Search

Cilj istraživanja je bio da se ispitaju razlike u percepciji zaposlenih i korisnika doma o rasprostranjenosti nasilja nad korisnicima domova za stare koje vrše zaposleni. Uzorkom je obuhvaćeno 520 zaposlenih (89, 1% žena i 10, 9% muškaraca, starosne dobi od 19 do 65 godina) i 552 korisnika domova za stare (19, 3% muškog i 89, 7% osoba ženskog pola, prosečna starost korisnika je 83 godine). Anketno istraživanje je sprovedeno 2017. i 2018. godine u 11 domova za starije u gradu Zagrebu. Na osnovu sprovedenih analiza, možemo zaključiti sledeće: Od ukupno 472 zaposlena, njih čak 66 lično poznaje korisnika doma izloženog nasilju i većina izražava spremnost da prijavi nasilje ako mu prisustvuje. Zaposleni i korisnici domova ocenjuju da se nasilje retko prijavljuje. Korisnici kao razloge za neprijavljivanje navode strah od posledica, nepoverenje da će se bilo šta promeniti ako kažu da su doživeli nasilje, kao i sramotu. Zaposleni navode kao razlog za prijavu moralnu dimenziju prema kojoj nasilje nije prihvatljivo, pravnu dimenziju jer predstavlja kršenje prava i sprečavanje budućih ovakvih radnji. Generalno, zaposleni retko opažaju nasilje u domovima za stare nad korisnicima, a korisnici još značajnije ređe. Ipak, manje od 10% korisnika percipira individualno nasilno ponašanje osoblja domova za stare, dok osoblje percipira dvostruko ili više. Zaposleni i korisnici, i pored značajnih razlika, najčešće percipiraju psihičko nasilje i zanemarivanje, zatim fizičko i materijalno nasilje, sledi nasilje i zanemarivanje prilikom pružanja medicinske pomoći, zatim nasilje i zanemarivanje tokom pružanja lične nege, te konačno nasilje i zanemarivanje prilikom ishrane starih lica. Korisnici domova i zaposleni u domovima za stare podjednako često percipiraju samo prisustvo sledećih ponašanja: „Unosi korisnikov nakit, novac, odeću ili nešto drugo iz njegove sobe“ i „Odbija korisniku neophodan lek ili lečenje“. U svim preostalim česticama postoji značajna razlika u percepciji između korisnika i zaposlenih u domovima za stare. Rezultati se mogu koristiti za edukaciju zaposlenih, osnaživanje starijih lica za prijavu nasilja i kreiranje preventivnih aktivnosti, kao i donošenje standardizovanog protokola za postupanje u slučaju nasilja nad korisnicima domova za stare.

Alchajmerova bolest je neizlečivo, progresivno propadanje moždanih ćelija, zbog čega oboleli doživljavaju gubitak fizičkih, psihičkih i mentalnih funkcija. Napredovanje bolesti kod pacijenta donosi pogoršanje stanja, pa je to bolest koja ne pogađa samo pojedinca, već duboko pogađa i članove porodice, posebno najbliže pacijentu. S obzirom na to da ne postoji lek za bolest, očekuje se da će osoba imati značajno narušen kvalitet života, a simptomi koji ga pogađaju su različiti, u zavisnosti od osobe i stadijuma bolesti. Stoga postoji opravdana bojazan da ljudi koji boluju od Alchajmerove bolesti neće moći da zaštite svoja prava i interese. Iz tog razloga postoje određeni mehanizmi kojima država štiti pacijente i njihova ljudska prava i dostojanstvo - poslovna sposobnost, palijativno zbrinjavanje i institut informisanog pristanka. Kako je aktuelna pandemija covida 19 uticala na živote osoba obolelih od Alchajmerove bolesti i drugih demencija biće prikazano u radu sa ciljem da se aktuelizuje potreba za zaštitom ove posebno osetljive grupe u okviru starije populacije. U radu će biti predstavljena teorijska saznanja, ali i određena rešenja koja mogu poboljšati život obolele osobe i članova porodice. Pored toga, autor predstavlja prava i usluge u sistemu socijalne zaštite, koje su namenjene poboljšanju kvaliteta života osoba koje boluju od Alchajmerove bolesti i drugih demencija. Zaključno, pregledom istraživanja, prava i usluga i mehanizama zaštite, moguće je izgraditi adekvatniju mrežu formalne podrške koja će članovima porodice olakšati ovaj izuzetno izazovan proces zbrinjavanja bolesne osobe.

Nasilje nad starijim osobama, iako je aktuelna istraživačka tema poslednjih decenija, još uvek nije dovoljno istraženo naročito iz perspektive samih starijih osoba. Stoga je cilj kvalitativnog istraživanja bio ispitati kako starije osobe u Gradu Zagrebu opisuju nasilje nad starijim osobama u porodici, kako vide načine njegovog sprečavanja i čemu ga pripisuju. Uzorak je činilo 12 starijih osoba s područja Grada Zagreba, a podaci su prikupljeni pomoću polustrukturisanih intervjua. Dobijeni podaci obrađeni su kvalitativnom – kružnom analizom. Rezultati pokazuju da starije osobe nasilje nad starijima opisuju i tumače kroz njegove oblike: psihičko, fizičko i materijalno nasilje. Smatraju da počinitelj nasilja može biti bilo koji član porodice. Nasilje pripisuju porodičnim odnosima, negovateljskom stresu, psihopatološkim osobinama počinitelja, te zavisnostima. Kao oblik pomoći, ali i sankcije, istakli su izdvajanje počinitelja i/ili starije osobe iz domaćinstva. Učesnici su istakli nedovoljnu informisanost starijih osoba o nasilju i njegovim oblicima, te potrebu edukacije, informisanja starijih osoba i porodice o nasilju i većeg angažmana medija i društva. Potrebno je usmeriti inicijative u pravcu poboljšanja kvaliteta podataka o zlostavljanju starijih osoba i kvaliteta nadzora nad ovom pojavom, te jačati istraživačke kapacitete usmerene na iznalaženje efektivnih intervencija ; podizati svest o problemu zlostavljanja osoba starijeg životnog doba i vršiti ciljana ulaganja usmerena ka sprečavanju takvog zlostavljanja.

Cilj ovog rada je prikaz dosadašnjih međunarodnih podataka i spoznaja o malnutriciji i dehidraciji korisnika u institucionalnoj skrbi te senzibilizacija po pitanju ove problematike, a sve u svrhu unaprjeđenja kvalitete života starijih osoba u institucionalnom okruženju. Malnutricija i dehidracija starijih osoba u domovima za starije osobe dva su od najčešćih zdravstvenih problema s kojima se suočavaju korisnici. Predstavljaju vodeći znak zanemarivanja i neadekvatne skrbi i često su rezultat nemara. Sve se više prepoznaju kao glavni međunarodni prioriteti za istraživanja s obzirom na širenje gerijatrijske populacije i ozbiljne posljedice. Osoblje ima zakonsku odgovornost voditi brigu o sigurnosti i dobrobiti svojih korisnika. U većini slučajeva, pravilna prehrana i hidratiziranje uključuju izradu plana i rasporeda prehrane kako bi se zadovoljile individualne potrebe svakog korisnika o kojem se brine. To uključuje uzimanje u obzir bilo kakvih tjelesnih ili mentalnih zdravstvenih problema koje osoba može imati, kao i bilo koje prehrambene potrebe tog korisnika. Nepoštovanje tih potreba može se smatrati nepažnjom ili prijestupom. Stoga je ključno da osoblje ustanove na odgovarajući način bude osposobljeno kako bi se predvidjelo je li korisnik pothranjen ili dehidriran. Prikazani podaci mogu predstavljati polazišnu točku za budu a istraživanja i senzibilizirati akademsku zajednicu i društvo za problematiku institucionalnog nasilja.

Introduction and Objectives The geriatric population over the age of 65 has a high malnutrition prevalence and an increased risk of malnutrition. In addition to malnutrition, multi-morbidity, inadequate physical activity and the worsening of acute illness also lead to reduced performance and reduced body function. Appropriate nutrition and malnutrition detection in the sense of screening must, therefore, be considered in modern treatment planning to achieve the desired goals. Our study aimed to determine the incidence of malnutrition in elderly patients over the age of 65 years. Materials and Methods This study included 1159 patients older than 65 years (maximum age of 101 years) who were admitted to the geriatric department at the Luzerner Kantonsspital Wolhusen (Switzerland). To assess nutritional status, we applied the Mini Nutritional Assessment-LF, according to the recommendation of the European Society of Clinical Nutrition and Metabolism (ESPEN). The subjects were divided into several different age groups, and the data obtained were then statistically processed. Results The analysis confirmed the high incidence of malnutrition in the geriatric population. A total of 751 patients – 64, 8% were malnourished or in the risk for malnutrition. The malnutrition was confirmed in 27, 9% of the patients, while the next 36, 9% were in the category of a high risk of malnutrition. The higher incidence of malnutrition was confirmed in the age group of 71-80 years. A lower MNA score also implies a significantly longer time of hospitalization. Conclusion Malnutrition and high risk of malnutrition are very common in patients over the age of 65, suggesting the need for regular and timely nutritional screening of geriatric patients to reduce the incidence of complications and improve prognosis in acute and rehabilitation medicine. At the same time, it can improve the efficiency of the treatment and shorten the duration of hospitalization, which also has significant economic implications.

Introduction and Objectives Depression is the most common mental disorder in the elderly population with a major impact on the quality of life and mortality. Depression has a significant impact on the treatment outcome of chronic non-infectious diseases, such as cardiovascular and neurological diseases or tumors in their acute and chronic phases. There are several tests available to detect a suspicion of depressive disorder. One of the most used tests is the Geriatric Depression Scale-15 (GDS-15). The goal of our research was to determine the incidence of depressive symptoms in people hospitalized in the geriatric department. Materials and Methods A total of 1159 patients were included in the retrospective analysis (421 men and 738 females), in the age between 65 and 101 years. All subjects were tested with GDS-15 (positive test implies a GDS-15 value of > 5). The results were analyzed by Statistica 13.3 Tribco, USA. Results In a total of 266 (23%) patients the test confirmed the existence of depressive symptoms (90 men and 176 females). In women, symptoms are mostly present in women who are widows, divorced, or unmarried (121 women-68, 7%). In the male population, the majority are married men or men who live in a partnership (59 men– 65, 6%) Conclusion Depression is present in a high percentage of elderly patients. Although patients are hospitalized for some other disease, early detection of depressive symptoms may contribute to greater success in treating the underlying disease. GDS-15 is a simple method that can detect the presence of depressive symptoms in patients applicable on any hospital ward Routine screening is necessary for timely recognition of depressive symptoms, conducting further tests in the detection of depression and initiation of therapy. This can achieve greater success in the treatment of basic illness.

Priručnik je za stručnjake i volontere koji rade sa starijima i sve koji žele znati više o starijima i starosti. Inovacija tj. doprinos priručnika je u prikazu alata za identifikaciju nasilja nad starijim osobama kao i protokol o postupanju volontera u slučaju nasilja nad starijom osobom. Ostale teme su obilježja starijih osoba, depresija, demecije, nasilje, volontiranje i komunikacija sa starijim osobama.

Cilj ovog istraživanja bio je dobiti uvid u stavove djelatnika i korisnika domova za starije o nasilju nad starijim osobama, odnosno ispitati razlike u senzibilnosti na nasilje nad korisnicima u domovima za starije osobe s obzirom na neka obilježja djelatnika, kao i percepciju pojavljivanja nasilja počinjenog od djelatnika, iz perspektive djelatnika i korisnika domova za starije osobe na području Grada Zagreba. Temeljem provedenih analiza možemo zaključiti sljedeće: - Više od polovine ispitanih djelatnika upoznato je s temom nasilja nad korisnicima u ustanovama i smatraju da tema nije zanemarena u domu u kojem rade. - Od ukupno 472 djelatnika, čak 66 njih osobno poznaje korisnika doma izloženog nasilju i većina iskazuje spremnost za prijavljivanje nasilja kada bi mu svjedočili. - Trideset posto korisnika domova procjenjuje društvenu skrb dok je ostali procjenjuju lošom ili imaju neutralan stav o tome. - Djelatnici i korisnici domova procjenjuju da se nasilje rijetko prijavljuje, korisnici kao razloge neprijavljivanja navode strah od posljedica, nepovjerenje da će se išta promijeniti ako kažu da su doživjeli nasilje te sram, dok djelatnici kao razlog prijavljivanja navode moralnu dimenziju prema kojoj nasilje nije prihvatljivo, pravnu dimenziju jer predstavlja kršenje prava te da bi spriječili buduća takva postupanja. - Općenito, djelatnici rijetko percipiraju nasilje u domovima za starije nad korisnicima, a korisnici još značajnije rjeđe. - Ipak, manje od 10 % korisnika percipira pojedina nasilna ponašanja od djelatnika domova za starije osobe, dok djelatnici percipiraju dvostruko i više. - Djelatnici i korisnici, unatoč značajnim razlikama, najčešće percipiraju sljedeće oblike nasilja nad korisnicima domova: psihičko nasilje i zanemarivanje, slijedi fizičko i materijalno nasilje, zatim nasilje i zanemarivanje prilikom pružanja medicinske skrbi, nasilje i zanemarivanje prilikom pružanja osobne njege te nasilje i zanemarivanje prilikom hranjenja starijih osoba. - Korisnici domova i djelatnici u domovima za starije osobe jednako su učestalo percipirali jedino prisutnost sljedećih ponašanja: „Uzima korisniku nakit, novac, odjeću ili nešto drugo iz njegove sobe“ te „Uskraćuje korisniku potreban lijek ili medicinski tretman“. U svim preostalim česticama postoji značajna razlika u percepciji između korisnika i djelatnika domova za starije osobe. - Djelatnici percipiraju srednju razinu izloženosti profesionalnom stresu. - Djelatnici koji su prilikom zapošljavanja imali mogućnost odabira rada sa starijim osobama u značajno manjoj mjeri percipiraju stres i iskazuju više znanja i pozitivniji stav prema radu sa starijim osobama. - Viši stupanj obrazovanja povezan je s pozitivnijim stavom djelatnika o educiranju za rad sa starijim osobama te i radu sa starijim osobama i s češćim percipiranjem psihičkog, fizičkog i materijalnog nasilja nad starijim osobama te zanemarivanja prilikom pružanja medicinske skrbi i njege. - Viši stupanj obrazovanja slabo je povezan s višom procjenom znanja o radu sa starijim osobama, kao i s nižom razinom percipiranog stresa. - Mlađi djelatnici značajno češće percipiraju psihičko nasilje nad starijim osobama te nasilje i zanemarivanje prilikom hranjenja starijih osoba u domu za starije osobe. - Djelatnici koji procjenjuju da je tema nasilja nad starijim osobama u domovima za starije osobe zanemarena, statistički značajno češće percipiraju svaki od ispitanih oblika nasilja i zanemarivanja starijih osoba u domu. - Djelatnici koji su procijenili viši stupanj upoznatosti s nasiljem nad starijim osobama u domovima za starije osobe ujedno procjenjuju da imaju više znanja o radu sa starijim osobama, imaju pozitivniji stav o educiranju za rad sa starijim osobama i o specifičnosti skrbi za starije osobe te značajno učestalije percipiraju svaki od ispitanih oblika zanemarivanja i nasilja nad starijim osobama.

Depresija je najčešći mentalni poremećaj u starijoj životnoj dobi s velikim utjecajem na kvalitetu života, pobolijevanje i smrtnost. Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije, 20% starijih osoba pati od nekog od simptoma depresije. U svakodnevnom radu se u smislu screeninga koriste raznovrsni testovi za otkrivanje sumnje na depresivni poremećaj. Jedan od najčešće korištenih tes-tova je tzv. Geriatric Depression Scale-15 (GDS-15). Cilj našeg istraživanja bio je utvrditi učestalost depresivnih simptoma u osoba hospitaliziranih na odjelu gerijatrijske rehabilitacije. U retrospektivnu analizu uključeno je ukupno 473 ispitanika (170 muškaraca i 303 žene), prosječne dobi 83, 8 godina (minimalno 65 godina, maksimalno 101 godina). U svih ispitanika provedeno je testiranje GDS-15 testom (pozitivan test podrazumijeva vrijednost GDS-15 skora ≥6). Dobiveni rezultati su potom statistički obrađeni. Od ukupno 473 ispitanika, u njih 105 (22, 2%) test je potvrdio postojanje depresivnih simptoma (34 muškarca i 71 žena). Većina bolesnika živi u uobičajenom kućnom okruženju (79, 4% muškaraca i 74, 6% žena). Kod žena su simptomi uglavnom prisutni kod žena koje žive same (udovice, razvedene ili neudate žene) - 49 žena - 69, 0%. U muških ispitanika većinom se radi o muškarcima koji žive u partnerskoj zajednici (22 muškarca - 64, 7%) Dobiveni rezultati potvrđuju visoku učestalost depresivnih simptoma u bolesnika na gerijatrijskoj rehabilitaciji. Stoga je rutinski screening neophodan za pravovremeno prepoznavanje depresivnih simptoma i provođenje daljnjih testova u otkrivanju i dijagnosticiranju depresije, kako bi se na vri- jeme započelo i liječenje takvih bolesnika. Osim osnovne medicinske dijagnoze koja predstavlja glavnu indikaciju za upućivanje bolesnika na gerijatrijsku rehabilitaciju, depresija je svakako dijagnoza koja bolesnike prati pri otpustu na kućno liječenje i zahtijeva specifičnu pripremu bolesnika za otpust iz bolnice i nastavak ambulantnog tretmana.

U radu se analiziraju pozitivni aspekti skrbi o starijim osobama iz perspektive obiteljskih njegovatelja. U istraživanju je sudjelovalo 342 ispitanika s područja grada Zagreba koji su neformalni njegovatelji osoba starijih od 65 godina. Rezultati pokazuju da unatoč složenim zahtjevima ove vrsti skrbi, njegovatelji prepoznaju i njezine pozitivne aspekte. Najveći stupanj slaganja odnosi se na sljedeće tvrdnje: "Iskustvo skrbi naučilo me o odgovornostima jednih prema drugima" i "Smatram da najbolje mogu skrbiti o voljenom članu obitelji". Važnost multidisciplinarnog pristupa, kako u skrbi za oboljelu osobu tako i u pružanju podrške članovima obitelji, osobito samim njegovateljima, je neupitna.

The paper analyses positive aspects of care from the perspective of family caregivers. The study involved 342 participants, all from the city of Zagreb, who are informal caregivers of persons over 65 years of age. The results show that despite the complex demands of such type of care, caregivers recognise its positive aspects as well. The highest degree of agreement relates to the following claims: “Caregiving experience has taught me about (sharing) mutual responsibilities” and “I find that I can provide best care to the ones I love”. The importance of a multidisciplinary approach both in providing care for a sick person or supporting his/her family members, especially those who are caregivers, is beyond question.

Ostvarivanje ljudskih prava u starosti znači prije svega skrb za kvalitetu života osoba oboljelih od Alzheimerove bolesti i sprječavanje diskriminacije na osnovi starosti i bolesti. U ovome radu analiziramo najkvalitetnije instrumente zaštite ljudskih prava oboljelih od Alzheimerove bolesti, a koji se temelje na načelima autonomije, samoodređenja i najboljeg interesa oboljele osobe. Takvi se zahtjevi najbolje mogu ostvariti u sustavima koji predviđaju više različitih modaliteta zaštite oboljelih od Alzheimerove bolesti. Pravni status skrbnika i odlučivanje o pravima, interesima i potrebama osoba oboljelih od Alzheimerove bolesti uz podršku, informirani pristanak oboljele osobe na medicinski tretman i/ili istraživanje o samoj bolesti kao i mogućnost sklapanja anticipirane naredbe instrumenti su zaštite njihovih ljudskih prava. Život osoba treće dobi reguliran je zakonskim mjerama i politikama koje nisu posebno okrenute njihovim potrebama, te u svojoj suštini krše temeljna ljudska prava, osobito kada je riječ o osobama oboljelima od Alzheimerove bolesti. Palijativna skrb jedna je od tih mjera koje treba smatrati temeljnim ljudskim pravom oboljelih od Alzheimerove bolesti., The management of human rights in old age primarily refers to providing care related to the quality of life of people suffering from Alzheimer’s disease and preventing discrimination on the basis of age and illness. This paper analyses the best instruments for the protection of human rights of those suffering from Alzheimer’s disease based on the principles of autonomy, self-determination, and the patient’s best interests. Such requirements can best be met in systems providing several various forms of protection for people suffering from Alzheimer’s disease. The legal status of caregivers and making decisions regarding the rights, interests, and needs of people suffering from Alzheimer’s disease with the support, informed consent of the patient to medical treatment, and/or research of the disease itself, as well as the option of anticipated disposition, are all instruments for the protection of their human rights. The life of the elderly is regulated by legal measures and policies which are not directly focused on their needs and inherently violate basic human rights, especially in the case of people suffering from Alzheimer’s disease. Palliative care is one of the measures which should be considered a basic human right of people suffering from Alzheimer’s disease.

S obzirom na brojnost i neprestan rast populacije starije od 65 godina, određeni problemi poprimaju globalne razmjere, a utječu na ekonomiju, zakonodavstvo, politiku, zdravstvo, socijalnu skrbi i ostale društvene sustave. Nasilje u intimnim odnosima osoba starije životne dobi javlja se rjeđe nego kod mlađih osoba, ali dovoljno često da bi to postao globalni zdravstveni problem. Partnersko nasilje u starijoj dobi ima značajan negativan utjecaj na fizičko i psihičko zdravlje žrtve. Čimbenici rizika se nalaze na razini pojedinca – žrtve i počinitelja, ali i na razini obitelji, zajednice i društva u cjelini. Cilj ovog rada je na sažet i jasan način prikazati dosadašnjа saznanja o partnerskom nasilju u starijoj životnoj dobi, teorijska objašnjenja, spoznaje o prevalenciji, faktorima rizika, razlozima ostanka u nasilnom odnosu i oblicima prevencije. Svrha rada je skrenuti pozornost akademske zajednice i društva na problem partnerskog nasilja u starijoj dobi te omogućiti polazišnu točku za novija istraživanja.

Nasilje kao društvena pojava ne poznaje godine. Ono se događa u svim fazama života i među pripadnicima svih uzrasnih grupa. Starenje populacije i sve veći naglasak na njegove probleme, između ostalog, postavlja pitanje nasilja nad starijim osobama koje se događa u okviru njihovog doma. Zanemarivanju ovog problema doprinosi i netačna pretpostavka da se nasilje događa u ustanovama, a ne u porodici. Kombinaciju faktora rizika za izloženost starijih osoba nasilju u porodici treba posmatrati na nivou osobe, međuljudskih odnosa, zajednice i društva. Kroz rad se problematizuje neujednačenost definicija nasilja nad starijim osobama i oblici prevencije. Cilj rada je da se na jednom mestu izlože dosadašnja saznanja o spomenutoj temi. Svrha rada je senzibilizacija akademske zajednice i šire javnosti o pitanju nasilja nad starijim osobama u porodici sa ciljem pravovremenog uočavanja faktora rizika

The authors of this paper present the two studies conducted by the Foundation Zajednički put, published in the period from 2012 to 2016, and compare the results with international studies into the same area. The results of the quantitative study Rights of the Elderly in the City of Zagreb showed that the category in which the participants reported the greatest occurrence of rights violation is the category of safety and personal dignity: every fifth participant was cursed at, insulted or ridiculed, one in seven was mugged, and one in eight was physically threatened to. However, the most worrying finding is not the rights that are violated or the number of the elderly whose rights are denied, but the general passivity of the institutions when a senior citizen seeks protection: the results indicate that the elderly whose rights are violated extremely rarely report the discrimination because, as it has been the case, their report usually has no effect whatsoever. The results of the qualitative study Narratives of Dignity in Old Age have shown that the elderly are most discriminated against in health institutions, public spaces (squares, streets, public transportation) and in public and private institutions. The discrimination most often includes inappropriate treatment and improper communication, ignoring, objectivization, ridicule, insults, fraud, physical threat and mugging. Although older people have equal rights and liberties as every other citizen, the studies conducted at the Foundation Zajednički put have shown that they, compared to the rest of the population, find themselves in an unequal position when it comes to the enjoyment of their rights. The enjoyment of rights presupposes creating proper conditions for an effective implementation of international standards, which in return necessarily includes educating and informing the individual about the rights belonging to them, as well as about the ways they can enjoy and protect them.

Istraživanjem o dostojanstvu u starijoj životnoj dobi nastojalo se odgovoriti na sljedeća pitanja: što djeluje na kvalitetu života u starijoj dobi, kako starije osobe konceptualiziraju dostojanstveno starenje i povezuju li ga s aktivnim starenjem te ima li u tome razlike između starijih osoba koje žive u domu u odnosu na one koje žive u svom kućanstvu. U istraživanju je primijenjen polustrukturirani individualni intervju s 32 starije osobe (16 muškaraca i 16 žena) s područja Grada Zagreba od kojih je polovica živjela u domu za starije osobe, a polovica u svom kućanstvu. Rezultati istraživanja potvrdili su da je kvaliteta života starijih osoba prvenstveno povezana s materijalnom i financijskom sigurnošću, obiteljskim odnosima i zdravstvenim stanjem. Kvalitetu života im ugrožava diskriminatoran odnos prema njima osobito u zdravstvu (neprimjerena komunikacija i uskraćivanje medicinske pomoći) te u javnom prometu i na ulici (verbalno nasilje, fizičke prijetnje, krađe). Dostojanstveno starenje konceptualiziraju kroz šest međupovezanih dimenzija: očuvano zdravlje i životna energija ; osigurana prehrana i pomoć drugih ; materijalna sigurnost ; obiteljska potpora ; druženje i priznanje radnog doprinosa. Iako gotovo svi dostojanstveno starenje povezuju s aktivnim starenjem, izrazito velika većina ih aktivno starenje ne povezuje s djelovanjem u zajednici i za zajednicu (npr. volontiranje), nego kao zadovoljavanje svojih potreba i interesa (npr. učenje stranog jezika ili tjelovježba). Između dvije grupe ispitanika utvrđena je razlika u čimbenicima kvalitete života, ali ne i u poimanju dostojanstvenog starenja.

Excessive alcohol consumption and the exposure of the elderly to family violence are in close connection. They represent both a general and social problem from a legal, medical and social aspect. The objectives of this study were to 1) test the frequency of alcohol consumption in older persons with respect to certain social and demographic characteristics; and 2) test the correlation between alcohol consumption and family violence towards the elderly. The sample used in this study was constructed as probabilistic with a random selection of participants in order to ensure representativeness for the City of Zagreb population over 65 years. The study included 1000 persons older than 65, among which 38% were male (N = 380) and 62% female (N = 620). The results showed a significantly more frequent consumption of alcohol among older men aged between 65 and 74, elderly people with life partners (unmarried), and financially independent older persons. A correlation between alcohol consumption frequency and exposure to violence was also established, as well as that older persons who consume alcohol are more likely to commit acts of violence. Further research is needed on the risk and protective factors for specific forms of family violence so as to detect the causes of violence within families as well as mechanisms that al- leviate coping with violence.

Mnoge osobe starije dobi zbog ograničene pokretljivosti, kroničnih bolesti i mentalnih poremećaja, gube djelomičnu ili potpunu sposobnost samostalnog življenja. Njihovo zdravstveno stanje zahtijeva neki od oblika dugotrajne skrbi, koja može uključivati kućnu njegu, brigu zajednice u skrbi i pripomoći u svakodnevnom životu, stambeno zbrinjavanje i/ili duge boravke u bolnici. Istraživanja pokazuju da članovi obitelji pružaju između 70-80% praktične potpore starijim osobama te predstavljaju neformalne njegovatelje. Njihovo zdravstveno stanje često je narušeno dugotrajnom skrbi o članu obitelji te i sami postaju ovisni o tuđoj pomoći. Cilj istraživanja bio je dobiti uvid u neka obilježja obiteljskih njegovatelja starijih osoba koje žive u na području grada Zagreba – dob, spol, bračni status, obrazovanje, školska sprema, srodstvo s njegujućom osobom te poteškoće s kojima se susreću kao i pozitivne aspekte skrbi. U istraživanju su sudjelovala 342 prigodno odabrana neformalna njegovatelja osoba starijih od 65 godina. Rezultati istraživanja su pokazali da su obiteljski njegovatelji najčešće udane i zaposlene žene u srednjoj životnoj dobi te da uglavnom njeguju svoje roditelje, koji su u dubokoj starosti, nesamostalni, imaju najviše kardiovaskularnih bolesti i/ili neki oblik demencije. Ovo istraživanje je prvo istraživanje o njegovateljima starijih osoba u Hrvatskoj te pruža dobru polazišnu točku za razmatranje specifične problematike njegovatelja i njihovog statusa.

Cilj ovog rada je širenje spoznaja o nasilju nad osobama starije životne dobi. Zlostavljanje starijih odnosi se na svako ponašanje u sklopu ljudskih povjerenja, koje na neki način šteti starijoj osobi. Zlostavljanje starijih podrazumijeva psihičko zlostavljanje, tjelesno zlostavljanje, seksualno zlostavljanje, financijsko (ekonomsko) zlostavljanje i zanemarivanje. O fenomenu nasilja u trećoj životnoj dobi nema mnogo podataka kako u svijetu tako ni u Hrvatskoj. U radu se sažeto prikazuju teorijska objašnjenja, uzroci i oblici zanemarivanja i zlostavljanja starijih osoba, čimbenici koji tome doprinose te prevencija istog. Također su prikazani neki rezultati istraživanja s područja zlostavljanja i zanemarivanja starijih osoba. S obzirom na demografske trendove i sve veći broj osoba starijih od 65 godina u ukupnoj populaciji, realno je očekivati da će fenomen zlostavljanja starijih osoba tek zaokupiti pažnju i interes kako stručnjaka tako i šire javnosti., The aim of this paper is to broaden the awareness of violence towards elderly persons. There are not many data on the neglect and abuse of elderly persons in Croatia, nor in the world. That does not mean that it does not exist. The current system pays more attention to violence towards children and women. The paper concisely presents causes and forms of neglect and abuse of older persons, the factors that contribute towards them and the prevention of the same. It also presents some results of the research in the area of abuse and neglect of older persons. Considering the demographic trends in the aging of the population and the increasing number of elderly persons, it is realistic to expect that violence towards older persons is yet to reach »an expansion«.

Demografske promjene, a prije svega starenje stanovništva najznačajniji su trendovi koji su na djelu posljednjih nekoliko desetljeća u gotovo svim razvijenim zemljama, pri čemu ni Hrvatska nije izuzetak. S jednim od najvećih udjela starijeg stanovništva u Europi od 17, 7%, Hrvatska se svrstava među deset zemalja u svijetu s najstarijim stanovništvom. Ovaj fenomen je uzrokovan povećanjem kvalitete života i ukupnog životnog vijeka ljudi te kontinuiranim padom stope fertiliteta. Demografske projekcije pokazuju da će i u sljedećih trideset godina starenje i depopulacija biti glavno obilježje stanovništva Hrvatske. Pored demografskih, brojne su ekonomske i socijalne kao i druge posljedice ovakvih pokazatelja. Tradicionalna obitelj koja se najviše brinula o ostarjelim članovima društva, danas se gotovo raspala. Dio te uloge preuzele su institucije. Upravo je institucionalni smještaj starijih osoba, kao dominantan oblik skrbi za starije osobe, često jedina alternativa. Posljednjih godina različiti oblici izvaninstitucionalne skrbi dobivaju sve značajniju ulogu (gerontološki centar, udomiteljstvo, programi međugeneracijske solidarnosti). Izvaninstitucionalno zbrinjavanje starijih i nemoćnih osoba ima mnoge prednosti u odnosu na smještaj u ustanovama, omogućavajući starijim osobama duži ostanak u vlastitom domu kao i zadovoljenje specifičnih potreba u lokalnoj sredini. Međutim, Hrvatska nema odgovarajući sustav skrbi za starije osobe. Javljaju se veliki problemi i izazovi u stvarnoj primjeni i provedbi usvojenih zakona i normi. Suvremene mjere i trendovi socijalne politike usmjerene su podizanju izvaninstitucionalnih oblika skrbi u lokalnim zajednicama, te razvijanju mreže skrbi o osobama starije životne dobi usmjerene individualnim potrebama pojedinca. Stoga je potrebno reformirati tradicionalne oblike skrbi za starije, proširivati postojeće programe i provoditi novu shemu socijalne zaštite u području skrbi za starije osobe, odnosno približiti se konceptu aktivnog starenja i holističkom pristupu u planiranju i pružanju socijalnih usluga.

Promišljajući tematiku starosti i s njome neminovno vezan proces starenja, susrećemo se s raznolikošću i kompleksnošću koju dotična stvarnost reflektira, nudeći nam obrise svega onog znanstveno objašnjivog, ali i onog što je podložno subjektivnim opažanjima. Upravo iz toga proizlazi nemogućnost da u potpunosti „zagospodarimo” procesom starenja. Cilj ovog rada je ukazati na subjektivne percepcije starosti kroz prizmu stereotipizacije i predrasuda prema starijima, dajući temeljno objašnjenje ključnih pojmova, njihovo izvorište, tijek i značajnost u životu starije osobe. U drugom dijelu rada, kroz promatranje starosti u cjelokupnoj cirkulaciji života, istaknut je doseg stereotipa i predrasuda u životu starije osobe, ali i na konstruktivan način potaknuta njihova realna demitologizacija i znanstvena neopravdanost. Također, ukazuje se na važnost drugačijeg promišljanja starosti kao specifičnog razdoblja za svakog pojedinca te njene neminovne usmjerenosti na suživot s drugima u obitelji i široj društvenoj zajednici uz međusobno razumijevanje, toleranciju i uvažavanje kao zalog za humaniju i sretniju budućnost.

The main goal of non-institutional forms of care is to enable the individual that is in social protection need to remain in their social environment, where she/he will get all necessary care depending on their specifi c needs. One of the possibilities of non-institutional care for adults, elderly and disabled person is a foster care that is regulated by the Foster Care Law. Benefi ts of foster care over institutional care are family environment, shorter waiting lists for accommodation, lower cost of care, easier adaptation to new living conditions, greater opportunities to provide quality care in relation to the specifi c needs of users. One of the priorities of social policy in the Republic of Croatia is to fi nd new, economical way and form of social care for adults and elderly people that could meet their needs in the way that fi nancial burden of care do not jeopardize the economic stability and social development. The purpose of this paper is to provide a description of legal framework of foster care for adults and elderly people and to show statistics data from 2003 till now. Finally, there is an evident absence of research in this fi eld and lack of development models and programs to improve this form of care. Understanding the situation of foster care and improving the current professional standards of quality, contributes to improving the quality of foster care and protect the dignity of persons in care.

U izlaganju se daje prikaz epidemioloških podataka te opis skrbi za člana obitelji oboljelog od Alzheimerove bolesti. Ukazuje se na posljedice skrbi za neformalnog njegovatelja te na nedostatak formalnih izvora socijalne podrške u RH.

Istraživanja pokazuju da se postotak diskriminacije starijih osoba na temelju dobi kroz godine ne smanjuje. S obzirom na porast udjela starije populacije u svim društvima, čini se važnim istražiti ovu problematiku s različitih aspekata u cilju boljeg položaja starijih i prepoznavanja njihovog doprinosa u društvu. Stoga je cilj ovog istraživanja bio ispitati iskustva i mišljenja starijih osoba o predrasudama i diskriminaciji prema njima. Kvotni uzorak je činilo 12 osoba starije životne dobi (65+) s područja grada Zagreba. Donja dobna granica bila je 65 godina, a gornja 84 godine. Podaci su prikupljeni polustrukturiranim intervjuom. Rezultati kvalitativnog istraživanja ukazuju na: 1) nepovoljan odnos okoline prema starijim osobama (nezadovoljstvo odnosom društva prema starijim osobama te prisutnost predrasuda i diskriminacije prema starijim osobama u svim dobnim skupinama), 2) uzroke diskriminacije starijih osoba (negativni osjećaji kod mladih kao okidač diskriminacije starijih, nedostatno usmjeravanje mladih pravim vrijednostima, neadekvatan odgoj mladih od strane roditelja i škole i način postupanja starijih prema mlađima), 3) predrasude prema starijim osobama (predrasude o karakteru i intelektualnim sposobnostima starijih ljudi) i 4) područja diskriminacije starijih osoba (diskriminacija u pružanju usluga u javnim službama). Stoga je važno raditi na boljoj edukaciji (posebno djece i mladih), neposrednom kontaktu sa starijim osobama (omogućiti susrete za razmjenu iskustava te prenošenja tradicijskih i kulturnih vrijednosti) te boljoj medijskoj prezentaciji starenja i starosti. Također, važno je raditi i sa starijim osobama u smislu njihovog osnaživanja i razvijanja pozitivnije slike o sebi.

Posljednjih desetljeća sve se više naglašava važnost intervencija i zadržavanja oboljelih osoba u obitelji te važnost koordiniranja između formalnih i neformalnih pružatelja skrbi. Od prvih znakova bolesti pa do postavljanja dijagnoze o demenciji, obitelji oboljelih više ili manje uspijevaju mobilizirati resurse, organizirati se te uspostaviti veze s formalnim izvorima podrške. Raspon potencijalnih izvora socijalne podrške i socijalne mreže jedan je od najznačajnijih medijatora stresa kao i uspješnijeg suočavanja. Istraživanja su pokazala da dostupnost socijalne podrške pomaže pri adaptaciji njegovatelja na bolest, dok njena odsutnost dovodi do pogoršanja ishoda skrbi kako za oboljelu osobu tako i za njegovatelja (depresivnost i lošije zdravlje). Cilj je istraživanja bio dobiti uvid u doživljaj zadovoljstva njegovatelja socijalnom podrškom i potrebnim oblicima pomoći u skrbi za osobe oboljele od demencije. U istraživanju je sudjelovalo 56 njegovatelja osoba oboljelih od demencije. Rezultati istraživanja pokazuju da su u Hrvatskoj formalni izvori podrške za oboljele od demencije i njihove obitelji su nedostatni i manjkavi, da njegovatelji najviše zadovoljstvo dobivenom socijalnom podrškom izražavaju za neformalne pružatelje podrške (npr. obitelj, susjedi). Nadalje dobiveni rezultati ukazuju na važnost osiguravanja dostupnosti informacija ; financijske podrške za troškove skrbi o oboljeloj osobi te psihosocijalne programe pomoći i podrške njegovateljima u lokalnoj zajednici. Navedeno potvrđuje da demenciju treba tretirati kao zdravstveni, socijalni i ekonomski problem te unaprijediti javne usluge koje bi pružale emocionalnu i financijsku podršku neformalnim njegovateljima.

Potreba za sustavnom skrbi o oboljeloj osobi te njegovatelju člana uže obitelji oboljelog svakim danom je sve veća. Kako se njegovatelji nose sa zadacima njegovateljske uloge uvelike ovisi o vrsti strategija suočavanja koje koriste u svakodnevnoj skrbi o oboljeloj osobi. Stoga je cilj istraživanja utvrditi razlike u korištenim strategijama suočavanja njegovatelja obzirom na neka socio-demografska obilježja ispitanika i njegove obitelji te utvrditi razlike u strategijama suočavanja njegovatelja obzirom na neka obilježja skrbi o oboljeloj osobi. Rezultati su pokazali da njegovatelji najčešće koriste redefiniranje situacije i aktivno suočavanje te traženje podrške, nakon čega slijedi traženje duhovne podrške, zatim strategije usmjerene na pasivno/izbjegavajuću procjenu situacije te mobiliziranje resursa obitelji. Zanimljivo je da su resursi obitelji najmanje korišteni, tj. da njegovatelji pomoć traže od drugih izvora više nego li od članova uže obitelji. Žene učestalije od muškaraca koriste strategije aktivnog suočavanja i traženja duhovne podrške. Strategiju mobiliziranja resursa učestalije koriste kućanstva s višim primanjima, dok ona s nižim primanjima učestalije koriste pasivno/izbjegavajuće procjene situacije. Utvrđeno je i da osobe koje su nižeg stupnja sagorijevanja i manje opterećene zahtjevima dnevne skrbi češće koriste strategiju redefiniranja situacije. U radu se daju preporuke za pravodobnu i adekvatnu podršku njegovateljima članova obitelji oboljelih od Alzheimerove bolesti kako bi se u konačnici poboljšala kvaliteta života oboljelog, njegovatelja i cijele obitelji., The need for systematic care of ill person and caregiver in the immediate family is in constant increase. How can caregivers cope with the tasks of nursing roles depends on the type of coping strategies they use in the daily care for the ill person. Therefore, the aim of the research is to determine differences in coping strategies of caregivers due to socio-demographic characteristics of respondents and their families, and to determine differences in coping strategies of caregivers due to characteristics of care for ill person. Results showed that caregivers are most often used to redefine the situation and actively cope and seek for a support, which is followed by a search for spiritual support, and then they use the strategies focused on passive / avoidance assessment of the situation and mobilize the resources of the family. It is interesting that the resources of the family are the least used, i.e. caregivers seek help from other sources more than the immediate family members. Women more often than men use the strategies of active coping and seeking support and seeking spiritual support. Strategy of mobilization of resources is frequently used by households with higher incomes, while those with lower incomes frequently used passive / avoidance assessments. It was found that people who have lower levels of burnout and less burdened by the demands of daily care more frequently used strategy to redefine the situation. This paper makes recommendations for the timely and adequate support for caregivers of family members suffering from Alzheimer's disease in order to ultimately improve the quality of life of ill person, caregiver and the entire family.

Iako je većina starijih osoba zdrava, neovisna, pokretna, materijalno osigurana, u javnosti, kako kod laika postoje predrasude, sterotipi i diskriminacija prema starijim osobama. Uobičajena vjerovanja o razvoju odraslih i starenju oblikovala su se bez puno znanstvenih dokaza za ili protiv. Neka su, kako se pokazuje, djelomično točna, a mnoga su većinom ili potpuno netočna. Novija istraživanja ukazuju na izuzetnu fleksibilnost ličnosti u prilagodbi na starenje. Važnost edukacije i iskustvo pokazali su se značajnim indikatorima u promjeni stavova o starenju i starosti. Edukacija je važna zbog kvalitetnog rada sa starijim osobama, razumijevanja njihovih potreba, životnih procesa kroz koje prolaze te se sve više spominje neophodnost specifične gerontologške edukacije za različite profile stručnjaka u radu sa starijim osobama. Stoga je cilj ovog rada bio ispitati studente socijalnog rada o predrasudama o starenju i starosti prije i nakon odlušanog kolegija socijalna gerontologija. U istraživanju je sudjelovalo 217 studentica 3. godine socijalnog rada. Podaci su prikupljeni anketnim upitnikom u ožujku i lipnju 2011., koji je sadržavao 51 tvrdnju o starenju i starosti. Dobivene su statistički značajne razlike za 19 tvrdnji. Rezultati ukazuju na važnost edukacije ali i drugih faktora (osobnog iskustva, utjecaja medija, društvenog ozračja) koji utječu na stvaranje predrasuda o starenju i starosti.

Nedostatak domaćih istraživanja diskriminacije na osnovu dobi (ageizam) ukazuje na izostanak bavljenja tim problemom, a time na potrebu njegova istraživanja. Cilj istraživanja je bio ispitati mišljenja i iskustva starijih osoba o predrasudama i diskriminaciji prema starijim osobama na području grada Zagreba. Uzorak je činilo 12 osoba starije životne dobi s područja grada Zagreba, dok su podaci prikupljeni polustrukturiranim intervjuom. Rezultati kvalitativnog istraživanja ukazuju na prisutnost nezadovoljstva odnosom okoline prema starijim osobama, isključivanja starijih osoba iz društva od strane okoline i prisutnost predrasuda i diskriminacije u svim generacijama. Kao uzroke diskriminacije, starije osobe navode: negativne osjećaje kod mladih, neadekvatan odgoj mladih (od strane roditelja i škole), ali i manjak prilagodbe starijih osoba. Starije osobe smatraju da u društvu vladaju predrasude o karakteru, koristi i intelektualnim sposobnostima starijih ljudi. Kao područja diskriminacije starijih osoba navode zdravstvo te ustanove socijalne skrbi. Zaključili smo da procjena prisutnosti ageizma ovisi o vlastitom svjetonazoru pojedinca, ali i odnosu okoline prema njemu, čime smo naveli područja na kojima treba raditi kako bismo smanjili ageizam.

The term violence refers to violence and neglect that a person may experience from their social network members (spouses, caregivers, family members, medical and other professionals). Violence usually affects vulnerable groups: children, women, elders and women with disabilities. Researches on violence against women with disabilities in the last decade are more and more present. This was preceded by giving information, punishment but also alarming data on violence against women in general. Studies indicate that women with disabilities are exposed to a greater risk of violence, not only from family members, but also from friends, medical professionals and personal assistants, and they are exposed to violence over a longer period of time. The aim of this study was to determine: what are the forms of violence, who are the perpetrators of violence, what support is available to victims and what is an attitude of society toward violence that was perpetrated. The study sample consists of women with disabilities (N=29). This is a qualitative survey using semi-structured interview constructed for the project "The social status of people with disabilities in the Republic of Croatia". Qualitative data analysis showed that women with disabilities have experience with various forms of violence (physical, psychological, sexual) and that very often the perpetrators of violence are members of the immediate entourage (spouse, colleagues at work). When reporting violence, women with disabilities encounter many difficulties (lack of understanding of the social entourage, disregard). From the results of the research one can conclude that women with disabilities are more exposed to the risk of violence due to: their dependence on the caregivers, difficulties encountered when reporting and proofing the violence, lack of education and information on acceptable and unacceptable behavior. All mentioned above indicates the need for empowerment of women with disabilities, education about violence and forms of support in case of violence. Equally, it is necessary to educate the professionals (doctors, social workers, police and the head of the assistance program for women with disabilities) and to develop the network and support services at local and national level.

Među istraživačima još uvijek postoji nesuglasje oko funkcionalne (ne)sposobnosti kao činitelja rizika za nasilje nad starijim osobama o čemu svjedoče brojne rasprave u literaturi. Stoga su ciljevi istraživanja bili 1) utvrditi kako starije osobe procjenjuju svoje funkcionalnu sposobnost, te 2) ispitati povezanost funkcionalne sposobnost starijih osoba s nasiljem koje doživljavaju u obitelji. Rezultati su pokazali (N=968) da starije osobe iskazuju relativno dobru funkcionalnu sposobnost, iako muškarci u starijoj dobi iskazuju bolju funkcionalnu sposobnost nego starije žene te da funkcionalna sposobnost opada s porastom dobi. Starije osobe nižeg obrazovanja iskazuju lošije rezultate na skali funkcionalne sposobnosti, dok starije osobe sa višom školom ili fakultetom iskazuju bolje rezultate odnosno bolju funkcionalnu sposobnost. Korelacijska analiza je pokazala da starije osobe koje iskazuju lošiju funkcionalnu sposobnost istovremeno iskazuju više doživljenog psihičkog nasilja. Potrebna su akcelerirana longitudinalna istraživanja činitelja rizika i zaštite za pojedine oblike nasilja u obitelji radi spoznavanja specifičnih uzroka nasilja u obitelji, ali i mehanizmima koji olakšavaju suočavanje s doživljenim nasiljem.

Due to current demographic trends and the expected increase in the population of elderly people in Croatia, the increase of elderly social work clients is expected as well. Therefore, it is necessary to provide the social workers with additional training in the field of gerontology and include them in supervision, as a professional support method incorporating the learning process and supporting the professional and personal growth. International experience shows that supervision of gerontology and geriatrics professionals has certain characteristics resulting from the population these professionals work with. Social workers working in retirement and nursing homes face specific problems and needs of the elderly, as well as illnesses and deaths of clients. The obstacles that professionals, especially the younger ones, can encounter in their work with the elderly also include prejudice and stereotypes. In Croatia, supervision is a relatively new method of professional support to social workers. Supervision refers to specific professional guidance, training and development of professionals aimed at ensuring and developing quality communication and cooperation in the professional context. The ultimate aim is providing clients with quality services. This type of supervision is not obligatory for social workers in Croatia, but it is very popular among professionals in the social welfare sector working with children, young people and families. In contrast, initial initiatives for introducing supervision for social workers into residence homes were not successful and social workers were not eager to join the offered supervision groups. Therefore, a qualitative research was conducted aimed at examining to what extant social workers were familiar with supervision, their experience, motivation, expectations and obstacles for introducing supervision of social workers in retirement and nursing homes. The research has been conducted by interviewing all female social workers (11 of them) employed in retirement homes in Zagreb, the capital city of the Republic of Croatia. The results indicate that the social workers, although they do not have direct experience with supervision, are informed and recognize the purpose and aims of supervision as a professional help to professionals working in caring professions. They consider the management to be responsible for the absence of supervision in retirement and nursing homes. The social workers have expressed their professional needs and reasons for inclusion into supervision (for instance, death of clients, lack of willingness to cooperate and accusation of clients' families, unpleasant feelings associated with the work, etc.), as well as reasons for reluctance to join supervision (for instance, presence of their superiors and lack of trust). They expect that the supervision would reduce the level of their professional stress. Also, the means of organizing supervision (time, place and freedom to decide whether to join) have proved to be crucial for their involvement. Since social workers in retirement and nursing homes are in general rarely included into lifelong learning programmes, the further motivation for their participation in supervision should be included as a part of the necessary lifelong professional development programmes.

Supervizija je proces razvoja stručnjaka kao reflektirajućeg praktičara u kojemu stručnjak u zajedništvu i suradnji sa supervizorom uči iz svojih iskustava, traži vlastita rješenja problema s kojima se susreće u radu, uključujući djelotvornije suočavanje sa stresom, sagledava situaciju korisnika i njegove resurse, svoje misli, osjećaje i resurse te odnos s korisnikom iz različitih perspektiva. Integrirajući te različite aspekte profesionalne situacije stručnjak stvara pretpostavke da djeluje kao profesionalno kompetentna osoba. Supervizija kao oblik podrške profesionalcima koji rade u području s osobama s invaliditetom jedan je od načina zaštite mentalnog zdravlja, poboljšavanja profesionalnih kompetencija i kvalitete usluga koje se pružaju korisnicima. U ovom radu istaknuta je važnost razvojno-integrativnog modela supervizije koji je najviše zastupljen na ovim prostorima. Razvojno-integrativni model supervizije je model koji se koristi u superviziji djelatnika Rehabilitacijskog centra „Sveta Obitelj“ od 2008. godine pa sve do danas, a ističe da je to kreativni prostor u kojemu stručnjak u zajedništvu i suradnji s supervizorom uči iz svojih iskustava, traži vlastita rješenja problema s kojima se susreće u radu, uključujući djelotvornije suočavanje sa stresom, sagledava situaciju klijenta i njegove resurse, svoje misli, osjećaje i resurse te odnos s klijentom iz različitih perspektiva. Integrirajući te različite aspekte profesionalne situacije, supervizant stvara pretpostavke da djeluje kao profesionalno kompetentna osoba. Ovaj model se pokazao kao dobra prevencija profesionalnog stresa i sagorjevanja u radu što je ujedno pokazala i evaluacija suprevizijskih susreta u radu s različitim grupama.

Dosadašnja istraživanja nasilja nad starijim osobama u obitelji potvrdila su povezanost između izloženosti nasilju u obitelji i lošijeg psihičkog i fizičkog zdravlja starijih osoba. Stoga su ciljevi ovog istraživanja: 1) Utvrditi kako starije osobe procjenjuju svoje psihičko i fizičko zdravlje, 2) Ispitati povezanost psihičkog i fizičkog zdravlja starijih osoba i doživljenog nasilja u obitelji. U istraživanju je sudjelovalo 1000 osoba starijih od 65 godina, od toga 38, 0% osoba muškog spola (N= 380) i 62, 0% ženskog spola (N=620). Istraživanje je provedno u kućanstvima na području Grada Zagreba. Rezultati ovog istraživanja pokazali su da starije osobe relativno dobro procjenjuju svoje zdravlje, no nešto bolje procjenjuju svoje psihičko zdravlje. Također, rezultati su pokazali da postoji statistički značajna povezanost između lošije procijenjenog psihičkog i fizičkog zdravlja i izloženosti psihičkom nasilju obitelji. Dakle, utvrđeno je da psihički zlostavljane starije osobe iskazuju lošije psihičko i fizičko zdravlje.

Although awareness about the need for supervision in social work in Croatia has a tradition of 40 years, the supervision was introduced in social work practice only recently. The first article about supervision was published in the journal Social Work (1973) and the book Supervision in social work was published in 1977. The influence of American approach to supervision was recognizable, but emphasizing that supervision is not an administrative measure and thus not based on hierarchy and administrative structure. The contextual and political reasons for neglecting the need for supervision in social work will be discussed (Pregrad and Ajdukovic, 2003 ; Ajdukovic and Zizak, 2007). In year 2000, a group teachers from the Department of Social Work, University of Zagreb started the three year project Introducing supervision into the social welfare system in Croatia" in cooperation with the departments for social work of the University of Stockholm and University of Goteborg and financial support from Swedish International Developmental Agency (Sida) (Ajdukovic and Cajvert, 2003: Ajdukovic, 2005)). The project was based on "training of trainers" model and included: (1) advanced one year training for trainers in supervision for a group of ten professionals with significant experience in supervision but without previous systematic training and (2) training of 35 professionals for supervisors in social work. Additional project outcomes were the first university textbook in Croatian on supervision Supervision of the psychosocial work (2004). As well, the course Methods of supervision was introduced to undergraduate and later on to graduate students of social work (Ajdukovic and Urbanc, 2010). The two and half year long university Postgraduate program in supervision was designed and offered since 2006. The postgraduate program is carried out in accordance with ANSE standards for education of supervisors (www.supervison-eu.org/anse ). It is aimed for already licensed professionals in the social welfare field. The contents of the program will be presented in detail. The focus of the program is on development of supervision skills (i.e. reflections, Socratic dialog, collaborative learning) through interactive teaching and educative meta supervision of carefully planed supervision groups that are led by postgraduate students. The evaluation of the program (scale from 1 – poor to 5 – excellent) showed that participants highly evaluated experience in educative meta- supervision groups (4.8), their personal experience with planning and leading supervision groups (4.60), interactive lessons (4.6), writing of essays about dynamic of supervision group (4.3) and reading and discussing new literature in the field of supervision (43). As additional benefits of participating in the postgraduate program in supervision the students emphasize improved organization of their regular work, better insight into relations among colleagues, increased recognition of clients' needs, improved evaluation of own collaboration with clients. The program will be additionally discussed from the perspective of personal and professional growth of participants. The final part of the paper will present analysis of final research papers of postgraduate students in supervision with the focus on selection of research topics and methods, and impact of further development of the knowledge base in supervision relevant for Croatia and the South East Europe region.

Cilj ovog kvalitativnog istraživanja bio je ispitati informiranost, posredna iskustva, nevoljkosti, motivaciju i očekivanja od supervizije socijalnih radnika zaposlenih u domovima za starije i nemoćne osobe. Istraživanje je provedeno s 11 socijalnih radnica zaposlenih u domovima za starije i nemoćne koje čine predstavnike svih domova u Gradu Zagrebu koji su u nadležnosti Gradskog ureda za socijalnu zaštiti i osobe s invaliditetom. Nalazi su pokazali da su socijalne radnice, unatoč nedostatku neposrednog iskustva sa supervizijskim konferencijama i radionicama, informirane i prepoznaju svrhu i ciljeve supervizije kao profesionalne pomoći stručnjacima u pomažućim strukama. Kao razloge neposjećivanja supervizijskih radionica i konferencija navode nedostatak financijskih sredstava, nedostupnost informacija, ali ističu i odgovornost nadređenih te osobnu odgovornost. Nadređene smatraju odgovornima za neodržavanje supervizije u domovima za starije i nemoćne osobe. Socijalne radnice iskazale su profesionalne potrebe i razloge za uključivanje u superviziju (npr. smrt korisnika, nesuradnja i optužbe obitelji korisnika, neugodni osjećaji vezani uz posao), ali i razloge zbog kojih ne bi bile spremne uključiti se u superviziju (npr. prisutnost nadređenih, nepovjerenje). Navode da bi uključivanje u superviziju doprinijelo njihovom profesionalnom rastu i razvoju te prevenciji profesionalnog stresa. Također, nalazi su pokazali važnost organizacije supervizije (vrijeme održavanja, mjesto, dobrovoljnost). Pozitivna iskustva u smislu spremnosti na uključivanje u superviziju ukazuju na postojanje prostora za organiziranje supervizije za socijalne radnike zaposlene u domovima za starije i nemoćne osobe.

u PREZENTACIJI SE SE DAJE PRIKAZ DEFINICIJA NASILJA NAD STARIJIM OSOBAMA, OBLICI I ZNAKOVI NASILJA, UZROCI I POSLJEDICE, A POSEBAN NAGLASAK JE NA PREVENCIJI NASILJA NAD STARIJIM OSOBAMA.