Search

U radu su prikazani rezultati istraživanja potreba za uslugama iz sustava socijalne skrbi starijih osoba koje se provodilo pri centrima za socijalnu skrb. U istraživanju je sudjelovala 3001 osoba, a obuhvaćene su bile sve županije u Republici Hrvatskoj. Istraživanje je provedeno s ciljem utvrđivanja potreba za uslugama iz sustava socijalne skrbi, a u svrhu poboljšanja kvalitete života starijih osoba. U radu su prikazana socio- demografska obilježja anketiranih starijih osoba, obiteljsko stanje, članovi kućanstva, podrška djece, izvori prihoda, imovinsko i zdravstveno stanje, funkcionalno stanje, prava koja ostvaruju iz sustava socijalne skrbi te potrebe za uslugama koje nedostaju. Ispitanici smatraju da su usluge pomoći u kući najpotrebnije, ali isto tako postoji značajan interes za uslugom institucionalnog smještaja. Postoje razlike u potrebama za uslugama skrbi s obzirom na veličinu mjesta. Prikupljeni podaci predstavljaju empirijsku podlogu za sustav socijalne skrbi o starijim osobama u donošenju strateških dokumenata kojima je potrebno zaštiti ovu ranjivu populaciju.

Additional file 1: Appendix 1. Written information for participants about the study. Appendix 2. Informed consent. Appendix 3. Questions for the semi-structured interview.

U radu su prikazani rezultati istraživanja potreba za uslugama iz sustava socijalne skrbi starijih osoba koje se provodilo pri centrima za socijalnu skrb. U istraživanju je sudjelovala 3001 osoba, a obuhvaćene su bile sve županije u Republici Hrvatskoj. Istraživanje je provedeno s ciljem utvrđivanja potreba za uslugama iz sustava socijalne skrbi, a u svrhu poboljšanja kvalitete života starijih osoba. U radu su prikazana socio- demografska obilježja anketiranih starijih osoba, obiteljsko stanje, članovi kućanstva, podrška djece, izvori prihoda, imovinsko i zdravstveno stanje, funkcionalno stanje, prava koja ostvaruju iz sustava socijalne skrbi te potrebe za uslugama koje nedostaju. Ispitanici smatraju da su usluge pomoći u kući najpotrebnije, ali isto tako postoji značajan interes za uslugom institucionalnog smještaja. Postoje razlike u potrebama za uslugama skrbi s obzirom na veličinu mjesta. Prikupljeni podaci predstavljaju empirijsku podlogu za sustav socijalne skrbi o starijim osobama u donošenju strateških dokumenata kojima je potrebno zaštiti ovu ranjivu populaciju.

Ageing is the basic human experience which begin on the day of our birth and reaches its peak in older age. By accepting ageing on the personal, family and social level as a period of life which carries certain changes in psychical, health and social functioning as well as spiritual maturation we send a message about ageing process as a natural, integral and necessary part of human life. At the same time inevitable changes in older age should not be basis for development of stereotypes, prejudices and discrimination but the challenge for finding and testimony for meaningful life. In mutual (intergenerational) searching for the answer on the question about the role of elderly people in today`s world lays the ground for successful, active and healthy ageing, ageing which is not the meaning of itself but which allows (through open communication and coexistence with others) shaping of one new reality which from generation to generation send message about indestructibility and sense of human life. The goal of these qualitative research was to examine the role of elderly persons in the family from the perspective of the elderly, their children and grandchildren. In the research participated 74 participants in elderly age (65-98), 82 participants in middle age (26-62) and 86 young persons (age 18-25). The data was obtained by half structured interview in rural and urban parts of Croatia. The method of analyse was thematic analysis. The results of the research show that all three generations see the role of the elderly people in the family as providing emotional, advisory and material help/support ; providing support in bringing up grandchildren ; care of the spiritual aspects of life in family and care about the required members of family. Also the important theme represent the role of elderly persons in running a household. Although the main themes are common and matching in all mentioned groups of participants some specifics in individual age categories are found which will be presented and discussed. In the conclusion it will be highlighted that regardless the differences in the three generations, the role of the elderly persons in the family (seen by the elderly, their children and grandchildren) is very clear and speaks in favour of family and intergeneration connection and support within contemporary family in Croatia.

Palijativna skrb je važan dio zdravstvene zaštite koja obuhvaća zdravstvenu, psihološku, socijalnu i duhovnu skrb s ciljem pružanja potrebne njege bolesnicima s neizlječivom bolešću. Rad u području palijativne skrbi smatra se vrlo stresnim i zahtjevnim zbog kontinuirane izloženosti boli, patnji, smrti i umiranju pacijenata. Djelatnici koji rade u ovom području spadaju u ranjive skupine koje često trebaju savjetovanje, praćenje i podršku. U ovom istraživanju se usmjerilo, ne na korisnike palijativne skrbi, već na osobe zaposlene u području palijativne skrbi različitih zanimanja. Cilj istraživanja je bio utvrditi prediktore profesionalnog sagorijevanja i (ne)zadovoljstva poslom zaposlenika u području palijativne skrbi, te provjeriti razlike u analiziranim varijablama ovisno o profesiji (medicinske sestre/tehničari naspram ostalih profesija). Preciznije, u istraživanju se usmjerilo na ispitivanje prediktivnog doprinosa osobnih (komunikacijske vještine, otpornost, religioznost) i organizacijskih (socijalna podrška kolega, kontrola posla) čimbenika koji mogu doprinijeti objašnjenju profesionalnog sagorijevanja (emocionalne iscrpljenosti i otuđenosti) i procjeni (ne)zadovoljstva poslom u palijativnoj skrbi. U istraživanju su sudjelovale 122 osobe zaposlene u području palijativne skrbi (prosječne dobi 43 godine) različitih zanimanja (medicinske sestre/tehničari, liječnici, psiholozi, duhovnici/teolozi, socijalni radnici, fizioterapeuti i dr.), a uzorak su činile većinski medicinske sestre (57%). Dobiveni rezultati ukazuju na značajan doprinos osobnih, ali i organizacijskih čimbenika rizika/zaštite u objašnjenju profesionalnog sagorijevanja i zadovoljstva poslom u području palijativne skrbi. Komunikacijske vještine koje se odnose na percepciju vlastitih teškoća u priopćavanju loših vijesti umirućim osobama i njihovim obiteljima su najznačajniji prediktori profesionalnog sagorijevanja i zadovoljstva poslom djelatnika zaposlenih u području palijativne skrbi.

Rad u području palijativne skrbi smatra se vrlo stresnim zbog kontinuirane izloženosti boli, patnji, smrti i umiranju bolesnika. Profesionalnom stresu posebno su izložene medicinske sestre/tehničari koji rade u ovom području, pa mogu biti pod povećanim rizikom razvoja sindroma profesionalnog sagorijevanja. Kako istraživanja iskustva rada u području palijativne skrbi u Hrvatskoj gotovo ni nema, provedeno je istraživanje s ciljem ispitivanja profesionalnog stresa, zadovoljstva poslom i sagorijevanja medicinskih sestara/tehničara zaposlenih u području palijativne skrbi u Hrvatskoj. Provedeno je transverzalno online istraživanje u kojem je sudjelovalo 68 medicinskih sestara/tehničara prosječnog radnog staža u palijativi od oko 4 godine. Za mjerenje ključnih konstrukata korišteni su: skraćena verzija Skale stresa u sestrinstvu, Oldenburški upitnik sagorijevanja i Skala zadovoljstvo poslom. Rezultati istraživanja pokazali su da medicinske sestre koje rade u području palijativne skrbi, u prosjeku gledano, ne izvješćuju o visokim razinama profesionalnog stresa, sagorijevanja, niti o niskom zadovoljstvu poslom. Među ispitanim izvorima stresa, medicinske sestre su najizraženijima procijenile radno opterećenje, tj. nedostatak osoblja, previše administrativnih i drugih zadataka koji nisu povezani s poslom medicinske sestre i nedostatak vremena da bi se odgovorilo na potrebe bolesnikove obitelji, te smrt bolesnika i gledanje njegove patnje. Ukupna razina profesionalnog stresa bila je značajno povezana s obje ispitane dimenzije sagorijevanja, tj. s iscrpljenošću i otuđenošću, dok sa zadovoljstvom poslom nije značajno korelirala. Obje komponente sagorijevanja bile su značajno i negativno povezane sa zadovoljstvom poslom. Intervencije koje bi pomogle učinkovitijem nošenju s profesionalnim stresom i prevenciji razvoja sindroma sagorijevanja zaposlenih u području palijativne skrbi, važne su zbog zaštite njihove dobrobiti i zdravlja, a time i osiguranja kvalitetnije srbi bolesnicima i njihovim obiteljima.

S obzirom na produljenje životnog vijeka i porast broja oboljelih od kroničnih oboljenja i umirućih pacijenata, palijativna skrb je danas u svijetu postala značajan i važan dio zdravstvene zaštite. Ona obuhvaća zdravstvenu, psihološku, socijalnu i duhovnu skrb s ciljem pružanja potrebne njege bolesnicima s neizlječivom bolešću. I korisnici palijativne skrbi, ali i oni koji rade u ovom području, spadaju u ranjive skupine koje često zahtijevaju savjetovanje, praćenje i pružanje podrške u radu. U ovom istraživanju se usmjerilo, ne na korisnike palijativne skrbi, već na osobe zaposlene u području palijativne skrbi različitih zanimanja. U istraživanju su sudjelovale 123 osobe zaposlene u području palijativne skrbi (medicinske sestre/tehničari, liječnici, psiholozi, duhovnici/teolozi, socijalni radnici, fizioterapeuti i dr.) prosječne dobi 43 godine. Prosječna duljina radnog staža u području palijativne skrbi zaposlenih je iznosila 4 godine i 9 mjeseci. Cilj ovog istraživanja je bio procijeniti iskustva rada zaposlenih u području palijativne skrbi i specifične izazove s kojima se svakodnevno susreću u radu s teško oboljelim osobama i njihovim obiteljima. Preciznije, usmjerilo se na ispitivanje razine profesionalnog sagorijevanja zaposlenih u području palijativne skrbi kao mogućem negativnom ishodu karakteriziranom emocionalnom iscrpljenošću i osjećajem otuđenosti, a obično povezanim s radnim stresom i drugim osobnim, ali i okolinskim i organizacijskim čimbenicima rizika koji proizlaze iz specifičnog profesionalnog okruženja. Dobiveni rezultati ukazuju na značajan doprinos osobnih i okolinskih čimbenika rizika/zaštite u objašnjenju profesionalnog sagorijevanja zaposlenih u području palijativne skrbi. Rezultati ukazuju kako su komunikacijske vještine (osobito priopćavanje loših vijesti) najznačajniji prediktor profesionalnog sagorijevanja zaposlenih u području palijativne skrbi. Ovo istraživanje potvrđuje koliko su u odnosu s umirućim osobama važne komunikacijske vještine profesionalaca, tj. osobni osjećaj (ne)kompetentnosti u komunikaciji značajno doprinosi profesionalnom sagorijevanju. Najznačajnija varijabla u predikciji profesionalnog sagorijevanja je komunikacijska vještina priopćavanja loših vijesti.

U svrhu boljeg razumijevanja dinamike međugrupnih odnosa te mogućnosti unaprjeđenja odnosa među grupama u zajednici, u ovom istraživanju su ispitane neke odrednice međugrupnih stavova koje su u podlozi etničkih predrasuda. Teorijsko polazište rada je temeljeno na integriranom pristupu istraživanja predrasuda koje uključuje pretpostavke da predrasude ovise o emocijama i motivaciji, da proizlaze iz ideoloških uvjerenja te da su pod utjecajem individualnih razlika. Pod tim vidom, ispitan je doprinos različitih dispozicijskih, identitetnih i situacijskih čimbenika u objašnjavanju predrasuda prema pripadnicima nacionalnih manjina u Hrvatskoj. Cilj ovoga istraživanja bio je ispitati samostalni i zajednički doprinos dispozicija pojedinca (autoritarnosti i orijentacije na socijalnu dominaciju) i identitetnih mjera (tri oblika nacionalne vezanosti: nacionalnog identiteta, nacionalizma i kozmopolitizma) u predviđanju otvorenih i prikrivenih predrasuda prema pripadnicima nacionalnih manjina u Hrvatskoj, te medijatorsku/ moderatorsku ulogu percepcije međugrupne prijetnje kao ključnog situacijskog čimbenika. U istraživanju je sudjelovalo 684 studenata prve godine preddiplomskog studija na sastavnicama Sveučilišta u Zagrebu, odabranih metodom višeetapnog klasternog uzorkovanja. Sudionici su ispunjavali upitnik koji se sastojao od uobičajeno korištenih i nekih novokonstruiranih skala za mjerenje ispitivanih konstrukata. Kvazieksperimentalnim nacrtom je ispitan učinak percipirane međugrupne prijetnje na iskazivanje etničkih predrasuda, tako da su sudionici iz intervencijske grupe čitali tekst, koji je imao za svrhu intenzivirati doživljaj prijetnje prema pripadnicima nacionalnih manjina, prije nego što su procjenjivali svoje stavove prema pripadnicima nacionalnih manjina. Usporedna grupa nije bila izložena ovoj intervenciji. Rezultati analize strukturalnih odnosa među varijablama pokazali su da se otvorene predrasude prema pripadnicima nacionalnih manjina mogu u značajnoj mjeri objasniti korištenim prediktorskim mjerama, pri čemu su orijentacija na socijalnu dominaciju i percipirana međugrupna prijetnja jedini čimbenici koji imaju značajan direktni doprinos. S druge strane, prikrivene predrasude prema pripadnicima nacionalnih manjina se ne mogu dobro objasniti pomoću korištenih mjera. Samo orijentacija na socijalnu dominaciju i odsustvo kozmopolitizma pokazuju neznatan direktni učinak. Utvrđen je značajan medijacijski učinak percipirane međugrupne prijetnje u odnosu između dispozicijskih i identitetnih čimbenika te otvorenih predrasuda prema pripadnicima nacionalnih manjina, pri čemu je utvrđena potpuna medijacija u odnosu između nacionalizma i autoritarnosti te otvorenih predrasuda, kao i djelomična medijacija u odnosu između orijentacije na socijalnu dominaciju i otvorenih predrasuda. Budući da manipulacija međugrupnom prijetnjom nije proizvela razlike između intervencijske i usporedbe grupe, nije utvrđen značajan moderirajući učinak percipirane prijetnje. Dobiveni rezultati predstavljaju dopunu prethodnih istraživanja budući da pokazuju kako je za predviđanje predrasuda potrebno uzeti u obzir više različitih obilježja vezanih uz pojedince i kontekst međugrupnih odnosa. Važan doprinos istraživanja jest nalaz da uobičajeno korišteni prediktori etničkih predrasuda nisu prikladni za predviđanje prikrivenih oblika predrasuda.

Jedan od ključnih pokazatelja psihosocijalnog funkcioniranja mladih je prisutnost i izraženost internaliziranih i eksternaliziranih problema. Model obiteljskog stresa je teorijski okvir koji povezuje psihosocijalne ishode mladih s ekonomskim poteškoćama u obitelji. Pretpostavlja da neodgovarajuće roditeljstvo posreduje utjecaj ekonomskih problema i pritiska koji doživljavaju roditelji na psihosocijalno funkcioniranje mladih. Stoga je cilj ovog istraživanja je ispitati ulogu ekonomskih problema i roditeljskih ponašanja u iskazivanju internaliziranih i eksternaliziranih problema kod mladih. Istraživanje je provedeno u sklopu projekta „Ekonomske teškoće obitelji, psihosocijalni problemi i obrazovni ishodi adolescenata u vrijeme ekonomske krize“, kojeg financira HRZZ. Korišten je dvo-etapni neproporcionalno stratificirani klaster uzorak, kojim je obuhvaćeno 1099 učenika prvih razreda srednje škole iz šest županija središnje Hrvatske, dobi 14 do 17 godina. Primjeni su Upitnik doživljenog nasilja od strane roditelja (Ajduković, Sušac i Rajhvajn Bulat, 2016), Upitnik roditeljskog nadgledanja (Small, 1993), Upitnika depresivnosti, anksioznosti i stresa (Lovibond i Lovibond, 1995) i Upitnik samoiskaza rizičnog i delikventnog ponašanja (Ajduković, Rajhvajn Bulat i Sušac, 2015). Kao mjera ekonomskih problema u obitelji korišten je Upitnik percepcije obiteljskih financijskih poteškoća (Rajhvajn Bulat, Ajduković i Sušac, 2016). Hijerarhijska regresijska analiza pokazala je da su individualna obilježja učenika, njihova percepcija ekonomskih problema u obitelji te percepcija roditeljskih ponašanja (nadgledanje i nasilje prema djetetu) objasnila između 14, 6 i 22, 5% varijance kriterija internaliziranih i eksternaliziranih problema mladih. Značajni medijacijski učinci roditeljskih ponašanja u odnosu između ekonomskih problema u obitelji i psihosocijalnog funkcioniranja mladih te specifičnosti pojedinih relacija s obzirom na različite kriterije bit će predstavljeni u izlaganju. Rad će biti predstavljen u okviru simpozija „Psihosocijalna prilagodba mladih u riziku od siromaštva“.

Novija istraživanja otpornosti stavljaju naglasak na proučavanje međuzavisnih odnosa osobnih obilježja, privrženosti roditeljima i obiteljskih odnosa te različitih varijabli vezanih za školu i druge organizacije koje sudjeluju u odgoju, u svrhu adekvatnijeg i sveobuhvatnijeg razumijevanja koncepta otpornosti. Budući da dosadašnje spoznaje već upućuju na međuovisnost otpornosti i individualnih obilježja poput inteligencije, samoregulacije i motivacije, u ovom radu su ispitivani doprinosi dodatnih psiholoških sustava za koje se pretpostavlja da doprinose razvoju i jačanju otpornosti – obitelji i škole. Cilj ovog istraživanja je provjeriti u kojoj mjeri percepcija obiteljskih odnosa (zadovoljstvo sa svojom obitelji, privrženost roditeljima, roditeljsko nadgledanje i uključenost u komunikaciju o financijama unutar obitelji) te odnosa prema školi (zadovoljstvo sa školom, vezanost uz školu i važnost koju roditelji pridaju obrazovanju) predviđaju otpornost kod adolescenata i adolescentica. Podaci su prikupljeni u sklopu projekta „Ekonomske teškoće obitelji, psihosocijalni problemi i obrazovni ishodi adolescenata u vrijeme ekonomske krize“, financiranog od strane Hrvatske zaklade za znanost. Uzorak s karakteristikama dvoetapnog neproporcionalno stratificiranog klaster uzorka od 537 djevojaka i 562 mladića prvih razreda srednjih škola u šest županija središnje Hrvatske prikupljen je 2016. godine. Mjerni instrumenti korišteni u ovom radu obuhvaćaju Skalu otpornosti (Wagnild i Young, 1993), Upitnik subjektivne dobrobiti (Rees, Goswami i Bradshaw, 2010), Inventar privrženosti roditeljima i vršnjacima (Armsden i Greenberg, 1987), Upitnik roditeljskog nadgledanja (Silverberg i Small, 1991) te upitnici percepcije obiteljskih financijskih poteškoća, vezanosti za školu i obrazovnih očekivanja od strane roditelja, koji su konstruirani za potrebe ovog projekta. Rezultati stupnjevitih multiplih regresijskih analiza pokazuju da korišteni set prediktora značajno predviđa različite aspekte otpornosti (postotak objašnjene varijance iznosi između 15% i 28%), pri čemu su primjetne razlike u značajnosti doprinosa pojedinih prediktora na uzorku odvojenom prema spolu. U raspravi rezultata naglasak će biti na analizi prediktora značajnih za predviđanje otpornosti kod adolescenata i adolescentica, kao i na mogućim praktičnim implikacijama dobivenih rezultata.

Mnoge osobe starije dobi zbog ograničene pokretljivosti, kroničnih bolesti i mentalnih poremećaja, gube djelomičnu ili potpunu sposobnost samostalnog življenja. Njihovo zdravstveno stanje zahtijeva neki od oblika dugotrajne skrbi, koja može uključivati kućnu njegu, brigu zajednice u skrbi i pripomoći u svakodnevnom životu, stambeno zbrinjavanje i/ili duge boravke u bolnici. Istraživanja pokazuju da članovi obitelji pružaju između 70-80% praktične potpore starijim osobama te predstavljaju neformalne njegovatelje. Njihovo zdravstveno stanje često je narušeno dugotrajnom skrbi o članu obitelji te i sami postaju ovisni o tuđoj pomoći. Cilj istraživanja bio je dobiti uvid u neka obilježja obiteljskih njegovatelja starijih osoba koje žive u na području grada Zagreba – dob, spol, bračni status, obrazovanje, školska sprema, srodstvo s njegujućom osobom te poteškoće s kojima se susreću kao i pozitivne aspekte skrbi. U istraživanju su sudjelovala 342 prigodno odabrana neformalna njegovatelja osoba starijih od 65 godina. Rezultati istraživanja su pokazali da su obiteljski njegovatelji najčešće udane i zaposlene žene u srednjoj životnoj dobi te da uglavnom njeguju svoje roditelje, koji su u dubokoj starosti, nesamostalni, imaju najviše kardiovaskularnih bolesti i/ili neki oblik demencije. Ovo istraživanje je prvo istraživanje o njegovateljima starijih osoba u Hrvatskoj te pruža dobru polazišnu točku za razmatranje specifične problematike njegovatelja i njihovog statusa.

Istraživanje etiologije i dinamike predrasuda zaokuplja istraživače već dugi niz godina, pri čemu se upotrebom različitih teorijskih pristupa nastoje utvrditi korelati koji bi najpreciznije objasnili fenomen. Autoritarnost i orijentacija na socijalnu dominaciju su najčešće istraživana dispozicijska obilježja koja su se sustavno pokazala značajnim prediktorima predrasuda prema različitim društvenim skupinama. Situacijski čimbenici koji značajno doprinose objašnjenju predrasuda variraju ovisno o korištenom teorijskom okviru u istraživanjima. U ovom istraživanju je korišten sociokognitivni pristup u okviru kojeg je, uz autoritarnost i orijentaciju na socijalnu dominaciju ispitana i uloga unutargrupne pristranosti te percipirane prijetnje socijalnom identitetu u tumačenju predrasuda prema nacionalnim manjinama u Hrvatskoj. Stoga je cilj istraživanja bio utvrditi relativni doprinos navedenog niza prediktora u objašnjenju predrasuda prema pripadnicima nacionalnih manjina u Hrvatskoj. Na prigodnom uzorku 192 studenta socijalnog rada primijenjeni su instrumenti za mjerenje: autoritarnosti, orijentacije na socijalnu dominaciju, unutargrupne pristranosti, percipirane prijetnje nacionalnom identitetu te predrasuda prema pripadnicima nacionalnih manjina. Stupnjevitom višestrukom regresijskom analizom utvrđen je značajan doprinos prediktora u objašnjenju predrasuda prema pripadnicima nacionalnih manjina u Hrvatskoj (R=0.687 ; F=41.81 ; p

Kvalitetni podaci i dobro praćenje slučajeva nasilja nad djecom su snažno oružje koje pridonosi planiranju i primjeni općih i specifičnih politika za djecu. U ovom radu analizirana je kvaliteta postojećeg sustava dokumentiranja prijavljenih događaja nasilja nad djecom u sustavu socijalne skrbi pod vidom njihove relevantnosti, jasnoće i osjetljivosti na specifičnosti pojedinih slučajeva u odnosu na međunarodne preporuke, ali i standarde evidencije i dokumentacije u hrvatskim propisima. Istraživanje je provedeno kao dio međunarodnog projekta BECAN. Populaciju istraživanja predstavljali su prijavljeni događaji nasilja nad djecom u obitelji u dobi od 11 do 16 godina koji su evidentirani u centrima za socijalnu skrb u 2010. godini. Uzorak je konstruiran kao dvoetapni probabilistički uzorak i obuhvaćao je 368 prijavljenih događaja nasilja nad djecom u obitelji u 37 CZSS. Analiza prijavljenih događaja nasilja nad djecom temeljila se na podacima koji su prikupljeni pomoću dvije provjerne liste: jedna se odnosila na obilježja odabranih slučajeva nasilja nad djecom u obitelji, a druga na dinamiku i načine postupanja nadležnih institucija u prijavljenim slučajevima. Analiza je pokazala da se u CZSS-ima sustavno ne bilježi niz značajnih podataka. Kad se radi o obilježjima počinitelja, u dokumentaciji se ne evidentira sustavno: stupanj obrazovanja, zloupotreba alkohola i psihoaktivnih supstanci, zdravstveni status, materijalni status, doživljeno zlostavljanje u djetinjstvu, prethodne prijave za slično djelo (za 35% do 90% počinitelja za to ne postoje podaci). Kad se radi o djeci žrtvama obiteljskog nasilja, ne evidentiraju se sustavno informacije o: poteškoćama vezanim uz obrazovanje, zdravstvenim problemima uključujući mentalno zdravlje, problemima u ponašanju, prethodnom iskustvu zlostavljanju (za 45% do 60% djece žrtava za to ne postoje podaci). Posebna pozornost posvećena je podatku da je kod 35% djece u uzorku bilo evidentirano prethodno iskustvo zlostavljanja što se povezalo s kritičkom analizom djelotvornosti poduzetih intervencija. Polazeći od analiziranih podataka te Smjernica za evidentiranje i praćenje zlostavljanja djece (ChildONEurope, 2009.) u završnom dijelu rada razrađeno je kako uspostaviti kvalitetan informacijski sustav o nasilju nad djecom te kako unaprijediti vođenje dokumentacije CZSS-a u području nasilja nad djecom.

The presentation discusses main results of case- based surveillance study of child abuse and neglect conducted within the BECAN project.

The main purpose of this paper is to determine impact of different roles in woman’s life as competing roles to motherhood. The focus is put on impact of economic status, educational goals and professional aspirations as partially interfering activities to motherhood. According to goals of analysis the female subsample of EVS data is analyzed taking into account variety of countries covered by EVS. Dependent variable in analysis is the attitude towards having children as goal of life. As independent variables few blocks of predictors are used. The role of educational activities are depicted by educational achievement, educational aspirations (through level of parents’ education). Professional role is measured through employment, importance of work, and professional aspirations. The other descriptors of social influence were found in religious beliefs, attitudes toward marriage, abortion and sex, and gender roles. And in the end biological descriptors such as age is used to describe fertility period of life and age of the birth of first child are used. On the macro level the description of societal environment is given through country level descriptors partly derived from statistical description of countries like economic performance, natural growth indicators or indicators of country’s promotion of fertility (such as provision of facilities of children) or aggregated from male subsample in EVS survey data like average attitude of men in country about gender roles or position of women in society. Special advantage of EVS data is recognized in diversity of countries regarding religious background, impact of religion on everyday life and fertility rates. The main goal of analysis is directed to distinguish macro or micro level policy conclusions about birth promotion

In Croatia, the epidemiological research on child abuse and neglect was conducted throughout the whole country: 40 primary and 29 secondary schools were selected, using a multi-stage stratified cluster sample. In each school 2 class divisions per targeted grade were randomly selected. In order to reach the expected sample size (2% of the population for each targeted age groups) 5, 006 children were approached and 3, 688 (73.67%) participated in the study. The highest participation was for the 16 years old (84.12%), while for the 11 and 13 years old the participation was 69.24% due to the fact that for the children younger than 14 written parental consent was needed according to the Croatian Code of Ethics for the Research with Children. By Croatian law, all cases of detected violence against children, including witnessing violence between parents, must be reported to Centres for social care (CSC). The date for reported cases of child abuse and neglect were collected from 37 CSC that geographically correspond to areas covered by the epidemiological research. In all these CSC there were only 311 reported cases of direct child abuse and neglect (67.52% cases were in depth analyzed), and 573 cases of children witnessing violence between parents (48% were analyzed) for the targeted age groups. The preliminary results from both studies will be discussed with the focus on specific challenges that must be addressed in their generalization.

Metoda fokus grupa može predstavljati korisnu istraživačku strategiju prikupljanja spoznaja o društvenim fenomenima koji impliciraju upotrebu multimetodskog i multiparadigmatskog pristupa. Korisnost metode fokus grupa ogleda se u mogućnostima njene primjene u različitim fazama istraživanja, pri čemu svrha metode ovisi o ciljevima pojedine faze. U skladu s tim, fokus grupa se može koristiti u eksplorativne svrhe ili za konstruiranje novog odnosno provjeru valjanosti već postojećeg mjernog instrumenta u pilot istraživanjima. Cilj ovog izlaganja je ukazati na mogućnosti primjene metode fokus grupa u pilot istraživanjima koje su temeljene na iskustvu i rezultatima dobivenim u BECAN projektu. Ciljevi provedbe fokus grupa u pripremnoj fazi glavnog dijela istraživanja u BECAN projektu su bili: 1) generiranje novih sadržaja o pojedinim aspektima fenomena zlostavljanja i zanemarivanja djece u obitelji ; 2) provjera sadržajne valjanosti, strukture, jasnoće pitanja i prikladnosti ponuđenih raspona odgovora, te 3) ispitivanje doživljaja odgovaranja na pitanja emocionalno zasićenog sadržaja. Ukupno je provedeno sedam fokus grupa s djecom u dobi od 11, 13 i 16 godina, te tri fokus grupe s roditeljima. Provedba fokus grupa je uključivala grupnu diskusiju i ispunjavanje upitnika. Zaključci dobiveni na temelju provedenih fokus grupa ukazali su na moguće prednosti primjene metode fokus grupa u pilot istraživanju koje su se očitovale kroz: uočavanje dodatnih konstrukata koji opisuju proučavani fenomen, povećanje sadržajne valjanosti instrumenta, prilagodbu pitanja postojećem kulturološkom kontekstu i dobi sudionika te stjecanju uvida u iskustvo odgovaranja na pitanja emocionalno zasićenog sadržaja. Unatoč navedenim prednostima, primjena fokus grupa u BECAN projektu ukazala je i na moguća ograničenja metode koja se očituju kroz različite izazove etičke i metodološke naravi kao što su: višestrukost uloga djece kao sudionika istraživanja uzevši u obzir njihov emocionalni i kognitivni razvoj te iznošenje osobnih iskustava doživljenog nasilja.

Etika istraživanja zlostavljanja i zanemarivanja djece predstavlja poseban problem unutar opće strategije etičkog kodeksa o znanstvenim istraživanjima. Salijentnost te problematike prisutnija je prilikom primjene tzv. kvalitativnih metoda u kojima metodološki pristup uglavnom slijedi idiografski model istraživanja usmjeren na jedinku, a ne na varijable. Sukladno tome, cilj ovog izlaganja je problematizirati etičke dileme koje se mogu pojaviti u istraživanju zlostavljanja i zanemarivanja djece kada se primjenjuje kvalitativna metodologija. Navedene etičke dileme razmatrati će se u kontekstu iskustava korištenja kvalitativnog pristupa, odnosno metode fokus grupe i strukturiranog intervjua u pilot istraživanju koje se provodilo u okviru BECAN projekta. U istraživanjima koja koriste kvantitativni pristup detekcija osobnih obilježja predstavlja informaciju koja neće biti zloupotrebljena, te se uglavnom štiti primjenom načela anonimnosti, dok je unutar modela kvalitativnog istraživanja nemoguće u potpunosti primijeniti navedeno načelo zbog idiografičnosti metode. Stoga se od istraživača očekuje zaštita privatnosti kroz naknadnu anonimizaciju podataka. Međutim, kod istraživanja nasilja nad djecom u obitelji u slučajevima otkrivanja zlostavljanja problem zaštite anonimnosti može biti dodatno naglašen budući da se istraživač nalazi u dilemi oprečnih zahtjeva moralnih i pravnih normi s jedne strane te znanstvene odgovornosti s druge strane. Pored toga otvorenost nacrta kvalitativnih metoda nalaže produbljivanje uvida u informativne slučajeve, što bi u slučaju zlostavljanja moglo predstavljati dodatnu ekspoziciju i traumatizaciju sudionika istraživanja narušujući pri tom njihovu dobrobit. Senzibilizacija za navedene dileme kao i razmatranja o mogućim konzekvencama postupaka istraživača, s moralnog, pravnog i spoznajnog aspekta mogu doprinijeti uspostavi etičkih standarda koji bi mogli unaprijediti istraživačku praksu.

U suvremeno doba teži se pozitivnom roditeljstvu kojim se potiče na promicanje zdravog razvoja djeteta te korištenje odgojnih metoda koje ne uključuju nasilne postupke, odnosno tjelesno kažnjavanje. U suvremenom društvu roditelji imaju različite uloge i očekivanja, kako od sebe, tako i od svojeg djeteta. Kada se ta očekivanja ne dostignu, doživljena razina stresa može rasti. U kontekstu roditeljstva govori se o roditeljskom stresu. Kroničan roditeljski stres može imati nepovoljne posljedice na razvoj djeteta s obzirom da roditelj tada nije u mogućnosti da kvalitetno i kontinuirano odgovara na djetetove razvojne potrebe. Kako bi smanjili razine roditeljskog stresa ili se bolje s njime nosili, roditelji posežu za raznim oblicima podrške. Socijalna podrška može se podijeliti na neformalnu i formalnu, pri čemu se na neformalnu odnosi podrška od strane bližnjih kao što su prijatelji, susjedi, rodbina i slično, dok se formalna podrška odnosi na organizirane oblike podrške, kao što su programi podrške roditeljstvu. Kako bi bili učinkoviti, programi podrške roditeljstvu moraju odgovarati na specifične potrebe roditelja koji mogu biti vezani za dob djeteta, kulturu življenja i odrastanja, kao i specifičnu populaciju roditelja i djeteta na koju se program odnosi. Cilj ovog rada je definirati termine roditeljskog stresa i podrške roditeljstvu te prikazati rezultate evaluacijskih istraživanja održanih programa podrške roditeljstvu s naglaskom na djelotvornost u smanjenju roditeljskog stresa. Mjerenje roditeljskog stresa se provodilo standardiziranim upitnicima za mjerenje roditeljskog stresa na početku te na kraju programa, a u nekim istraživanjima se mjerio i dugoročni učinak tako da se roditeljski stres mjerio i nakon nekoliko mjeseci od završetka programa. Pokazalo se da od ukupno 17 inozemnih i 3 domaća programa podrške roditeljstvu, njih 12, odnosno 3 programa su djelotvorna u smanjenju roditeljskog stresa., In modern times, we strive for positive parenting, which encourages the promotion of healthy child development and the use of educational methods that do not include violent actions, i.e. corporal punishment. In modern society, parents have different roles and expectations, both of themselves and of their child. When these expectations are not met, the level of experienced stress may increase. In the context of parenting, we talk about parental stress. Chronic parental stress can have adverse consequences on the child's development, given that the parent is then unable to respond to the child's developmental and emotional needs in a quality and continuous manner. In order to reduce the levels of parental stress or cope with it better, parents seek various forms of support. Social support can be divided into informal and formal, whereby informal refers to support from relatives such as friends, neighbors, relatives and other forms, while formal support refers to organized forms of support, such as parenting support programs. In order to be effective, parenting support programs must respond to the specific needs of parents, which may be related to the age of the child, the culture of living and growing up, as well as the specific population of parents and children to which the program applies. The aim of this paper is to define the terms of parental stress and parenting support and to present the results of evaluation studies of parenting support programs with an emphasis on effectiveness in reducing parental stress. Parental stress was measured using standardized questionnaires for measuring parental stress at the beginning and at the end of the program, and in some studies the long-term effect was also measured so that parental stress was measured several months after the end of the program. It was shown that out of a total of 17 foreign and 3 domestic parenting support programs, 12 of them, i.e. 3 programs are effective in reducing parental stress

Psihičko nasilje nad djecom još uvijek ne dobiva dovoljno prostora u stručnoj literaturi iako se često javlja, kako samostalno tako i uz druge oblike nasilja nad djecom. Zbog toga ga je teško prepoznati pa se često podrazumijeva da je riječ o drugoj vrsti nasilja, a populacija i djeca koja su male dobi ne znaju ga prepoznati kako bi zatražili pomoć koja je jako važna jer može doći do ozbiljnih posljedica. Ovaj pregledni rad detaljnije obrađuje temu psihičkog nasilja nad djecom. Pruža kratak uvid u sve vrste nasilja, a potom se fokusira na psihičko. U okviru obrade psihičkog nasilja mogu se naći informacije o pojavnim oblicima, počiniteljima psihičkog nasilja nad djecom te pregled istraživanja koja se bave ovom temom. Razrađuju se i rizični čimbenici za psihičko nasilje nad djecom, poput onih na strani roditelja, djece i okoline, kratkoročne i dugoročne posljedice psihičkog nasilja te što socijalni radnik može učiniti u slučaju psihičkog nasilja nad djecom., Psychological abuse of children still does not receive enough attention in professional literature, even though it often occurs both independently and in conjunction with other forms of violence against children. As a result, it is difficult to recognize because it is often assumed to be another type of abuse, and young children themselves may not recognize it in order to seek the necessary help, which is crucial due to the potential serious consequences. This review paper delves into the topic of psychological violence against children in more detail. It provides a brief overview of all types of abuse and then focuses on the psychological aspect. Within the exploration of psychological abuse, you can find information about its different forms and perpetrators of psychological abuse of children, as well as an overview of research dedicated to this subject. The paper also discusses risk factors for psychological abuse of children, including those related to parents, children, and the environment. It addresses the short-term and long-term consequences of psychological abuse, as well as the role of a social worker in cases of psychological abuse against children.

Nasilje nad djecom u obitelji je u suvremenom društvu postala sve istaknutija javna tema o kojoj se najčešće raspravlja kada se dogodi neki tragični događaj. Kompleksni problem tako postaje predmet javne interpretacije, a autoritet sustava socijalne skrbi i stručnjaka u zaštiti djece dovodi se u pitanje. U ovom radu je analiziran sadržaj medijskog izvještavanja o socijalnim radnicima i struci socijalnog rada u kontekstu zaštite djece od nasilja, a uzorak čini 90 internet članaka. Cilj rada je bio pružiti uvid u važne znanstvene spoznaje o društvenom problemu nasilja nad djecom u obitelji te analizirati eksponiranost i stavove različitih izvora komunikacije u medijima, kao i upitnost autoriteta sustava koja se stvara ili ne stvara u medijskom prostoru prikazivanja struke socijalnog rada u području zaštite djece od nasilja. Rezultati istraživanja ukazuju na raznolikost eksponiranosti pojedinih dionika komunikacije i stavova izvora komunikacije o ulozi i djelovanju socijalnih radnika u zaštiti djece od nasilja te na postojanje upitnog autoriteta sustava u javnosti. Nalazi istraživanja imaju važne implikacije za unaprjeđenje medijskog izvještavanja o nasilju nad djecom i promoviranje uloge socijalnih radnika u zaštiti djece. Ukazuje se na potrebu osvještavanja složenosti i osjetljivosti ovog problema te na važnost pružanja objektivnih informacija kako bi se izbjegao senzacionalizam i stigmatizacija. Bitnim se smatra raditi na unaprjeđenju suradnje stručnjaka i medija i razvijanju jasne i konzistentne komunikacijske strategije koja će promicati autoritet struke socijalnog rada u području zaštite djece od nasilja. Iako je ovo istraživanje provedeno na ograničenom uzorku medijskih članaka, rezultati pružaju početni uvid o izvještavanju o problemu nasilja nad djecom te naglašavaju potrebu za daljnjim istraživanjima u ovom području., Violence against children in the family has become an increasingly prominent public topic in contemporary society, often discussed when a tragic event occurs. This complex issue becomes the subject of public interpretation, questioning the authority of the child welfare system and professionals. This study analyzed the content of media reporting on social workers and the social work profession in the context of protecting children from violence, on a sample of 90 Internet articles. The aim of the study was to provide insight into important scientific knowledge about the social problem of violence against children in the family and to analyze the exposure and attitudes of different communication sources in the media, as well as the questionable authority of the system created or not created in the media space portraying the social work profession in the field of child protection. The research results indicate the diversity of exposure of individual communication stakeholders and the attitudes of communication sources regarding the role and actions of social workers in protecting children from violence, as well as the existence of questionable authority of the system in the public sphere. The research findings have important implications for improving media reporting on violence against children and promoting the role of social workers in child protection. Findings highlight the need to raise awareness of the complexity and sensitivity of this issue and the importance of providing objective information to avoid sensationalism and stigmatization. It is considered essential to work on enhancing collaboration between experts and the media and developing a clear and consistent communication strategy that promotes the authority of social work in the field of child protection from violence. Although this research was conducted on a limited sample of media articles, the results provide an initial insight of reporting on the issue of violence against children and emphasize the need for further research in this area

Iako je ovisnost o internetu još uvijek u procesu istraživanja, individualne i socijalne varijable imaju važnu ulogu u određivanju razine ovisnosti o internetu. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati povezanost između ovisnosti o internetu, usamljenosti, socijalne podrške i vršnjačkog pritiska kod srednjoškolaca. U istraživanju sudjelovalo je ukupno 105 učenika od 1. do 4. razreda, pri tome 43 srednjoškolaca, 59 srednjoškolki i 3 osobe koje se spolno nisu opredijelile i to gimnazijskog smjera te strukovnog smjera uključujući ekonomiste, CNC operatere i prodavače. Učenici i učenice upitnik su ispunjavali putem web ankete tijekom sata razrednika. Ovisnost o internetu značajno je pozitivna povezana s usamljenosti i vršnjačkim pritiskom te negativno sa socijalnom podrškom. Rezultati pokazuju da srednjoškolci koji prikazuju viši stupanj ovisnosti o internetu pokazuju i višu razinu socijalne i emocionalne usamljenosti, kao i višu razinu percipiranog pritiska na konformiranje vršnjačkoj grupi. Uz to, srednjoškolci koji pokazuju niži stupanj ovisnosti o internetu prikazuju višu razinu podršku od strane obitelji, prijatelja i značajne druge osobe. Na kraju, vršnjački pritisak, a posebno usamljenost i socijalna podrška, pokazali su se međusobno značajno povezanima. Dobiveni rezultati mogu doprinijeti obrazovanju socijalnih radnika o važnosti ovisnosti o internetu te razvoju programa sveobuhvatne prevencije kao i razvijanju programa liječenja ovisnosti o internetu kod mladih. Zaključno, posljedice koje ova ovisnost ostavlja na pojedince daje prostor za nastavak istraživanja, kako u socijalnom radu, tako i u drugim znanostima., Although Internet addiction is still under research, individual and social variables play an important role in determining the level of Internet addiction. The aim of this research was to examine the connection between Internet addiction, loneliness, social support and peer pressure in high school students. A total of 105 students from 1st to 4th grade took part in the research, including 43 high school boys, 59 high school girls and 3 people who did not choose their gender, from gymnasium and vocational schools, including economists, CNC operators and trade school. Students filled out the questionnaire via a web survey during teacher's class. Internet addiction is significantly positively correlated to loneliness and peer pressure, and negatively correlated to social support. The results show that high school students who show a higher level of Internet addiction also show a higher level of social and emotional loneliness. Also, high school students who show a higher degree of Internet addiction also show a higher level of perceived pressure to conform to the peer group. In addition, high school students who show lower levels of Internet addiction report higher levels of support from family, friends, and significant others. Lastly, peer pressure, especially loneliness and social support, proved to be significantly related to each other. The obtained results can contribute to the education of social workers about the importance of Internet addiction and the development of a comprehensive prevention program as well as the development of a treatment program for Internet addiction among young people. In conclusion, the consequences that this addiction leaves on individuals gives room for continued research, both in social work and in other sciences.

Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi kakva je privrženost školi, percipirani vršnjački pritisak te samopoštovanje učenika obzirom na korištenje usluge poludnevnog boravka. Istraživanje je provedeno na uzorku osnovnoškolaca šestih, sedmih i osmih razreda na području Krapinsko- zagorske županije te Grada Zagreba. Sveukupno je sudjelovalo 103 učenika koji su uključeni u poludnevni boravak Centra za pružanje usluga u zajednici Zagorje i Centra Dugave te učenika Osnovne škole Bedekovčina koji nisu korisnici navedene socijalne usluge. Istraživanje je provedeno u osnovnim školama i poludnevnim boravcima gdje su učenici ispunjavali anketni upitnik po principu ,,papir-olovka''. 53,4% učenika koji su sudjelovali u istraživanju uključeni su u poludnevni boravak, u trajanju od nekoliko mjeseci pa do više od 4 školske godine. Uzorak je bio prigodan. Rezultati su pokazali da učenici s višom razinom samopoštovanja imaju i viši stupanj privrženosti školi. Što se tiče ispitivanja razlika, pokazalo se da učenici uključeni u poludnevni boravak iskazuju nižu razinu samopoštovanja te niži stupanj privrženosti školi. Također, pokazalo se da dječaci iskazuju višu razinu percipiranog vršnjačkog pritiska, no nisu se pokazale razlike obzirom na razred koji učenici pohađaju. Razlike u privrženost školi, percipiranom vršnjačkom pritisku te samopoštovanju učenika obzirom na vrijeme provedeno u programu poludnevnog boravka nisu se pokazale statistički značajnim kao ni povezanost između vršnjačkog pritiska i samopoštovanja., The aim of this research was to determine the kind of attachment to school, perceived peer pressure and self-esteem of students with regard to the use of the half-day stay service. The research was conducted on a sample of sixth, seventh and eighth grade elementary school students in the Krapina-Zagorje County and the City of Zagreb. A total of 103 students participated in the half-day stay of the Center for the provision of services in the Zagorje community and the Dugave Center, as well as students of the Bedekovčina Elementary School who are not users of the aforementioned social service. The research was carried out in elementary schools and half-day schools, where students filled out a paper-and-pencil questionnaire. 53.4% of the students who participated in the research were included in half- day stays, lasting several months and up to more than 4 school years. The sample was convenient. The results showed that students with a higher level of self-esteem also have a higher level of attachment to school. As for the examination of differences, it was shown that students involved in half-day care show a lower level of self-esteem and a lower level of attachment to school. Also, it was shown that boys show a higher level of perceived peer pressure, but no differences were shown regarding the class the students attend. Differences in attachment to school, perceived peer pressure and self-esteem of students regarding the time spent in the half-day program did not prove to be statistically significant, nor did the connection between peer pressure and self-esteem.

Glavni cilj ovog istraživanja bilo je ispitati kakvu ulogu, iz perspektive stručnjaka koji rade sa zatvorenicima i bivšim zatvorenicima, imaju edukativni programi koji se provode u penalnim ustanovama. Svrha samog istraživanja odnosila se na prikupljanje podataka o korisnosti edukativnih programa kao i o tome gdje stručnjaci vide prostor za njihovo unapređenje. U istraživanju je sudjelovalo pet stručnjakinja koje imaju iskustvo u radu sa zatvorenicima i bivšim zatvorenicima, kao i iskustvo u provedbi edukativnih programa u penalnim ustanovama. Sudionice su zaposlene u neprofitnim organizacijama te dolaze iz različitih geografskih regija. Za prikupljanje podataka korištena je metoda polustrukturiranog intervjua, dok je obrada podataka izvršena metodom tematske analize. Rezultati istraživanja upućuju na korisnost ovakvih programa za zatvorenike tijekom i nakon izvršenja zatvorske kazne i to u području obrazovanja, zaposlenja, obnavljanja obiteljskih i partnerskih odnosa te stjecanja socijalnih vještina. Ono na što rezultati istraživanja također upućuju je i širok spektar mogućnosti za njihovo unapređenje, koji objedinjuje financijsku podlogu, penalne sustave i neprofitne organizacije. Dobiveni rezultati mogu poslužiti kao korisne informacije prilikom osmišljavanja edukativnih programa koji će se u penalnim ustanovama provoditi u narednim godinama, kako bi njihova provedba bila što efikasnija, ali i kako bi što kvalitetnije odgovarali kako potrebama zatvorenika tako i potrebama penalnog sustava., The main goal of this research was to examine the role of educational programs implemented in penal institutions from the perspective of experts who work with prisoners and ex-prisoners. The purpose of this research was to collect data on the usefulness of educational programs as well as on where experts see some space for their improvement. There were five female experts who participated in the research. Those experts have experience in working with prisoners and ex-prisoners, as well as experience in implementing educational programs in penal institutions. The participants are employed in non-profit organizations and come from different geographical regions. The method used for collecting the data was semi-structured interview, while data processing was performed using the thematic analysis method. The results of the research point to the usefulness of such programs for prisoners during and after the execution of the prison sentence, specific in the field of education, employment, restoration of family and partner relationships and acquisition of social skills. What the research results also point to is a wide spectrum of possibilities for their improvement, which unites the financial base, penal systems and non-profit organizations. The obtained results can serve as useful information while designing educational programs that will be implemented in penal institutions in the coming years, in order to make their implementation as efficient as possible, but also to meet the needs of prisoners and the needs of penal system as well as possible

U središtu ovog rada je volontiranje starijih osoba u području palijativne skrbi budući da stanovništvo, pa ni same starije osobe, nisu dovoljno upoznate s tim područjem. Cilj istraživanja je dobiti uvid u iskustvo volontiranja u starijoj životnoj dobi u području palijativne skrbi. Provedeno je kvalitativno istraživanje u kojem je sudjelovalo deset sudionika starije životne dobi koji volontiraju u ovom području. Sudionici su izabrani namjernim uzorkom, a podaci su se prikupljali polustrukturiranim intervjuom te su, potom, obrađeni postupkom tematske analize. U radu su obrađena tri tematska područja, koja se odnose na razloge, prednosti i izazove volontiranja u ovom području iz perspektive starijih osoba. Razloge volontiranja starije osobe opisuju kroz kategorije motivacije za uključivanje te značenja koja pridaju volontiranju. Zatim, prednosti opisuju kroz osobne dobiti, najljepša doživljena iskustva te reakcije okoline na njihovo sudjelovanje u volontiranju, koje spominju i kod izazova, uz prepreke i poteškoće s kojima se suočavaju te najteža doživljena iskustva. Zaključno, volontiranje u starijoj životnoj dobi, posebice u ovako specifičnom području, ima veliku važnost te ga je potrebno promovirati kao značajan oblik aktivnog starenja i poticati starije osobe na uključivanje, ali i osvještavati društvo o važnosti podržavanja starijih osoba prilikom uključivanja u isto., The focus of this work is the volunteering of elderly in the field of palliative care, since the population, even the elderly themselves, are not enough familiar with this area. The goal of the research is to gain insight into the experience of volunteering of elderly in the field of palliative care. In this qualitative research ten elderly participants took part. The participants were selected using a purposive sample, and the data were collected through a semi- structured interview and then were processed using thematic analysis. The paper deals with three thematic areas, which relate to the reasons, advantages and challenges of volunteering in this area from the perspective of older people. The reasons for volunteering are described through the categories of motivation for involvement and the meaning that elderly attach to volunteering. Then, they describe the advantages through personal benefits, the most beautiful experiences and other people's reactions to their participation in volunteering, which they also mention in terms of challenges, along with the obstacles and difficulties they face and the most difficult experiences. In conclusion, volunteering in older age, especially in such a specific area, has great importance and it is necessary to promote it as a significant form of active aging and to encourage older people to get involved, but also to make society aware of the importance of supporting older people when involving in it.

Cilj istraživanja je dobiti uvid u perspektivu starijih osoba glede njihovog iskustva sudjelovanja u grupi za aerobik starijih osoba. U kvalitativnom istraživanju sudjelovalo je 10 sudionica, članica jedne grupe za aerobik, koje su odabrane namjernim uzorkom. Podaci su prikupljeni polustrukturiranim intervjuom, a potom obrađeni postupkom tematske analize. Prema dobivenim rezultatima, starije osobe svoja iskustva sudjelovanja u aerobnom vježbanju opisuju kroz motive za bavljenje aerobikom, značaj aerobika u svakodnevnom životu, obilježja grupe za aerobik, teškoće vezane uz bavljenje aerobikom, odnose među članicama grupe za aerobik, doprinos voditeljice grupe osobnom iskustvu, iskustvo bavljenja aerobikom za vrijeme Covid-19 pandemije, reakcije okoline na bavljenje aerobikom te navode određene preporuke na temelju iskustva sudjelovanja u grupi za aerobik. Doprinos aerobika unaprjeđenju kvalitete života starijih osoba očituje se kao doprinos sudjelovanja u aerobiku fizičkom i mentalnom zdravlju, kognitivnom funkcioniranju, društvenom životu te kvaliteti slobodnog vremena. Može se zaključiti kako aerobik predstavlja poželjan i vrlo koristan oblik tjelesne aktivnosti u starosti, kojeg je potrebno razvijati i promovirati u društvu kroz povećanje njegove dostupnosti za stariju populaciju te osvještavanje društva o važnosti aerobika za zdravo i aktivno starenje., The goal of the research is to gain insight into the perspective of the elderly regarding their experience of participating in an aerobics group for the elderly. 10 participants, members of an aerobics group, participated in the qualitative research and were selected using purposive sampling. The data were collected through a semi-structured interview, and then processed through thematic analysis. According to the results obtained, elderly people describe their experiences of participating in aerobic exercise through the motives for doing aerobics, the importance of aerobics in everyday life, the characteristics of the aerobics group, difficulties related to doing aerobics, relationships between the members of the aerobics group, the contribution of the group leader to personal experience, experience of doing aerobics during the Covid-19 pandemic, environmental reactions to participation in aerobics and their certain recommendations based on the experience of participating in an aerobics group. The contribution of aerobics to the improvement of the quality of life in old age is manifested as the contribution of participation in aerobics to physical and mental health, cognitive functioning, social life and the quality of free time. It can be concluded that aerobics is a desirable and very useful form of physical activity in old age, which needs to be developed and promoted in society by increasing its availability for the elderly population and making society aware of the importance of aerobics for healthy and active ageing.

Proces porasta broja starijeg stanovništva negativan je demografski trend čije posljedice sve više dolaze do izražaja. Povećanje zahtjeva za smještajem u domovima za starije rezultiralo je manjkom kapaciteta za zbrinjavanje starijih osoba, ali i dovelo u pitanje kvalitetu života korisnika unutar postojećih domova. Shodno tome, zadovoljenje njihovih potreba predstavlja veliki izazov s kojim se susreću mnogobrojne zemlje, pa time i Hrvatska. Cilj ovog istraživanja bio je dobiti uvid u potrebe starijih osoba koje koriste uslugu smještaja u domu za starije, iz perspektive korisnika jednog doma na području Grada Zagreba. U istraživanju je sudjelovalo 30 sudionika. Polustrukturiranim intervjuom nastojalo se ispitati koje su potrebe osoba starije životne dobi koje koriste uslugu smještaja u domu za starije te kako bi se mogle zadovoljiti njihove potrebe. Sudionici istraživanja istaknuli su potrebu za povezanošću s obitelji, prijateljima i poznanicima, potrebu za autonomijom pri ostvarivanju prava na osobno mišljenje i slobodu odlučivanja, potrebu za kompetencijom, radom i stvaranjem, potrebu za primjerenom i kvalitetnom prehranom, potrebu za sigurnošću te potrebu za poštovanjem i boljim međusobnim odnosima sa ostalim korisnicima i osobljem doma. U području zadovoljenja njihovih potreba navodi se volonterski rad, osiguranje kvalitetnih stambenih uvjeta, posvećenost države u skrbi za starije osobe aktivnim pristupom u dodatnom financiranju, uspostava kvalitetnog pristupa od strane stručnih djelatnika doma te podizanje kvalitete zdravstvene skrbi. Zadovoljenje navedenog bi ujedno značilo i poduzimanje akcija sa svrhom podizanja ukupne dobrobiti starijih osoba i unaprjeđenja kvalitete njihova života., The consequences of the negative demographic trends being on the rise are becoming more evident. The increasing demand for places in retirement or nursing homes has resulted in a lack of capacity and questioning of the living quality of the residents in existing homes. Consequently, many countries, including Croatia, face challenges in trying to cater to their residents’ needs. The goal of this study was to get an insight into the needs of the elderly who are residents of nursing homes, from the perspective of the residents of one nursing home in the City of Zagreb. 30 subjects were involved in the study. The study aimed to examine the needs of the elderly residents of retirement and nursing homes for their needs to be met. The subjects of the study have pointed out the need for a relationship with their families and friends, the need for autonomy when it comes to exercising their right to their personal opinion, the need for competence, work and creation, the need for appropriate, high quality nutrition, the need for security and the need for mutual respect and better relationships with other residents and the staff as important to them. What is noted in the area of meeting their needs is volunteer work, ensuring quality housing conditions, the commitment of the State to care for the elders alongside additional funding, high quality approach from the specialist personnel and raising the quality of the healthcare. Meeting these demands would mean that active steps are being taken towards the goal of raising the overall well-being and quality of life of the elders.

Cilj je ovog rada pružiti sažet i sistematičan pregled inozemne i domaće znanstvene literature na temu udomiteljstva osoba starije životne dobi u Republici Hrvatskoj kao zemlji s jednim od najvećih udjela starijeg stanovništva u Europi. U radu se definira udomitelj, udomiteljstvo i oblici udomiteljstva osoba starije životne dobi u Republici Hrvatskoj te se uspoređuje udomiteljstvo s ostalim oblicima skrbi za osobe starije životne dobi, kao i s udomiteljstvom djece. U ovom radu prikazan je i primjer iskustva udomitelja osoba starije životne dobi u Republici Hrvatskoj te zaključne misli autorice kojima se udomiteljstvo ističe, iako kao financijski dostupan oblik skrbi za osobe starije životne dobe, kao neodgovarajući oblik skrbi zbog brojnih neslaganja sa zakonski propisanim uvjetima i njihovoj primjeni u praksi. Primijećen je nedostatak istraženosti udomiteljstva kao oblika skrbi te su ulaganja u njegov razvitak minimalna i nedostatna., The aim of this literature review is to provide a concise and systematic review of foreign and domestic scientific literature on the topic of foster care for the elderly in the Republic of Croatia, as a country with one of the largest shares of the elderly population in Europe. The literature review defines a foster parent, foster care and forms of foster care for elderly people in the Republic of Croatia, and compares foster care with other forms of care for elderly people, as well as with foster care for children. This literature review also presents an example of the experience of foster parent of elderly people in the Republic of Croatia and the author's concluding thoughts, which emphasize foster care, although it is a financially available form of care for elderly people, as an irresponsible form of care due to numerous discrepancies in the legally prescribed conditions and their application in practice. A lack of research into foster care as a form of care has been noticed, and investments in its development are minimal and insufficient.

U postupku posvojenja, stručni tim na čelu sa socijalnim radnikom donosi diskrecijsku ocjenu o kompatibilnosti posvojenika i potencijalnog/ih posvojitelja. Obzirom na teorijsku povezanost stavova i ljudskog ponašanja, cilj ovog istraživanja bio je ispitati odrednice stavova socijalnih radnika o istospolnim zajednicama kao posvojiteljima. U istraživanju su sudjelovala 134 socijalna radnika (95,5% žena), u rasponu dobi od 23 do 64 godine (M = 33,63; SD = 9,25; C = 31, IQR = 10). U skladu s očekivanjima, istraživanje je pokazalo da su negativnim stavovima o istospolnim zajednicama kao posvojiteljima skloniji socijalni radnici muškog spola (M-W U = 124, p, In the adoption process, an expert team led by a social worker makes a discretionary assessment of the compatibility of the adopted person and the potential adopter. Considering the theoretical connection between attitudes and human behavior, the goal of this research was to examine the determinants of social workers' attitudes about same-sex couples as adoptive parents. 134 social workers (95.5% women) participated in the research, in the age range from 23 to 64 years (M = 33.63; SD = 9.25; C = 31, IQR = 10). In line with expectations, the research showed that male social workers are more prone to negative attitudes about same-sex unions as adoptive parents (M-W U = 124, p

Zbog promjena strukture i načina funkcioniranja obitelji u posljednjih nekoliko desetljeća, uključenost očeva u brigu o djeci u stalnom je porastu. Cilj ovog rada bio je ispitati povezanost očinske uključenosti u život adolescenata sa psihosocijalnom prilagodbom adolescenata te utvrditi potencijalne prediktore očinske uključenosti. U istraživanju je sudjelovalo ukupno 1074 djece iz sedmih razreda osnovnih škola u Hrvatskoj te 850 njihovih očeva. Djeca su tijekom nastave, između ostaloga, dala samoprocjene vlastitog samopoštovanja, samokontrole i problema u ponašanju, a njihovi očevi su na roditeljskom sastanku procijenili svoju uključenost u život adolescenata te ispunili skalu suroditeljstva s djetetovom majkom. U skladu s postavljenim hipotezama, rezultati su pokazali kako je stupanj očinske uključenosti povezan sa samopoštovanjem i samoregulacijom djece, problemima u ponašanju kod djece, životom djeteta s ocem u zajedničkom kućanstvu te stupnjem roditeljske usklađenosti. Suprotno očekivanju, rezultati nisu pokazali povezanost stupnja očinske uključenosti i spola djeteta, školskog uspjeha djeteta, stupnja obrazovanja oca te dobi i radnog statusa oca., Due to changes in structure and way of functioning of the family in the last few decades, the involvement of fathers in childcare is continually increasing. The aim of this study was to examine the correlation between fathers' involvement in adolescents' life and adolescents' psychosocial adjustment, as well as to determine potential predictors of fathers' involvement. A total of 1074 seventh graders from primary schools in Croatia and 850 fathers participated. During class hour, the children assessed their self – esteem, self – regulation and problem behaviour. At the parent – teacher meeting, their fathers provided assessments of their involvement in adolescents' life and co – parenting with child's mother. In accordance with hypotheses, the degree of fathers' involvement was shown to be related to children's self – esteem, seelf – regulation and problem behaviours, living in a joint household with the child, and the degree of fathers' cooperation with child's mother. Contrary to expectations, no correlation was found between the degree of fathers' involvement and child's gender, child's school performance, fathers' level of education, fathers' age and fathers' work status.

Suicidalnost nije tako rijetka pojava u starijoj životnoj dobi i tema je mnogih istraživanja. Ovaj rad će predstaviti definicije suicida kao i klasifikacije suicidalnog ponašanja. Cilj ovog rada je napraviti pregled istraživanja koja su se bavila rizičnim faktorima za suicidalno ponašanje u starijoj životnoj dobi. Dakle, istraživanja koja su se bavila razlozima zbog kojih stariji razmišljaju o suicidu, zbog kojih dolazi do pokušaja suicida i naposljetku razlozi koji dovedu do počinjenja suicida u toj dobi. Takav pregled istraživanja može prvenstveno poslužiti javnosti za upoznavanje sa specifičnostima suicidalnosti u trećoj dobi. Nadalje, može koristiti za izradu preventivnih programa, ali i znanstvenicima u istražene ili neistražene podatke te njihovu konzistentnost. Istraživanjima se pokazalo kako su neki od rizičnih faktora za suicidalnost starijih: muški spol, stara starija dob, život u ruralnom području, razne fizičke i mentalne bolesti, usamljenost, financijski problemi, nedovoljna emocionalna podrška te pretrpljeno nasilje. U radu će se također predstaviti i ukratko opisati neke od ključnih teorija suicidalnosti: Durkheimova sociološka teorija, teorija beznađa, teorija bijega, teorija disregulacije emocija, teorija psihološke boli, interpersonalno-psihološka teorija, integrirani motivacijsko-voljni model te model stresne dijateze. Suicidalnost u starijoj dobi je ozbiljan društveni problem te je u ovom radu prepoznata uloga socijalnog rada u prevenciji ovoga problema, Suicidality is not such a rare occurrance in old age and as such is the subject of many studies. This paper will present definitions of suicide, as well as the classifications of suicidal behavior. The aim of this paper is to present the risk factors for suicidal behavior in older age through a review of research. Thus, research that explored the reasons why elderly think about suicide, why suicide attempts occur among the elderly and finally the reasons that lead to committing suicide at that age. Such an overview of research can primarily serve the public to familiarize them with the specifics of suicidality in the third age. Furthermore, we can use it as a basis for preventive plannning as well as guidelines in further research. Studies have shown that some of the risk factors for elderly suicide are: male gender, old old age, living in a rural area, various physical and mental illnesses, loneliness, financial problems, insufficient emotional support and suffered violence. The paper will also present and briefly describe some of the key theories of suicidality: Durkheim's sociological theory, hopelessness theory, escape theory, emotion dysregulation theory, psychache theory, interpersonal-psychological theory, integrated motivational-volitional model of suicidal behaviour and model of stress diathesis. Suicidality in old age is a serious social problem, and this paper recognizes the role of social work in the prevention of this problem.

Nasilje u adolescentskim vezama veoma je raširena pojava. Mladi koji dožive nasilje u romantičnoj vezi rijetko ga prijavljuju, ali pokazuju spremnost pružiti pomoć svojim vršnjacima koji ga dožive. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati povezanost nekih zaštitnih čimbenika (samopoštovanja, empatije i percipirane socijalne podrške) sa spremnošću na traženje i pružanje pomoći u slučaju nasilja u vezi. Istraživanje je provedeno na uzorku od 143 učenika drugih i trećih razreda srednje škole, a podaci su prikupljeni anketnim upitnikom. Istraživanjem su utvrđene pozitivne povezanosti spremnosti na pružanje pomoći sa samopoštovanjem, empatijom i percipiranom socijalnom podrškom od strane značajne osobe i prijatelja, dok nema povezanosti sa percipiranom socijalnom podrškom od strane obitelji. Spremnost na traženje pomoći od bliskih osoba povezana je s percipiranom socijalnom podrškom od strane obitelji, dok nema povezanosti sa samopoštovanjem, empatijom i percipiranom podrškom od značajne osobe i prijatelja., Violence in adolescent relationships is a very widespread phenomenon. Adolescents who experience violence in a romantic relationship rarely report it, but they are willing to help their peers who experience it. The aim of this study was to examine the correlations between some protective factors (self-esteem, empathy and perceived social support) and willingness to seek and provide help in case of relationship violence. The study was conducted with 143 second and third-grade high school students, and data was collected using a questionnaire. Results showed that there is a positive correlation between willingness to provide help and self-esteem, empathy and perceived social support from significant other and friends, but not perceived social support from family. Willingness to seek help from close people was correlated with perceived social support from family, but there was no correlation with self-esteem, empathy and perceived social support from significant other and friends.

Osobe u adolescenciji prolaze kroz mnoge promjene na fiziološkoj, psihološkoj i socijalnoj razini, što ih stavlja u rizik od razvijanja rizičnih ponašanja. Neka od ponašanja koja se smatraju rizičnima, a kojima se adolescenti izlažu, su konzumacija alkohola, konzumacija droga i rizično seksualno ponašanje. Jedan od rizičnih čimbenika za pojavu ovih ponašanja su mediji. Uloga medija u životima adolescenata tako postaje predmet mnogih istraživanja. U ovom radu je istražena učestalost upotrebe alkohola i droge te rizično seksualno ponašanje u popularnim medijima (film, glazba, društvene mreže) te njihova uloga u životima adolescenata. U posljednjem dijelu rada prikazane su mogućnosti medija (filma, glazbe i društvenih mreža) kao alata u prevenciji rizičnih ponašanja i kakva je uloga novih medija (s naglaskom na društvene mreže) u profesiji socijalnog rada., People in adolescence undergo many changes at the physiological, psychological and social level, which puts them at risk of developing risky behaviours. Some of the behaviours considered risky, to which adolescents are exposed, are alcohol consumption, drug use and risky sexual behaviour. One of the risk factors for the occurence of these behaviours are the media. The role of the media in the lives of adolescents thus becomes the subject of many studies. This paper investigates the frequency of alcohol and drug use and risky sexual behaviour in popular media (film, music, social networks) and their role in the lives of adolescents. In the last part of the paper, the possibilities of media (film, music and social networks) as a tool in the prevention of risky behaviours and the role of new media (with an emphasis on social networks) in the profession of social work are presented

Reforme mirovinskog sustava mnogo su se mijenjale kroz desetljeća i utjecale živote prošlih, sadašnjih i budućih generacija umirovljenika. Mirovine su sve nižeg iznosa, a životi umirovljenika sve izazovniji. Radni vijek čovjeka postaje sve duži kako bi mirovinski sustav bolje funkcionirao. Čovjek nakon dugog radnog staža, slabijeg zdravlja i preniskih mirovina za pristojan život vodi borbu sa brojnim izazovima. Od trenutka umirovljenja stariji ljude prolaze fazu prilagodbe na novonastalo razdoblje u životu koje sadrži razne aspekte. Proces prilagodbe individualan je za svakog pojedinca, kao što su i društvene i financijske okolnosti različite. Netko ima široku socijalnu mrežu oko sebe, dok je netko sam u kućanstvu. Mnogi nastoje biti aktivni u smjeru ponovnog zapošljavanja ili uključenja u udruge za umirovljenike dok pojedinci odlaze u inozemstvo. Mnogi povratnici s inozemnim mirovinama vraćaju se u domovinu ne samo iz nostalgičnih razloga. Inozemne mirovine često su većeg iznosa naspram hrvatskih čime su aspekti umirovljeničkog života smanjeni na manje razine rizika. Siromaštvo umirovljenika postao je veliki problem za Vladu RH, ali i društvo jer su i demografski faktori poražavajući. Velik omjer starijih ljudi i sve manji broj novorođenih predstavlja veliki izazov za mirovinski sustav. Današnji život umirovljenika prožet je pojmom aktivnog starenja. Umirovljenici aktivni u zajednici mogu živjeti manje izazovan život, posebice ako su dobrog mentalnog i fizičkog zdravlja s bogatijom socijalnom mrežom i pristojnim životnim standardom., Pension system reforms has changed a lot over the decades and therefore influenced towards lives of past, present and future generations of pensioners. Pensions are more often of a lower amount while pensioners live more and more challenging lives. Even the working life of a human is getting longer in order to get pensions system to function better. After long working era, delicate health and too low pensions to lead a decent life, one is struggling in life with ongoing challenges. Since the beginning of retirement older people are going through phase of adaptation to the new life era of retirement with so many different aspects. Adaptation process is individual for each and every one of us, as social and financial circumstances are. Also, someone has wide social network around in life while someone is alone in a household. Many try to be active putting themselves in direction of re-employment or inclusion through associations for pensioners while some migrate abroad. Many patriates who return to our homeland with foreign pensions return not only because of nostalgia. Foreign pensions are often much higher than ours which leads to automatically lower risks in a life of a pensioner. Retirement poverty has become a great issue for the Governmentof the Republic of Croatia as for society because demographic factors are devastating as well. A large proportion of the elderly in combination with decreasing number of newborns represents a big challenge to pension systems. Today's pensioner's life is filled with the concept of active aging. Pensioners active in the community can live a less challenging life, especially if they are of good mental and physical health with a richer social network and a decent standard of living.

Demografskim starenjem stanovništva povećava se broj starijih osoba kojima će u nekom trenutku života biti potrebna skrb. Starost sama po sebi nosi veće zdravstvene rizike, a zbog nedovoljnog ulaganja u medicinski sektor te nerazvijenosti sustava palijativne skrbi, uloga pružatelja skrbi najčešće pada na članove obitelji. Cilj rada je dati pregled specifičnosti skrbi za starije osobe kod kuće i skrbi na kraju života, čija sastavnica uključuje i pripremu za smrt člana obitelji. Teret visoko intenzivne skrbi često negativno djeluje na zdravlje obiteljskog njegovatelja, isključuje ga iz sudjelovanja u društvenom životu zajednice i svijeta plaćenog rada; a nepostojanje odgovarajućeg sustava materijalne i stručne podrške samo dodatno pogoršava već loše rezultate. Važno je na razini društva osvijestiti postojanje sve većeg broja obiteljskih njegovatelja starijih osoba i njihovih potreba kako bismo im uz odgovarajući zakonodavni i organizacijski okvir omogućili podršku koju zaslužuju., Demographic ageing increases the number of elderly people who will, at a certain point in their lives, find themselves in need of medical care or other type of support. Older age by itself signifies a greater risk of possible health related problems, and the insufficient investments in the medical sector, as well as in the palliative care system, causes the burden of care to fall onto the family members. The aim of this paper is to give an overview of specific needs related to caring for a dying family member in the home setting, including the preparation for death. Impact of caregiving on various aspects of the lives of caregivers is reflected through worsening health problems, social exclusion and leaving the labour market. The non-existence of an adequate support system only increases the chances of negative care related outcomes. It is of utmost importance to raise awareness of an evergrowing number of family caregivers and their specific needs, so we could provide them with the support they deserve.

Kako se broj osoba oboljelih od depresivnog poremećaja povećava, kao i onih koji su pod povećanim rizikom za oboljenje, preporuka je da njihov tretman obuhvaća što raznovrsnije metode liječenja. Važno je jednostavnim i dostupnim metodama utjecati na dugoročna ponašanja, misli i stavove osobe, odnosno na promjenu životnog stila. Osnovni cilj ovog rada je analizirati četiri životna stila čije bi promjene mogle doprinijeti sprječavanju pojave depresije ili ublažavanju negativnih posljedica povezanih s depresijom, a odnose se na fizičku aktivnost, prehranu, socijalne interakcije te upotrebu pametnih telefona i društvenih mreža. Fizička aktivnost i prehrana mogu imati preventivnu ulogu, biti dodatna metoda u obliku dodatka postojećem tretmanu, ali se primjenjivati i kao samostalan tretman. Socijalne interakcije predstavljaju važan dio života svake osobe, a specifičnost socijalnih interakcija osoba s depresijom vidljiva je u većoj važnosti subjektivnog doživljaja i procjene kvalitete interakcije. Ovisno o prirodi i načinu upotrebe, društvene mreže i pametni mobiteli mogu pogoršati depresivne simptome i doprinijeti razvoju poteškoća na drugim važnim područjima života. Iz tog razloga važno je način i vrijeme upotrebe prilagoditi specifičnim ciljevima i karakteristikama osobe., Due to the increasing number of persons suffering from depression, as well as those who are at particular risk for the disease, it is recommended that their tretmant includes various treatment methods.The primary goal of this paper is to analyse four lifestyles which could aid in the prevention of depression or positively contribute to alleviating or inhibiting depressive symptoms, and those are physical activity, diet, social interactions and the use of smartphones and social media. Physical activity and diet may be useful for prevention and treatment, but can also lead to improvements in form of an individual treatment. Social interactions are an important aspect of every persons life. For people with depression it is particularly important to assess the subjective experience and the quaility of interactions. Depending on the initial use, social networks and smarthones can worsen depressive symptoms and contribute to the development of difficulties in other important areas of life. For this reason, it is important to adapt the method and time of use to the specific goals and characteristics of the person using them.

Duhovnost kao takva vrlo je značajan aspekt u životu brojnih pojedinaca. Kao skupina na koju duhovnost ima poseban utjecaj i značaj ističu se osobe starije životne dobi, a brojna istraživanja govore upravo u prilog pozitivnog utjecaja duhovnosti, kako na njihovo tjelesno zdravlje, tako i na ono mentalno i emocionalno, ali i na njihovu cjelokupnu dobrobit i zadovoljstvo životom. Upravo zbog spomenute dobrobiti koja se veže uz prisustvo duhovnosti kod starijih osoba, vrlo je važno aspekt duhovnosti uključiti u rad s osobama starije životne dobi. Socijalni rad jedna je od profesija čiji su korisnici u značajnoj mjeri upravo starije osobe, a sama primjena duhovnosti u radu profesionalaca socijalnog rada nešto je o čemu se još uvijek vode rasprave. S obzirom na brojne izazove s kojima se starije osobe susreću tijekom procesa starenja, poput primjerice fizičkih, ali i mentalnih bolesti, gubitak supružnika, samoće i isključenosti, važno je u radu s njima prepoznati stvarne potrebe pojedinca te ih uključiti u rad s njima kako bi usluga bila cjelovita, a put k oporavku što uspješniji. Jedna od potreba, koja se kod starijih osoba ističe kao prevažna da bi bila i zanemarena, jest duhovnost, a njezino uskraćivanje predstavlja tešku povredu dostojanstva svakog pojedinca., Spirituality as a term is very imortant aspect in life of numerous individuals. Elderly people stand out as a group of people on which spirituality has a special influence and significance and in addition numerous studies speak precisely in favor of the positive influence of spirituality on their physical health, as well as on their mental and emotional health, but also on their overall well-being and satisfaction with life. Because of the aforementioned benefits associated with the presence of spirituality in the life of the elderly, it is very important to include the aspect of spirituality in work with elderly people. Social work is one of the professions whose users are mainly elderly people, but the very application of spirituality in the work of social work professionals is something that is still being debated. Considering the numerous challenges that elderly people face during the aging process, such as physical and mental illnesses, loss of a spouse, loneliness and exclusion, it is important to recognize the real needs of the individual in working with them and to include those needs in order to enable complete service, and open the possibility to successful recovery. One of needs of the elderly that stands out as too important to be neglected is spirituality, and its denial represents a serious violation of dignity of each individual.

Osim trenda starenja stanovništva, Republiku Hrvatsku prati trend visoke stope rizika od siromaštva osoba starije životne dobi. Usporedno s ostalim zemljama Europske unije, Hrvatska pripada u kategoriju zemalja s visokim rizikom od siromaštva u starijoj dobi. S obzirom na definiciju siromaštva kao materijalne oskudice, prihodi su važni za razumijevanje siromaštva i kvalitete života starijih osoba. Mirovinski sustav i sustav socijalne politike su dva najvažnija faktora u borbi protiv siromaštva u starijoj dobi. Osim loše financijske slike i neadekvatnih ili nikakvih mirovinskih primanja, neki od rizičnih čimbenika za siromaštvo u starosti su ženski spol, samačko kućanstvo, loše zdravstveno stanje i socijalna isključenost. S obzirom na važnost uloge države u borbi protiv siromaštva, potrebno je osvijestiti javnost o ovom socijalnom problemu kao i povećati adekvatnost i pokrivenost socijalnim naknadama. U radu s ljudima koji žive u siromaštvu, važnu ulogu imaju i socijalni radnici, na individualnoj i na kolektivnoj razini., In addition to the trend of population aging, Croatia is followed by trend of a high rate of risk of poverty among elderly people. Compared to other countries of the European Union, Croatia belongs to the category of countries with high risk of poverty in old age. As the definition of poverty is material deprivation, income is important for understanding poverty and the quality of life of the elderly. The pension system and the social policy system are most important factors in the fight against poverty in old age. In addition to poor financial picture and inadequate or no pension income, some of the risk factors for poverty in old age are female gender, single households, poor health, and social exclusion. Considering the importance of the state's role in the fight against poverty, it is necessary to make the public aware of this social problem, as well as to increase the adequacy and coverage of social benefits. In working with people living in poverty, social workers also play an important role, at the individual and collective level.

Prateći demografske promjene koje ukazuju na povećanje broja starijih osoba, potrebno je više pažnje posvetiti aktivnom i kvalitetnom starenju, a jedan od načina kako se to može postići je putem fizičke aktivnosti. Fizička aktivnost u starosti ne razlikuje se od one kakva se provodi u mlađoj životnoj dobi, no postoji povećana potreba za individualiziranim pristupom. O tome hoće li osoba i u starijoj životnoj dobi pridavati važnost bavljenju fizičkom aktivnošću ovisi o njenoj motivaciji, stavovima o vježbanju, prethodnim životnim iskustvima, predrasudama iz okoline, znanjima o pozitivnim učincima vježbanja kao i ponuđenom izboru aktivnosti. Trendovi o smanjenju ili povećanju bavljenja fizičkom aktivnošću u starosti koji su trenutno aktualni jesu trend sjedilačkog načina života i trend razvoja tehnologije koji pruža nove načine bavljenja fizičkom aktivnošću. Bavljenje fizičkom aktivnošću u starosti ima mnoge pozitivne učinke na cjelokupno funkcioniranje osobe,a takvi pozitivni učinci mogu se sagledati kroz fizičke, emocionalne, kognitivne i socijalne aspekte. Dobrobiti fizičke aktivnosti najvidljiviji su upravo u starijoj životnoj dobi. Na educiranje i motiviranje starijih osoba da se uključe u svakodnevne fizičke aktivnosti vrlo važnu ulogu ima međusektorska suradnja među kojima se ističu sektor zdravstva, obrazovanja, prijevoza, urbanog dizajna, sporta, turizma te sektor socijalnih usluga., Following the demographic changes that indicate an increase in the number of elderly people, it is necessary to pay more and more attention to active and quality aging, and one of the ways to achieve this is through physical activity. Physical activity in old age does not differ from that carried out at a younger age, but there is an increased need for an individualized approach. Whether a person will give more importance to physical activity in old age depends on his motivation, attitudes about exercise, previous life experiences, prejudices from the environment, knowledge about the positive effects of exercise as well as the offered choice of activities. The current trends in reducing or increasing physical activity in old age are the trend of a sedentary lifestyle and the trend of technology development that provides new ways of physical activity. Engaging in physical activity in old age has many positive effects on a person's overall functioning, and such positive effects can be seen through physical, emotional, cognitive and social aspects. The benefits of physical activity are most visible precisely in old age. Intersectoral cooperation plays a very important role in educating and motivating older people to engage in daily physical activities, among which the health, education, transportation, urban design, sports, tourism and social services sectors stand out.

Uz sve veći udio starije populacije u društvu, novo pitanje današnjice postaje pitanje starosti i starenja. Dok je starenje prirodan i ireverzibilan proces tokom kojega se događaju sveobuhvatne promjene, starost predstavlja posljednje životno razdoblje koje se najčešće karakterizira smanjenom tjelesnom snagom i slabijim zdravljem. I dok se u literaturi razlikuje podjela na patološko, uobičajeno i uspješno starenje, imperativ poželjnome je, nedvojbeno, uspješno starenje. Uspješno starenje zagovara i podrazumijeva odsutstvo bolesti, angažiranost, uključujući socijalnu podršku i aktivnost, te održavanje visoke razine kognitivnog i tjelesnog funkcioniranja. U radu će, uz opis koncepta uspješnog starenja, biti predstavljene važne odrednice uspješnog starenja, od onih više poznatih poput tjelesne aktivnosti i socijalne podrške, do onih manje poznatih poput volontiranja i cjeloživotnog učenja. Također, bit će prezentirana i mišljenja samih starijih osoba o tome kako oni vide uspješno starenje što može biti važan resurs u pristupu starijima i konceptu starenja općenito. Naposljetku će se istaknuti značaj i važnost uspješnog starenja kroz definirana područja unaprjeđenog funkcioniranja, među kojima je izdvojeno zadovoljstvo životom., With an increasing share of the older population in society, the question of age and ageing becomes a new issue of today. While ageing is natural and irreversible process during which comprehensive changes are taking place, old age represents the last period of life that is most often characterized by reduced physical strength and weaker health. While the literature differs division into pathological, normal and successful ageing, the imperative to desirable is, undoubtedly, successful ageing. Successful aging advocates and involves absence of illness, engagement, including social support and activity, and maintaining high levels of cognitive and physical functioning. In this work, in addition to describing the concept of successful aging, important determinants of successful aging will be presented, from those commonly known as physical activity and social support, to those less known, such as volunteering and lifelong learning. Also, opinions of the elderly on how they see successful ageing, which can be an important resource for approaching the elderly and ageing concept in general, will be presented. Finally, the significance and importance of successful ageing will be highlighted through defined areas of improved functioning, among which life satisfaction stands out.

Starenje stanovništva trenutno je jedno od glavnih problema s kojima se suočava Republika Hrvatska, a zbog malih mirovina i sve većeg broja nuklearnih obitelji i sustav socijalne skrbi. Studenti socijalnog rada u budućnosti će se suočiti sa zadatkom brige o osobama starije životne dobi. Stoga se u nacionalnim i meĎunarodnim dokumentima naglašava potreba pripreme studenata za brigu o navedenoj populaciji. Znanje studenata socijalnog rada o procesu starenja, metodama rada s osobama starije životne dobi kao i praksa na terenu imaju utjecaj na njihove stavove prema starijim osobama kao budućim korisnicima socijalnog rada. Točnost i potpunost znanja studenata implicira na njihove sposobnosti pružanja učinkovitih usluga starijim korisnicima. Percepcija studenata o starenju i starijim osobama ima značajne posljedice na stupanj i kvalitetu intervencija koje će biti pružene. Budući da je percepcija studenata prema starijim osobama i njihovo znanje o radu sa starijim osobama iznimno važno, htjeli smo ispitati mišljenje studenata o iskustvu terenske nastave iz kolegija Socijalna gerontologija kako bismo saznali kakvo značenje za njih ima terenska nastava i koje su njihove smjernice za unaprjeĎenje terenske nastave. Rezultati istraživanja upućuju na zaključak da terenska nastava ima veliko značenje na povećanje gerontološkog znanja, razvoj njihove pozitivne percepcije prema starijim osobama te povećava njihov interes za budući gerontološki rad. Studenti poučeni negativnim iskustvima predlažu smjernice za poboljšanje ključnih elemenata terenske nastave. Navedeni rezultati poticaj su daljnjim kvantitativnim i kvalitativnima istraživanjima koja bi zajedno pokazala značajnu vrijednost terenske nastave iz kolegija Socijalna gerontologija i rasvijetlili čimbenike terenske nastave koji doprinose boljoj pripremljenosti studenata za budući gerontološki rad., Population ageing is currently one of the main issues that the Republic of Croatia is facing, due to the small pensions and the growing number of nuclear families and the welfare system. In the future, social work students will face the challenges of caring for people of an advanced age. Therefore, national and international documents emphasize the need to prepare students for the care of the said population. Knowledge of social work students about the aging process, methods of working with older people as well as practice in the field influence their attitudes towards the elderly as future beneficiaries of social work. The accuracy and totality of the students’ knowledge affects their ability to provide efficient services to older clients. Seeing as how the students’ perception of older people and their knowledge on working with older people is extremely important, we wanted to examine students' opinions on the field teaching experience of the Social Gerontology course in order to find out what relevance they have to field teaching and what are their guidelines for improving fieldwork teaching. Results point to the fact that practical work is very important when it comes to the advancement of geronotological knowledge, the development of a positive perception of older people and helps increase the students’ interest in future work in the field. Having been taught by negative experiences, the students suggest guidelines to improve the key elements of practical work. The results are an incentive for further quantitative and qualitative research that would, in combination, show the great value of practical work in the Social Gerontology course and shine light onto factors of practical work that contribute to better preparing the students for future work in gerontology.

Nasilje je široko rasprostranjena pojava. Društveni stavovi, načini odgoja i stavovi o rodnim ulogama su povezani s načinom percipiranja počinitelja i žrtava nasilja. Cilj ovog kvantitativnog istraživanja jest ispitati percepciju mladih o nasilju u partnerskim odnosima, gdje su se tražile percepcije različitih vrsta nasilja u partnerskim odnosima s obzirom na spol počinitelja, kao i povezanost između odgojnih stilova roditelja sudionika i njihove percepcije nasilja među partnerima u adolescentskim vezama. Istraživanje se provodilo s mladim odraslim osobama (N = 163) putem web – upitnika. Rezultati su pokazali da postoji povezanost između autoritarnog odgojnog stila roditelja sudionika i percepcije učestalosti seksualnog nasilja nad ženama. Također, u ovom istraživanju rezultati su pokazali da sudionici i dalje percipiraju muškarce kao te koji češće čine nasilje u partnerskim odnosima, no da se percipira i da žene čine češće psihičko nasilje, a muškarci fizičko i seksualno nasilje u partnerskim odnosima., Violence is a widely spread phenomenon. Social values, types of upbringing and attitudes towards gender roles are linked to the perception of perpetrators and victims of violence. The aim of this quantitative research was to investigate how young people perceive intimate partner violence and to assess their perceptions of different kinds of intimate partner violence, taking into account the gender of the perpetrator, as well as the relationship between parenting styles of participants' parents and their perception of intimate partner violence. This research was conducted with young adults (N = 163) using an online questionnaire. Results showed that there is a correlation between authoritarian parenting style of participants’ parents and the perception of frequency of sexual violence against women. In addition, the results showed that it is still perceived that men are more frequent perpetrators of relationship violence, but that women are perceived as more frequent perpetrators of emotional violence and men of physical and sexual violence in intimate relationships.

Kockanje je sve raširenija pojava. U zadnjih nekoliko godina prevalencija kockanja je sve veća, a istovremeno se pokazuje i koliko su ozbiljni problemi do kojih kockanje dovodi. Cilj ovog kvantitativnog istraživanja bio je ispitati studentsku percepciju situacije kockanja s obzirom na njihove navike kockanja, obilježja sudionika kockanja te obilježja situacije kockanja. Istraživanje se provodilo sa studenticama i studentima (N = 237) socijalnog rada na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Metodom vinjeta nastojale su se ispitati razlike u procjeni situacija kockanja obzirom na spol sudionika kockanja, izvor prihoda sudionika kockanja, ishod kockanja te ispitati povezanost osobnih navika ispitanika i procjene situacija kockanja. Rezultati su potvrdili neke od pretpostavljenih hipoteza kojima se očekivalo da će se situacije procjenjivati ozbiljnijima kad je izvor prihoda sudionika kockanja socijalna pomoć u odnosu na situacije kada je izvor prihoda plaća. Isto tako, potvrđeno je kako su ispitanici u većoj mjeri odobravali kockanje ukoliko je ishod bio dobitak. Iako mali broj sudionika ima vlastito iskustvo kockanja, oni koji češće kockaju, u većoj mjeri i odobravaju isti takav tip aktivnosti u procjenama situacija opisanih u vinjetama., Gambling is a widespread phenomenon. In recent years, the prevalence of gambling has been increasing, and at the same time gambling has been shown as leading to serious problems. The aim of this quantitative study was to examine students' perceptions of gambling situation with respect to their gambling habits, characteristics of gambling participants, and characteristics of gambling situation. The research was conducted with students (N = 237) of social work at the Faculty of Law in Zagreb. The vignette method sought to examine differences in the assessment of gambling situations depending on the gender of gambling participants, the source of income of gambling participants, the outcome of gambling, and to examine the correlation of respondents' personal habits and assessment of gambling situations. The results confirmed some of the hypotheses, where gambling was expected to be considered more serious when the source of income for gambling participants was social help rather than salary. Similarly, it was confirmed that respondents were more likely to approve gambling if the outcome was winning. Although only a small number of respondents have experience with gambling, those who gamble more often are also more likely to approve of the same type of activities when assessing the vignette situations.