Search

U knjizi se obrađuje crkva-špilja sv. Ante Opata u kanalu sv. Ante na rijeci Krki. U prvom dijelu knjige istražuje se štovanje sv. Ante Opata na istočnom Jadranu, te donose povijesni izvori o špilji sv. Ante. Nakon opisa lokaliteta, autori u knjizi analziraju sačuvane kamene elemente crkve (kamenicu, bočni oltar, glavni oltar, dvije glave, predromanički ulomak). U zasebnom poglavlju analizira se razdoblje 1. patronata, onog obitelji Soppe Papalić, te potom 2. patronata, obitelji Draganić Vrančić. Slijedi poglavlje posvećeno šibenskim pustinjacima, s naglaskom na pustinjake špiljske crkve sv. Ante. Posebna pažnja posvećena je istraživanju grobova pronađenih u špilji tijekom arheoloških istraživanja, te kada je riječ o ljudskom osteološkom materijalu - demografskim karakteristikama i patološkim promjenama utvrđenim na iskopanom materijalu. Posljednji dio knjige posvećen je razdoblju od 1929. do recentnog vremena kada je špilja funkcionirala kao bunker. Ukratko, špilja sv. Ante sa svojim neposrednim okolišem "iznimno je zanimljiv lokalitet duge i kompleksne povijesti koji na jednom mjestu objedinjuje više aspekata spomeničke baštine: od prirodnog speleološkog objekta, preko crkve, eremitorija i lazareta, do vojnog punkta".

Tijekom travnja 2021. godine Institut za arheologiju i Muzej grada Šibenika nastavili su arheološka istraživanja lokaliteta Mukoše kraj Goriša. Riječ je o višeslojnom lokalitetu nastalom urušenjem gornjeg dijela nekog kamenom zidanog objekta impozantne veličine. Jedinstven tlocrt čini pravokutnik s po jednom apsidom na svakoj strani, osim na istočnoj na kojoj su se nalazile dvije apside. Kad je objekt već bio urušen i sličan gomili, u kasnom srednjem vijeku, u njegovom se kutu nalazila promatračnica. Za sada najviše možemo reći tek o završnoj fazi ovog lokaliteta, o vremenu kada je objekt pretvoren u gomilu bio odabran za mjesto pokopavanja. Radiokarbonske nalaze odabranih grobova ove pokope smještaju unutar 16. stoljeća, Upravo se u drugoj četvrtini 16. stoljeća, nakon što je šibensko zaleđe duže vrijeme bila ničija zemlja ispražnjena od stanovništva, na šire područje Goriša doseljava novo stanovništvo – Morlaci kršćani. Oni prvo počinju koristiti već neko vrijeme napuštene posjede, a potom za pokapanje odabiru najbližu lokaciju iz koje su virili čvrsti zidovi vjerujući da je riječ o crkvi, posvećenom tlu., In April 2021, the Institute of Archaeology and the Šibenik Town Museum continued the archaeological excavations at the Mukoše site near Goriš. This multi-layered site was created by the collapse of the upper part of a stone building of imposing size. The unique ground plan consists of a rectangle with one apse on each side, except for the eastern side, where there were two apses. When the building had already collapsed and was similar to a cairn, in the late Middle Ages, it had a watchtower on a corner. For now, most of what we can say concerns the final phase of the site, when the structure-turned-cairn was chosen for burials. The radiocarbon analyses of selected graves date these burials to the 16th century. In fact, in the second quarter of the 16th century, after the Šibenik hinterland had long been a deserted no-man's land, the wider area of Goriš was settled by a new population: Christian Morlachs. They first moved into properties that had been abandoned for some time, and then chose to conduct their burials at the nearest site with upright solid walls, believing it was a church, consecrated ground.

Tijekom listopada 2020. godine Institut za arheologiju i Muzej grada Šibenika nastavili su 2002. godine prekinuta arheološka istraživanja lokaliteta Mukoše kraj Goriša. Lokalitet, koji je ranije bio tretiran kao gomila promjera oko 35 m i visine do 4 m, pod urušenjem skriva višemetarske ostatke objekta čije vrijeme nastanka, kao ni prvobitna namjena, još uvijek nisu poznati. Osnovu objekta čini pravokutnik veličine oko 18,70 x 19,25 m, koji na jednoj svojoj strani ima dvije manje, a na svim ostalima po jednu veću apsidu. Uočavaju se i unutrašnji zidovi objekta. Kada je objekt već bio urušen, u urušenje su, najvjerojatnije početkom novoga vijeka, bili ukopani brojni grobovi. Glavni cilj ovogodišnjih kraćih istraživanja bio je raskrčiti gusto raslinje izraslo na njemu, steći uvid u tlocrt objekta u mjeri u kojoj je to moguće, istražiti vidljive grobove te sve nacrtno i fotografski dokumentirati., In October 2020, the Institute of Archaeology and the Šibenik City Museum continued the excavation of the site of Mukoše near Goriš that was discontinued in 2002. The site, previously considered to be a tumulus around 35 m in diameter and 4 meters in height, conceals several meters high remains of a structure under the collapsed material, time of origin or the original function of which are still not known. The base of the structure consists of a rectangle around 18.70 x 19.25 m, with two smaller apses on one side and one larger apse on all the other sides. The inner walls of the structure can also be noted. After the structure had already collapsed, multiple graves were buried in the collapsed portion, probably at the beginning of the early modern period. The main goal of this year’s short excavation was to clear out the dense vegetation that had grown on it, gain insight into the floor plan of the structure, to the extent it was possible to do so, excavate visible graves, and document the findings in drawing and photos.

Early medieval cemetery in Vaćani was discovered in 2010. Systematic archaeological excavations started in 2011. So far, 18 graves have been discovered. Most significant are the burials in two late-Antique sarchophagi.

U izlaganju su predstavljena arheološka istraživanja lokaliteta Vaćani-Laluše od 2011. do 2014. godine.

Arheološkim i konzervatorskim istraživanjima pronađena je starija faza tvrđave Barone koja nema organske veze sa sadašnjom arhitekturom tvrđave. Ta ranija, prva faza tvrđave, sagrađena u žurbi 1646. godine, nema sve kvalitete bastionske izgradnje, imala je znatno manju vatrenu moć i bila je tlocrtom manja.

U radu je predstavljena osteobiografija dvaju odraslih muškaraca pokopanih u ranosrednjovjekovnom groblju na položaju Vaćani-Laluše u skradinskom zaleđu. U svrhu rekonstrukcije bioloških karakteristika, ali i socijalnog statusa ovih osoba korišten je multidisciplinarni pristup koji uključuje detaljno proučavanje arheološkog konteksta, datiranje radioaktivnim ugljikom, konvencionalnu bioarheološku analizu kao i analize stabilnih izotopa (ugljik i dušik) i drevne DNA (sekvenciranje nove generacije). Multidisciplinarni pristup omogućio je dobivanje iznimno vrijednih podataka o analiziranim osobama : 1) potvrda o njihovom povlaštenom socijalnom statusu ; 2) točno vrijeme ukapanja ; 3) brojne pojedinosti o biološkim osobinama (spol, starost u trenutku smrti, prisutnost određenih bolesti i ozljeda, detaljna rekonstrukcija prehrane, molekularno određivanje spola i eventualne rodbinske povezanosti). Nažalost, ovakav pristup u proučavanju svakodnevnog života naših davnih predaka u hrvatskoj arheologiji još uvijek je iznimno rijedak. No, vrijednost informacija koje se mogu dobiti kombinacijom ovih analiza je neprocjenjiva i stoga se nadamo da će ovo istraživanje poslužiti kao ogledni primjer za slične analize u bližoj budućnosti.

Ilustrirani arheološki vodič po nalazištu Danilo.

Since the first archaeological finds were found by chance, archaeological excavations at Danilo started in 1951 on the initiative of the director of renewed museum in Šibenik, prof. Frane Dujmović. The first and the most longevous leader of the excavations was Duje Rendić-Miočević. Since then, with shorter and longer breaks, the excavations and conservatory works carried out to date. Besides the academician Duje Rendić-Miočević, in the excavations participated well known experts like Josip i Paola Korošec, Vladimir Mirosavljević, Ivan Marović, Franjo Dujmović, Marin Zaninović, Aleksandra Faber, Marija Šmalcelj, Ivana Iskra Janošić, Zdenka Dukat, Ivan Mirnik, Ante Rendić-Miočević, Ivan Šarić, Zlatko Gunjača, Zdenko Brusić and others. During the campaigns many sites on this area have been investigated dating from prehistory to the middle Ages.

Za razliku od arheološke slike poglavito antičkih, ali dijelom i kasnoantičkih lokaliteta na kojima su predmeti od stakla uobičajena pojava, na ranosrednjovjekovnim lokalitetima istočne jadranske obale i zaobalja oni su više izuzetak nego pravilo. Najčešći ranosrednjovjekovni stakleni predmeti na navedenom području zapravo su perle ogrlica pronalažene razmjerno često kako u grobovima s poganskim osobinama pokapanja, tako i u onima obilježenima kršćanskim ritusom. Međutim, tema ovoga izlaganja biti će iznimno rijetki nalazi staklenih posuda u ranosrednjovjekovnim grobovima s posebnim naglaskom na najnoviji nalaz staklene boce na lokalitetu Laluše u Vaćanima kod Skradina koja se po preliminarnim analizama, ali i s obzirom na kontekst nalaza, može datirati u period 8.-9. stoljeća. Značaj ovog artefakta dodatno osnažuje činjenica da su dosada jedini poznati nalazi ranosrednjovjekovnih staklenih posuda kod nas još samo jedna staklena boca i dvije čaše s groblja Nin – Ždrijac koji su pripisani ranosrednjovjekovnoj produkciji istočnog Mediterana ili sjeverne Italije. Osim tih artefakata, koji su osim uporabne funkcije u tom vremenu zasigurno imali i izraženu statusnu simboliku, u ranosrednjovjekovnim se grobovima na našem području staklo, osim u obliku perlica, susreće samo izuzetno, a u pravilu je riječ o ulomcima rimskog stakla za koje se može pretpostaviti estetska, ali i simbolička funkcija.

Na šibenskom području otkriveno je nekoliko grobalja iz vremena 8. i 9. stoljeća koja pripisujemo novopridošlom slavenskom/hrvatskom stanovništvu. Sustavno je istraženo ono u Dubravicama, a na Lalušama u Vaćanima istraživanja su započela 2011. U radu se donose i nalazi iz Velike Mrdakovice, Piramatovaca i s položaja Grlo u Vaćanima.

Okoliš poluotoka Srime pruža uvjete za niz stručnih i znanstvenih istraživanja na biotehničkim i društvenim područjima. Samo područje Srime nalazi se na jugozapadnoj strani Šibensko-kninske županije i obiluje nizom prirodnih i inih vrijednosti. Prostor obuhvaća različite tipove makije, kamenjarske i šumske vegetacije, združene konsocijacije tipičnih mediteranskih kultura (maslina (Olea europea), vinova loza (Vitis vinifera), badem (Prunus amygdallis) i sl). Stočarsku proizvodnju predvodi ovčarsto, a u novije vrijeme i pčelarska proizvodnja po ekološkim postulatima, koja kao tipična spona biljnih, animalnih i prehrambenih znanosti treba igrati važnu ulogu u prepoznavanju i tipizaciji navedenog prostora. Terenskim istraživanjima pašnih prilika u svibnju, mjesecu u kojem pčele ulaze u pašu, različitim analiziranjem i uzorkovanjem ekološkog meda u kojem prevladavaju livadne biljke poput kadulje (Salvia officinalis) i sl, pridonose botaničko-krajobraznim te prehrambenim znanstveno- stručnim saznanjima. Pašnjačke vrste pripadaju različitim biljnim zajednicama, dok koštuničave vrste nalazimo plantažno, pojedinačno ili kao podivljale u šumskoj vegetaciji, makiji ili suhim pašnjacima kao npr. rašeljka (Prunus mahaleb). S krajobraznog gledišta i uređenja ruralnih prostora, u novije vrijeme poseban osvrt se daje na izvornost i autentičnost biljnih vrsta. U radu će se prikazati i moguća tehnologija uzgoja krajobrazno- vrijednijih taksona (kao npr. od zeljastih vrsta kadulje (Salvia officinalis), smilja (Helichrysum italicum), razne vrste korova kao mogućnost formiranja cvjetnih livada, od drvenastih, pucaljka (Colutea arborescens), badem (Prunus amygdallus), Maraska (Prunus cerasus var Marasca) i sl), kao i njihova primjena u eksterijeru gradskih i ruralnih sredina. Poznavanje biljnog medonosnog i peludnog materijala, pašnih prilika i intenziteta potonjih bitan je preduvjet valorizacije samog terena u suvremenom pčelarenju, kao jednom od najbitnijih čimbenika ovog područja animalnih znanosti. Analitikom meda i peludnim analizama dobivamo empirijske podatke za točno određeni biljni krajobraz i vrste u kome se nalaze. Također, povijesna i etnološka pčelarska građa može doprinijeti u navedenim istraživanjima. Naposljetku, turističkom valorizacijom trebamo vrednovati vrijedne krajobrazne prostore, kroz različite stručne skupove i prezentacije u prirodi, čišćenjem i krčenjem zapuštenih povijesnih građevina, različitih infrastrukturnih oblika i namjena. Navedeni čimbenici će se u radu posebno obraditi.

U članku se na temelju dostupne literature i rezultata arheoloških istraživanja donosi pregled povijesti dalmatinskog maslinarstva od predantičkih vremena do ranoga novog vijeka. Taj je pregled prilagođen prigodi u kojoj se objavljuje te se u njemu autori ukratko osvrću i na povijesna vrela o maslinarstvu otoka i mjesta Murtera.

Srimski poluotok smješten je na jugo-zapadnom dijelu Šibensko-kninske županije. Cjelokupno područje zbog obilja kulturnih, krajobraznih i prirodnih vrijednosti treba s posebnom pažnjom i ljubavlju vrednovati, te valorizirati za buduće generacije. Na položaju Srima-Prižba kod Šibenika istražen je i konzerviran kompleks starokršćanske sakralne arhitekture, jedan od značajnijih na cijeloj istočnoj obali Jadrana. Radi se o dvojnoj bazilici, koja se sastoji od dva objekta nastala u različitom vremenu, a datiramo ih u 6. stoljeće poslije Krista. Svaka je crkva zasebna građevina u čijem se centralnom dijelu nalazi lađa sa svetištem, uokolo koje su pastoforija. Svakako je značajno i otkriće baptisterija (krstionice) u sklopu sjeverne crkve, a unutar kojega je krsni zdenac u obliku latinskog križa. Interesima i stremljenjima za očuvanje ruralnih sredina kroz održivi razvoj posljednjih desetljeća uređenje i zaštita vrijednih krajobraza osim svojih estetskih i ekoloških vrijednosti pruža i ekonomsku valorizaciju kroz turizam na različite načine. U radu će se kroz izradu mjera za očuvanje i oblikovanje krajobraznog prostora prikazati mogućnosti turističke valorizacije objekta i okoliša na održiv i prihvatljiv način. Budući da je krajobraz stoljećima uvijek bio nedjeljiv od starine kroz idejni krajobrazni projekt dat će se preneseno stanje arhitekture tadašnjeg vremena, vodeći naravno pri tom računa i o bilju. S posebnim osvrtom na jednostavnost u dizajnu staro-kršćanske arhitektonsko-krajobrazne forme, dizajnirat će se uz postojeće bilje i novi dijelovi hortikulturnog ruralnog krajobraza, kao npr. gredice s autohtonim aromatičnim, ljekovitim i medonosnim biljem (lavanda, kadulja, smilje, pucalina, ružmarin, buhač i sl.), stabla poput maslina, čempresa, česvina, lemprika i sl). Poradi obogaćivanja turističke ponude kraja dat će se naglasak gastronomiji iz navedenog razdoblja, s posebnim osvrtom na nutritivne vrijednosti.

Okoliš poluotoka Srime, pruža niz stručnih i znanstvenih istraživanja na biotehničkim i društvenim područjima. Samo područje Srime se nalazi na jugo- zapadnoj strani Šibensko-kninske županije i obiluje nizom prirodnih i inih vrijednosti. Prostor obuhvaća, različite tipove makije, kamenjarske i šumske vegetacije, združene konsocijacije tipičnih mediteranskih kultura (maslina (Olea europea), vinova loza (Vitis vinifera), badem (Prunus amygdallis) i sl). Stočarsku proizvodnju predvodi ovčarsto, a u novije vrijeme i pčelarska proizvodnja po ekološkim postulatima, kao tipična spona biljnih, animalnih i prehrambenih znanosti treba igrati važnu ulogu u prepoznavanju i tipizaciji navedenog prostora. Terenskim istraživanjima pašnih prilika svibnja, mjeseca u kojem pčele ulaze u pašu, različitim analiziranjem i uzorkovanjem ekološkog meda u kojem prevladavaju livadne biljke poput kadulje (Salvia officinalis) i sl, pridonose botaničko-krajobraznim te prehrambenim znanstveno-stručnim saznanjima. Pašnjačke vrste pripadaju različitim biljnim zajednicama, dok koštunićave vrste nalazimo plantažno, pojedinačno ili kao podivljale u šumskoj vegetaciji, makiji ili suhim pašnjacima kao npr rašeljka (Prunus mahaleb). S krajobraznog gledišta i uređenja ruralnih prostora, u novije vrijeme poseban osvrt se daje na izvornost i autentičnost biljnih vrsta. U radu će se prikazati i moguća tehnologija uzgoja krajobrazno-vrijednijih taksona (kao npr od zeljastih vrsta kadulja (Salvia officinalis), smilje (Helichrysum italicum), razne vrste korova kao mogućnost formiranja cvjetnih livada, od drvenastih, pucaljka (Colutea arborescens), badem (Prunus amygdallus), Maraska (Prunus cerasus var Marasca) i sl), kao i njihova primjena u eksterijeru gradskih i ruralnih sredina. Poznavanje biljnog medonosnog i peludnog materijala, pašnih prilika i intenziteta potonjih bitan je preduvjet valorizacije samog terena u suvremenom pčelarenju, kao jednom od najbitnijih čimbenika ovog područja animalnih znanosti. Analitikom meda i peludnim analizama dobivamo empirijske podatke za točno određeni biljni krajobraz i vrste u kome se nalaze. Također povijesna i etnološka pčelarska građa može doprinjeti u navedenim istraživanjima. Naposljetku turističkom valorizacijom moramo vrednovati vrijedne krajobrazne prostore, kroz različite stručne skupove i prezentacije u prirodi, čiščenjem i krčenjem zapuštenih povijesnih građevina, različitih infrastrukturnih oblika i namjena. Navedeni čimbenici će se u radu posebno obraditi.

Pregled arheološke baštine Vodica i okolice.

Suhozidi su kao kulturna vrijednost usko vezani za čovjeka i poljoprivredu. Rad obuhvaća i povijest krajobraza u kojem su nastali, uzimajući u obzir i arheološke lokalitete koji svjedoče upravo i o agraru ovog kraja kroz stoljeća, a uvjetovanog upravo krajobrazom. Tijekom minulih godina različiti socijalno‐ekonomski čimbenici nanose im štetu u vidu nebrige i uništenja. Njihova je vrijednost ponajprije u snazi temelja koji oni nose, a to je mukotrpan i krvav rad težaka ovog prostora. Dakle oni imaju važnu kulturološku vrijednost, a onda i onu drugu, krajobraznu. Njihovo značenje je i u promoviranju eko ili agroturizma. Terenskim istraživanjima utvrđeno je stanje pojedinih poljoprivrednih krajobraza sa suhozidima na širem šibenskom području. Stanje suhozidina bolje je u zapuštenim i starijim održavanim maslinicima u odnosu na mlade nasade maslina. Prosječno stanje pri vrednovanju suhozida na širem području Šibenika je vrlo dobro. Bunje predstavljaju tek djelić tradicijske suhozidne gradnje, ali svojom ljepotom i konstrukcijskim rješenjem zaslužuju veliku pažnju. Bunja, skromna i jednostavna, simbol je čovjekovog preživljavanja u prirodi. Bunje su, uz suhozide i gomile, izraz pučko‐ težačkog graditeljstva i kao takve su obogatile lice krša i stvorile prepoznatljivi krajolik. Općenito i najjednostavnijim rječnikom rečeno, bunje su kamene građevine većinom kružnog tlocrta nadsvođene jednostavnom kupolom i zidane suhozidnom tehnikom. Šibensko područje slovi kao područje s najvećim brojem bunja u Dalmaciji. Takvo etnološko bogastvo treba sačuvati i ekonomski valorizirati.

The site of Bribirska glavica is an archaeological site with material remains from the Neolithic to the 20th century. The text presents historical and artistic overview of the site in the popular manner.

Knjiga je podijeljena u dvije zasebne cjeline: prvi dio naslova "Velečasna masline" i drugi dio naslova: "Maslina i maslinovo ulje A-Ž". U prvom dijelu knjige predstavljena je maslina kroz povijest, Legende o maslini, maslina i maslinovo ulje u kulinarstvu i maslina i maslinovo ulje kao ljek. U drugom dijelu knjige obrađeni su svi pojmovi vezani za maslinu i maslinovo ulje leksikografskim načinom prikazivanja pojmova.

Katalog izžbe u Muzeju Grada Šibenika.

U članku je dan sažet prikaz povijesti naseljavanja Bribirske glavice. Prikazana je i povijest arheoloških istraživanja na Glavici te su ukratko opisani najvažniji lokaliteti na samoj Glavici.

xxx