Vrednovanje i mjere očuvanja suhozida i bunja u maslinarskim krajobrazima Šibenika

Suhozidi su kao kulturna vrijednost usko vezani za čovjeka i poljoprivredu. Rad obuhvaća i povijest krajobraza u kojem su nastali, uzimajući u obzir i arheološke lokalitete koji svjedoče upravo i o agraru ovog kraja kroz stoljeća, a uvjetovanog upravo krajobrazom. Tijekom minulih godina različiti socijalno‐ekonomski čimbenici nanose im štetu u vidu nebrige i uništenja. Njihova je vrijednost ponajprije u snazi temelja koji oni nose, a to je mukotrpan i krvav rad težaka ovog prostora. Dakle oni imaju važnu kulturološku vrijednost, a onda i onu drugu, krajobraznu. Njihovo značenje je i u promoviranju eko ili agroturizma. Terenskim istraživanjima utvrđeno je stanje pojedinih poljoprivrednih krajobraza sa suhozidima na širem šibenskom području. Stanje suhozidina bolje je u zapuštenim i starijim održavanim maslinicima u odnosu na mlade nasade maslina. Prosječno stanje pri vrednovanju suhozida na širem području Šibenika je vrlo dobro. Bunje predstavljaju tek djelić tradicijske suhozidne gradnje, ali svojom ljepotom i konstrukcijskim rješenjem zaslužuju veliku pažnju. Bunja, skromna i jednostavna, simbol je čovjekovog preživljavanja u prirodi. Bunje su, uz suhozide i gomile, izraz pučko‐ težačkog graditeljstva i kao takve su obogatile lice krša i stvorile prepoznatljivi krajolik. Općenito i najjednostavnijim rječnikom rečeno, bunje su kamene građevine većinom kružnog tlocrta nadsvođene jednostavnom kupolom i zidane suhozidnom tehnikom. Šibensko područje slovi kao područje s najvećim brojem bunja u Dalmaciji. Takvo etnološko bogastvo treba sačuvati i ekonomski valorizirati.