Search

Studija istražuje izloženost stresu ispitanika koji rade u Jedinici intenzivnoga liječenja (JIL- u) i razlike u upotrebi triju mjernih instrumenata stresa. Istraživanje je provedeno od rujna do listopada 2018. u Kliničkoj bolnici Dubrava u JIL- u, na četrdeset i jednom (41) zdravstvenom djelatniku. Postavljena su tri oblika testiranja: samoprocjena stresa, mjerenje fizioloških pokazatelja i razine kortizola. Rezultati pokazuju statistički značajnu razliku u srednjim razinama kortizola, pri čemu je prvi uzorak znatno viši od ostalih uzoraka. Postojale su značajne interakcije između provodljivosti kože (SC) i razine stresa, pri čemu su svi sudionici pokazali povećanje SC-a. Varijabilnost srčanoga ritma (HRV) pokazuje blagu korelaciju s razinama stresa u skupini koja ima znatno više iskustva sa stresom. Iako su uočene neke razlike, svi mjerni pokazatelji stresa pokazuju da se zdravstveni djelatnici u JIL-u dobro nose sa stresnim situacijama.

Glavni cilj istraživanja je istražiti utjecaj sociokulturnih čimbenika na kvalitetu života starijih osoba u Republici Hrvatskoj. Teorijski cilj istraživanja odnosi se na oblikovanje teorijskog konstrukta utjecaja sociokulturnih čimbenika na kvalitetu života starijih osoba te metodom modeliranja oblikovati model sociokulturnih čimbenika kvalitete života starijih osoba u Republici Hrvatskoj. Pozadina: Problem istraživanja je identifikacija sociokulturnih sastavnica kvalitete života starijih osoba u Republici Hrvatskoj. Osnovna svrha istraživanja je identificirati sastavnice modela sociokulturnih dimenzija koje utječu na kvalitetu života osoba starije životne dobi u Republici Hrvatskoj. Dizajn: U istraživanju je primijenjena kvantitativna istraživačka paradigma. Za postizanje teorijskih ciljeva istraživanja korištene su opće znanstvene metode. Podatci su prikupljeni upitnicima. Metode: Teorijski ciljevi istraživanja ispunjeni su pregledom novije znanstvene literature. U svrhu ovog istraživanja kao mjerni instrumenti primijenjeni su WHOQOL-BREF upitnik i Hofstedeov upitnik. Rezultati: Na temelju obrađenih podataka istraživanja napravljeni su konceptualni multivarijatni regresijski modeli zadovoljavajuće domene kvalitete života osoba starije životne dobi. Načinjeni multivarijatni regresijski modeli predikcije pojedinih domena kvalitete života u kojima prediktorske varijable u multivarijatnom okružju definiraju utjecaj na te domene. Način odabira prediktorskih varijabli uključivao je postavljene ciljeve (dobnu, spolnu, regionalnu, bračnu komponentu te sve domene Hofstedeovog upitnika). Zaključak: U konceptualnom modelu shematski je prikazano da sociokulturne sastavnice kvalitete života ovise o društvenoj nejednakosti, životnim usmjerenjima, kontroli neizvjesnosti, djelovanju pojedinca individualizmom ili kolektivizmom, te odnosom prema muškarcu i ženi. Sve to zajedno određuje nacionalnu kulturu i predstavlja sociokulturni kapital određenog društva. Postoje razlike prema spolu koje su određene kontrolom neizvjesnosti, tjelesnim i psihičkim zdravljem, socijalnim odnosimsa, osobnim stavovima i religioznosti, te okolinom u kojoj osoba živi. Važnost za kliničku praksu: Socijalna gerontologija je mlada znanstvena disciplina i istraživanja na njenom području nalaze svoju primjenu u modernom društvu implementacijom rezultata istraživanja u socijalno i političko okruženje inovativnim modelima u skrbi za starije osobe., The main objective of the study was to investigate the influence of socio-cultural factors on the quality of life in elderly persons in Croatia. The theoretical objective of the study was to form a theoretical construct of the influence of socio-cultural factors on the quality of life of the elderly and to create a model of the socio-cultural factors of the quality of life of the elderly in Croatia using the modelling method. Background: The study problem was to identify the sociocultural components of the quality of life in elderly persons in Croatia. The main purpose of the study was to identify the components of the model of socio-cultural dimensions that have an impact on the quality of life in elderly persons in Croatia. Design: The quantitative research paradigm was applied to the study. To achieve the theoretical objectives of the study, general scientific methods were used. Data were collected through questionnaires. Methods: The theoretical objectives of the study were reached by reviewing recent scientific literature. For the purpose of this study, the WHOQOL- BREF and the Hofstede questionnaires were used as measuring instruments. Findings: The conceptual multivariate regression models of a satisfactory domain of quality of life in elderly persons were created based on processed study data. The multivariate regression models for the prediction of certain domains of quality of life in which predictor variables in a multivariate environment define the impact on these domains were created. The method of selecting predictor variables included the set objectives (age, gender, regional, and marital components and all dimensions of the Hofstede questionnaire). Conclusion: The conceptual model presents a schematic overview of the socio-cultural components of the quality of life that depend on social inequality, life orientations, uncertainty control, acts by individuals through individualism or collectivism, and the attitude towards men and women. All this combined determines a national culture and represents the socio-cultural capital of a certain society. There are differences by gender that were determined by uncertainty control, physical and mental health, social relations, personal attitudes and religiosity, and the environment in which a person lives. Importance for clinical practice: Social gerontology is a young scientific discipline and research in this field finds its application in modern society by implementing research results on the social and political environment with innovative models of care for elderly persons.

Impact of earthquake on mental health is well-documented globally. A number of earthquake survivors after Zagreb and Banovina earthquake in the year 2020 reported a phenomenon of phantom earthquake. Telephone pilot study on phantom earthquake symptoms was conducted with semi-structured interview in earthquake survivors. Phantom earthquake is manifested as a false sense of earthquake-motion, accompanied with vegetative and motor symptoms with psychological distress and behavioral change that interfere with expected daily functioning. We propose an operational model for the phantom earthquake syndrome and discuss possible underlying neurobiological mechanisms to be further investigated in studying of the phantom earthquake syndrome.

Introduction: previous studies have shown that within the nursing population there is lack of knowledge or understanding of different aspects of autism spectrum disorders. The purpose of this study was to examine the basic familiarity of nurses and nursing students with clinical picture of autism spectrum disorders. Methods: the methodology of the study included a non-experimental, quantitative questionnaire survey. The questionnaire that was used in this research was created using online tools for creating forms and implementing surveys. The research was focused on the population of working nurses and nursing students in the area of Varaždin, Zagreb, Osijek and Dubrovnik. The results are statistically processed in free R programming language, version R 3.4.1 for Windows, and are presented numerically and by percentage. Results and discussion: research results show that the concepts of social interaction, interpersonal communication, behaviors and interests of children with autism spectrum disorders are conceptually known among the surveyed population. In the specific areas of care (medication and its side effects, diet specificity, behavioral therapy as part of treatment, child inclusion in school environment, communication with families from different cultures, community resource information) there is a visible area for improving the existing knowledge and level of awareness. The results have been correlated with previously conducted researches and confirm that within the nursing population there is a deficiency of knowledge or lacking awareness of the problematics. Conclusion: the results call for a systematic and continuous education of both nursing students and working nurses through lifelong learning.

Background: Croatia and Slovenia are neighboring countries with marked differences in high school and undergraduate nursing curricula. The aim was to assess and compare attitudes toward the elderly among undergraduate nursing students in Croatia and Slovenia and identify factors associated with positive/negative attitudes.Subjects and methods: This was a cross-sectional survey conducted between September, 2017 and July, 2018 among undergraduate nursing students at five higher education institutions: three in Slovenia and two in Croatia. The following data were gathered: age, sex, year of study, previous education, employment status, previous education in gerontolgy, desired professional role after graduating, previous experience with the elderly. Kogan`s Attitude Towards Old People Scale (KATOPS) score was the primary outcome measure. Pairwise comparisons were conducted between Croatian and Slovenian students. KATOPS score was dichotomized with values above the 3rd quartile considered excellent - the dichotomized score was used as the dependent variable in a binary logistic regression model.Results: Overall, 825 students completed the questionnaire, 85.5% were women, 417 from Slovenia, 408 from Croatia, and 80% were under 22 years of age (80%). The average score on the KATOPS was 127.4, 95% CI 126.6-128.2. Variables associated with excellent scores on the KATOPS, based on the binary regression were: studying in Slovenia (OR=2.05, 95% CI 1.39-3.03), age group 28-32 years (OR=3.9, 95% CI 1.53-9.98); previous education gerontic nursing (OR=2.45, 95% CI 1.34-4.47), and full-time study (OR=2.12, 95% CI 1.38-3.55). Variables not associated with excellent scores were: being married (OR=0.44, 95% CI 0.22- 0.92) and having previous experience in working with the elderly (OR=0.5, 95% CI 0.3-0.86). Conclusion: Attitudes toward old age are mildly positive in Slovenian and Croatian nursing students. Slovenian students have significantly more positive attitudes toward old age and these differences are most probably due to marked differences in undergraduate nursing curricula between the two countries.

Autism group disorders are complex neurorevatory disorders characterized by a deficiency in the development of communication and social skills and the presence of repetitive and restrictive behavioral patterns. Aim: Examining the Self Assessment of Sessional Students and Early-Career Preschool Students, as well as determinong students' opinions on their readiness to work with ASD children, i.e. the competences they acquire during a three-year study. Materials and participans: The survey was conducted from April to May 2018 via an online questionnaire. The survey included 220 respondents (nursing students, early school and preschool teachers). Results: The self-assessment of the ASD's familiarity with the subjectes ranges from 40.9% to 57.7%, but is lower for subjects of the nursing population in all examined variables. The proportion of competent students declined with the years of study (40.3%> 31.9%> 26.6%), and the same was lower for nurses compared to early and pre-school respondents (15%

Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo u Hrvatskoj živi oko 11, 9% osoba s invaliditetom različitog oblika i intenziteta. Cilj je istraživanja bio ispitati mišljenje o učestalosti nasilja prema osobama s invaliditetom te njihovu izloženost diskriminaciji. Također se istraživanjem željelo ispitati osobno iskustvo i doživljaj ispitanika u odnosu na osobe s invaliditetom i povezanost tog iskustva s oblikovanjem mišljenja. Anketa je postavljena na različitim društvenim mrežama, a sudjelovanje u anketi bilo je dobrovoljno i anonimno. U istraživanju je sudjelovalo ukupno 329 ispitanika oba spola sa značajno većom zastupljenošću ženskog spola. Najviše je ispitanika zdravstvenog profesionalnog usmjerenja i u dobnoj skupini između 26 i 35 godina. U odnosu na postavljene ciljeve rezultati su analizirani odgovarajućim statističkim metodama prema kriteriju stupnja i vrste obrazovanja, kronološke dobi i osobnog iskustva ispitanika s osobama s invaliditetom. Dobiveni rezultati ukazuju na to da se najveći broj ispitanika osjeća ugodno u kontaktu s osobama s invaliditetom te smatraju da osobe s invaliditetom nasilje najčešće doživljavaju od strane nepoznatih osoba. Diskriminacija osoba s invaliditetom vidljiva je u mišljenju ispitanika prema mogućnostima odabira zanimanja i njihova zapošljavanja što je u skladu s postojećim istraživanjima provedenim u Hrvatskoj.

Introduction: Mental difficulties are common in the postpartum period. They can manifest in a mild form, but also as serious disorders which need to be treated in a timely manner. The most common psychological problem is "Baby blues" characterized by relatively short duration without consequences and treatment is largely unnecessary. Postpartum depression is characterized by a sense of sadness, loss of interest, insomnia, discomfort, loss of energy, reduced concentration. Postpartum psychosis is the most serious disorder but is also rare and may have serious consequences for the mother and child. Important factors in the postpartum mental problems/difficulties are genetic factors, situation of unwanted pregnancy, a feeling of discomfort with the role of motherhood and sudden hormonal changes. Aim: to investigate the frequency and type of mental problems in postpartum period, as well as possible type of help needed by the women in postpartum period. Subjects and methods: One hundred (112) respondents participated in the survey. The survey was conducted from November to December 2017 through a "google docs" application. The survey was placed on different social networks, and the participation in the survey was voluntary and anonymous. A series of 14 questions with the offered answers was used in the survey. Results: The results of the survey have shown that psychological difficulties and disturbances in the postpartum period to be common problems encountered by almost 50% of women (44.46%). The most common difficulty is Baby blues, followed by postpartum depression and anxiety disorders. Age and the mode of birth did not affect the emergence of changes, while social factors such as family support had a great impact. Conclusion: The provision of information to the mothers can help, but inaccurate information can do the opposite. Thus, the role of health care professionals is important for helping mothers in that period to prevent certain difficulties as well as in identifying and referring mothers to seek help in a timely fashion.

Rođenje djeteta jedan je od najvažnijih događaja u životu. Sama objava vijesti o trudnoći velika je sreća za cijelu obitelj. Kako savjeti dolaze sa svake strane, među njima se najčešće nađu i pretrage koje bi trebalo obaviti. Tu se nalazi i rani kombinirani probir za otkrivanje najčešćih kromosomskih trisomija, a to su Down sindrom ili trisomija 21, Edwardsov sindrom ili trisomija 18, i Patau sindrom ili trisomija 13. Svaki od navedenih stanja dovodi do problema tijekom trudnoće i nerijetko do spontanog pobačaja. U modernoj medicini postoje brojne invazivne i neinvazivne metode koje su sastavni dio organizirane prenatalne skrbi. Riječ je o prenatalnoj dijagnostici pomoću koje se dijagnosticiraju malformacije u genetskim, kromosomskim predjelima. Invazivni dijagnostički testovi, poput amniocenteze ili biopsije korionskih resica, primjenjuju se kod visokorizičnih trudnoća. S druge strane, neinvazivne metode poput biokemijskih i ultrazvučnih testova, testovi probira, primjenjuju se za sve trudnice, i to bez obzira na njihovu dob i bez obzira na osobno ili obiteljsko genetičko opterećenje. Svrha navedenih probira je utvrđivanje povećanog rizika za određeni poremećaj. Cilj rada je utvrditi stavove populacije o ranom otkrivanju anomalija u trudnoći. Nastojao se steći uvid koliko je populacija upućena u provođenje dijagnostičkih pretraga za probir najčešćih trisomija, jesu li su se žene podvrgavale takvim testovima, što misle koliko su zapravo potrebni, te što bi učinile u slučaju pozitivnog testa na neku od kromosomopatija. U istraživanju je sudjelovalo 225 osoba. Instrument istraživanja bio je anketni upitnik koji se sastojao od 15 pitanja. Prikupljeni podaci obrađeni su metodama deskriptivne statistike. Iz statističke obrade vidljivo je da su mišljenja podijeljena kad je riječ o važnosti provođenja dijagnostičkih testova ; međutim, većina žena koje su sudjelovale upoznate su s testovima i podvrgnule su se u prijašnjim trudnoćama testovima na najčešće trisomije koje se pojavljuju kod djece.

Socijalni model skrbi za osobe s invaliditetom podrazumijeva izjednačavanje mogućnosti i osiguravanje prava u svim segmentima života. Zabrinjavajuća je spoznaja da su stavovi prema osobama s invaliditetom još uvijek nepovoljni i oni se očituju u odnosu i načinu pružanja profesionalnih usluga. U cilju podizanja kvalitete skrbi za osobe s invaliditetom, u formalne oblike obrazovanja uvedeni su sadržaji koji unapređuju profesionalne kompetencije zdravstvenih djelatnika u odnosu na oblike i stupnjeve invaliditeta. Za potrebe ovog rada provedeno je istraživanje na prigodnom uzorku studenata (N = 269) on-line upitnikom, a dobiveni podaci obrađeni su SPSS statističkim programom. Faktorska analiza provedena je oblimin rotacijom. Cilj istraživanja bio je ispitati mišljenja studenata o osobama s invaliditetom i utvrditi postoje li razlike među studentima u odnosu na smjer studija i srednjoškolsko obrazovanje. Dobiveni su podaci koji ukazuju na pozitivnije usmjerena mišljenja o osobama s invaliditetom i mogućnosti koje im se pružaju.

Stroke is a great public health problem. Besides being one of the greatest mortality rate factors, its consequences have also financial repercussions due to care needed. By defining causes, available therapy, our own knowledge is broadened to define the best possible treatment which can affect and better stroke consequences. The aim of this paper is to define the connections between thrombolytic therapy on life quality of the patients after stroke, what quality of life parameters are affected and how nursing care can help. The data was collected via questionnaire that was given to 36 patients which were divided in two groups. All patients had history of ischemic stroke confirmed clinically and by CT. First group of patients was group of patients who received thrombolytic therapy and control group did not. The reason for control group not having thrombolysis was that patients in it did not meet criteria for it. We used a t-test for comparing the two groups. The results showed that group who had thrombolysis had better functional outcome although in this research statistically significant difference was not met. The results also showed the great negative consequences that stroke puts on the patients quality of life, care needed and nursing care for the patient. Thus, increased nursing care can help to alleviate negative consequences.

Europa stari i svaki šesti stanovnik u Europi stariji je od 65 godina. Povećanje kvalitete života i sve duži životni vijek predstavljaju izazov za društvo. Sam proces starenja pod ujecajem je bioloških, psiholoških, socijalnih, kulturnih i duhovnih čimbenika, a subjektivni doživljaj kvalitete života ovisi o doživljaju vlastitog fizičkog zdravlja, te o socijalnoj podršci i interakcije s drugim ljudima. Zdravstvena njega uvijek je pratila razvoj društva, te promjene u potrebama pojedinca i obitelji. Posljednjih godina često se spominje termin aktivnog starenja u kojem pojedinac optimalno koristi sve svoje resurce da si osigura što kvalitetniji život i blagostanje. Aktivna uloga pojedinca u zdravstvenoj njezi prisutna je već dulje vrijeme, no moramo se zapitati da li zadovoljava njegove potrebe. Zahtjevi za ulogom zdravstvene njege u životu osoba starije životne dobi postaju izazov, jer moraju kroz svoju aktivnost zbrinjavanja omogućiti uspješno starenje, vodeći brigu o potrebama „starih“ pojedinaca koji postaji aktivni sudionici u društvenom, kulturnom i političkom životu modernih društava i država.

Uvod: Mobilnost starijih osoba promijenila se posljednjih desetljeća. Zabilježen je novi oblik migracija: umirovljeničke migracije. Radi se o migracijama koje su zabilježene diljem Europe, gdje se stariji stanovnici Sjeverne Europe nakon umirovljenja odlučuju na preseljenje u krajeve Južne Europe, te prelaze u internacionalne migracije. Ta pojava zabilježena je u velikoj Britaniji i skandinavskim zemljama. Karakteristike umirovljeničkih migracija u Hrvatskoj su drugačije: uglavnom se ne radi o internacionalnim migracijama, nego o migracijama umirovljenika u mjesto odrastanja, odnosno, povratak nakon umirovljenja. Svrha ovog rada je istražiti pojavnost i karakteristike umirovljeničkih migracija u Hrvatskoj i definirati motive tih migracija. Cilj istraživanja: prikazati motive i posljedice na život umirovljenika koji migriraju u Hrvatskoj. Metode u istraživanju: Pomoću polustruksturiranog intervjua i kvalitativne metodologije prikazati slučaj tri bračna para umirovljenika koji su se u mirovini preselili u rodnu kuću na otoku, te na tom primjeru prikazati karakteristike umirovljeničkih migracija u Hrvatskoj. Postavljena su pitanja o razlozima preseljenja, kvaliteti života na otoku i o ostalim takvim slučajevima za koje znaju. Zaključci: U Hrvatskoj je zastupljen oblik migracija gdje se umirovljenici vraćaju u kraj u kojem su proveli mladost prije potrage za poslom. Utjecaj umirovljeničkih migracija na život starijih osoba možemo podijeliti na pozitivne i negativne. Pozitivne su da osobe ostaju duže aktivne, samostalne, stvaraju nove veze i obnavljaju stare, imaju osjećaj pripadnosti određenoj grupaciji, dok su negativne slabljenje međugeneracijskih veza unutar obitelji i nesigurnost u budućnost.

Uvod: Današnje vrijeme karakterizira izrazito smanjenje tjelesne aktivnosti. Nedovoljna tjelesna aktivnost jedan je od ključnih uzročnih rizičnih čimbenika raznih kroničnih bolesti. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi učestalost fizičke aktivnosti kod studenata, te kakvi su njihovi stavovi o tjelesnoj aktivnosti i njezinoj povezanosti sa zdravljem. Metodologija: Istraživanje je provedeno unutar studentske populacije različitih studijskih smjerova. Instrument provedbe istraživanja bio je on-line upitnik. Prikupljeni podaci obrađeni su metodama deskriptivne statistike. Postavljena je hipoteza da ispitanici u većini slučajeva nisu svjesni vlastite nedovoljne tjelesne aktivnosti kao ozbiljne prijetnje u narušavanju zdravstvenoga stanja. Rezultati: Broj anketiranih studenata je 158 u dobi od 18-33 godine. Rezultati su pokazali da većina ispitanika ima pozitivne stavove o tjelesnoj aktivnosti kao jednom od važnih čimbenika u prevenciji bolesti i održavanju zdravlja ; međutim, pozitivan stav ne znači aktivno pozitivan stav, odnosno, da se tjelesna aktivnost i provodi na način na koji se percipira. Rasprava: Nedostatak ljudskog kretanja u suvremenim uvjetima življenja današnja je realnost i nepobitna činjenica. Percepcija tjelesne aktivnosti dobra je polazna točka za intervenciju u populaciji.

Kardiovaskularne bolesti su u samom vrhu vodećeg uzroka smrti današnjice, pa i u Hrvatskoj. Povećani rizik za obolijevanje je u lošoj svakodnevnoj prehrani, lošim navikama i manjku fizičke aktivnosti. Metodologija: Istraživanje je provedeno putem ankete, s ciljem da se dobiju kvantificirani rezultati studenata o prehrambenim navikama i posljedicama istih. Postavljena hipoteza je da neadekvatno konzumiraju hranu i nisu svjesni svojih prehrambenih navika i posljedica. Rezultati: Broj anketiranih studenata je 134 u dobi od 18-33. Njih 22 žive sami, 89 s roditeljima i 23 s partnerom. Svaki dan doručkuje 46%, a dnevni unos tekućine više od 2 l, kao i manje od 2 l, je kod 50% ispitanika. Podaci pokazuju konzumaciju brze hrane, crvenog mesa, soli i pekarskih proizvoda više, a ribe, voća, povrća manje od preporuke u većine ispitanika. Zadnji obrok iza 18, 00 sati je kod 53% ispitanika. Rasprava: Rezultati potvrđuju hipotezu, a razlog takove prehrane 52% vidi u tome što im je najdostupnija i njih 31% smatra da takova prehrana doprinosi njihovom zdravlju, dok su 51% ipak zabrinuti zbog posljedica koje prehrana može imati na njihovo zdravlje. Dugotrajna neuravnotežena prehrana najčešće dovodi najprije do poremećaja (povišene masnoće i šećera), koji, ukoliko se prehrambene navike i način života ne promijene, dovode do pojave raznih bolesti, pa i kardiovaskularnih bolesti.

Premda je starenje proces koji znači nove mogućnosti, prati ga niz nepoznatih izazova. Jedna od glavnih briga starijih ljudi jest održavanje neovisnosti, slobode kretanja i sposobnosti punog sudjelovanja u društvenom svijetu. U starijoj dobi, ljudi su suočeni s mnogim gubicima među kojima je i smrt supružnika što predstavlja jaki stres i zahtijeva velike napore prilagodbe na nove okolnosti života. Gubitak supružnika može uzrokovati društvenu i emocionalnu osamljenost. Svrha ovog rada je utvrditi postoje li društvena i emocionalna ograničenja koja mogu biti nametnuta starijim osobama od strane obitelji ili okoline a značajan su čimbenik koji doprinosi kvaliteti života. Cilj rada: Opisati društvena i emocionalna ograničenja koja su nametnuta starijim osobama od strane okoline te kakav to utjecaj ima na društvo u cjelini. Metode u istraživanju: Pomoću polustruksturiranog intervjua i kvalitativne metodologije provedenih kod dvoje ispitanika te time prikazati slučaj društvenih i emocionalnih ograničenja koja se nameću starijim osobama od strane obitelji ili okoline. Nalazi studije: Obiteljski i međugeneracijski odnosi utječu na suočavanje pojedinca i obitelji sa stresnim životnim događajima. Obitelj je prepoznata kao najvažniji oslonac i čimbenik podrške. Odnos podrške roditelj – dijete uzajaman je i recipročan. Važan čimbenik je i postojanje socijalne mreže koja održava pozitivne odnose. Zaključak: Socijalna podrška jedan je od značajnijih činitelja koji doprinose kvaliteti života kod starijih ljudi. Iako je izuzetno važna starijim osobama, ona može biti i ograničavajući faktor.

Clostridium difficile je sve češći uzročnik dijareje povezane sa zdravstvenom skrbi u hospitaliziranih bolesnika. Analizom medicinske dokumentacije od 2010. godine do 9.-tog mj. 2015. godine, izdvojeni su bolesnici koji su imali enterokolitis s dokazanim Cl. difficile toksinom (prva pojava ili relaps). Zabilježen je značajan trend porast broja oboljelih. Dok ih je 2010. bilo svega 3 uz jedan relaps, 2014. je bilo 27 bolesnika uz 4 relapsa. Najugroženiji su oboljeli od neuroloških bolesti dok se tek sporadično pojavljuje među bolesnicima na drugim tipovima rehabilitacije. Većina bolesnika je direktno premještena na rehabilitaciju iz drugih ustanova, a kod 15% bolesnika dijareja bila prisutna već kod primitka na rehabilitaciju. Kod više od polovice oboljelih se infekcija javila tijekom ili nakon provedene antibiotske terapije radi nekog drugog infekta. Oko 60 % bolesnika bilo je starije od 60 godina, 40 % bile su žene. Sve je češća neučinkovitost terapije metronidazolom. Kod svih bolesnika bile su primijenjene mjere kontaktne izolacije što povećava troškove rehabilitacije i liječenja, a bolesnike ograničava u provođenju nekih rehabilitacijskih postupaka, a neki su prekinuli rehabilitaciju i bili premješteni na infektivne odjele.

Teoretski temelji: Pojmom migracija bave se mnoge znanstvene discipline. Migracije možemo promatrati sa geografskog, ekonomskog, demografskog, povijesnog, sociološkog, političkog, antropološkog i medicinskog aspekta. Pod pojmom migracija razlikujemo četiri važne dimenzije a to su prostor, vrijeme, ishodište migracije, te aktivnosti i posljedice koje migracija izaziva. Mnogi autori u svojim djelima sagledavaju posljedice koje nastaju kao posljedica migracijskih procesa. Metodologija: Prikupljanje podataka provodilo se na području Varaždinske županije u Republici Hrvatskoj slučajnim odabirom ispitanika. Ispitivanje se provodilo metodom polustruktuiranog intervjua i trajalo je u prosjeku 20 minuta. Statistička analiza učinjena je metodom kvalitativne statistike. Ispitanici su intervjuu pristupili dobrovoljno i anonimno. Rezultati: Intervju je napravljen sa dva muška ispitanika i dvije ispitanice kod kojih dobiveni rezultati upućuju na percepciju zatvorene permeabilnosti društvenih sustava prema migrantima. Sagledavanje problema migracije na individualnoj razini uključuje suosjećanje i empatiju sa životnim problemima. Rasprava: Svaka migracija odvija se u određenom vremenu i na određenom prostoru, ima svoj put i izaziva posljedice u odnosima na više razina. Migracija preko granica kod pojedinca povezana je sa potpunom promjenom socijalnog sustava i možemo ju gledati kroz model „optimalnog lokaliteta“ jer migranti žele isključivo u razvijene zemlje zapadnog svijeta. Međutim osnovni razlog pokretanja migracije sagledavam kroz „model strahovanja i spoznaje“ prema kojoj je došlo do migracije kao reakcije na socijalni ili ekonomski pritisak. U središtu ovog problema migracije trebao bi biti čovjek sa svojim bio-psiho- socijalnih karakteristikama i potrebama. Percepcija javnosti i društva trebala bi biti usmjerena ka pojedincu, a ne prema etničkim i religijskoj pripadnosti.

Neki pacijenti u JIL-u se oporave brzo i bez posljedica, neki sporo ili djelomično, a neki nikada. Pacijenti s upitnim oporavkom su često ovisni o mehaničkoj i medikamentoznoj potpori. U njihovo liječenje i njegu uključen je niz zdravstvenih djelatnika koji su educirani za održavanje života, a ne i za kvalitetnu brigu o umirućem pacijentu. Neki imaju osjećaj da je smrt pacijenta njihov osobni neuspjeh. Cilj zdravstvene njege umirućeg pacijenta nije ubrzati ili odgoditi smrt već smanjiti patnju i bol, omogućiti najveću moguću kvalitetu umiranja i očuvati osobni dignitet. Mirnu i dostojanstvenu smrt često zdravstveni djelatnici shvaćaju različito od bolesnika pa to može biti razlog manjkave skrbi. U anketi provedenoj među djelatnicima u JIL-u, koji su se s prvom smrti pacijenta susreli s u prosjeku 21 godinom, oko 50 % njih smatra da bolesnici nemaju ili rijetko imaju dostojanstvenu smrt. Prema njima dostojanstveno umiranje je bez boli i patnje, ne u samoći, uz ispunjenje želja i bez nepotrebnog produžavanja agonije. Pacijenti su im u trenutku smrti najčešće nesvjesni. U svim JIL-ovima postoje protokoli za održavanje života, ali ne postoje protokoli o dostojanstvenom umiranju.

Cardiovascular diseases are the leading cause of death. Extra risk for getting sick includes a bad everyday diet, bad lifestyle and the lack of physical activity. Even the younger population is not safe from the harmful impacts on their health. For the needs of this research, a survey was put together about: eating habits, lifestyles and physical activity. Students of the University North in Varaždin participated in the survey which was available as a Google docs form. Working hypothesis is that students are not aware of their bad habits and their consequences. Total number of examined students was 134 aged 18 to 33. Collected data was processed with the method of descriptive statistics. 46% of the respondents eat breakfast every day, and the daily intake of fluids is less than 2l in 50% of them. The majority of respondents intake of fast food, red meat, salt and baked products is increased, and the intake of fish, fruit and vegetables is decreased. Most of them have their last meal after 6 pm. A bit more than a half of the respondents are non-smokers, but more than a half are daily exposed to passive smoking. 60% of the respondents don’t do any physical activity, but they would if they had a chance. They are concerned about the impact that the lack of physical activity has on their health. Results confirm the hypothesis. A long, unbalanced diet and bad habits most often bring to a disorder that, unless the eating habits and lifestyle are changed, can lead to different diseases among which are cardiovascular diseases. Also, the lack of physical activity is the reality and an irrefutable fact in our modern living conditions. The perception of physical inactivity is a good starting point for the intervention in the population.

Kapi za oči proizvedene iz autolognog seruma koriste se kod liječenja bolesti rožnice i reepitelizacije u situacijama suhog oka koja je najčešće povezana s reumatoidnim artritisom ili kod prisutnosti epitelnih defekata rožnice nakon ozljeda, zračenja i teških upala, uz razvoj ulkusa na rožnici koji ne reagiraju na konvencionalnu terapiju. Metoda:Pacijentu se uzima 200 ml pune krvi u trostruku vrećicu bez antikoagulansa. Čuva se 2 sata na temperature od 22 0 C i ostavlja preko noći na + 4 0 C. Sljedeći dan krv se centrifugira. Serum se odvaja u transfer vrećicu i razrjeđuje u omjeru 1:4 s fiziološkom otopinom. Tako razrijeđen rastoči se u 3 ml bočice i stavi u zamrzivač. Rezultati:Ova metoda pripreme kapi za oči iz autolognog seruma predstavlja zatvoren sustav u svim fazama proizvodnje. Mikrobiološka kontrola radi se za svaki pripravak. Zaključak:Mikrobiološka kontaminacija u procesu proizvodnje je moguća. Medicinska sestra ima važnu ulogu u identifikaciji pacijenta, uzimanju krvi i svim fazama proizvodnje.

Današnje vrijeme karakterizira izrazito smanjenje tjelesne aktivnosti. Nedovoljna tjelesna aktivnost jedna je od ključnih uzročnih čimbenika kardiovaskularnih bolesti. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi učestalost fizičke aktivnosti kod studenata te kakvi su njihovi stavovi o tjelesnoj aktivnosti i njezinoj povezanosti sa zdravljem. Istraživanje je provedeno unutar studentske populacije različitih studijskih smjerova. Instrument provedbe istraživanja bio je internetski uputnik. Prikupljeni podaci obrađeni su metodama deskriptivne statistike. Postavljena je hipoteza da ispitanici u značajnom broju nisu svjesni vlastite nedovoljne tjelesne aktivnosti kao ozbiljne prijetnje narušavanju zdravstvenoga stanja. Broj je anketiranih studenata 158 u dobi od 18 do 33 godine. Iz rezultata je razvidno da većina ispitanika ima pozitivne stavove o tjelesnoj aktivnosti kao jednom od važnih čimbenika u prevenciji bolesti i održavanju zdravlja, međutim pozitivan stav ne znači aktivno pozitivan stav, odnosno da se tjelesna aktivnost i provodi na način na koji se percipira. Nedostatak kretanja u suvremenim uvjetima življenja današnja je stvarnost i nepobitna činjenica. Percepcija tjelesne aktivnosti dobra je polazna točka za intervenciju u populaciji.

Teoretski temelji: Starenje je prirodan i ireverzibilan fiziološki proces, koji kod nekih ljudi napreduje različito brzo i izaziva promjene u sastavu i funkcioniranju različitih organa i organskih sustava. Kada pričamo o starenju i starosti često su moramo upitati kako i kada nastaju stereotipi i predrasude o starijim ljudima. Mnogi autori u svojim teorijama objašnjavaju i daju svoje poglede na proces starenja i razvoj predrasuda o starosti. Metodologija: U istraživanju je korišten anketni upitnik, koji koriste studenti za istraživanje na doktorskom studija Socijalna gerontologija u kolegiju „Družbena konstrukcija starenja“. Upitnik je podijeljen osobama starijim više od 65 godina starosti na području Varaždinske županije i analiziran pomoću statističke analize. Rezultati: : Upitnik je ispunilo 14 ispitanika, umirovljenika, od čega je 6 osoba muškog spola i 8 ženskog spola. Provedeno istraživanje pokazuje da starije osobe imaju važnu ulogu u razvoju stereotipa o starijim osobama svojim stavovima i svojim ponašanjem. Iskazuju želju da budu korisni članovi društva i često su žrtve predrasuda i stereotipa. U svakodnevnom životu gotovo da ne koriste sve vrste medija, osobito one novijeg doba, kao što su internet i socijalne mreže, ali je prisutno svakodnevno informiranje putem lokalnih medija i televizije koji imaju veliku ulogu u stvaranju stavova. Iskazuju želju da budu korisni članovi društva i često su žrtve predrasuda i stereotipa. Rasprava: Stariji ljudi iako se boje bolesti i ovisnosti o drugima žele doživjeti duboku starost i osjećati se korisnim članovima obitelji i društva. Važno je u društvu osvijestiti probleme sa kojima se susreću starije osobe i pokušati stvoriti preduvjete za što tolerantnije društvo.

Detailed analyze of four-year incidence and procedures used in patients with severe cardiac and respiratory failure, with primary goal on usage of ECMO in treatment of those patients. Study also shows results of treatment and literature overview.

Definiranjem kvalitete života kao multidimenzionalnog konstrukta, istraživanja uvijek idu u smjeru otkrivanja najznačajnijih odrednica kvalitete života. Pojam zadovoljstva u trećoj životnoj dobi najčešće se promatra nakon odlaska u mirovinu. Umirovljenje je samo jedan od segmenata koji treba pratiti kroz praćenje kvalitete života starijih osoba. Veliki utjecaj ima aspekt sagledavanja socijalnih odnosa, emocionalnih odnosa s bliskim ljudima, poimanje zdravlja i bolesti te uloga u zajednici u kojoj osoba boravi. Postavlja se pitanje da li su osobe smještene u instituciju u starijoj životnoj dobi manje zadovoljne svojom kvalitetom života u odnosu na osobe koje i dalje borave u vlastitom domu. Odlaskom u instituciju situacija se mijenja, potrebna je prilagodba na novu okolinu, osobe u okruženju, događanja u svakodnevnom životu. Koliko se mijenja kvaliteta života osoba koje žive u instituciji u odnosu na osobe koje žive u vlastitom domu pitanje je koje zahtijeva pozornost društva u cjelini.

Usporedba preporučenih elemenata sestrinske dokumentacije na odjelima pojačane njege domova socijalne skrbi sa propisanim standardima u bolničkim sustavima. Sagledavaju se mogućnosti primjene aktualnih i dostupnih tehnologija za povećanje efikasnosti vođenja evidencije, kao i mogućnosti unaprijeđenja korisničkog sučelja postojećih rješenja. Kao dio rada prikazuje se funkcionalni primjer sučelja za unos obrasca procjene dekubitusa prema Bradenu na tablet računalu.

Tjelesna aktivnost prepoznata je kao jedan od triju ključnih čimbenika vezanih uz kronične bolesti koje prate starenje. Na prigodnom uzorku od 107 iapitanika provedeno je anketiranje o stavovima vezanim uz tjelesnu aktivnost.Većina ispitanika ima pozitivne stavove o tjelesnoj aktivnosti, te večina ima povišene vrijednosti BMI. Potrebne su individualne mjere poštivajuči dobnu, kulturološku i antropološku različitost skupina.

Profesionalno sagorijevanje predstavlja značajan problem kojim su svakodnevno na svojim radnim mjestima izloženi zdravstveni djelatnici, odnosno medicinske sestre i liječnici. U ovom radu profesionalno sagorijevanje je promatrano kroz tri dimenzije putem autorskog upitnika Maslach: Emocionalna iscrpljenost, depersonalizacija te percepcija osobnog postignuća.

Radionica „Kako planirati znanstveno istraživanje?“ temelji se na iskustvima vježbovne nastave iz kolegija 3. godine programa Odjela Sestrinstvo „Osnove istraživačkog rada u sestrinstvu“. Radionica će na sažet način uputiti sudionike na put od početne ideje istraživanja do finalnog proizvoda – znanstvene publikacije kroz sljedeće korake: uvod (provjera ideje i dosadašnja znanja), cilj i hipoteza, uzorak (ispitanici), metode, dizajn istraživanja, rezultati (značaj statistike), rasprava, zaključak, literatura, publiciranje, najvažnije osobe i zamke, i bioetika. Cilj radionice je, kroz osnovni „know-how“ pristup, motivirati sudionike na samostalni znanstveno-istraživački rad.

Nagla srčana smrt u 75%-80% slučajeva započinje s poremećajem srčanog ritma koji se naziva ventrikularna fibrilacija (VF). U tom slučaju postaje samo jedno učinkovito rješenje za prekid fibrilacije i vraćanje u sinus ritam, a to je rana defibrilacija. U radu su se ispitivali stavovi studenata Sveučilišta Sjever glede korištenja AED defibrilatora na javnim mjestima.

Teorijska ishodišta: Cilj rada je prikazati kako smijeh utječe na smanjenje boli, odnosno potaknuti razmišljanje kako se na smijeh ne bi trebalo gledati samo kao na odraz raspoloženja, oblik ponašanja i instinktivnu ljudsku aktivnost, već da se tehnikama smijeha može smanjiti percepcija boli. Naime, mnoge svjetske zdravstvene klinike prepoznaju pozitivne učinke koje terapija smijehom ima na pacijente, s obzirom na činjenicu da ljudi koji se više smiju imaju povećano lučenje hormona endorfina koji se stavara u mozgu, te na taj način ublažava osjećaj boli i izaziva osjećaj sreće. Metode: Za potrebe izrade rada korištena je znanstvena literatura mnogobrojnih stručnjaka iz područja boli, te terapije smijehom. Također, u radu dio svog radnog iskustva prenjela je trenerica smijehom magistra Simona Krebs iz Slovenije, koja se već dugi niz godina uspješno bavi tim oblikom terapije u Institutu za smijeh. U radu je korištena anketa kojom su se anketirali elektronskim putem stavovi studenata studija sestrinstva Sveučilišta Sjever glede ovog oblika terapije. Putem Hi- kvadrat testa, Pearsonovog testa korelacije testirale su se radne hipoteze. Rezultati: Dobiveni rezultati ukazali su na veliku potrebu edukacije budućih stručnjaka (prvostupnika sestrinstva) putem različitih radionica o terapiji smijehom kao jednim od djelotvornih oblika ublažavanja boli. Rasprava: Među najranijim pisanim zabilješkama ozdravstvenim blagodatima humora su Mudre izreke Bibliji, a neki kirurzi su još u 13. stoljeću koristili humor kao metodu distrakcije tijekom operativnog zahvata. Poznati američki novinar Norman Cousins, koji je zbog bolova u kralježnici koristio terapiju smijehom uspio je nefarmakološkim oblikom smanjiti bolove, te se u konačnici i izliječio, a novonastala znanost nazvana je gelotologija, prema grčkoj riječi gelos- smijeh. Upravo ovi primjeri ukazuju na značaj smijeha, koji bi se sve više trebao prakticirati u zdravstvene svrhe, te na taj način omogućit pacijentima što bezbolniju i „zabavniju“ borbu s bolesti.

Teorijska ishodišta: Namjena ovog rada je prikazati zdravstvenim djelatnicima ali i široj populaciji, posebice rizičnim skupinama svu težinu olakog shvaćanja prvih znakova i simptoma varikoznih vena. Cilj rada je ukazati na to kako moderan način života pridonosi pojavi varikoznih vena, te kako si pojedinac sam može pomoći da smanji bol i nelagodu koja se javlja uslijed oslabljene venske cirkulacije. U radu će se prikazati važnost medicinske sestre u edukaciji, prevenciji oboljenja i promociji zdravih stilova života, te specifične intervencije u tretiranju boli i nelagode. Metode: Pretraživanjem stručne i domaće literature, došlo se do novih spoznaja kako je pojedinac taj koji jedini može samodisciplinom i upornošću usporiti progresiju bolesti, a samim time i smanjiti efekt "umornih i teških nogu". Iskustva u radu na bolničkom odjelu vaskularne kirurgije usmjeravala su pretraživanja stručne i domaće i strane literature. Rezultati: Za potrebe ovog rada koristila se stručna i domaća literatura sa naglaskom na vensku insuficijenciju i varikozne vene. Istraživanja provedena u populaciji pokazuju da nije dovoljna edukacija populacije, da se pacijenti javljaju kasno liječniku, te kako medicinske sestre kao promotori zdravlja vrlo malo sudjeluju u edukaciji stanovništva. Bol i nelagoda prote bolesnika prije javljanja liječniku, a naravno i u postoperativnom tijeku. Rasprava: Uzimajući u obzir sve faktore rizika, način života, želje, potrebe i mogućnosti, postavlja se pitanje koliko je pojedinac u mogućnosti da ostvari maksimum za svoje zdravlje, te koje su najefikasnije metode samopomoći prilikom osjećaja boli i/ili nelagode. Nameće se zaključak kako bi se boljom edukacijom od strane medicinskih sestara posebice prvostupnika sestrinstva mogla smanjiti nelagoda i bol u preopertivnom tijeku, te naravno i u postoperativnom periodu uključivanjem raznih metoda i intervencija u suzbijanju bola i nelagode.

Indicators are tools by which we monitor and evaluate the quality of products and services that have been done within the defined work processes in a given period of time. Indicators point to what is actually done and what is being done in a given time. To a certain extent, they allow us to timely recognize and observe segments of work that require corrective action, or to detect the strengths within a particular process that is necessary to maintain the existing level. Each of us has a natural tendency to be better than others, and monitoring the indicators of the quality of work puts us at a realistic level and tells us what it takes to change and achieve this trend.

Nagla srčana smrt u 75%- 80% slučajeva započinje sa poremećajem srčanog ritma koji se naziva ventrikularna fibrilacija. U tom slučaju postaje samo jedno učinkovito riješenje za prekid fibrilacije i vraćanje u sinus ritam, a to je rana defibrilacija. Defibrilacija je oslobađanje električne energije koja se isporučuje srčanom mišiću, a može biti neposredna pri otvorenom prsnom košu i posredna preko stijenke prsnog koša. Indikacije za defibrilaciju su srčani ritmovi i to ventrikularna fibrilacija i ventrikularna tahikardija bez pulsa. Ukoliko se defibrilacija primjeni unutar 3-5 minuta postoji vrlo visoka vjerojatnost, da će se osoba koja je doživjela opisani poremećaj uspješno oporaviti.. Stoga je od izuzetne važnosti senzibilizirati javnost o važnosti pravovremenog reagiranja u situacijama koje to zahtijevaju, kako bi se potencijalno ireverzibilne posljedice svele na minimum. Vanjski automatski defibrilatori (“AED”, engl. automatic external defibrillator), pojavili su se početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća , a mnogobrojna istraživanja su pokazala povećani postotak preživljavanja osoba na kojima je primjenjena rana defibrilacija. Cilj ovog istraživačkog rada je bio ispitati stavove studenata nezdravstvenog usmjerenja na Veleučilištu u Varaždinu glede postavljanja i primjene “AED” defibrilatora na javnim mjestima

Smrt je sastavni dio ljudskog života, ali društvo smrt ne doživljava tako i razgovor o tome se uobičajeno izbjegava. Medicinska sestra je osoba koja pomaže i ona se nalazi uz bolesnika u trenucima kada je njemu najteže, u trenucima kada je bolestan i u trenucima kad se približava smrti. „Komunikacija s umirućim bolesnikom zahtijeva umijeće i individualni pristup kako bi mu se pružila podrška u suočavanju sa smrću“ [1]. Svakom takvom bolesniku potreban je dobro educiran tim iz područja komunikacijskih vještina. Komunikacijske vještine potrebne za komunikaciju s umirućim bolesnikom su: empatija, asertivnost i aktivno slušanje. Ciljevi istraživanja usmjereni su na pojavnosti prepreka u komunikaciji medicinskih sestara s bolesnicima u terminalnoj fazi.

Teorijska ishodišta: bol kao neugodno tjelesno i emocionalno iskustvo povezano je s oštećenjem tkiva, jednim od najrasprostranjenijih simptoma, a potrošnja anlagetika, unatoč ekonomskim prilikama i govoru o racionalnosti potrošnje u stalnom je porastu. Svrha istraživanja je prikazati doživljaj boli u općoj populaciji, ispitati kojim se metodama ublažavanja boli ispitanici najčešće koriste i kolika je upotreba anagetika. Cilj istraživanja i rada je komparirati dvije skupine ispitanika, ruralno i gradsko stanovništvo, te dobiti podatke o razlikama i/ili sličnostima u upotrebi i potrošnji analgetika i općem doživljaju boli. Metode: Kao metoda istraživanja koristila se deskriptivna metoda s pregledom domaće i strane literature, a u empiričnom dijelu kvantitativna tehnika prikupljanja podataka. Instrument istraživanja je upitnik izrađen na temelju ishodišta istraživanja, teoretskih znanja te pregleda literature, a sastoji se od dva dijela: općih podataka o ispitanicima i iskustvima i stavovima ispitanika o istraživanoj temi. Rezultati: Istraživanje je provedeno u ordinacijama obiteljske medicine u općoj populaciji na ukupnom uzorku od 160 ispitanika pri čemu 80 ispitanika stanuje u gradskom naselju, a 80 u seoskom naselju. Rasprava: Analizirajući potrošnju analgetika rezultati su pokazali, a time i potvrdili hipotezu, kako je stopa potrošnje analgetika vrlo visoka u općoj populaciji te da je u stalnom porastu. Neminovno je kako pojedine vrste boli zahtjevaju kontinuirano i složeno liječenje boli, ali istraživanje je pokazalo kako su potrebne promjene. One se vide u načinu promoviranja nefarmakoloških metoda ublažavanja boli kao što su fizikalna terapija, akupunktura ili tehnike opuštanja, ali i povećanje svjesnosti o racionalnoj upotrebi analgetika. Medicinske sestre, liječnici i ljekarnici ovdje imaju vodeću ulogu u usmjeravanju pacijenta prema odabiru najbolje metode za pojedinu vrstu boli. Iz toga proizlazi kako je potrebno dodatno usavršavanje i upoznavanje s dostupnim metodama i načinima ublažavanja boli te trajna edukacija medicinskih sestara i na tom području.

Potaknuti malim brojem istraživanja emocionalne i socijalne inteligencije u sestrinstvu te njezinim razvojem kroz stručni studij Sestrinstva, u ovom su istraživanju, putem anketnog upitnika, na uzorku od 110 studenata studija Sestrinstva te 66 studenata ostalih smjerova Veleučilišta u Varaždinu (Elektrotehnika, Multimedija, oblikovanje i primjena, Proizvodno strojarstvo, Tehnička i gospodarska logistika, Graditeljstvo), ispitane komponente emocionalne i socijalne inteligencije, njezina uloga u životnim situacijama pojedinca, iskorištavanjem, ali i opća svjesnost o postojanju istih. Naglasak je stavljen i na empatiju kao jednu od temeljnih socijalnih vještina. Spoznali smo kako su primarna empatija, ugođenost i utjecaj na druge jača strana medicinskih sestara, zatim da su empatičnost, brižnost i socijalna kognicija odlika obje skupine ispitanika, te da su slabe točke ispitanih studenata studija Sestrinstva sinkronija te motiviranosti. Samosvjesnost i samosvladavanje vrline su obje skupine anketiranih s laganom prednošću ostalih studenata naspram Sestrinstva

Starenje je normalan, trajan i neizbježan fiziološki proces koji traje od rođenja pa sve do smrti. Najvidljivije promjene u procesu starenja nastaju na organskim sustavima međutim ne smijemo zanemariti promjene koje nastaju na psihičkom, socijalnom i duhovnom području. U davna vremena ljudi su razumjeli vezu između vjere, duhovnosti i fizičkog zdravlja, međutim u današnje vrijeme, tehnologizacijom medicine izgubio se interes za duhovnost i ulogu vjere u ozdravljenju. Zdravstveni radnici izbjegavaju razgovor sa pacijentom o duhovnosti jer drže da je to suviše intimno pitanje. Cilj ovoga rada je utvrditi kako osobe treće životne dobi koji su vjernici i oni koji to nisu doživljavaju smrt te da li postoji razlika između njih u doživljaju smrti. Ispitanici su bili korisnici pet domova za starije i nemoćne osobe te su putem upitnika posebno strukturiranog samo u svrhu istraživanja, anonimno, odgovarali na pitanja o kvaliteti života u domu općenito, duhovnosti, religioznosti te stavovima o smrti. U obradi podataka korištena je deskriptivna statistika i Hi kvadrat test. Rezultati su pokazali da se starije osobe uglavnom ne boje smrti, bilo da su vjernici ili ne, i da žele razgovarati o smrti i procesu umiranja te je stoga potrebna cjelovitija edukacija zdravstvenog osoblja koje se brine o starijim osobama i na području duhovnosti.

Bol je jedan od najčešćih simptoma koji pacijenti osjećaju. Osim fizičke komponente postoji i emocionalno-psihološka komponenta boli pa tako svaka osoba bol osjeća na drugi način. Bol se može ukloniti ili umanjiti različitim terapijskim nefarmakološkim i farmakološkim sredstvima. Često su nefarmakološke metode zanemarene u odnosu na farmakološke, posebno kod akutne boli, i pacijenti su skloni sami uzimati lijekove za suzbijanje boli bez savjetovanja sa liječnikom ili ljekarnikom. Cilj ovog rada je utvrditi koliko reklamiranje OTC lijekova protiv boli utječe na njihovu potrošnju među studentima VELV-a. Anketirano je 109 studenata studija Sestrinstva na Veleučilištu u Varaždinu i 86 studenata ostalih studijskih smjerova od kojih je bilo 27% studenata studija Elektrotehnike, 17% studenata studija Graditeljstvo, 24% studenata studija Multimedija, oblikovanje i primjena, 20% studenata studija Proizvodno strojarstvo te 12% studenata studija Tehnička i gospodarska logistika. Željeli smo istražiti u kojoj mjeri su mladi i relativno zdravi ljudi kod kojih se očekuje uglavnom akutna bol, skloni uzimati analgetike koji se mogu kupiti bez recepta i koliko misle da pritom reklamiranje tih proizvoda utječe na njihovu percepciju potrošnje analgetika i općenito na potrošnju analgetika.

Demencija je ozbiljan , rastući, medicinski, socijalni i ekonomski problem. Broj dementnih osoba u svijetu svakodnevno raste, a samim tim raste i broj osoba koje su uključene u problem demencije bilo da su članovi obitelji ili njegovatelji oboljele osobe. Često navode da je silno naporno njegovati i komunicirati sa dementnom osobom i da ih to strašno iscrpljuje. Diplomirana medicinska sestra Katijana Harašić zaposlena u ustanovi za psihogerijatriju u gradu Baar kanton Zug u Švicarskoj, koja je autorizirana trenerica Integrativne validacije po Nicole Richard, održala je 2011. godine u Caritasovu domu u Ivancu dvodnevni tečaj Integrativne validacije za zaposlenike Doma. Neposredno nakon tečaja svi polaznici bili su oduševljeni metodama Integrativne validacije, a nakon dvije godine ponuđen im je upitnik sa pitanjima o Integrativnoj validaciji i primjeni na radnom mjestu. Cilj ovog istraživanja je utvrditi da li ispitanici koriste naučeno znanje u radu i da li im koristi u radu sa dementnim osobama. Većina ispitanika je navela da im Integrativna validacija koristi u radu sa dementnim osobama, da lakše razumiju osobe sa demencijom i da Integrativnu validaciju upotrebljavaju u svakodnevnom radu, te da su sve bolji u korištenju te metode, a dementne osobe sa kojima komuniciraju su zadovoljnije.

Time management is the description of the discipline focused on rational use of time as a valuable and scarce resource. According to Griffin’s, it is ability to define priority work, efficient operations and appropriate delegation. People who manage their time well also develop methods and techniques to improve their work and thus develop their potential. It was believed that time management is a basic skill of manager, but now many people of various profiles plan and organize their work activities in order to devote leisure activities. Knowing how to manage time, we realize that we do not do more and more, but in order to do more wisely, and to perform tasks faster and easier. Most health care professionals including nurses during their high school are not addressed through the curriculum of the importance of good time management. Admission to the nursing study program during different topic of education, students become aware of the business and personal benefit of these skills. Within the program of Coordination and supervision of health care, topic have a great importance, through lectures and practice teaching. During specialist nursing studies, particularly in the specialist study “Management in Nursing” emphasis is placed on the broad education of nurses in the field of time management. Health professionals and nurses, particular because of the stressful and demanding job, should adopt these skills as they will be used in the prevention of job stress and burnout syndrome, and in enhancing working efficiency. With daily use of these skills we shall be more privately satisfied and easier to realize planned goals and a sense of control and balance in life. In this paper it is presented models of time management with particular emphasis on applications in everyday nursing health care, as well as a differences in the approaches to the discipline of the medium horizons nurses to the garment and nurses on the management position.

Zlouporaba droga je važan javnozdrastveni problem i u gradu Varaždinu. Uzrokuje ozbiljne zdravstvene posljedice, uzrok je teških socijalnih, emocionalnih i psiholoških kriza unutar obitelji i društva. Moralna i profesionalna odgovornost zdravstvenih djelatnika je da u najvećoj mjeri pomognu mladim osobama na odgovarajući način i što učinkovitije.

Honey, because of its intrinsic characteristics, especially the sugar content, represents a rewarding type of food when it comes to ensuring safety. The demanded approach to the implementation oft he HACCP system indicates the inexistence of CCPs ; the abovementioned control measures are sufficient for the production of a safe product. In the Republic of Croatia honey and other bee products, satisfy quantitative and qualitative domestic market.

Svakodnevni rad medicinskih sestara zahtjeva od njih visoku razinu stručnog znanja, ali i razvijene i dobre komunikacijske vještine. One se primjenjuju u radu i edukaciji bolesnog i zdravog pojedinca i njegove obitelji te u radu sa svim drugim zdravstvenim djelatnicima. Često susrećemo bolesnike koji uzimaju krive namirnice iako su dobili upute za dijetu, bolesnike koji ne redovito uzimaju propisanu terapiju iako su upoznati sa važnošću pravilnog uzimanja lijekova. Pitamo se zašto to rade? Mnogi faktori otežavaju dobru komunikaciju, no većina ih se može izbjeći ili ukloniti poznavanjem tehnika uspješne komunikacije. Medicinska sestra koja radi na bolničkom odjelu svakodnevno je u ulozi edukatora. Prije svega educira pacijente i njegovu obitelj u cijelom procesu zdravstvene njege pridržavajući se osnovnih komunikacijskih vještina. Medicinske bi sestre prije svega trebale poznavati neverbalnu komunikaciju koja je snažnije sredstvo priopćavanja, neposrednija je, manje kontrolirana i više govori o osobi koja komunicira. Svaka je komunikacija jedinstvena, specifična i ovisna o nizu činitelja. Često medicinske sestre govore da im je teže komunicirati s pojedinim skupinama bolesnika. Tu navode osobe koje imaju kognitativna oštećenja, osobe s oštećenjima sluha i vida, neurološke bolesnike s oštećenjima govora, duševne bolesnike. Medicinska sestra profesionalno je odgovorna za tijek i rezultate komunikacije.