Search

Individualne razlike u osobinama ličnosti postale su važan predmet istraživanja evolucijske psihologije zbog brojnih dokaza o njihovom postojanju, kao i dokaza o heritabilnosti, utjecaju na preživljavanje i reprodukciju. Cilj je ovog rada predstaviti glavne teorije kojima evolucijska psihologija objašnjava nastanak individualnih razlika općenito, s fokusom na one u ličnosti, te predstaviti evolucijski pogled na široko prihvaćen model u psihologiji ličnosti – pet-faktorski model. U radu su predstavljena četiri objašnjenja individualnih razlika, koja nisu međusobno isključiva. To su: balansirajuća selekcija, teorija životnih povijesti (na koju je stavljen najveći naglasak), a pod koju se svrstavaju i kontingentna promjena prema okolinskim i fenotipskim uvjetima te teorija skupog signaliziranja. Teorija životnih povijesti integrativni je teorijski okvir koji sistematizira ostala evolucijska tumačenja individualnih razlika. Osobine ličnosti odraz su razlika na K-kontinuumu odnosno odraz odabira različitih životnih povijesti. Primjenom ove teorije omogućeno je ujedinjavanje znanja na području evolucijske psihologije i generiranje specifičnih hipoteza. Iz teorije životnih povijesti proizašla je Nettleova (2006) analiza pet-faktorskog modela ličnosti koja svaku osobinu tog modela promatra kao kompromis dobitaka i gubitaka za preživljavanje i reprodukciju. Okolinski i fenotipski uvjeti određuju koja će pozicija na osobini biti adaptivna, s obzirom na dobitke i gubitke, što dovodi do individualnih razlika u osobinama ličnosti.

U dosadašnjim istraživanjima brzine reakcije na različite vrste podražaja zabilježen je trend brže reakcije na podražaje koji predstavljaju opasnost ili su procijenjeni neugodnima, u odnosu na neutralne i ugodne podražaje. Opasni podražaji koji izazivaju brzu reakciju najčešće su oni koji predstavljaju evolucijsku prijetnju (zmije, pauci, ljutiti izrazi lica kao socijalna prijetnja), ali mogu biti i noviji opasni podražaji (oružje). Cilj ovog istraživanja bio je ispitati jesu li u podlozi opasnih podražaja jednostavne perceptivne karakteristike (geometrijski oblici), koje brzo detektiramo te posljedično i brzo reagiramo na njih. Na uzorku studenata Filozofskog fakulteta u Zagrebu (N=64) proveden je eksperiment paradigmom vidnog pretraživanja, gdje se mjerila brzina reakcije na različite geometrijske oblike. Zadatak sudionika bio je reagirati pritiskom na tipku ovisno o tome jesu li svi prikazani oblici na ekranu jednaki ili je među njima jedan različiti oblik. Ukupno su im prikazane 304 matrice podražaja, sastavljene od po četiri različita geometrijska oblika: krug, obrnuti trokut, sinusoidalni val, slovo „L“ rotirano udesno za 90° te njihove u prostoru rotirane inačice kao kontrola. Po završetku testiranja primijenjen je upitnik procjene navedenih geometrijskih oblika na različitim dimenzijama (pr. dobar-zao, prijateljski-neprijateljski). Rezultati istraživanja pokazuju da postoji statistički značajna razlika u brzini reakcije na različite geometrijske oblike. Geometrijski oblici koji su u podlozi podražaja koji predstavljaju opasnost (sinusoidalni val - zmija, obrnuti trokut - ljutnja, slovo „L“ rotirano udesno za 90° - pištolj), dovode do brže reakcije u odnosu na kontrolne podražaje. U slučaju geometrijskih oblika koji predstavljaju evolucijsku opasnost (zmija, ljutnja), dolazi do brze reakcije neovisno o procijenjenoj valenciji pojedinog geometrijskog oblika, dok se kod oblika koji predstavlja pištolj, s negativnijom procjenom (pr. zao, neprijateljski) javlja kraće vrijeme reakcije. Dobiveni rezultati upućuju da geometrijski oblici koje procjenjujemo opasnima/negativnima dovode do brze reakcije, ali da također postoje određeni geometrijski oblici u podlozi evolucijski opasnih podražaja koji izazivaju brzu reakciju neovisno o njihovoj subjektivno procijenjenoj valenciji.

Vodstvo je sveprisutno u organizaciji života ljudskih grupa. Istraživanje vođa i vodstva bilo je u središtu interesa raznih društvenih znanosti poput psihologije, ekonomije ili politologije. Dosadašnja literatura iz spomenutih područja uglavnom se bavi opisivanjem kako vodstvo funkcionira i primarno je usmjerena na vođe. U novije vrijeme, pojavljuje se interes za primjenu principa evolucijske psihologije u ovom području te se neki istraživači usmjeravaju na pitanje kako je vodstvo nastalo. Pri tome, važan naglasak se stavlja na adaptivnu vrijednost vodstva od kojega korist imaju svi članovi grupe te u samim teorijskim postavkama bitnu ulogu zauzimaju i sljedbenici vođa, koji u društvu čine većinu. Smatra se da je uspostavljanje odnosa vođa-sljedbenik adaptacija nastala tijekom evolucijske prošlosti koja je bila usmjerena na rješavanje problema koordinacije grupnih zadataka. U ovom preglednom članku prikazat će se tri skupine istraživanja koja idu u prilog navedenim pretpostavkama. Prvo, prikazat će se različiti oblici vodstva i organizacije životinjskih grupa, od insekata do primata. Drugo, opisat će se antropološka istraživanja na plemenima lovaca-sakupljača, čiji je životni stil najsličniji onomu koji su vodili ljudski preci tijekom evolucijske prošlosti. Zatim, prikazat će se niz istraživanja na modernim ljudima, a koja pokazuju da u ljudskim grupama postoji pristranost prema osobinama vođa koje su vjerojatno našim precima signalizirale dobro vodstvo, a koje nisu u skladu s modernim uvjetima života. Ključne riječi: Evolucijska psihologija, evolucijska teorija vodstva, lovci-sakupljači, životinje, evolucijski nesklad, sljedbeništvo

Envy is a word signifying an emotion that arises from social comparison and signals that one is outperformed by another person, or group of people, which makes one feel painful inferiority. It originates from the Latin "invidere" which means to "gaze maliciously". Yet, this emotion does not want to be communicated. It is hard to identify or admit it, partly because of a range of other negative emotions, such as hostility, resentment and rejection that accompany envious feelings. Envy may also trigger admiration that motivates one to "do better". However, subjective, historical and philosophical accounts overwhelmingly speak of its negative consequences. Not surprisingly, envy is regarded as a social taboo. Even the traditional scientific community considers envy as a "second class" emotion. It is said that envy does not meet the criteria for basic emotions. Only recently, with the paradigmatic shift in modern evolutionary psychology, a new framework was offered and started shedding light onto the emotion nobody likes to feel, think or talk about. This paper presents a review of theoretical considerations, predictions and empirical results, emerging from a relatively small amount of studies that incited a change in the conceptualization of this unwanted and seemingly inept emotion., Zavist je emocija koja proizlazi iz usporedbe s drugima i upućuje na to da je netko bolji od nas u nečemu te donosi osjećaj bolne inferiornosti. Riječ potječe od latinske riječi "invidere", što znači "zlobno promatrati". Ipak, ta emocija često se prikriva. Teško ju je prepoznati ili priznati, djelomično stoga što osjećaj zavisti prate mnoge druge negativne emocije poput neprijateljstva i odbojnosti. No zavist može izazvati i divljenje, koje nas motivira da budemo uspješniji. Međutim, subjektivna iskustva, povijesni i filozofski zapisi svjedoče o mahom negativnim posljedicama zavisti, stoga ne čudi što se zavist smatra društvenim tabuom. Čak i tradicionalni znanstveni krugovi proglašavaju zavist "drugorazrednom emocijom", odnosno navode da se zavist ne ubraja u osnovne emocije. Tek je nedavno, zahvaljujući paradigmatskom okretu unutar moderne evolucijske psihologije, ponuđen nov okvir koji omogućava bolje razumijevanje ove emocije, koju nitko ne voli osjećati, razmišljati ili razgovarati o njoj. Ovaj rad predstavlja pokušaj pregleda teoretskih razmatranja, predikcija i empirijskih rezultata proizašlih iz relativno malog broja istraživanja koja su izazvala promjenu u konceptualizaciji ove neželjene i naizgled beskorisne emocije.

Emocija straha oblikovana je putem prirodne selekcije kao obrambeni sustav koji, između ostalog, obuhvaća perceptivne i motorne sposobnosti za učinko- vitu detekciju i reakciju na opasne podražaje u okolini. Öhman i Mineka (2001) predlažu da se u evoluciji straha kod sisavaca razvio Modul za strah - relativno neovisan ponašajni, kognitivni i neuralni sustav, nastao sa svrhom uspješnog rješavanja adaptivnih problema vezanih uz opasne podražaje zastupljene u nji- hovoj okolini. Isbell (2006) navodi kako su zmije bile prvi predatori sisavaca i kao posljedica evolucijske utrke u naoružanju, određene značajke vidnog sustava si- savaca evoluirale su za raniju detekciju i potencijalno bržu reakciju na zmije. Cilj ovog istraživanja bio je provjera pretpostavke superiorne detekcije i reakcije na zmije u odnosu na perceptivno slične bezopasne životinje (kornjače, gusjenice) te suvremene bezopasne i opasne predmete koji nisu bili zastupljeni u ekologiji prvih sisavaca (pištolji, daljinski upravljači, ručne svjetiljke). Istraživanje je pro- vedeno na studentima (N=45) Technische Universität-a u Dresdenu, primjenom metodologije vidnog pretraživanja. Prikupljeni su podaci o prirodi usmjeravanja pogleda pomoću uređaja za praćenje pokreta očiju EyeLink 1000 (SR Research), bihevioralni odgovori u domeni brzine reakcije pomoću Cedrus Response Pad (RB840) uređaja te je izmjerena razina straha od zmija kod sudionika pomoću SNAQ upitnika (Klorman i sur., 1974). Rezultati ukazuju na postojanje razlike u brzini reakcije na opasne i bezopasne podražaje s obzirom na njihov evolucijski značaj. Analizom pokreta očiju utvrđeno je da ova razlika, ovisno o vrsti podra- žaja, proizlazi iz različitog vremena prve fiksacije te različite duljine usmjerenosti pogleda na ciljni podražaj. Nalazi su interpretirani u kontekstu evolucijske psiho- logije uz osvrt na psihološke procese u podlozi pažnje te perceptivne karakteristi- ke podražaja koje mogu utjecati na njihovu detekciju i vrijeme reakcije.

The lecture gives the review of the main adaptive problems our ancestors faced during evolution and adaptations that have arisen as answers to those problems, and analyzes the mismatch between adaptations and contemporary environment.

U brojnim kulturama postoje stereotipi o „okrutnosti” pomajki i/ili poočima u odnosu s njihovom nebiološkom djecom koji najčešće proizlaze iz nejasnoće njihovih uloga u obitelji, ali i dječjih negativnih stavova vezanih uz ponovno sklapanje novoga braka svojih roditelja. Tim stereotipima u znatnoj su mjeri pridonijele i bajke koje se naraštajima čitaju, uz koje djeca odrastaju i odgajaju se. Zbog toga smo se u članku kao polazištem za analizu koristili hrvatskom bajkom Jagor Ivane Brlić Mažuranić budući da se u njoj tematizira navedena problematika. Na tragu svojih zapažanja, razmatramo imaju li navedeni stereotipi uporište u stvarnom životu, koristeći se dvama pristupima: pedagoškim i evolucijsko-psihološkim. Nadalje, u radu detaljno analiziramo i postojeće stereotipe o pomajkama i/ili poočimima u odnosu s njihovom nebiološkom djecom s ciljem kako bi se ustanovilo jesu li djeca koja žive s jednim biološkim roditeljem i jednim nebiološkim roditeljem uistinu u nepovoljnijim obiteljskim uvjetima (međuodnosu) u usporedbi s djecom koja žive s biološkim roditeljima. Isto tako, detaljan pregled recentnih pedagoških i evolucijsko-psiholoških istraživanja o pomajkama i/ili poočimima u znatnoj je mjeri pridonio pedagoškoj evaluaciji navedenog problema kako bi se ustanovilo: a) zašto su postojeći stereotipi o pomajkama i/ili poočimima i njihovom odnosu prema djeci koja im nisu biološka izazov za suvremenu pedagogiju, ali i b) na koji koji način ona može i treba odgovoriti na postojeće probleme budući da je kao znanost i u službi djelovanja., In many cultures there are stereotypes about the "cruelty" of step-parents towards their step-children. These stereotypes usually arise (1) from ambiguous roles of step-parents in the family, and (2) predominantly negative attitude of children towards re-marrying of their biological parents. Folk tales that are being read to children for generations greatly contribute to these stereotypes and one of them is a folk tale Jagor by Ivana Brlić Mažuranić. As a starting point for our analysis we used folk tale Jagor because in that tale Brlić Mažuranić is writing about a relationship between “cruel” step-mother and her step-son. In this paper, we discuss whether these stereotypes have any foothold in real life. We used the pedagogical approach and the approach of evolutionary psychology in our research. Our paper discusses in detail the existing stereotypes about step-parents. The goal is to determine whether children living with one biological parent and one step-parent actually live in unfavorable family conditions when compared to children living with both biological parents. Furthermore, a detailed review of recent pedagogical research and research from evolutionary psychology about step-parents have contributed to the pedagogical evaluation of this problem in order to determine (a) why are the existing stereotypes about step-parents and their relationship with their step-children a challenge for modern pedagogy, and (b) how can modern pedagogy respond to current problems., In zahlreichen Kulturen gibt es Stereotype von der „Grausamkeit“ der Stiefmütter und/oder Stiefväter gegenüber ihren nicht biologischen Kindern. Die häufigsten Ursachen hierfür sind auf die Unklarheit zurückzuführen, welche Rolle sie in der Familie haben oder aus negativen Haltungen der Kinder zur neuen Ehe des leiblichen Elternteils. Gröβtenteils trugen die Märchen zu diesen Stereotypen bei, die Kindern seit Generationen vorgelesen werden und mit denen sie aufwachsen. Aus diesem Grund verwendeten die Autoren das kroatische Märchen Jagor von Ivana Brlic Mazuranic als Ausgangspunkt für ihre Analyse, da dieses die obliegende Problematik thematisiert. Im Zuge ihrer Beobachtungen überlegten die Autoren, ob die genannten Stereotype im wahren Leben einen Rückhalt haben, indem sie zwei Verfahren anwendeten: Pädagogik und Evolutionspsychologie. Sie analysierten ausführlich das Verhalten von Stiefmüttern und/oder Stiefvätern im Umgang mit ihren nicht biologischen Kindern. Damit wollten sie herausfinden, ob Kinder, die mit jeweils einem biologischen und einem nicht biologischen Elternteil aufwachsen, in der Tat in ungünstigen familiären Verhältnissen (zwischenmenschlich) leben, im Vergleich zu Kindern, die mit beiden biologischen Elternteilen leben. Ebenfalls trug die detaillierte Übersicht der aktuellen pädagogischen und evolutionspsychologischen Forschung über Stiefmütter und/oder Stiefväter bedeutend dazu bei, die pädagogische Evaluierung dieses Problems zu etablieren, um zu bestimmen: a) warum sind die bestehenden Stereotype von Stiefmüttern und/oder Stiefvätern und ihrem Verhältnis zu ihren nicht biologischen Kindern eine Herausforderung für die moderne Pädagogik, aber auch b) auf welche Art und Weise kann und soll die moderne Pädagogik auf die vorhandenen Probleme reagieren, da sie als Wissenschaft auch handeln muss.

Postoji važnost razmatranja naših predaka i utjecaja selekcijskog odabira na izgradnju organa tijela i uma. Obiteljski odnosi ne mogu se pravilno razumjeti izvan evolucijskog okvira. U odnosu na sve ostale vrste, ljudska novorođenčad je posebno ovisna o roditeljskom ulaganju. Međutim, to ne znači da je roditeljsko povezivanje s djecom urođen i automatski proces. Prirodni odabir je kod roditelja pogodovao razvoju mehanizama koji su povećali vjerojatnost preživljavanja i reproduktivnog uspjeha potomaka. No roditeljska skrb sa sobom nosi troškove za roditelje i pojavljuje se samo kada su njezine reproduktivne koristi dovoljno velike da nadmaše troškove. Odgajanje može biti evolucijski stabilno jedino kada postoji barem neka stopa rađanja. Nakon odluke o rađanju obično slijedi i odluka o podizanju djeteta. Roditeljstvo je važan životni događaj u sklopu kojega majka i otac moraju prihvatiti različite promjene. Roditeljska briga je samo poseban slučaj obiteljskog altruizma. Prirodna selekcija je dizajnirala neurobiološke mehanizme, zajedno s endokrinim sustavom, za stvaranje snažnih osjećaja u interakciji s evolucijski značajnim pojedincima, prvenstveno roditeljima. Ulaganje u potomstvo definirano je kao ponašanje roditelja prema potomstvu koje povećava vjerojatnost da će se ono reproducirati, ali na račun roditeljskog ulaganja u ostalo potomstvo. Stupanj izbirljivosti pri izboru seksualnog partnera ovisi o stupnju ulaganja u zajedničko potomstvo. Iako genetska povezanost roditelja i djece povećava vjerojatnost međusobne kooperacije, oni su u određenom stupnju genetski različiti što povećava vjerojatnost konflikta između roditelja i potomstva.

Područje istraživanja evolucijske psihologije vrlo je kompleksno jer obuhvaća područja društvenih i prirodnih znanosti te daje jedinstveni uvid u evoluciju ljudske psihologije, koja se temelji na biološkim odrednicama. U ovom radu izložen je jednostavan i kratak pregled teorija na kojima se temelji, metoda koje koristi za ispitivanje hipoteza, problema na koje pokušava što bolje odgovoriti i područja kojima se bavi evolucijska psihologija. Evolucijska psihologija još je u razvoju, no sve više postaje središte psihologije jer omogućuje rješavanje potpuno novih ili već postojećih problema, na koje do sada nije bilo rješenja ili je rješenje bilo krivo zbog nedostatka informacija koje smo dobili istraživanjima evolucijske psihologije. The research area of evolutionary psychology is very complex because it includes areas of social and natural sciences and it gives a uniqe insight into the evolution of human psychology, which is based on biological determinants. This paper ontlines a simple and brief overview of the theories on which it is based, the methods used to test the hypothesis, the problems that it tries to solve and areas of interest for evolutionary psychology. Evolutionary psychology is still in development, but it has recently become the focus of research in psychology because it provides solutions to the new problems or already exsisting problems, for which no adequate or correct solutions have been found due to the lack of information available in the research area of evolutionary psychology.

Prvi oblici agresije kod ljudi datiraju još daleko u prapovijest, a agresivno ponašanje nije strano ni životinjama. Pretpostavlja se kako agresivno ponašanje, stoga, može imati evolucijsku osnovu. Evolucijska psihologija naglašava interakcionistički pristup pri objašnjavanju agresije, zbog čega neće biti predstavljena jedna opća, već više kontekstualno-specifičnih teorija. Cilj ovog rada je proučavanje različitih oblika agresivnog ponašanja iz evolucijske perspektive. U radu će se predstaviti generalne teorije agresije kao rješenja za adaptivne probleme, a to su: prisvajanje tuđih resursa, obrana od napada, nametanje troškova istospolnim suparnicima, uspostavljanje statusa i hijerarhija moći, odvraćanje suparnika od buduće agresije, odvraćanje dugoročnih partnerica od seksualne nevjere te eliminranje genetski nesrodnih potomaka. Uz to će se opisati i nešto specifičnije teme koje se tiču agresivnog ponašanja, poput silovanja, agresivnog ponašanja kod tinejdžerki te koalicijskog ratovanja. Objasnit će se i spolne razlike kod agresivnog ponašanja, kao i razlozi agresije koja je usmjerena prema djeci. Spomenut će se i spolne i kontekstualne razlike kod preferencije direktnih i indirektnih oblika agresivnog ponašanja. Nadalje, predstavit će se teorije koje tumače posebno izraženo agresivno ponašanje kod muškaraca. Iako evolucijska psihologija ne pruža nijednu hipotezu o porijeklu agresije, velik broj istraživanja i nalaza omogućuju bolje razumijevanje agresivnog ponašanja kao evoluiranog mehanizma za rješavanje adaptivnih problema.

Osnovne spoznaje i pregled istraživanja iz područja evolucijske psihologije

Cilj istraživanja bio je provjeriti neke postavke o razvoju humora putem spolnog odabira. Ispitali smo izražavaju li muškarci i žene različito humor te pridaju li različitu važnost nekim aspektima humora u romantičnim vezama. Podaci su prikupljeni na 700 sudionika primjenom Upitnika stilova humora i Upitnika humora u romantičnim vezama. Rezultati su pokazali da agresivni i samopodcjenjujući humor najviše pridonose razlikovanju muških i ženskih sudionika. Sudionici su imali značajno više rezultate od sudionica na podljestvicama agresivnog i samopodcjenjujućeg humora, dok rodne razlike nisu pronađene na podljestvicama afilijativnog i samounapređujućeg humora. U romantičnom kontekstu, sudionicama je u odnosu na sudionike partnerova produkcija humora važnija te češće koriste strategije evaluacije partnerova humora. Sudionice su smisao za humor kod partnera procjenjivale važnijim nego sudionici, dok sudionici cijenjenje njihovog humora od strane partnerice nisu procjenjivali važnijim.

Svrha ovog istraživanja bila je provjera postavki evolucijske hipoteze muške mete vanjske grupe u hrvatskom društvenom kontekstu. U skladu s tim, ispitane su razlike u razini sklonosti diskriminaciji osoba srpske nacionalnosti ovisno o spolu aktera i objekta diskriminacije te su na odvojenim uzorcima muških i ženskih ispitanika testirani moderatorski utjecaji različitih individualnih varijabli na razinu iskazane sklonosti diskriminaciji. Ispitivanje je provedeno putem Interneta na prigodnom uzorku 1077 sudionika hrvatske nacionalnosti. Za potrebe istraživanja konstruirana je skala prilagođena za ispitivanje sklonosti etničkoj diskriminaciji prema muškarcima i ženama srpske nacionalnosti. Rezultati su pokazali kako ispitanici hrvatske nacionalnosti općenito pokazuju veću sklonost diskriminaciji Srba nego Srpkinja te da su Hrvati skloniji diskriminaciji osoba srpske nacionalnosti od Hrvatica. Dodatna analiza na odvojenim uzorcima Hrvata i Hrvatica, pokazala je da Hrvati izražavaju veću tendenciju diskriminacije Srba nego Srpkinja, dok kod Hrvatica sklonost diskriminaciji nije bila povezana sa spolom objekta. Rezultati su također pokazali da je tendencija diskriminacije muškaraca srpske nacionalnosti motivirana spolno različitim individualnim čimbenicima ; interakcijom agresivnosti i percipirane fizičke snage Srba kod muškaraca, odnosno interakcijom straha od silovanja, percipirane fizičke snage i atraktivnosti Srba kod žena.

Evolutionary perspective emphasizes two crucial variables affecting partner choice: sex of the chooser and the short-term vs. long-term context of mating. Based on Darwin's sexual selection theory and Trivers's theory of parental investment, numerous hypotheses have been proposed about different sexual strategies of women and men, and different strategies that both sexes apply when choosing a partner for a long-term or a short-term relationship. This lecture will present our studies in which we addressed some of those hypotheses. Firstly, are there sex differences in preferences for certain characteristics of the partner and do they differ in a short-term and long-term mating context? Secondly, how does the self-perceived mate value influence the preferences in mate choice? Thirdly, although the sex differences in pursuing short-term relationships are well documented, the individual differences within each sex have been neglected. Therefore we tried to establish whether there were differences in the tendency to pursue short-term relationships between groups of different age, income and educational level. Fourthly, as previous results indicate the correlation of women's reproductive behaviours with the levels of sex hormones, in a series of studies we tried to establish the variations in some of those behaviours in various phases of the menstrual cycle. Taken together, these results enable us to make some inferences and to propose new hypotheses about sex differences in mating strategies in short-term and long-term context, interindividual differences in those strategies within each sex, and the effect of hormonal variations during the menstrual cycle on women's mating behaviour.

Evolucijska psihologija je relativno nova znanost koja predstavlja spoj psihologije i evolucijske biologije. Od davnina ljudi tragaju za odgovorima o nastanku svijeta, podrijetlu čovjeka i svojem mjestu u svijetu koji ga okružuje. Ovaj rad prikazuje povijesne okvire razvoja ove znanosti, navodi metode za provjeru evolucijskih hipoteza, dok se u središnjem dijelu pokušava objasniti četiri najveća adaptivna problema evolucijske teorije, probleme preživljavanja i rasta, parenja, roditeljstva, te pomaganja genetskim srodnicima. Slijede problemi života u grupi, među kojima je naglasak na konfliktu među spolovima. U poglavlju koje se bavi statusom, ugledom i socijalnom dominacijom pokazuju se velike razlike među spolovima, dok se u posljednjem dijelu evolucijska psihologija prikazuje kao integrirana psihologijska znanost. Brojna su područja istraživanja ove znanosti, prepuna kompleksnih odnosa, nedoumica, te nesuglasica među znanstvenicima. Prikazane su različite teorije i poteškoće u njihovom znanstvenom dokazivanju. Na poslijetku moramo zaključiti da evolucijska psihologija ima pred sobom još mnoga neistražena područja, za koja postoji velik interes jer smo mi ljudi u samom centru njenog istraživanja – a postoji li zanimljivije područje istraživanja od nas samih? Evolutionary psychology is a relatively novel field of science which combines psychology and evolutionary biology. It explores the human quest for the answers to eternal questions of creation, origins and place within the surrounding world. This essay gives the historical developmental framework of this science, lists methods which evaluate evolutionary hypotheses, whereas the central part deals with the four major adaptive problems of the evolutionary theory: survival and growth, mating, parenting and helping relatives. This is followed by naming the issues of living within a group, with a special focus on gender conflicts. The chapter dealing with status, prestige and social dominacy shows noticeable gender differences, while the last part shows evolutionary psychology as an integrated psychological science. There is a wide range of areas this science researches into, which are full of complex relations, dilemmas and disagreements amongst scientists. Different theories and difficulties of their scientific verification have been showcased. In the end the conclusion can only be that evolutionary psychology has a long way of researching into numerous unexplored areas of immense interest. We humans are in the very core of its research – and there is no more interesting field of research than ourselves, is there?

Brojna istraživanja pokazala su da postoji širok spektar razlika u potrošačkom ponašanju muškaraca i žena. Neke teorije pokušale su te razlike objasniti postavkama evolucijske psihologije. Određeni obrasci potrošačkog ponašanja žena objašnjavaju se biološkim teorijama, poput one o hormonalnim razlikama tijekom menstrualnog ciklusa koje utječu na potrošnju. Ovim istraživanjem, gdje smo skupinu žena pratili kroz tri faze menstrualnog ciklusa (folikularnu, ovulacijsku i lutealnu), željeli smo doprinijeti ovom gotovo neistraženom području. Cilj istraživanja bio je provjeriti mijenjaju li se potrošačko ponašanje žena i impulzivnost kroz menstrualni ciklus te na koji način su te dvije varijable povezane u funkciji ciklusa. U istraživanju je sudjelovalo 212 sudionica, međutim analizirani su podaci od njih 33. Instrumenti korišteni u istraživanju uključivali su pitanja o socio-demografskim karakteristikama, Ljestvicu nedavne potrošnje, Ljestvicu impulzivnosti kao stanja te Ljestvicu stilova odlučivanja potrošača. Nismo potvrdili neke ranije dobivene razlike u samoiskazanoj potrošnji kroz ciklus. Nije utvrđena ni statistički značajna razlika u impulzivnosti kroz ciklus, no pokazalo se kako je impulzivnost (posebice njen aspekt nemogućnosti odgode trenutne nagrade) pozitivno povezana s potrošnjom u lutealnoj fazi ciklusa.

Intuicije u filozofiji, posebice moralnoj, zauzimaju značajno mjesto. Naime, etičke ili moralne intuicije se najčešće razumijevaju kao svojevrstan test moralne adekvatnosti, odnosno one ukazuju na prihvatljivost ili neprihvatljivost određene etičke teorije. Uvriježen je način pobijanja normativne etičke teorije pokazati da pod određenim okolnostima ona vodi zaključcima koji su u sukobu s našim uobičajenim moralnim intuicijama. Većina se normativnih etičkih teorija, barem u nekoj svojoj formulaciji, susreće s problemom kontraintuitivnosti. Taj problem posebice pogađa konzekvencijalističke normativne etičke teorije (kao što su utilitarizam ili etički egoizam). Cilj je ovog rada propitati vjerodostojnost intuicija općenito, njihovo porijeklo i namjenu. U tu ću se svrhu poslužiti rezultatima novijih istraživanja u neuroznanosti i evolucijskoj psihologiji koja nude pogled na moralnost i intuicije iz posve drugoga kuta. Rezultati navedenih istraživanja pokazuju kako su intuicije produkti emocija koje se upliću u moralno prosuđivanje te mogu uzrokovati iracionalno odlučivanje i djelovanje. Iako evolucijsko porijeklo moralnosti nije novost u etici, shvaćanje etičkih intuicija kao naslijeđa naše biološke prošlosti mora dovesti njihovu normativnu ulogu u pitanje.

Cilj ovog rada bio je ispitati nalaze istraživanja Karremansa i suradnika (2009) koji su utvrdili da su heteroseksualni muškarci (no ne i žene) lošije kognitivno funkcionirali nakon raznospolne interakcije, neovisno o statusu romantične veze. Učinak je bio to jači što su više upravljali dojmom i što im je žena bila privlačnija. Rezultati ovog istraživanja suprotni su dosadašnjim. (Heteroseksualni) muškarci su, kao i žene, neovisno o vrsti interakcije (raznospolna/istospolna) i statusu romantične veze imali podjednak kognitivni učinak. Usto, kod muškaraca promjena u kognitivnom učinku prije i nakon raznospolne interakcije nije bila povezana s upravljanjem dojmom, percipiranom privlačnosti žene i njenim potencijalom za romantičnu vezu. Povezanost upravljanja dojmom i promjene u kognitivnom učinku prije i nakon raznospolne interakcije nije utvrđena ni kod žena, no žene su postizale to lošiji kognitivni učinak što su muškarca s kojim su bile u interakciji percipirale privlačnijim i kada su ga mogle zamisliti kao potencijalnog partnera u usporedbi sa situacijom kada ga nisu mogle zamisliti kao potencijalnog partnera. Raspravljen je mogući utjecaj uvjeta u kojima je istraživanje provedeno te metodoloških nedostataka na dobivene neočekivane rezultate.

Glavni je cilj ovog rada bio pregled evolucijskih objašnjenja poremećaja ličnosti. Rad sadrži određenja temeljnih konstrukata, tj. ličnosti, poremećaja ličnosti i evolucijske psihologije. Također, uključuje pregled glavnih pretpostavki evolucijskog pristupa ličnosti. Rad je fokusiran na Millonov model poremećaja ličnosti, kao jedan od najutjecajnijih u ovom području. Opisane su temeljne odrednice i konstrukti ovog modela u cjelini. Konačno, rad pruža evolucijska objašnjenja i Millonova shvaćanja paranoidne, narcisoidne, ovisne i opsesivno – kompulzivne ličnosti, koje su odabrane kao autorici rada najzanimljiviji obrasci ličnosti. Svaki od ovih poremećaja ličnosti prvo je definiran, kako bi se lakše pratilo evolucijsko objašnjenje. Zatim je pruženo objašnjenje s evolucijskog stajališta, a na kraju pregleda svakog poremećaja ličnosti pružen je kratki sažetak najrelevantnijih informacija.

Evolucijska psihologija je znanstveno proučavanje ljudske prirode koje se temelji na razumijevanju ljudskog ponašanja kao produkta procesa prirodne i seksualne selekcije. Zašto pomažemo jedni drugima? Što to u nama izaziva bolno sažaljenje kada vidimo siroče koje jeca ili ranjenu životinju? Darvinisticka ideja da evolucijom upravlja prirodna selekcija, ne izgleda kao odgovarajuce objasnjenje za osećaj moralnosti, empatije ili sažaljenja. Prirodnom selekcijom se lako mogu objasniti glad, seksualne potrebe, strah, jer sve to doprinosi našem opstanku i očuvanju genetskog materijala. Altruistično ponašanje može dugoročno pomoći pojedincu putem izravne i neizravne selekcije. Ipak, zajedničko obilježje naše vrste je da često pokazujemo dobrotu prema onima s kojima ne dijelimo zajedničke gene. Primjer su vojnici koji riskiraju svoj život da bi spasili svoje kolege ili ronioci koji spašavaju živote nesrodnicima koji se nađu u životnoj opasnosti u opasnim vodama. Ako prirodna selekcija promiče genetsku 'sebičnost' zašto onda ljudi pokazuju altruistično ponašanje prema osobama s kojim nisu u genetskom srodstvu? Da li slobodna volja pokreće ljudsko altruistično ponašanje prema nesrodnicima ili takvo ponašanje može u potpunosti objasniti evolucijska teorija? Odgovor na ova pitanja daje Trivensova teorija recipročnog altruizma. U ovom ćemo radu uz Trivensovu teoriju razmotriti evoluciju altruističnog ponašanja, kognitivne mehanizme koji su u podlozi altruizma, te načine otkrivanja prevara kod ove vrste altruizma.

Evolucijska psihologija nastoji objasniti ulogu emocija koje i danas imamo proučavajući ljudsku evolucijsku povijest. Tijekom svoje evolucijske povijesti ljudi su se susretali s mnogim adaptivnim problemima koji su trebali rješenje kako bi se povećala vjerojatnost reprodukcije i preživljavanja. Jedno od takvih adaptivnih rješenja bile su emocije, osobito one primarne, a oblikovane su procesom prirodne selekcije kako bi rješile specifične adaptivne probleme. Iako se kroz vrijeme zastupalo stajalište kako emocije nemaju nikakvu ulogu, čak otežavaju preživljanje, evolucijski psiholozi smtraju kako su emocije imale veliku ulogu u evolucijskoj povijesti jer su olakšavale preživljavanje i reprodukciju. Ovaj rad daje pregled evolucijskog shvaćanja emocija od Darwina do suvremenim evolucionista uz kratak prikaz njihovih najznačijih zaključaka te osim toga obuhvaća i depresiju te anksioznost kao emocionalne poremećaje iz evolucijske perspektive.

U evolucijskoj psihologiji glavno mjesto zauzima prirodna selekcija, koja je prihvaćena kao glavni mehanizam odgovoran za evolucijske promjene. Unatoč tome, prirodna selekcija ne može objasniti zašto se mužjaci i ženke različitih vrsta toliko razlikuju, iako su se tijekom evolucije susretali s istim ili sličnim adaptivnim problemima. Upravo zbog toga, Charles Darwin u svojoj knjizi „Podrijetlo vrsta“ predlaže novu selektivnu snagu, spolnu selekciju. Spolna selekcija, odnosno spolni odabir se odnosi na one osobine koje pokazuju pojedinci, koji imaju prednost u dobivanju naklonosti drugih. Dakle, ako je prirodna selekcija opstanak najjačih, onda je spolna selekcija opstanak najprivlačnijih. Osim određivanja samog pojma spolne selekcije, u ovom radu ćemo razmotriti i njene procese - itraspolnu i interspolnu selekciju, te roditeljsko ulaganje, preferencije pri izboru partnera, kratkotrajne i dugotrajne veze muškaraca i žena, i uzroke i posljedice ljubomore.

U radu se prikazuju osnovne ideje teorije evolucije, sociobiologije i evolucijske psihologije, a posebna je pozornost posvećena moralno intoniranim prigovorima evolucijskoj psihologiji (posebice prigovoru za genetski determinizam i s njime povezanom prigovoru za opravdavanje društvenih nejednakosti koji se nerijetko povezuje s desničarskom ideologijom). Ove se prigovore nastoji pobiti oslanjanjem na standardnu filozofsku podjelu između činjenica i vrijednosti (Humeov zakon i Mooreova naturalistička pogreška), na činjenicu da se darvinističke spoznaje ponekad tumače kao prirodni saveznici ljevičarskih ideja, te na nešto opreznije čitanje empirijskih tvrdnji i objašnjenja evolucijske psihologije.

Iz perspektive evolucijske psihologije, prirodnim odabirom su se razvile različite psihološke adaptacije čija je funkcija smanjenje mogućnosti napuštanja od strane partnera. Pretpostavlja se da je ljubomora mehanizam koji ima tu funkciju, a definira se kao emocionalno stanje uzrokovano percipiranom prijetnjom trenutnoj vezi. S obzirom da pritisci prirodnog odabira nisu bili jednaki za muškarce i žene, postoje razlike u ljubomori s obzirom na spol. Muškarci su se suočavali s problemom sigurnosti u očinstvo, zbog čega su ljubomorniji na seksualnu nevjeru partnerice. Žene su se suočavale s gubitkom partnerovog ulaganja resursa zbog čega su ljubomornije na emocionalnu nevjeru. Također, prijašnja istraživanja pokazuju da su muškarci spremniji oprostiti emocionalnu, a žene seksualnu nevjeru partneru. Međutim, malo je istraživanja posvećeno ispitivanju medijatorskih varijabli između spola te ljubomore i opraštanja nevjere. Stoga je cilj ovog istraživanja bio ispitati prediktivan doprinos stava o međuzavisnosti nevjera, socioseksualne orijentacije te statusa veze sudionika u ispitivanju ljubomore i oprosta nevjere. Korištena je metoda prisilnog izbora tijekom koje sudionici odabiru seksualnu ili emocionalnu nevjeru kao onu koja izaziva veći stupanj ljubomore, te onu koju bi prije oprostili nevjernom partneru. Primijenjen je i Upitnik socioseksualne orijentacije (Kardum, Gračanin i Hudek-Knežević, 2006) te su prikupljeni podaci o stavovima sudionika o međuzavisnosti nevjera. Kad je riječ o razlikama u ljubomori između muškaraca i žena, rezultati su u skladu s prijašnjim istraživanjima. Značajnim prediktorima opraštanja nevjere su se pokazali stav sudionika o međuzavisnosti nevjere i status veze, što navodi na zaključak da su u osnovi ljubomore i oprosta različiti mehanizmi. Mogući uzrok tih razlika su različite adaptivne vrijednosti ljubomore i oprosta. Odnosno, moguće je da opraštanje nevjere nije pod utjecajem evolucijskih mehanizama.

Evolucija religioznosti jedna je od najnovijih i najkontroverznijih tema u evolucijskoj psihologiji. Moguća adaptacijska vrijednost religioznosti pronalazi se u poticanju kooperacije i kohezije u grupama te u načinu suočavanja s vlastitom smrtnošću. Moguće je religioznost tumačiti i kao egzaptaciju – osobinu koja može indirektno doprinijeti individualnoj dobrobiti ili kao trompu, odnosno slučajan nusprodukt funkcionalnih prilagodbi. Tijekom evolucije hominida veličina mozga se utrostručila, a rast se većinom odnosio na područje neokorteksa, neophodnog za složene kognitivne funkcije poput metakognitivnih operacija, integracije retrospektivne memorije, integracije misaonih funkcija, regulacije emocija, pozornosti i ponašanja. U ovom preglednom radu prikazale smo osnovne postavke glavnih teorija evolucijske psihologije religioznosti i rezultate provedenih studija, koji dosljedno pokazuju kako su tijekom religiozne kognicije aktivirane moždane strukture uključene u kompleksne kognitivne procese.

Cilj istraživanja bio je testirati neke postavke Millerove teorije o nastanku glazbe procesom spolnog odabira. Ispitano je utječe li bavljenje glazbom na poželjnost osobe kao seksualnog partnera i kave zaključke ljudi donose na osnovi pokazivanja glazbenih sposobnosti o osobinama koje se njima potencijalno oglašavaju te osobinama koje su potvrđene preferencije pri izboru partnera.

Istraživanja su pokazala veću osjetljivost muškaraca na seksualnu nevjeru i veću osjetljivost žena na znakove emocionalne nevjere partnera. Prema evolucijskim postavkama, tijekom prošlosti muškarci su se suočavali s problemom sigurnosti u očinstvo, zbog čega su i razvili veću osjetljivost na seksualnu nevjeru partnerice. Budući da su žene bile izložene većem riziku od napuštanja partnera, te gubitka njegove emotivne i ekonomske potpore, razvile su i veću osjetljivost na emocionalnu nevjeru. Većina dosadašnjih istraživanja je provedena na studentima, stoga je cilj ovog istraživanja bio provjeriti evolucijske postavke o većoj osjetljivosti muškaraca na seksualnu i većoj osjetljivosti žena na emocionalnu nevjeru na uzorku mlađih sudionika, dobi od 16 do 18 godina. U istraživanju je sudjelovalo 126 sudionica i 92 sudionika. Njihov zadatak je bio da, na skali od sedam stupnjeva, procijene intenzitet doživljene ljubomore u situaciji zamišljanja da je njihov partner imao spolne odnose s drugom osobom, bez ostvarene emotivne veze (seksualna ljubomora). Sudionici su procjenjivali ljubomoru i u situaciji zamišljanja emotivnog vezanja njihovog partnera za drugu osobu, bez ostvarenog spolnog odnosa (emocionalna ljubomora). Od dvije ponuđene situacije emocionalne i seksualne nevjere također su trebali odabrati onu koju bi prije oprostili partneru. U skladu s evolucijskim postavkama, dobiveni rezultati su pokazali veću osjetljivost muškaraca na seksualnu nevjeru. Međutim, nisu nađene razlike u osjetljivosti na znakove emocionalne nevjere između muškaraca i žena. Muškarci su također bili spremniji oprostiti partnerici emocionalnu nevjeru, dok su žene bile podjednako spremne oprostiti obje nevjere. Nisu nađene razlike u seksualnoj i emocionalnoj ljubomori između sudionika koji su imali iskustva u doživljenoj, kao i počinjenoj nevjeri.

Prirodnom selekcijom su se razvili različiti psihološki mehanizmi koji su našim precima olakšavali preživljavanje i reprodukciju. Jedan od tih mehanizama je ljubomora, čija je funkcija zadržavanje partnera. Evolucijski psiholozi pretpostavljaju da je sigurnost u očinstvo jedan od najvažnijih problema s kojim su se susretali muški preci. Zbog toga su muškarci osjetljiviji na seksualnu nevjeru partnerice. S druge strane, žene su izložene većem riziku da će ih muškarci napustiti zbog čega one gube njihovu ekonomsku i emotivnu potporu. Stoga su žene osjetljivije na emocionalnu nevjeru. Unatoč brojnim provjerama evolucijske hipoteze, još uvijek postoje teorijske nesuglasice u istraživanjima razlika u ljubomori među spolovima. Jedna od njih je vezana uz tzv. hipotezu uvjerenja, prema kojoj je stav o međuzavisnosti nevjera medijator varijabla između spola i ljubomore. Stoga je cilj ovog istraživanja, u kojem su sudjelovala 104 sudionika, ispitati jesu li eventualne razlike u ljubomori između muškaraca i žena pod utjecajem stava o međuzavisnosti nevjera. Korištena je metoda prisilnog izbora tijekom koje sudionici odabiru seksualnu ili emocionalnu nevjeru kao onu koja izaziva veći stupanj ljubomore, te onu koju bi prije oprostili nevjernom partneru. Uz to, prikupljeni su podaci o stavovima sudionika o međuzavisnosti nevjera. Dobiveni rezultati pokazuju da su žene ljubomornije na emocionalnu dok su muškarci ljubomorniji na seksualnu nevjeru. Utvrđeno je također da nema razlike u ljubomori s obzirom na stav o međuzavisnosti nevjera, čime je potvrđena evolucijska hipoteza. No, rezultati dobiveni ispitivanjem opraštanja nevjere ne potvrđuju evolucijsku hipotezu. Prediktor opraštanja nevjere je stav sudionika o međuzavisnosti nevjere, što navodi na zaključak da su u osnovi ljubomore i oprosta različiti mehanizmi. Mogući uzrok tih razlika su različite funkcionalne adaptivne vrijednosti ljubomore i oprosta.

Evolucijska psihologija, posebno u sklopu teorije spolnih strategija (Buss i Schmitt, 1993), pretpostavlja postojanje različitih preferencija pri odabiru partnera kod muškaraca i žena ovisno o stupanju u različite razine odnosa (kratkoročnih odnosno dugoročnih). Također, prethodna istraživanja ˝efekta vjenčanog prstena˝ u procjeni poželjnosti muškaraca su pokazala da su oženjeni muškarci ženama poželjniji od neoženjenih za dugoročnu i kratkoročnu vezu. Cilj je ovog istraživanja bio ispitati utjecaj bračnog statusa muškarca na ženske procjene njihove poželjnosti za različite razine odnosa. Također smo htjeli provjeriti postoje li razlike u osobinama koje žene pripisuju oženjenim, odnosno neoženjenim muškarcima.U istraživanju je 300 sudionica ispunjavalo upitnik u kojem su procjenjivale muškarce na nizu različitih osobina, na temelju njihova opisa i bračnog statusa, uz priloženu fotografiju. Očekivali smo da će žene poželjnijima za dugoročnu i kratkoročnu vezu procjenjivati oženjene muškarce u odnosu na neoženjene. Pretpostavili smo da će žene oženjenim muškarcima više pripisivati osobine koje su vezane uz prikupljane i akumuliranje resursa te ulaganje istih u nju i potomstvo, dok će neoženjenim muškarcima više pripisivati osobine vezane uz fizički izgled te neke druge poželjne osobine (društvenost, sklonost avanturizmu i duhovitost). Naša očekivanja nisu potvrđena: nisu utvrđene značajne razlike u poželjnosti oženjenih odnosno neoženjenih muškaraca za različite razine odnosa. Također nisu utvrđene ni značajne razlike u pripisivanju pojedinih osobina muškarcima ovisno o njihovom bračnom statusu.

Evolucijska psihologija nastoji objasniti ulogu i smisao današnjeg ljudskog uma, misli, emocija i ponašanja pažljivim razmatranjem ljudske evolucijske povijesti. Tijekom ljudske povijesti, ljudi su se suočavali sa mnogim adaptivnim problemima koje su morali riješiti kako bi preživjeli i reproducirali se. Nakon dugog niza generacija, tijekom milijuna godina, prirodna selekcija polako je oblikovala ljudski mozak favorizirajući mehanizme koji su bili uspješni u svladavanju adaptivnih problema predaka. Proučavanje psiholoških adaptacija (ili psiholoških adaptivnih mehanizama) zauzima središnje mjesto u evolucijskoj psihologiji. Evolucijski psiholozi smatraju da ljudi posjeduju veliki broj psiholoških adaptacija koje su specijalizirane za određene adaptivne probleme. Ovaj rad se odnosi na osnovne karakteristike tih psiholoških mehanizama, njihov dizajn i karakteristike, izvore podataka na koje se evolucijski psiholozi oslanjaju u evaluaciji nekih mehanizama kao adaptacije te na izvore adaptivnih problema s kojima su se ljudi sretali u povijesti.

U radu se raspravlja o postavkama evolucijske psihologije o postojanju spolnih razlika u reagiranju na emocionalnu i seksualnu nevjeru. Hipoteza da kod žena ljubomoru izaziva emocionalna nevjera, dok su muškarci osjetljiviji na seksualnu nevjeru, rezultirala je brojnim istraživanjima tijekom posljednjeg desetljeća. Međutim, rezultati su poprilično nekonzistentni. Ponuđeno je nekoliko objašnjenja za postojeće kontradiktorne rezultate. Također, objašnjene su različite metode mjerenja: prisilan izbor, kontinuirane skale, fiziološke mjere autonomnog živčanog sustava te metode iz kognitivne psihologije. Opisane su prednosti i nedostatci pojedinih metoda mjerenja. U radu se također raspravlja o drugim interpretacijama spolnih razlika koja nemaju izvorište isključivo unutar područja evolucijske psihologije. Navode se i potencijalna rješenja kao smjernice za buduća istraživanja.

Cilj istraživanja bio je istražiti kako u odnosima među pripadnicima istoga spola razina uloga u prosocijalno ponašanje i vrsta odnosa između pomagača i pomaganoga utječu na spremnost za prosocijalno ponašanje ; te kako vrsta odnosa i spol utječu na reciprocitet prosocijalnog ponašanja. Rezultati su pokazali kako poznanici primaju najmanje pomoći i to sve manje što je ulog u ponašanje veći. Prijateljima i rodbini smo spremniji pomoći, pri čemu smo manje usluge spremniji pružiti prijateljima, a veće rodbini. Reciprocitet je bio prisutan kod oba spola i svih razina odnosa.

Rad nastoji ponuditi argumente za integraciju dvaju naoko udaljenih i sukobljenih područja – evolucijske psihologije i feminizma. U prvome dijelu bavi se predstavljanjem osnovnih ideja i polazišta evolucijske psihologije, dok u drugome dijelu daje široki pregled feminističkih teorija i problema s kojima se feminizam kao teorija i praksa susreće, kako u komunikaciji s drugim teorijama, znanostima i disciplinama, tako i unutar vlastitih razjedinjenih pozicija. U trećem dijelu preispituju se argumenti, modeli i motivacija za pokušaj uspješne integracije., This work seeks to offer arguments for the integration of two seemingly unconnected and contrasted fields – evolutionary psychology and feminism. The first part presents basic ideas and starting points of evolutionary psychology, while the second part provides an overview of feminist theories and problems faced by feminism in theory and practice, not only in communicating with other theories, sciences and disciplines but also within its own differing standpoints. The third part questions arguments, models and motivation needed for successful integration.

Numerous investigators reported results which support the evolutionary theory of sex differences in jealousy. In this study we extend the cross cultural evaluation of jealousy to a comparison between U.S. and Croatian populations. Two alternative forced choice methods were used to assess how upset males and females were in the sexual or emotional infidelity of their mate with either a same sex person (homosexual relationship) or an opposite sex person (heterosexual relationship). A checklist of emotions was also given to the subjects to assess in more detail their feelings about the infidelities. In both the US and Croatia females showed a strong tendency to be upset by the emotional infidelity in the heterosexual case, but a complete reversal to the sexual infidelity in the homosexual case. Males were more upset by the sexual infidelity than females in the heterosexual case, but less upset by the sexual infidelity than the females in the homosexual case. Self reported emotions revealed anger, disgust and sadness to differentiate the feelings of the subjects to the different situations. The Croatian participants reported significantly more emotions than the US participants. The general predictions of the evolutionary account of sex differences in what caused the most distress were supported., Rezultati mnogih istraživanja idu u prilog evolucijskim objašnjenjima spolnih razlika u ljubomori. U ovom smo istraživanju te nalaze proširili međukulturnom usporedbom na hrvatskom i američkom uzorku. Upotrijebljena su dva zadatka prisilnog izbora kako bi se procijenio stupanj uznemirenosti kod muškaraca i žena u slučaju seksualne ili emocionalne nevjere njihova partnera/partnerice, ovisno o tome je li se nevjera dogodila s osobom istoga spola (homoseksualna veza) ili osobom suprotnoga spola (heteroseksualna veza). Kako bismo prikupili detaljnije informacije o osjećajima vezanima uz preljub, ponuđena je i lista emocija. Žene u obje kulture pokazale su veću uznemirenost u slučaju emocionalne nevjere u heteroseksualnom scenariju, ali potpuno suprotan obrazac u homoseksualnom scenariju (tj. veću uznemirenost u slučaju seksualne nevjere). Muškarci su u usporedbi sa ženama pokazali veću uznemirenost u slučaju seksualnoga preljuba u heteroseksualnom scenariju, ali manju uznemirenost u homoseksualnom scenariju. Osjećaji ljutnje, gađenja i tuge različito su se javljali u ove dvije situacije. Hrvatski su sudionici općenito izvještavali o većem broju emocija nego američki. Potvrđena su opća predviđanja evolucijske hipoteze o podrijetlu spolnih razlika u ljubomori., Die Ergebnisse zahlreicher Forschungen verweisen auf die Richtigkeit der Annahme, dass die unterschiedlichen Manifestationen der Eifersucht bei Frauen und Männern entwicklungsgeschichtlich bedingt sind. Die Autoren haben diese Erkenntnis durch einen interkulturalen Vergleich erweitert und das Phänomen der Eifersucht unter Kroaten und US-Amerikanern untersucht. Die Probanden wurden vor zwei Aufgaben gestellt, bei denen sie sich für eine von mehreren angebotenen Lösungen zu entscheiden hatten. Die Forscher wollten ermitteln, inwiefern die Frauen und Männer mit Verstörung auf den angenommenen Fall der sexuellen oder emotionalen Untreue ihrer PartnerInnen reagierten; dabei unterschieden die Befrager zwischen Seitensprüngen mit homosexuellen und Seitensprüngen mit heterosexuellen Partnern. Um detaillierte Informationen zu den Gefühlen des betrogenen Partners zu erhalten, wurde eine Checkliste von Emotionen angeboten. Die Probandinnen beider Kulturkreise bekundeten eine stärkere Verstörung für den Fall, dass ihr Partner bei einem heterosexuellen Seitensprung emotionale Untreue manifestierte; ebenso verstörend fänden sie die körperliche Untreue ihres Partners bei einem homosexuellen Seitensprung. Männer hingegen äußerten eine stärkere Verstimmung, sollte ihre Partnerin ihnen bei einem heterosexuellen Seitensprung untreu werden; weniger beunruhigend fänden sie den Fall homosexueller Untreue. Die Gefühle von Wut, Ekel und Traurigkeit zeigten je nach Szenario einen unterschiedlichen Ausschlag. Insgesamt kann gesagt werden, dass die kroatischen Untersuchungsteilnehmer eine größere Bandbreite an Emotionen an den Tag legten als die amerikanischen. Die allgemeine evolutionspsychologische Hypothese, dass sich Eifersucht bei Frauen und Männern unterschiedlich manifestiert, konnte bestätigt werden.

U zadnjih petnaestak godina principi moderne sintetičke teorije evolucije sve se više koriste kao teorijski okvir za istraživanja u psihologiji i drugim društvenim znanostima. Primijenjeni u psihologiji (evolucijska psihologija), oni su prvenstveno usmjereni na razumijevanje psiholoških mehanizama koji su procesima prirodne i seksualne selekcije oblikovani tijekom miliona godina evolucije, jer su u okolini naših predaka omogućavali lakše preživljavanje i reprodukciju. Ti su psihološki mehanizmi sastavni dio prirode i suvremenih ljudi, koji žive u okolini koja je u nekim aspektima vrlo različita od okoline u kojoj su ti mehanizmi oblikovani. Zbog toga je vrlo važno razumjeti kako su te promjene u okolini djelovale na funkcioniranje tih mehanizama. Evolucijska perspektiva omogućava nam razumijevanje porijekla i funkcije kognitivnih mehanizama koji produciraju nasilje. Jedna od osnovnih prednosti korištenja evolucijske teorije u području nasilja u obitelji jest u tome što omogućava integraciju niza naizgled nepovezanih fenomena i istraživanja. Nadalje, kao integrativna meta-teorija ona omogućava postavljanje niza neočiglednih predikcija u različitim područjima istraživanja. Jedna od najvažnijih implikacija njezine primjene je stvaranje preduvjeta da javne politike i zakonodavstvo vezano uz nasilje u obitelji počivaju na znanstvenim spoznajama o ljudskoj prirodi, a ne na moralističkim pristranostima, vjerskim dogmama i predrasudama.

Cilj ovog istraživanja bio je ispitati kako spol, vrsta veze i tri dimenzije evolucijski važnih karakteristika potencijalnih partnera (toplina/pouzdanost, atraktivnost/vitalnost, status/resursi) međudjeluju pri izboru hipotetskih partnera. U istraživanju je sudjelovalo 211 studenata Zagrebačkog sveučilišta, i to 101 žena te 102 muškaraca. Koristeći čestice kratke verzije Skala idealnih standarda za partnera (Ideal Standards Scales ; Fletcher et al., 1999) konstruirana su tri profila hipotetskih osoba, a zadatak sudionika je bio procijeniti bi li te osobe uzeli u obzir kao potencijalne intimne partnere na skali od sedam stupnjeva. Provedena je složena analiza varijance s ponovljenim mjerenjima, pri čemu su tri nezavisne varijable bile: spol, vrsta veze za koju su hipotetske osobe bile uzimane u obzir (kratkoročna/dugoročna) i dimenzije karakteristika hipotetskih osoba (ponavljajuća mjera). Nisu dobivene pretpostavljene spolne razlika u uzimanju u obzir hipotetskih osoba kao potencijalnih partnera, neovisno o vrsti veze i njihovim dimenzijama karateristika. Nije potvrđeno postojanje spolnih razlika u strategijama pri odabiru partnera. Potvrdilo se očekivanje da će muškarci pri odabiru partnera (neovisno o vrsti veze) vitalne/atraktivne osobe preferirati u odnosu na tople/pouzdane osobe kao i u odnosu na osobe sa statusom/resursima. Međutim, nije potvrđeno predviđanje da će žene preferirati tople/pouzdane osobe i osobe sa statusom/resursima u odnosu na vitalne/atraktivne osobe, odnosno pokazalo se da žene pri izboru partnera (neovisno o vrsti veze) jednako vrednuju sve tri dimenzije karakteristika. Također, suprotno očekivanjima, muškarci i žene se međusobno ne razlikuju u uzimanju u obzir vitalnih/atraktivnih osoba kao potencijalnih partnera (neovisno o vrsti veze), kao što se međusobno ne razlikuju ni u izboru toplih/pouzdanih osoba, a također ni u odabiru osoba sa statusom/resursima. Potvrđena je hipoteza da će studenti, neovisno o spolu, tople/pouzdane osobe te osobe sa statusom/resursima više uzimati u obzir kao partnere za dugoročnu vezu, dok će osobe koje su atraktivne/vitalne više uzimati u obzir kao kratkoročne seksualne partnere. Predviđena interakcija spola, vrste veze i dimenzija karakteristika hipotetskih osoba pri odabiru partnera nije se pokazala statistički značajnom, tj. spol dodatno ne moderira interakciju vrste veze i dimenzija karakteristika hipotetskih osoba pri odabiru partnera.

Within social sciences, the standards of beauty were for a long time considered to be culturally determined, meaning that different people with different life experiences in different cultures acquire different standards of beauty, as captured in the famous sentence “Beauty is in the eye of the beholder”. However, two groups of findings have challenged this common assumption: first, people in different cultures generally agree on which faces are attractive; second, preferences emerge early in life, before cultural standards of beauty are likely to be assimilated. Evolutionary psychology explores the psychological adaptations (evolved psychological mechanisms constructed by natural selection) that constitute human nature. From the perspective of evolutionary psychology, beauty is not a cultural construct and appreciating beauty is not learned but is rather a biological adaptation, a part of universal human nature: the preferences for some physical characteristics reflect adaptations for mate choice because they signal aspects of mate quality. Theory of natural selection explains the adaptations, which help organisms in their tasks of survival. However, an organism can be adapted and survive for many years without passing its qualities to future generations – to pass them it must reproduce. The theory of sexual selection explains the adaptations that have arisen as a consequence of successful mating. In order to gain reproductive success, women and men adopt certain mate selection strategies – integrated sets of adaptations, not necessarily conscious, which organize and guide the individual’s reproductive efforts., Prema postavkama standardnog modela društevenih znanosti standardi ljepote su kulturalno određeni i usvajaju se tijekom socijalizacije. Međutim, dvije su skupine nalaza dovele u pitanje ovu uobičajenu pretpostavku: prvo, pokazalo se da se standardi ljepote javljaju vrlo rano u životu, što sugerira da bi mogli biti urođeni, te drugo, pokazalo se da su standardi ljepote međukulturalno univerzalni. Ovakvi nalazi potkrepljuju stajalište evolucijske psihologije prema kojem ljepota nije kulturalni konstrukt, a poimanje ljepote nij naučeno, nego predstavlja biološku adaptaciju, dio univerzalne ljudske prirode: preferencije za neke osobine tjelesnog izgleda odražavaju adaptacije nastale u svrhu odabira partnera. Budući da se žene i muškarci razlikuju s obzirom na minimalno potrebno ulaganje u potomstvo, razvile su se strategije odabira partnera koje su donekle spolno specifične. Kako je ključni adaptivni problem za postizanje reprodukcijskog uspjeha kod muškaraca predstavljalo pronalaženje plodne žene, oni znatno više vrednuju tjelesni izgled kao signal mladosti, zdravlja i plodnosti nego što to čine žene. No, iako se razlikuju po strategijama izbora partnera, ako je sve drugo izjednačeno, i muškarci i žene će prednost dati partnerima koji su ljepši. Ova je preferencija vjerojatno evoluirala kroz spolni odabir, kao adaptacija za odabir kvalitetnih partnera.

Istraživanja pokazuju da kod žena postoje varijacije u ponašanju vezanom uz reprodukciju tijekom menstrualnog ciklusa. Ovim istraživanjem željelo se ispitati hoće li žene birati izazovniju odjeću u plodnoj fazi menstrualnog ciklusa. Za produkciju odjeće korišten je kompjuterski program koji se sastojao od ženske figure i različitih komponenti odjeće. Sudionice (N=19) su u dvije vremenske točke birale odjeću koju bi obukle u situaciji nalaženja s privlačnom osobom, jednom u ovulacijskoj i jednom u menstrualnoj fazi ciklusa. Rezultati istraživanja pokazuju da tijekom ovulacijske faze sudionice otkrivaju veću površinu gole kože. Čini da taj utjecaj nije povezan s nekim stabilnijim crtama ličnosti, dok je upitna povezanost sa strategijom traženja kratkoročnog odnosno dugoročnog partnera. Ovo ponašanje vjerojatno je adaptacija kojom se povećava vjerojatnost privlačenja partnera u plodnoj fazi, a moguća hormonalna podloga je estradiol.

Cilj istraživanja bio je utvrditi prototipičnost izraza ljubavi kod oba spola i provjeriti postoji li povezanost vrijednosti kao partnera s vlastitim i očekivanim izrazima ljubavi. Sudionici su bili studenti (N = 169 u prvom dijelu istraživanja i N = 124 u drugom dijelu istraživanja), a aritmetička sredina godina u prvom dijelu istraživanja iznosila je 22, a u drugom dijelu 20 godina. Pri tome je korišteno 40 izraza ljubavi dobivenih iz istraživanja Bussa na uzorku američkih studenata (1988 ; prema Sternberg, 1988) i Inventar vrijednosti kao partnera prilagođen prema Mate Value Inventory, MVI-7 ; Kirsner, Figueredo & Jacobs, 2003 (Tokić, 2006 ; Tadinac, Kamenov, Jelić, Hromatko, 2005). Dobivena je povezanost u poretku 40 izraza ljubavi između američkog i hrvatskog uzorka i povezanost u poretku izraza ljubavi između muških i ženskih procjenjivača. Nije pronađena statistički značajna povezanost razlike vrijednosti kao partnera i izraza ljubavi. Preporuka za daljnja istraživanja bila bi provjeriti kakva su očekivanja od stvarnog partnera i kakav bi to imalo utjecaj na rezultate.

U raspravama o problemu evolucijskog objašnjenja morala postoji podjela na dva tabora. Pripadnici prvog tabora drže da evolucijska teorija pruža adekvatno objašnjenje morala koje u najmanju ruku ukazuje na neodrživost onih objašnjenja koja se nude u raznim ograncima “ čistih” društvenih i humanističkih znanosti. Pripadnici drugog tabora drže da evolucijska teorija ne može adekvatno objasniti porijeklo morala, odnosno da prihvatljiv teoretski pristup moralu ne mora uključivati bilo koja evolucijska razmatranja. U knjizi se zastupa stav pripadnika prvog tabora. Zagovornici ovog stava obično ističu da eksplanatorna redukcija ljudskog morala mora započeti s osnovnim načelima evolucijske biologije, nastaviti se preko neke posredne discipline (poput sociobiologije) i završiti s naturaliziranjem klasične deskriptivne etike. Knjiga ima sedam poglavlja koja se tematski dijele na tri cjeline. Prvu cjelinu čine prvo i drugo poglavlje. U prvome su poglavlju prikazane osnovne ideje teorije evolucije i temeljni pojmovi evolucijskih objašnjenja. Drugo se poglavlje bavi pitanjem predstavlja li evolucijska biologija pravu znanost. Iako u nekim filozofskim krugovima vlada mišljenje da se teorija evolucije zasniva na tautološkim tvrdnjama i da zato ne predstavlja pravu znanost, argumentira se da su ove optužbe neopravdane i da teorija evolucije ne pati ni od kakvih metodoloških nedostataka koji bi nam priječili da o njoj razmišljamo kao o osnovi za neku drugu disciplinu. Drugu cjelinu čine treće i četvrto poglavlje. Treće poglavlje je prikaz sociobiološkog programa istraživanja altruističnog ponašanja životinja i ljudi. Posebno se ilustrira ideja o genima kao jedinicama selekcije i dva standardna sociobiološka objašnjenja altruizma (srodnička selekcija i recipročni altruizam). Budući da je i sociobiologija često izložena raznim kritikama, četvrto se poglavlje bavi analizom nekih prigovora upućenih sociobiološkom programu. Nastoji se pokazati da tri najčešća prigovora sociobiologiji (antropomorfizam, genetski determinizam i adaptacionizam) ne ugrožavaju status sociobiologije kao prave znanstvene discipline. Treću cjelinu čine peto, šesto i sedmo poglavlje. Peto poglavlje donosi kratki pregled razvoja evolucijskih ideja u etici, a potom detaljniji prikaz jednog utjecajnog sociobiološkog modela objašnjenja evolucije morala. U šestom se poglavlju, analizom nekih konceptualnih i eksplanatornih aspekata ovoga modela, pokazuje da je on iz više razloga neuvjerljiv. U sedmome se poglavlju, međutim, argumentira da neuspjeh jednog pokušaja “ biologiziranja” etike ne implicira načelnu neprihvatljivost darvinističkog pristupa moralu. Nastoji se pokazati da darvinizam u deskriptivnoj etici može uspjeti kroz uvođenje nekih dodatnih pretpostavki (poput ideje kulturne grupne selekcije) koje omogućuju uklapanje biologije i kulture u jedinstvenu darvinističku shemu, koja pak pruža osnovu za čvrsto naturalističko obrazloženje ljudskog moralnog ponašanja.

U tekstu je istaknuta iznimna važnost primjene evolucijske teorije pri proučavanju inteligencije te je predstavljena aktualna diskusija unutar suvremene evolucijske psihologije koja se fokusirala oko pitanja je li inteligencija isključivo specijalizirana ili pak i općenamjenska sposobnost. Ističući morfološku modularnost mozga, zagovornici specijaliziranosti inteligencije tvrde da se ljudski intelektualni kapaciteti sastoje od skupa izoliranih sposobnosti koje su neovisno evoluirale za rješavanje specifičnih adaptivnih problema, zbog čega ljudi nisu razvili nikakvu značajniju sposobnost rezoniranja, već su inteligentni jer je njihov mozak razvio milijarde brzih i učinkovitih heuristika. Naglašavajući važnost opće inteligencije, radnoga pamćenja i analognoga rezoniranja, zastupnici općenamjenstva inteligencije pak smatraju da su modularni elementi dijelovi nekih viših, općenitijih mehanizama koje su ljudi razvili, zbog čega se ljudska inteligencija može najbolje razumjeti kao opći kapacitet koji omogućuje uspješnije rješavanje adaptivnih problema, pogotovo u novim, promjenjivim i drugim kompleksnim situacijama. Navedeni su rezultati i spoznaje znanstvenih istraživanja koja potkrepljuju u tekstu elaborirane teorije, dok je poseban dio rada posvećen teoriji najistaknutijih ličnosti moderne evolucijske misli, koja pokušava ilustrirati kako je opća inteligencija mogla evoluirati u skladu s načelima teorije evolucije putem prirodne selekcije.

U tekstu je istaknuta iznimna važnost primjene evolucijske teorije pri proučavanju inteligencije te je predstavljena aktualna diskusija unutar suvremene evolucijske psihologije koja se fokusirala oko pitanja je li inteligencija isključivo specijalizirana ili pak i općenamjenska sposobnost. Ističući morfološku modularnost mozga, zagovornici specijaliziranosti inteligencije tvrde da se ljudski intelektualni kapaciteti sastoje od skupa izoliranih sposobnosti koje su neovisno evoluirale za rješavanje specifičnih adaptivnih problema, zbog čega ljudi nisu razvili nikakvu značajniju sposobnost rezoniranja, već su inteligentni jer je njihov mozak razvio milijarde brzih i učinkovitih heuristika. Naglašavajući važnost opće inteligencije, radnoga pamćenja i analognoga rezoniranja, zastupnici općenamjenstva inteligencije pak smatraju da su modularni elementi dijelovi nekih viših, općenitijih mehanizama koje su ljudi razvili, zbog čega se ljudska inteligencija može najbolje razumjeti kao opći kapacitet koji omogućuje uspješnije rješavanje adaptivnih problema, pogotovo u novim, promjenjivim i drugim kompleksnim situacijama. Navedeni su rezultati i spoznaje znanstvenih istraživanja koja potkrepljuju u tekstu elaborirane teorije, dok je poseban dio rada posvećen teoriji najistaknutijih ličnosti moderne evolucijske misli, koja pokušava ilustrirati kako je opća inteligencija mogla evoluirati u skladu s načelima teorije evolucije putem prirodne selekcije., The paper highlights the exceptional significance of the evolutionary theory in studying intelligence and presents the current discussion within modern evolutionary psychology, which has focused on the question whether intelligence is exclusively domain- specialized or also domain-general ability. Emphasizing the morphological modularity of the human brain, proponents of domain specificity argue that human intellectual capacities consist of a large collection of insulated abilities which have independently evolved for solving and coping with specific adaptive problems. Therefore, humans have not evolved any meaningful reasoning ability, but are intelligent because their brain has evolved a myriad of fast and frugal heuristics. Underlining the significance of general intelligence, working memory and analogical reasoning, advocates of domain generality claim that modular elements of the mind and brain are parts of the higher, general mechanisms, which humans have developed so that human intelligence can best be understood as a generalized capacity that facilitates adaptive problem solving, especially in novel, changing or otherwise complex situations. The results and understandings of scientific research are given, which confirm all elaborated theories, while a special part of the paper is devoted to the theory of the most noted figures in modern evolutionary thought; this tries to illustrate how general intelligence might have evolved according to the principles of evolution by natural selection.

Povezanost traženja uzbuđenja sa rizičnim ponašanjima, između ostalih, i promiskuitetnim ponašanjem, potvrđena je u brojnim istraživanjima. Socioseksualnost je novija mjera koja se odnosi na individualne razlike u potrebi za emocionalnom bliskošću i povezanošću s partnerom prije stupanja u seksualne odnose te se kao takva može smatrati i mjerom promiskuitetnog ponašanja. Ovim istraživanjem pokušali smo ispitati povezanost dimenzija traženja uzbuđenja sa socioseksualnošću, te ispitati spolne i dobne razlike na spomenutim mjerama. Studenti 2. i 4. godine arhitekture, povijesti i veterine Sveučilišta u Zagrebu (N=282 ; 55% žena) ispunili su za potrebe istraživanja dva mjerna instrumenta: skalu traženja uzbuđenja (SSS-V)i upitnik socioseksualnosti (SOI). Rezultati istraživanja pokazali su da su sve dimenzije traženja uzbuđenja statistički značajno pozitivno povezane sa socioseksualnošću na razini rizika 1%. Međutim samo se na temelju dimenzije dezinhibicije može dobro predvidjeti socioseksualna orijentacija dok ostale dimenzije traženja uzbuđenja ne predstavljaju značajne prediktore. Spol i godina studija također su značajni prediktori socioseksualne orijentacije, pri čemu su muškarci i studenti 4. godine studija u prosjeku nerestriktivnije orijentacije. Istraživanjem su potvrđene i spolne razlike na svakoj od dimenzija traženja uzbuđenja osim dimenzije traženja iskustava. Dobiveni nalazi tumače se u okviru evolucijske psihologije čiji utjecaj u istraživanjima ličnosti raste u zadnjih dvadesetak godina, a koja implementira snažnu, biološki zasnovanu heuristiku za određivanje krajnjih ciljeva ljudskog ponašanja i identificiranje individualnih razlika.

Objašnjava li evolucijska teorija porijeklo morala kao specifično ljudskog obilježja? U raspravama o ovom pitanju obično postoji podjela na dva tabora. Pripadnici prvog tabora drže da evolucijska teorija pruža adekvatno objašnjenje morala koje u najmanju ruku ukazuje na neodrživost onih objašnjenja koja se nude u raznim ograncima “ čistih” društvenih i humanističkih znanosti. Pripadnici drugog tabora drže da evolucijska teorija ne može adekvatno objasniti porijeklo morala, odnosno da prihvatljiv teoretski pristup moralu ne mora uključivati bilo koja evolucijska razmatranja. U radu se zastupa stav pripadnika prvog tabora i argumentira da je evolucijski pristup moralu teoretski najsuvislija opcija. Zagovornici ovog stava obično ističu da eksplanatorna redukcija moralnog ponašanja mora započeti s osnovnim načelima evolucijske biologije, nastaviti se preko neke posredne discipline poput sociobiologije, te završiti s naturaliziranjem klasične deskriptivne etike. Radi što jasnije ilustracije izvedivosti ove trodijelne strategije, rad je strukturiran kao sedam poglavlja koja se tematski dijele na tri cjeline. Prvu cjelinu čine prvo i drugo poglavlje. U prvome su poglavlju prikazane osnovne ideje teorije evolucije i temeljni pojmovi evolucijskih objašnjenja, dok se drugo poglavlje bavi pitanjem predstavlja li evolucijska biologija pravu znanost. Iako u nekim filozofskim krugovima vlada mišljenje da se teorija evolucije zasniva na tautološkim tvrdnjama i da zato ne predstavlja pravu znanost, argumentira se da su ove optužbe neopravdane i da teorija evolucije ne pati ni od kakvih metodoloških nedostataka koji bi nam priječili da o njoj razmišljamo kao o osnovi za neku drugu disciplinu. Drugu cjelinu čine treće i četvrto poglavlje. Treće poglavlje je prikaz sociobiološkog programa istraživanja altruističnog ponašanja životinja i ljudi, pri čemu se posebno ilustrira ideja o genima kao jedinicama selekcije te dva standardna sociobiološka objašnjenja altruizma (srodnička selekcija i recipročni altruizam). Budući da je i sociobiologija često izložena raznim kritikama, četvrto se poglavlje bavi analizom nekih prigovora upućenih sociobiološkom programu. Nastoji se pokazati da tri najčešća prigovora sociobiologiji (antropomorfizam, genetski determinizam i adaptacionizam) ne ugrožavaju status sociobiologije kao genuine znanstvene discipline. Treću cjelinu čine peto, šesto i sedmo poglavlje. Peto poglavlje donosi kratki pregled razvoja evolucijskih ideja u etici, a potom detaljniji prikaz jednog utjecajnog sociobiološkog modela objašnjenja evolucije morala. U šestome se poglavlju, kroz analizu nekih konceptualnih i eksplanatornih aspekata ovoga modela, pokazuje da je on iz više razloga neuvjerljiv. U sedmome se poglavlju, međutim, argumentira da neuspjeh jednog pokušaja “ biologiziranja” etike ne implicira načelnu neprihvatljivost darvinističkog pristupa moralu. Nastoji se pokazati da darvinizam u deskriptivnoj etici može uspjeti kroz uvođenje nekih dodatnih pretpostavki (poput ideje kulturne grupne selekcije) koje omogućuju uklapanje biologije i kulture u jedinstvenu darvinističku shemu, koja pak pruža osnovu za čvrsto naturalističko obrazloženje ljudskog moralnog ponašanja.

Sociobiologija kao deskriptivna i normativna znanost / Darko Polšek ; Kako i zašto životinje žive u skupinama? / Zoran Tadić ; Darvinističke dileme / Frans De Waal ; Evolucija altruističnog ponašanja / William D. Hamilton ; Roditeljski ulog i spolno odabiranje / Robert L. Trivers ; Evolucijski pristup u psihologiji ličnosti / Igor Kardum ; Optimalan broj očeva. Evolucija, demografija i povijest oblikovanja ženskih preferencija pri izboru partnera / Sarah B. Hrdy ; Evolucijska psihologija i spolne razlike / Meri Tadinac i Ivana Hromatko ; Što žene žele? Jedna empirijska provjera /Ivana Ivulić ; Kako radi um / Steven Pinker ; Zločin i sukob: evolucijsko-psihološka perspektiva ubojstva / Martin Daly i Margo Wilson ; Emocije kao adaptacije: Pregled evolucijskih shvaćanja emocija / Igor Kardum i Asmir Gračanin ; Građeni za brzinu, ne za udobnost: Darvinistička teorija i ljudska kultura / Peter J. Richerson i Robert Boyd ; Obnavljanje ideje skupinskog odabiranja u znanostima o ljudskom ponašanju / David S. Wilson i Elliott Sober ; Što leži u temeljima plastičnosti društvenog ponašanja? / Davor Pećnjak i Tomislav Janović ; U potrazi za homo economicusom: bihevioralni eksperimenti u 15 malih društava / Joseph Henrich, Robert Boyd, Samuel Bowles, Colin Camerer, Ernst Fehr, Herbert Gintis i Richard McElreath ; Teorija igara i posljedice Rawlsove pogreške / Kristijan Krkač ; Evolucijska etika: Čemu nas prošlost može naučiti? / Michael Ruse ; Znanstveni i neznanstveni činitelji sociobiološke kontroverzije / Josip Hrgović ; Intervju: Robert Trivers na krilima anđela / Razgovarao Josip Hrgović 15. listopada 2003.