Etičke dileme u kvalitativnom istraživanju zlostavljanja i zanemarivanja djece

Etika istraživanja zlostavljanja i zanemarivanja djece predstavlja poseban problem unutar opće strategije etičkog kodeksa o znanstvenim istraživanjima. Salijentnost te problematike prisutnija je prilikom primjene tzv. kvalitativnih metoda u kojima metodološki pristup uglavnom slijedi idiografski model istraživanja usmjeren na jedinku, a ne na varijable. Sukladno tome, cilj ovog izlaganja je problematizirati etičke dileme koje se mogu pojaviti u istraživanju zlostavljanja i zanemarivanja djece kada se primjenjuje kvalitativna metodologija. Navedene etičke dileme razmatrati će se u kontekstu iskustava korištenja kvalitativnog pristupa, odnosno metode fokus grupe i strukturiranog intervjua u pilot istraživanju koje se provodilo u okviru BECAN projekta. U istraživanjima koja koriste kvantitativni pristup detekcija osobnih obilježja predstavlja informaciju koja neće biti zloupotrebljena, te se uglavnom štiti primjenom načela anonimnosti, dok je unutar modela kvalitativnog istraživanja nemoguće u potpunosti primijeniti navedeno načelo zbog idiografičnosti metode. Stoga se od istraživača očekuje zaštita privatnosti kroz naknadnu anonimizaciju podataka. Međutim, kod istraživanja nasilja nad djecom u obitelji u slučajevima otkrivanja zlostavljanja problem zaštite anonimnosti može biti dodatno naglašen budući da se istraživač nalazi u dilemi oprečnih zahtjeva moralnih i pravnih normi s jedne strane te znanstvene odgovornosti s druge strane. Pored toga otvorenost nacrta kvalitativnih metoda nalaže produbljivanje uvida u informativne slučajeve, što bi u slučaju zlostavljanja moglo predstavljati dodatnu ekspoziciju i traumatizaciju sudionika istraživanja narušujući pri tom njihovu dobrobit. Senzibilizacija za navedene dileme kao i razmatranja o mogućim konzekvencama postupaka istraživača, s moralnog, pravnog i spoznajnog aspekta mogu doprinijeti uspostavi etičkih standarda koji bi mogli unaprijediti istraživačku praksu.