Search

U sto godina postojanja nogometni je klub Orijent na sportskom polju bilježio uspone i padove. Od svoga osnutka 1919. godine klub je doprinosio unapređenju sporta na Sušaku i u Hrvatskom primorju. Fokus teksta je na trima razdobljima klupske povijesti u kojima je Orijent egzistirao u različitim državama: Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca (potom Kraljevini Jugoslaviji), FNR/Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji i Republici Hrvatskoj. Povijesni je pregled svojevrsna retrospektiva minulih zbivanja na sportskom borilištu i izvan njega, sve u cilju objektivnoga prikazivanja razvoja nogometne igre na Sušaku.

Krajem ožujka 1829. Anton Prokesch von Osten otišao je na svoje drugo putovanje na Orijent; ovaj put u Svetu Zemlju. Ova se zemlja smatra jednim od najpopularnijih kršćanskih hodočasničkih mjesta, ali i sastajalištem Istoka i Zapada u kulturnome i religioznome smislu. Stoga ćemo u ovome radu pokušati objasniti što se podrazumijeva pod pojmovima identitet, kultura, religija, koja je veza između kulturnoga identiteta i religije Mediterana, utječu li jedno na drugo i, ako jesu, na koji način, koje se etničke, kulturne i religiozne grupe identiteta Mediterana se mogu identificirati u Prokeschevome putopisu i kako se koncept Camusove „podnevne misli“ može primijeniti na ovaj putopis. Rad je usredotočen na analizu veze između različitih kulturnih i religioznih grupa identiteta Mediterana s točke gledišta ovoga austrijskog diplomata i pisca., At the end of the March 1829, Anton Prokesch von Osten went on another journey to the Orient; this time to the Holy Land. This country is not only considered as one of the most popular Christian pilgrimage sites, but also as a meeting point between the East and the West in the cultural and the religious sense. Therefore, we will try to explain in this article what is meant by the terms identity, culture and religion, what is the relationship between the cultural identity and the religion of the Mediterranean, whether they influence each other and if so, in which way, which ethnic, cultural and religious identity groups of the Mediterranean can be identified in the Prokesch´s travelogue and also in which way the concept of Camus' "noonday thought" can be applied to this travelogue. The main focus of this article is put on the analysis of the relationship between the different cultural and religious identity groups of the Mediterranean from the point of view of this Austrian diplomat and writer., Ende März 1829 begibt sich Anton Prokesch von Osten auf eine Reise in den Orient; ins Heilige Land. Dieses Land gilt nicht nur als einer der beliebtesten Pilgerfahrtsorte des Christentums, sondern auch als Treffpunkt zwischen dem Osten und Westen im kulturellen und im religiösen Sinne. Am Beispiel von Anton Prokesch von Ostens Reise ins Heilige Land wird in diesem Beitrag untersucht und diskutiert, was man unter den Begriffen Identität, Kultur und Religion versteht, in welchem Verhältnis die kulturelle Identität und Religion des Mittelmeerraumes stehen, bzw. ob sie sich gegenseitig beeinflussen und wenn ja, auf welche Art und Weise, welche ethnischen, kulturellen und religiösen Identitätsgruppen sich im Mittelmeerraum aus dem Reisebericht Prokeschs erkennen lassen und auf welche Art und Weise ist das Konzept des Camus´ „mittelmeerischen Denkens“ auf diesen Reisebericht anwendbar. Der Schwerpunkt des Beitrages liegt in der Analyse des Verhältnisses zwischen den verschiedenen kulturellen und religiösen Gemeinschaften des Mittelmeerraumes aus der Sicht eines österreichischen imperialen Diplomaten und Schriftstellers.

Prikaz knjige, Book Review

U posljednje vrijeme najveću je brigu bliskoistočnim državama i cijeloj međunarodnoj zajednici zadavala ”Islamska država Iraka i Levanta” (IDIL), donedavno široj javnosti razmjerno nepoznata teroristička organizacija koja je svijet zapanjila brzim vojnim osvajanjima teritorija na kojemu je nakanila osnovati islamsku državu i masovnim zločinima što ih je pritom činila.

Sažetak U ovom tekstu riječ je o uokvirivanju ideje hrvatstva kao pitanja presjecišta srednjoeuropskog, mediteranskog i orijentalnog prepletanja „kulturalnih paradigmi“. Proučavaju se tekstovi Ive Andrića, Miroslava Krleže i Vladimira Nazora, kao paradigmatični u ovom kontekstu razlike unutar korpusa. Doprinos Andrića i Krleže već je proučavan, a o Nazorovim se tekstovima pisalo manje. Oni narativnom ishodištu hrvatskog pripovjednog diskursa određuju prostor pozicioniranja u odnosu na druge koji su jasno vidljivi na površinskoj razini čitanja i nisu s nama isprepleteni u zavisnosti od (raznim pojavnim oblicima ucijepljenih) drugih kao kod Krleže i, pogotovo, Andrića. Taj je način alegorijske re/prezentacije stvarnosti i njezina funkcionalnog čitanja, odnosno aproprijacije u zajednici (u Boškarini i još više u Velom Joži), modalno drugačiji od Krležina ironičnog impostiranja u odnosu na Srednju Europu (koju istovremeno afirmira i često na razini grotesknog dekonstruira) i Andrićevih konstrukata (i hrvatske) orijentalne Bosne (u kojoj žive različiti drugi koje treba išičitavati u odnosu prema višeslojno podvojenim ideologijama - i stereotipnim ideološkim, kulturološkim i mitološkim obrascima koje nose pojedina vremena i prostori čitanja). Ideološke zasićenosti prisutne su na ovim prostorima najprije kao „stanje stvari“ prije čitanja (i pisanja) tekstova o kojima ovdje govorimo (dakle u ideologemski zasićenim horizontima očekivanja) i politici tekstualnosti kao izvanjskog okvira književnoj re/prezentaciji. One na razini imaginarne geografije prepletanja djeluju kao relevantni čimbenik diskurzivnog uključivanja čitan kao nešto određivano i zadavano u vrijeme njihova nastanka, ali isto tako sudjeluju i u procesu „prerade“ činjenica (naturalizacije tekstova, narativa, pri/povijesti), a onda i u impostaciji (aproprijaciji) raznih odnosnih diskurzivnih paradigmi na čitanje tih tekstova iz današnje, drugačijim konotatorima suvremene, i određenom poetikom/politikom zasićene, perspektive „novohorizonta očekivanja“. On je zasićen disperzijom u odnosima hegemonijske zasićenosi unutar interpretacijske zajednice. Ovdje se tvrdi da je ta zasićenost, uz političku, bitno zasićena i medijskom komponentom, odnosno opterećenoću („overload“) medijskom praksom koja povratno uvjetuje čitanje kanonskih tekstova. Ona tako projecira svoje impostiranje u „horizont očekivanja“ koji postaje prikraćen za historicističku komponentu. Na to se ovdje često referira u procesu interpretacije autorskih intencija iz današnje perspektive čitanja., The text is about framing the cultural paradigm of the idea of Croatness in literature and culture as an intertwining of Middle European, Mediterranean, and Oriental „cultural paradigms“. Texts by Ivo Andrić, Miroslav Krleža and Vladimir Nazor are studied because in the context of utterenig the „difference“ they are consideret to be important authors within the national corpus. In this light, the contribution of works of Andrić and Krleža has already been studied whereas the works of Nazor have not been studied to the same extent. However, in relation to the narrative source of Croatian storytelling discourse, they provide the possibility of defining the position towards Others who are clearly visible at the surface level of reading and not dependently interlaced with Us (by various inherent forms), as in the works of Krleža and Andrić. Nazor“s allegorical (re)presentation of reality and its functional reading, i.e. appropriation within the community (in Boškarina and even more in Veli Jože), is modally different from Krleža“s ironic imposition in relation to Middle Europe (simultaneously and ironically affirmed and grotesquely deconstructed) and from Andrić“s constructs of an Oriental (and Croatian) Bosnia where different Others live, meaning those who need no be read according to multilayered ideologies (and stereotypical ideological, culturological and mythological models impregnated into different times and reading spaces). Ideological saturation is principally seen as a „state of affairs“ present before the reading (and writing) of the literary texts discussed here (i.e. in horizons of expectations saturated with ideologemes) and as the politics (plural) of textuality as an external frame to literary (re)presentation. At the level of the imaginary geography of intertwining, they act as the relevant factors of discursive inclusion, to be read as something determined and given at the moment of their formation but also as active in the process of „reinventing“ the facts (the naturalization of texts, narratives and (hi)stories) and then in the imposition (appropriation) of different discursive reading paradigms of the texts from today“s perspective (one saturated with different politics/poetics, with different connotations and with new horizons of expectations). The horizon is seen as saturated with the dispersion of the hegemonical interpretative community. It is argued that the interpretative community is substantially influenced by not only political but also media factors. All this is referred to in the interpretation of literary texts and the authors“ intentions.

Proučavanje modela naracije nacije kod tri značajna južnoslavenska pisca

U radu je prikazan razvoj urbanog sistema Orijenta kao i značaj islamske vjere koja je važan faktor u razvoju gradova. Velika pozornost pridana je prostornim obilježjima orijentalnih gradova koji taj prostor i čini posebnim. Detaljnije je prikazana prostorna struktura kroz njihove tri komponente: funkcionalnu, socijalnu i morfološku. Važno je spomenuti da su te tri komponente u stalnoj interakciji te da upravo njihova suegzistencija Orijent čini posebnim. Razvoj urbanog sistema Orijenta analiziran je kroz tri karakteristična razdoblja: predkolonijalno razdoblje, kolonijalna osvajanja te suvremeno razdoblje.

Autorica u rubrici "Politološki pojmovnik" piše o upotrebi pojmova "Bliski istok" i "Srednji istok" u medijima i literaturi.

A new species Cephennodes (s. str.) vegrandis sp. nov. of the tribe Cephenniini is described from Thailand; the aedeagus of the species is illustrated., U radu se opisuje nova vrsta Cephennodes (s. str.) vegrandis sp. nov. iz tribusa Cephenniini iz Tajlanda; ilustriran je edeagus vrste.

U radu se analizira postanak i razvoj orijentalnih gradova s posebnim naglaskom na prostornu strukturu grada.

Uz putovanja određena kršćanskom ikonografijom, prikazi vezani uz putovanja razvili su se u okvirima pejzaža i veduta u baroku, ili u slikama galantnih scena rokokoa. U umjetnosti 19. stoljeća putovanje je sve prisutnije, pa tako postaje centralnim motivom na slici. Različiti umjetnički pravci na različite načine prikazuju prostor putovanja i čovjeka-putnika. otkriva se povezanost putovanja i dvije velike umjetničke i društvene teme 19. stoljeća, odnos čovjeka prema prirodi i prema vlastitoj aktivnosti.

Rad prikazuje izložbu Agatha Christie und der Orient. Kriminalistik und Archäologie koja je od 13.04. do 17.09. 2000. godine bila postavljena u Museum für Völkerkunde Wien.

Prijevod i obrada biljeski Sipke od Ivice Martinovica.

Folklore of many Mediterranean societies has been influenced by long¬standing Christian-Muslim contact and conflict. One of the results of this contacts is the well-known sword-dance and play called Moreška. The Autor deals with the Moreška play as a part of a complex spreading across the Mediterranean and recorded for the first time in Lérida in Spain in 1150. Once also well-known in S-Croatia, it is performed on the island of Korčula until the present day. Moreška is also discussed as a part of the Folklore of Dalmatia and of the Mediterranean in general and considered as a part of the long and changeable history of Dalmatia and as such of the Mediterranean world and culture., Folklor brojnih mediteranskih kultura i društava pokazuje mnoge elemente dugotrajnog susreta i sukoba između kršćana i muslimana u tom dijelu svijeta. Jedan od tih elemenata poznati je ples s mačevima i igrokaz zvan moreška, koji se izvodi od srednjega vijeka do danas na otoku Korčuli kao sjećanje na sukobe s Osmanskim carstvom i muslimanskim svijetom. Autor razmatra morešku kao dio kompleksa raširenog po cijelom Mediteranu. Moreška se prvi put spominje u Léridi u sjevernoj Španjolskoj godine 1150. prigodom proslave izgona Maura iz toga dijela Španjolske. Moreška se može pratiti u drugim dijelovima Mediterana, od zapada prema istoku, kao npr. u važnim središtima poput Genove, Napulja ili Venecije ili na otocima Korzici, Elbi, Siciliji, Malti. Moreška je također bila raširena u južnim hrvatskim krajevima, npr. u Splitu, Zadru, Trogiru, Dubrovniku, Boki kotorskoj, a najpoznatija je na Korčuli gdje se izvodi do današnjeg dana. Autor analizira morešku kao dio dalmatinskog folklora, ali i kao dio folklora čitavoga mediteranskog područja. Na kraju razmatra morešku kao dio duge i promjenjive povijesti Dalmacije i kao sastavni dio njezina folklora i kulture.

Orient in Orient - Reception of Indian Spirituality in Korea

Аутор уводним реченицама одређује значење појма оријент, оријентално, везујући их за далеко старије епохе, него што је османлијска, за праисторију, нарочито антику, када су са оријента на Балкан пристизала, како то показује аутор, на разне начине и разним путевима многа културна добра и идејни утицаји чије бледе уломке изналази у савременој фолклорној грађи балканских народа.