Neke obiteljske i školske odrednice otpornosti kod adolescenata

Novija istraživanja otpornosti stavljaju naglasak na proučavanje međuzavisnih odnosa osobnih obilježja, privrženosti roditeljima i obiteljskih odnosa te različitih varijabli vezanih za školu i druge organizacije koje sudjeluju u odgoju, u svrhu adekvatnijeg i sveobuhvatnijeg razumijevanja koncepta otpornosti. Budući da dosadašnje spoznaje već upućuju na međuovisnost otpornosti i individualnih obilježja poput inteligencije, samoregulacije i motivacije, u ovom radu su ispitivani doprinosi dodatnih psiholoških sustava za koje se pretpostavlja da doprinose razvoju i jačanju otpornosti – obitelji i škole. Cilj ovog istraživanja je provjeriti u kojoj mjeri percepcija obiteljskih odnosa (zadovoljstvo sa svojom obitelji, privrženost roditeljima, roditeljsko nadgledanje i uključenost u komunikaciju o financijama unutar obitelji) te odnosa prema školi (zadovoljstvo sa školom, vezanost uz školu i važnost koju roditelji pridaju obrazovanju) predviđaju otpornost kod adolescenata i adolescentica. Podaci su prikupljeni u sklopu projekta „Ekonomske teškoće obitelji, psihosocijalni problemi i obrazovni ishodi adolescenata u vrijeme ekonomske krize“, financiranog od strane Hrvatske zaklade za znanost. Uzorak s karakteristikama dvoetapnog neproporcionalno stratificiranog klaster uzorka od 537 djevojaka i 562 mladića prvih razreda srednjih škola u šest županija središnje Hrvatske prikupljen je 2016. godine. Mjerni instrumenti korišteni u ovom radu obuhvaćaju Skalu otpornosti (Wagnild i Young, 1993), Upitnik subjektivne dobrobiti (Rees, Goswami i Bradshaw, 2010), Inventar privrženosti roditeljima i vršnjacima (Armsden i Greenberg, 1987), Upitnik roditeljskog nadgledanja (Silverberg i Small, 1991) te upitnici percepcije obiteljskih financijskih poteškoća, vezanosti za školu i obrazovnih očekivanja od strane roditelja, koji su konstruirani za potrebe ovog projekta. Rezultati stupnjevitih multiplih regresijskih analiza pokazuju da korišteni set prediktora značajno predviđa različite aspekte otpornosti (postotak objašnjene varijance iznosi između 15% i 28%), pri čemu su primjetne razlike u značajnosti doprinosa pojedinih prediktora na uzorku odvojenom prema spolu. U raspravi rezultata naglasak će biti na analizi prediktora značajnih za predviđanje otpornosti kod adolescenata i adolescentica, kao i na mogućim praktičnim implikacijama dobivenih rezultata.