi učitelji. 25% učitelja tvrdi da je takva nastava izrazito korisna za djecu s posebnim potrebama. Učitelji najviše primjenjuju metodu razgovora (16%) u izvanučioničkoj istraživačkoj nastavi, ali njih 69% smatra da je ipak metoda praktičnih radova najučinkovitija metoda. Iako su učitelji svjesni prednosti izvanučioničke istraživačke nastave, ipak njih 12% smatra da se nedovoljno koristi u nastavi. 94% učitelja smatra da su svi učenici s posebnim potrebama sposobni sudjelovati u izvanučioničkoj istraživačkoj nastavi, ali uz određenu individualizaciju pristupa. This graduate thesis was done at the Department of Natural Sciences at Faculty of education in Osijek, subject of Nature and Science under guidance of mentor Irella Bogut, Assoc.Prof., D.Sc. and co-mentor Željko Popović, M.Sc., College Prof. The aim of this study is to investigate whether pupils with special educational needs achieve better results in research - outdoor science teaching than in regular teaching in the classroom. The survey was conducted in March and April 2015 with anonymous questionnaire which consists of 17 questions of which 2 were closed. The study included 16 teachers from Josip Matoš Primary School in Vukovar and Antun Gustav Matoš Primary School in Vinkovci. The results showed that pupils with special educational needs achieve better results in research - based outdoor science teaching compared with regular teaching in the classroom and all teachers agreed with this statement. 25% of teachers believe that this kind of teaching is very useful for pupils with special educational needs. Teachers mostly apply method of conversation (16%) in research - based outdoor science teaching, but 69% of them believe that practical work method is the most effective method. Although teachers are aware of benefits of research - based outdoor science teaching, still 12% of them think that it is not enforced often enough in their work. 94% of teachers believe that all pupils with special educational needs can participate in research - based outdoor science teaching but they need individualization of access.

Diplomski rad izrađen je na Odsjeku za prirodne znanosti Fakulteta za odgojne i obrazovne znanosti u Osijeku iz kolegija Prirodoslovlje 2, pod mentorstvom izv.prof.dr.sc Irelle Bogut i sumentora mr.sc. Željka Popovića, profesora visoke škole. Nastava prirode i društva bi se trebala temeljiti na istraživanju i spoznavanju te samostalnom radu učenika jer je učenje iz prve ruke najbolji i najučinkovitiji način stjecanja znanja. Istraživanja koja su provele Borić, Škugor i Perković Krijan, kao i istraživanje prikazano u ovom radu, pokazuju kako postoji mnogo prednosti izvanučioničke istraživačke nastave u odnosu na tradicionalnu nastavu u učionici. Cilj ovog istraživanja je ukazati na kvalitetu izvanučioničke istraživačke nastave i njezinu učinkovitost te potaknuti učitelje i učenike na češće provođenje izvanučioničke istraživačke nastave. U istraživanju je sudjelovalo 23 učitelja iz Osnovne škole Eugena Kumičića u Slatini. Metoda koja se koristila je anonimni ankentni upitnik koji se sastojao od 13 pitanja. Učitelji pokušavaju u nastavu uvesti što više praktičnog rada (u odnosu na druge metode, praktičan rad je najzastupljeniji u nastavi Prirode i društva (17%)), znaju da je učinkovit i da ga djeca smatraju puno zanimljivijim od tradicionalne predavačko – prikazivačke nastave (91% učiteljica i učitelja navelo je metodu praktičnog rada kao najučinkovitiju metodu u nastavi Prirode i društva u 4. razredu i kao metodu uz koju učenici najlakše usvajaju gradivo). Ipak, izvanučioničku istraživačku nastavu ne provode dovoljno često (68% učiteljica i učitelja provodi takav oblik nastave tek jednom mjesečno). Anketirajući učiteljice i učitelje htjela sam pokazati kvalitetu i nedostatke izvanučioničke istraživačke nastave, ali i koliko ih često učiteljice i učitelji provode te koji su nastavni sadržaji u 4. razredu najprimjereniji za takav tip obrade. Zaključak je da su učitelji svjesni kvalitete i prednosti takvog oblika nastave, ali ih ipak ne provode dovoljno često. This graduate thesis was done at the Department of Natural Sciences at Faculty of education in Osijek, subject of Nature and Science, under guidance of mentor Irella Bogut, Assoc.Prof., D.Sc. and co-mentor Željko Popović, M.Sc., College Prof. Science lessons should be based on researching, learning and independent student work because first-hand learning is the most effective way of acquiring knowledge. Researches conducted by Borić, Škugor and Perković Krijan, as well as the research shown in this graduate thesis, show that there are many advantages of research–based outdoor science teaching comparing to a traditional teaching inside of classroom. The aim of this study is to point out the quality and effectiveness of research – based outdoor science teaching and induce more often usage of this type of teaching. The study included 23 teachers from Eugen Kumičić Primary School in Slatina. A survey was conducted by using anonymous questionnaire which consisted of 13 questions. Teachers are trying to enforce practical work in the process of teaching as much as possible (comparing to other methods, practical work is the most common in Science teaching (17%)), they know it is effective and that children like it better than the traditional teaching in classroom (91% of teachers named the practical work method as the most effective method in Science teaching in 4th grade of primary school and also as a method through which pupils learn easily). However, they don’t use research – based outdoor science teaching enough (68% of teachers uses that type of teaching only once a month). By interviewing the teachers I wanted to show advantages and disadvantages of research – based outdoor science teaching, its frequency of implementation and also which topics could be presented through this type of teaching. The results showed that teachers are aware of the quality and benefits of this type of teaching but it is not enforced often enough in their work.

Attitudes help us understand teachers’ relationship towards gifted students and they influence teachers’ practice, which can eventually determine the development of the gifted. The aim of this study was to examine the teachers' attitudes towards gifted students and some forms of work with gifted children in school, such as acceleration and ability grouping; as well as to determine whether teachers differ in their attitudes depending on the years of experience. The study was conducted on a sample of 209 class teachers in the area of Brod-Posavina county. The results showed that primary school teachers have positive attitudes towards the needs, support and social value of gifted students but express ambivalent attitudes towards the acceleration, ability grouping and concern that the special treatment of the gifted could have negative consequences. Statistically significant differences were established for certain statements among teachers depending on their years of teaching., Stavovi nam pomažu u razumijevanju odnosa učitelja prema darovitim učenicima te utječu na njihovu nastavnu praksu, što u konačnici može odrediti njihov razvoj. Cilj je ovog istraživanja bio ispitati stavove učitelja razredne nastave prema darovitim učenicima i nekim oblicima rada s darovitima u školi poput akceleracije i grupiranja prema sposobnostima, te utvrditi razlikuju li se učitelji u svojim stavovima s obzirom na godine radnog staža. Istraživanje je provedeno na uzorku od 209 učitelja razredne nastave s područja Brodsko-posavske županije. Rezultati su pokazali da učitelji imaju pozitivne stavove prema potrebama, podršci i društvenoj vrijednosti darovitih, no iskazuju neutralne stavove prema akceleraciji, grupiranju prema sposobnostima i bojazni da bi poseban tretman darovitih mogao imati negativne posljedice. Utvrđene su statistički značajne razlike na pojedinim tvrdnjama između učitelja s najmanje radnog staža u odnosu na starije kolege.

Kvaliteta nastavnog procesa u likovnoj kulturi uvelike ovisi o kreativnoj i učinkovitoj kombinaciji kako općih, tako i specifičnih (likovnih) nastavnih metoda. Cilj rada bio je ispitati u kojoj mjeri se učitelji razredne nastave u nastavi likovne kulture koriste pojedinim nastavnim metodama te utvrditi njihovu percepciju značajki, specifičnosti, svrhe i ciljeva uporabe određenih nastavnih metoda i strategija. Preliminarno istraživanje provedeno je na uzorku od 109 učitelja u osnovnim školama Primorsko-goranske i Istarske županije. T-testom je utvrđeno postojanje statistički značajne razlike između uporabe pojedinih nastavnih metoda i stručne spreme učitelja samo na jednoj od 14 varijabli, dok je pri utvrđivanju statistički značajne razlike između uporabe pojedinih nastavnih metoda i statusa učitelja utvrđena statistički značajna razlika na 8 od 14 varijabli. Rezultati ukazuju da u školskoj praksi još uvijek prevladava uporaba općih, ustaljenih metoda rada u odnosu na suvremene i specifične metode. Namjera ovog rada je doprinos istraživanju problematike primjene općih i specifičnih metoda rada u nastavi likovne kulture, s ciljem osuvremenjivanja i poboljšanja školske prakse te poticanja daljnjeg istraživanja na ovom, još uvijek nedovoljno istraženom području.

Poznavanje stavova učitelja prema darovitima omogućava razumijevanje njihova ponašanja i odnosa prema darovitim učenicima. Učitelji u gradskim i seoskim školama rade u drugačijim sredinama. S obzirom na brojčanu populacije mjesta, učitelji na selu imaju manji broj učenika u razredu, te se manje susreću s darovitim učenicima. Cilj je ovog istraživanja ispitati razlikuju li se učitelji iz grada i sela u stavovima prema darovitim učenicima. Razlike su utvrđivane na tvrdnjama upitnika za ispitivnja stavova prema darovitima autora Gagné i Nadeau (1991). Istraživanje je provedeno na uzorku od 209 učitelja razredne nastave (72 učitelja iz grada, 137 učitelja sa sela) s područja Brodsko-posavske županije u Republici Hrvatskoj. Rezultati su pokazali da se učitelji gradskih i seoskih škola značajno ne razlikuju na 31 tvrdnji. Utvrđena je razlika na samo 3 tvrdnje iz upitnika gdje učitelji iz seoskih sredina imaju negativniji stav prema darovitima od učitelja iz gradskih sredina

Evaluacija i samoevaluacija učitelja važan su element u suvremenoj koncepciji odgojno- obrazovnog sistema, u kojoj se uloga učitelja više ne svodi samo na puki prijenos znanja, već podrazumijeva posjedovanje niza profesionalnih, stručnih i osobnih kompetencija, usmjerenih na realizaciju odgojno-obrazovnih ciljeva i cjeloviti osobni razvoj učenika. U kontekstu nastave likovne kulture učitelj treba poznavati svrhu i ciljeve ovoga nastavnog predmeta, kako bi na primjeren način oblikovao kriterije procjene vlastite uspješnosti u njihovu ostvarivanju. U radu su predstavljeni rezultati istraživanja kojemu je cilj bio ispitati stavove i mišljenja učitelja razredne nastave o evaluaciji i samoevaluaciji unutar nastave likovne kulture. Istraživanje je obuhvatilo 109 učitelja osnovnih škola iz Primorsko-goranske županije. Rezultati istraživanja su pokazali da većina učitelja provođenje samoevaluacije smatra važnim. Kao najčešću metodu samoevaluacije učitelji primjenjuju kritičku refleksiju, dok su složeniji i sistematičniji postupci poput sastavljanja vlastitih portfelja i istraživačkih projekata zanemareni. Rezultati upućuju na potrebu kontinuiranog stručnog usavršavanja koje će učiteljima pomoći u boljem razumijevanju i kvalitetnijem implementiranju suvremenih odgojno- obrazovnih standarda na likovnoumjetničkom području.

Pripremanje za nastavu je proces koji se provodi paralelno s nastavnim radom i zahtjeva od učitelja da promišlja o vlastitoj nastavnoj praksi. Kvaliteta nastave ovisi o učiteljevim osobnim i stručnim kompetencijama, motivaciji te načinu na koji učitelj shvaća svoju nastavnu ulogu u tom procesu. Suvremena nastava stavlja učenika u središte nastavnog procesa, a pred učitelja se stavljaju brojni zahtjevi i obveze kako bi nastavni proces bio uspješan. Posebnu pozornost učitelj treba posvetiti planiranju sadržaja i aktivnosti učenika za svaki nastavni sat. Cilj je ovog rada utvrditi kako se učitelji razredne nastave pripremaju za nastavni sat, usmjeravaju li nastavu Prirode i društva na učenika i kako se usavršavaju tijekom svog rada u školi. U istraživanju je sudjelovala 181 učiteljica razredne nastave u Republici Hrvatskoj. Najveći broj učitelja prilikom pripremanja nastave Prirode i društva određuje cilj nastavnog sata i sadržaj nastavne teme. Tijekom nastavnog sata Prirode i društva najveći broj učitelja uključuju, motiviraju učenike i prilagođavaju nastavu mogućnostima i potrebama učenika. Dvije trećine učitelja razredne nastave se stručno usavršava. Prilikom pripremanjamanji broj učitelja proučava literaturu i određuje trajanje pojedine etape sata.Tijekom sata Prirode i društva mali broj učitelja potiče kritičko mišljenje kod učenika te nedovoljno potiču učenike da povezuju nastavne sadržaje sa sadržajima drugih predmeta.

Unatoč činjenici da je još davne 1977. godine utvrđena važnost i potreba provođenja Odgoja i obrazovanja za održivi razvoj s ciljem da pojedince i društvene skupine pouči o kompleksnosti pojma prirodnog i društvenog okoliša, kako bi se usvojila potrebna znanja vrijednosti, načini ponašanja i praktične vještine taj se koncept još uvijek nedovoljno dobro provodi. Mnogi stanovnici Zemlje ne znaju što znači živjeti u skladu s održivim razvojem pa je stoga nužno započeti s Obrazovanjem za održivi razvoj već od najranijeg djetinstva, kontinuirano ga provoditi kroz sve razine formalnog obrazovanja. Upoznavanje, čuvanje, poštivanje i razvijanje vlastitog nacionalnog i kulturnog identiteta tek je prvi korak na dugom putu koji vodi ka upoznavanju i poštivanju kulturnog različitog nasljeđa kao jedne od ključnih tema UN-ovog desetljeća Obrazovanja za održivi razvoj. Prirodna i kulturna, materijalna ili nematerijalna baština, predstavlja vrijednosti, predmete i mjesta koje želimo zaštititi, posebno stoga što potječe od naših predaka i svjedočanstvo je našeg identiteta. Uz očuvanje materijalne baštine, kao i upozoravanje na važnost koju baština ima za identitet pojednog naroda i kulture, ali i za čovječanstvo u cjelini, posebno važnu ulogu ima i nematerijalna baština. To je pojam koji podrazumijeva one vidove kulture koja je očuvana u načinu života uvjetovanog specifičnim prostorom i poviješću. Stoga je cilj rada utvrditi razvoj odgoja i obrazovanja za održivi razvoj te mogućnost integriranja nematerijalne baštine Republike Hrvatske u nastavi Prirode i društva. Upoznavanje i primjena sadržaja nematerijalne kulturne baštine u propisane nastavne teme omogućuje ostvarivanje iskustvenog, socijalnog i integrativnog učenja koje stvara trajnu potrebu za učenjem o održivosti i razvija proces cjeloživotnog učenja. Rezultati ovog rada mogu poslužiti studentima, budućim magistrima primarnog obrazovanja i učiteljima praktičarima da tijekom osmišljavanja nastave kritički promišljaju o mogućnostima integriranja nematerijalne baštine Republike Hrvatske u propisane nastavne sadržaje nastavnog predmeta Priroda i društvo.

Cilj je ovoga rada prikazati izvannastavne glazbene aktivnosti koje su ponuđene učenicima mlađe školske dobi na području Osječko – baranjske županije te prikazati mišljenja i stavove nekih voditeljica tih aktivnosti, učiteljica razredne nastave s područja grada Osijeka. Rezultati su prikazani kroz dva dijela istraživanja - pomoću školskih kurikuluma, preuzetih sa službenih stranica škole, te intervjua s učiteljicama. Rezultatima su prikazane sve vrste izvannastavnih glazbenih aktivnosti, njih sedam, što je, ukupno gledano, relativno mali broj s obzirom na ostale izvannastavne aktivnosti. U istraživanje je uključeno 58 škola koje su podijeljene u tri skupine: gradske škole bez područnih škola, seoske škole bez područnih škola i škole s područnim školama. U svojim izjavama kroz intervjue učiteljice su izrazile zadovoljstvo radom u izvannastavnim glazbenim aktivnostima te opisale organizaciju rada aktivnosti koje vode.

U psihologiji glazbe više je pojmova koji označavaju uspješno izvođenje, opažanje i stvaranje glazbe. Najčešće su to: glazbeni talent, glazbena darovitost, muzikalnost i glazbena sposobnost. Otkrivanje darovitosti u glazbi događa se već prije šeste godine djetetova života. No, nije uvijek tako. Neprimjećivanje djetetove darovitosti često se događa kod one djece koja nemaju pozitivno obiteljsko okruženje ili su zbog svoje strastvene nepokornosti i neovisnosti društveno obilježena ili izolirana. Stoga nije rijedak slučaj neprepoznavanja glazbenih talenata u općeobrazovnome školskom sustavu. Još veću odgovornost ima učitelj onoga učenika čiji roditelji nisu motivirani i sposobni za preuzimanje brige oko razvijanja nadarenosti. Cilj je istraživanja bio ispitati na koji način učitelji individualne nastave (nastave instrumenta) u glazbenoj školi prepoznaju darovite učenike, na koje poteškoće nailaze u radu s njima, kakva je suradnja s roditeljima te djece i što bi promijenili u obrazovnom sustavu kako bi taj proces bio što uspješniji. Istim pitanjima intervjuom su ispitani i učitelji razredne nastave općeobrazovne škole. Upravo su oni nakon obitelji prvi prepoznavatelji ranih signala glazbene darovitosti. Oni će, u slučaju zanemarivanja talenta od strane obitelji, sami predložiti daljnje glazbeno obrazovanje darovitoga djeteta. Dobiveni rezultati pokazali su vrlo dobru upućenost učitelja instrumenta u glazbene sposobnosti i razumijevanje darovitosti u glazbi. Isto tako, učitelji razredne nastave raspolažu s dovoljnom količinom znanja o glazbenoj darovitosti i svjesni su svoje važne uloge u njezinu prepoznavanju. I jedni i drugi naveli su nekoliko smjernica po kojima bi rad s darovitima trebao težiti. Došlo se do spoznaje koji su nedostatci u obrazovanju glazbeno darovitih učenika, obrazovanju učitelja za rad s glazbeno darovitom djecom te su predložene smjernice za bolju suradnju škole, obitelji i nadležnoga ministarstva u obrazovanju glazbeno darovitih učenika., The detection of musical giftedness occurs before the child's sixth year of age. However, it is not rare that musical talent is not detected within the primary school system. The latest approaches to encouraging giftedness place a bigger responsibility on the teacher regarding the development of gifted students. The aim of the research was to investigate in what ways the musical instrument teachers in a music school recognise gifted students, what difficulties they encounter in their work, what the cooperation with parents of gifted students is like, and what they would change in the educational system to improve that process. The same questions were given to the teachers of lower primary school students in a grade school, due to the fact that they are the first, following the child's family, who are given the opportunity to recognise the early signals of musical giftedness. They are the ones who, in case of family neglect, may propose further musical education for the gifted child. The teachers were interviewed by means of a questionnaire which consisted of six questions referring to recognition, understanding, work with the students, cooperation with parents and the overall satisfaction with the educational system in the context of working with gifted students. The obtained results demonstrated a very good familiarity of the musical instrument teachers with musical abilities, as well as the understanding of the general concept of musical giftedness. Equally, the lower primary school teachers demonstrated a sufficient knowledge of musical giftedness and are aware of the important role they have in its recognition. Both groups suggested some guidelines with regard to work with gifted children., In der Psychologie der Musik gibt es mehrere Begriffe, die die erfolgreiche Aufführung, Beobachtung und das Musizieren bezeichnen. Die häufigsten sind: musikalisches Talent, musikalische Begabung, Musikalität und musikalische Fähigkeit. Die Entdeckung der Musikbegabung erfolgt schon vor dem sechsten Lebensjahr des Kindes. Aber nicht immer. Die musikalische Begabung des Kindes wird oft bei Kindern nicht wahrgenommen, die kein positives Familienumfeld haben oder wegen ihrem leidenschaftlichen Ungehorsam und Unabhängigkeit sozial gekennzeichnet oder isoliert sind. So ist es nicht selten der Fall, dass musikalische Talente im allgemein bildenden Schulsystem nicht wahrgenommen werden. Eine noch größere Verantwortung trägt der Lehrer von demjenigen Schüler, dessen Eltern nicht motiviert oder fähig sind, sich um die Entwicklung des Talents zu kümmern. Das Ziel dieser Studie war es zu untersuchen, auf welche Weise die einzelnen Lehrer im individuellen Unterricht (Instrumentalunterricht) in der Musikschule die begabten Studenten entdecken können, welche Schwierigkeiten bei der Arbeit mit ihnen auftreten, wie die Zusammenarbeit mit den Eltern dieser Kinder ist und was sie im Bildungssystem ändern würden, damit dieser Prozess erfolgreich wird. Die gleichen Fragen wurden den Grundschullehrern in allgemein bildenden Schulen in Interviews gestellt. Gerade sie sind diejenigen, die nach der Familie als Erste die frühen Signale der musikalischen Begabung erkennen können. Im Fall von Vernachlässigung des Talents seitens der Familie werden sie die weitere musikalische Ausbildung von begabten Kindern vorschlagen. Die erhaltenen Ergebnisse zeigten eine sehr gut Vertrautheit der Instrumentallehrer in musikalische Fähigkeiten und Verständnis der Begabung in der Musik. Außerdem verfügen die Grundschullehrer über eine ausreichende Kenntnis der musikalischen Begabung und sind sich ihrer wichtigen Rolle in ihrer Wahrnehmung bewusst. Beide gaben ein paar Richtlinien an, auf welche Weise man mit begabten Kindern arbeiten sollte. Es wurde erkannt, welche Mängel in der Ausbildung musikalisch begabter Kinder und Lehrkräfte für die Arbeit mit musikalisch begabten Kindern sind und es wurden Leitlinien für eine bessere Zusammenarbeit zwischen Schulen, Familien und dem zuständigen Ministerium bei der Ausbildung musikalisch begabter Kinder vorgeschlagen.

Cilj istraživanja bio je utvrditi razinu zadovoljstva poslom učitelja u osnovnoj školi. Istraživanjem smo željeli provjeriti i postoje li aspekti kojima su učitelji općenito manje nezadovoljni i pokušati utvrditi postoje li sustavni čimbenici koji na to utječu.

U psihologiji glazbe više je pojmova koji označavaju uspješno izvođenje, opažanje i stvaranje glazbe. Najčešće su to: glazbeni talent, glazbena darovitost, muzikalnost i glazbena sposobnost. Otkrivanje darovitosti u glazbi se događa već prije šeste godine djetetova života. No, nije uvijek tako. Neprimjećivanje djetetove darovitosti se često događa kod one djece koja nemaju pozitivno obiteljsko okruženje ili su zbog svoje strastvene nepokornosti i neovisnosti društveno obilježena ili izolirana. Zato nije rijedak slučaj ne prepoznavanja glazbenih talenata u općeobrazovnome školskom sustavu. Još veću odgovornost ima učitelj onoga učenika čiji roditelji nisu motivirani i sposobni za preuzimanje brige oko razvijanja nadarenosti. Cilj je istraživanja bio ispitati na koji način učitelji individualne nastave (nastave instrumenta) u glazbenoj školi prepoznaju darovite učenike, na koje poteškoće nailaze u radu s njima, kakva je suradnja s roditeljima te djece i što bi promijenili u obrazovnom sustavu kako bi taj proces bio što uspješniji. Istim pitanjima kroz intervju ispitani su i učitelji razredne nastave općeobrazovne škole. Upravo su oni nakon obitelji prvi prepoznavatelji ranih signala glazbene darovitosti. Oni će, u slučaju zanemarivanja talenta od strane obitelji, sami predložiti daljnje glazbeno obrazovanje darovitoga djeteta. Dobiveni rezultati pokazali su vrlo dobru upućenost učitelja instrumenta u glazbene sposobnosti i razumijevanje darovitosti u glazbi. Isto tako, učitelji razredne nastave raspolažu s dovoljnom količinom znanja o glazbenoj darovitosti i svjesni su svoje važne uloge u njenom prepoznavanju. I jedni i drugi naveli su nekoliko smjernica po kojima bi rad s darovitima trebao težiti. Došlo se do spoznaje koji su nedostaci u obrazovanju glazbeno darovitih učenika, obrazovanju učitelja za rad s glazbeno darovitom djecom te su predložene smjernice za bolju suradnju škole, obitelji i nadležnog ministarstva u obrazovanju glazbeno darovitih učenika.

U radu se istražuje kakva je glazbena edukacija magistara primarnog obrazovanja. Istraživanje je provedeno analizom sadržaja planova i programa Učiteljskih fakulteta u Zagrebu, Osijeku, Rijeci, Zadru i Splitu. Krenuli smo od pretpostavke da svi analizirani fakulteti nude jednako glazbeno obrazovanje. Analizom nastavnih planova i programa utvrđeno je da se pojedini fakulteti razlikuju u satnici obveznih glazbenih predmeta i u pojedinim sadržajima unutar metodika glazbene nastave. Analizom je također utvrđeno da svi sadržaji i obveze studenata unutar metodika glazbene nastave na svih pet analiziranih fakulteta vode ka istom cilju, a to je obrazovanje kompetentnih učitelja glazbe.

Negativni trend smanjenja broja djece odražava se na smanjenje broja školskih obveznika. Sve je više učenika, od prvog do četvrtog razreda, koji se obrazuju u područnim školama s kombiniranim razrednim odjelima, dok se buduće učiteljice i učitelji i dalje obrazuju za rad u redovitom razrednom odjelu. Upravo iz tog razloga cilj ovog rada je istražiti zastupljenost kombiniranih razrednih odjela u osnovnim školama Bjelovarsko-bilogorske županije, organizacijske forme rada ili strukturiranost kombiniranih razrednih odjela po razredima, radno iskustvo učitelja u kombiniranim razrednim odjelima, stavove učitelja razredne nastave, stranog jezika i vjeronauka o pripremljenosti za rad i radu u kombiniranim razrednim odjelima te stručnom usavršavanju u školskim i županijskim stručnim aktivima. U tu svrhu istraživanjem je obuhvaćeno 99 kombiniranih razrednih odjela od I do IV razreda osnovnih škola u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji. Za izvođenje ispitivanja izrađen je Anketni upitnik za učitelje razredne nastave (N=99), stranog jezika (N=32) i vjeronauka (N=34) koji rade u kombiniranim razrednim odjelima. Rezultati istraživanja pokazuju da se broj kombiniranih razrednih odjela od I do IV razreda nije znatno smanjio, a ni povećao u razdoblju školske 1993./94.-2010./11. godine. Zapaža se da se u područnim školama dominantno provodi rad u kombiniranim razrednim odjelima. Broj dvorazrednih kombiniranih odjela (69, 7%) znatno je veći od broja trorazrednih (13, 1%) i četverorazrednih (17, 1%) kombiniranih odjela stoga su dvorazredni kombinirani odjeli najdominantnija kombinacija u Bjelovarsko – bilogorskoj županiji. Također je uočeno da u načinu organizacije dvorazrednih kombiniranih odjela prevladava kombinacija udaljenih razreda I-III te II-IV. Sve je veći broj učenika s utjecajnim teškoćama u razvoju u kombiniranim razrednim odjelima, a ocjena uspješnosti rada nije zadovoljavajuća zbog toga što manji broj učitelja razredne nastave, stranog jezika i vjeronauka u potpunosti ne ostvaruje program rada s učenicima. Govoreći o iskustvu i godinama rada u kombiniranim razrednim odjelima, istraživanje je pokazalo da je rad u kombiniranim razrednim odjelima povjeren učiteljima početnicima (0-5 godina radnog staža) umjesto najiskusnijim učiteljima. Od 165 učitelja 121 je rekao da ih fakultet nije dovoljno pripremio za rad u kombinaciji što znači da se budući učitelji isključivo obrazuju za rad u redovitom razrednom odjelu. Učitelji razredne nastave, stranog jezika i vjeronauka generalno su zadovoljni radom školskih i županijskih aktiva te sadržajima koje aktivi nude. Kada su u pitanju očekivanja i zadovoljstvo stručnom pomoći ravnatelja, stručnog suradnika i mentora učitelji stranog jezika dali su najnegativniju ocjenu, a razredne nastave i vjeronauka prosječnu. 60% učitelja razredne nastave, 72% učitelja stranog jezika i 35% učitelja vjeronauka smatra da je rad u kombiniranom razrednom odjelu složen, zahtjevan i težak. Zašto je postotak učitelja vjeronauka tako malen, a ostalih je velik?

Magistarski rad Milke Fofonjka pod naslovom "STAVOVI UČITELJA RAZREDNE I PREDMETNE NASTAVE PREMA TIMSKO-SURADNIČKOJ NASTAVI " obuhvaća 103 stranice, od čega osnovnom tekstu pripada 95 stranica, a ostalo su sažeci na hrvatskom i engleskom jeziku (2 str.), popis literature (5 str., odnosno 83 bibliografske jedinice + 6 internetski izvor) te prilozi (3 stranice, odnosno 1 prilog). U tekstu se nalazi 14 tablica te jedna slika. Tekst rada je strukturiran u sljedeća poglavlja: 1. Uvod, 2. Pojmovno određenje timsko-suradničke nastave, 3. teorijsko određenje, 4. Iz povijesti didaktike, 5. Iskustva iz Hrvatske, 6. Teorije stranih autora, 6. Iskustva iz Finske i Njemačke, 7. IASCE - Internacionalna udruga za suradničko učenje u obrazovanju, 8. Organizacijski čimbenici timsko-suradničke nastave, 9. Empirijsko neeksperimentalno istraživanje, 10. Zaključak, 11 Literatura, 12. Prilozi

Rad govori o ravnatelju, njegovim funkcijama i aktivnostima u školi, a osobito o funkciji motiviranja djelatnika škole. Temeljni problem istraživanja odnosi se na učestalost korištenja određenih motivatora i demotivatora u radu ravnatelja s obzirom na spol, stupanj obrazovanja i duljinu radnog staža u školi. Upitnici o ravnateljevoj primjeni motivatora i demotivatora u radu konstruirani su pomoću liste predispitivanja u kojoj su učitelji zamoljeni da navedu što ih u radu njihovih ravnatelja motivira za rad, a što demotivira. Rezultati istraživanja pokazuju kako procjenjivani ravnatelji općenito više koriste motivatore u svome radu. Postoje razlike u učestalosti primjene određenih motivatora i demotivatora u radu ravnatelja s obzirom na spol, stupanj obrazovanja i duljinu radnog staža ravnatelja u školi., The paper investigates head teachers and their functions and activities in school. Particular attention is paid to the function of motivating employees by the head teacher of the school. The basic research problem is related to the frequency of use of certain motivators and demotivators in the work of head teachers with respect to gender, the level of education and work experience in school. The instrument which was used to investigate head teachers’ implementation of motivators and demotivators was constructed using a previously tested list in which teachers were asked to name what activities in the work of their head teacher they found motivating or demotivating for their own work. The results show that the assessed head teachers generally used multiple motivators in their work. It is also evident from the research that there are differences in the frequency of use of certain demotivators and motivators in the work of head teachers with respect to gender, the level of education and length of service of the head teacher.

Autor govori o negativnom utjecaju globalizacije na opstanak manjih jezika i dijalekata jer prevođenje najsuvremenijih realija na manje jezike znači trošak koji suvremeni kapital želi izbjeći. Poseban naglasak stavlja isticanje razloga zašto je svaki, pa i najmanji, jezik velika dragocjenost, ne samo za njegove govornike, već i za cjelokupnu ljudsku zajednicu. Razlog je taj što svaki jezik predstavlja način posebnog segmentiranja izvanjezičnog univerzuma. Izumrće nekoga jezika istovremeno znači i nestanak jedne kulture i jedne društvene stvarnosti. Jezična raznolikost potrebna je jednako kao i biološka raznolikost. Autor smatra da se uzrok smrti nekog jezika nalazi upravo u predrasudama samih govornika i onih koji ih okružuju, ali i objektivnim sociološkim činjenicama, a to dokazuje primjerom jedne djevojčicom iz Istre koja smatra da je bijeg od cakavice za nju nužan i pozitivan i primjerom jedne druge djevojka koja živi u Italiji i koja tu cakavicu smatra velikom vrijednošću koju želi sačuvati pod svaku cijenu. U završnom dijelu teksta govori o mogućnostima afirmacije kajkavskog narječja u hrvatskoj školi i kritički se postavlja prema nerealnim zahtjevima nekih suvremenih "kajofila".

Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi postoje li razlike u izvorima stresa (uvjeti na poslu i odnosi na poslu), strategijama suočavanja sa stresom (usmjerenost na problem, usmjerenost na emocije, distrakcija i socijalna diverzija), te životnom zadovoljstvu između učitelja razredne i učitelja predmetne nastave. Istraživanje je provedeno u 8 osnovnih škola u gradu Zagrebu na uzorku od 180 učitelja (84 učitelja razredne i 96 učitelja predmetne nastave). Rezultati t-testa su pokazali da nije bilo statistički značajne razlike u izvorima stresa, strategijama suočavanja sa stresom niti u životnom zadovoljstvu. Rezultati multiple regresijske analize pokazali su da su suočavanje usmjereno na problem i suočavanje usmjereno na emocije bitni prediktori životnog zadovoljstva. Oni učitelji koji za strategiju suočavanja sa stresom odabiru usmjerenost na problem imaju veće životno zadovoljstvo, dok oni učitelji koji za suočavanje sa stresom odabiru usmjerenost na emocije imaju manje životno zadovoljstvo.

U suvremenoj hrvatskoj školi- u školi koja je usmjerena k učeniku i koja je "po mjeri" učenika, nastava predstavlja zajedničku aktivnost i učitelja i učenika. U ovom radu prikazat ćemo rezultate istraživanja o primjeni nastavnih metoda u nastavi prirode i društva u osnovnoj školi. U tom smislu, ispitali smo mišljenja učitelja razredne nastave u osnovnim školama grada Rijeke o zastupljenosti odnosno primjeni različitih nastavnih metoda u nastavi prirode i društva. Na temelju dobivenih podataka i izvršen analize utvrdili smo da učitelji primijenjuju u zadovoljavajućoj razini sve navedene nastavne metode i izvore znanja, vodeći računa kako o pojedinim sadržajima nastave prirode i društva, tako i sposobnostima učenika, a sve radi uspješnije i suvremenije nastave u novoj hrvatskoj školi.

Promjene odgojno-obrazovnog sustava današnjice usmjerene su na nastavu kao prilagodljivu i kreativnu organizaciju, suvremen i poticajan način rada, aktivnost i neposrednu suradnju učenika. Nove načine promišljanja o tome kakva bi trebala biti suvremena nastava potaknuo je kurikulumski pristup. Značajnu sastavnicu u ostvarivanju kompleksnih ciljeva i zadatka odgoja i obrazovanja predstavlja pozitivno i ugodno razredno/nastavno/školsko ozračje. Ono utječe na razvoj znanja i vještina učenika, ali i na efikasnost i kreativnost podučavanja učitelja. U prilog stvaranju poticajnog razrednog ozračja cilj istraživanja provedenog među učiteljima razredne nastave i studentima učiteljskih studija bio je utvrditi stavove o značajnim aspektima odgojno-obrazovne prakse koji doprinose razrednom ozračju kao indikatoru kvalitete suvremene nastave i odgojno-obrazovnog procesa. Razlike procjene značaja u doprinosu razrednog ozračja uspješnijem nastavnom procesu dobivene multiplim regresijskim analizama, između studenata i učitelja, govore o razlikama njihovog iskustva u odgojno-obrazovnoj praksi rada. Za studente su značajne odrednice razrednog ozračja poticanje aktivnosti i dvosmjerna komunikacija dok su prema stavovima učitelja značajni jasnoća i strukturiranost ciljeva nastave, poticanje aktivnosti i vrednovanje učenika. Primjena dobivenih rezultata upućuje na jačanje, usklađivanje i dodatno obrazovanje i usavršavanje budućih učitelja i učitelja koji već rade u školama, s obzirom da su svi navedeni aspekti značajni čimbenici odgojno-obrazovnog procesa.

Povezanost između učitelja i učenika kao i akademska postignuća učenika znatno ovise o učenikovom ponašanju u razredu i učiteljevoj percepciji učeničkih ponašanja. Cilj je ovoga istraživanja bio ispitati učiteljske percepcije učeničkih ponašanja. U istraživanju je sudjelovalo 143 učitelja razredne nastave iz dviju županija, Grada Zagreba i Zagrebačke županije. Korišten je upitnik Pupil Behavior Patterns (PBS) koji mjeri tri dimenzije: nepoštivanje, socijalizaciju i pozornost na satu. T-testom ispitane su razlike u percepcijama između učitelja razredne nastave koji rade u nastavi i učitelja koji rade u produženom boravku. Rezultati su pokazali statistički značajne razlike u ispitivanim percepcijama, pri čemu učitelji zaposleni u nastavi višim ocjenama procjenjuju dimenzije socijalizacije i pozornosti na satu. Analizom varijance nisu utvrđene razlike u percepcijama učeničkih ponašanja s obzirom na radno iskustvo učitelja., The relationship between the teacher and the student, and students' academic achievements significantly depends on the students' behaviour in the classroom and teachers' perception of students' behaviour. The aim of this research was to examine teachers' perceptions of students’ behavior. The research involved 143 classroom teachers from two counties, the City of Zagreb and the Zagreb County. The questionnaire Pupil Behavior Patterns (PBS) was used which measures three dimensions: disrespect, socialization and attentiveness. With the applied T-test the differences in perceptions between classroom teachers and teachers working in an extended stay were examined. The results showed statistically significant differences in the examined perceptions, whereat the classroom teachers graded higher the dimensions of socialization and attentiveness. By the analysis of variance the differences in perceptions of students’ behavior with respect to teachers' work experience were not determined.