Search

U doktorskom radu analizira se razvoj dubrovačkog pomorstva u razdoblju monarhističke Jugoslavije te njegova povezanost i utjecaj na dubrovačko gospodarstvo. Razvoj pomorstva promatran je u djelovanju dubrovačkih pomorskih poduzeća, dubrovačke luke Gruž i pomorskih obrazovnih institucija u Dubrovniku (dubrovačke pomorske škole „Nautike“ i Pomorske vojne akademije). Istraživanje je temeljeno na arhivskom gradivu pohranjenom u Državnom arhivu u Dubrovniku, Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu, Arhivu Jugoslavije u Beogradu, onodobnom tisku i relevantnoj literaturi. Dubrovačko pomorstvo je i prije Prvog svjetskog rata imalo značajnu ulogu u gospodarstvu Dubrovnika, a tu je ulogu zadržalo i tijekom međuratnog razdoblja. Međutim, u okvirima monarhističke Jugoslavije uvjeti za razvitak pomorstva bili su nepovoljni s obzirom na nerazumijevanje i nezainteresiranost najviših državnih i političkih krugova za pomorska pitanja. Pored toga, i prilike na globalnoj razini imale su negativan učinak na pomorstvo jer je međuratno razdoblje obilježeno razdobljem Velike gospodarske krize (1929. - 1933.) a kriza u svjetskom brodarstvu započela je neposredno nakon Prvog svjetskog rata i trajala je sve do razdoblja konjunkture, neposredno pred Drugi svjetski rat. Dubrovačka pomorska poduzeća su kao glavni nositelj pomorskih aktivnosti poslovala unutar navedenih okvira te su svojim razvojem pridonijela ukupnom razvoju pomorstva tadašnje države. Poduzeća koja su se isticala uspješnim poslovanjem (Dubrovačka parobrodska plovidba i Jugoslavenski Lloyd) bila su ona koja su uživala potporu vladajućih krugova te su za njihov razvitak djelom zaslužne i državne subvencije. Unatoč svemu, dubrovačko pomorstvo tijekom međuratnog razdoblja bilo je jedan od temelja dubrovačkog gospodarstva zapošljavanjem znatnog broja radno sposobnog stanovništva i ulaganjem kapitala stečenog u pomorstvu u ostale gospodarske djelatnosti. Pomorstvo je ujedno pridonijelo i razvoju dubrovačkog turizma, prije svega kruzing turizma koji se kao specifičan oblik turizma etablirao upravo tijekom međuratnog razdoblja i ostao značajan segment turističke ponude Dubrovnika u 21. stoljeću. The dissertation presents an analysis of the development of maritime affairs in Dubrovnik during monarchist Yugoslavia, as well as their connection to and influence on the economy of Dubrovnik. The development of maritime affairs is considered through the operation of Dubrovnik’s shipping companies, the Port of Gruž, and maritime educational institutions in Dubrovnik (the Nautical School of Dubrovnik “Nautika” and the Naval Academy of Dubrovnik). The research is based on archival material found in the National Archives in Dubrovnik, the Croatian State Archives in Zagreb, and the Archives of Yugoslavia in Belgrade, along with material found in contemporary press and relevant literature. Even before World War I, as well as during the Interwar period, maritime affairs had a significant role in the economy of Dubrovnik. However, the conditions for the development of maritime affairs within the context of monarchist Yugoslavia were unfavourable given the lack of understanding and the disinterest of the highest government and political circles regarding maritime affairs. Furthermore, global circumstances also had a negative impact on maritime affairs; the Interwar period was marked by the Great Depression (1929–1933), while global maritime transport saw its own crisis starting immediately after World War I and lasting until the period of conjuncture preceding World War II. Dubrovnik’s shipping companies established themselves as prominent actors within the local framework, and their contribution to the overall national maritime development was significant. Companies noted for their success in business (Dubrovačka parobrodska plovidba and Jugoslavenski Lloyd) enjoyed the support of the ruling establishment, and the extent of their development can partly be attributed to state subsidies. In spite of all circumstances, maritime affairs were a foundational element of the economy of Dubrovnik during the Interwar period due to their significant impact on the employment rate of the working-age population and the investment of the shipping industry capital in other segments of the economy. Maritime affairs also contributed to the development of tourism in Dubrovnik, primarily with cruise tourism establishing itself as a specific form during the Interwar period and remaining an important part of tourism in 21st century Dubrovnik.

Regulacijom Neretve pod austrijskom upravom od 1881. do 1889. godine povećana je dubina riječnog korita, ali problem održavanja plovnog puta rijekom od ušća Neretve do Metkovića nije bio trajno riješen. Bilo je nužno neprestano i sustavno ulaganje u održavanje dubine plovnosti plovnog puta Neretve. Tijekom Prvog svjetskog rata korito Neretve nije se čistilo od velikih količina nanosnog materijala. Dubina riječnog korita bila je znatno smanjena a većim brodovima bio je ograničen pristup u luku Metković. Održavanje dubine plovnog puta bilo je zapostavljano i nakon 1918. godine. U monarhijskoj Jugoslaviji vlasti u Beogradu nisu bile sklone ulaganjima u pomorstvo, čak ni nužnim ulaganjima potrebnih za održavanje plovnih putova te izgradnju objekata za sigurnost plovidbe i ostale pomorske infrastrukture.Brojni prijedlozi i apeli za regulaciju Neretve upućeni mjerodavnim ministarstvima u Beogradu nisu imali učinka. Naposljetku, izbijanjem Drugog svjetskog rata ponovo nastupa prekid svih radova na redovitom održavanju plovnosti Neretve. Na temelju dokumentacije pronađene u Arhivu Jugoslavije u Beogradu i relevantne literature autori su istražili provedene radove i ulaganja u svrhu održavanja plovnosti Neretve u Kraljevini Jugoslaviji i usporedili prilike na području luke Metković s prilikama u ostalim pomorskim lukama tadašnje države.

Putovanja motivirana kulturnom baštinom pojedinih destinacija prisutna su na Mediteranu od razdoblja starog vijeka do suvremenosti. Kulturne atrakcije koje privlače turiste različite su, počevši od kulturno-povijesne baštine, kulturnih i vjerskih spomenika te ustanova, preko različitih kulturnih znamenitosti, sve do raznih kulturnih manifestacija. Iako je prepoznatljivost Dubrovnika kao turističke destinacije izgrađena tijekom dvadesetih i tridesetih godina dvadesetoga stoljeća, kulturni turizam kao specifčni oblik turizma u Dubrovniku bio je poznat i prije tog vremena. Tako je Festa svetog Vlaha, koja se održava od 972. godine, uz vjersko poprimila i kulturno značenje, a od 2009. postaje zaštićena svjetska nematerijalna kulturna baština. Spomenuta manifestacija je samo jedan primjer kojim je Dubrovnik svojom kulturom, poviješću i tradicijom privlačio turiste daleko ranije od početka Dubrovačkih ljetnih igara 1950. ili snimanja serijala „Game of Trones“ te različitih evenata u staroj gradskoj jezgri Dubrovnika (koja je pod zaštitom UNESCO-a od 1979.). Na temelju arhivske građe, relevantne literature i onodobnog tiska u radu će se analizirati i usporediti pojedina razdoblja razvoja kulturnog turizma u Dubrovniku tijekom 20. stoljeća. Ujedno će se razmotriti prinos kulturnoga turizma razvoju turizma Dubrovnika.

Dubrovnik je bio iznimno atraktivna lokacija za snimanja filmova od početaka kinematografije. Tijekom 1920-ih i 1930-ih u Dubrovniku i Dalmaciji su snimali istaknuti redatelji, boravile poznate europske filmske zvijezde poput Ite Rina, Marike Rök i dr. Snimale su iskusne filmske ekipe tada vodećih europskih kinematografija uz korištenje najbolje filmske tehnike. To je svakako utjecalo na razvoj kinematografije u Hrvatskoj. Brojni Hrvati su sudjelovali na snimanjima a kasnije koristili stečena znanja i vještine. Značaj filmskih snimanja austrijskih i njemačkih produkcija bio je prepoznat a prednosti filma u svrhu turističke promocije bile su značajne. Status poželjne turističke destinacije Dubrovnik je postigao upravo u međuratnom razdoblju. Promociji turizma u Dubrovniku pridonijele su produkcije filmova.

Razvoju dubrovačkoga turizma u međuratnom razdoblju nesumnjivo su pridonijeli dolasci turista iz Austrije i Njemačke. Upravo su austrijski i njemački turisti uvijek bili među najbrojnijim stranim turistima na području pod djelokrugom Saveza za unapređenje turizma Dubrovnika. Zahvaljujući njihovim dolascima i ostvarenim noćenjima, Dubrovnik je imao značajne prihode koji su poticajno djelovali na razvoj njegova gospodarstva. Osim toga, Austrijanci i Nijemci su ulagali u hotelijerstvo i radili na turističkoj promociji Dubrovnika. Na žalost, Drugi svjetski rat prekinuo je tustički zamah, a time i pozitivne učinke turizma na gospodarstvo Dubrovnika.

The authors will present the circumstances in tourism-oriented Dubrovnik and the surrounding area using the tourist magazine Dubrovnik Riviera: Tourist Information Bulletin for the Advertisement of the Dubrovnik Coastline, 1938- 1941 as an example. Its editor-in-chief Zvonimir Goić, writer and tourism industry worker, tried to inform visitors, especially foreigners, about the advantages of visiting the Dubrovnik Riviera through selections of interesting articles and attractive illustrations. Pre-war Dubrovnik distinguished itself through impressive work on the promotion of tourism, primarily by the Union of Associations and Institutions for the Advancement of Foreign Travel which was founded in 1923, only two years after the establishment of the Foreign Travel Department at the Ministry of Trade and Industry of the Kingdom of Serbs, Croats and Slovenes. The analysis of the Dubrovnik Riviera magazine will clarify Dubrovnik's interest in the new and prosperous service industry, as well as analyze the work of prominent individuals in the field of tourism, which ultimately resulted in the establishment of the Archives and the Museum of Tourism at the Sponza Palace (1938), the only museum of its kind in the Kingdom of Yugoslavia.

Prvi svjetski rat (1914.-1918.) donio je velike društvno-političke promjene na globalnoj razini te bitno utjecao na prilike u gradskim sredinama unutar Dalmacije. Krajem listopada središnje političko tijelo Narodno vijeće Države Slovenaca, Hrvata i Srba djelovalo je u iznimno otežanim ekonomsko-političkim okolonostima. Vojno-politički položaj Države SHS od početka njezina postojanja bio je nestabilan. Prilike u Dalmaciji bile su krajnje zabrinjavajuće jer je Italija na istočnoj obali Jadrana okupirala teritorij u većem opsegu od onog definiranog tajnim Lonodonskim ugovorom iz 1915. Dubrovnik je tijekom talijanskog zaposjedanja istočnojadranske obale, nakon sklapanja primirja s Austro-Ugarskom Monarhijom te po završetku Prvog svjetskog rata, ostao u sastavu Države SHS do Prvoprosinačkog akta ujedinjenja, odnosno ulaska u sastav Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca. S obzirom na kaotične prilike uzrokovane talijanskom okupacijom Dalmacije, Narodno vijeće odlučilo je pozvati postrojbe Antante radi osiguranja mira i pravnog poretka na teritoriju države. Antantine vojne snage koje su trebale osigurati mir na južnodalmatinskom prostoru su 13. studenoga 1918. pristigle na šire gradsko područje Dubrovnika. Navedene snage sastojale su se od francuskih mornara s razarača "Kabyle" i srpskog pješaštva iz sastava Moravske divizije. U radu će se temeljem relevantne literature i onodobnog tiska prikazati dolazak srpske vojske i francuske ratne mornarice te istražiti njihov utjecaj na političko-ekonomske prilike u Dubrovniku. Tekođer će se analizirati na koji je način dolazak stranih postojbi bio popraćen u medijima.

Književni povjesničar i političar Milorad Medini bio je gimnazijski profesor, tajnik Trgovačko- obrtničke komore u Dubrovniku te urednik novina Crvena Hrvatska. U Medinijevu opusu dominiraju teme iz povijesti Dubrovnika te starije hrvatske književnosti, koje ukazuju na njegov znanstveno istraživački interes, pri tomu, ne nudeći uvid u ona manje poznata područja Medinijeva djelovanja. Turistička vizija Dubrovnika izdvaja je tog osebujnog intelektualca u dio političke elite koji se priklanjao suvremenim trendovima u razvoju gospodarstva. Osim u političkome, Medini je aktivno sudjelovao u gospodarskom životu Dubrovnika do umirovljenja. Međutim njegovo djelovanje u Savezu za unapređenje turizma u Dubrovniku relativno je nepoznato i slabo istraženo. Turizam je dominantna gospodarska djelatnost u Dubrovniku, koja se afirmirala krajem dvadesetih i početkom tridesetih godina XX. stoljeća. Važnu ulogu u razvoju turizma imao je dubrovački Savez za unapređenje turizma, jedna od prvih turističkih organizacija u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, osnovana 1923. Prvi predsjednik Saveza bio je Melko Čingrija (1923- 1930), a drugi Milorad Medini (1931-1933) koji je ranije obnašao dužnost tajnika Saveza. Temeljem arhivske građe i relevantne literature, u izlaganju će se prikazati djelovanje Milorada Medinija na području turizma, odnosno njegov prinos u orijentaciji dubrovačkog gospodarstva prema toj djelatnosti.

This paper will show the beginnings of tourism promotion in the 1930s, which resulted in Dubrovnik attaining a position in the global market and its conception as a recognizable brand. Great attention was given to promotion in monarchist Yugoslavia, in which Dubrovnik became a favourite travel destination to foreign tourists. Numerous posters were printed in Croatian, Czech, German, Polish, English, French and Hungarian in preparation for the 1931 tourist season, establishing certain markets of Central and Western Europe as the primary focus for advertising. They were made by authors such as renowned painter and graphic artist Hanns Wagula, who made a series of propaganda materials in the 1920s. Promotions were also backed by films filmed in Dubrovnik, from Die Finanzen des Großherzogs (1923) and Der Prinz von Arkadien (1932) up to Gasparone (1937). Besides the aforementioned feature films, film crews also shot documentary scenes that were screened for promotional purposes. Thus the natural beauty of Dubrovnik and its Riviera as a tourist destination could be presented in a more quality light to the general public. Furthermore, important international conferences were held in Dubrovnik, which also contributed to its tourist promotion. The largest contributor was the PEN Congress in 1933, whose numerous international participants served as de facto promoters of Dubrovnik tourism. This exceptionally long tradition of tourist advertising has helped Dubrovnik achieve the status of Croatia’s most recognizable tourist destination today.

The presence of the Albanian minority on the territory of Croatia has a long tradition and a different intensity over certain time periods. Apart from the prominent example of the Arbanasi in Zadar, whose roots reach back to the Venetian administration, the presence of the Albanian minority in Dalmatia has not been sufficiently represented in research. Albanians are one of 22 national minorities in the Republic of Croatia. There are 17, 513 members of the Albanian national minority registered in 2011, accounting for 0.41% of the total population of Croatia. 408 Albanians are listed in the Dubrovnik-Neretva Region, which is 0.33% of its total population.According to the results of the survey, all the respondents from Kosovo came to Croatia for economic reasons, and have been living in Metković for more than 20 years. They originate from Zym in the Prizren District, and Marmull in the District of Đakovica. The lines of work they perform in (one family of bakers and two families of goldsmiths) are the traditional trades for which the Albanian minority in Croatia is recognizable. Despite the fact that they still speak Albanian at home, all Albanians in Metković speak Croatian as well, and have achieved very good integration into the local community. They also fit with the majority of the population on the basis of religion, as all three families are Catholic. The survey also notes that none of the respondents have had any negative experiences concerning their origin and nationality during their time in Metković. All respondents expressed great satisfaction with the quality of life in Metković as well as their achieved existence, and would be willing to re- migrate only in case of deteriorating economic conditions. The representative of one of the three families has mentioned this particular case as the main reason for the planned departure of his family from Metković, and states the Federal Republic of Germany as their destination.

Despite its scarce natural resources, the Republic of Ragusa managed to sustain its autonomy and economic prosperity throughout the centuries as a result of strategic use of diplomacy, skilled trade, and highly developed seamanship. Evidence of this can be found in the opulent cultural and historical heritage of the Republic of Ragusa, which has helped Dubrovnik secure the status of a world-known brand, and not only in the sphere of tourism. Along with famous cultural monuments which are regarded as the cornerstone of Dubrovnik's historical heritage (such as the City Walls of Dubrovnik, the Cathedral, the Rector's Palace, the Sponza Palace etc.), the city teems with many lesser-known – but not any less valuable – examples of historical legacy from more modern times, specifically the 19th and 20th centuries. These include fountains, parks, walks, public baths, gardens, etc. Among these, the Gradac park from the late 19th century stands out as a prime example of landscape architecture, where a costly bird park/mini-zoo was situated during the Interwar period. Since the eco-historical heritage of Dubrovnik is reflected in its very name, which stands for “oak forest” (dubrava) and which used to cover most of the city area, the paper will present a number of examples of Dubrovnik's landscape architecture that complement the city scenery and serve as an integral element not only of its standard historical, but its eco-historical heritage as well.

Along with being an elite cultural, historical, and cruising destination, Dubrovnik is an extremely attractive film location. Film- induced tourism in Dubrovnik is a traditional occurrence ever since it attained the status of an attractive film location during socialist Yugoslavia. Today, large numbers of film enthusiasts visit filming locations of numerous films and popular series. From the humble beginnings of Lordan Zafranović's Okupacija u 26 slika (Occupation in 26 Pictures), the lesser-known SF Gosti iz galaksije (Visitors from the Arkana Galaxy) and the low-budget Captain America, to the newer world-renowned Star Wars sequels, Robin Hood, and the TV series Game of Thrones and The Borgias, as well as Turkish soap operas, Dubrovnik attracts tourists to its filming locations before filming, during filming, and especially after release. The tourist promotion Dubrovnik gets with the help of vast amounts of publicity generated through prime-time slots of world's leading media is also not to be dismissed. However, Dubrovnik has not developed a strategic plan for the development of film- induced tourism which would secure its cultural and historical identity while evading the danger of turning the Old Town (under the protection of UNESCO since 1979) into a film set.

U ovom je radu opisano vinogradarstvo i vinarstvo vinogorja Zaprešić. Također je opisana povijest vinogradarstva na širem zaprešićkom području te smještaj vinogorja. Prikazane su glavne pedološke karakteristike tla, osobitosti klime i njihov utjecaj na proizvodnju. Nabrojane su najzastupljenije sorte, opisane njihove karakteristike i njihova zastupljenost u proizvodnji vina. Na kraju, opisan je i potencijal vinogradarske i vinarske proizvodnje te mogućnosti razvitka u budućnosti.

U izlaganju će se prikazati uloga povratnika u Dubrovnik na primjeru obitelji Glavić. Pojedini članovi te ugledne dubrovačke obitelji, porijeklom s otoka Šipana, obilježili su ekonomski razvoj juga Hrvatske pod austrijskom, te monarhističko jugoslavenskom upravom.

U radu je analizirano hrvatsko gospodarstvo tijekom Drugog svjetskog rata.