Search

Normative legal texts prescribe the manner of conduct – they impose obligations, permissions or prohibitions. As law has a great impact on reality, linguistic expressions of strong obligation and their use are a valuable topic. The goal of this research was to analyse how the use of two modals, i.e., morati and must, differs in the source and target texts of Slovene and EU legislation. To do so, a bidirectional bilingual corpus containing almost 600,000 words was compiled. The corpus consisted of the subcorpus of Slovene legislation in Slovene (source) and English (target), and the subcorpus of EU legislation in English and Slovene. The analysis has shown some differences in the use of the two modals: morati is more frequently used than must in both subcorpora; there is an important difference in the use of both modals between Slovene and EU legislation. Some shifts in the degree of strength of obligation were also found, however some proved to be successful translations nonetheless., Normativna pravna besedila predpisujejo ravnanje – zapovedujejo, dovoljujejo in prepovedujejo. Ker ima pravo velik vpliv na realnost, so jezikovni izrazi močne obligacije in njihova raba pomembna tema. Cilj raziskave je bil analizirati, kako se razlikuje raba dveh modalnih izrazov, in sicer morati in must, v izvornih in ciljnih besedilih slovenske in evropske zakonodaje. V ta namen je bil zgrajen dvojezični korpus, ki vsebuje skoraj 600.000 besed. Korpus je bil sestavljen iz podkorpusa slovenske zakonodaje v slovenščini (izvirni jezik) in angleščini (ciljni jezik) ter podkorpusa zakonodaje EU v angleščini in slovenščini. Analiza je pokazala razlike v rabi obeh modalnih glagolov: morati je v obeh podkorpusih rabljen pogosteje kot must; pomembna razlika v rabi obeh modalnih glagolov je tudi med slovensko zakonodajo in zakonodajo EU. Zasledili smo tudi nekaj sprememb v stopnji moči modalnega glagola, vendar je v nekaterih od teh primerov kljub temu šlo za uspešen prevod., Normativnim se tekstovima u pravu propisuju načini postupanja – utvrđuju se obaveze, dopuštenja ili zabrane. S obzirom na velik utjecaj prava na svakodnevni život, načini izražavanja jake obaveze tema su vrijedna istraživanja. Cilj je ovog rada istražiti kako se korištenje dvaju modalnih glagola, morati i must, razlikuje u izvornim i ciljnim tekstovima u slovenskim pravnim tekstovima i pravnim tekstovima Europske unije. Za potrebe istraživanja sastavljen je dvosmjerni dvojezični korpus od gotovo 600.000 riječi. Korpus se sastoji od potkorpusa slovenskih pravnih tekstova na slovenskom (izvornik) i engleskom (ciljni jezik) te potkorpusa europskih propisa na engleskom i slovenskom. Analiza je pokazala da postoje razlike u upotrebi dvaju modala: morati se koristi češće nego must u oba potkorpusa, a javljaju se i važne razlike u njihovoj upotrebi u slovenskim tekstovima i pravnim tekstovima Europske unije. U nekim su se slučajevima javile razlike u snazi obveze, što međutim nije uvijek ugrozilo uspješnost prijevoda.

Premda se frazeološke jedinice najčešće definiraju kao višerječne jedinice sastavljene od najmanje dviju sastavnica koje karakterizira cjelovitost i čvrsta struktura, varijabilnost frazemskih sastavnica česta je pojava. No, sve sastavnice frazema nisu jednako podložne modifikacijama, pa su tako istraživanja Jozić, Pon i Rakovac (2006) pokazala da je glagolska komponenta frazema najčešće podložna promjenama. Polazeći od tih spoznaja, u radu će se na temelju kognitivnog (Croft i Cruse 2004) i konstrukcijskog pristupa jeziku (Goldberg 1995, 2006, 2019), te korpusnim istraživanjima ispitati varijabilnost frazeoloških glagolskih sastavnica u hrvatskom i slovenskom jeziku. U uvodnom dijelu rada prikazat će se osnovne postavke kognitivne lingvistike i konstrukcijske gramatike te će se objasniti njihov pristup višerječnim jedinicama s visokim stupnjem idiomatiziranosti, odnosno frazemima. U nastavku će se provesti korpusno istraživanje pomoću softverskog alata Sketch Engine na dvama računalnim korpusima - korpusu hrWaC za hrvatski jezik (1,2 milijarde pojavnica) i korpusu slWaC za slovenski jezik (754,3 milijuna pojavnica). Na temelju korpusne pretrage ekstrahirat će se glagolski frazemi u oba jezika koji svoju potvrdu imaju u hrvatskim i slovenskim frazeološkim rječnicima. Korpusnom pretragom ispitat će se mogućnost varijacije njihovih glagolskih sastavnica u oba jezika, odnosno konstrukcija koje se u korpusima rjeđe pojavljuju pa ih smatramo konstrukcijama nižeg stupnja idiomatiziranosti. Cilj je ovoga istraživanja na temelju kognitivnih i konstrukcijskih pristupa jeziku prikazati mogućnosti i ograničenja variranja sastavnica frazema. Ujedno, rad će pokazati postoje li podudarnosti u varijabilnosti frazeoloških sastavnica u analiziranim primjerima u hrvatskom i slovenskom jeziku. Although phraseological units are most often defined as multi-word units composed of at least two components characterized by completeness and solid structure, the variability of phraseological components is a common occurrence. However, not all components of an idiom are equally subject to modification, so research by Jozić, Pon and Rakovac (2006) showed that the verbal component of an idiom has been most often subject to change. Based on these findings, this thesis will examine the variability of phraseological verb components in the Croatian and Slovenian languages based on the cognitive (Croft and Cruse 2004) and constructional approach to language (Goldberg 1995, 2006, 2019), and corpus research. The thesis is organized into a theoretical and empirical part. In the theoretical part, the basic principles of cognitive linguistics and construction grammar will be presented, and their approach to multi-word units with a high degree of idiomatization, i.e. Idioms, will be explained. In the following, corpus research will be carried out using the Sketch Engine software tool on two computer corpora-the HrWaC corpus for the Croatian language (1.2 billion words) and the SlWaC corpus for the Slovenian language (754.3 million words). Based on the corpus search, verbal idioms, which have their confirmation in the Croatian and Slovenian phraseological dictionaries in both languages, will be extracted. A corpus search will examine the possibility of variability of their verb components in both languages. The aim of this thesis is to analyze the possibilities and limitations of varying the components of an idiom. Also, the thesis will show whether there are coincidences in the variability of phraseological components in the analyzed examples in the Croatian and Slovenian languages.

Tema ovog rada je usporedba leksikalizacijskih obrazaca pojma dodir u slovenskom i hrvatskom jeziku. Leksikalizacijski se obrasci slovenskog i hrvatskog jezika proučavaju u sklopu teorijskog okvira morfosemantičkih obrazaca koji pri opisu jezičnih struktura u obzir uzima i morfološke i značenjske procese. Najprije objašnjavamo kognitivnu semantiku i proces nastajanja značenja na temelju tjelesnih iskustava, odnosno dodira. Dodir je temeljni leksem, etimon, koji se nalazi u središtu morfosemantičkog polja pojma dodir, a ostali su leksemi istog morfosemaničkog polja s njime etimološki povezani. Odabrani se leksemi, glagoli, imenice i pridjevi, proučavaju s morfološkog aspekta te u morfološkom dijelu govorimo o prefiksaciji glagola, povratnim glagolima, tvorbenim obrascima imenica i pridjeva pritom proučavajući utjecaj tvorbenih obrazaca i konstrukcija na značenje leksema. Odabrane lekseme zatim proučavamo sa semantičkog aspekta proučavajući polisemiju i konceptualne metafore. Svi su zaključci temeljeni na korpusnoj analizi. The subject of this paper is a comparison of lexicalization patterns of the concept touch in Slovene and Croatian language. Lexicalization patterns in Slovene and Croatian are studied within the theoretical framework of morphosemantic patterns which considers both morphological and semantic processes to describe language structures. First, we explain cognitive semantics and the process of meaning formation based on bodily experiences, that is, touch. Touch is the primary lexeme, etymon, which is located at the center of the morphosemantic field of the concept touch. Other lexemes in the same morphosemantic field are etymologically connected with the primary lexeme. Chosen lexemes, verbs, nouns, and adjectives, are analyzed from the morphological perspective, and in the morphological segment, we talk about prefixation, transitive verbs, formational patterns of nouns and adjectives. In doing so, we analyze the influence of formational patterns and constructions on the meaning of the lexeme. Then we analyze the chosen lexemes from the semantic perspective while analyzing polysemy and conceptual metaphors. All conclusions are corpus-based.

Hrvatski i slovenski fonem /v/ opisuju se kao labiodentalni aproksimanti. Osim neutralne realizacije fonema u hrvatskom se može realizirati alofonska varijanta [w] a u slovenskom varijante [u], [u ], [w] i [ʍ]. Pomoću programa Praat analizirano je trajanje, težište spektra, njegovo raspršenje, NHR, nagib spektra, jačina amplitude težišta spektra i intenzitet realizacije fonema /v/ na govornom uzorke u kojem su po tri izvorne govornice hrvatskog i slovenskom pročitale popis riječi svaka na svom jeziku.

This paper explores the importance of the concept of ‘touch’ in the formation of the Croatian and Slovene lexicon.The main goals of the paper are a) to investigate similarities and diversities of lexicalization patterns operative in the lexicalization of the concept of ‘touch’ and b) to determine what they reveal about conceptual mappings in two genetically and typologically close languages.

Rad prikazuje fonetsko-fonološki odnos dvaju bliskosrodnih jezika u kontaktu, hrvatskog i slovenskog te međusobni utjecaj jednog srodnog jezičnog sustava na drugi, kao i interferencije do kojih dolazi zbog razlika u sustavima. Na temelju kontrastivnog proučavanja fonoloških sustava hrvatskog i slovenskog jezika uspostavlja se sustav grešaka koji se najviše očituje prilikom izgovora pojedinih glasnika i njihovih izgovornih varijanata. U uvodnom dijelu uspoređuju se fonološki sustavi hrvatskog i slovenskog jezika, opisuju se skupine glasnika i njihove izgovorne varijante, tj. alofoni. U drugom dijelu rada iznose se rezultati eksperimentalnog istraživanju provedenog sa studentima slovenskog jezika i književnosti. Eksperimentalnim istraživanjem pokazuju se greške u izgovoru glasnika // i /l/, odnosno njihovih alofona, kod studenata koji uče slovenski jezik. The thesis presents the phonetic-phonological relationship between two affined languages in contact, Croatian and Slovene, and mutual influence of one related language system to another, as well as the interference that may occur due to differences in systems. Based on contrastive study of the phonological systems in Croatian and Slovene language, a system of errors is established which is most evident in the pronunciation of certain phonemes and their pronounced variants. In the introductory part phonological systems of Croatian and Slovene language are compared, groups of phonemes and their pronounced variants, i.e. their allophones, are described. The second part of thesis presents the results of an experimental research carried out with students of the Slovene language and literature. Experimental research shows errors in pronunciation of phonemes // and /l/, as well as their allophones, at students who learn Slovene language.

Slovenske narečne besede so zajete v različnih knjigah in publikacijah, ki so izšle skozi leta. Veliko knjig, ki pokrivajo tovrstno tematiko, se v digitalni obliki nahaja na spletni strani Fran, kjer lahko poiščemo želeno narečno besedo in dobimo rezultate iz Slovenskega lingvističnega atlasa v obliki karte, ki prikazuje različice uporabe besede po Sloveniji, gradiva h karti in komentarja v obliki PDF. Problem je, ker je tovrstno početje zamudno in ne omogoča uporabe zanimivih podatkov na uporabniku prijazen način. Za ogled slovenskih narečnih besed na spletu še ne obstajajo boljše rešitve v obliki, ki bi dinamično vizualizirala podatke. V okviru diplomskega dela smo izdelali spletno aplikacijo, ki rešuje problem dinamične vizualizacije podatkov o narečnih besedah. Podatke je priskrbel Oddelek za slovenistiko na Filozofski fakulteti Unverze v Ljubljani. Aplikacija na podlagi teh podatkov poskrbi za pregleden in enostaven dinamični prikaz narečnih besed na karti slovenskih narečnih področij, ki prikazuje prostorsko razširjenost narečnih pojavov pri nas. Prikaz na karti se dinamično ustvari in spreminja na podlagi dveh izbranih parametrov: teme in besede. Na karti se nam prikažejo ustrezni simboli leksemov, ki se od kraja do kraja razlikujejo. Izbira posameznega leksema na karti nam odpre fonetični zapis, ki vsebuje podrobnosti v obliki zvočnega posnetka in pisne vsebine. Za izdelavo aplikacije smo uporabili podatkovno bazo MySQL in jezik PHP (ogrodje Codeigniter) za upravljanje s podatki in njihovo logično uporabo. Na prikazni strani smo uporabili HTML5, CSS, ogrodje Bootstrap za JavaScript in CSS ter JavaScript s knjižnicama jQuery in D3, ki je namenjena vizualizaciji podatkov na karti narečnih območij. Slovenian dialect words are covered in various books and publications that have been published over the years. Many books that cover this kind of topic, can be found in the digital form on the Fran site, where we can find the desired dialect word and get the results from the Slovenian linguistic atlas in the form of a map showing the variants of the use of the word across Slovenia, materials on the map and comments in PDF format. The problem is that this kind of operation is time consuming and does not allow the use of interesting data in a user-friendly way. There are not better solutions for viewing Slovene dialects in the form that dynamically visualizes data. In this diploma thesis we have created a web application that solves the problem of dynamic visualization of dialectical data. The data was provided by the Department of Slovene Studies at the Faculty of Arts of the university of Ljubljana. Based on this data, the application provides a transparent and easy dynamic display of dialectal words on the map of Slovene dialectal areas, which shows the spatial distribution of dialect phenomena in Slovenia. The map view is dynamically created and modified based on two selected parameters: topics and words. The map shows the appropriate symbols of lexemes, which differ from place to place. Choosing an individual lexeme on the map opens a phonetic record that contains details in the form of a sound clip and written content. In order to create an application, we used MySQL database and the PHP language (CodeIgniter framework) for data management and logical use. On the display page, we used HTML5, CSS, Bootstrap for JavaScript and CSS and JavaScript with libraries jQuery and D3, which is intended for visualizing data on map of dialects.

This paper presents an analysis of Slovenian deverbal external argument nominalizations in a syntactic approach, where the focus is on Slovenian agentive and instrumental deverbal nominalizations in -(V)lec, the most numerous and productive class in the language according to Stramljič Breznik (1999). It is proposed that these nominals fall in three distinct classes according to the type of the Aspect head found in the nominalization: i) episodic eventive nominals, ii) dispositional eventive nominals (both denoting animate agents) and iii) functional nominals (denoting instruments and humans in professional or temporary functions). The last type is newly introduced, as English and French-based approaches such as Alexiadou and Schäfer (2010) and Roy and Soare (2014) cannot accommodate Slovenian data relating to the presence and properties of the genitive objects found in Slovenian functional nominals., Cilj je ovoga rada predložiti analizu slovenskih agentivnih i instrumentalnih glagolskih poimeničenja sintaktičkim pristupom, kako bi se pridonijelo međujezičnom razumijevanju tih imenica. Prethodne analize, temeljene uglavnom na engleskom i francuskom korpusu, ne mogu se primijeniti na slovenske primjere (npr. Rappaport Hovav i Levin 1992; Alexiadou i Schäfer 2010; Roy i Soare 2014.). Naš je prijedlog da se te imenice rasporedi u tri odvojene skupine prema vrsti glagolskog vida koji se nalazi u glavi poimeničenja: i) epizodične događajne imenice, ii) događajne imenice stanja (obje skupine označuju žive vršitelje) te iii) funkcijske imenice (označuju instrumente i ljude u profesionalnim ili privremenim funkcijama). Epizodično iščitavanje (s glavom AspEP) upućuje na određeni događaj i (mogući) određeni genitivni objekt kao nadopunu (npr. obiskovalec te razstave ‘visitor of this exhibition’). Kod primjera stanja (s glavom ASpDIS) upućuje se na općenite događaje s mogućnošću općenitog objekta (npr. Obiskovalec razstav ‘visitor of exhibitions’). Ta su dva tipa nominalizacija predložili i Roy i Soare (2014) u francuskom jeziku. Funkcijsko iščitavanje (s glavom AspFUN, npr. lupilec krompirja ‘potato-peeler’) je novouvedeni tip koji ne uključuje događaj jer se njegova glagolskovidska glava AspFUN inherentno ne uklapa u događajne implikacije. Obrazloženja za ovaj prijedlog nalaze se u osobinama genitivnog objekta (za razliku od engleskog i francuskog jezika, objekt u genitivu u slovenskom se može javiti u sve tri vrste poimeničenja), osobinama prilagodbi tih poimeničenja vezanih uz događaj te u morfološkim razmatranjima.

Osnovno polazište rada su sustavne greške na fonetskoj razini koje rade studenti, izvorni govornici hrvatskog jezika, u procesu učenja sloveskog jezika kao stranog. Hrvatski i slovenski primjer su jezika u kontaktu te je glavna tema rada odnos i međusobni utjecaj jednog srodnog jezičnog sustava na drugi, kao i nezaobilazne interferencije do kojih dolazi zbog razlika u spomentuim sustavima. U teorijskom dijelu uspoređuju se fonološki sustavi dvaju jezika i pobliže opisuju skupine fonema hrvatskog i slovenskog jezika, te se promatraju greške u izgovoru pojedinih fonema, odnosno njihovih varijacija uvjetovanih mjestom realizacije. Drugi dio rada temelji se na eksperimentalnom istraživanju provedenom nad skupinom studenata diplomskog studija slovenskog jezika i književnosti. Istraživanjem se želi provjeriti javljaju li se, i u kojoj mjeri, greške u izgovoru fonema /v/ i /l/, odnosno njihovih alofona, u slovenskom jeziku. Pretpostavka je da će upravo u izgovoru položajnih varijanata spomentuih fonema, kojih nema u fonološkom sistemu hrvatskog jezika, greške biti u većoj mjeri zastupljene.

U radu se razmatra povijest hrvatskih govora u Gorskome kotaru, koji se obično smatraju kajkavskim govorima. Obrađuju se različite promjene u akcentuaciji, konsonantizmu i vokalizmu do približno 16. stoljeća. One se uspoređuju sa sličnim promjenama u susjednim kajkavskim, slovenskim, čakavskim i štokavskim dijalektima. Najstarije nam izoglose pokazuju da goranske govore ne možemo smatrati doseljenim izdaleka ili miješanim. Moramo ih smjestiti u Gorski kotar već prije otomanskih nadiranja u 15. i 16. stoljeću. Raspravlja se o tome da je Gorski kotar dijalektno područje kroz koje teče više izoglosa koje postaju razumljive kad smještamo ovo područje u perspektivu okolnih južnoslavenskih narječja., The article discusses the history of the Croatian dialects spoken in the Gorski Kotar region usually regarded as belonging to the Kajkavian dialect group of the Croatian language. Several early accentual, consonantal and vocal developments are analyzed. These developments are compared to similar developments in the neighbouring Kajkavian, Slovene, Čakavian and Štokavian dialects. This leads to the conclusion that the oldest isoglosses in the area indicate that the Gorski Kotar dialects cannot be regarded as the result of recent migrations or as “mixed dialects”. The Gorski Kotar dialects can be placed in Gorski Kotar before Ottoman invasions in the 15th and 16th centuries. It is argued that Gorski Kotar forms a dialect area with local differences, which become understandable if we take into account the features of the surrounding South Slavic dialects.

U radu se daje pregled i relativna kronologija najstarijih fonetskih naglasnih izoglosa u slovenskom, kajkavskom, čakavskom i štokavskom.

U Velikom slovensko-hrvatskom i hrvatsko-slovenskom rječniku obrađeno je oko 30.000 rječničkih natuknica sa svake strane. Za oprimjerenje i naglašavanje leksičkih jedinica korišteni su postojeći elektronski korpusi i višejezični i jednojezični rječnici. Gdje god je bilo relevantno, navedeni su parovi riječi istoga i bliskoga ili suprotnoga značenja (sinonimi i antonimi), kao i brojne uputnice kojima se čitateljeva pažnja dodatno usmjerava na riječi koje su po značenju povezane s riječi koju se objašnjava. Posebno su označeni tzv. lažni prijatelji, tj. onih riječi koje će govornik slovenskoga jezika prepoznati kao riječi svoga jezika u hrvatskom i pogrešno ih protumačiti, jer te riječi u hrvatskom ne znače isto što i u slovenskom i obratno. Rječnik je osmišljen tako da zadovolji potrebe akademske zajednice i svih onih koji uče slovenski i hrvatski na drugim razinama ili kojima je u svakodnevnom poslu potreban rječnik ovoga tipa. Namijenjen je učenicima i studentima u objema zemljama, svima zainteresiranima za kontrastivno i usporedno proučavanje, prevoditeljima i poslovnim ljudima, ali i svima onima koji žele čitati tekstove na susjednom i srodnom jeziku, za što im treba tek mala pomoć.

Rječničke definicije, odrednice (kojima se, između ostalog, implicitno označuju i sociolingvističke jezične informacije i odnosi), uputnice i primjeri, koji se nalaze uz rječničku natuknicu, te sam izbor rječničkih natuknica, trebali bi čim preciznije ilustrirati značenje, kao i upotrebu određene riječi za potrebe korisnika rječnika, bilo vlastitog, bilo stranog jezika. S obzirom na niz društvenopolitičkih promjena u Hrvatskoj i Sloveniji od zadnjeg desetljeća 20. stoljeća do danas, a koje su svoj odraz imale i u jeziku, zanimalo nas je kako su se te promjene odrazile na razlike u (rječničkom) opisu dvaju u jezika u odnosu na rječnike izdane prije 90-ih godina 20. stoljeća. Analiza rječnika provest će se na odabranom korpusu hrvatskih i slovenskih rječnika te će se prikazati kako opis jezika u tim priručnicima prati određene društveno-političke promjene. Istraživanje će biti provedeno na leksičkom fondu za označavanje istog sadržaja u oba jezika s posebnim naglaskom na sljedeće kategorije: 1. rječnički status leksika za označavanje društveno-političkih pojava u Sloveniji i Hrvatskoj (npr. omladinac/(o)mladinec), 2. rječnički status i obilježavanje terminologije kod koje je došlo znatne promjene (zamjene) izraza u jednom ili oba jezika u proteklih 20 godina (npr. major/major), 3. leksik za označavanje elemenata popularne kulture (npr. stojadin/stoenka), 4. rječnički status kratica koje su svoje mjesto našle u rječnicima. Usporedo s analizom opisa tih riječi u rječnicima, provest će se i analiza korpusa te će se na konkretnim primjerima utvrditi učestalost korištenja i situacije u kojima se analizirani izrazi koriste (ako se još uvijek koriste). Konkretnije, analizom će se pokušati utvrditi koliko žîvi jezik žívi u analiziranim rječnicima, a što je od živog jezika „proglašeno“ neživim i izbačeno iz rječnika tj. opisa jezika.

U radu se na tri para jezika ispituje funkcionalna mozgovna asimetrija u dvojezičnih desnorukih ispitanica (hrvatsko-slovenski, hrvatsko-portugalski, hrvatsko-mađarski) uz pomoć triju testova: dihotičkog slušanja, rime i dvostrukih naredbi. Rezultati otkrivaju da se bolji rezultati postižu na materinskom nego na stranom jeziku, ali da indeksi lateralizacije nisu dosljedno pozitivnog predznaka što bi upućivalo na stabilnu prednost lijeve hemisfere. Hrvatsko-mađarski par uglavnom odskače od ostalih parova i po rezultatima za mađarski ali i po rezultatima za hrvatski. Ta bi se specifičnost mogla pripisati činjenici da je mađarski od sva tri strana jezika najrazličitiji od hrvatskog. Nalaz da se u testu rime najsporije odgovara na podražaje u hrvatsko-slovenskom paru (kako u slovenskom tako i u hrvatskom) mogao bi se pripisati činjenici da su hrvatski i slovenski najsličniji od ispitivanih parova pa je moguće da se pretražuju oba tijekom ove vrste zadatka, bez obzira na to što je zadatak uvijek samo na jednom jeziku para. Zbog objektivnih razloga malen uzorak (posebice za hrvatsko-slovenski i hrvatsko-mađarske parove) ne dopušta sigurnost generalizacije ali ukazuje na trendove u očekivanom smjeru.

The paper focuses on some of the challenges translators encounter in the new economy. The objective is to show how translators' competitiveness could be increased by incorporating specific semantic issues in programs for machine translation. Emphasis will be on the problem of false friends (or faux amis) as the pairs of words in two languages that look and/or sound similar, but partially or completely differ in meaning. Due to complexity of the issue, false friends present a serious problem for translators, especially in the contemporary economy where a demand for delivering translation in a timely manner is as important as the quality of the translation itself. The comparative analysis of Slovenian and Croatian, as genetically closely related languages belonging to the western group of South Slavic languages, shows the great number of inter- language homonyms in the two languages. Aim of the analysis of false friends is to provide a typology of false friends for the specific language pair that could have an application in machine translation programs.

U radu se razmatra povijest hrvatskih govora u Gorskome kotaru, koji se obično smatraju kajkavskim govorima. Obrađuju se različite promjene u akcentuaciji, konsonantizmu i vokalizmu do približno 16. stoljeća. One se uspoređuju sa sličnim promjenama u susjednim kajkavskim, slovenskim, čakavskim i štokavskim dijalektima. Najstarije nam izoglose pokazuju da goranske govore ne možemo smatrati doseljenim izdaleka ili miješanim. Moramo ih smjestiti u Gorski kotar već prije otomanskih nadiranja u 15. i 16. stoljeću. Raspravlja se o tome da je Gorski kotar dijalektno područje kroz koje teče više izoglosa koje postaju razumljive kad smještamo ovo područje u perspektivu okolnih južnoslavenskih narječja. The article discusses the history of the Croatian dialects spoken in the Gorski Kotar region usually regarded as belonging to the Kajkavian dialect group of the Croatian language. Several early accentual, consonantal and vocal developments are analyzed. These developments are compared to similar developments in the neighbouring Kajkavian, Slovene, Čakavian and Štokavian dialects. This leads to the conclusion that the oldest isoglosses in the area indicate that the Gorski Kotar dialects cannot be regarded as the result of recent migrations or as “mixed dialects”. The Gorski Kotar dialects can be placed in Gorski Kotar before Ottoman invasions in the 15th and 16th centuries. It is argued that Gorski Kotar forms a dialect area with local differences, which become understandable if we take into account the features of the surrounding South Slavic dialects.

U zborniku se donose radovi hrvatskih i slovenskih jezikoslovaca Marka Stbeja (Besedilo med improvizacijo in kodifikacijo), Vesne Hadži Požgaj i Tatane Balažic Bulc (Otvori usta pa ću ti reći tko si), Nataše Pirih Svetina i Andreje Ponikvar (Slovenska slovnica za tujce - kaj imamo, kaj pa bi?), Mire Menac-Mihalić(Iz kontrastivne analize hrvatskih i slovenskih dijalektnih frazema), Irene Orel (Hrvaško-slovenski stiki pri oblikovanju slovenskega kemijskega izrazja v drugi polovici 19. stoletja), Ive Pranjkovića (Prezent u hrvatskome standardnom jeziku i slovenski efektivni prezent), Anite Peti-Stantić (Opis, propis i red riječi) te Nine Novak (Slovenščina in Evropska unija: problematika tujih stvarnih imen), zatim stručnjaka koji se bave znanošću o književnosti, Aleksandra Bjelčeviča (Problem z definiranjem literarnih obdobij - na primeru romantike), Zvonka Kovača (Književnosti kao druge/strane), Đurđe Strsoglavec (Jezikovna mimetičnost proze Anreja Skubica in Renata Baretića), Mateje Pezdirc Bartol (Marginalci v sodobni slovenski dramatiki), Irene Novak Popov (Edvard Kocbek in Hrvaška), Silvije Borovnik (Novosti v prozi sodobnih slovenskih pisateljic), Alojzije Zupan Sosič (Nasilje v sodobnem romanu), Krešimira Nemeca (Urbana topografija hrvatske moderne), Marije Stanonik (Stanko Vraz kot slovenist) i Ivane Latković (Prilozi zagrebačke slovenistike u proučavanju slovenske proze). Uz to su predstavljeni studijski programi i recentna događanja (Vladimir Osolnik, Vanda Babič, Miran Hladnik i Miran Štuhec).

Od hrvatskih područja, svi se strani velikonacionalizmi prelamaju samo na istočnoj, na hrvatskoj obali Jadrana. To su crnogorski, mađarski, muslimansko/bošnjački, njemački, slovenski i srpski velikonacionalizam, a u klici je albanski. Neki su bili i vladajući, neki i sa smrtonosnim rezultatima (fašizam, nacizam), a većina njih je aktualna i danas, te se i državno-politički poseže za tom tisućljetnom hrvatskom obalom Jadranskoga mora.

Promatraju se hrvatski i slovenski dijalektni frazemi. Dio frazema zajednički je obama sustavima. Poklapanje je u nekih frazema potpuno, neki se poklapaju samo na jednoj od razina. Zajednički se frazemi dijele na internacionalne, slavenske, na one koje povezuju samo slovenski i hrvatski sustav. Frazemi koji se ne poklapaju, dijele se na one koji su široko potvrđeni u jednom od sustava, a u drugome nisu uopće potvrđeni, na one koji se susreću u dijelu jednoga od sustava i na lokalizme.

Promatraju se hrvatski i slovenski dijalektni frazemi. 30 % frazema zajedničko je obama sustavima. Poklapanje je u nekih frazema potpuno, neki se poklapaju samo na jednoj od razina. Zajednički se frazemi dijele na općeeuropske, slavenske, južnoslavenske, na one koje povezuju samo slovenski i hrvatski sustav i na one koji povezuju samo dio slovenskoga i hrvatskog sustava. Frazemi koji se ne poklapaju, dijele se na lokalizme, na one koji se susreću u dijelu jednoga od sustava i na one koji su široko potvrđeni u jednom od sustava, a u drugome nisu uopće potvrđeni.

U radu je dan pregled istraživanja jezičnih dodira između hrvatskoga i slovenskoga jezika u Istri. To je područje jezično vrlo šaroliko. Zbog prožimanja formirala su se područja koja nisu objašnjiva samo jezično. U hrvatskom dijelu Istre buzetsko područje, s osnovnim čakavskim obilježjima, poznato je i po nekim slovenskim jezičnim obilježjima. U slovenskom dijelu Istre zanimljivo je područje Šavrina, ali ovaj put s obrnutim stanjem. Riječ je o slovenskom dijalektu s nekim fonološkim obilježjima hrvatskoga jezičnog razvoja.

Članak govori o uporabi materinskog jezika i njegovom statusu prema jeziku sredine koji je različit. Promatrane su dvije skupine govornika Talijana u hrvatskom i slovenskom dijelu Istre, te Slovenaca i Talijana u Trstu.

Razmatranje hrvatsko-bugarskih odnosa kazališnih dodira i veza otpočinje pozivanjem na jedini hrvatski pokušaj njihova sintetskog predočavanja u članku Slavka Batušića iz 1941, te ukazivanjem na brojne neostvarene dogovore hrvatskih i bugarskih kazališnih poslenika o suradnji i na nesklone državno-političke uvjete, a nastavlja se primjenom Gavelline teze o nathrvatskom značaju zagrebačkog glumišta na razmeđu 19. i 20. stoljeća te navođenjem i obradom konkretnih kazališnih dodira i veza.

U referatu se iznose neke posebnosti hrvatske i slovenske sintakse glagolskih vremena uočene kontrastivnim istraživanjem. Odabrane se primjere analizira s ciljem utvrđivanja podudarnosti na razini jezične funkcionalnosti, kao i na razini sintaktičkoga opisa. Hrvatski i slovenski odabrani su zbog toga što je riječ o bliskosrodnim jezicima na svim razinama (genetskoj, kontaktnoj i tipološkoj), koji upravo zbog toga predstavljaju izvanredno poticajan materijal za uočavanje i tumačenje kompleksnih podudaranja. Temeljem toga predlažu se modelativna rješenja kontrastivnog opisa sintakse glagolskih vremena. Na kraju se, na primjerima odabranih interferencija, raspravlja o predradnjama potrebnim za izradu cjelovite prototipne konstrastivne gramatike bliskosrodnih jezika.

Na uzorku 15 studenata slovenistike u Zagrebu kojima je prvi jezik hrvatski i 15 studenata kroatistike u Ljubljani kojima je prvi jezik slovenski promatran je odnos govorne fluentnosti i izraženosti stranog akcenta u jeziku koji uče. Ispitanici trebali u 30 sekunda na stranom jeziku opisati sliku pa je skupina izvornih govornika na temelju audio snimke opisa procjenila stupanj stranog akcenta i odredila vrstu i broj prekida fluentnosti. Hrvatski su govornici imali nešto jače izražen strani akcent osobito zbog izgovora pojedinih glasova. U obje se skupine prekidi fluentnosti pojavljuju prosječno svake 2 sekunda. Međutim, značajna je razlika u učestalosti vrsta prekida fluentnosti: za hrvatske je govornike karakteristična češća uporaba nefonemskog segmenta a za slovenske ponavljanja i ispravljanja. Te vrste prekida fluentnosti i najviše pridonose izraženosti stranog akcenta u pojedinoj skupini.

U radu se prikazuju rezultati istraživanja dviju skupina studenata (prvoj je materinski hrvatski, a slovenski strani ; a drugoj je materinski slovenski, a hrvatski strani) koji su slušali odsječak spontanoga govora na hrvatskom, odnosno slovenskom jeziku sa zadatkom da ga tekstualiziraju. Odgovara se na ova pitanja: a) koja je razlika između govora i teksta, b) kako prepoznavanje jezika utječe na tekstualnu organizaciju obavijesti i c) kako je slušatelj obavijest primio.

Većina je slavenskih jezika zbog specifičnih sociopolitičkih prilika do kraja osamdesetih godina XX. stoljeća bila izvan izravnijeg utjecaja engleskoga jezika. Hrvatski je bio u drugom položaju: posuđivanje anglizama kontinuirano traje od početka pedesetih godina XX. stoljeća, a posredno još i mnogo ranije. Pojmovi koji su nastali na engleskome govornom području u nešto više od jednog desetljeća ulaze u slavenske jezike kao posuđenice i kao kalkovi. Polazeći od izabranih primjera engleskih termina kalkiranih u hrvatskome jeziku, u članku se utvrđuje kako se ti termini odražavaju u slavenskim jezicima: u slovenskome, češkome, poljskome i ruskome jeziku. Analiza pokazuje da u nekim jezicima postoje odgovarajući kalkovi, u nekima postoje samo posuđenice, a kalk izostaje, postoje primjeri paralelne uporabe posuđenice i kalka, te varijanata kalkova unutar istoga jezika. Utvrđene su sličnosti i razlike u spomenutim jezicima u tvorbi doslovnih, semantičkih i djelomičnih kalkova, te polukalkova.

U članku se raščlanjuju kalkovi u hrvatskome, slovenskome, češkome, slovačkome, poljskome i ruskome jeziki nastali na predlošku njemačkoga jezika, kao jezika neposrednoga davatelja ili jezika posrednika. Utvrđuju se sličnosti i razlike u spomenutim jezicima u tvorbi doslovnih i djelomičnih kalkova te polukalkova. S gledišta tipova kalkova općenito se može utvrditi prevlast djelomičnih nad doslovnim kalkovima, što je uvjetovano razlikama na tvorbenoj razini jezika davatelja i jezika primatelja.

U članku se raščlanjuju kalkovi u hrvatskome, slovenskome, češkome, slovačkome, poljskome i ruskome jeziku nastali na predlošku njemačkog jezika, kao jezika neposrednoga davatelja ili jezika posrednika. Utvrđuju se sličnosti i razlike u spomenutim jezicima u tvorbi doslovnih i djelomičnih kalkova, te polukalkova. S gledišta tipova kalkova općenito se može utvrditi prevlast djelomičnih nad doslovnim kalkovima, što je uvjetovano razlikama na tvorbenoj razini jezika davatelja i jezika primatelja. Ruski, češki i slovački, a donekle i poljski jezik, imaju više polukalkova od hrvatskoga i slovenskoga jezika.

Usporedbom pristupa kratkim i dugim oblicima ličnih zamjenica u paradigmi i objašnjenju njihova sintaktičkoga statusa u trima slovenskim (Kopitar, 1808. ; Murko, 1832., 1843. i 1850. ; Janežič 1854.) i četirima hrvatskim gramatikama (Starčević, 1812. ; Brlić 1833. ; Babukić 1836. i 1854. ; Mažuranić 1839.) prve polovice 19. stoljeća utvrdila sam da se Anton J. Murko u njihovoj gramatičkoj obradi u bitnome, paradigmom i tumačenjme kratkih akuzativa i genitiva i kao naglašenih i kao nenaglašenih, razlikuje i od svojeg prethodnika i učitelja Kopitara, ali i od drugih slovenskih i hrvatskh gramatičara svojega doba.

V članku so obravnavana priponska obrazila za tvorbo izpeljank z besedotvornim pomenom 'vršilca dejanja' in sicer primerjalno med hrvaškim in slovenskim jezikom; predstavljena so z besedotvornega in pomenskega stališča ter s stališča tvornosti in rabe., The study explores recent word-formation tendencies in the semantic group of agent in the Croatian and Slovenian languages. A direct comparison is not possible because the linguistic theories of the two languages use different criteria; consequently the descriptive method is used instead. The article deals only with those derivational suffixes which are sufficiently frequent in both languages and morphologically overlapping. The results show a similar situation and developmental tendencies in the suffixes (suffix pairs) -(a)c and -ec, -nik, -ar, -ator; the suffix -telj is more productive in Croatian than in Slovenian, while the Croatian -l(a)c is less productive than the Slovenian -alec and -ilec; -ač is very productive in both languages, except that in Slovenian its use in deverbal nouns is less recommended as it carries a considerable emotional or social marking.

U prilogu se obrađuju kalkovi u hrvatskome i nekim slavenskim jezicima nastalim u povijesnom kontaktu s njemačkim i mađarskim jezikom. S obzirom na povvijesnu konstelaciju i genetsku bliskost utvrđen je sličan odnos spram prestižnih jezika. U primanju stranoga pojma oni su očitovali purizam u pozitivnom značenju, kao pokretač vlastitih jezičnih mogućnosti i nužan preduvjet za stvaranje potrebnih neologizama. Najzastupljenije su djelomične prevedenice i semantičke posuđenice jer su to kalkovi koji odgovaraju unutarjezičnim zakonitostima jezika primaoca.