Search

Cilj ovog istraživanja bio je dati doprinos razumijevanju fenomena timske radne efikasnosti, faktora koji na nju utječu i provjeriti ovaj specifični način njenog mjerenja. Konkretno, željeli smo provjeriti metrijske karakteristike i međusobnu povezanost dimenzija upitnika Doživljaj efikasnosti timskog rada u dječjem vrtiću. Ispitali smo uzorak sudionika koji je obuhvatio: odgajatelje, te stručne suradnike psihologe, pedagoge, logopede, defektologe, zdravstvene voditelje u dječjim vrtićima Grada Zagreba (N = 401). Konstruirali smo upitnik s djelomično zadovoljavajućim metrijskim karakteristikama, zadovoljavajuće pouzdanosti, ali s malim postotkom objašnjene varijance. Diferencirali smo četiri aspekta doživljaja timske efikasnosti kod stručnjaka zaposlenih u dječjem vrtiću: kvaliteta i podjela rada, sinergija i faktori stresnosti, kvaliteta - potreba za kriterijima, te inovacija – motivativnost. Sve dimenzije upitnika međusobno su pozitivno i značajno ali nisko do umjereno visoko povezane. Pronađena je niska ali statistički značajna negativna povezanosti između kronološke dobi odgojiteljica i stručnih suradnika/ca.

Jednostavni brojčani pokazatelji (broj djece koje sudjeluju u aktivnosti, uloga odgojitelja, te trajanje aktivnosti djece), pokazatelji su sudjelovanja djece u osmišljenim aktivnostima predškolske djece (u centrima igara), u skladu s pretpostavkama suvremenog predškolskog kurikuluma. U akcijskom korelacijskom istraživanju analizirali smo aktivnost djece u 49 centara aktivnosti, organiziranim u tri objekta (trakta) Dječjeg vrtića «Trnoružica» u Zagrebu, s ukupno 163-je djece, tijekom tri tjedna 2010. godine. Pokazalo se da nema statistički značajnih razlika u uključenosti djece u aktivnost u različitim objektima u kojem se aktivnosti provode, ovisno o trajanju aktivnosti u nekom centru igara. Također, nema statistički značajnih razlika u ulozi odgojitelja u aktivnostima u različitim objektima u kojem se aktivnosti provode, ovisno o trajanju aktivnosti u nekom centru igara. Utvrdili smo i povezanost i razlike u uključenosti djece u aktivnost te u ulozi odgojitelja, za sve objekte kojima se aktivnosti provode zajedno, u odnosu na fazu trajanja aktivnosti. Uloga odgojitelja je najaktivnija, a broj uključene djece najveći u prvih 15-ak minuta trajanja aktivnosti. Konačno, utvrdili smo mali broj statistički značajnih povezanosti između broja uključene djece u centre aktivnosti te uloge odgojitelja, za sve objekte kojima se aktivnosti provode zajedno, u različitim fazama trajanja aktivnosti.

Psihološki aspekti boja su podložni subjektivnim tumačenjima, ali je dokazano da boje utječu na ponašanje na više načina. S druge strane, prethodna istraživanja su pokazala da se preferencije boja razlikuju kod predškolske djece interindividualno i sociokulturalno, dok preferencije u funkciji dobi i spola nisu toliko naglašene. Cilj istraživanja bio je utvrđivanje relacija preferencije za zamišljene boje i nekih karakteristika predškolske djece. Ispitano je 140 djece dobi 5.5-7 godina iz dva dječja vrtića u Zagrebu. Utvrđene su određene spolne razlike u preferenciji (omiljenih i najenomiljenijih) boja. Pokazalo se da preferencija za «tople» ili «hladne» boje nije nedvosmisleno povezana s karakteristikama koje se odnose na stanje pobuđenosti, odnosno inhibiranosti. Vrlo je mali broj značajnih povezanosti između (najviše i najmanje) preferiranih boja kod djece, i uratka u testovima vizuomotonih sposobnosti te neverbalne inteligencije i dobi djece. U pogledu problematike zamišljenih boja potrebna su dalja istraživanja.

Cilj istraživanja bio je utvrditi koliko bitnu ulogu psiholozi (poglavito predškolski) imaju u procjeni pripremljenosti djeteta za polazak u osnovnu školu. Odnosno, nastojali smo utvrditi neke karakteristike rada predškolskih psihologa pri procjeni psihofizičke zrelosti djece za školu. Na temelju rezultata, utvrdili smo da procjenu zrelosti za školu svih školskih obveznika provodi 50% predškolskih psihologa, dok 47% njih vrši procjenu samo za djecu s posebnim potrebama. Predškolski psiholozi najčešće koriste testove pripremljenosti za školu: Ravennove progresivne matrice u boji (CPM), Bender-Gestalt test (LB-R) te Goodenough test crteža ljudske figure (GE). Stručna mišljenja za svu djecu piše 17 % psihologa, a 80 % psihologa piše mišljenja samo za pojedinu djecu. Čak 80% psihologa daje stručno mišljenje o djeci njihovim roditeljima, 53% domu zdravlja, 40% osnovnim školama. Pri davanju stručnog mišljenja o psihofizičkoj zrelosti djeteta za školu psiholog najčešće surađuje sa odgajateljima, a zatim roditeljima. U samo 32% komisija za procjenu sposobnosti djeteta za polazak u školu sudjeluje psiholog (2% vrtićkih psihologa, 27% školskih i 2% iz doma zdravlja). Čak 68% komisija djeluje bez psihologa. Predškolski psiholozi prosječno procjenjuju da 6% djece godišnje nije psihofizički zrelo za upis u školu, dok komisije za procjenu pripremljenosti djeteta za školu daju odgodu upisa za nešto manji broj (5%) djece, iz čega se može «iščitati» blaga tendencija upisa djece koja možda nisu još psihofizički zrela. Dane su smjernice za poboljšanje postojećeg stanja.

Rad psihologa u predškolskim ustanovama slijedi suvremene pedagoške trendove a ujedno je dosljedno psihologijskoj znanstvenoj tradiciji. Istovremeno, on teži i funkcionalnom praktičnom djelovanju. Temeljne funkcije predškolskog psihologa jesu: prevencija (procjena, identifikacija, edukacija) te rana intervencija (poduzimanje mjera). Međutim, mnoštvo definiranih radnih zadaća, s velikim brojem različitih suradnika i oblika rada, ima loš utjecaj na psihologa, osobito početnika. U toj situaciji, on može izgubiti jasan uvid u strukturu i smisao radnih zadaća a odatle i svojih kompetencija povezanih s njihovim uspješnim izvršavanjem. Stoga u ovom radu dajemo teorijski model u kojem se sve radne zadaće i načini njihova izvršavanja strukturiraju u odnosu na dvije temeljne funkcije psihologa u predškolskim ustanovama (najčešće dječjim vrtićima): prevenciju i intervenciju. Preventivni programi, edukacija (roditelja i odgojitelja) i praćenje razvoja sve djece dijelovi su prevencije, dok je dijagnostika specifičnih posebnih potreba, savjetovanje odnosno direktna terapija utvrđenih posebnih potreba djece sastavni dio rane intervencije. Katkad iste metode rada mogu biti korisne i za prevenciju i za intervenciju.

Pretpostavili smo da odgojiteljice koje su emocionalno kompetentnije, empatičnije i maštovitije vjerojatno i doživljavaju manje stresa na poslu. Za provjeru ove temeljne hipoteze, ispitali smo mogućnost predviđanja doživljavanja stresa odgojitelja na osnovi dimenzija empatije i mašte, te dimenzija emocionalne kompetencije. Ispitali smo sve odgojiteljice Dječjeg vrtića „Zvončić“ i Dječjeg vrtića „Radost“ u Zagrebu te Dječjeg vrtića „Sisak Novi“ u Sisku (N = 102), primijenivši mjerne instrumente za mjerenje stresa odgojiteljica, upitnik empatije i mašte, te emocionalne kompetencije. Utvrdili smo da postoji statistički značajna mogućnost predviđanja ukupnog stresa odgojitelja na osnovi dimenzija empatije i mašte. Rezultat na skali empatije dobar je prediktor stresa. Međutim, nije pronađena i značajna mogućnost prognoze specifične varijable opći stres na temelju empatije i mašte, kao ni mogućnost predviđanja ukupnog stresa odgojitelja na osnovi dimenzija emocionalne kompetencije. Dane su i smjernice za buduća istraživanja., We have assumed that pre-school teachers, who are emotionally more competent, empathic and imaginative, probably experience less stress at work. To check this basic hypothesis, we tested the possible stress anticipation of pre-school teachers in terms of dimensions of empathy, imagination, and emotional competence. We questioned all the kindergarten teachers in Kindergarten "Zvončic" and Kindergarten "Radost" in Zagreb, and Kindergarten "Sisak Novi“ in Sisak (N = 102), applying stress measuring instruments in order to test stress in pre-school teachers, a questionnaire of empathy and imagination, and emotional competence. We found that there was a statistically significant ability of teachers to predict the overall stress based on empathy and imagination. The result on the scale of empathy is a good predictor of stress. However, no significant opportunity to predict specific variables of general stress on the basis of empathy and imagination has been found, neither the ability to predict the overall stress of pre-school teachers based on dimensions of emotional competence. The guidelines for future research have been given.

Pretpostavili smo da odgojiteljice koje su emocionalno kompetentnije, empatičnije i maštovitije, vjerojatno i doživljavaju manje stresa na poslu. Za provjeru ove temeljne hipoteze, ispitali samo mogućnost predviđanja doživljavanja stresa odgojitelja na osnovi dimenzija empatije i mašte, te dimenzija emocionalne kompetencije. Ispitali smo sve odgojiteljice Dječjeg vrtića „Zvončić“ i Dječjeg vrtića „Radost“ u Zagrebu te Dječjeg vrtića „Sisak Novi“ u Sisku (N = 102), primijenivši mjerne isnstrumente za mjerenje stresa odgojiteljica, upitnik empatije i mašte, te emocionalne kompetencije. Utvrdili smo da postoji statistički značajna mogućnost predviđanja ukupnog stresa odgojitelja na osnovi dimenzija empatije i mašte. Rezultat na skali empatije dobar je prediktor stresa. Međutim, nije pronađena i značajna mogućnost prognoze specifične varijable opći stres na temelju empatije i mašte, kao ni mogućnost predviđanja ukupnog stresa odgojitelja na osnovi dimenzija emocionalne kompetencije. Dane su i smjernice za buduća istraživanja.

U radu se razmatraju motivacijski faktori u kreiranju kulture vrtića koja potiče podizanje radne učinkovitosti različitih profila zaposlenika u predškolskim ustanovama, na temelju aktualnih službenih dokumenata. Izgleda da u predškolskim ustanovama ne postoji dovoljno velik pomak u mogućnosti poticanja motivacije zaposlenika za rad, u odnosu na stanje s kraja 1980-ih godina. Zato bi prvenstveno na razini države (dakle zakonski) bilo poželjno dati veću samostalnost konkretnoj predškolskoj ustanovi u kreiranju vlastitih operacionalizacija pokazatelja radnog učinka za konkretno radno mjesto, a s ciljem poboljšanja motiviranosti za rad, te posljedično boljih rezultata rada. A u skladu s tim, važno bi bilo definirati i pravednu i transparentnu politiku raspodjele. Na razini predškolske ustanove, bilo bi poželjno da pokazatelji radnog učinka budu što usklađeniji s potrebama djece i roditelja (korisnika usluga), dok bi nagrade za povećano zalaganje zaposlenika morale biti jasno asocirane s ulaganjem napora (trudom, savjesnim obavljanjem radnih zadaća). U ovom su radu date samo indicije i smjernice za utvrđivanje aktualnog stanja poticajnosti sustava nagrađivanja na radni učinak. Za preciznije planiranje poboljšanja motivacijskih uvjeta rada u predškolskim ustanovama potrebne su puno detaljnije empirijske studije.

Donošenje strategije za efikasnu prevenciju cesto je funkcionalnije nego rad na pojedinacnim slucajevima. U svrhu osiguranja zdravog razvoja predškolske djece, osmišljen je opci preventivni program s kvalitetno programiranim i planiranim kineziološkim aktivnostima. Opci kratkorocni cilj programa je poticanje cjelokupnog psihofizickog razvoja djece, dok mu je dugorocni cilj stjecanje korisnih i zdravih navika življenja. Osnovni oblik provodenja ovakvog programa je igraonica. Detaljno su opisani principi ustroja igraonica s ineziološkim sadržajima, ciljevi programa, sadržaji rada i oblici njegova provodenja, neki postignuti rezultati, te implikacije na ogucnost djetetovog bavljenja kineziološkim aktivnostima u buducnosti.

Izvršena je pilot-provjera pristupa dječjim kompetencijama iz kantona Bern kod djece u mješovitim dobnim skupinama Dječjeg vrtića &laquo ; Trnoružica&raquo ; u Zagrebu, primjenom Kataloga ciljeva učenja. Usprkos velikim dobnim razlikama djece te različito odabranim razinama za vrednovanje kompetencija, može se utvrditi da se djeca unutar određene odgojne grupe mogu razlikovati prema statusu razvijenosti pojedinih vrsta kompetencija. Mogu se utvrditi i veće razlike u rezultatima statusa dječjih kompetencija u tri područja na početku i kraju razdoblja njihovog specifičnog poticanja. Zbog karakteristika prigodno odabranog uzorka ispitanika, proizvoljnog izbora razine procjenjivanih kompetencija, te odsustva kontrolne grupe, rezultati ne omogućuju generalizaciju. Međutim, svejedno se može reći da Katalog ciljeva učenja može vjerojatno biti koristan instrument za praktični rad odgajatelja.

Pojmovi «dobar», «loš» i «zao», često predstavljaju bitnu osnovicu moralnog razvoja djeteta. Kod djece predškolske dobi, doživljaj ovih pojmova ovisi o karakteristikama kognitivnog i emocionalnog, te socijalnog razvoja djeteta. Međutim, značajnu ulogu u formiranju djetetovog doživljaja ovih pojmova imaju osobe koje dijete odgajaju: roditelji, članovi uže obitelji i rodbine, te odgojitelji u dječjem vrtiću. Osnovni cilj ovog rada je utvrđivanje karakteristika djetetovog doživljaja pojmova «dobar», «loš» i «zao», s aspekta karakteristika i ponašanja osoba koje se mogu opisati tim pojmovima. Ispitano je 52 djece iz DV «Maslačak» u Zaprešiću, starije vrtićke dobi (5, 5 do 7 godina), koji su redoviti polaznici vrtića. Primijenjen je Upitnik SERGIOLEONE s 156 varijabli istraživanja opisuju karakteristike osoba te ponašanja koja se mogu opisati pridjevima DOBAR LOŠ ZAO. Metoda obrade podataka: aritmetičke sredine i standardne devijacije, ANOVA, Pearsonove korelacije. Svi pojmovi se općenito više definiraju afirmativno (dakle, ne kroz negaciju), te na temelju aktivnosti. Međutim, pronađene su statistički značajne razlike u doživljaju pojmova «dobar», «loš» i «zao». Najveća razlika je redovito pronađena između doživljaja pojmova DOBAR i ZAO, dok je status pojma LOŠ katkad bliskiji DOBAR, a katkad ZAO. Premda istraživanje ima ograničenja u mogućnosti generalizacije, da se zaključiti sljedeće: • postoji značajna razlika u doživljaju pojmova «dobar», «loš» i «zao», kod djece predškolske dobi, • dječaci i djevojčice podjednako doživljavaju te pojmove, • ovi pojmovi su još nedovoljno jasno definirani kod predškolske djece.

Glavni problem ovog istraživanja je: konstruirati i utvrditi metrijske karakteristike u pilot- verziji upitnika za procjenu fonološke svjesnosti. Utvrđena je pouzdanost te faktorska struktura upitnika te ispitana povezanost upitnika s dimenzijama razvojnih kompetencija predškolske djece, te dva upitnika spremnosti djeteta za polazak u školu. Ispitan je prigodni uzorak sve predškolske djece koja su bili školski obveznici u idućoj školskoj godini (72), iz odgojnih skupina Dječjeg vrtića « ; Trnoružica» ; u Zagrebu, primjenom Upitnika fonološke svjesnosti (UFS), Santa Barbara zdravi start upitnik za odgajatelje (SBZSZO), Ravenovim progresivnim matricama u boji te Grafičkim testom perceptivne organizacije (Bender-Santucci). Utvrđeno je da Upitnik fonološke svjesnosti (UFS) posjeduje vrlo zadovoljavajuće metrijske karakteristike, a značajno je povezan i s razvojnim kompetencijama , i s perceptivnom organizacijom, a nešto u manjoj mjeri i s neverbalnom inteligencijom. Dane su implikacije za praktični rad.

Glavni problem ovog istraživanja je: utvrditi razlike u stavovima prema inkluziji djece s teškoćama u vrtiću prije i nakon edukacije o inkluziji. Ispitan je prigodni uzorak odgajatelja i pedagoga u Centru za predškolski odgoj u Osijeku, primjenom upitnika Predodžbe stručnjaka o inkluziji djece s teškoćama u razvoju. Utvrđene su značajne razlike u stavovima prije i nakon edukacije, u pet skupina varijabli: razumijevanje filozofije odnosno kriterija inkluzije, ublažavanje negativnih stavova prema inkluziji, razumijevanje utjecaja stručnih i osobnih kapaciteta odgajatelja i roditelja kao sudionika procesa na rad u uvjetima inkluzije, razumijevanje i prihvaćanje kriterija odgojno - obrazovnog rada u uvjetima inkluzije te razumijevanje važnosti timskog rada.

Glavni problem ovog istraživanja bio je utvrditi povezanost između tri grupe varijabli: fonološke svjesnosti, djetetovih kompetencija za polazak u školu, te dva testa za pripremljenosti za polazak u osnovnu školu. Ispitan je prigodni uzorak sve predškolske djece koja su bili školski obveznici u idućoj školskoj godini (72), iz odgojnih skupina Dječjeg vrtića «Trnoružica» u Zagrebu, primjenom Upitnika fonološke svjesnosti (UFS), Santa Barbara zdravi start upitnik za odgajatelje (SBZSZO), Ravenovim progresivnim matricama u boji te Grafičkim testom perceptivne organizacije (Bender-Santucci). Utvrđena je značajna međusobna povezanost između sve tri grupe varijabli: fonološke svjesnosti, djetetovih kompetencija za polazak u školu, te neverbalne inteligencije i vizuomotornih sposobnosti. Međutim, daljnja istraživanja ovih povezanosti su neophodna, na većem uzorku ispitanika.

Donošenje strategije za efikasnu prevenciju cesto je funkcionalnije nego rad na pojedinacnim slucajevima. U svrhu osiguranja zdravog razvoja predškolske djece, osmišljen je opci preventivni program s kvalitetno programiranim i planiranim kineziološkim aktivnostima. Opci kratkorocni cilj programa je poticanje cjelokupnog psihofizickog razvoja djece, dok mu je dugorocni cilj stjecanje korisnih i zdravih navika življenja. Osnovni oblik provodenja ovakvog programa je igraonica. Detaljno su opisani principi ustroja igraonica s ineziološkim sadržajima, ciljevi programa, sadržaji rada i oblici njegova provodenja, neki postignuti rezultati, te implikacije na ogucnost djetetovog bavljenja kineziološkim aktivnostima u buducnosti., Making efficient prevention strategy is often more functional than working on individual cases. A general preventive program with qualitative programmed and planned kinesiological activities was considered for the purpose of insuring healthy development of reschool children. The general short-term aim of the program is to stimulate child psychosomatic development as a whole. The long-term aim is to accept useful and healthy habits important for living. The basic form of the program realisation is a workshop (play shop). Basic principles of the organization workshops with sport contents are described in detail, as well as the program's realization aims and forms, some achieved results, and implications on the choices for a child’s involvement in kinesiological activities in the future.

Cilj istraživanja bio je ispitivanje sadržaja i razloga zbog kojih djeca predškolske dobi preferiraju gledati određene sadržaje odnosno likove na televizijskom programu. Ispitan je prigodni uzorak djece srednje i starije vrtićke dobi iz Dječjeg vrtića «Cvrčak» iz Solina, te Dječjeg vrtića «Maksimir» iz Zagreba (N = 77). Utvrđena je zastupljenost pojedinih kategorija sadržaja koje preferiraju djeca, te u kolikoj su mjeri različite kategorije sadržaja razlog sviđanja, odnosno nesviđanja sadržaja djeci. Također, utvrđena je i zastupljenost u smislu procjene stupnja destruktivnosti, odnosno konstruktivnosti sadržaja na televiziji koje djeca preferiraju ili ne preferiraju. Prema rezultatima, razlozi sviđanja pojedinih televizijskih sadržaja češće su događanja ili osobe koje se mogu procijeniti kao konstruktivne, dok su razlozi nesviđanja češće destruktivni. Razlozi nesviđanja pojedinog sadržaja su najčešće radnje odnosno ponašanja koja se u televizijskom sadržaju prikazuju, dok su razlozi sviđanja pojedinih likova češće njihove osobine, nego radnje odnosno ponašanja. Najčešći razlozi sviđanja televizijskog sadržaja u cijelosti (ne samo lika koji im se sviđa) su «akcije» koje on provodi, odnosno njegova osobna atraktivnost. Utvrđena je statistički značajna povezanost između spola i preferencije destruktivnih ponašanja likova iz televizijskih sadržaja: dječaci više vole destrukciju, a djeca u funkciji kronološke dobi preferiraju nešto konstruktivnije sadržaje. Premda rezultati pokazuju poželjne odgojne trendove, prevladavanje konstruktivnih nad destruktivnim elementima, daleko je od ohrabrujućeg.

Predškolski sustav, odnosno vrtić, nema jasnu definiciju kriterija izlaganja djece medijima. Isto tako, nema jasnih i dogovorenih kriterija vezanih uz fotografiranje djece u aktivnostima u vrtiću, eventualnom stavljanju fotografija djece na Internet i njihovom korištenju u izdavačkoj djelatnosti. To nas je to potaklo na provedbu istraživanja, s ciljem utvrđivanja postojećeg stanja u dječjim vrtićima Grada Zagreba i Zagrebačke županije u pogledu fotografiranja djece u vrtiću i javnog izlaganja tih fotografija. Premda su rezultati u principu optimistični, dane su sugestije za jedinstveni stav u tom pogledu, pogotovo u pogledu praktičnih svakodnevnih situacija u dječjim vrtićima.

Glavni problem ovog istraživanja je: utvrditi povezanost između rezultata između razvojnih kompetencija predškolske djece te razvojnih teškoća, koje su indikatori pripremljenost djece za polazak u osnovnu školu. Ispitan je prigodni uzorak predškolske djece iz odgojnih skupina Dječjeg vrtića &laquo ; Maksimir&raquo ; u Zagrebu, primjenom upitnika razvojnih poteškoća (URP) te upitnika školskih kompetencija (USK). Utvrđena je značajna povezanost između ova dva skupa varijabli, koja tumači interakciju naročito između spoznajnih, socio-emocionalnih i komunikacijskih kompetencija te razvojnih poteškoća. Dane su implikacije za praktični rad.

Pojmovi «dobar», «loš» i «zao», često predstavljaju bitnu osnovicu moralnog razvoja djeteta. Kod djece predškolske dobi, doživljaj ovih pojmova ovisi o karakteris¬tikama kognitivnog i emocionalnog, te socijalnog razvoja djeteta. Međutim, značajnu ulogu u formiranju djetetovog doživljaja ovih pojmova imaju osobe koje dijete odgaja¬ju: roditelji, članovi uže obitelji i rodbine, te odgojitelji u dječjem vrtiću. Osnovni cilj ovog rada je utvrđivanje karakteristika djetetovog doživljaja poj¬mova «dobar», «loš» i «zao», s aspekta karakteristika i ponašanja osoba koje se mogu opisati tim pojmovima. Ispitano je 52 djece iz DV «Maslačak» u Zaprešiću, starije vr¬tićke dobi (5,5 do 7 godina), koji su redoviti polaznici vrtića. Primijenjen je Upitnik SERGIOLEONE s 156 varijabli istraživanja opisuju karakteristike osoba te ponašanja koja se mogu opisati pridjevima DOBAR LOŠ ZAO. Metoda obrade podataka: aritme¬tičke sredine i standardne devijacije, ANOVA, Pearsonove korelacije. Svi pojmovi se općenito više definiraju afirmativno (dakle, ne kroz negaciju), te na temelju aktivnosti. Međutim, pronađene su statistički značajne razlike u doživlja¬ju pojmova «dobar», «loš» i «zao». Najveća razlika je redovito pronađena između do¬življaja pojmova DOBAR i ZAO, dok je status pojma LOŠ katkad bliskiji DOBAR, a kat¬kad ZAO. Premda istraživanje ima ograničenja u mogućnosti generalizacije, da se za¬ključiti sljedeće: (1) postoji značajna razlika u doživljaju pojmova «dobar», «loš» i «zao», kod djece predškolske dobi; (2) dječaci i djevojčice podjednako doživljavaju te pojmove; (3) ovi pojmovi su još nedovoljno jasno definirani kod predškolske djece., Conceipts «good», «bad» and «evel» are often important base of child's moral development. At pre-school children, experience about these concepts depends about characteristics of the cognitive, social and emotional development. However, the important role in forming child's experience about these concepts have persons involved in child's early education: parents, other family members, teachers in the kindergarten. The main aim of this research is to find characteristics of child's experience the concepts «good», «bad» and «evel», from the aspect of the characteristics at persons who could be described with these concepts. 52 children, aged from 5,5 to 7, from DV «Maslacak» in Zapresic were examined. A questionnaire SERGIOLEONE was applied, with 156 variables that describe personal characteristics and behaviours that could be described as «good», «bad» and «evel». Methods for dana analysis: arithmetical means and standard deviations, ANOVA, Pearson's correlations. All elaborated concepts were more described afirmative, in general (hence, not with negation), and using activities. However, several statistical significant differences in experience cencepts «good», «bad» and «evel» were found. Maximal diference is generally found between the experience concepts GOOD and EVEL, while the status of the concept BAD is sometimes closer to GOOD, sometimes to BAD. Despite the fact that research has some limitations in possibility of the generalization, could be concluded as following: (1) significant difference is found, in children's experience «good», «bad» and «evel»; (2) boys and girls simmilar experienced these concepts; (3) these concepts weren't clear defined at the pre-school children., I concetti “buono”, “cattivo” e “malvagio” spesso rappresentano la base dello sviluppo morale del bambino. Nel bambino in età prescolare l’esperienza vissuta di questi concetti dipende dalle caratteristiche del suo sviluppo cognitivo, emozionale e sociale. D’altra parte, un ruolo rilevante nella formazione di tali concetti hanno le persone che educano il bambino: i genitori, i membri della famighlia ristretta, i parenti, nonché gli educatori della scuola dell’infanzia. L’obiettivo di questo saggio è constatare le caratteristiche dell’esperienza vissuta dei bambini riguardo ai concetti “buono”, “cattivo” e “malvagio” a partire dagli aspetti del comportamento delle persone che si possono descrivere con questi concetti. I soggetti dell’inchiesta sono 52 bambini della scuola dell’infanzia “Maslačak” di Zaprešić, del gruppo dei grandi (da 5,5 a 7 anni) che frequentano regolarmente la scuola. È stato usato il questionario SERGIOLEONE con 156 variabili che descrivono le caratteristiche delle persone nonché i comportamenti che si possono definire con gli aggettivi BUONO, CATTIVO, MALVAGIO. Il metodo di elaborazione dei dati è: media aritmetica, deviazione standard, ANOVA, correlazione di Pearson. Tutti i concetti vengono definiti in forma affermativa (non in quella negativa) nonché in base ad attività concrete. Sono state trovate differenze statisticamente significative nell’esperienza vissuta riguardante i concetti “buono”, “cattivo” e “malvagio”. La differenza più grande è stata trovata fra i concetti buono e malvagio, mentre lo status del concetto di cattivo è, a volte più vicino a quello di BUONO, a volte a quello di MALVAGIO. Benché ci sono dei limiti nella possibilità di trarre conclusioni generali, possiamo concludere che: (1) tra i bambini in età prescolare esiste una differenza significativa nella percezione dei concetti di “buono”, “cattivo” e “malvagio”; (2) i bambini e le bambine percepiscono allo stesso modo le esperienze vissute dei concetti “buono”, “cattivo” e “malvagio”; (3) questi concetti vengono definiti in modo poco chiaro dai bambini in età prescolare.

Postmoderno globalno društvo obilježeno ubrzanim tehnološkim i znanstvenim napretkom, i posljedično, sve bržim zastarijevanjem znanja, kao imperativ nameće novu vrstu obrazovnih kompetencija, sve više baziranih na računalnim tehnologijama. U tom kontekstu obrazovanje dobiva posve nov oblik, karakter i cilj: cjeloživotno učenje kao trajni i neprekinuti učeći odnos. Cilj je istraživanja bio utvrditi kako predškolski pedagozi koriste računalne tehnologije u svojem radu i mogu li se, na temelju rezultata istraživanja utvrditi smjernice za buduće korištenje računalnih tehnologija u poslu predškolskog pedagoga. Istraživanjem je obuhvaćena 21 predškolska pedagoginja iz Zagreba i Zagrebačke županije, a primijenjen je upitnik Cyberpedagog od ukupno 12 pitanja (71 varijabla). Usprkos ograničenjima istraživanja, prvenstveno u pogledu malog broja ispitanika, na temelju dobivenih rezultata izgleda opravdano pretpostaviti da računalo olakšava rad pedagogu i da je potrebno poticati razvoj vještina korištenja računala uopće, a posebno specifičnih njegovih načina primjenjivih u poslu predškolskog pedagoga.

Cilj istraživanja bio je konstrukcija dva priručna mjerna instrumenta kojim psiholog, na temelju procjena odgajatelja iz odgojnih grupa u kojima djeca borave, dolazi do podataka o bitnim karakteristikama djetetove pripremljenosti za polazak u osnovnu školu. Također, razmotrena je mogućnost stvaranja skraćenih verzija oba mjerna instrumenta. Postupkom faktorske analize dobiveno je 7 faktora prvog reda te jedan faktor drugog reda kod Upitnika odstupanja od spremnosti za polazak u školu. Postupkom faktorske analize dobiveno je 10 faktora prvog reda te dva faktora drugog reda kod Upitnika psihosomatskih obilježja bitnih za polaženje u školu, uvjetno nazvanih MOTORIČKO-EMOCIONALNI, te SPOZNAJNO-GOVORNI. Na temelju tih rezultata, načinjene su reducirane verzije ova dva mjerna instrumenta: od 21 čestice i dvije skale za Upitnik psihosomatskih obilježja, te od 9 čestica i jednom skalom za Upitnik odstupanja od spremnosti za polazak u školu.

Specijalizirani, odnosno djeci i njihovoj dobi prilagođeni, programi predstavljaju osnovu čijom se nadogradnjom širi i obogaćuje ponuda različitih – odgojnih i drugih – programa u dječjim vrtićima. Usto, oni i ispunjavaju osnovne zadaće predškolskog odgoja poticanjem cjelokupnog psihofizičkog razvoja svakog pojedinog djeteta. Usporedbom postignutih efekata i polazišta koncipiranja programa, od početka realizacije do danas, može se utvrditi da polazišta programa vjerojatno rezultiraju željenim efektima: djeca stječu temeljne spoznaje o talijanskom jeziku, učeći kroz igru, a to rezultira i zadovoljstvom roditelja. Podjednaki podaci o tome dobiveni su iz tri izvora: djece, roditelja i odgajatelja. Postojanje programa ranog učenja talijanskog jezika čest je razlog zbog kojeg se djeca i upisuju u naš vrtić.

Uloga predškolskog psihologa je dominantno preventivna. Poslovi i radne zadaće predškolskog psihologa obuhvaćaju velik broj međusobno vrlo različitih radnih zadataka, vezanih uz veći broj različitih radnih struktura u dječjem vrtiću, uz neizostavne zadaće vezane uz samu predškolsku djecu. Upotreba računala je nedvojbeno unaprijedila, ubrzala, i višestruko učinila kvalitetnijim rad u mnogim područjima ljudske djelatnosti u posljednjih pedesetak godina, pa nema razloga vjerovanju da je posao psihologa u dječjem vrtiću izuzetak. Cilj istraživanja bilo je razmatranje nekih karakteristika korištenja računala u poslu predškolskih psihologa. Ispitano je ukupno 28 predškolskih psihologa s područja Zagreba i Zagrebačke županije, 27 ženskog i 1 muškog spola, a primijenjen je anketni upitnik nazvan je radnim naslovom Upitnik Cyberpsy od ukupno od 12 pitanja (71 varijable). Na temelju dobivenih rezultata, izgleda opravdano pretpostaviti da računalo olakšava rad psihologu, i da mu omogućuje kvalitetniji i opsežniji rad u različitim područjima njegova djelovanja, korištenje više metoda rada, ali i češći osjećaj osobne i stručne kompetencije. Zato je u budućnosti potrebno poticati razvoj vještina korištenja računala uopće, a posebno specifičnih načina uporabe računala u radu predškolskog psihologa., The role of the pre-school psychologist is predominantly preventive. The work and the tasks of the pre-school psychologist include a large number of different activities done in cooperation with many other employees in the kindergarten, as well as some unavoidable tasks related to the pre-school children themselves. The use of computer undoubtedly improved the quality of work in many areas in the last fi fty years, thus there is no reason to doubt that it will bear the same signifi cance in the work of pre-school psychologist. The aim of this research was to consider some characteristics of using computer in the work of pre-psychologists. Subjects of the research were 28 pre-school psychologists from Zagreb and the Zagreb County, 27 female and 1 male. The applied questionnaire was Cyberpsy, was made of 12 questions (and 71 variables). The given results support the hypothesis that computer makes psychologist’s work easier. It enables him to work with better quality and on a larger-scale, in different areas of his work. It enables him also to use a variety of working methods, and gives him a more frequent feeling of competence, both as an individual and as an expert. Therefore, it is necessary to stimulate developing computer skills in general, and especially the specifi c modes of using computer in the work of preschool psychologist.

Uloga predškolskog psihologa je dominantno preventivna. Poslovi i radne zadaće predškolskog psihologa obuhvaćaju velik broj međusobno vrlo različitih radnih zadataka, vezanih uz veći broj različitih radnih struktura u dječjem vrtiću, uz neizostavne zadaće vezane uz samu predškolsku djecu. Upotreba računala je nedvojbeno unaprijedila, ubrzala, i višestruko učinila kvalitetnijim rad u mnogim područjima ljudske djelatnosti u posljednjih pedesetak godina, pa nema razloga vjerovanju da je posao psihologa u dječjem vrtiću izuzetak. Cilj istraživanja bilo je razmatranje nekih karakteristika korištenja računala u poslu predškolskih psihologa. Ispitano je ukupno 28 predškolskih psihologa s područja Zagreba i Zagrebačke županije, 27 ženskog i 1 muškog spola, a primijenjen je anketni upitnik nazvan je radnim naslovom Upitnik Cyberpsy od ukupno od 12 pitanja (71 varijable). Na temelju dobivenih rezultata, izgleda opravdano pretpostaviti da računalo olakšava rad psihologu, i da mu omogućuje kvalitetniji i opsežniji rad u različitim područjima njegova djelovanja, korištenje više metoda rada, ali i češći osjećaj osobne i stručne kompetencije. Zato je u budućnosti potrebno poticati razvoj vještina korištenja računala uopće, a posebno specifičnih načina uporabe računala u radu predškolskog psihologa.

Redoslijed rođenja djeteta najčešće nije nebitan podatak u razmatranjima različitih karakteristika djece i odraslih. Pripremljenost djeteta za školu obuhvaća adekvatnu razinu razvijenosti fizičkih, motoričkih, govornih, spoznajnih, socio- emocionalnih karakteristika, kao i zahtjeva vezanih uz adekvatni stupanj samostalnosti. U ovom istraživanju školski obveznici bili su ispitani prvenstveno psihologijskim testovima, odnosno procjenama logopeda o zadovoljavajućem odnosno nezadovoljavajućem govorno-jezičnom statusu djeteta. Osnovni cilj istraživanja bio je utvrđivanje statusa djece u intelektualnim i grafomotoričkim karakteristikama, odnosno procjenama govorno-jezičnog statusa, te povezanosti tih karakteristika s redoslijedom rođenja djeteta. Ispitanici su bili školski obveznici iz odgojnih skupina Dječjeg vrtića "Trnsko" u Zagrebu, ukupno 92 ispitanika (45 dječaka i 47 djevojčica), dobi od 5.9 do 7.5 godina, neujednačeni po socio-ekonomskom statusu i drugim karakteristikama. Sva djeca su bili polaznici redovnog 10-satnog programa dječjeg vrtića. Utvrđeni su bruto-rezultati u testovima Goodenough test crtež ljudske figure, Test Lorette Bender – Razvojni princip ocjenjivanja, Ravennove progresivne matrice, te govorno-jezični status djece. Izračunate su aritmetičke sredine, standardne devijacije rezultata, te korelacije između varijabli. U odnosu na dobivene korelacije, izgleda da nema podrške pretpostavci da rezultati mogu ukazivati intelektualnu, grafomotornu superiornost prvorođenih, što se odražava i na području govora, ali i u relaciji s kronološkom dobi djece. Osnovni razlog tome može biti dob u kojoj se djela uspoređuju, tj. mogućnost da mlađa djeca brže napreduju učeći od starijih, u predškolskoj dobi, ali ne i kasnije.

Ljubav je vrlo kompleksno čuvstvo, kojem prethodi zaljubljivanje. U funkciji psihofizičkog razvoja djeteta, preduvjet prvog zaljubljivanja je odgovarajuća maturacija u cijelom nizu razvojnih aspekata. Podjednako je važna razina razvijenosti dječjih čuvstava (emocija), s naglaskom na osjećaj privrženosti, potom socijaliziranost, svijest o sebi i drugima, govorna komunikacija. Na temelju iskustava autora u radu s predškolskom djecom, te podataka iz literature, domišljene su hipoteze o karakteristikama koje su vjerojatni korelati dječje zaljubljenosti. Tako je primjerice pretpostavljeno je da bi socijalno kompetentnija i fizički atraktivnija djeca mogla češće biti birana kao objekt dječje zaljubljenosti. S druge strane, vjerojatna je pozitivna povezanost popularnosti pojedinog djeteta u grupi djece, s poželjnošću tog djeteta kao objekta zaljubljenosti kod djece u istoj odgojnoj grupi vrtića. U tom slučaju mora se uzeti u obzir da mnogi faktori, uključujući socijalne i kognitivne vještine, osobine ličnosti i socijalne faktore, imaju utjecaj na popularnost i nepopularnost djeteta u grupi. Također, neki kognitivni faktori povezani s popularnošću su: sposobnost prepoznavanja potreba i emocija prijatelja i adekvatno odgovaranje na njih, druželjubivost, otvorenost, sklonost percipiranju drugih kao prijateljskih. Analogno, svi ovi faktori mogli bi pozitivno korelirati s dječjim ljubavima. Kao opći cilj istraživanja postavljeno je ispitivanje faktora za koje je pretpostavljeno da bi mogli biti povezani s dječjim zaljubljivanjem. Ispitano je 172 ispitanika u 3 dječja vrtića, 2 u Zagrebu i jedan u Zaprešiću, a prikupljeni su podaci o spolu i dobi djece, te procijenjene različite karakteristike djece u koju se djeca zaljubljuju (objekti zaljubljenosti). Varijable koje direktno procjenjuju dječju zaljubljenost prikupljeni su uz pomoć posebno formuliranog Upitnika MJackson od 10 čestica, na kojeg su usmeno odgovarala djeca. U obradi rezultata, izuzev deskriptivne statistike, izračunate su Pearsonove korelacije svih varijabli, te proveden niz t-testova, za utvrđivanje razlika između djece koja jesu ili nisu aktualno zaljubljena, te između manjeg (Zaprešić) i većeg grada (Zagreb). Dobiveni rezultati u značajnoj mjeri podržavaju inicijalne hipoteze.

Cilj istraživanja bio je utvrđivanje stupnja zadovoljstva odgajatelja u odnosu na pojedina područja djelovanja Vrtića, te su dana mišljenja o tome što bi u budućnosti u pojedinim aspektima trebalo poboljšati, i na koji način. Odgajatelji su u prosjeku zadovoljni postojećim stanjem, čak nešto iznad prosjeka, ali predlažu neka poboljšanja. Ona se u principu tiču potrebe osiguranja inicijative samih odgajatelja u još aktivnijem kreiranju vlastitog rada, u svim aspektima, te češće razmjene informacija o utvrđenim stanjima, poduzetim mjerama i povratnim informacijama. Stoga će se u ovom smjeru definirati i bitne zadaće godišnjeg plana Vrtića za iduću pedagošku godinu.

Procjenjivano je inicijalno i finalno stanje subjekata, i utvrđivana mogućnost prognoze varijable OPĆA USPJEŠNOST IGRAČA (na početku i na kraju odvijanja programa) pomoću konativnih, kao i pomoću varijabli “ efikasnosti igre” (inicijalnih). U eksperiment je uključeno ukupno 24 djece-ispitanika(dječaci), dobi (5-7 godina), redovnih polaznika Dječjeg vrtića “ Trnoružica” u Zagrebu, u program igraonice malog nogometa uključenih prema vlastitim željama, odnosno prema opredjeljenjima roditelja.Ispitanici nisu mogli biti izjednačeni po relevantnim faktorima, što istraživanju daje pilot-obilježja. U prosjeku, sve varijable su umjereno pozitivno povezane, s jednim izuzetkom, što može ukazivati na utjecaj programa na cjelovit psihosomatski razvoj djeteta, ali i na moguću realnu povezanost datih obilježja kod predškolske djece. Varijable “ efikasnosti igre” su međusobno više povezane, negoli konativne varijable. Prognoza rezultata u kriteriju OPĆA USPJEŠNOST IGRE (inicijalne i finalne) postupkom multiple regresijske analize, dobra je i statistički značajna i kod prognoze pomoću konativnih, kao i pomoću varijabli “ efikasnosti igre” .

Put od igre do ranog usvajanja stranog jezika zanimljiv je i kreativan odnos djece i odgajatelja. Međutim, važno je ispuniti neke uvjete da bi usvajanje stranog jezika bilo uspješno: dijete to mora željeti, a važno mu je pružati odgovarajuće poticaje koji će ga dovesti do podražaja, dojma i doživljaja. Stoga svaki odgojitelj teži radu u kojem će svako dijete u većoj ili manjoj grupi, a katkad i individualno, doseći postignuće i zadovoljstvo. Kreativna pokretno-ritmička igra ima mnogostruko značenje za stimuliranje psihofizičkog razvoja predškolskog djeteta: utječe na tjelesni, intelektualni, socio-emocionalni razvoj te uvelike pospješuje rano usvajanje stranog jezika u ovoj ranoj predškolskoj dobi. Principi rada pri upoznavanju djeteta sa stranim jezikom putem ritma i pokreta trebaju biti: humanistički, poštujući djetetova prava i individualnost, njegove tjelesne i glazbene psihofizičke mogućnosti i individualne potencijale, te utjecati na stvaranje pozitivne slike o sebi kroz fizičko, psihičko i socijalno ja. Ritam i pokret su stalno u nama i s nama, te su stoga vrlo koristan element u učenju stranog jezika. Putem aktivnosti ritma i pokreta dijete razvija sve aspekte psihofizičkog razvoja, a potencijalno i rano učenje stranog jezika. Naime, aktivnosti ritma i pokreta predškolskom su djetetu interesantni, a asociranjem motoričkih aktivnosti sa spoznajnim i socio-emocionalnim aspektima razvoja dječji razvoj može postati raznovrsniji, i svestraniji.

Problematika Gestalt-terapeuta u psihoterapiji jest proučavanje unutrašnje dinamike ličnosti, u slučajevima kada je tijek uobičajenog terapijskog tretmana onemogućen. Temeljne odlike gestaltističkog pristupa psihoterapiji, navele su autora da pokuša osmisliti neke kriterije pomoću kojih bi se posredstvom umjetničkog stvaralaštva moglo “ proniknuti” u obilježja doživljaja samog stvaraoca. Osmišljeni su tako kriteriji za analizu pismenog stvaralaštva odraslih (književnog i znanstvenog), te likovnog stvaralaštva predškolske djece (kroz Gestalt-Art terapiju), čiju bi praktičnu primjenljivost u dijagnostičke svrhe trebalo tek ispitati.

Provedeno je preliminarno ispitivanje testa Crtež kuće, prema zamislima autora potencijalno korisnog za globalnu procjenu grafomotornog statusa predškolske djece. U tri navrata, ispitano je prvo 68, zatim 77 djece u DV” Trnoružica” , te 93 djece u DV” Mali princ” u Zagrebu, u svrhu odredbe općih karakteristika preliminarne forme testa. Ispitanici su bili ujednačeni po spolu i kronološkoj dobi (od 5.8 do 6.8 godina).Uz paralelnu primjenu Goodenough testa crtež ljudske figure, Grafički test perceptivne organizacije, te test Lorette Bender-razvojni princip ocjenjivanja, utvrđene su deskriptivne karakteristike bruto- rezultata testa, spolne razlike, te psihometrijske karakteristike - pouzdanost, valjanost. Na temelju dobivenih podataka o karakteristikama testa Crtež kuće za predškolce ne može se utvrditi što isti mjeri.Dakle, konstruktna valjanost testa je upitna.Njegovi rezultati najsličniji su rezultatima Grafičkog testa perceptivne organizacije, a ponajmanje sličnosti je prisutno s rezultatima testa Goodenough test crtež čovjeka. Sposobnost da diferencira ranije i kasnije rođenu djecu, može ukazivati na mogućnost korištenja testa Crtež kuće kao okvirnog pokazatelja grafomotornih sposobnosti, odnosno pripremljenosti djeteta za polaženje osnovne škole. Bruto- rezultati testa pokazuju relativno malo raspršenje, što je vjerojatno direktna posljedica malog broja kriterija, te homogenosti uzoraka ispitanika u pogledu kronološke dobi. Distribucija bruto-rezultata testa je približna normalnoj, s jasnom asimetrijom prema većim vrijednostima.Test iskazuje razmjerno visoku pouzdanost, što može biti dijelom posljedica istog procjenjivača u test-retest metodi. Prema očekivanjima, djevojčice su nešto uspješnije od dječaka, mada statistički neznačajno. Međutim, jasno da su nužna daljnja ispitivanja i poboljšanja testa.

Ustrojen je mali projekt stručnog tima DV "Trnoružica" : rock-koncert u prostorima vrtića. Po završetku izvedbe, nakon 24 sata, djeci odgojne skupine GARFIELD, dobi od 3-6 godina života, sugerirano je da prikažu "sebe na rock-koncertu", primjenom tehnike flomastera. Analizirani su radovi ukupno 13 djece. Primijenjeni su u prethodnom radu utvrđeni kriteriji za Gestalt-analizu likovnih radova djece. Analizirani su radovi po slijedećim kriterijima: stupanj "apstraktnosti" ili "realističnosti" crteža, statičnost/dinamičnost sadržaja crteža, zastupljenost drugih ljudskih figura (osim sebe sama), dovršenost ljudskih figura, naglašeni bizarni detalji, izbor boja, izgled vlastitog lika na crtežu: boje, proporcije dijelova tijela, smještaj u prostoru, zastupljenost kontakta između više likova na slici (ako ih ima). Kao problemi istraživanja određeni su: utvrditi opće dominantne karakteristike dječjih crteža, te povezanost među utvrđenim elementima. Na temelju rezultata, izgleda da Gestalt-analiza dječjih crteža može dati neke relevantne podatke o dječjem doživljaju rock-koncerta. Međutim, generalizacija rezultata izvan dometa ovog istraživanja nije moguća.

Razmotrene su neke karakteristike praktičnog rada predškolskog psihologa u dječjem vrtiću u odnosu na zastupljenost pojedinih vrsta zadataka, njihove vremensku zastupljenost i objektivnu bitnost. Ispitano je ukupno 27 predškolskih psihologa s područja Zagreba i Zagrebačke županije, 26 ženskog i 1 muškog spola. Prosječno, ispitani psiholozi su imali 13.5 godina radnog staža, od toga čak 11 u dječjem vrtiću. Prosječan broj skupina (po jednom psihologu) bio je 29, a broj djece po psihologu 689. Anketni upitnik nazvan je radnim naslovom Upitnik Poslovi predškolskog psihologa. Između bitnijih zaključaka, utvrđeno je da nema bitne razlike u odnosu na čestinu obavljanja određenih zadataka i procjene realne bitnosti tih zadataka. U prosjeku, psiholozi izdvajaju upravo onoliko vremena koliko im je potrebno za određenu vrstu zadataka, razmjerno procjeni stupnja njegove važnosti. Također, izdvojila su se dva “ tipa” predškolskih psihologa: “ znanstvenije” orijentirani predškolski psiholozi, koji se više oslanjaju na pismene metode rada (testovi, ankete, prijemni intervju), odnosno “ praktičari” odnosno “ komunikatori” koji preferiraju individualni i grupni rad s raznim strukturama. Dane su i smjernice za budućnost: uz moguća poboljšanja u smjeru optimalnijeg (manjeg) broja djece po predškolskom psihologu, izdvaja se potreba za fleksibilnošću psihologa u odnosu na uvjete rada i osobne preferencije, a s ciljem krajnjeg poželjnog ishoda – učinkovitosti u pogledu preventivnog djelovanja u smislu stvaranja optimalnih preduvjeta za optimalni razvoj djece. Naime, u postojećim uvjetima rada, i sa stanovišta praktičnog utiliteta, nema dileme koja je dominantna uloga predškolskog psihologa: premda njegova uloga može biti i “ terapeutska” , on je prvenstveno i dominantno “ preventivac” .

Bitna odrednica obrazovanja stručnjaka u DV za XXI stoljeće trebala bi hipotetski biti svestranost korištenja istih sadržaja i aktivnosti koje djeca provode za različite svrhe ili razvojne i druge zadaće. U ovom slučaju, opisan je pokušaj da se igraonice s aktivnostima s kretanjem “ iskoriste” za prevenciju poremećaja u ponašanju kod predškolaca. Tzv. igraonice sa sportskim sadržajima i s drugim kineziološkim aktivnostima (aktivnostima s kretanjem) imaju za osnovni cilj upoznavanje djece s nekim kineziološkim aktivnostima, te poticanje motiviranosti djece za uključivanjem u te aktivnosti. Iste potencijalno mogu na barem dva načina koristiti i kao jedan od oblika prevencije pojave nekih poremećaja u ponašanju (hiperaktivnog i agresivnog ponašanja - još u predškolskoj dobi, ali i delinkventnog ponašanja u osnovnoškolskoj dobi, kao i prevencija štetnih oblika ovisnosti): 1. direktno - omogućujući optimalnije funkcioniranje organizma, pod utjecajem pozitivnih efekata tjelesnog vježbanja ; istovremeno, kineziološke aktivnosti mogu imati i efekt “ katarze” u slučaju agresivnog ponašanja, ali i kod hiperaktivnog ponašanja - omogućujući djeci da se “ isprazne” te da pokušavaju fokusirati pažnju na poštivanje pravila date igre ili aktivnosti, suradnju sa drugim članovima grupe i voditeljem, dosljednost i upornost u provođenju postavljenih zadaća 2. indirektno - kroz davanje smjernica djeci kako da struktuiraju svoje “ slobodno” vrijeme - kroz “ zdrave” kineziološke aktivnosti, prije nego bijegom u delinkvenciju ili razne oblike štetne ovisnosti (alkohol, droga, pušenje i sl.). Daljnji oblici prevencije posebnih potreba djece predškolske dobi provode se kroz sustavno poticanje razvoja nekih “ pozitivnih” obilježja ponašanja, te omogućenje darovitoj djeci (za pojedine kineziološke aktivnosti) da razviju svoje specifične kreativne potencijale.

Razvojno-humanistički pristup predškolskom odgoju i obrazovanju podrazumijeva zahtijevanje slobode, fleksibilnost pristupa i prilagođavanje konkretnoj djeci, prostornim i materijalnim uvjetima odgojne skupine. Akcijsko istraživanje osnovni je pristup u odgojno-obrazovnom djelovanju, pa su date njegove osnovne karakteristike, uz različite mogućnosti osmišljavanja i provedbe. Uz posebitosti suvremenog planiranja i vrednovanja odgojno-obrazovnog rada, naglašena je i važnost odnosno prioritetnost zadovoljavanja potreba djece, osnovnih i razvojnih, ali i metode praćenja istih. U kontekstu suvremenog stručno ekipiranog dječjeg vrtića, osmišljene su potencijalno najutilitarnije uloge psihologa, pedagoga i odgojitelja kod osmišljavanja, te provedbe i analize odgojno-obrazovnog rada, odnosno akcijskog istraživanja. Prikazana su praktična iskustva dječjih vrtića “ Trnoružica” i “ Maksimir” u Zagrebu, u provođenju akcijskih istraživanja s ciljem unapređivanja pojedinih aspekata odgojno-obrazovnog rada, odnosno razvoja djeteta.

Osnovni cilj odgojno-obrazovnog rada u predškolskom odgoju i obrazovanju je zadovoljavanje temeljnih potreba djeteta, te optimalizacija i poticanje djetetova psihofizičkog razvoja. Psihofizički razvoj djeteta rezultanta je djelovanja više čimbenika: roditelja i obiteljskog okružja, odgojitelja, uvjeta za optimalan razvoj, specifičnih karakteristika samog djeteta. Osnovna jedinica” orijentacijskog planiranja jest karakteristika koju želimo promijeniti u poželjnom smjeru kod pojedinog djeteta ili skupine djece, odnosno razvojna zadaća namijenjena poticanju date karakteristike. Odatle, najbitniji element vrednovanja rezultata orijentacijskog ili tromjesečnog plana odgojno-obrazovnog rada je utvrđivanje aktualnog razvojnog statusa djeteta. Razvojna zadaća je funkcija posredstvom koje se postiže promjena u karakteristici djeteta u “ poželjnom” smjeru. Razvojne zadaće mogu se odnositi na odgajatelja i dijete. Struktura razrade razvojnih zadaća upotrebljiva za odgajatelja kao fleksibilnog praktičara treba omogućavati prilagođavanje razvojnih zadaća konkretnoj grupi djece i pojedinom djetetu. U prilogu je dana jedna “ fleksibilna struktura” zadaća koje odgajatelja ne ograničavaju, već mu daju smjernice i mogućnosti.

Prevencija psiholoških i zdravstvenih problema djeteta počinje praktički od samog rođenja djeteta. Za djecu koja nisu obuhvaćena institucijskim predškolskim odgojem i obrazovanjem, dominantnu preventivnu funkciju po pitanju tih problema imaju upravo roditelji djeteta, koji se međutim razlikuju i po znanju o važnosti prevencije pojedinih aspekata zdravlja i razvoja djeteta, i po općoj angažiranosti u skrbi za dijete. Zato predškolske ustanove, bez obzira što ne mogu supstituirati roditeljski dom, predstavljaju prvi sustavni oblik prevencije zdravstvenih i mentalno-zdravstvenih problema djeteta. Glavnu ulogu u poduzimanju ovih mjera prevencije u dječjem vrtiću imaju odgajatelji predškolske djece, koji “ signaliziraju” psihologu i glavnoj medicinskoj sestri o uočenim aberacijama u ponašanju ili stanju djeteta, koji opet sa svog stručnog aspekta preciznije dijagnosticiraju stanje i poduzimaju daljnje mjere. Sistematski pregledi pred odlazak u osnovnu školu koriste podatke o karakteristikama djeteta utvrđenim tijekom njegova boravka u dječjem vrtiću, dobivenih iz dječjeg vrtića. Isti podaci na raspolaganju su i stručnjacima u školi, u svrhu prethodnog upoznavanja učitelja sa specifičnostima pojedine djece, ali i psihologu i pedagogu škole, u svrhu prilagođavanja školskog programa pojedinom djetetu, odnosno nastavku psihološkog tretmana u školi. U nastavku su dati rezultati istraživanja, u kojem su utvrđene frekvencije najčešćih problema 250-ero djece koja su pohađala Dječji vrtić “ Maksimir” u Zagrebu, unazad tri godine, te frekvencija preporučenih odgoda polaska u školu. Najveća je zastupljenost teškoća grafomotorike, dyslalia, čuvstvene nestabilnosti i nemira, teškoća pažnje. Rjeđa zastupljenost u praksi najuočljivijih problema s agresivnim ponašanjem djece, te pretjeranom motoričkom aktivnošću vjerojatno je posljedica utvrđivanja djece s izrazito naglašenim takvim obilježjima.

Humanistički pristup predškolskom odgoju i naobrazbi podrazumijeva zahtijevanje slobode, fleksibilnost pristupa i prilagođavanje konkretnoj djeci, prostornim i materijalnim uvjetima odgojne skupine. Razmotrena je nekolicina bitnih odrednica humanističkog pristupa u dječjim vrtićima, a u skladu sa suvremenim zahtjevima. Akcijsko istraživanje osnovni je pristup u odgojno-obrazovnom djelovanju, pa su date njegove osnovne karakteristike. Uz posebitosti suvremenog planiranja i vrednovanja odgojno-obrazovnog rada, naglašena je i važnost odnosno prioritetnost zadovoljavanja potreba djece. Paradoksi proizašli iz primjene novog Programskog usmjerenja po mišljenju autora proizlaze iz pogrešnih interpretacija pojedinih bitnih načela humanističkog pristupa, koji bi bitno bili reducirani popratnim podsjetnicima ili priručnikom koji bi sadržavali popise relevantnih elemenata za planiranje i provedbu odgojno-obrazovnog rada. U tom kontekstu razrađene su i s aspekta stručne osposobljenosti najutilitarnije uloge psihologa, pedagoga i odgojitelja kod osmišljavanja, te provedbe i analize odgojno-obrazovnog rada.

Razmotrena su osnovna pitanja djelovanja predškolskog psihologa po pitanju problematike djece s posebnim potrebama u razvoju. U tu svrhu ispitano je ukupno 30 predškolskih psihologa, od toga 29 s područja Zagreba i Zagrebačke županije, primjenom anketnog upitnika. Anketni upitnik pod nazivom Upitnik o radu s djecom s posebnim potrebama (izradila Bruna Profaca) primijenjen je kod sudionika Sekcije za predškolsku psihologiju u listopadu 1998, u Zagrebu. Uz konstatirane teškoće rada po pitanju problematike djece s posebnim potrebama u aktualnim uvjetima velikog broja djece po predškolskom psihologu, utvrđeno je da psiholozi koriste istovremeno i trenutno najdostupnije i najutilitarnije oblike rada s djecom (neposredno), roditeljima i odgajateljima djece s posebnim potrebama, te vanjskim suradnicima po pitanju rada s djecom s posebnim potrebama, u datim uvjetima.

Tzv. igraonice s kineziološkim aktivnostima, čiji je primarni cilj upoznavanje djece s nekim kineziološkim aktivnostima, te poticanje motiviranosti djece za uključivanjem u kineziološke aktivnosti mogu na barem dva načina koristiti i kao jedan od oblika prevencije pojave nekih poremećaja u ponašanju: 1. direktno - omogućujući optimalnije funkcioniranje organizma, pod utjecajem pozitivnih efekata tjelesnog vježbanja ; istovremeno, kineziološke aktivnosti mogu imati i efekt "katarze" u slučaju agresivnog ponašanja, ali i kod hiperaktivnog ponašanja 2. indirektno - kroz davanje smjernica djeci kako da struktuiraju svoje vrijeme, kroz "zdrave" kineziološke aktivnosti, prije nego bijegom u delinkvenciju ili razne oblike štetne ovisnosti. Tzv. igraonice su u suštini programi koji s malom frekvencijom, trajanjem i intenzitetom rada omogućuju upoznavanje djece sa svim relevantnim obilježjima malih tjelesnih aktivnosti, malog nogometa, plesa, stolnog tenisa. Opisane su osnovne zadaće, metodološki oblici i metode rada u igraonicama, te "varijante" provedbe programa, u reduciranom ili potpunom obliku. Odgojni efekti se mogu očekivati samo kao dugoročni cilj programa, ukoliko se nastavi kontinuitet sličnih (dakako metodološki i sadržajno "savršenijih") programa i u osnovnoj školi. Preduvjet ovog kontinuiteta jest uspostavljanje kvalitetnog dijaloga s: roditeljima (informiranje istih o interesu djece za sudjelovanjem u kineziološkim aktivnostima, te o mogućnostima daljnjeg uključivanja djece u aktivnosti slične vrste) ; osnovnim školama i školskim športskim klubovima (dostavljanje popisa djece s interesom za uključenje u kineziološke aktivnosti školama) ; zainteresiranim sportskim klubovima (upućivanje djece na trenere s kojima je uspostavljen pozitivan kontakt i adrese sportskih klubova i plesnih skupina u blizini mjesta stanovanja).

Projekt prezentacije skladbe “ Lutak” imao je kao temeljnu osnovu glazbeno-scensku točku: izvedbu glazbeno-scenske skladbe “ Lutak” . Glavni autori projekta jesu članovi rock-glazbene skupine “ Triptih” iz Zagreba: Ivor Zidarić, Ante Grossi, Nikola Predrag. Djeca dječjeg vrtića “ Trnoružica” u Zagrebu uključila su se u projekt “ Lutak” , kroz dva aspekta djelovanja: izradu likovnih radova na temu “ Lutak” , te kroz sudjelovanje u snimanju video-spota. U oba aspekta sudjelovanja, djeca su imala gotovo neograničenu slobodu, u likovnom stvaralaštvu: od odabira likovne tehnike kojom će crtati Lutka, preko mogućnosti slobodnog “ viđenja” Lutka, do elemenata crteža. Uvidom u ponašanje djece, te brojna dodatne pitanja i komentare koja su djeca postavljala odnosno davala, može se smatrati da su temeljna očekivanja, u odnosu na postavljene smjernice u odnosu na djecu i u odnosu na “ osmišljavatelje” projekta - primjereno postignuta.

Tzv. igraonice sa sportskim sadržajima, čija se provedba organizira u dječjim vrtićima nemaju kao osnovnu zadaću sustavno razvijanje motoričkih sposobnosti djeteta, niti stjecanje motoričkih znanja u domeni konkretne sportske aktivnosti (nogomet, stolni tenis). Budući da su osnovni ciljevi osmišljenih igraonica odgojni, tj. posredni ciljevi tjelesnog vježbanja (poticanje motiviranosti djece za uključivanje u kineziološke aktivnosti, poticanje socio-emocionalnog razvoja djeteta i sl.), igraonice se mogu smatrati sportsko-rekreacijskom formom tjelesnog vježbanja predškolske djece. Ciljevi i zadaće programa igraonica, kao i metode provedbe istih, predviđaju mogućnost zadovoljenja svih osnovnih potreba djeteta predškolske dobi

Predložena su dva matematička obrasca, kao pripomoć za uspješniji ustroj nekih aspekata rada u predškolskoj ustanovi. Obrasci sadrže veći broj relevantnih parametara za odredbu optimalnog broja djece po datoj odgojnoj skupini, te za odredbu stupnja "opterećenosti" djece pojedine odgojne skupine internim, te eksternim zamjenama za odsutne odgojitelje, te spajanjem odgojnih skupina. Oba obrasca već su iskušana u praksi DV "Trnoružica" u Zagrebu, za rješavanje aktualnih problema vezanih uz navedene teme.

The programs of the sport workshops were considered, from the aspects of people who are egaged in program realization. The main human resources were: preschool age children, their teachers in kindergarten, team of experts in kindergarten, other employees in kindergarten, program performer (trainer), children's parents, people in sport clubs and in school and the others. Tho roles of each of them are explained, through specific methodology and goals. Mada su odgojni efekti primarni cilj ovakvih kinezioloških programa, zbog malog volumena rada isti se ne mogu očekivati kao direktna posljedica programa, već tek dugoročno. Kontinuitet sličnih (dakako metodološki i sadržajno “ savršenijih” ) programa trebalo bi nastaviti i izvan dječjeg vrtića, te u osnovnoj školi. Kao opravdana zamjerka opisanim igraonicama može uputiti nedostatak edukacijske sveobuhvatnosti - osobito u domeni svestranog poticanja razvoja bazičnih motoričkih sposobnosti i osnovnih prirodnih oblika kretanja. “ Svestranost” primjene programa, u odnosu na kadrove koji sudjeluju u njihovoj realizaciji, formalno je slična onom u edukacijskom programu Športskog vrtića “ Vjeverica” (Žuljević-Vukelić, 1995.), ali sa posve drugačijim (manje zahtjevnim) zadaćama pojedinih kadrova. Međutim, prednost ovako osmišljenih igraonica jest mogućnost da vrlo heterogeni kadrovi, s bazičnim metodičkim spoznajama u domeni predškolskog odgoja i obrazovanja, te u specifičnim područjima tjelesne i zdravstvene kulture - mogu provoditi ove programe. U ovom slučaju odgajatelji predškolske djece, pedagozi ili psiholozi u dječjim vrtićima mogu biti dovoljno kompetentni za provedbu osmišljenih zadaća i sadržaja programa tzv. kinezioloških igraonica, baziranih na ciljevima sportske rekreacije, a ne kineziološke edukacije predškolske djece. Programi igraonica posjeduju obilježja aktivnosti koja nije obveza, koja se provodi po vlastitom izboru i bez prinuda (npr.od strane roditelja ili odgojitelja ili ” režima ustanove” ), te pozitivno utječe na djetetov zdravstveni, psihički, socijalni i ekonomski status (Dujmović, 1995). Stoga ovdje ne treba vrijediti zamjerka koju opravdano upućuje Delija (1995) - o nedovoljnoj educiranosti odgojitelja za provedbu edukacijskog programa tjelesne i zdravstvene kulture u dječjem vrtiću. Naravno, izuzev direktnih provoditelja programa kinezioloških igraonica, za potpuniju realizaciju osmišljenih ciljeva i zadaća igraonica nužno je uspostavljanje kontakata i kvalitetnog dijaloga sa drugim “ kadrovima” : · ; roditeljima -informirati iste o interesu djece za sudjelovanjem u kineziološkim aktivnostima, te o mogućnostima daljnjeg uključivanja djece u aktivnosti slične vrste -u sportskim klubovima i plesnim skupinama, u školi, u slobodno vrijeme) · ; pedagozima i učiteljima tjelesnog odgoja u osnovnim školama i školskim športskim klubovima - dostavljaju se preporuke - popis djece s interesom za uključenje u kineziološke aktivnosti školama · ; djelatnicima u sportskim klubovima - upućivanje djece na trenere s kojima je uspostavljen pozitivan kontakt i adrese sportskih klubova i plesnih skupina u blizini mjesta stanovanja. Naime, i na ovaj način, za djecu zainteresiranu za sudjelovanje u kineziološkim aktivnostima mogli bi se osigurati makar neki preduvjeti za nastavak kontinuiteta tjelesnog vježbanja, ako ne na sustavniji, stručniji i kvalitetniji način (u adekvatnim institucijama), onda makar u formi održavanja interesa djece za samoinicijativno struktuiranje slobodnog vremena - kroz kineziološke aktivnosti.

Opisan je koncept tzv. sportskih igraonica, u suštini kinezioloških programa koji s malom frekvencijom, trajanjem i intenzitetom rada omogućuju upoznavanje djece sa svim relevantnim obilježjima aktivnosti malog nogometa, odnosno stolnog tenisa. “ Pojednostavljenje” ovih vrsta kinezioloških aktivnosti svodi se na reduciranje broja tehničkih i taktičkih elemenata i nivoa složenosti i uspješnosti motoričke izvedbe, a u skladu s razvojnim mogućnostima djece predškolske dobi. Moguće je reducirati zahtjeve u odnosu na različitost vrsta udaraca, složenost udaraca, a osobito u pogledu snage udarca, preciznosti, pravilnosti. Opisane su osnovne zadaće, metodološki oblici i metode rada u igraonicama, te “ varijante” provedbe programa - u reduciranom ili potpunom obliku. Odgojni efekti se mogu očekivati samo kao dugoročna programa, ukoliko se nastavi kontinuitet sličnih (dakako metodološki i sadržajno “ savršenijih” ) programa i u osnovnoj školi. Preduvjet ovog kontinuiteta jest uspostavljanje kvalitetnog dijaloga sa: · ; roditeljima (informiranje istih o interesu djece za sudjelovanjem u kineziološkim aktivnostima, te o mogućnostima daljnjeg uključivanja djece u aktivnosti slične vrste -u sportskim klubovima, u školi, u slobodno vrijeme) · ; osnovnim školama i školskim športskim klubovima (preporuke - dostavljanje popisa djece s interesom za uključenje u kineziološke aktivnosti školama) · ; zainteresiranim sportskim klubovima (upućivanje djece na trenere s kojima je uspostavljen pozitivan kontakt i adrese sportskih klubova u blizini mjesta stanovanja).

Specifični programi za predškolsku djecu svakako predstavljaju jedno od uporišta širenja repertoara ponude različitih programa u dječjim vrtićima, istovremeno ispunjavajući osnovne zadaće predškolskog odgoja i naobrazbe. Date su opće značajke ustrojbenog i metodičkog osmišljavanja programa ranog učenja talijanskog jezika u DV “ Maksimir” , tijekom 6-godišnjeg razdoblja provedbe istog. Potom, opisani su neki aspekti provedbe program i dat pregled nekih efekata programa. Sa stanovišta roditelja djece-polaznika programa, same djece, te stručnjaka iz vrtića - rezultati provedbe programa mogu se smatrati pozitivnim i afirmativnim.

Opisan je koncept tzv. sportskih igraonica, u suštini kinezioloških programa koji s malom frekvencijom, trajanjem i intenzitetom rada omogućuju upoznavanje djece sa svim relevantnim obilježjima aktivnosti malog nogometa, odnosno stolnog tenisa. “ Pojednostavljenje” ovih vrsta kinezioloških aktivnosti svodi se na reduciranje broja tehničkih i taktičkih elemenata i nivoa složenosti i uspješnosti motoričke izvedbe, a u skladu s razvojnim mogućnostima djece predškolske dobi. Moguće je reducirati zahtjeve u odnosu na različitost vrsta udaraca, složenost udaraca, a osobito u pogledu snage udarca, preciznosti, pravilnosti. Opisane su osnovne zadaće, metodološki oblici i metode rada u igraonicama, te “ varijante” provedbe programa - u reduciranom ili potpunom obliku. Odgojni efekti se mogu očekivati samo kao dugoročna programa, ukoliko se nastavi kontinuitet sličnih (dakako metodološki i sadržajno “ savršenijih” ) programa i u osnovnoj školi. Preduvjet ovog kontinuiteta jest uspostavljanje kvalitetnog dijaloga sa: · ; roditeljima (informiranje istih o interesu djece za sudjelovanjem u kineziološkim aktivnostima, te o mogućnostima daljnjeg uključivanja djece u aktivnosti slične vrste -u sportskim klubovima, u školi, u slobodno vrijeme) · ; osnovnim školama i školskim športskim klubovima (preporuke - dostavljanje popisa djece s interesom za uključenje u kineziološke aktivnosti školama) · ; zainteresiranim sportskim klubovima (upućivanje djece na trenere s kojima je uspostavljen pozitivan kontakt i adrese sportskih klubova u blizini mjesta stanovanja).

Predložen je sustav mikroplaniranja odgojno- obrazovnog rada, a u skladu s okvirnim zahtjevima novog Programskog usmjerenja predškolskog odgoja i obrazovanja djece. Sa stanovišta teorijskih zahtjeva, ali i sa stanovišta samih praktičara- odgojitelja, ponuda “ gotovih rješenja” u pojedinim aspektima planiranja i vrednovanja efekata odgojno-obrazovnog rada, te primjenljivost u domeni individualnog rada s djecom, a uz veće mogućnosti analize i usporedbe prikupljenih podataka - čini sustav pogodnim za primjenu u praksi - o čemu djelomično “ svjedoče” i rezultati ankete za odgojitelje.

Cilj istraživanja bio je ispitivanje aspekata - domena i komponenti samopercepcije kod odgajatelja DV” Trnoružica” u Zagrebu (N=24). Ispitanici u prosjeku imaju najpozitivniju samopercepciju u domeni obilježja KAKAV BIH HTIO BITI. “ Negativniju” samopercepciju odgajatelji imaju u području KOLIKO SAM ONO ŠTO BIH HTIO BITI, dok je samopercepcija najnegativnija u području KAKO ME DRUGI VIDE. U domeni samopercepcije KAKAV BIH HTIO BITI, razlika IDEALNO STANJE - PROSJEČNO STANJE je najmanja u odnosu na hipotetski “ društveno poželjno” ili “ idealno” stanje. Nešto je veća razlika u domeni samopercepcije KOLIKO SAM ONO ŠTO BIH HTIO BITI, dok je najveća razlika od “ idealnog” stanja u domeni KAKO ME DRUGI VIDE. Izgleda da odgajatelji vjeruju da drugi kod njih potcjenjuju EMOCIONALNE, INTELEKTUALNE i KOMUNIKACIJSKE aspekte, dok sami kod sebe najniže procjenjuju SOCIJALNE i EMOCIONALNE dimenzije. U prosjeku, ispitanici najnegativnije procjenjuju svoje EMOCIONALNE dimenzije -u svim domenama viđenja sebe. Rezultati analize varijance pokazuju da se komponente samopercepcije međusobno ponajviše razlikuju kod SOCIJALNOG i INTELEKTUALNOG ja, u odnosu na odstupanje od “ idealnog” stanja. Dob najznačajnije korelira s komponentom KOMUNIKACIJSKOG i INTELEKTUALNOG ja u domeni samopercepcije KAKO ME DRUGI VIDE. Izgleda da su međusobno ponajviše povezane komponente samopercepcije unutar različitih domena samopercepcije - dakle KAKO ME DRUGI VIDE (međusobno), KAKAV BIH HTIO BITI (međusobno), KOLIKO SAM ONO ŠTO BIH HTIO BITI (međusobno). Relativno su visoko povezane domene percepcije KAKAV BIH HTIO BITI i KOLIKO SAM ONO ŠTO BIH HTIO BITI. Vrlo su visoko povezane domene samopercepcije KAKAV BIH HTIO BITI i KOLIKO SAM ONO ŠTO BIH HTIO BITI, a srednje visoko ista područja samopercepcije i KAKO ME DRUGI VIDE. Iz rezultata analize varijance vidljivo je da su razlike u viđenju sebe statistički značajne (uz manje od 6 % rizika pogreške u procjeni) za različite domene samopercepcije. Ovaj podatak ukazuje na relativno “ nehomogenu” sliku odgajatelja o sebi, čemu razlog može biti negativnija samopercepcija odgajatelja u domeni KAKO ME DRUGI VIDE. Generalizacija rezultata van okvira ovog istraživanja nije moguća.

Kao problem ispitivanja je određen: ispitati razlike u zastupljenosti pojedinih aspekata ustroja i provedbe odgojno-naobrazbenog rada u vrtiću i jaslicama. U ispitivanju su sudjelovala ukupno 34 odgojitelja, od toga 20 iz vrtićkih i 14 iz jasličnih odgojnih skupina, u DV “ Trnoružica” u Zagrebu. Odgojitelji odgojnih skupina - davali su procjene o svakom djetetu na anketi za godišnje izvješće OZD. Metodom c2 - testa, s Yatesovom korekturom (Bujas, 1981.) uspoređivane su distribucije rezultata, a potom su komparirane pojedinačne kategorije, te komparirane njihove distribucije. Zaključno, može se utvrditi da se distribucija zastupljenosti pojedinih aspekata odgojno-naobrazbenog rada, u domeni ustroja i provedbe - u pojedinim kategorijama bitnije razlikuje u jasličkim i vrtićkim odgojnim skupinama. Najčešći razlog razlikovanja jesu dobne karakteristike djece, koje uvjetuju donekle drugačiji pristup odgojno-naobrazbenom radu, u pojedinim komponentama. Zbog malog broja ispitanika, te potencijalno različitog subjektivnog kriterija procjenjivanja kod ispitivanih malih uzoraka - odgojno-zdravstvenih djelatnika vrtićkih i jasličnih odgojnih skupina - rezultate treba prihvatiti s oprezom.