Search

Odabir učinkovitog algoritma za podudaranje znakovnih nizova u tekstu izazovan je proces. Na izvršavanje algoritma mogu utjecati razni čimbenici poput jačine procesora, veličine radne memorije računala ili mogućnosti programskog jezika. U ovome radu predstavljena je metodologija izgradnje domenskih modela vrednovanja algoritama za podudaranje znakovnih nizova u tekstu temeljena na entropiji uzorka, izražavajući učinkovitost algoritma korištenjem metrika neovisnih o hardverskoj i softverskoj platformi. Razvijena metodologija je usmjerena prema algoritmima za egzaktnu usporedbu znakova prilikom podudaranja uzorka u tekstu bez prethodne spoznaje strukture teksta. Metodologija rangira algoritme prema njihovoj učinkovitosti koristeći svojstva uzorka koji se pretražuje, a ne ovisi o implementaciji algoritma ni o računalnoj arhitekturi te stoga pruža neovisan način odabira algoritma za određenu domenu primjene. Metodologija izgradnje domenskih modela vrednovanja algoritama eksperimentalno je potvrđena na dvije domene, DNA domeni i domeni prirodnog jezika. U radu je prezentiran i novi algoritam za egzaktno podudaranje znakovnih nizova. Heuristička tehnika prolaska kroz uzorak pomoću neparnih i parnih pozicija znakova u kombinaciji s podacima dobivenim predobradom uzorka oblikovana je pravilima algoritma. Definirana heuristička pravila koriste se za preskakanje nepotrebnih usporedbi znakova uzorka. Točnost i pouzdanost algoritma je eksperimentalno vrednovana. Choosing an efficient algorithm for strings matching in a text is a challenging process. The algorithm execution can be affected by various factors such as the processor power, the size of the computer memory, or the programming language capabilities. This doctoral thesis presents the methodology for building domain models for strings matching algorithms evaluation based on pattern entropy, expressing the algorithm's efficiencyusing hardware and software platform independent metrics. The developed methodology is focused on algorithms for exact string comparison to match the pattern in the text without a prior knowledge of the text structure. The methodology ranks algorithms according to their efficiency using the properties of the pattern being searched, and does not depend on the implementation of the algorithm or the computer architecture and therefore provides an independent way of selecting an algorithm for a particular application domain. The methodology for building domain models for evaluating algorithms has been experimentally confirmed on two domains, the DNA domain, and the natural language domain. The doctoral thesis also presents a new algorithm for exact string matching. The heuristic technique of passing through a pattern using odd and evenpositions of characters, in combination with the data obtained by preprocessing the pattern, is shaped in the algorithm rules. Defined heuristic rules are used to skip unnecessary comparisons of pattern characters. The accuracy and reliability of the algorithm were experimentally evaluated.

Class cohesion relates to the relationships between students that occur through mutual affective attraction, shared interests, attachments between individual members of the class etc. It is characterised by a feeling of community and mutual solidarity between students. In the context of class cohesion, this paper focuses on the status of non-native language speaking students, who most often join an already-formed class setting. One of the problematic aspects is the strictness of criteria for inclusion in a social group, which hinders the status of acceptance of new students in the class. In addition to these criteria, non-native language speaking students also face many other challenges. The successful inclusion of non-native language speaking students depends on many factors, which we could divide into linguistic and non-linguistic. This study was aimed at the non-linguistic factors, primarily the social and affective aspects. Peer relationships and a feeling of acceptance within the class play a major role in the adaptation of non-native language speaking students to the new environment and their personal development. The empirical part of the study focused on a quantitative-qualitative research approach. The participants in the research were non-native language speaking students at the elementary school of the Centre for Non-Native Language Speakers in Zagreb. An explanatory sequential design was used, which involved collecting data first using a quantitative and then a qualitative method. The first research question is aimed at the sociometric status of the student in the class hierarchy, where an affective sociometric questionnaire was used. The status of acceptance or rejection of foreign language speaking students within the class was defined on the basis of a numerical rating scale. In order to understand the quantitative results better, two additional research questions were asked. The second research question was aimed at self-assessment of the status of the non-native language speaking students within the class, and the third at a presentation of their personal experiences in the process of adjustment to the new community. In order to obtain responses to the second and third research questions, a semi-structured guided interview was used. The results indicate the absence of the status of isolation and rejection of non-native language speaking students in the classes, the high level of satisfaction with their acceptance, and positive personal experiences related to adjustment to the new class setting.

Autori ovoga rada definiraju prijateljski odnos s najboljim prijateljem kao oblik interpersonalnoga odnosa između dvije bliske osobe zasnovan na obostranoj privlačnosti, poštovanju i uvažavanju unutar kojeg dolazi do potpore i zaštite, intimiteta, zadovoljstva, uživanja u društvu i uspješnoga rješavanja problema. Svrha rada bila je utvrditi dimenzije prijateljskoga odnosa i testirati svojstva strukture upitnika kojim se ispituje kvaliteta prijateljskoga odnosa u kategoriji najbolji prijatelj. Istraživanje je provedeno na uzorku od 316 učenika 5., 6. i 7. razreda osnovne škole metodom anketiranja. Faktorska struktura upitnika istraživala se kombinacijom eksplorativne i konfirmativne faktorske analize. Analiza strukture upitnika rezultirala je 4-faktorskim modelom od 17 čestica koji ispunjava recentne kriterije u validaciji istraživačkih instrumenata. Ekstrahirani faktori ukazuju na važnost intimiteta, provođenja slobodnoga vremena, isticanja vrijednosti osobe te zaštite. Finalni se model prema svim bitnim indikatorima pokazuje kao metodološki pouzdan i za korištenje jednostavan instrument koji bi mogao imati široke praktične primjene među istraživačima i praktičarima u istraživanju dimenzija kvalitete odnosa među najboljim prijateljima.

This research paper’s focus is to portray and analyse different ways of how participants of the educational system in the Republic of Croatia have reacted to the pandemic caused by the virus SARS-CoV-2. Pupils’ right to education, as one of their basic rights, was enabled by the Government of the Republic of Croatia’s decision to organise distance learning. The part of the system which encountered most challenges during transitioning to online education was in classes first to fourth due to the pupils, because of chronological age and digital and computer literacy level, requiring parents' assistance in order to successfully accomplish educational outcomes. The involvement of parents, who because of child's impossibility to independently carry out duties, have taken on a role of a substitute teacher overnight which consequentially resulted in their overload. The key element in distance learning is independence of pupils which is questionable in the chosen segment of the educational system. In addition to independence of pupils, this paper distinguishes two other important factors: pupils’ spatial-material-technical learning conditions necessary to undertake distance learning and cooperative relationship between parents (as substitute teachers) and “real” teachers which takes on a new dimension in the newly emerged situation. The empirical research's goal was an inquiry into parents’ attitudes and experiences in three categories (independence of pupils, spatial-material- technical conditions and teachers’ requirements). Research results show the existence of difference in parents’ attitudes considering their structural characteristics (age, sex, educational status). Furthermore, research participants show mostly positive feedback information in relation to general attributes of distance learning, and results confirm the existence of differences in attitudes in questioned categories. Based on research results we can conclude that distance learning asks of parents, whose children are pupils of classes first to fourth, for a new level of investment for which they require pedagogical support and guidance.

U radu su prikazane temeljne razlike i sličnosti školovanja u vrijeme korone i školovanja od kuće (homeschoolinga). Ukratko je dan prikaz učeničke perspektive i iskustava prijelaza na online oblik nastave.

Zahtjevi za promjenom i prilagodbom koje je pred društvo i pojedinca donijela krizna situacija vezana uz COVID19 epidemiju rezultirali su značajnim promjenama i u školskom sustavu. Temeljna promjena odnosi se na uvođenje nastave na daljinu kao temeljnog oblika školovanja. Školsko okruženje preselilo se u obiteljski dom i postavilo nove zahtjeve pred učenike, učitelje ali i roditelje. Jedan od njih je i prilagodba svih subjekata na nastavu na daljinu koja zahtjeva od učenika velik stupanj samostalnosti. No, učenici u razrednoj nastavi nisu uvijek dovoljno kompetentni samostalno odgovoriti na postavljene zadatke, stoga je pomoć i uključenost roditelja nužna. Prilagodba na novonastalu situaciju, kontrola stresa, koordiniranje individualnih i obiteljskih obveza zajedno s novom i zahtjevnijom ulogom roditelja/učitelja, roditeljima nesumnjivo predstavlja veliki izazov. U prvom dijelu istraživanja fokus našega promišljanja usmjeren je na ispitivanje iskustava roditelja kao "zamjenskih" učitelja. Iskustva roditelja utvrđena su putem ispitivanja roditeljskog zadovoljstva, stupnja uključenosti, procjene samostalnosti djeteta i procjenu razine osobne opterećenosti. Rezultati navode kako su utvrđene razlike u iskustvima vezanim uz broj djece u obitelji kao i razreda koje dijete pohađa. Veća uključenost i opterećenost dokazana je u početnim razredima razredne nastave, a manja u završnim i proporcionalna je roditeljskom doživljaju učeničke samostalnosti. U drugom dijelu istraživanja ispitivana su iskustva učenika predmetne nastave osnovne škole koja su utvrđena kroz učeničko zadovoljstvo, stupanj samostalnosti i potrebne pomoći te stupanj opterećenosti. Potvrđene su razlike vezane uz spol pri čemu učenici imaju doživljaj veće opterećenosti i manje su samostalni od učenica. Učenici s lošijim općim uspjehom manje su samostalni i trebaju veću pomoć. Veću opterećenost nastavom doživljavaju učenici završnih razreda (sedmih i osmih) za razliku od ostalih učenika predmetne nastave. Dokazano je da učenici iz mnogobrojnih obitelji znatno lošije procjenjuju svoje materijalne i prostorne uvjete rada. U zaključnim razmatranjima ističe se važnost fleksibilnosti i moć povratne informacije učitelja, važnost procjene opterećenja učenika nastavom, uvažavanje didaktičkog principa primjerenosti zadaće dobi učenika, dok se kao poseban pedagoški izazov u nastavi na daljinu izdvaja razvoj samostalnosti učenika.

A close and intimate relationship takes place in different kinds of relations: family, relatives, partners, friends, etc. In a friendly relationship it represents the basic determinant of relationship study. For intimacy to develop between friends, a process of self-revealing is necessary, in which friends share thoughts, emotions, fears and hopes with the goal to be understood and to understand each other. The quality of friendship is the term to describe the quality of interactions that reflect a friendly relationship. At determining the quality of friendship some authors focus on quantity indicators (number of close friendships), unlike the authors of this paper who focus on quality indicators, believing that quantity does not tell enough of experience in a friendly relationship. Therefore the friendship through the dimension of intimacy has been approached as quality relationship, in which individuals seek and fulfill certain social needs. Intimacy in a friendly relationship is classified according to Kakabadse i Kakabadse (2004) into several categories by which the authors differentiate between the following types of intimacy: physical emotional, cognitive and experimental. The authors consider it important to determine the type and degree of intimacy because the diagnostics provides important directions in pedagogic counseling activity. Since intimacy in a friendly relationship is a developmental category and since it differs as regards the age in which a friendship is being achieved, in this paper the authors have especially focused on the period which encompasses primary school students.

U zadnjih 20-ak godina brojna znanstvena istraživanja ukazuju da se broj pretilih osoba diljem svijeta povećava i da pretilost postaje ozbiljan javnozdravstveni problem. Tjelesno vježbanje uz redukcijsku dijetu ima veliku važnost u prevenciji i liječenju pretilosti. Da bismo izradili kvalitetan plan i program vježbanja za smanjenje tjelesne mase nužno je pouzdano procjenjivati energetsku potrošnju kod pojedinih tjelesnih aktivnosti. Jedna od praktičnih metoda za procjenu energetske potrošnje kod različitih oblika tjelesne aktivnosti su metaboličke jednadžbe. Stoga je glavni cilj ovog diplomskog rada bio opisati mogućnost primjene metaboličkih jednadžbi (Američkog koledža sportske medicine) u programiranju vježbanja za osobe s prekomjernom tjelesnom masom i pretilošću. Sekundarni cilj ovog rada bio je opisati preporuke za programiranje vježbanja u svrhu redukcije tjelesne mase. Over the last 20 years, numerous scientific studies have shown that the number of obese people around the world is increasing and that obesity is becoming a serious public health problem. Physical exercise with a energy restrictive diet has great importance in preventing and treating obesity. To create a quality plan and exercise program to reduce body mass we need to be able to calculate the energy consumption for each physical activity. Metabolic equations are one of the practical methods for assessing energy consumption in various forms of physical activity. Therefore, the main goal of this master thesis was to describe the possibility of using metabolic equations (American College of Sports Medicine) in exercise programming for persons with overweight and obesity. Secondary goal of this thesis was to describe recommendations for exercise programming to reduce body mass.

Odnosi među vršnjacima izuzetno su važni u školskom razdoblju, a nedostatak prijateljskih odnosa ili trajne teškoće u takvim odnosima pored brojnih drugih posljedica mogu se reflektirati na uspjeh učenika, usvajanje nastavnih sadržaja i negativne emocionalne reakcije učenika. Najbolji prijatelj je osoba koja je povezana s drugim učenikom u razrednom odjelu i obostrano se biraju. Učenik koji je nekome najbolji prijatelj mora zadovoljiti i kriterij intimiteta. Učenici koji su zadovoljili ovaj kriterij jedan drugome povjeravaju svoje tajne, govore jedan drugome činjenice koje drugima nisu, imaju povjerenja jedan u drugoga, dijele međusobno svoje osjećaje. Učenici koji su najbolji prijatelji često žele provoditi vrijeme zajedno, biraju se međusobno za nastavne aktivnosti u paru ako imaju mogućnost, rade projekte zajedno kao i domaće zadatke, odmore provode zajedno, često se viđaju izvan škole i biraju zajedničke izvannastavne aktivnosti, koriste prilike vikendom i tijekom školskih praznika za zajedničko druženje.

The pattern search is one of the oldest problems in computer science. It plays an important process applied in almost all other branches of science. Finding a sequence pattern poses a big challenge for scientists such as geneticists, biologists and physicians who can better understand the structure of DNA and enable improvement of treatments for many disorders and illnesses by identifying the appropriate specimen. Pattern searching algorithms in sequences are used in areas such as bioinformatics, information security, text mining etc. In the context of continuous increase of data in data large era (Big data), efficient algorithms are necessary to ensure that one can find pattern in a sequence in a fast and accurate manner. Pattern searching can be seen as the problem of finding a pattern exhibiting certain properties within a given sequence of symbols. The aim of this article is to presents algorithms for searching pattern in sequences and their application in bioinformatics.

In the framework of the research project entitled “The Didactic culture of school”, the authors of this paper have selected the teaching process as the object of study. Observation in the teaching process was directed at the student questions. By observing the student questions from different perspectives the authors could examine symmetry between the teaching communication and the students’ curiosity. The authors approach the students’ questions from a didactical point of view, defining them as a path to knowledge. Symmetry (or its absence) is observed in relation to interactive context and with consideration of the participation of all stakeholders in the teaching process. The results of previous studies confirm and point to the marked asymmetry of the teaching process, the dominant position of teachers and the subordinate position of students. The problem of this research focuses on the analysis of the questions students ask during classes which introduce new curriculum content. The goal is to determine the symmetry (or asymmetry) of teaching communication and to analyse the questions raised by students. The specific research questions to be answered are: 1.Does the number of questions raised by the teaching process subjects confirm symmetry in teaching communication? 2. Does teaching communication encourage students’ spontaneity and curiosity? The sample for analysis are teachers and their students (age 10-12). The materials for the analysis are video recorded lessons in which new curriculum content is taught.

In the framework of research project named Didactic culture of school authors of this paper have selected the teaching process as object of study. Observation in the teaching process was directed at the student questions. By observing student questions from different perspectives the authors could inquire symmetry between the teaching communication and student’s curiosity. The authors approach the student questions from didactical point of view determining it as a path to knowledge. Symmetry (or its absence) is observed in relation to interactive context and considering participation of all stakeholders in the teaching process. The results of previous studies confirm and point to a marked asymmetry of the teaching process, dominant position of teachers and subordinate position of students. The problem of this research focuses on the analysis of questions students ask during those classes which introduce new curriculum content. The goal is to determine the symmetry (or asymmetry) of teaching communication and analyze the questions raised by students. Specific research questions to be answered are: 1.Does the number of questions raised by the teaching process subjects confirm symmetry in teaching communication? 2.How much are spontaneous student questions represented while learning new curriculum contents? 3.Does teaching communication encourage spontaneity as a result of the student's intellectual curiosity? 4.Do students ask questions of higher or of lower cognitive levels? The sample for analysis are subject teachers and their students. Materials for the analysis are video recorded lessons in which new curriculum content is taught.

The paper problematizes initial activity of teachers whose goal is to acquire a better and more thorough insight into the state and possibilities of both the students and the class in the competence development process. The teaching process is the basic area of teacher’s activity, in which the teacher, in cooperation with the students, fulfills the set curricular goals. Since today’s demands of society, but also of the labour market require from the school and the teacher a constant competence development, every teaching activity of the teacher ought to be directed and marked by the teaching strategy as a long-term planned and structured activity whose aim is to use each teaching unit in order to achieve the set goals. It is by performing initial diagnostic procedures that the teacher can be provided with the acquisition of a wide range of data which he/she can and should use strategically for the teaching process to be organized in such a way as to insure for the teacher and the student a more efficient and quicker achievement of the set goals.

Cilj ove knjige, kako navode autori, jest osposobiti učitelje znanjem i alatima koje nude brojna teorijska i praktična istraživanja, a na temelju kojih se mogu mijenjati, unaprjeđivati i prilagođavati nastavna djelovanja s ciljem poboljšavanja učenikovih postignuća. Kako bi poslužio ostvarenju navedenoga cilja, sadržaj knjige obiluje promišljanjima nastavne prakse i nudi široku lepezu specifičnih postupaka refleksivnog praktičara oslanjajući se na pitanja o točno određenim dimenzijama učinkovita planiranja nastavnog procesa.

Školska kultura definira se kao relativno trajna kvaliteta školske sredine koja utječe na ponašanje njezinih članova i tako određuje sveukupnost načina življenja škole (Domović, 2004). U toj kulturi didaktička kultura, kao područje očitovanja školske kulture, nalazi na svoje područje proučavajući sve ono što dolazi u izravan ili ne, doticaj s procesom obrazovanja i nastave. Slijedeći postavke i usmjerenja kurikuluma, zakona i strategija te ostalih akata koji nedvosmisleno ističu potrebu da se kroz školski i nastavni proces, dijete-učenik dovede do samostalnosti u kojoj će iskazivati dugo razvijanu kompetentnost, ovaj rad usmjerava se na interpersonalne-suradničke-timske odnose potrebne za kvalitetno participiranje u osobnoj i društvenoj dimenziji života ali i svijetu rada pojedinca a koje su nastale kao produkt izravnog rada u nastavi. Budući da suradništvo danas predstavlja jednu od potrebnih kompetencija za hvatanje u korak s društvenim, tehnološko-tehničkim i inim drugim naprecima, u radu su prikazani i interpretirani rezultati istraživanja koji su se odnosili na uporabu socijalnih oblika rada u nastavi. Socijalni oblici rada u nastavi, misleći pritom na rad u paru i rad u skupini predstavljaju osnovu za suradništvo te potencijal za stvaranje timskog oblika rada. Ovi socijalni oblici, ukoliko su pravilno isplanirani, strukturirani te primijenjeni na one teme kod kojih učenici uviđaju svrhovitost primjene, neupitno dovode do porasta njihova interesa i motivacije, ali i do stvaranja kohezivnijih i kvalitetnijih međuodnosa. Dobiveni podatci interpretirani su te je ponuđena nova perspektiva na trenutnu usmjerenost učitelja predmetne nastave za korištenje onih socijalnih oblika rada u nastavi koji izravno omogućavaju razvoj timskog rada koji danas u najvećoj mjeri oslikava kvalitetu i tendencije suvremene škole i nastave.

This paper focuses on the issue of the teaching process in multicultural school environment with an emphasis on the social component from the perspective of students. Teaching as an organized process of active partnership and acquisition of knowledge is the most systematic and the most organized way of educational process. It is based on the principles of cultural pluralism and implies mutual understanding, tolerance and dialogue, experience and penetration of different cultural features.Given the width and breadth of the definition of teaching, the theoretical and the empirical part of the paper are focused on the study of the social aspects of teaching exclusively. Above mentioned aspect is determined and operationalized through the personality development, development of peer relations, development of tolerance, non-violent conflict resolution procedures, the feeling of success, developing positive cooperative relationships, student satisfaction, creativity, value of respect and intercultural communication. The paper is a part of the scientific project Curriculum of social competences and relationships in school.

Danas, nastavni proces treba biti pomno promišljen, organiziran i usustavljen, ali i dovoljno fleksibilan kako bi odgovorio na neplanirane zahtjeve učenika, sadržaja ili okoline. Budući da je zahtjeva mnogo, djelovanje učitelja treba biti vođeno nastavnom strategijom te usmjereno k poticanju cjelovitog razvoja osobnosti i stvaranju kompetentnosti. Jedna od traženih kompetentnosti jest i ona socijalna, čije su norme i određenja izvedene iz zahtjeva koje demokratsko društvo stavlja pred svoje građane. Odgovornost za njihov razvoj preuzima i škola kao institucija društva, koja kroz djelovanje svih školskih subjekata razvija učenički kapital. Pritom se prije svega oslanja na učitelja kao prijenosnika vrijednosti, znanja, vještina, kulture i sl. osiguravajući mu potrebe resurse i pružajući mu različite modalitete djelovanja u interakciji s učenicima unutar nastavnog procesa. Stoga je ispitivanje i utvrđivanje međusobne povezanosti nastavnih strategija (viđenih kao skupa više kategorija nastavnih djelovanja usmjerenih k dostizanju zadanog kurikulumskog cilja) i razvoja socijalne kompetencije učenika bio temeljni zadatak ovoga istraživanja. U teorijskom dijelu rada, poslije uvodnih razmišljanja dan je pregled povijesnog razvoja nastavnog procesa radi uvida u brojnost pristupa, teorija, koncepcija i ideja koji ga određuju i koji su kroz povijest utjecali na njegovo oblikovanje. Zatim se pristupilo određenju temeljnih pojmova i eksplikaciji njihove teorijske utemeljenosti unutar pedagogijske znanosti. Nakon što su fenomeni nastavnih strategija i socijalne kompetencije teorijski prezentirani i analizirani bilo je potrebno njihovo povezivanje. Kao poveznica nastavnog djelovanja i razvoja kompetentnosti učenika nedvojbeno se javlja kompetentnost učitelja. Stoga su prezentirane i analizirane kompetencije učitelja potrebne za primjereno nastavno djelovanje u cilju razvoja socijalne kompetencije učenika. Empirijski dio imao je zadaću odgovoriti na postavljena istraživačka pitanja i utvrditi nastavno-strateška djelovanja učitelja s ciljem razvoja socijalne kompetencije učenika. Stoga su ispitani stavovi učitelja o primjeni više kategorija nastavnog djelovanja, kao i njihova percepcija mogućnosti razvoja socijalne kompetencije učenika koju pružaju škola, predmetni kurikulum i učenik. Rezultati istraživanja potvrdili su kako postoji međusobna povezanost primjene različitih nastavnih djelovanja i razvoja socijalne kompetencije učenika.

Knjiga Jonathana Tummonsa Curriculum studies in the Lifelong Learning Sector djelo koje će pomoći u razumijevanju i rasvjetljivanju kurikulumske problematike. Autor svakom čitatelju daje sve potrebne upute kako kurikulumski pristupiti svome djelovanju te kako najkvalitetnije i najbrže ostvariti zadane ciljeve.

Rad analizira razinu kvalitete integracije osoba s posebnim potrebama među studentima Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Budući da na ovom fakultetu nema osoba smanjene intelektualne sposobnosti, a ne vodi se evidencija o osobama s poremećajima u ponašanju te o darovitim osobama, rad je usmjeren na analizu kvalitete integracije osoba s invaliditetom. Analiza se odnosi na više područja vezanih za djelovanje i način života studenata s invaliditetom. Obrađuju se zakoni vezani za upis studenata, njihov status tijekom studija te se donose njihovi zahtjevi za unaprjeđenjam kvalitete. Također se iznose smjernice za uspješno djelovanje i rad sa studentima s raznim oštećenjima (vida, sluha, motorike...). Rad završava pregledom djelovanja Ureda za studente s invaliditetom te dviju udruga studenata s invaliditetom

Svrha ovoga rada jest prikazati socijalnu komunikaciju među učenicima kao bitnu sastavnicu života učeničke populacije te ukazati na njezinu bit, čimbenike i važnost. Naime, socijalna komunikacija među učenicima bitna je odrednica razvoja osobnosti. Stoga se postavlja zahtjev temeljite analize i proučavanja svih njezinih čimbenika, kako bi se točnije definiralo i unaprijedilo učeničku komunikacijsku kompetenciju. Socijalna komunikacija sasvim je prirodan oblik ljudskoga življenja, socijalni odnos među ljudima, proces koji se javlja svakodnevno, namjerno i nenamjerno, u različitim oblicima, na različite načine i različitim stilovima. Svrha socijalne komunikacije jest primiti i prenijeti informacije, misli, stajališta, ideje.... Ovaj rad predstavlja upravo te oblike, načine i stilove komuniciranja, tipove komunikacije među učenicima, rodne razlike koje se javljaju među učenicima i učenicama u samome poimanju komunikacije, što su i kako se razvijaju socijalne kompetencije. Na kraju se prikazuje važnost socijalnih kompetencija u kurikulumu institucije škole.

Prikaz časopisa Civilno društvo, br.23, 2010. Tematski broj Prava djeteta i prava roditelja u kojemu se govori o značaju Konvencije o pravima djeteta, zlostavljanju, zanemarivanju i napuštanju djece, kreativnosti itd.

U radu se razmatra kohezivnost školskog razreda i mogući pristup u njezinu postizanju u kontekstu interkulturalizma koji implicira dijalog, otvorenost, dinamiku i perspektivu. Interkulturalni odnosi u razredu temelje se na komunikaciji i interakciji učenika, uspoređivanju mišljenja, ideja i kultura. Svaki pojedinac stječe i zauzima određeni položaj i status unutar razreda, primjeren kvalitetnom odrastanju, unatoč teškoćama koje mogu biti izazvane činjenicom da je školski razred skupina učenika samo podjednake kronološke, obrazovne, socijalne i emocionalne dobi. Najrazličitiji utjecaji kultura javljaju se u školskom razredu. Stoga on treba biti utemeljena na interkulturalnim odnosima, jer oni omogućavaju suočavanje, komunikaciju, međusobno upoznavanje i vrednovanje, razmjenu vrijednosti, modela, načina i stilova života, te društveno-etičko poštivanje. U složenim i isprepletenim odnosima unutar školskog razreda učenici utječu na rezultat dimenzije odnosa, odnosno na procjenu uključenosti pojedinca u školski razred i intenzitet u kojem jedni druge prihvaćaju, podržavaju i pomažu. Izvor kohezivnosti školskog razreda jesu motivi učenika koji se mogu zadovoljiti u razredu i učinci kohezivnosti na njihovu uključenost u školski razred.

Učenički domovi su srednjoškolske odgojno–obrazovne ustanove u kojima se u sklopu odgojno–obrazovnih programa za odgajanika osigurava i primjereni boravak, smještaj i prehrana tijekom pohađanja srednjoškolskog obrazovanja. Opći cilj pedagoga u takvoj ustanovi je unaprijediti odgojno–obrazovni rad, pomoći afirmirati i emancipacirati odgajanika, njegov profesionalni razvoj te doprinos kvaliteti životne i radne zajednice doma

Današnje vrijeme zahtjeva proučavanje oblika komunikacije među učenicima, kako bi spoznali njih, kako bi im se mogli približiti te naći nove načine za uspostavljanje boljih odnosa kao preduvjeta za razvoj njihovih potencijala. Škola je postala mjesto gdje učitelji slabo poznaju svoje učenike, gdje je masovnost zamijenila prisnost gdje se znanje suhoparno iznosi a učenici bez razmišljanja i uvida u značenje pamte i reproduciraju. Shvativši kako, o čemu i putem čega učenici komuniciraju moći ćemo prilagoditi svoja ponašanja, te se približiti toj generaciji intrigirajućih kreativaca.

U ovom radu pozornost je usmjerena na značajke procesa cjeloživotnog učenja, kao obrazovni zadatak svakog nastavnika, u razvoju kompetentnog znanja i kreativnog nastavnog umijeća. Posebno se razmatra artikuliranje stručno-profesionalnog usavršavanja nastavnika u sustav cjeloživotnog obrazovanja radi razvoja kompetencija nužnih za djelotvorno ostvarivanje procesa poučavanja i učenja. Izlažu se osnovne značajke usmjeravanja i uklapanja nastavnika u organizirani, sustavni i koordinirani proces cjeloživotnog učenja radi osuvremenjivanja i poboljšavanja kompetentnog znanja i kreativnog nastavnog umijeća koje se ogleda u osposobljenosti za suvremeno poimanje organizacije i realizacije odgojno – obrazovnog procesa, odnosno, u mijenjanju i usavršavanju cjelokupnog odgojno – obrazovnog procesa dajući mu novu kvalitetu i nove uvide u poučavanje i učenje. Općenito, profesija nastavnika promatra se kao kontinuirano oblikovanje osobne profesionalnosti temeljene na principima cjeloživotnog učenja.

U radu je proračunana poslovna zgrada smještena u Zagrebu, dimenzija 13, 9*52, 8 m. Zgrada se sastoji od 9 etaža. Nosivu konstrukciju zgrade čine armiranobetonske ploče, oslonjene na armiranobetonske okvire i zidove. Zgrada je temeljena na temeljnoj ploči.

Svrha ovoga rada jest prikazati informacijsko-komunikacijsku tehnologiju kao sastavni dio Nacionalnog kurikuluma. Naime, Nacionalni kurikulum, trenutačno u nas vrlo aktualna pedagoška tema, donosi odmak od starih, državno propisanih nastavnih planova i programa, te se okreće pitanju cilja i ishoda kroz kompetencije. Želi se, zapravo, reći što učenik određene dobi može i treba znati, koje vještine, sposobnosti i stavove treba i može razviti u određenim životnim i školskim razdobljima. Na tragu navedenoga, prikazat ćemo razloge uvođenja informacijsko-komunikacijske tehnologije u Nacionalni kurikulum, mogućnosti koje nudi kao zaseban predmet te kao međupredmetno područje u razvoju ključnih kompetencija potrebnih pojedincu za aktivno, kreativno i odgovorno participiranje u današnjem društvu. Korištenje informacijsko-komunikacijske tehnologije u stjecanju i razvijanju kompetencija za cjeloživotno obrazovanje ima vrlo važnu ulogu u osposobljavanju učenika za cjeloživotno učenje i djelovanje u društvu znanja.

Diplomski rad donosi pregled rada ustanove 'Majčino selu' u Međugorju (BiH) kao osvrt na religioznu pedagogiju i psihoterapiju. Srž rada čine poglavlja koja daju teorijski uvod te prezentiraju rad Ustanove, njenu povijest, osnutak, osnivača, organizaciju i organizacijske jedinice. Također se donosi pregled sličnih ustanova na području Republike Hrvatske te se iznose svjedočanstva štićenika Ustanove.

Cilj ovog diplomskog rada jest istražiti važnost zadovoljstva učenika srednje škole nastavom ruskog jezika. Mnogo se autora bavilo temom zadovoljstva učenika raznim aspektima nastave te je proveden velik broj istraživanja na istu temu. Istraživanje se temelji na grupnom intervjuu koji je proveden s učenicima srednje škole. Dobiveni je materijal potom obrađen i kategoriziran. Namjera ovog istraživanja jest pružiti uvid u potrebe učenika. Najveća je pažnja pridana sljedećim aspektima nastave: nastavnim metodama (to jest, njihova raznolikost primjene), razrednom ozračju (kroz odnos među učenicima) te odnosu nastavnika prema učenicima (s naglaskom na nastavnikovu fleksibilnost, razumijevanje i podršku). This paper aims to research the importance of high school student satisfaction with Russian language lessons. Many authors have researched student satisfaction regarding various aspects of teaching, and several studies have been conducted on the same topic. This study is based on a group interview conducted with high school students. The obtained material was then processed and categorized. The purpose of this study is to provide insight into the needs of students. The greatest attention was paid to the following aspects of teaching: teaching methods (their variety of applications), class atmosphere (through the relationship with students) and the teacher's relationship with students (with an emphasis on the teacher's flexibility, understanding and support).

Svijet je 2019. godine pogodila pandemija respiratorne bolesti COVID-19 koju uzrokuje koronavirus SARS-CoV-2. Budući da se bolest vrlo brzo širila, poduzimane su različite mjere socijalne distance kako bi se to spriječilo. To se odrazilo i na aspekt obrazovanja gdje je ubrzo nakon proglašenja pandemije klasična kontaktna nastava zamijenjena nastavom na daljinu. Tada su se učitelji i učenici vrlo brzo morali snaći u nastavnom obliku odgojno-obrazovnog procesa koji nisu do tad prakticirali. Takav je oblik nastave, između ostalog, od nastavnika zahtijevao posjedovanje različitih informacijsko-komunikacijskih kompetencija. U tom se periodu počelo malo više razmišljati i opterećenosti samih nastavnika. Ovaj se rad bavi opterećenošću učitelja i nastavnika Hrvatskog jezika koji su i prije pandemije imali širok opseg posla, a koji je dolaskom pandemije bolesti COVID-19 postao još složeniji. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati koliko su učitelji i nastavnici Hrvatskog jezika za vrijeme nastave na daljinu zaista bili opterećeni. Opterećenost se učitelja i nastavnika Hrvatskog jezika ispitivala kroz kategorije samoprocjene vlastitih kompetencija te opterećenosti nastavnim (pripreme za nastavu, izvedbu nastave, vrednovanje učenika) i nenastavnim radnim zadacima. Dobiveni rezultati uspoređivani su s obzirom na spol, mjesto rada (osnovna ili srednja škola) i radni staž. Rezultati ovog istraživanja pokazali su da su učitelji i nastavnici Hrvatskog jezika u vrijeme pandemije COVID-19 bolesti, tj. nastave na daljinu bili veoma opterećeni – i nastavnim i nenastavnim radnim zadacima, bez obzira na to što vlastite kompetencije procjenjuju visokima. Uspostavilo se kako su žene opterećenije od muškaraca te osobe s manje radnog staža opterećenije od onih s više godina radnog staža. Razlike u opterećenosti učitelja Hrvatskog u osnovnim školama od nastavnika Hrvatskog u srednjim školama nisu zamijećene. In 2019, the world was hit by the pandemic of the respiratory disease COVID-19, which is caused by the SARS-CoV-2 coronavirus. Since the disease spread very quickly, various social distancing measures were taken to prevent it. This was also reflected in the aspect of education, where shortly after the declaration of the pandemic, classic contact classes were replaced by distance classes. At that time, teachers and students had to find their way very quickly in the teaching form of the educational process, which they had not practiced before. Such a form of teaching, among other things, required the teacher to possess various information and communication competencies. In that period, we started to think a little more about the workload of the teachers themselves. This paper deals with the workload of teachers of the Croatian language, who even before the pandemic had a wide scope of work, which became even more complex with the arrival of the COVID-19 pandemic. The aim of this research was to examine how much the teachers of the Croatian language were really burdened during distance learning. The workload of teachers of the Croatian language was examined through the categories of self-assessment of their own competences and workload with teaching (preparation for teaching, performance of teaching, evaluation of students) and non-teaching work tasks. The obtained results were compared considering to gender, place of work (primary or secondary school) and length of service. The results of this research showed that teachers of the Croatian language during the COVID-19 pandemic, i.e. distance learning, were very burdened - both with teaching and non-teaching work tasks, regardless of the fact that they rate their own competencies as high. It turned out that women are more burdened than men, and people with less work experience are more burdened than those with more years of work experience. Differences in the workload of Croatian teachers in primary schools compared to Croatian teachers in secondary schools were not noticed.

Pandemija COVID-19 promijenila je funkcioniranje društva u cjelini i svih njegovih aspekata. Virus se brzo prenosio bliskim kontaktom te su uvedene restrikcije u cijelom svijetu zbog potrebe obuzdavanja širenja virusa. To je značilo restrikcije u susretima s drugim ljudima, zatvaranje dućana, odgojno-obrazovnih ustanova, te zabrana napuštanja mjesta prebivališta ili boravišta bez valjanog razloga. Niti Republiku Hrvatsku nisu zaobišle restrikcije i nov način funkcioniranja društva. Najveća promjena za sve bio je prelazak nastave na daljinu 2020. godine. Prelazak na nastavu na daljinu povećao je radno opterećenje svih sudionika odgojno-obrazovnog sustava, pa tako i stručnih suradnika pedagoga, a ovaj rad bavi se upravo time. Cilj istraživanja ovog rada bio je ispitati i utvrditi stavove stručnih suradnika pedagoga u osnovnim školama o nastavi na daljinu i njihovom opterećenju tijekom tog perioda. Istraživao se stupanj potpore, opterećenja stručnih suradnika pedagoga i uspješnosti komunikacije s ostalim sudionicima odgojno-obrazovnog procesa te pripremljenost uvjeta za rad od kuće. Rezultati istraživanja pokazali su da su stručni suradnici pedagozi bili značajno opterećeni nastavom na daljinu te da je rad od kuće zahtijevao cjelodnevnu dostupnost svih sudionika odgojno-obrazovnog procesa bez obzira na radno vrijeme. Ispitanici su svjesni kako je nastava na daljinu bila nužna, ali zbog brojnih nedostataka i nemogućnosti ispunjavanja obrazovnih i odgojnih mogućnosti nastave ne vide je kao dobru opciju za učenike. COVID-19 pandemic has changed the functioning the society as a whole and the functioning of all its aspects. The virus is quickly transmitted through close contact and restrictons were introduced all over the world due to the need to contain the spread of the virus. That meant restrictions on meeting other people, closing shops, educational institutuions, and teh ban on leaving the place of residence without a valid reason. Restrictions and the new way of functioning of society did not bypass the Republic of Croatia. The biggest change for everyone was the transition to distance learning in 2020. The transition to distance learning has increased the workload of all participant sin the educational system, including pedagogues, and this paper deals with exactly that. The aim of the research of this paper was to examine and determine the views of pedagogues in primary schools about distance learnig and their workload during that period. The reserch examined the level of support, the workload of pedagogues and the success of communication with other participant sin the educational process, as well as the preparation of conditions for working from home. The results showed that pedagogues were significantly burdened by remote teaching and that working from home required all-day availability for all participant sin the educational process, regardless of working hours. Most believe that distance learning was necessary, but due to numerous shortcomings and the impossibility of meeting the educational possibilities, they do not see it as a good option for students.

U današnjem društvenom kontekstu stremi se što većoj kompetentnosti i konkurentnosti u svijetu rada što se odražava i na obrazovni kontekst u kojem se velik naglasak stavlja na školske ocjene. Mnogi roditelji stvaraju pritisak svojoj djeci jer žele da budu izvrsna u svim područjima, žele da upišu fakultet, i u skladu s time, žele da imaju što bolje ocjene. Funkcija ocjena je da svojom brojčanom vrijednošću reprezentiraju određeno znanje. Međutim, one ne mogu u potpunosti biti pouzdane, a jedan od razloga je taj što su njihovi mjerni instrumenti ljudi, odnosno nastavnici koje karakterizira nemogućnost potpune i isključive objektivnosti. Navedeni fenomen polazište je ovoga rada koji ima za cilj utvrditi učeničke stavove o subjektivnom ocjenjivanju nastavnika u negativnom smislu, i to pri usmenim provjerama znanja. Subjektivno ocjenjivanje u negativnom smislu podrazumijeva učenički doživljaj nepravde, odnosno interpretaciju učenika da su dobili nižu ocjenu od smatrano zaslužene i da je njihovo znanje podcijenjeno. Uzorak empirijskog istraživanja čine maturanti iz raznih dijelova Hrvatske, njih 291 te se ispituje njihovo iskustvo sa subjektivnim ocjenjivanjem tijekom perioda srednjoškolskog obrazovanja. Analizom podataka prikupljenih pomoću online ankete, utvrđeno je da se gotovo svaki učenik u nekom trenutku susretao sa subjektivnim ocjenjivanjem te da su djevojke češće subjektivno ocijenjene u odnosu na mladiće. Dominantnim faktorima subjektivnosti, učenici smatraju faktore koji ovise o nastavniku, od kojih je najučestaliji faktor osobna jednadžba, potom halo efekt, zatim pogreška kontrasta pa tehnika provjeravanja i ocjenjivanja. Pokazalo se da iz takvih subjektivno-podcjenjujućih ocjena proizlazi nezadovoljstvo, smanjuje se motivacija za nastavnim predmetom te učenici negativnije doživljavaju predmetnog nastavnika. In today's social context we strive for great competence and competitiveness in the business world which is also reflected in the educational context in which great emphasis is placed on school grades. Many parents put pressure on their children wanting them to excel in all areas, to enter college and, accordingly, wanting them to have the best possible grades. The function of grades is to represent certain knowledge with their numerical value. However, they cannot be completely reliable and of the reasons is that their measuring instruments are people, i.e. teachers who cannot be completely and exclusively objective. The aforementioned phenomenon is the starting point of this paper, which aims to determine students' attitudes towards teachers subjective grading in a negative way, when it comes to oral exams. Subjective grading in a negative way implies the student's experience of injustice, i.e. student interpretation of receiving a lower grade than the one he/she thinks he/she deserves and underestimation of their knowledge. The sample of the empirical research consists of 291 high school graduates from various parts of Croatia and examination is about their experience with the subjective grading during the period of secondary school education. By analyzing the data collected using an online survey, it was determined that almost every student encountered subjective grading at some point and that girls were more often subjectively graded compared to boys. The students consider the dominant factors of subjectivity to be factors that depend on the teacher, of which the most frequent factor is the personal equation, the second one is the halo effect, then the contrast error and the last one is the examination and grading technique. It has been shown that such subjectively-underestimating grades result in dissatisfaction, the decreasing in motivation for the subject and the changing in students perception of the subject teacher in a negative way.

Gledajući kroz povijest napredak tehnologije i znanosti promijenio je način ljudskih života. Iako je njime unaprijeđena kvaliteta čovjekova života, isti je rezultirao mnogim problemima u prirodi. Uvidom u već nastale posljedice uzrokovane uništavanjem prirode, dolazi do porasta interesa za zaštitu okoliša i održivi razvoj. Kako bi se obje stavke ostvarile, potrebno je razvijati ekološku svijest koja se smatra preduvjetom za rješavanje prisutnih ekoloških problema. Nezanemarivu ulogu u razvoju ekološki osviještenosti imaju ekološki odgoj i obrazovanje koji se u RH provode tijekom predškolskog, osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja. Uz spomenuto, postoje programi koji se mogu implementirati u školstvo, a stavljaju poseban naglasak na važnost provedbe odgoja i obrazovanja za okoliš. Primjer takvog programa međunarodni program Ekoškola koji za cilj ima implementaciju odgoja i obrazovanja za okoliš u sve dijelove odgojno-obrazovnog sustava te u svakodnevni život svih sudionika. Kako je razvoj ekološke svijesti nužna komponenta u ekološkom djelovanju, ovaj rad za cilj ima ispitati ekološku osviještenost učenika 8.razreda ekoškola. Istraživanjem u ovom radu pokušavamo dobiti uvid u znanja, stavove i navike o okolišu koje učenici ekoškola imaju i prakticiraju. Istraživanje se provelo postupkom online anketiranja, a uzorak je sastojao 124 učenika i učenica 8. razreda škola na području Grada Zagreba, pri čemu je nužno bilo da škola ima aktivan status ekoškole. Analiza rezultata istraživanja je pokazala da učenici ekoškola većinom pokazuju visku razinu znanja, pozitivnih stavova i proekološkog ponašanja, no i na to da ima mjesta za napredak u svim područjima. Looking throughout history, the improvement of technology and science has changed the way people live. Although it improved the quality of human life, it resulted in many problems in nature. With an insight into the already created consequences caused by the destruction of nature, there is an increase in interest in environmental protection and sustainable development. In order to achieve both, it is necessary to develop environmental awareness, which is considered a prerequisite for solving the present environmental problems. Ecological upbringing and education, which are in the Republic of Croatia, implemented during preschool, elementary and high school education, play a significant role in the development of environmental awareness. In addition to the above, there are programs that can be implemented in schools, which place special emphasis on the importance of environmental education. An example of such a program is the international Eco-school program, which aims to implement environmental education in all parts of the educational system and in the daily life of all participants. As the development of ecological awareness is a neccesity in ecological action, the aim of this paper is to examine the ecological awareness of 8th-grade eco-school students. Through this research in this paper, we try to get an insight into the knowledge, attitudes and habits about the environment that students of eco-schools have and practice. The research was conducted using an online survey, and the sample consisted of 124 male and female students of the 8th grade of schools in the area of the City of Zagreb, where it was necessary that the school had an active eco-school status. The analysis of the research results showed that the students of eco-schools mostly show a high level of knowledge, positive attitudes and pro-environmental behavior, but also that there is room for improvement in all areas.

Pošto je godine 2019. donesen „Kurikulum za nastavni predmet Hrvatski jezik za osnovne škole i gimnazije u Republici Hrvatskoj”, Ministarstvo znanosti i obrazovanja raspisalo je Javni poziv za podnošenje prijave za odobravanje korištenja udžbenika u školi i uvrštavanje udžbenika u „Katalog odobrenih udžbenika” za školske godine 2019/2020, 2020/2021. i 2021/2022, između ostaloga i za udžbenike hrvatskoga jezika usklađene s „Kurikulumom”. Tema ovoga diplomskog rada jesu gimnazijski udžbenici hrvatskoga jezika prije i nakon reforme, točnije stari udžbenici „Fon-Fon” (izdanja od 2015. do 2017) i novi udžbenici „Fon-Fon” izdavača Profil Klett usklađeni s „Kurikulumom” (izdanja od 2019. do 2021). Prvi, teorijski dio diplomskog rada sastoji se od dviju većih cjelina. Prva je posvećena udžbeniku kao odgojno-obrazovnom sredstvu (određenju pojma, didaktičko-metodičkom oblikovanju, vrstama udžbenika, Zakonu o udžbenicima, Udžbeničkom standardu). Druga se bavi odnosom nastavnog plana i programa te kurikuluma, daje kratak prikaz kurikularne reforme u RH te se uspoređuje „Program hrvatskoga jezika za gimnazije” (1994) i „Kurikulum” (2019) s različitih aspekta. Empirijski dio donosi tijek i rezultate istraživanja, analizirajući koncepcijska obilježja udžbenika, zastupljenost tekstova pojedinih funkcionalnih stilova i tipove zadataka za ponavljanje i vježbu s obzirom na njihovu usmjerenost na učenika i poticanih jezičnih djelatnosti. "Curriculum for the subject Croatian language for primary schools and gymnasiums in the Republic of Croatia" passed in 2019, so the Ministry of Science and Education has issued a public call for applications for approval of the use of textbooks in schools and inclusion of textbooks in the "Catalog of Approved Textbooks" for school years 2019/2020, 2020/2021 and 2021/2022, including new Croatian language textbooks. The topic of this thesis is high school textbooks of the Croatian language before and after the reform, more precisely the old textbooks "Fon-Fon" (editions from 2015 to 2017) and new textbooks "Fon-Fon" (editions from 2019 to 2021). The publisher is Profil Klett. The first, theoretical part of the thesis consists of two main chapters. The first chapter is dedicated to the textbook as an educational tool (definition of the term, didactic-methodical design, types of textbooks, the legal documents). The second part deals with the relationship between the former curriculum (Croatian: "nastavni plan i program") with the new curriculum, gives a brief overview of curricular reform in the Republic of Croatia, and compares the old "Croatian Language Curriculum for Gymnasiums" (1994) and the new "Curriculum" (2019) from different aspects. The empirical part brings the course and results of the research, analyzing the conceptual features of the textbook, the representation of the texts of the different functional styles and types of tasks for repetition and exercise concerning their focus on students and stimulated language activities.