Search

Patološka stanja sluznice i oralne bolesti se očituju na sluznici usne šupljine od dojenačkog doba do puberteta i nisu rijetkost. Postavljanje dijagnoze oralne bolesti se sastoji od uzimanja detaljne osobne i obiteljske anamneze, kliničkog oralnog pregleda, te je svakako potrebno voditi računa o dobi djeteta zbog utjecaja vanjskih čimbenika. Oralne bolesti dječje dobi se klasificiraju kao: promjene oralne sluznice koje se pojavljuju u novorođenačkoj i dojenačkoj dobi, upalne bolesti dječje dobi, upale jezika u dječjoj dobi, rekurentne ulceracije dječje dobi i ozljede oralne sluznice. Uočavanje ranih simptoma i znakova bolesti sluznice usne šupljine kod djece je važno u postavljanju pravovremene konačne dijagnoze oralne bolesti koja je specifična za dob ili moguće sustavne bolesti. Rana dijagnostika oralne bolesti dječje dobi je moguća jer se oralne lezije za određene sustavne i infektivne bolesti pojavljuju u ranoj fazi bolesti ili u njihovom prodromalnom stadiju. To je osobito važno kod infektivnih bolesti čime se sprječava njihovo širenje među djecom u dječjim kolektivima. Klinički oralni pregled je jednostavan, neinvazivan i predstavlja manji stres za dijete od invazivnih dijagnostičkih postupaka, a može biti dovoljan u postavljanju dijagnoze sustavne ili infektivne bolesti.

Šećerna bolest je metabolička bolest te ujedno i jedna od najčešćih kroničnih bolesti u djece. Kvalificirana je u četiri osnovne kategorije koje obuhvaćaju: šećernu bolest tip I, šećernu bolest tip II, drugi specifični tipovi te gestacijska šećerna bolest. Tipični simptomi su poliurija, polidipsija i polifagija. Dijagnoza šećerne bolesti se postavlja na temelju vrijednosti koncentracije glukoze u krvi. Po preporukama za adekvatnu metaboličku kontrolu bitno je vršiti mjerenja koncentracije glukoze u krvi 3 do 4 puta na dan te redovito pratiti vrijednost HbA1C. Temelj liječenja šećerne bolesti tip I je upotreba inzulina. Inzulin se primjenjuje u obliku inzulinske olovke (pen) i inzulinske pumpe. Svi pedijatrijski pacijenti oboljeli od šećerne bolesti tip I potencijalni su kandidati za liječenje inzulinskom pumpom. Uz inzulinsku terapiju vrlo bitna stavka liječenja šećerne bolesti tip I je pravilna i uravnotežena prehrana te redovita tjelesna aktivnost. Djeca oboljela od šećerna bolesti tip II najčešće su pretila te prvi koraci u liječenju su smanjenje tjelesne težine te stjecanje zdravih životnih navika. Peroralni antidijabetik metformin i inzulin su lijekovi koji se upotrebljavaju u liječenju šećerne bolesti tip II. Liječenje šećerne bolesti zahtjeva multidisciplinarni pristup. Osnovna nit vodilja prema uspješnom liječenju treba biti spoznaja i cilj da se tako smanjuje i usporava pojava kroničnih komplikacija te da se ispravnim djelovanjem u ranoj životnoj dobi uspijeva postići bolja prognoza i kvaliteta života., Diabetes is metabolic disease and at the same time one of the most common chronic diseases in children. Diabetes can be classified into the following general categories: type 1 diabetes, type 2 diabetes, specific types of diabetes due to other causes and gestational diabetes mellitus. Typically symptoms of diabetes type I are polyuria, polydipsia and polyphagia. Diabetes might be diagnosed by the concentration of the glucose in the blood. By the recommendations for the adequate metabolic control, it is important to measure the concentration of glucose in the blood three to four times a day and to track amount/value of HbA1C regularly. The basis of treatment of the diabetes type I is the use of the insuline which can be used as an insulin pen or an insulin pump. All pediatric patients with diabetes type I are potentional candidates for insulin pump treatment. Very important part of the treatment of diabetes type I is including balanced diet and regular physical activity with the standard insulin therapy. Children diagnosed with diabetes type II are often overweight so first steps in treatment are lowering the body weight. Regular physical activity is recommended individually adjusted to each child. Oral antidiabetic metformin and insulin are medicines which are used in treating the diabetes type II. Treatment of the diabetes requires multidisciplinary approach; it is trying to achieve the best co-operation between parents, patient and the medical team. The basic guideline towards successful treatment should be cognition and goal to lower and slow down the occurance of chronic complications and taking the right acions in earlier life to gain better quality of life.

Uvod: Atopijski dermatitis je kronična upalna bolest kože s genetičkom predispozicijom, koja čini jedan entitet piramide atopijske dijateze. Ova je bolest obilježena kroničnim intenzivnim svrbežom i ekcemom na koži, što narušava kakvoću bolesnikova života. Uzrok nastanka atopijskog dermatitisa je višesmjeran, a bolest se nasljeđuje poligenski. Dijagnoza atopijskog dermatitisa se postavlja na temelju kliničke slike, koja je raznolika. Bolest se može razdijeliti po dobi: dojenački oblik atopijskog dermatitisa, dječji oblik atopijskog dermatitisa i atopijski dermatitis adolescenata i odraslih. Ovisno o fazi bolesti, svaki od njih može biti akutnog, subakutnog i kroničnog oblika. Danas se atopijski dermatitis dijeli na dva oblika bolesti: alergijski, tzv. atopic eczema i nealergijski, tzv. nonatopic eczema. Alergijski oblik atopijskog dermatitisa je češći, obuhvaća 70-80% bolesnika. Cilj: Po uzoru na uspjeh stranih klinika te rad dodatne edukacije roditelja, osmišljen je interdisciplinski edukativni program namijenjen roditeljima djece oboljele od atopijskog dermatitisa. Metode i ispitanici: Škola atopije redovito se provodi u KBC-u „Sestre milosrdnice“ od 2011. godine. Multidisciplinski tim koji okuplja stručnjake s iskustvom rada u ovom području (dermatovenerolog, psiholog, nutricionist, medicinska sestra) na pristupačan način rješava nedoumice s kojima se svakodnevno susreću roditelji djece s ekcemom. Uz detaljan opis etiologije i uzročnika koji dovode do nastanka bolesti, sudionici imaju prilike čuti o čimbenicima koji dovode do pogoršanja upale, kao i upute o pravilnom provođenju terapije, problemu alergije na hranu i pravilnom hranjenju djeteta. Rezultati: Topički kortikosteroidi su zlatni standard terapije bolesnika s atopijskim dermatitisom. Nažalost, kortikofobija je vrlo izražena, čak 3/4 roditelja se boji kortikosteroidne terapije. Rezultati su pokazali kako je nakon sudjelovanja na školi atopije umanjen strah roditelja od lokalne primjene kortikosteroida, čime se povećava učinkovitost samog liječenja atopijskog dermatitisa. Rasprava/zaključak: Liječenje bolesnika s atopijskim dermatitisom uključuje njegu kože te primjenu topičkih i sistemskih lijekova. Njega kože podrazumijeva svakodnevnu primjenu pripravaka koji koži vraćaju potrebnu vlažnost i masnoću, te obavljanje higijene primjenom sredstava koja zadržavaju vlažnost kože i dodatno je ne isušuju. Primjerenom i svakodnevnom njegom djeluje se na oštećenu epidermalnu barijeru, što onemogućuje iritansima i potencijalnim alergenima da prođu kroz kožu. Njegom kože smanjuje se i svrbež, što značajno utječe na poboljšanje kakvoće života oboljelih. Organizirana edukacija s praktičnim savjetima i primjerima, u slučaju dijagnoze atopijskog dermatitisa pokazala se kao izvrstan primjer dobre prakse, čime se može značajno povećati kakvoća života oboljelih, jer se posljedično povećava učinkovitost primjene preporučene terapije.

Acute mastoiditis and antritis in children is a severe complication of acute otitis media, very common pathology in the young population. Children younger than 3 years had higher incidence of antritis than older ones. Despite adequate antibiotic therapy, or in some countries widespread pneumococcal vaccination, the incidence of acute mastoiditis is not decreasing. Streptococcus pneumoniae is an isolated pathogen from majority samples, a big number of microbiological samples stay sterile and anaerobes have higher incidence of intracranial complications. The suggested antibiotic therapy is third generation of cephalosporine, adapted after microbiological results. Surgery treatment is indicated by patient deterioration regardless of antibiotic therapy and the occurring complications which are rare but life threatening. If there is no improvement in conservative therapy, the general condition is very bad, or in presence of complications surgical treatment is necessary. This review is based on recent studies on incidence, causes and acute mastoiditis treatment. The pathophysiology and symptoms of the disease are described and in showing the case our way of solving complications is described., Akutni dječji mastoiditis i antritis ozbiljna je komplikacija upale srednjega uha, česte bolesti u dječjoj dobi. Antritis je najučestaliji u djece mlađe od tri godine i unatoč dostupnosti antibiotika i pneumokoknog cjepiva, incidencija mastoiditisa i antritisa u dječjoj dobi se ne smanjuje. Streptoccocus pneumoniae je najčešći uzročnik, no velika je učestalost i sterilnih uzoraka, a intrakranijske komplikacije najčešće su kod infekcije anaerobnim bakterijama. Inicijalna terapija izbora su cefalosporini treće generacije, a modificira se po pristiglom antibiogramu. Indikacije za kirurško liječenje su pogoršanje stanja unatoč antibiotskoj terapiji i pojava komplikacija, koje su rijetke ali životno ugrožavajuće. Rad se temelji na recentnim spoznajama o incidenciji, uzročnicima i liječenju akutnog mastoiditisa Prikazane su patofiziološke osnove i simptomi bolesti, a prikazom slučaja prikazan je i naš način rješavanja komplikacija.

Preuhranjenost i pretilost u dječjoj dobi čine važan javnozdravstveni problem povezan s rizikom od razvoja komplikacija u djetinjstvu te povećanjem morbiditeta i mortaliteta u odrasloj dobi. Svjetska zdravstvena organizacija proglasila je pretilost globalnom epidemijom, a pretilost u dječjoj dobi jednim od najozbiljnijih javnozdravstvenih problema 21.og stoljeća. Porast prevalencije pretilosti među djecom posebno zabrinjava jer pretila djeca u 80% slučajeva postaju pretile odrasle osobe. Prekomjerna tjelesna težina i pretilost definiraju se kao stanja prekomjernog nakupljanja masti u organizmu koja predstavljaju rizik za zdravlje, međutim etiologija i patofiziologija pretilosti znatno su kompleksnije. Za objektivizaciju i procjenu stanja uhranjenosti, najčešće se koriste percentilne krivulje indeksa tjelesne mase za dob i spol. U dijagnosticiranju pretilosti važno je razlučiti radi li se o primarnoj ili sekundarnoj pretilosti. Razne nasljedne i neuroendokrinološke bolesti i sindromi mogu dovesti do sekundarne pretilosti, iako su znatno rjeđi uzrok u odnosu na pojavu primarne pretilosti kao multifaktorske bolesti, kombinacije genetskih čimbenika i „obesogenog okruženja“ - neadekvatnih prehrambenih i životnih navika. Pretilost u djece se povezuje s razvojem komplikacija poput kardiovaskularnih bolesti, dijabetesa melitusa tipa 2, dislipidemije, sindroma policističnih jajnika, respiratornih i ortopedskih poremećaja te psihosocijalnih poremećaja. Terapija se bazira na balansiranoj prehrani s redukcijom kalorijskog unosa uz povećanje fizičke aktivnosti. Prevencija je ključna u borbi protiv rastuće epidemije pretilosti u dječjoj dobi. Preuhranjenost i pretilost u dječjoj dobi zahtijevaju multidisciplinaran pristup upravo zbog svoje kompleksne etiologije i utjecaja različitih faktora. Overweight and obesity in children is an important public health problem associated with the risk of developing complications in childhood and increased morbidity and mortality in adulthood. The World Health Organization has declared obesity a global epidemic, and obesity in children one of the most serious public health problems of the 21st century. The increase in the prevalence of obesity among children is especially worrisome because obese children in 80% of cases become obese adults. Overweight and obesity are defined as excessive accumulation of body fat that represents a health risk, however the etiology and pathophysiology of obesity are much more complex. For identification and assessment of nutritional status, percentile curves of the body mass index for age and sex are used most commonly. In the diagnosis of obesity, it is important to distinguish whether it is a primary or secondary obesity. Various hereditary and neuroendocrine diseases and syndromes can lead to secondary obesity, although it is a much less common cause in relation to obesity as a primary multifactorial disease, a combination of genetic factors and "obesogenic environment" - inadequate dietary and lifestyle habits. Obesity in children is associated with the development of complications such as cardiovascular diseases, type 2 diabetes mellitus, dyslipidemia, polycystic ovary syndrome, respiratory and orthopedic disorders and psychosocial disorders. The therapy is based on a balanced diet with reduction in caloric intake along with increasing physical activity. Prevention is a key in the fight against the growing epidemic of childhood obesity. Overweight and obesity in children demand multidisciplinary approach because of its complex etiology and the influence of different factors.

Ova je knjiga svojevrsni nastavak na udžbenik „Reumatske bolesti dječje dobi“, tiskan još 1994 godine (Malčić I. i suradnici, Školska knjiga 1994). Iako je neobično da jedna mala zemlja kao što je Hrvatska izdaje po drugi put udžbenik iz pedijatrijske reumatologije, to se ipak događa zahvaljujući dugogodišnjem sustavnom radu u praksi, teoretskim razmatranjima, znanstvenim istraživanjima i organizacijskim pomacima. Širok spektar reumatskih bolesti u dječjoj dobi, brojni definirani entiteti i neobično široka diferencijalna dijagnoza bolesti koje dodiruju pedijatrijskog reumatologa u svakodnevnom radu, nametnuli su potrebu za vrlo opsežnom konzilijarnom komunikacijom i razvojem timskog pristupa. Iako u središtu odgovornosti za konačnu dijagnozu i terapiju, pedijatrijski je reumatolog dužan surađivati s bazičnim imunolozima, radiolozima, farmakolozima, kardiolozima, fizijatrima, genetičarima, oftalmolozima, ortopedima, specijalistima nuklearne medicine i drugim stručnjacima koji se pojavljuju u ovom udžbeniku. Upravo zbog činjenice da su i u osnovnoj struci i u drugim strukama učinjeni u zadnja dva desetljeća ogromni iskoraci, odlučili smo ovom knjigom obnoviti znanja i ukupni pristup djeci s reumatskim i sličnim bolestima. U nastajanju knjige je sudjelovalo čak 25 autora iz najmanje 10 različitih subspecijalnosti i prema tome, predstavlja intergralan primjer timskog rada. Uz donošenje najnovijih klasifikacijskih promjena i definicija, iscrpnom radu na semantičkim, nozološkim i ergoterapijskim dilemama, u knjizi su istaknute sve novosti u području imunologije, genetike i suvremenom farmakološkom pristupu bolesniku. Uvjereni smo da je trajni rad u domeni pedijatrijske reumatologije, uključujući i izdavanje ovog udžbenika razlogom da se većina kroničnih bolesnika s reumatskim bolestima uspješno uključuje u normalan život. Stoga ova knjiga nije namijenjena samo relativno malom broju liječnika koji se bave pedijatrijskom reumatologijom, već se njome mogu služiti studenti medicine kao dodatak na bazični udžbenik, specijalizanti pedijatrije i postdiplomci iz svih spomentuih subspecijalnosti koje su dale doprinos ovom udžbeniku.

U tekstu su navedene definicije eutanazije i stavovi prema eutanaziji u različitim sredinama; aktivna eutanazija, pasivna eutanazija ili ortotanazija, distanazija, indirektna eutanazija kao i potpomognuto samoubojstvo. Posebno je mjesto dano hospiciju, palijativnoj medicini i palijativnoj skrbi. Detaljno su navedeni neki aspekti eutanazije u dojenačkoj dobi, kao i u dječjoj dobi. Navedene su neke zakonske regulative u vezi s krajem života u nekim dijelovima svijeta. Kada se govori o eutanaziji, radi se o višeznačnom problemu. Treba se protiviti legalizaciji eutanazije kao nepotrebnom i opasnom rješenju. Umjesto toga treba razvijati palijativnu skrb u novorođenčadi i u djece u svim njezinim aspektima. Pritom je nužno promovirati programe edukacije u palijativnoj medicini i skrbi, treba promovirati osnivanje jedinica palijativne skrbi za djecu, te u svim medicinskim područjima propagirati cjelovit pristup čovjeku i njegovoj užoj zajednici. Iako je eutanazija velik i složen problem, kao što i interakcija mnoštva različitih čimbenika može biti u podlozi raspravljanja o tom činu, aktivna eutanazija u novorođenčadi i u djece neprihvatljiva je i nedopustiva, kao što je nedopustiva u bilo kojoj dobi, već se treba prikloniti palijativnoj skrbi u klinički indiciranim slučajevima., The paper deals with the definitions of euthanasia, and attitudes towards euthanasia in different countries. Active euthanasia, passive euthanasia or orthothanasia, dysthanasia, indirect euthanasia, and assisted suicide on request are pointed out. A special attention is given to hospice care, palliative medicine and palliative care, with a special reference to euthanasia in newborn infants and in childhood. Some law regulations regarding the end of life in some parts of the world are presented separately. Euthanasia is a multifactorial problem. The legalization of euthanasia should be opposed as unnecessary and dangerous solution. Instead, palliative care in newborn infants and children in all its aspects should be developed. It is necessary to promote educational programs in palliative medicine and care, the establishment of palliative care units for children, and holistic approach to man and his close community in all medical areas. Although euthanasia is a big and complex problem, as the interaction of many different factors may be underlying debate about the act, active euthanasia in newborn infants and children is unacceptable and intolerable, as is unacceptable at any age. In the clinically indicated cases palliative care should be selected.

Vaskulitisi u dječjoj dobi predstavljaju izazov za pedijatrijske reumatologe zbog raznolikosti kliničke prezentacije i sistemske prirode bolesti. Vaskulitisi nerijetko zahtjevaju multidisciplinski pristup više specijalista; reumatologa, dermatologa, kardiologa, nefrologa, neurologa i gastroenterologa. Vaskulitis definiramo prisustvom upale u zidu krvnih žila. Lokalizacija krvnih žila, veličina krvnih žila, obim ozljede žilja, te patohistološki nalaz određuju fenotip i težinu bolesti. U radu će se raspravljati o klasifikaciji i glavnim obilježjima vaskultisa dječje dobi, a detaljnije će biti razrađene dva najčešća oblika: Henoch-Schönleinova purpura i Kawasakijeva bolest., Childhood vasculitis is a challenge for pediatric rheumatologists. It is multisystem in nature and often requires integrated care from multiple subspecialties, including rheumatology, dermatology, cardiology, nephrology, neurology, and gastroenterology. Vasculitis is defined as the presence of inflammation in the blood vessel wall. The site of vessel involvement, size of the affected vessels, extent of vascular injury, and underlying pathology determine the disease phenotype and severity. This article explores the classification and general features of pediatric vasculitides, with detailed analisys of the two most common vasculitides: Henoch-Schönlein purpura and Kawasaki disease.

Autoimune bolesti povezane su s povecanim rizikom razvoja kardiovaskularnih bolesti i ateroskleroze. U predavnju su prikazane promjene vaskularne funkcije kod najcescih AI bolesti djecne dobi.

Urgentna ili hitna stanja u medicini općenito su stanja koja neposredno ugrožavaju biološki integritet bolesnika i zahtijevaju neodgodivu medicinsku intervenciju. Cilj: Ispitati učestalost hitnih stanja u dječjoj dobi tijekom jednogodišnjeg razdoblja u Službi medicinske pomoći u Lukavcu. Metode: Retrospektivna analiza medicinske dokumentacije u razdoblju od 1. 1. 2005. do 31. 12. 2005. Rezultati: Retrospektivnom analizom medicinske dokumentacije u razdoblju od 1. 1. 2005. do 31. 12. 2005. godine od 4.761 pregledanog djeteta u dobi od 0 do 14 godina u Službi hitne medicinske pomoći u Lukavcu ukupno 596-ero djece je imalo hitno stanje. Učestalost javljanja hitnih stanja u dječjoj dobi za oba spola bila je 1:7,98, s prosječnom frekvencijom od 125 na 1.000 pregledane djece. Izrazito visoka učestalost hitnih stanja bila je u razdoblju školskog djeteta: 460/1.000 pregledanih. Od 596-ero djece s hitnim stanjem koja su se javila u Službu hitne medicinske pomoći u Lukavcu 363/596 (60,9%) bilo je muškog spola, a 233/596 (39,1%) ženskog spola. Razlika je statistički značajna (2 = 56,71; P < 0,0001). Najveći broj djece s hitnim stanjem javljao se u Službu hitne medicinske pomoći u Lukavcu u travnju mjesecu (12,2 %), a najmanji broj tokom mjeseca siječnja (4,0%). Najčešće su djeca s hitnim stanjem bila iz kompletnih obitelji (61,9%), razlika je statistički značajna u učestalosti hitnih stanja kod djece s obzirom na status obitelji (2 = 22,7; P < 0,0001). Primanja u obitelji bila su redovita kod 42,4% djece s hitnim stanjem i razlika u učestalosti hitnih stanja u odnosu prema materijalnim primanjima u obitelji statistički je značajna (2 = 27,1; P < 0,0001). Hitna stanja bila su najčešće uzrokovana bolestima respiratornog sustava: 33,1% slučajeva. Najčešće primijenjeni terapijski postupak do definitivnog zbrinjavanja bila je simptomatska terapija. Zaključak: Razmatranjem kliničkih i epidemioloških karakteristika hitnih stanja dječje dobi u Službi hitne medicinske pomoći u Lukavcu očito je da se radi o zdravstvenim problemima djece određene životne dobi te se u skladu s tim trebaju napraviti adekvatni programi zdravstvene zaštite koji će obuhvatiti prevenciju i liječenje hitnih stanja., Urgent medical conditions or emergencies are generally those conditions directly endangering patient’s physical integrity and requiring immediate medical intervention. Aim: To examine the frequency of emergencies in children during a one-year periods at the Emergency Medical Services in Lukavac. Methods: A retrospective analysis of the medical documentation for the period from 1 Jan 2005 to 31 Dec 2005. Results: The retrospective analysis of the medical documentation has revealed that urgent conditions were recorded in 596 of 4761 examined children, aged 0 to 14 years, examined at the Emergency Medical Services in Lukavac in the period from 1 Jan 2005 to 31 Dec 2005. The frequency for both sexes was 1:7.98, with an average prevalence of 125 in 1000 examined children. The extremely high prevalence of urgent conditions was recorded in school children, i.e. 460/1000 of examined children. Out of 596 children with urgent conditions examined at the Emergency Medical Services in Lukavac, 363/596 (60.9%) were boys, and 233/596 (39.1%) were girls, which represents a statistically significant difference (2 = 56.71; P < 0.0001). The highest number of children with urgent conditions examined at the Emergency Medical Services in Lukavac was recorded in April (12.2%), and the lowest number in January (4.0%). Children with urgent conditions mostly came from complete families (61.9%). A difference in the family status was statistically significant (2 = 22.7; P < 0.0001). The percentage of families with regular income was 42.4%, and a difference in the occurrence of urgent conditions with regard to family income was statistically significant (2 = 27.1; P < 0.0001). Urgent conditions were mostly caused by respiratory diseases (33.1%). The most frequently applied initial treatment was symptomatic. Conclusion: The analysis of clinical and epidemiological characteristics of urgent childhood conditions recorded at the Emergency Medical Services in Lukavac reveals that they are caused by health problems in children of a particular age. Consequently, appropriate health protection programs, which would include prevention and treatment of urgent conditions, should be designed.

Rano uočavanje i prepoznavanje patoloških promjena na sluznici usta u djece u svakodnevnoj kliničkoj praksi važno je budući se mnoge sustavne i infektivne bolesti mogu u početku očitovati isključivo na sluznici usta bez drugih općih simptoma. Poznavanjem dijagnostičkih kriterija pojedinih oralnih bolesti kao i uzroka istih omogućuje se adekvatan i pravovremeni terapijski pristup čime se nastoje izbjeći mogući rizici i njihove posljedice. Najčešće oralne bolesti dječje dobi su: promjene oralne sluznice koje se pojavljuju u novorođenačkoj i dojenačkoj dobi, upalne bolesti, bolesti jezika u dječjoj dobi, rekurentne ulceracije i ozljede oralne sluznice.

Fototerapija, primjena ultraljubičastog svjetla s fotosenzibilizatorom ili bez njega, posljednjih se desetak godina rutinski primjenjuje u liječenju dermatoza dječje dobi. Usavršavanjem izvora svjetlosti i otkrićem uskospektralne fototerapije koja emitira valne duljine UVB svjetlosti od 311 (±1) nm i PUVA kupki, postiže se znatno veća sigurnost provođenja fototerapije kod djece, bolja učinkovitost, manja eritematogenost i duža tazdoblja remisije. Daje se pregled osnovnih mehanizama fototerapije i fotokemoterapije (PUVA), načina provođenja navedenih terapija u dječjoj dobi i glavnih indikacija za terapiju, s naglaskom na liječenje psorijaze kao najčešće indikacije za fototerapiju u djece. Istaknuto je da primjena fototerapije u dječjoj dobi zahtijeva vrlo dobru suradnju s roditeljima, kao i vrlo dobru osposobljenost liječnika dermatovenerologa i medicinskog osoblja koji terapiju provode. Opasnost od nastanka karcinoma kože povećava se s većom kumulativnom dozom UVB zračenja primljenom tijekom života. Zbog navedenog vrlo je važno točno postaviti indikaciju za provođenje fototerapije u dječjoj dobi i s osobitom pozornošću pratiti kumulativne doze UVB zračenja., In the last decade, phototherapy, i.e. the use of ultraviolet light with or without a photosensitizer, has been routinely employed in the treatment of childhood dermatoses. With the advent of narrow-spectrum phototherapy emitting UVB wavelengths of 311 (±1) nm and PUVA baths, the use of phototherapy in pediatric patients has become by far safer and more efficient, while being associated with lower erythemogenic potential and longer period of remission. A review is presented of the basic mechanisms of phototherapy and photochemotherapy (PUVA), modes of administering these therapies in pediatric patients, and the main indications for this therapeutic option, with special reference to the management of psoriasis as the most common indication for phototherapy in children. It is emphasized that the use of phototherapy in children requires close cooperation with parents and high competence of the dermatologist-venereologist and other medical professionals engaged in therapy administration. The risk of skin cancer increases with the cumulative dosage of UVB radiation and PUVA therapies received during the lifetime. Therefore, it is of paramount importance to make an accurate indication for phototherapy in childhood, along with strict follow up of the cumulative UV dosage administered.

Katastrofalni antifosfolipidni sindrom (CAPS) je po život opasan oblik antifosfolipidnog sindroma (ASP) koji može dovesti do višestrukog zatajenja organa. Manje od 1% bolesnika s ASP ima katastrofalni antifosfolipidni sindrom. APS može biti primaran ili sekundaran, povezan s bolestima vezivnog tkiva, osobito sistemskim eritemskim lupusom. Prikazujemo dječaka u dobi od 7 godina sa sistemskim eritemskim lupusom s CNS vaskulitisom. Tri dana nakon što smo započeli terapiju pulsnim dozama steroida (metilprednizolon 20 mg/kg), opće stanje se znatno popravilo, mogao je sjediti samostalno, a postupno se počeo sve bolje i kretati uz sve manje zamjetne znakove koree, nestanak dizartrije i disfonije, te regresiju promjena na koži. Laboratorijski nalazi su se također znatno popravili. Zbog izrazitog poboljšanja u kliničkoj slici i laboratorijskim nalazima, započeli smo s 2 mg/kg metilprednizolonea uz cyclophosphamide 2, 5 mg/kg i intravenski imuno- 53(2) Reumatizam 2006. 119 globuline (400 mg/kg tijekom 5 dana). Nakon dva tjedna dječak se počinje tužiti na bolove u leđima i trbuhu. Sljedećeg dana opće stanje dječaka se znatno pogoršava, postaje oliguričan, uz izraziti porast transaminaza (AST 2560 IU/l i ALT 1420 IU/l), LDH (12460 IU/l), patološki koagulogram (protrombinsko vrijeme 0, 30, nemjerljivi fi brinogen i d-dimere 4, 3 mg/l (normala

Iako je poznato, da je za razvoj perfekcionizma najznačajnije razdoblje djetinjstva i adolescencije, postoji vrlo mali broj istraživanja provedenih na toj populaciji. Iz tog razloga, cilj našeg istraživanja bio je ispitati povezanost dimenzija perfekcionizma s anksioznošću i depresivnošću kod djece. Istraživanje je provedeno na prigodnom uzorku od 463 učenika. Korišteni su slijedeći mjerni instrumenti: Ljestvica adaptivnog/neadaptivnog perfekcionizma (Rice i Preusser, 2002.), Ljestvica depresivnosti za djecu (Kovacs, 1981. ; Živčić, 1992.) i Ljestvica dječje anksioznosti (Purić, 1992.). Rezultati ukazuju na statistički značajnu razliku između četiri skupine djece (djece s depresivnim simptomima, anksioznim simptomima, komorbiditetom oba simptoma, te djece bez izraženih simptoma) u izraženosti dimenzija perfekcionizma. U slučaju kada je kontroliran utjecaj anksioznosti, depresivnost je bila značajno povezana s dimenzijama Zabrinutost zbog pogrešaka i Samopoštovanje ovisno o uspjehu, a kada se kontrolirao utjecaj depresivnosti, jedino korelacija anksioznosti i Samopoštovanja ovisnog o uspjehu nije bila statistički značajna.

Trauma direktno korelira s psihobiološkim stanjem traumatizirane osobe što se posebice odnosi na dijete, gdje je trauma involvirana u svaku djetetovu razvojnu fazu i odgovorna je za njegov biološki, psihološki i socijalni razvoj.

U izlaganju je prikazan dječak u dobi od 13 god s paroksizmalnom glavoboljom, tipa migrene praćene zamućenjem vida na jednom oku. Zbog sumnje da se radi o sekundarnoj glavobolji učinjena je dodatna dijagnostička obrada (TCCD, MRI/MRA, DPA) kojom je dijagnosticirana arteriovenska malformacija mozga u području lijeve ACP (arterije cerebri posterior). Obzirom na smještaj i veličinu AVM (arteriovenske malformacije), otvorena operacija imala je veliki rizik, a zbog difuznosti i veličine promjene isključen je i radiokirurški tretman. Stoga je preporučena embolizacija, a eventualno kao drugi akt -otvorena operacija ili radiokirurgija. Embolizacija je učinjena u Sveučilišnom bolničkom centru Bicetre u Parizu u dva navrata (travnju i prosincu 2005.g.).Postignuta je okluzija gotovo 80% malformacije .Sadašnje stanje dječaka je uredno.Kontrolni EEG je nešto iregularniji. Na TCCD-u postoji značajna redukcija prikaza patološkog spleta krvnih žila u području lijeve ACP, ali su i dalje prisutne povećane brzine strujanja uz snižen indeks otpora. U planu je treća embolizacija ili radiokirurški tretman („gamma knife“).

Rinokirurške operacije u djece i adolescenata indiciraju se prema nešto strozim kriterijima nego slične operacije u odraslih. Najčešće indikacije su upale s prijetecim ili postojecim komplikacijama, zbrinjavanje ozljeda i njihovih posljedica, znacajnije anomalije s opstrukcijom disanja i rjedje tumori. U razdoblju od 1995. do 2002. na ovoj je klinici izvedeno 338 rinokirurskih operacija u bolesnika mladjih od 18 godina. Od toga je bilo 93 operacije septuma, 87 operacija septuma i nosne piramide, 90 operacija celjusnih sinusa, 32 operacije etmoida, 2 operacije sfenoida, 14 operacija nosnih polipa, 6 operacija tumora i 14 revizija svjezih ozljeda.

Psorijaza je česta bolest u dječjoj i mladelačkoj dobi. Zbog kroniciteta bolesti osobito je važan pravilan odabir terapije u određenim fazama bolesti, odnosno tzv. rotacijska terapija. U lokalnoj terapiji psorijaze u dječjoj dobi primjenjuju se kortikosteroidni pripravci, kalcijpotriol, katrani i cignolin, lokalni retinoidi te lokalni imunomodulatori. Fototerapija (uskospektralna UVB, PUVA kupke) danas je sastavni dio liječenja psorijaze u djece. Sustavna terapija (retinoidi-acitretin, metotreksat, ciklosporin) primjenjuje se samo u teških oblika bolesnika kao što su ertitrodermijska, pustulozna i artropatska psorijaza. Sve navedene mogućnosti mogu se primjenjivati kao monoterapija ili u različitim kombinacijama.Potrebno je istaknuti općenito u dijagnostičkom i terapijskom pristupu psorijazi dječje dobi, prijeko potrebna suradnja roditelja i liječnika dermatovenerologa.

Vitamini i minerali posebno su značajni za organizam u rastu i razvoju pa je razumljivo da su u središtu pedijatrijskog interesa. Stručno-znanstveno utvrđenim stavovima u prevenciji deficitarnih bolesti uspjelo se eliminirati ili smanjiti neke od tih bolesti. Međutim, kako se stilovi života ljudi i djece mijenjaju, posebno prehrambene navike, u situaciji smo da se s vremena na vrijeme zapitamo koji su to novi zdravstveni problemi i kako dalje provoditi prevenciju na području vitamina i minerala. Valja istaći da ćemo se u budućnosti sve više susretati, ne samo s vitaminskim i mineralnim deficitom, već i s pojavom njihovog predoziranja.

U ISAAC studiji (engl. International Study of Asthma and Allergies in Childhood) po prvi puta je primjenjena standardizirana metodologija za procjenu prevalencije alergijskih bolesti. Takav način ispitivanja omogućio je usporedbe rezultata između pojedinih područja u istoj zemlji kao i među različitim državama svijeta. Naša država nije bila obuhvaćena tim međunarodnim projektom pa je cilj ove studije bio primjeniti metode preporučene od "ISAAC-ovog odbora" da bi dobili uvid u prevalenciju alergijskih bolesti u Zagrebu. Originalni upitnik preveden na hrvatski jezik popunili su roditelji djece četvrtih razreda (10 godina) iz 18 osnovnih škola grada Zagreba. Prikupljeno je i analizirano 1047 upitnika a nejasnoće su eliminirane naknadnim telefonskim kontaktom. Dobiveni rezultati pokazuju da kontinentalni dio Hrvatske, prema 12-mjesečnoj prevalenciji "sviranja" u prsima od 6, 02% spada u II stupanj prevalencije (5-10%). Radi bolje ilustracije geografske distribucije, uvedena su četiri stupnja prevalencije astme: (I) =20%. ISAAC-ovom studijom najviše 12-mjesečne prevalencije nađene su u razvijenim zemljama (Velika Britanija, Australija, Novi Zeland, Rapublika Irska te većina centara u sjevernoj, centralnoj i južnoj Americi), svrstanim u stupanj IV. Većina zemalja zapadne Europe i Afrike te neke zemlje u južnoj Americi i Aziji spadaju u stupanj III. Većina područja u Aziji, sjevernoj Africi, istočnoj Europi te istočnom dijelu Sredozemlja spada u stupanj II. Najniže prevalencije, svrstane u stupanj I, nađene su u nekoliko zemalja istočne Europe, Indoneziji, Grčkoj, Kini, Taiwanu, Uzbekistanu, Indiji i Etiopiji. Prevalencija simptoma astme bila je veća u dječaka što je sukladno s rezultatima za mlađe dobne skupine drugih autora u prethodnim istraživanjima. 12-mjesečna prevalencija simptoma alergijskog rinokonjunktivitisa bila je u našem uzorku 12, 13%, a atopijskog ekcema 7, 83%. Dobiveni rezultati pokazuju da je Zagreb grad s relativno malom prevalencijom alergijskih simptoma u ispitivanoj dobnoj skupini. Da bi se preciznije ispitao stupanj težine bolesti potrebno je povećati uzorak na 3000 ispitanika od kojih će se birati podgrupe za daljnje analize.

Ispitane su neželjene pojave nakon primjene citostatske terapije u djece oboljele od tumora mozga i hemoblastoza. Izneseni su faktori rizika za pojavu akutnog i kroničnog oblika kardiotoksičnosti. Naglašena je važnost primjene neinvanzivnih dijagnostičkih metoda u liječenju kardialnih funkcija pri primjeni inkriminirane kemoterapije

Psorijaza je česta kožna bolest dječje i mladelačke dobi. Daje se pregled kliničkih, epidemioloških i imunogenetskih značajki bolesti kao i pregled mogućnosti liječenja psorijaze dječje dobi. Najčešći klinički oblik psorijaze udječjoj dobi je guttata psorijaza, a zatim numularna psorijaza u juvenilni psorijatički artritis. U liječenju psorijaze dječje dobi primjenjuju se poglavito lokalni pripravci kao što su kortikosteroidne masti, kreme i losioni, kalcipotriol, katrani i cignolin i ultraljubičasto svjetlo B spektra. Navedene mogućnosti primjenjuju se u monoterapiji ili u različitim kombinacijama. Cilj u liječenju psorijaze dječje dobi je očuvati funkciju i izgled kože primjenom lijekova koji neće negativno utjecati na daljnji djetetov razvitak.Poznavanje prirodnog tijeka bolesti i izbor najprikladnije terapije psorijaze dječje dobi pomaže i u sprječavanju komplikacija u kasnijem životu.

Helicobacter pylori (HP) dokazano sudjeluje s drugim činiteljima u nastanku bolesti gornjeg dijela probavnog sustava poput želučanog i duodenalnog ulkusa, gastritisa, duodenitisa te malignih bolesti kao što su karcinom želuca i MALT-limfom. U dječjoj dobi najčešće uzrokuje krinični gastritis dok je ulkus u toj dobi rijedak, a malignom se i ne opisuje. Međutim, dugotrajna upala sluznice želuca koja s vremenom progredira u atrofični gastritis može prijeći, uz druge činitelje, u karcinom želuca. Stoga je stav Radne grupe za HP Europe- pedijatrijskih eksperata da kod djece HP treba eradicirati. Terapijske sheme za eradikaciju HP intenzivno su se mijenjale u ovo kratko vrijeme otkad se HP poznaje, što je dijelom uzrokovano nastanokom rezistencije bakterije na antimikrobne lijekove. To ujedno govori da smo daleko od trajnog i optimalnog terapijskog protokola. Tijekom 11 godina otkad dijagnosticiramo HP u pacijenata u našoj ustanovi pratili smo suvremene preporuke za njegovu eradikaciju. Od X/98.-VI/00- godine proveli smo jednu od razndomiziranih prospektivnih studija učinkovitosti dvije terapijske sheme u eradikaciji HP: pantoprazol i metronidazol u kombinaciji s azitromicinom ili amoksicilinom. Rezultati:grupa A od 17 pacijenata, srednje dobi 13 godina (5 muških, 12 ženskih) liječena je, osim prva 2 jednaka lijeka, azitromicinom. Eradikacije HP postiguta je u 12/17 bolesnika - 70, 5%. Grupa B od 20 bolesnika, srednje dobi 12 godina (6 muških i 14 ženskih) uz pantoprazol i metronidazol dobijali su amoksicilin. Eradikacija je postiguta u 19/20 bolesnika -95%. Rezultati eradikacije je HP statistiki su se značajno razlikovali između dviju grupa (p

Danas se u znanstvenoj literaturi i posebice u javnim medijima posvećuje sve veća pozornost mogućim učincima izlaganja električnim i magnetskim poljima niskih frekvencija na zdravlje. Eksperimentalna istraživanja na razini stanica i in vivo istraživanja na životinjama pokazala su različite biološke učinke koji bi se mogli povezati s učincima izlaganja ljudi niskim frekvencijama. Iako točan mehanizam ovog odnosa još nije potpuno jasan, istraživanja upućuju na to da niske frekvencije možda promiču proces karcinogeneze, ali ne izgleda vjerojatno da su i začetnik u pojavi karcinoma. U pedesetak epidemioloških istraživanja ispitivana je moguća povezanost izlaganja ljudi niskim frekvencijama i pojave karcinoma u dječjoj i u odrasloj dobi. Nekoliko epidemioloških ispitivanja otkrilo je moguću povezanost između pojave karcinoma u dječjoj dobi i udaljenosti od električnih konstrukcija, prijenosnih i raspodjelnih linija. Iako rezultati upućuju na povezanost izloženosti električnim i magnetskim poljima niskih frekvencija i pojave raka, potrebna su daljnja istraživanja. U međuvremenu, preporuča se tzv. "oprezno izbjegavanje" produženog izlaganja elektromagnetskim poljima niskih frekvencija.

Danas se u znanstvenoj literaturi i posebice u javnim medijima posvećuje sve veća pozornost mogućim učincima izlaganja električnim i magnetskim poljima niskih frekvencija na zdravlje. Eksperimentalna istraživanja na razini stanica i in vivo istraživanja na životinjama pokazala su različite biološke učinke koji bi se mogli povezati s učincima izlaganja ljudi niskim frekvencijama. lako točan mehanizam ovog odnosa još nije potpuno jasan, istraživanja upućuju na to da niske frekvencije možda pomiču proces karcinogeneze, ali ne izgleda vjerojatno da su i začetnik u pojavi karcinoma. U pedesetak epidemioloških istraživanja ispitivana je moguća povezanost izlaganja ljudi niskim frekvencijama i pojave karcinoma u dječjoj i u odrasloj dobi. Nekoliko epidemioloških ispitivanja otkrilo je moguću povezanost između pojave karcinoma u dječjoj dobi i udaljenosti od električnih konstrukcija, prijenosnih i raspodjelnih linija. lako rezultati upućuju na povezanost izloženosti električnim i magnetskim poljima niskih frekvencija i pojave raka, potrebna su daljnja istraživanja. U međuvremenu, preporuča se tzv. »oprezno izbjegavanje« produženog izlaganja elektromagnetskim poljima niskih frekvencija., In the literature as well as in public media increasing attention is paid to possible health effects of exposure to low-frequency electric and magnetic fields. Experimental studies at the cellular level and mammalian studies in vivo have demonstrated various biological effects that are possibly associated with human exposure to low-frequency radiation. Although the exact mechanism of this relationship is not entirely clear, it has been indicated that low-frequency radiation might promote the process ol carcinogenesis, although it does not seem likely to initiate it. A possible link between human low-frequency exposure and occurrence of carcinoma at child and adult age has been examined in some fifty epidemiological studies. A few studies have demonstrated a possible connection between carcinoma at child age and distance from electrical installations. Although the results point to an association between exposure to low-frequency electric and magnetic fields and cancer, further research is called for. In the meantime "cautious avoidance" of extended exposure to low-frequency electromagnetic fields is recommended.

Kao rjeđi oblici ostemijelitisa dječje dobi navode se: 1) primarni subakutni i osteomijelitis epifiza ; 2) Kronični rekurentni multifokalni osteomijelitis ; Osteomijelitis u bolesnika s anemijom srpastih stanica ; 4) Intervertebralni discitis i osteomijelitis kralješka ; 5) osteomijelitis ključne kosti ; 6) osteomijelitis zdjelice i sakroilijakalnog područja ; 7) osteomijelitis kostiju stopala. Svrha ovog pregleda je da istakne raznolikost pojavnih obilika osteomijelitis u dječjoj dobi i da ukaže na današnje mogućžnosti u točnijem postavljanju dijagnoze i bržem liječenju rjeđih oblika osteomijelitis.

Primjenjena biomehanika u dječjoj dobi ima posebno značenje u području kuka zbog promjena i prilagodbi koje su izrazite u razdoblju rasta. Nakon pregleda osnovnih biomehaničkih zakona adaptacije, istakunt je Pauwelsov teorijski i praktični pristup primjenjenoj biomehanici. na temelju nekih predhodnih vlastitih istraživanja raspravljeno je o problemima kokse vare i valge u dječjoj dobi te dijagnostici i liječenju složene problematike zgloba kuka.

Izolirane kongenitalne anomalije u području lakatnog zgloba su vrlo rijetke. Nešto češće se nalaze u sklopu raznolikih sindroma kongenitalnih abnormalnosti. Stoga je operativno liječenje složena procedura i zahtijeva pažljivu preoperativnu procjenu deformacija anatomskih struktura u svakog pojedinog bolesnika. U radu je dat pregled anomalija lakatnog zgloba uz ilustraciju primjerima iz evidencije Klinike za ortopediju u Zagrebu. Suvremen pristup operativnog liječenja kongenitalnih anomalija lakta iznesen je na temelju opsežnog pregleda najnovije literature.

Rad je znanstveni doprinos pokazateljima retardacije djeteta u dobi od 4-6 godina za vrijeme hospitalizacije a pogotovo kirurškog tretmana i rad ukazuje na potrebu pravilne predmedikacije u dječjoj dobi

Važnost timskog rada pedijatra i kirurga u dijagnostici i liječenju djece s krvarenjem iz probavnog sustava ne može se prenaglasiti. Široka lepeza patoloških stanja što dovode do obimnih, ponekad i život opasnih krvarenja iz probavnog sustava djece zahtijevaju što je moguće točniju preoperativnu dijagnozu i rigoroznu operativnu indikaciju što će zaštititi naše male bolesnike od eksplorativne laparotomije koja u dječjoj dobi ima znatan mortalitet i morbiditet a prečesto nas ostavlja bez pravog dijagnostičkog odgovora. Na iskustvu vlastitih bolesnika autori rada opisuju najčešće dijagnostičke i terapeutske poteškoće u liječenju djece s krvarenjem iz probavnog sustava. Uz analizu relevantne stručne literature u radu se pregledno iznosi sistematizacija najčešćih patoloških stanja što dovode do krvarenja iz probavnog sustava djeteta, kao i najneophodniji dijagnostički postupci te suvremena i svrsishodna terapija.

U petogodišnjem razdoblju od 1981. do 1985. godine na Odsjeku za dječju neurologiju Odjela za dječje bolesti Opće bolnice u Osijeku hospitaliziran je 961 bolesnik, a među njima 82 djece zbog glavobolje. Na osnovu ove skupine od 82 bolesnika, autori nalaze da je podjednaka zastupljenost organskih i funkcionalnih glavobolja: 51,2%:48,8%. Prema lokalizaciji najčešće je bila zastupljena frontalna regija u 28%. a od kliničkih simptoma mučnina u 40,2% i povra­ćanje u 36,5%. Prema intenzitetu glavobolja može biti vodeći simptom kako kod tumora mozga tako i kod relativno benignog supstrata kao pansinusitisa. U 13,4%. djece dijagnosticiran je tumor mozga, što predstavlja srazmjerno visok postotak. Migrena se javila u 14% djece sa pratećim simptomima: hemikranija, povraćanje, a u 50%, ove djece i prodromalnim znakovima. Dizritmičke glavobolje javile su se u 18% djece, a među nespecifičnim glavoboljama radilo se pretežno o glavoboljama u okviru psihoneurotskog sindroma., In the 5-year period (1981—1985) 961 patient was hospitalized at the Department of Paediatrics — neurology, General Hospital Osijek. Among them there were 82 children with headache. Considering the cases of these 82 patients, the authors find the same representation of headache of organic and functional origin: 51.2%:48.8%. The frontal type of headache was the most frequent one in 28% of cases with clinical symptoms as nausea in 40.2% and vomiting in 36.5%. According to intensity, headache can be a leading symptom with the brain tumors and at the same time a very benign symptom as it is with paranasalsinusitis. In 13.4% of cases the brain tumor was diagnosed, what is quite a high percentage. In 14% of children with headache migraine with accompained symptoms was found: haemicrania, vomiting and in 50% of these children prodromal signs were noticed. Disrhytmic headache was found in 18% and among nonspecific headaches predominant were those belonging to psychoneurotic syndrome.

Upala uha u djece predstavlja još i danas ozbiljan dijagnostički, a naročito terapeutski problem. Tijekom 5 godina liječeno je na Odjelu za bolesti uha, nosa, grla — Opće bolnice Osijek zbog akutne ili kronične upale uha 117 djece, u dobi od 3 mjeseca do 14 godina starosti. U 59,8% slučajeva pristupili smo sanaciji bolesnog uha operativnim putem, a 40,2% liječeno je medikamentozno. U 17,2% slučajeva došlo je do recidiva bolesti i ponovne hospitalizacije, s manje ili više trajnim oštećenjem sluha., Even today otitis media in children is considered to be a serious diagnostic and specially a therapeutic problem. In last 5 years 117 children, aged 3 months to 14 years were treated at our Department for acute, or chronic otitis. In 59.8% of cases surgery was our choice while in 40.2% drug treatment was applied. The relapse and rehospitalization were present in 17.2°/o of cases. The hearing of these patients was more or less permanently damaged.

Komplikacije operativnog lečenja kondilarnih i epikondilarnih prijeloma humerusa u dječjoj dobi