Search

Tijekom povijesti, sudjelovanje žena u sportu bilo je obeshrabrivano, a u nekim se kulturama smatralo i neprikladnim. U početku je ženski judo znatno zaostajao za muškim, a većina ženskih judo natjecanja počela je mnogo godina nakon muških natjecanja. Danas, usprkos formalnoj jednakosti koja je zajednička svim velikim prvenstvima, mnogo manje žena natječe se u judu u usporedbi s muškarcima. U hrvatskom društvu su judašice, unatoč malobrojnosti, postigle svjetske uspjehe, no i dalje se susreću s brojnim izazovima i predrasudama. Unatoč postignutim uspjesima, one su relativno nepoznate te na neki način društveno „nevidljive“. Predmet istraživanja ovog rada jest analiza fenomena ženskog juda u hrvatskom društvenom kontekstu. Cilj ovog rada je analizirati različite aspekte ženskog juda unutar hrvatskog društva koje je i dalje u velikoj mjeri obilježeno patrijarhalnim odnosima. Throughout history, women's participation in sports has been discouraged and, in some cultures, considered inappropriate. In the beginning, women's judo lagged far behind the men's, and most women's judo competitions began many years after the men's competitions. Today, despite the formal equality common to all major championships, far fewer women compete in judo compared to men. In Croatian society, female judokas, despite their small number, have achieved world-class success, but they still face numerous challenges and prejudices. Despite the achieved successes, they are relatively unknown and, in some way, socially "invisible". The subject of research in this paper is the analysis of the phenomenon of female judo in the Croatian social context. The aim of this paper is to analyse various aspects of women's rights within Croatian society, which is still largely characterized by patriarchal relations.

Roditeljstvo LGBTQ osoba i jednoroditeljskih obitelji postaju sve prisutniji oblici obiteljskog života u suvremenom društvu. Ova nova struktura roditeljstva suočava se s brojnim izazovima, ali istovremeno otvara i nove mogućnosti za razumijevanje i prihvaćanje različitosti. Cilj ovog završnog rada je bolje upoznavanje sa suvremenom strukturom obitelji te razumijevanje njihovih svakodnevnih izazova. Jedan od ključnih izazova s kojima se suočavaju roditelji LGBTQ osoba je diskriminacija i stigmatizacija. Ova djeca često se suočavaju s predrasudama i negativnim stavovima u društvu, što može imati negativan utjecaj na njihovu dobrobit i samopouzdanje. Jednoroditeljske obitelji često prate brojni izazovi jer su sami odgovorni za sve aspekte odgoja i skrbi za djecu. Uključivanje obrazovnih institucija, kao što su predškolske ustanove, škole i sveučilišta, također je ključno u promicanju razumijevanja i prihvaćanja različitih obiteljskih modela.

Poremećaj iz spektra autizma (PSA) obuhvaća skupinu složenih neurorazvojnih poremećaja čija je incidencija u stalnom porastu (Centar za kontrolu i prevenciju bolesti, 2021), a riječ je o cjeloživotnom stanju koje utječe na mnoge aspekte života osobe. Za PSA su karakteristična odstupanja na razini socijalne komunikacije i socijalnih interakcija uz atipičnosti u obilježjima općeg ponašanja, interesa i aktivnosti (DSM-5, 2013). Uobičajena fizička obilježja osoba sa PSA-om otežavaju okolini interpretaciju njihova socijalno često neprimjerenog ponašanja, nerijetko razvijajući pogrešne pretpostavke ili čak predrasude o toj kliničkoj populaciji (Gray, 2002). Široka dostupnost različitih vrsta medija omogućuje široj javnosti jednostavan pristup informacijama, a bez selekcije izvora informacija i kritičkog promišljanja o pročitanom daje se prostor protoku velikog broja dezinformacija (Obeid i sur., 2015). Cilj ovog istraživanja je uvid u osviještenost hrvatske populacije za obilježja komunikacije i jezika osoba sa PSA-om. Kroz posebno osmišljen dio upitnika, cilj je ujedno procijeniti tendenciju hrvatskog društva u pripisivanju negativnih karakteristika osobama sa PSA-om. Provedeno je istraživanje u obliku online upitnika koji su ispunjavale punoljetne osobe različitog područja zanimanja. Ukupan broj od 410 ispitanika naknadno se podijelio na nekoliko skupina s obzirom na važnost utjecaja na svakodnevni život osobe sa PSA-om: stručnjaci logopedi, edukacijski rehabilitatori i socijalni pedagozi (N=89), stručnjaci na području odgoja i obrazovanja (N=131), stručnjaci na području zdravstva (N=34), te ostatak opće populacije (N=156). Rezultati odbacuju postavljene pretpostavke, pokazuju relativnu osviještenost hrvatske populacije za obilježja komunikacije i jezika osoba sa PSA-om, bez statistički značajnih razlika između stručnjaka logopeda, edukacijskih rehabilitatora i socijalnih pedagoga u odnosu na preostali dio uzorka. Ipak, nužno je naglasiti potrebu za daljom edukacijom i podizanjem svijesti hrvatskog društva za PSA-om, kako bi se time u konačnici poboljšala kvaliteta života osoba sa PSA-om i njihova aktivnog sudjelovanja u zajednici i društvu u cjelini.

Stigmatizacija utječe na sliku pojedinca o sebi, te utječe na ozdravljenje. U povijesti je stigma predstavljala negativan žig koji pojedinac nosi do kraja života, danas, protiv stigmatizacije se nastoji boriti jer stigmatizacija povlači za sobom i predrasude, koje nisu poželjne ukoliko psihički oboljela osoba teži ka ozdravljenju. Studije Nacionalnog instituta za mentalno zdravlje, pokazale su da anksiozni poremećaji imaju najveću stopu pojavljivanja od svih mentalnih poremećaja s činjenicom da će se 14,6% populacije tijekom života susresti s nekim oblikom anksioznog poremećaja. Imajući u vidu visok stupanj stigmatizacije prema „drugačijim“ skupinama ljudi, provedeno je istraživanje, putem anonimne ankete, u kojem su ispitani stavovi, iskustva i predrasude studenata na visokim učilištima u Zagrebu, prema različitim skupinama ljudi, koji pate od depresije i anksioznosti. U sklopu izrade diplomskog rada, provedena je online anketa „Stigmatizacija i stavovi o oboljelim od anksioznosti i depresije“ na 152 studenta visokih učilišta u Zagrebu 2022 godine. Rezultati analize stavova i predrasuda pokazuju kako postoji značajna razlika s obzirom na dob i spol studenata, područje studiranja, ali i razinu studija. Dok statistički značajna razlika s obzirom na regionalnu pripadnost studenata kao i materijalno stanje, nije dobivena. Kroz mjerenje stupnja predrasuda prema osobama koji boluju od anksioznosti i depresije, dobiveni rezultati su pokazali blagonaklonost prema oboljelima što je i priželjkivano. Ispitivana je socijalna distanca prema osobama oboljelim od anksioznosti i depresije, te otkrili da bi ispitanici (preko 90% njih) prihvatili veze s osobama koje su u prošlosti bolovali od anksioznosti i depresije, kao i trenutačno. Stigmatization affects an individual's self-image, and affects healing. In history, stigma represented a negative mark that an individual carries for the rest of his life, today, efforts are being made to fight against stigmatization because stigmatization comes in package with prejudices, which are not desirable if a mentally ill person strives for healing. Studies by the National Institute of Mental Health have shown that anxiety disorders have the highest rate of occurrence of all mental disorders with the fact that 14.6% of the population will experience some form of anxiety disorder during their lifetime. Bearing in mind high representation of stigmatization towards "different" groups of people, research was made, through an anonymous survey, in which the attitudes, experiences and prejudices of students at universities in Zagreb were examined, towards different groups of people who suffer from depression and anxiety. As part of the master thesis, an online survey "Stigmatization and attitudes about individuals with anxiety and depression" was conducted on 152 students of universities in Zagreb in 2022. The results of the analysis of attitudes and prejudices show that there is a significant difference regarding age and gender of the students, field of study, as well as level of study. While a statistically significant difference with regard to the regional belonging of the students as well as the material condition, was not obtained. By measuring how high prejudice against people suffering from anxiety and depression can go, results that were received showed benevolence towards the sufferers and that was desired. Social distance towards people suffering from anxiety and depression was examined and it was found that the respondents (over 90% of them) would accept relationships with people who suffered from anxiety and depression in the past, as of suffering right now.

Ovaj diplomski rad rezultat je proučavanja stereotipa u seriji Teorija velikog praska. Rad je podijeljen u dva dijela. U prvom, teorijskom dijelu rada, definiraju se ključni pojmovi poput stereotipa, vrsta stereotipa, predrasuda, sitcoma. U drugom, istraživačkom dijelu diplomskog rada, analizira se serija Teorija velikog praska – u rasponu od općih informacija o samoj seriji do usporedbi s jednako popularnim Prijateljima. Glavni je cilj ovog rada otkriti stereotipe kojima smo izloženi u seriji, a koji mogu dovesti do iskrivljene slike o sebi i drugima. Posebno se analizira pet glavnih likova koji se pojavljuju u svih dvanaest sezona popularne serije – opisani su njihovi odnosi kako bi se ukazalo na količinu stereotipa prisutnih u seriji. Istraživanje likova provedeno je na temelju epizoda prvih dviju sezona u kojima se na konkretnim primjerima prepoznaju stereotipi. Postavljene su dvije istraživačke hipoteze: prva (H1) da su stereotipi previše zastupljeni u humorističnim serijama te da mogu imati loš utjecaj na gledatelje, i druga (H2) da sama serija ima dvostruki odnos prema stereotipima jer se istodobno „igra“ općepoznatim stereotipima, ali i „provjerava“ njihovu političku (ne)korektnost.

Američka Akademija filmskih umjetnosti i znanosti, 8. rujna 2020. godine, objavila je dokument kojim se određuju kvote i kriteriji za podobnost filmova, nominiranih za nagradu Oscar u kategoriji za najbolji film. Od američkih filmaša zahtijevalo se da zadovolje standarde koji određuju koliko pripadnika “nedovoljno zastupljenih skupina” treba ispunjavati određene pozicije ispred i iza ekrana u filmskom projektu. Postoji pozamašan broj istraživanja koja se bave reprezentacijom manjina u medijskom prostoru i promjenom stavova većinskih skupina prema manjinama, stoga ovaj rad pruža analizu dokumenta i pregled istraživanja koja su relevantna u demonstriranju uspješnosti inkluzije manjinskih skupina na televizijskim i filmskim ekranima. Pozitivan prikaz i interakcije s drugim likovima te tipičnost za svoju skupinu može rezultirati u pozitivnom pomaku posebice u predrasudama prema pripadnicima manjinskih skupina. Rad također sadrži samostalnu procjenu primjenjivosti određenih standarda iz američkog dokumenta na hrvatske medijske uvjete i prikaz pripadnika romske nacionalne manjine. On September 8th 2020, the American Academy of Motion Picture Arts and Sciences published a document that determines the quotas and eligibility criteria for films nominated for the Academy Award in the Best Picture category. American filmmakers were required to meet standards that determined how many members of "underrepresented groups" should fill certain positions on and behind the screen in a film project. There is a considerable amount of research that deals with the representation of minorities in the media space and changing the attitudes of majority groups towards minorities, therefore this paper provides an analysis of the document and an overview of research that is relevant in demonstrating the success of the inclusion of minority groups on television and film screens. Positive portrayal and interactions with other characters and typicality for one's group can result in a positive shift in the level of prejudice against members of minority groups. The paper also provides an independent assessment of the applicability of certain standards from the American document to Croatian media conditions and the portrayal of members of the Roma national minority.

U ovom završnom radu obrađuje se tema mrežni marketing. Objašnjava se značenje pojma marketinga općenito i važnost marketinga u poslovanju. Definira se pojam mrežni marketing te njegov razvoj i pojavljivanje u poslovnom svijetu te profitabilnost ovog načina poslovanja. Navode se i objašnjavaju neki osnovni pojmovi u svijetu mrežnog marketinga te se obrazlaže način na koji on funkcionira. Nadalje, opisuju se razlike između mrežnog marketinga i prodaje omraženim piramidalnim sustavom, franšize i metode lavine duga. Također se objašnjava razlika između klasičnog poslovanja i poslovanja u mrežnom marketingu. Navode se problemi s kojima se susreću ljudi u poslovanju, predrasude prema mrežnom marketingu i kako bi se distributeri trebali nositi s njima te prednosti i nedostaci ovog posla. Opisuju se sustavi nagrađivanja u mrežnom marketingu te se prezentiraju neke najpoznatije tvrtke u svijetu i Hrvatskoj koje su se istaknule u ovom načinu poslovanja. The main topic of this final paper is network marketing. Explained is the term network marketing in general and the importance of marketing in business. Profitability of doing business this way, as well as defining the term network marketing and its development and appearance in the business world. Listed and explained are some main concepts in the world of network marketing by explaining about how network marketing works. Furthermore, difference between network marketing and hated pyramid scheme, franchise and debt avalanche methods are described. It also explains the difernece between claasic bussines and bussines in netowk marketing. Listed are problems with which people deal in bussines, prejudices in network marketing and how distributors should deal with them, as well as advantages and disadvantages of this bussines. Describing reward systhem in network marketing with presenting some of most famous companies in world and in Croatia wich stood out in this bussines model.

Razdoblje starosti nerijetko je povezano s negativnim asocijacijama i stavovima zbog čega se osobe treće životne dobi često povezuju s raznim negativnim stereotipima i predrasudama. Kako se navedeno razdoblje produljilo te u današnjem društvu sve više ljudi doživljava duboku starost, krajnje je vrijeme da se poradi na boljem položaju osoba treće životne dobi. Iako su prisutni pozitivni pomaci poput većeg istraživanja i proučavanja razdoblja starosti te otvaranja fakulteta i kolegija vezanih uz treću životnu dob, potrebno je više. Od velike je važnosti istraživati samo razdoblje starosti, što se u njemu događa, kakve promjene osobe u tom razdoblju doživljavaju, kakvu ulogu one imaju u našem društvu te kako mogu doprinijeti razvoju istoga. Ovaj rad bavi se problematikom položaja osoba treće životne dobi u društvu te stavova o osobama treće životne dobi. Istaknute su najčešće predrasude, stereotipi i mitovi o osobama treće životne dobi. Točnije, cilj ovoga rada bio je proučiti stavove mladih, studenata informatologije i pedagogije, o starijim osobama, uvidjeti postoje li predrasude prema starijim osobama među njima te utječe li vrsta fakulteta na stavove prema starijima. Podaci o navedenome prikupljeni su anketnim upitnikom. Rezultati su pokazali vrlo zrelo i pozitivno razmišljanje ispitanika o osobama treće životne dobi poput mišljenja da starije osobe mogu biti produktivne, brinuti o sebi, raditi, sudjelovati te pridonositi društvu. Osim toga, utvrđeno je da ispitanici cijene znanje, iskustvo i mudrost koju osobe treće životne dobi posjeduju. Također, studenti su ponudili niz svojih iskustava te vrlo korisna rješenja koja mogu biti poticaj svima da se osobe treće životne dobi počne doživljavati pozitivnije, odnosno kao osobe koje imaju jednake mogućnosti, interese i zanimanja kao i svi te kao osobe koje mogu doprinijeti našem društvu svojim znanjem i iskustvom.

Stigmatizacija prema psihijatrijskim bolestima zastupljena je od kad čovječanstvo postoji, kao i promjena u ponašanju za razliku od „normalnog“ odnosno svakodnevnog. Nekoć zastupljeno mišljenje kako psihijatrijske bolesnike opsjedaju zli duhovi i nadmoćne vrste sila zamijenjeno je sa medicinskim pojmovima psihijatrijskih bolesnika, no i dalje nedovoljno razjašnjenima da bi se znalo gdje potječe srž problema ljudskog uma. Okovi sa psihijatrijskih bolesnika su skinuti u vrijeme vladanja Francuske revolucije odnosno perioda 18. stoljeća, zahvaljujući Philippe Phinelu. To je doba gdje su psihijatrijski bolesnici obilježeni grupom nepoželjne skupine zbog svoje potrebe za obranom od strane nasilnika koji su ih zatvarali u azile u kojima se život odvijao u nehigijenskim uvjetima zavezanim u lancima i tadašnjim „okovima“. Dotadašnje primitivno mišljenje o psihijatrijskim bolesnicima zadržalo se danas, no u modernijem obliku. Danas bolesnike ne osuđuje populacija izravno, no kroz anketni upitnik i ovaj primjer završnog rada, jasno možemo uvidjeti tragove predrasuda prema mentalno oboljelim bolesnicima. Predrasude tijekom života bolesnika se skupljaju, a to vodi diskriminaciji i samo stigmatizaciji. Proces u kojem osoba zapada u samo stigmu uvelike otežava proces rehabilitacije i oporavka bolesnika od njegovih glavnih problema u kojima je sve i započeto. Samo stigma vodi lošijem društvenom, poslovnom, a i ljubavnom životu gdje je glavni uzrok povlačenje i osamljivanje bolesnika. Kako bi se izbjegao veći stupanj diskriminacija i poboljšalo znanje o psihijatrijskim bolesnicima, neophodan je sustav edukacije i podrške u kojoj osobe sa psihički dijagnosticiranim problemima imaju izvor podrške i razumijevanja. Kroz potrebiti sustav edukacije osim bolesnika, educiramo i njegove bližnje. Zbog vjerovanja da je stigmatizacija nastala iz razloga manjeg poznavanja i straha, te medija, nužno je educirati i bolesnikovu okolinu. Cilj ovog rada je utvrditi zastupljenost stigmatizacije danas u 3 skupine populacije. Populaciji medicinskog osoblja specifično orijentiranog za rad sa psihijatrijskim bolesnicima, medicinskom osoblju orijentiranom na druge zdravstvene problematike i općoj populaciji ljudi koja je zasnovala svoje mišljenje na temelju medija, te vlastitih i starinskih uvjerenja. U istraživanju je sudjelovalo 253 ispitanika. Istraživanje je provedeno putem internetske web aplikacije Google Forms. Osmišljen je anonimni upitnik, koji se sastojao od 13 pitanja, uključujući i pitanja općih podataka. Po rezultatima istraživanja jasno dobivamo sliku izražene značajne stigme prema psihijatrijskim bolesnicima, upravo od strane djelatnika koji su u najvećem doticaju sa istima. Stigmatization of psychiatric diseases has been present since humanity exists, as well as a change in behavior as opposed to ‘normal’ or ‘day-to-day’. Once represented, the perception that psychiatric patients are surrounded by psychiatric patients was confused with the medical concepts of psychiatric patients with psychiatric patients, but it was still not sufficiently clear to know where the heart of the problem of the human mind originated. The eyes of psychiatric patients were removed at the time of the French revolution or 18th century, thanks to Philippe Phinel. This is a time when psychiatric patients were characterized by a group of undesirable groups due to their need to defend themselves from the aggressors imprisoned into asylums where their lives took place under unhygienic conditions tied in chains and at the time ‘hocks’. The previously received opinion on psychiatric patients was maintained today, but in a more modern style. Today, patients are not condemned directly by the population, but through the survey questionnaire and this example of final work, we can clearly see the signs of prejudice against mentally ill patients. Patients’ life-long prejudices accumulate, leading to discrimination and self-stigmatization. A process in which a person living in self-esteem greatly hampers the process of rehabilitation and recovery of patients from their main problems, all of which have started. Samostig leads to a poorer social, business and also love life, where the main cause is pulling and eighting patients. In order to avoid more discrimination and improve the knowledge of psychiatric patients, a system of education and support is essential where people with mentally diagnosed problems have a source of support and understanding. Through the need for a training system other than the patient, we also educate your loved ones. It is also necessary to educate the patient’s environment because of the belief that stigma is due to less knowledge and fear and notorious media. The aim of this work is to determine how stigmatization is present in 3 people’s populations. The population of medical personnel specifically oriented to work with psychiatric patients, medical staff focusing on other health issues and the general population of people who have founded their opinion on the basis of the media, as well as their own and ancient beliefs. 253 respondents participated in the survey. The survey was conducted via the Google docs web application. An anonymous questionnaire was developed, consisting of 13 questions, including general statistics. According to the results of the study, we have a clear picture of significant stigma towards psychiatric patients, precisely by the workers who are most in contact with them.

Predrasude, stereotipi i diskriminacija svijet čine netolerantnim mjestom. Mediji su jedni od posrednika u komunikaciji pa tako i u prenošenju vrijednosti. Animirani film djetetu je jedna od privlačnijih vrsta medija, a svoje nadahnuće često pronalazi u bajci. Cilj je ovoga rada objasniti koju ulogu imaju mediji u djetetovu životu te uputiti na postojanje stereotipa u animiranim filmovima. Analizom različitih stereotipa u odabranim popularnim dječjim animiranim filmovima, istaknut će se važnost obrazovanja odgojitelja na području medijske kulture. U tom kontekstu potrebno je odabirati filmove s manje stereotipnih sadržaja, a koji će upućivati na prave moralne vrijednosti što je u konačnici i cilj svake umjetnosti., Prejudice, stereotypes, and discrimination make the world an intolerable place. Media act as an intermediary in communication, and thus partake in the proliferation of values. Animated movies are one of the most favourable types of media amongst the children and they often draw inspiration from fairy tales. The aim of this paper is to explain the role of media in children’s life and highlight the presence of stereotypes in animated movies. The importance of educating preschool teachers on media culture will be highlighted by means analysis of different stereotypes in popular animated movies. With that in mind, it is important to select those movies with less stereotyping content, and which shall thus promote true moral values, which is, after all, the purpose of the all art.

Sport je popularna društvena pojava i jedan od najvećih svjetskih resursa. Tradicija bavljenja sportom u Hrvatskoj duža je od dva stoljeća. Bilo da se radi o masovnom i amaterskom ili o profesionalnom sportu, uz muškarce se u sportove sve više uključuju i žene. Kroz gotovo cijelu povijest vladalo je općeprihvaćeno mišljenje da je svrha žena vezana za brigu o obitelji i kućanstvu. Smatralo se da je sport „muški teritorij“, odnosno mjesto za dokazivanje njihove muževnosti, dok za žene nije priličilo bavljenje istim iz brojnih medicinskih, socijalnih pa čak i estetskih razloga. Iako su se s vremenom izborile za svoje mjesto u „muškom svijetu“, doprinijele sportskim uspjesima u jednakoj mjeri kao i muškarci te osigurale svoj društveni položaj i dalje se osporavaju kao jednako sposobne, a posebice u borilačkim i ekstremnim sportovima. U ovom završnom radu raspravlja se o važnosti rodne ravnopravnosti u svim aspektima sporta i sportskim djelatnostima, od natjecateljske uloge, sudačkih i trenerskih pozicija pa sve do uprave kluba i glavnih upravljačkih tijela za sport. Cilj rada je pobliže opisati odnos patrijarhalnog društva prema ženskom sportu te usporediti podatke koji ukazuju na rodnu neravnopravnost na nekoliko razina: zaradi, dodijeljenim stipendijama, sponzorstvima, medijskoj zastupljenosti, uvjetima rada i slično. Sport is a popular social phenomenon and is one of the world's biggest resources. The tradition of playing sports in Croatia is more than two centuries old. Whether it's mass sport, amateur sport or professional sport, more and more women are becoming engaged in sport. Throughout history the generally accepted view was that the role or purpose of women is tied to family and the household. Sport was always considered „male territory“, a place to prove their masculinity. It was not considered suitable for women to be involved in sport for various medical, social and even aesthetics reasons. Although women eventually created a place for themselves in this „man's world“ and contributed to achievements in sport as much as men did, thus securing their social status, they are still not regarded as equally capable, especially in combat and extreme sports. This thesis discusses the importance of gender equality in all aspects of sport and sportrelated activities, everything from partaking in the actual competition to refereeing and coaching positions, to the front office and major sports governing bodies. The goal of this thesis is to describe in detail the position of women's sports in a patriarchal society to compare data which indicates gender inequality in the following aspects: salaries, awarded scholarships, sponsorships, media representation, working conditions etc.

Palijativna medicina u posljednjih nekoliko godina važan je predmet proučavanja brojnih istraživanja. Skrb koju provodi multifunkcionalan i interdisciplinaran tim ne temelji se samo na pružanju zdravstvene njege potrebitima, već se stavlja naglasak na ublažavanje nastalih tegoba i pružanju psihološke podrške uz očuvanje dostojanstva pacijenta u cijelosti. Razvoj palijativne skrbi mijenja se tijekom godina i teži napredovanju, posebice u Republici Hrvatskoj, ali na napredovanju u stavovima i znanju o palijativnoj skrbi mora težiti i društveno okruženje u kojem živimo. Palijativna skrb namijenjena je pacijentu, njegovoj obitelji i zajednici, stoga je važno cijeniti rad profesionalaca i organizaciju ustanova te smanjiti predrasude o palijativnoj skrbi i o pacijentima kojima je palijativna skrb potrebna. Problem nisu samo predrasude, već to što one dovode do pojave stigmatizacije pacijenata i njihovih obitelji. Upravo s ciljem utvrđivanja prisutnosti predrasuda i stigmatizacije društva prema palijativnoj skrbi i pacijentima, provedeno je istraživanje putem anonimnog Google Docs obrasca u kojem su postavljena pitanja o načinu pružanja i organizaciji palijativne skrbi. U anketi su također postavljene tvrdnje iz „Ljestvice znanja o palijativnoj skrbi“ i najčešće predrasude o palijativnoj skrbi pa su sudionici ankete trebali iskazati vlastito mišljenje o zadanoj temi. Anketa je za rješavanje bila dostupna u razdoblju od 25. srpnja do 25. kolovoza 2022. godine nakon kojeg je učinjena analiza dobivenih podataka. Rezultati su iznenađujuće pozitivni te upućuju na to kako je većina sudionika istraživanja upoznata s pojmom palijativne skrbi, njenim radom i organizacijom. Nadalje, veliki broj sudionika iskazuje pozitivne stavove o pružanju palijativne skrbi i ne slažu se s navedenim predrasudama, ali smatraju da su osobe kojima je palijativna skrb potrebna i njihove obitelji uvelike stigmatizirani u društvu. In recent years, palliative medicine has been an important subject of numerous research studies. The care provided by the multi-functional and interdisciplinary team is not only based on the provision of health care to the needy, but the emphasis is placed on alleviating the resulting complaints and providing psychological support while preserving the dignity of the patient as a whole. The development of palliative care changes over the years and tends to progress, especially in the Republic of Croatia, but the social environment in which we live must also strive to progress in attitudes and knowledge about palliative care. Palliative care is intended for the patient, his family and the community, therefore it is important to appreciate the work of professionals and the organization of institutions and to reduce prejudices about palliative care and about patients who need palliative care. The problem is not only prejudices, but the fact that they lead to the appearance of stigmatization of patients and their families. Precisely with the aim of determining the presence of prejudices and stigmatization of society towards palliative care and patients, research was conducted using an anonymous Google Docs form in which questions were asked about the method of providing and organizing palliative care. The survey also included statements from the "Knowledge scale about palliative care" and the most common prejudices about palliative care, so the survey participants had to express their own opinion on the given topic. The survey was available for solving in the period from July 25 to August 25, 2022, after which the analysis of the obtained data was done. The results are surprisingly positive and indicate that the majority of research participants are familiar with the concept of palliative care, its work and organization. Furthermore, a large number of participants express positive attitudes about the provision of palliative care and do not agree with the mentioned prejudices, but they believe that people who need palliative care and their families are largely stigmatized in society.

Predmet istraživanja bili su stavovi i predrasude Romkinja o nasilju nad ženama u romskoj obitelji. Provedeno je jednokratno istraživanje tipa tzv. nacrta »poprečnog presjeka« u jednoj vremenskoj točki (proljeće 2020.) metodom anketiranja, a na proporcionalnom, stratificiranom uzorku od 350 Romkinja iz 12 romskih naselja Međimurske županije. Romska kućanstva odabrana su metodom »nasumičnog hoda«, a ispitanice metodom »prvog rođendana«. Istraživanje je pokazalo visoku razinu prihvaćenosti predrasuda o nasilju nad ženom u obitelji, uključujući prihvaćenost stavova o pravu muškarca na primjenu nasilja nad ženom pod brojnim okolnostima, nadalje visoku razinu prihvaćenosti predrasuda o krivnji žene kao žrtve za doživljeno nasilje, zatim predrasudu o minorizaciji značenja nasilja i relativizaciji odgovornosti nasilnika za učinjeno nasilje, te prihvaćenost predrasuda o načinu prevencije nasilja, a sve navedeno izraženo kroz ukupnu zabilježenu prosječnu vrijednost razine prihvaćanja prema svih 40 postavljenih tvrdnji na skali od 1 do 5. Istraživanjem je potvrđena signifikantna pozitivna povezanost prihvaćanja predrasuda sa svim promatranim socio-demografskim čimbenicima tako da su prihvaćanju takvih stavova značajno sklonije bile mlađe Romkinje, one koje su sklopile tradicionalni romski brak u mlađoj dobi prije punoljetnosti, one s vrlo niskom razinom obrazovanja, bez završene osnovne škole, nezaposlene i koje su prvo dijete rodile prije 16. godine, kao i one koje imaju više od četvero djece na skrbi.

Predrasude, stereotipi i diskriminacija svijet čine netolerantnim mjestom. Mediji su jedni od posrednika u komunikaciji pa tako i u prenošenju vrijednosti. Animirani film djetetu je jedna od privlačnijih vrsta medija, a svoje nadahnuće često pronalazi u bajci. Cilj je ovoga rada objasniti koju ulogu imaju mediji u djetetovu životu te uputiti na postojanje stereotipa u animiranim filmovima. Analizom različitih stereotipa u odabranim popularnim dječjim animiranim filmovima, istaknut će se važnost obrazovanja odgojitelja na području medijske kulture. U tom kontekstu potrebno je odabirati filmove s manje stereotipnih sadržaja, a koji će upućivati na prave moralne vrijednosti što je u konačnici i cilj svake umjetnosti.

Predmet istraživanja bili su stavovi i predrasude Romkinja o nasilju nad ženama u romskoj obitelji. Provedeno je jednokratno istraživanje tipa tzv. nacrta »poprečnog presjeka« u jednoj vremenskoj točki (proljeće 2020.) metodom anketiranja, a na proporcionalnom, stratificiranom uzorku od 350 Romkinja iz 12 romskih naselja Međimurske županije. Romska kućanstva odabrana su metodom »nasumičnog hoda«, a ispitanice metodom »prvog rođendana«. Istraživanje je pokazalo visoku razinu prihvaćenosti predrasuda o nasilju nad ženom u obitelji, uključujući prihvaćenost stavova o pravu muškarca na primjenu nasilja nad ženom pod brojnim okolnostima, nadalje visoku razinu prihvaćenosti predrasuda o krivnji žene kao žrtve za doživljeno nasilje, zatim predrasudu o minorizaciji značenja nasilja i relativizaciji odgovornosti nasilnika za učinjeno nasilje, te prihvaćenost predrasuda o načinu prevencije nasilja, a sve navedeno izraženo kroz ukupnu zabilježenu prosječnu vrijednost razine prihvaćanja prema svih 40 postavljenih tvrdnji na skali od 1 do 5. Istraživanjem je potvrđena signifikantna pozitivna povezanost prihvaćanja predrasuda sa svim promatranim socio-demografskim čimbenicima tako da su prihvaćanju takvih stavova značajno sklonije bile mlađe Romkinje, one koje su sklopile tradicionalni romski brak u mlađoj dobi prije punoljetnosti, one s vrlo niskom razinom obrazovanja, bez završene osnovne škole, nezaposlene i koje su prvo dijete rodile prije 16. godine, kao i one koje imaju više od četvero djece na skrbi., The subject of the research is the attitudes and prejudices of Roma women about violence against women in the Roma family. The research was a cross-sectional study at a single point in time (spring 2020) using a survey method, conducted on a proportional, stratified sample of 350 Roma women from 12 Roma settlements in Međimurje County. The research was carried out as a one-time survey according to the so-called drawing a »cross-section at one point in time« (spring 2020) using the survey method, and on a proportional, stratified sample of 350 Roma women from 12 Roma settlements in Međimurje County. Roma households were selected using the »random walk method« and the interviewee was selected using the »first birthday method«. The research showed a high level of acceptance of prejudices about violence against women in the family, including the acceptance of attitudes about a man’s right to use violence against a woman under numerous circumstances, further about the woman’s guilt as a victim for the violence experienced, then about the minimization of the meaning of violence and the relativization of the abuser’s responsibility for what has been done violence, and the acceptance of prejudices about the way to prevent violence, and all of the above expressed through the total recorded average value of the level of acceptance according to all 40 stated statements on a scale from 1 to 5. The research also confirmed a significant positive association of acceptance of prejudice with all observed socio-demographic factors, so that younger Roma women, Roma women who entered into a traditional Roma marriage at a younger age before reaching adulthood, were significantly more inclined to accept such attitudes, then Roma women with a very low level of education, Roma women without completing primary school, unemployed Roma women, and Roma women who gave birth to their first child before the age of 16, as well as those Roma women who have more than 4 children in their care.

Ovaj se diplomski rad bavi semantičkom analizom frazema koji sadrže etnonimsku sastavnicu u hrvatskom i ruskom jeziku. Proučava se niz frazema unutar svakog jezika zasebno te skupa kako bi se uvidjele sličnosti i razlike između etničkih stereotipa i što je moglo motivirati njihov nastanak, posebice u slučaju ako se pojavljuju i u ruskoj i hrvatskoj frazeologiji. Najveći utjecaj na pojavu frazema koji iskazuju etničke stereotipe ima kultura, a uz nju povijesna i geografska pozadina koje čine dodirne točke dvaju naroda u pitanju. Fizičke osobine također služe kao izvor stereotipa. Analiza je pokazala da je nevelik dio frazema u hrvatskom i ruskom jeziku značenjski sasvim podudaran ili sličan, dok se većina frazema zapravo odnosi na potpuno različite etničke skupine i drugačija iskustva naroda s njima su im pridodala različita značenja.

Migrantsko poduzetništvo u zadnjih nekoliko godina se sve češće spominje te sve više intrigira javnost čija su stajališta o tome još uvijek dosta podijeljena. Dolaskom ljudi drugih nacija mijenjaju se demografsko i gospodarsko tkivo zemlje u koju doseljavaju. Naime, useljenici često ne mogu pronaći posao, s obzirom na to da nemaju jednake prilike za to kao domaće stanovništvo te se oni u tom slučaju odlučuju upustiti u osnivanje vlastitog poduzetničkog pothvata. Osnovati vlastito poduzeće veliki je izazov i za domaće stanovništvo, a useljenici se susreću s još više dodatnih prepreka, kao što su: nepoznavanje jezika te neprihvaćanje okoline i slično. U ovom je radu riječ o najčešćim preprekama i predrasudama s kojima se useljenici susreću prilikom pokretanja posla u Republici Hrvatskoj. Nadalje, istraženi su njihovi stavovi i iskustvo s institucijama koje su ključne u njihovoj integraciji (javna uprava, državna tijela, nevladine organizacije i udruge). Naglasak je na osobnom iskustvu iseljenika prilikom pokretanja posla i poslovanja u Republici Hrvatskoj te na njihovim preporukama za unapređenje migrantskog poduzetništva s obzirom na vlastito iskustvo. U tu svrhu su provedena dva istraživanja: anketiranje poduzetnika-migranata te intervjuiranje predstavnika organizacija koje rade s migrantima i migrantskim poduzetnicima. Time je dobiven pogled i stav obje strane u vezi s migrantskim poduzetništvom u Republici Hrvatskoj, kao i preporuke za njegov razvoj., Migrant entrepreneurship has attracted a lot of attention in recent years and has very often fascinated the public, which still has very divided opinion about it. Immigration of people from other nations primarily changes the demographic structure of the country of immigration and thus the economic structure. In fact, migrants often do not find job because they do not have the same opportunities as the local population, and in this case they decide to start their own entrepreneurial venture. Nowadays, it is a big challenge for the local population to start their own business, while immigrants face even more additional obstacles, such as lack of language skills, non-acceptance of the environment and various prejudices towards them. This paper deals with the most common obstacles and prejudices immigrants encounter when starting a business in the Republic of Croatia. Furthermore, their attitudes and experience with institutions that are crucial for their integration (public administration, state agencies and certain non-governmental organizations and associations) were explored. The focus is on the personal experience of emigrants when starting a business in the Republic of Croatia and what recommendations they can make to improve migrant entrepreneurship based on their experiences. Two surveys were conducted for this study: The first one is a survey of migrant entrepreneurs, and the second one is a survey of representatives of organizations working with migrants and migrant entrepreneurs. In this way, the views and positions of both sides on migrant entrepreneurship in the Republic of Croatia and recommendations for its development were identified.

Djeca od malena počinju postavljati pitanja svojoj okolini – roditeljima, obitelji, učiteljima. Odgovori na ta pitanja vrlo su važni jer isti mogu dovesti do razvoja predrasuda, stereotipa i diskriminacije kod djece. Pogled na svijet koji stvaraju osobe uvjetovan je nekolicinom faktora od kojih do izražaja najviše dolazi životno iskustvo te odgoj, osobnost osobe te okolina u kojoj ona stvara stavove. Iz navedenog se može zaključiti kako svaki pojedinac ima vlastiti način na koji doživljava okolinu i svijet te je bitno istražiti i razumjeti različite percepcije istog. Stereotipom se može smatrati generaliziranje i pojednostavljeno shvaćanje nekih skupina ljudi te ne uzima u obzir moguće razlike među pojedincima u grupi. Utjecaj stereotipa očituje se u tome što osobine koje pripisujemo grupama ljudi postaju osnova za diskriminaciju i predrasude. Predrasudama se naziva stvaranje mišljenja/odluka o pojedinoj osobi ili grupi njih bez činjenica i pravih saznanja o njima. Diskriminacija znači odvajati, praviti razliku po raznim osobinama poput socijalnih, obrazovnih, rasnih, vjerskih i drugih. Prilikom borbe protiv diskriminacije je najvažnije raditi na tome da se spriječi sama njena pojava. Djeca nisu rođena sa negativnim stavovima prema različitim skupinama ljudi već su oni odraz okoline u kojoj žive te stavova učitelja i roditelja. From an early age, children begin to ask questions of their surroundings - parents, families, teachers. The answers to these questions are very important because they can lead to the development of prejudices, stereotypes and discrimination among children. The view of the world created by people is conditioned by several factors, the most prominent of which are life experience and upbringing, a person's personality and the environment in which he creates attitudes. From the above it can be concluded that each individual has their own way of experiencing the environment and the world and it is important to explore and understand different perceptions of the same. A stereotype can be considered a generalization and a simplified understanding of some groups of people and does not take into account possible differences between individuals in the group. The impact of stereotypes is manifested in the fact that the traits we attribute to groups of people become the basis for discrimination and prejudice. Prejudice is the creation of an opinion/decision about an individual or a group of them without facts and real knowledge about them. Discrimination means separating, distinguishing on various characteristics such as social, educational, racial, religious and others. In the fight against discrimination, the most important thing is to work on preventing its occurrence. Children are not born with negative attitudes towards different groups of people, but they are a reflection of the environment in which they live and the attitudes of teachers and parents.

Odgojitelji trebaju biti model djeci u razvijanju interkulturalne kompetencije, ali i strukturirati svoj odgojno- obrazovni rad na način koji će djeci pokazati kako poštivati i prihvaćati drugačijeg od sebe budući da interkulturalna kompetencija pomaže protiv različitih oblika predrasuda i stereotipa u društvu. Djeca na različite načine mogu učiti o interkulturalnoj kompetenciji: putem simboličkih igara, pjesmica, projekata. Rad prikazuje projekt dječjeg vrtića Zlatokosa u Borovu „Djeca i narodi svijeta“, usmjeren na razvijanje dječje interkulturalne kompetencije kroz upoznavanje s različitim kulturama i njihovim običajima. Projekt se definira kao aktivnost u kojemu jedno ili više djece proučava neku temu uz primjerenu podršku odgojitelja pa su u radu opisani primjeri projektnih aktivnosti, njihovi ciljevi, nositelji i etapni tijek. Due to the fact that intercultural competence minimies various forms of prejudice and stereotypes in society, educators should act as models for children in developing intercultural competence, but they should also structure the educational experience in a way that will show children how to accept and be inclusive towards the different. Children can develop their intercultural competence in different ways: through symbolic games, songs or projects. The thesis presents the project of the kindergarten Zlatokosa in Borovo selo „Children and the peoples of the world“, aimed at developing children' s intercultural competence through learning about different cultures and their customs. A project is defined as an activity in which on or more children study a topic with the appropriate support of educators, so the paper describes examples of project activities step- by- step, their goals and particpants.

Na temelju dostupne znanstvene literature kao i na publicističkim izdanjima ovaj diplomski rad istražuje razvoj prava LGBT zajednice te njihovo suočavanje sa stereotipima i diskriminacijom. Teorijski dio rada odnosi se na definiranje ključnih pojmova koji su potrebni za razumijevanje problematike vezane uz LGBT zajednicu i formiranje stereotipa o njima. Posebna pozornost obratit će se na rodne stereotipe. Potom se kronološki prikazuje razvoj odnosa društva prema seksualnosti i LGBT zajednici kroz dvadeseto stoljeće. Rad će prikazati položaj LGBT zajednice u Republici Hrvatskoj od njenog osnutka do danas. Istraživački dio rada sastoji se od tri dijela. Prvi dio odnosi se na analizu medijskog izvještavanja vezanog za tri događaja koja su se dogodila u Republici Hrvatskoj. Riječ je o incidentu u kojemu je napadnut član LGBT zajednice, fizičkom napadu iz mržnje te medijskom praćenju dokumentarnog filma Nun of Your Business. Analizirat će se objave na elektroničkim medijima od kojih neki imaju i svoja tiskanja izdanja. Također, analizirat će se i portali komercijalnih televizijskih kuća. Drugi dio odnosi se na analizu anketnog upitnika koji se sastoji od dijela čiji su ispitanici članovi LGBT zajednici te dijela koji su ispunili heteroseksualni ispitanici. Treći dio odnosi se na osobne priče članova LGBT zajednice koji su za potrebe ovoga diplomskog rada odlučili podijeliti svoju životu priču kao i probleme s kojima se svakodnevno susreću.

Rad se bavi problematikom beskućništva kojoj pristupa ne samo kao ekstremnom obliku siromaštva, već i kao začaranom krugu socijalne isključenosti i degradirajućoj krizi ljudskih prava. Uzme li se u obzir kompleksnost ovog fenomena, ali i metodološke nedostatke pri njegovom istraživanju, jasno je da je za značajniji progres potreban temeljit i sustavan rad cijelog niza institucija. Krevet i topli obrok nužni su svakom beskućniku, ali pokretači korjenite promjene mogu biti tek obrazovanje i resocijalizacija, odnosno, kako je to već sročeno u staroj kineskoj poslovici: „Dajte čovjeku ribu i nahranili ste ga za jedan dan; naučite čovjeka da lovi ribu i nahranili ste ga za cijeli život.” Nažalost, nije rijetkost da se pred ovom marginaliziranom skupinom zatvaraju oči – i građani i odgovorne ustanove nerijetko su uljuljkani u sigurnost predrasude da je riječ o individualnom, a ne društvenom problemu te da mu se, shodno tomu, nema smisla posvećivati. U tom smanjenju jaza između „mi” i „oni”, svoju ulogu, pa i svojevrsnu odgovornost, prepoznale su narodne knjižnice kojima je jedna od glavnih zadaća (osim zadovoljavanja obrazovnih, informacijskih i kulturnih potreba) izgradnja demokratskog društva kroz promicanje tolerancije i afirmaciju drugih/drugačijih. Šireći granice svog djelovanja i dekonstruirajući predrasude spram beskućnika, knjižnica ujedno mijenja predrasudu o sebi – iz pasivne čuvarice znanja pretvara se u ustanovu s potencijalom da bude pokretač promjena i doprinese ukupnoj društvenoj i kulturnoj zrelosti. This paper deals with the issue of homelessness, which is approached not only as an extreme form of poverty, but also as a vicious circle of social exclusion and a degrading human rights crisis. If we take into account the complexity of this phenomenon, along with the methodological shortcomings in its research, it becomes clear that thorough and systematic work of a number of institutions is needed for significant progress. A bed and a hot meal are necessary for every homeless person, but the initiators of radical change can only be education and resocialization, that is, as stated in the old Chinese proverb: “Give a man a fish and you feed him for a day. Teach a man to fish and you feed him for a lifetime.” Unfortunately, it is not uncommon to turn a blind eye to this marginalized group – both citizens and responsible institutions are often lulled into the certainty of prejudice that homelessness is an individual rather than a social problem and that there is no point in devoting oneself to it. In an endeavour to reduce the gap between “us” and “them”, public libraries have taken the role of an institution whose task (apart from meeting educational, informational and cultural needs) is to build a democratic society by promoting tolerance and affirmation of “others”/“different”. By expanding the boundaries of its activities and deconstructing prejudices against the homeless, the library also changes the prejudice about itself – from a passive custodian of knowledge it turns into an institution with the potential to be a driver of change and contribute to overall social and cultural maturity.

Sport je bitan aspekt društvenog života u Hrvatskoj, a i u svijetu. Pitanje sudjelovanja u sportu duboko je kulturološki uvjetovano te je povezano sa percepcijom rodnih uloga u društvu. Predrasude spram žena koje se bave „muškim“ sportovima, poput hrvanja, ukazuju na prevladavanje patrijarhalnih obrazaca u širem društvu. Cilj ovog diplomskog rada je razumijevanje i analiza stavova o pitanjima spola i roda iz perspektive žena koje se bave hrvanjem, sportom koji je društveno etiketiran kao „muško“ područje. Provedeno je 10 polustrukturiranih dubinskih intervjua s aktivnim i bivšim vrhunskim hrvačicama. Žene se u hrvanju susreću s rodnom nejednakošću, diskriminacijom i stereotipima ali samo hrvanje ne smatraju rodno determiniranim. Sport is a really important aspect of social life in Croatia and the world. Playing sports is deeply rooted into the culture and closely related with the perception of gender roles in society. Prejudice against women playing "male sports" like wrestling show the domination of patriarchal influence in the society. Main point of this graduation thesis is the analysation and understanding of the views about gender questions regarding the women perspective in wrestling, sport that is socially framed as a "mans" territory. Ten semi-structured interviews were made with former and currently active female professional wrestlers. Women in that sport are surrounded all the time with gender inequality, discrimination, and stereotypes. Only wrestling they consider undefined in the aspects of gender.

Stereotipi i predrasude svugdje su među nama. Rodni stereotipi predstavljaju iskrivljene predodžbe i stavove o osobinama i karakteristikama koje bi muškarci i žene trebali posjedovati. Kod djece, rodni stereotipi se uče u vrlo ranom djetinjstvu, a na njihov razvoj utječu biološki i socijalni čimbenici. Zbog njihove štetnosti za društvo, primjerice diskriminacije, vrlo je važno utjecati na smanjivanje stereotipa i predrasuda te poticati svijest o istima u ranom djetinjstvu kad se najviše razvijaju. Cilj ovog diplomskog rada bio je ispitati rodne stereotipe učenika i roditelja u razrednoj i predmetnoj nastavi. Analizom podataka prikupljenih modificiranom verzijom SRE skale, odnosno Skale stavova o ravnopravnosti spolova, u jednoj gradskoj te sedam područnih škola na uzorku od ukupno 223 učenika te 223 roditelja, donesen je zaključak o postojanju razlika u rodnim stereotipima s obzirom na spol i dob učenika te spol i stručnu spremu roditelja. Hipoteza o povezanosti stavova roditelja i formiranja rodnih stereotipa kod djece djelomično je potvrđena, dok hipoteza s pretpostavkom kako će osobe iz manjih sredina biti sklonije rodnim stereotipima nije potvrđena Stereotypes and prejudices are everywhere among us. Gender stereotypes represent distorted images and atitudes about the features and characteristics that men and women should have. Children learn gender stereotypes in very early childhood and their development is influenced by biological and social factors. Because of their harmfulness to society, for example discrimination, it is very important to influence the reduction of stereotypes and prejudices and to raise awareness about them in early childhood when they are strongly developing. The aim of this thesis was to examine children's and parents' gender stereotypes in primary school. Analysis of data, collected by the modified version of the SRE Scale, also called Scale of Attitudes on Gender Equality, in one city school and seven regional schools on a sample of 223 students and 223 parents, came to conclusion that there are differences in gender stereotypes regarding students' gender and age and parents' gender and qualification. The hypothesis of the connection between parents attitudes and the formation of children's gender stereotypes has been partially confirmed, while the hypothesis with the assumption that people from smaller communities will be more prone to gender stereotypes has not been confirmed.

Mržnja kao osećaj praćen isključivošću, neprijateljstvom koje je rezultat averzije ili nedostatka simpatije prema nekome ili nečemu, javlja se u različitim kontekstima, od mržnje prema neživim predmetima ili životinjama, do mržnje prema sebi ili drugim ljudima. Reč je o osećanju sa najvećim destruktivnim potencijalom, koje često prate i mnogi drugi akutni simptomi kao što su ljutnja, nasilje, a ponekad i manija progona i otvoreno neprijateljstvo. Takvo ponašanje lako vodi do konflikata između pojedinaca, društvenih grupa, čitavih nacija, pa i država. Ljudi svih rasa, pola, starosne dobi, etničke pripadnosti, nacionalnosti, religije, seksualne orijentacije, društvene klase, političkog opredeljenja, mogu biti meta osećanja mržnje. Gotovo sve države savremenog sveta na različite načine i u različitoj meri pogađa fenomen pod nazivom zločin iz mržnje. Cilj rada jeste analiza krivično pravnih odredaba kojma se reguliše institut zločina iz mržnje u zemljama Zapadnog Balkana, kao i analiza prakse postupanja policije i organa krivičnog pravosuđa po pitanju evidentiranja ovih slučajeva, radi ukazivanja na moguće pravce unapređenja delatnosti na polju detektovanja, evidentiranja i procesuiranja zločina iz mržnje. U prvom delu rada pažnja je posvećena teorijskom određenju pojma zločina iz mržnje, pre svega kriminološkom aspektu, nakon čega je kroz analizu nacionalnih pravnih okvira zemalja Zapadnog Balkana dat prikaz trenutnog stanja u tim zemljama. Osim toga, analizirani su i međunarodni pravni akti koji regulišu ovo pitanje, pre svega u kom domenu su nacionalni propisi usklađeni sa njima. Procesuiranje zločina iz mržnje takođe se razmatra u radu, sa posebnim osvrtom na pozitivne primere iz prakse, ali uz ukazivanje da društvena kontrola u većini zemalja Zapadnog Balkana nije na zavidnom nivou kada su zločini iz mržnje u pitanju. Rezultati istraživanja pokazuju da se krivična dela počinjena iz mržnje u različitim zemljama razumeju i rešavaju na veoma različite načine. Iako postoje velike razlike u broju službeno evidentiranih krivičnih dela počinjenih iz mržnje, zajednički problem predstavlja nedostatak podataka o ovim zločinima, nedovoljna edukacija službenih lica koja učestvuju u njihovom procesuiranju, a koja u velikoj meri zavisi od nevladinih i međunarodnih organizacija. Takođe, zanemarivanje motiva mržnje i neadekvatna saradnja između policije, građana i medija, rezultirali su donošenjem malog broja presuda od strane organa pravosuđa kada su ovi zločini u pitanju.

Mediji imaju moć s lakoćom doprijeti do velikog broja ljudi. Njihov je najvažniji zadatak pronaći ili ponuditi informacije. Kako je brzina danas postala prvi kriterij, ono što se pritom sve manje kontrolira jesu „usputne“ poruke koje mediji šalju u javnost o spolnoj, vjerskoj, rasnoj ili nekoj drugoj neravnopravnosti. Cilj je ovoga završnog rada pokazati kako su javne osobe prikazane u hrvatskim online medijima – informativnim i specijaliziranim. Tema rada su pjevačice, a uspoređeni su i analizirani medijski sadržaji objavljeni na dva portala, Story.hr i 24sata.hr, u vremenskom razdoblju od tri mjeseca (od srpnja do rujna 2019.). Odabrani portali među najčitanijima su u Hrvatskoj, a pored vijesti, intenzivno prate i živote javnih osoba. Odabrano je dvanaest članaka s oba portala, objavljenih u istom vremenskom periodu, u kojima se spominju isključivo pjevačice. Na temelju tih primjera napravljene su analize i usporedbe s obzirom na način pisanja članaka, izbor tema i multimedijske sadržaje kojima su opremljeni. Analizom primjera želi se dokazati teza da se javne osobe prikazuju u ovim medijima primarno na temelju izgleda, odnosno – da takvi novinarski tekstovi navode komentatore na podcjenjivanje, izrugivanje pa i govor mržnje – čime mediji utječu na društvo jer stvaraju i distribuiraju pogrešnu sliku žena u javnosti, ali i javnosti o ženama.

Rad ima za cilj problematizaciju novonastalih fenomena i karaktera društvene promjene i instituta krize izazvanih pandemijom virusa Corone-Covid 2019. U tom duhu rad apostrofira infodemiju odnosno medijsku prodaju straha kao manipulirajuće kategorije koja odstupa od izvornosti medijskih načela informisati i edukovati. Shodno tome medijska proizvodnja i prodaja straha rezultanta je političko-medijsko-korporativnih interesa globalnog karaktera. Medijska prodaja straha svojim mehanizmima konvergira i problematizuje u kontekstu digitalnog ,,pametnog“ doba arsenal manipulativnih obrazaca, stereotipa i predrasuda medijski oblikovanog 21.vijeka. U kontekstu teme, rad referiše i aspekte tehnološkog nadzora kao oblika ,,borbe“ protiv Covid 19., The paper aims to problematize the new phenomena and characters of social change and the institute of crisis caused by the Corone-Covid pandemic in 2019. In that spirit, the paper emphasizes the infodemia or media sale of fear as a manipulative category that deviates from the originality of media principles. Accordingly, media production and the sale of fear is the result of political-media-corporate interests of a global character. The media sale of fear with its mechanisms converges and problematizes in the context of the digital ‘smart’ age the arsenal of manipulative patterns, stereotypes and prejudices of the media-shaped 21st century. In the context of the topic, the paper also refers to aspects of technological supervision as a form of ‘fight’ against Covid 19.

Broj osoba starije životne dobi u ukupnoj populaciji svake je godine sve veći. Usporedba Republike Hrvatske s drugim europskim zemljama ukazuje na to da Republika Hrvatska spada među zemlje s najstarijom populacijom. Dužem periodu života doprinio je razvoj tehnologije i napredak na području medicine. Proces starenja je fiziološki proces koji sa sobom nosi brojne fizičke, psihičke i socijalne promjene. Zbog tih promjena koje na neki način obilježavaju osobe starije životne dobi javljaju se brojna negativna vjerovanja o osobama starije životne dobi. Iz takvih vjerovanja proizlaze predrasude koje u konačnici dovode do diskriminacije osoba starije životne dobi. Danas se počelo malo više govoriti o tom problemu koji otežava život starijih osoba i koji mladima prikazuje pogrešnu sliku o osobama starijim od 65 godina. Postoje brojne studije koje prikazuju uskraćivanje pažnje i skrbi osobama starije životne dobi te drugačiji, hladniji pristup i odbojnost prema njima. Stoga je vrlo važno osvijestiti laike, ali i brojne stručnjake o ovom problemu, o načinima koji su pridonijeli diskriminaciji osoba starije životne dobi te o postupcima kojima bi se ta diskriminacija smanjila. Potrebno je da zajedničkim snagama uklonimo negativna mišljenja o osobama starije životne dobi. Oni su isto tako nekada bili mladi i svojim radom su pridonijeli napretku društva. Stoga im je potrebno osigurati sigurnu i što bolju starost. The number of elderly people in the total population is increasing every year. A comparison of the Republic of Croatia with other European countries indicates that the Republic of Croatia is one of the countries with the oldest population. The developments of technologies and advances in medicine have contributed to a longer period of life. The aging process is a physiological process that brings with it numerous physical, mental and social changes. Because of these changes, which in some way characterize the elderly, there are a number of negative beliefs about the elderly. Such beliefs give rise to prejudices that ultimately lead to discrimination against the elderly. Today, a little more has been said about this problem, which makes life difficult for the elderly and which shows young people the wrong picture of people over the age of 65. There are numerous studies showing the stealing of attention and care for the elderly and a different, cooler approach and aversion to them. Therefore, it is very important to make lay people and many experts aware of this problem, about the ways that have contributed to discrimination against the elderly and the ways in which this discrimination would be reduced. We need to work together to remove negative opinions about the elderly. They were also once young and their work contributed to the progress of society. Therefore, they need to ensure a safer and better old age.

Rad se sastoji od istraživačkog dijela (sociološkog) i filozofskog dijela. Cilj istraživačkog dijela rada bio je dobiti uvid u stavove studenata Sveučilišta u Zagrebu prema pojedinim imigrantima, a filozofskog dijela rada pokušati dati odgovor na pitanje o važnosti razvoja kritičkoga mišljenja te promicanja tolerancije u nastavi filozofije, logike i etike. Utvrđivala se korelacija između predrasuda i socijalne distance odnosno spremnosti na stupanje u socijalni kontakt sa pojedinim etničkim skupinama. Predrasude su se ispitivale u vidu realistične i simboličke prijetnje. Realistična prijetnja podrazumijeva strah od gubitka ekonomske i političke moći te strah od fizičke i materijalne ugroze, dok se simbolička očituje u vidu straha od ugroze vrijednosti grupe kojoj pripadamo, strah da ćemo morati mijenjati način života, kulturu, vjeru... Simboličke se predrasude često smatraju prikrivenima, za razliku od otvorenih koje odražavaju izravnu nesnošljivost prema pripadnicima vanjske grupe. Ispitani studenti zagrebačkog sveučilišta iskazuju relativno nizak stupanj predrasuda, nizak stupanj percepcije prijetnje sigurnosti i imovni građana RH od strane pojedinih etničkih, nacionalnih, vjersko-religijskih te kulturoloških skupina, što je još jedan oblik predrasuda, odnosno percepcija realistične prijetnje i prediktor diskriminativnog ponašanja prema imigrantima. Sukladno rezultatima koji pokazuju relativno niske razine predrasuda, studenti pokazuju nisku razinu diskriminativnih stavova te relativno nisku razinu socijalne distance prema pojedinim etničkim skupinama. No, studenti koji su iskazali veću razinu predrasuda iskazuju i veći stupanj socijalne distance čime se potvrdila hipoteza o povezanosti predrasuda i distance prema imigrantima. Studenti tehničkih, prirodoslovnih i biomedicinskih fakulteta u usporedbi sa studentima društveno - humanističkih fakulteta u većem stupnju izražavaju predrasude prema imigrantima. Studenti koji se politički pozicioniraju na centru i desnom spektru, studenti koji su deklarirali vjeroispovijest, studenti s većim stupnjem vjerskog uvjerenja i religijske pripadnosti iskazuju veću razinu predrasuda prema imigrantima te veću razinu socijalne distance prema pojedinim etničkim skupinama u usporedbi sa studentima koji nisu religiozni/agnostici/ateisti i koji su lijevo orijentirani. Sagledavanje stvari iz tuđe perspektive, sposobnost da se „stavimo u tuđe cipele“ preduvjet je ka ostvarenju tolerancije. Tolerancija počiva na poštovanju, prihvaćanju i uvažavanju drugih i drugačijih. U tom smislu predmeti poput etike i filozofije u većoj mjeri od predmeta prirodnih znanosti, utječu na formiranje stavova i sustava vrijednosti učenika. Stoga se u ovome radu promovira učenje toleranciji kao prijeko potrebnom odgojnom idealu svih školskih programa. This study consists of the investigative (sociological) and the philosophical part. The goal of the investigative part of the study was to gain insight into the opinion of the students of University of Zagreb on different groups of immigrants, and the goal of the philosophical part was to give an answer to the question of importance of the development of critical thinking and the promotion of tolerance in the teaching of philosophy, logic and ethics. The goal was to establish a correlation between prejudice and social distancing, i.e. readiness to initiate a social contact between different ethnic groups. The prejudice was investigated through experiencing of both realistic and symbolic threats. The realistic threat implies fear of losing economic and political power as well as fear of physical harm and harm to property, while the symbolic threat manifests in the form of fear of endangering the values of one's own group or fear of having to change one's own lifestyle, culture, religion, etc. While symbolic prejudice is often perceived as concealed, open prejudice displays clear animosity towards the members of an outside group. Questioned students of the University of Zagreb showed relatively low levels of prejudice towards and low levels of perception of the threat towards the safety and property of Croatian citizens from the members of specific ethnic, national, religious and cultural groups, which would be another form of prejudice, i.e. perception of realistic threat and predictor of discriminatory behavior towards immigrants. In accordance with the results which showed relatively low levels of prejudice, the students showed low levels of discriminatory views and relatively low levels of social distancing in regard to specific ethnic groups. However, students who showed higher levels of prejudice also showed higher levels of social distancing, which confirms the hypothesis of a relation between prejudice and distancing in regard to the immigrants. Students of technical, natural science and biomedical faculties showed more prejudice towards the immigrants when compared with the students of social science faculties. Students who declared themselves as being politically on the centre or right wing, students who declared themselves as having a religion, and students who claimed a higher degree of religious belief and belonging showed higher levels of prejudice towards immigrants as well as higher levels of social distancing towards specific ethnic groups compared to atheists/non-religious/agnostics and politically left oriented. Seeing things from someone else's perspective – the ability to „put ourselves in someone else's shoes“ – is a prerequisite for realization of tolerance. Tolerance is based on respect and acceptance of those who are different from us. In that sense, subjects like ethics and philosophy affect the formation of views and value systems to a greater extent than STEM subjects. Therefore, this study promotes teaching of tolerance as a crucial educational ideal of all school programs.

Ovaj diplomski rad bavi se analizom medijskih sadržaja vezanih uz stereotipe o vozačicama na portalu 24sata.hr. Analizira se pet članaka objavljenih u kolovozu 2018. godine i ukupno 932 komentara čitatelja na te članke o prometnoj nesrećikoju je skrivila bivša pročelnica grada Rijeke za sport i tehničku kulturu Vera Begić Blečić te pet članaka objavljenih u ožujku 2019. godine i ukupno 900 komentara čitatelja na te članke o prometnoj nesreći koju je skrivila bivša ministrica regionalnoga razvoja i fondova Europske unije Gabrijela Žalac. U teorijskom dijelu rada definira se uloga medija u širenju stereotipa i predrasuda, a potom se u istraživačkom dijelu rada prate stereotipi kojima se žene za volanomprikazuje u negativnom kontekstu, kao i izvještavanje na temelju općeprihvaćenih predrasuda– čime ih se rodno diskriminira. Potvrđuje to i sadržaj analiziranih komentara čitatelja u kojima dominiraju negativnikomentari koji ne samo što vrijeđaju vozačice, nego i potiču na mržnju i nasilje.