Search

In this thesis an integrated dynamic collision avoidance and hazard alerting system is proposed and identified as Marine Collision avoidance and Alerting System (MCAS). It is comprised of four integrated models that aid navigators in making appropriate decisions to prevent collisions at sea. Before autonomous sea surface vehicles would be allowed to navigate on commercial routes, a robust collision avoidance system has to be developed. Even though MCAS system is feasible for autonomous navigation, development of a decision support system that can be used within the current legal frameworks is in focus. Research problem is formulated within the Hidden Markov Model (HMM) framework and solutions that are based on various Partially Observable Markov Decision Processes (POMDP) and Reinforcement Learning (RL) solvers are proposed. This approach is based on offline development of robust look-up tables, rules, and protocols that aid online computation of conflict resolutions while preserving overall feasibility and reduce computational expense. To ensure feasibility of trajectories that are generated by collision avoidance algorithms, autopilot and auto-telegraph models are developed for the motion control of sea surface vehicles. Motion control algorithms thrive under dynamic environmental loads and are capable to control underactuated sea surface vehicles. Heading, course, and throttle algorithms are proposed to allow for larger action space when avoiding collision. Even though model-free approach is envisioned, Model-Predictive Control framework is exploited to propagate signals to motion control actuators. With the intention of reducing uncertainties and improve input data stability, a non-linear dynamic state estimator is proposed, named Foraging Particle Filter, that is based on swarm algorithmic approaches, and is utilized to filter input signals to motion control algorithms. With the purpose of developing a robust and feasible collision-avoidance system, it is important to ensure that it can be used within the legal framework of collision avoidance at sea. COLREGs classification algorithm that quantifies requirements of collision regulations by reducing vagueness and uncertainties is proposed. Quantification is based on empirical studies and case laws. COLREGs classification algorithm is used to ii produce input signals to collision avoidance algorithm and in that way decentralize computation. In order to generate evasive trajectories, predictor is developed that takes feasibility of turns into account and ensures trajectories are hazard free. Simulation results confirmed that the proposed system is capable to avoid complex close-quarter situations. Previous research has focused on egocentric resolutions where only own vehicle is equipped with collision avoidance systems, while in this research, a holistic collision risk resolution model for multiple targets in mixed equipage situations is developed. Communication protocols are utilized to share intent and other relevant information that is required to reduce uncertainties and computational complexities of trajectory generations. Simulation results demonstrate feasibility and have shown that intent-aware approach outperforms egocentric conflict resolutions, as well as leads to reduction of close-quarter situations as it is possible to foresee collision risk in early stages of passage exploitation. Proposed multi-objective optimization-based collision avoidance method allows conflict resolutions with higher CPAs, reduces distance travelled to avoid collision and shortens time required to go back to the original route. To further reduce computational complexity of the collision avoidance algorithm, benefit of having decentralized unit for hazard alerting is investigated. This research showed that nuisance alerts onboard commercial sea surface vehicles are a substantial problem that has to be confronted by exploiting design of trajectory generator and hazard alerting algorithm that managed to considerably reduce nuisance alerts and ensure that only relevant alerts are triggered in collision-avoidance situations., U ovom radu predložen je integrirani sustav za uzbunu i dinamičko izbjegavanje sudara na moru, pod nazivom Pomorski Sustav za Uzbunu i Izbjegavanje Sudara (MCAS). MCAS sustav se sastoji od četiri integrirana modela čija je namjena pomoć pri donošenju odluka u situacijama izbjegavanja sudara na moru. Prije nego se autonomnim plovilima dopusti plovidba u komercijalnom okruženju, potrebno je razviti robustan sustav za izbjegavanje sudara na moru. Iako se MCAS sustav može koristiti na plovilima sa autonomnim upravljanjem, cilj je ovog istraživanja razvoj sustava za podršku pri odlučivanju koji je u skladu sa trenutno važećim pozitivnim propisima i zakonskim okvirima međunarodne plovidbe. Problem istraživanja definiran je u okvirima Skrivenih Markovljevih Modela (HMM), te su predložena rješenja koja se temelje na okosnicama metoda za rješavanje djelomično vidljivih Markovljevih procesa odlučivanja (POMDP) i podržanog učenja (RL). Pristup ovog istraživanja se temelji na izgradnji dvostrukog sustava koji dopušta da se određeni procesi vrše pomoću robusnih interpolacijskih tablica, pravila i protokola koji služe podršci izračunavanja optimalnih trajektorija za izbjegavanje sudara na moru koja se dešava u realnom vremenu, te se na takav način osigurava izvedivost sustava, ali i smanjuje računalno opterećenje. Da bi trajektorije koje generira algoritam izbjegavanja sudara na moru bile izvedive, u ovom radu se razvija model automatskog upravljanja plovilom i sa automatskom kontrolom pogonskog postrojenja. Algoritmi upravljanja uspješno se nose i sa dinamičkim atmosferskim i morskim opterećenjima, te su u mogućnosti kontrolirati plovne objekte bez dinamičkih sustava za upravljanje. Predloženi su algoritmi za održavanje smjera plovidbe, kursova, i brzine plovnog objekta, kako bi se omogućila bolja upravljivost prilikom izbjegavanja sudara na moru. S namjerom smanjenja šuma i u cilju povećanja točnosti ulaznih podataka, u radu se predlaže nelinearni filter čestica za određivanje stanja pod nazivom Foraging Particle Filter (FPF) koji se temelji na genetskim algoritmima, te se koristi za filtriranje ulaznih signala u algoritme upravljanja kretanjem plovnih objekata. iv Kako bi se predloženi model izbjegavanja sudara na moru mogao koristiti u praksi, potrebno je osigurati da se sustav može koristiti u skladu sa svim pozitivnim propisima i zakonima koji uređuju plovidbu međunarodnim morima. Predložen je algoritam klasifikacije pravila o izbjegavanju sudara na moru koji kvantificira zahtjeve pravila o izbjegavanju sudara na moru i na taj način smanjuje nejasnoće koje u današnjim pravilima postoje. Analiza pravila o izbjegavanju sudara na moru obuhvaća empirička istraživanja i sudsku praksu. Klasifikacijski algoritam se koristi za analizu trenutne situacije u okruženju i generiranje ulaznih signala za algoritam izbjegavanja sudara na moru, te se na takav način vrši decentralizacija računalnih resursa. U svrhu generiranja izvedivih trajektorija prilikom izbjegavanja sudara na moru, predlaže se prediktor koji uzima u obzir manevarske sposobnosti plovnog objekta, te osigurava da trajektorije budu bez sudarnih opasnosti. Rezultati istraživanja su potvrdili da je predloženi sustav u mogućnosti riješiti složene situacije izbjegavanja sudara plovnih objekata. Prethodna istraživanja su usredotočena na slučajeve gdje je samo naše plovilo opremljeno sustavima za izbjegavanje sudara, dok je cilj ovog istraživanja razviti holistički model smanjenja rizika od sudara za više plovila od kojih su neki opremljeni sa sustavom za izbjegavanje sudara, dok drugi nisu. Komunikacijski protokoli se koriste za izmjenu informacija i namjere kako bi se olakšala generacija optimalnih trajektorija. Rezultati istraživanja pokazuju da su generirane trajektorije izvedive i da je pristup kod kojeg se rješava situacija za više plovnih objekata bolje rješenje jer dolazi do smanjenja rizičnih situacija, te pruža mogućnost ranog otkrivanja rizika sudara. Predložena metoda omogućuje veće rastojanje među plovnim objektima, predlaže trajektorije sa manjim devijacijama od planirane rute, te vrši povratak plovnog objekta na planiranu rutu u kraćem vremenskom razdoblju. Da bi se dodatno rasteretio računalni proces pri generiranju optimalnih trajektorija za izbjegavanje sudara, istražena je korisnost decentralizirane jedinice za uzbunu od sudara. Istraživanjem je ustanovljeno da postoji veliki broj uzbuna prilikom korištenja navigacijskih uređaja koji uznemiruju navigacijske časnike i ne vode ka sigurnijoj navigaciji, već stvaraju dodatni rizik gubitka koncentracije. Iz tog razloga predložen je sustav koji smanjuje nepotrebnu uzbunu tako da koristi prediktor da bi odredio kada je uzbuna potrebna, a kada ne. Predloženi sustav je uvelike smanjio broj nepoželjnih uzbuna v i osigurao da se samo relevantna upozorenja aktiviraju u situacijama izbjegavanja sudara na moru.

U ukupnoj greški položaja određenog satelitskim navigacijskim sustavima atmosfera sudjeluje s greškama uzrokovanim slojevima ionosfere i troposfere. Troposfera se smatra neutralnim medijem zbog istog učinka na faze signala vala nosioca i signala informacije. Greška položaja uzrokovana troposferskim djelovanjem (zajedničkog naziva troposfersko kašnjenje) mora se procijeniti prilikom određivanja položaja ili naknadno odrediti upotrebom vanjskih troposferskih popravaka. Najvažniji elementi koji uzrokuju troposfersko kašnjenje jesu atmosferski plinovi, tlak, temperatura te količina vode u atmosferi. Učinak troposferskog kašnjenja odvojeno se promatra u zenitnom smjeru te u nagibnom smjeru dolaznog satelitskog navigacijskog signala. Dodatno, troposfersko kašnjenje može se promatrati i s obzirom na atmosferske uzroke pri čemu se odvojeno promatraju hidrostatski (suhi) i nehidrostatski (mokri) uzroci. Kretanje troposferskog kašnjenja pokazuje dnevne, sezonske i godišnje zakonitosti. Na tim spoznajama razvijen je niz modela popravaka troposferskog kašnjenja različitog pristupa: samo u zenitnom smjeru po suhim i/ili mokrim uzrocima, odvojena funkcija mapiranja za nagibne smjerove po suhim i/ili mokrim uzrocima ili zajednički cjeloviti model. U disertaciji je predložen model temeljen na Saastamoinenovu modelu zenitnog troposferskog kašnjenja. Model je razvijen na temelju položajnih zapisa satelitskog navigacijskog sustava GLONASS te odgovarajućih meteoroloških ulaznih podataka unutar jedne godine s trima lokacijama. Predloženi model definira troposfersko odstupanje odvojeno za svaku položajnu os. Rezultati pokazuju da je predloženim modelom ostvarena statistička ravnoteža položajnih odstupanja GLONASS-a u funkciji zenitne komponente troposferskog kašnjenja. Provedenog verifikacija (na trima lokacijama u Republici Hrvatskoj unutar dvogodišnjeg razdoblja) pokazuje da predloženi model smanjuje zenitnu komponentu troposferskog kašnjenja čime poboljšava točnost položaja. Time je potvrđena prikladnost upotrebe predloženog modela na promatranom području te na širim područjima sličnog klimatskog profila. Vrednovanju predloženog modela pristupilo se s obzirom na početna ograničenja, polučene rezultate točnosti te na ostvarene spoznaje o troposferskoj dinamici promatranog područja. Uputilo se na potencijal praktične i znanstvene primjene ukupnih rezultata istraživanja. Prilagodljivost predloženog modela, uz istovremeno smanjivanje početnih ograničenja, predstavlja osnovu za buduća istraživanja troposferskog kašnjenja., In the overall position error determined by the satellite navigation systems, the atmosphere participates with errors caused by the ionosphere and troposphere layers. The troposphere is considered to be a neutral medium due to the same effect on the carrier phase and information signal phase. The position error caused by tropospheric effect (commonly called tropospheric delay) must be assessed while determining the position or subsequently determined using external tropospheric corrections. The most important elements that cause tropospheric delay are atmospheric gases, pressure, temperature and the amount of water in the atmosphere. The effect of tropospheric delay is observed separately in the zenith direction and in the slant direction of the incoming satellite navigation signal. Additionally, tropospheric delay can also be observed with regard to atmospheric causes, with hydrostatic (dry) and non-hydrostatic (wet) causes being observed separately. The movement of tropospheric delays shows daily, seasonal and annual regularities. Based on these findings, a number of tropospheric delay models of different approaches have been developed in the zenith direction only for dry and / or wet causes, a separate mapping function for slant directions for dry and / or wet causes, or a common overall model. In the dissertation, a model based on the Saastamoinen model of zenith tropospheric delay has been proposed. The model was developed based on the position records of the GLONASS satellite navigation system and appropriate meteorological input records within one year with three locations. The proposed model defines the tropospheric deviation separately for each position coordinate. The results show that the statistical equilibrium of positional GLONASS deviations in a function of the zenith component of the tropospheric delay has been achieved by the proposed model. The verification carried out (at three locations in the Republic of Croatia within a two-year period) shows that the proposed model reduces the zenith component of the tropospheric delay and thus improves the accuracy of the position. This confirmed the suitability of using the proposed model in the observed area and in wider areas of similar climate profile. The evaluation of the proposed model has been approached in the view of the initial limitations, the obtained accuracy results and the realized knowledge about the tropospheric dynamics of the observed area. The potential of practical and scientific application of the overall research results has been pointed out. The adaptability of the proposed model while reducing initial restrictions represents the basis for future tropospheric delay researches.

Ovom doktorskom disertacijom sustavno su sagledane i analizirane metode i međunarodne preporuke vezane za organizaciju i rad službe za nadzor i upravljanje pomorskim prometom (VTS), odnosno vrste usluga i funkcije VTS centra, te oprema i osoblje VTS centra. U disertaciji su analizirani čimbenici koji utječu na radno opterećenje, kao i metode određivanja opterećenja VTS službenika. Analizom njihovih utjecaja, a posebice tijeka informacija u procesu razmjene informacija, opisan je cjelokupan proces tijeka informacija unutar VTS sustava kroz radnje i radne procese VTS službenika. U skladu s razvojem informacijskih tehnologija, pred VTS službenika je postavljen izazov izbora kvalitetnih informacija koje će biti pretpostavka donošenja najbolje moguće odluke. Jedan od načina prikupljanja podataka o sudionicima u prometu i uvjetima na plovnom putu jest komunikacija s plovilima pomoću radiokomunikacijskog sustava. U svrhu utvrđivanja opsega komunikacije na određenom VHF komunikacijskom kanalu, odnosno utvrđivanja utjecaja prikupljanja i razmjene podataka radiokomunikacijskim sustavom na opterećenosti VTS službenika, u radu je analizirana ukupna radiokomunikacija zaprimljena u određenom vremenu unutar VTS centra. Optimiziranom razmjenom informacija unutar VTS sustava smanjuje se opseg i količina razmijenjenih informaciju putem radiokomunikacijskog sustava tako da VTS službenik i dalje raspolaže bitnim podacima od kojih može dobiti uporabljive informacije. Cilj optimizacije razmjene informacija unutar VTS sustava jest smanjenje radnog opterećenja VTS službenika i povećanje sigurnosti plovidbe. Usporedbom rezultata razmjene informacija sa i bez optimizacije, dobiveni su rezultati koji u konačnici ukazuju ukupno smanjenje opsega radiokomunikacije., This doctoral thesis systematically reviews and analyses the methods and international guidelines regarding the organization and operation of the vessel traffic service (VTS), i.e. the types and function of the VTS centre, and the equipment and the personnel of the Centre. The paper identifies and examines the factors that influence the workload, as well as the methods of determining the workload of the VTS officers. The analysis of their impact, especially the analysis of the information flow in the process of the information exchange, has resulted in setting up of the model which describes the entire process of the information flow within the VTS system through the activities and work processes of the VTS officers. Due to the IT development, the VTS officers have been faced with the challenge of selecting the relevant information as a requirement for making the best possible decision. One way to collect data on the parties in the maritime transport and conditions on the marine routes is to communicate effectively with the vessels using a radio communication system. In order to determine the scope of communication on a particular VHF channel, or to determine the impact of data collection and exchange via radio communication system on the workload of the VTS officers, the paper has analysed the overall radio communication received by the VTS centre in a certain period of time. Optimized information exchange within the VTS system has been developed, which reduces the scope and the amount of information exchanged via the radio communication system, so that the VTS officer still has essential data in order to gather the relevant information. The main goal of the VTS information exchange optimization system is to reduce the workload of the VTS officers and increase the safety of navigation. The results obtained by comparing the information exchange results within the non-optimized and the optimized model indicate an overall reduction of the radio communication.

Točnost određivanja položaja satelitskim navigacijskim sustavom određena je učincima koji nastaju u prostoru širenja satelitskog signala. Troposfera, kao Zemljinoj površini najbliži sloj atmosfere, izaziva pojavu troposferskog kašnjenja satelitskog signala zbog svojih nehomogenih fizikalnih obilježja. Troposfersko kašnjenje pojavljuje se kao utjecajna veličina u mjerenju pseudoudaljenosti te time određuje točnost određivanja položaja satelitskim sustavom. Opisnom statističkom analizom identificirana su meteorološka obilježja te određena statistička narav doprinosa troposferskih učinaka ukupnoj horizontalnoj pogreški određivanja položaja. Navedeno je iskorišteno u razvoju kandidata modela za procjenu troposferskog doprinosa ukupnoj pogreški satelitskog određivanja položaja. Kandidati modela analizirani su prema definiranim mjerilima uspješnosti. Izabran je i predložen prognostički model zasnovan na metodi linearne regresije kao najuspješniji od razmotrenih kandidata modela. Nadalje, predlaže se novi pristup opisu i prognozi pogreške satelitskog određivanja položaja temeljem poznavanja trenutnog stanja troposfere u neposrednoj okolini satelitskog navigacijskog prijamnika, izraženoj vrijednostima opisnih varijabli: temperature, tlaka zraka i vlažnosti zraka. U radu su analizirani postojeći modeli popravaka pogreške mjerenja pseudoudaljenosti uslijed troposferskog kašnjenja satelitskog signala, uzroka narušavanja točnosti određivanja položaja satelitskim sustavom te razmotreni njihovi nedostaci i ograničenja. Raščlanjen je postupak procjene položaja. Teorijskim razmatranjem u disertaciji je identificirana suštinska razlika između pogreške mjerenja pseudoudaljenosti i pogreške određivanja položaja. Predložen je novi model matematičke transformacije pogreške mjerenja pseudoudaljenosti u pogrešku određivanja položaja. U disertaciji je predložen novi model, zasnovan na nadziranom statističkom učenju, koji izravno povezuje troposfersko kašnjenje satelitskog signala za određivanje položaja sa zahtjevima za točnost određivanja položaja pojedinih osnovnih navigacijskih zadataka u pomorskoj površinskoj navigaciji. Također, predložen je novi model klasifikacije navigacijskih zadataka u pomorskoj površinskoj navigaciji prema zahtjevima o potrebnoj točnosti određivanja položaja. Naposljetku, u disertaciji je predložen model matematičke transformacije troposferskog kašnjenja satelitskog signala za određivanje položaja u pogrešku određivanja položaja satelitskim sustavom uslijed troposferskih učinaka. Navedeni modeli predstavljaju ostvarene znanstvene doprinose disertacije. Predloženi modeli su vrednovani na primjeru dugoročnih eksperimentalnih opažanja. Kritički su razmotrena njihova potencijalna ograničenja u primjeni (točnost, sveobuhvatnost, primjenjivost računalne izvedbe i dr.) čime su izdvojene teme mogućih budućih istraživanja. Naposljetku, rezultati su razmotreni sa stajališta primjena u pomorskoj površinskoj navigaciji, posebno u navigacijskim postupcima za potrebe ratne i trgovačke mornarice., Positioning accuracy in a specific area using a satellite navigation system is based on satellite signal propagation. The troposphere, as the atmospheric layer closest to the Earth's surface, causes a tropospheric delay of the satellite signal due to its inhomogeneous physical properties. The tropospheric delay occurs as an influential quantity in measuring pseudoranges, and determines positioning accuracy of the satellite navigation system. Descriptive statistical analysis identified meteorological features and established the statistical nature of tropospheric effects on the total horizontal positioning error. These findings were used to develop candidate models for estimating the tropospheric contribution to total satellite positioning errors. The above candidate models were analyzed based on predetermined performance criteria. A prognostic model obtained using the linear regression method was chosen as the best candidate model. Furthermore, the dissertation proposes a new approach to describing and predicting satellite positioning errors based on the known current state of the troposphere in the immediate vicinity of the satellite navigation receiver, and expressed using descriptive variables: temperature, air pressure and humidity. The dissertation analyzes existing error correction models in measuring pseudoranges based on tropospheric delays of satellite signals, occurring as indirect causes of degradation in positioning accuracy using the satellite navigation system, and discusses associated shortcomings and limitations. The position estimation process is also analyzed in the dissertation. Based on theoretical considerations, the dissertation identifies the essential difference between measurements of pseudo-distance errors and position determination errors, and subsequently proposing a new model for mathematical transformation (transition) of pseudo-distance measurement errors into position determination errors. The dissertation proposes a new model, based on supervised statistical learning, which directly connects the tropospheric delay of a satellite signal in determining position along with the accuracy requirements in determining the position of individual basic navigation tasks in marine surface navigation. Moreover, a new model for classifying navigation tasks in marine surface navigation based on position accuracy requirements is proposed. Finally, the dissertation proposes a model for the mathematical transformation of the tropospheric delay of a satellite positioning signal into a satellite-based positioning error caused by tropospheric effects. These models are the scientific contributions of the dissertation. The proposed models were evaluated using the example of long-term experimental observations. Their potential limitations in application (accuracy, comprehensiveness, applicability of computer performance, etc.) were considered in a critical manner, thus highlighting potential topics for future research. Finally, the results have been considered in terms of various applications in maritime surface navigation, especially in navigation procedures for the requirements of the navy.

Promet, pogotovo cestovni prijevoz kao jedan dominantnih sustava prijevoza, uzrokuje iznimno negativan utjecaj na okoliš i društvo. Očituje se kroz učestala prometna zagušenja, povećani rizik od prometnih nezgoda, povećanu razinu buke, povećani stres svih sudionika i društva općenito, velike količine štetnih ispušnih plinova koje prijevozna sredstva direktno ispuštaju u okoliš te one koje su ispuštene u procesu proizvodnje pogonskog goriva. Morske autoceste su pomorski servisi integrirani u logistički lanac od vrata do vrata koristeći održive, redovite, učestale, visokokvalitetne i pouzdane short sea shipping veze. Morske autoceste praktičan su primjer definicije kombiniranog (održivog) prijevoza. Radi se o prijevozu intermodalnim načinom gdje je pomorski dio veći dio puta. Sustav morskih autocesta ne zahtjeva značajne infrastrukturne investicije u lukama, ali se za uspješnost servisa podrazumijeva izvrsna integracija s ostalim sustavima prijevoza, u prvom redu željezničkim i cestovnim sustavom prijevoza. Činjenica da se u luci događa interakcija s različitim načinima prijevoza čini luku iznimno važnom karikom u postizanju konkurentnosti i učinkovitosti sustava morskih autocesta. Jednako je bitna komunikacija i protočnost interakcije s brodom, željezničkim ili cestovnim sustavom jer ukoliko samo jedna veza nije besprijekorna, to se prenosi na pouzdanost i kvalitetu cjelokupnog prijevoznog sustava. U odnosu na trenutni model funkcioniranja prometnog sustava u Republici Hrvatskoj, gdje je razvoj lučkog i gravitacijskog prometnog sustava prepušten svakoj luci samostalno (šest samostalnih luka), te gdje ne postoji sustavno specijaliziranje svake luke ili pravca, rezultati analize su poražavajući. Oni svjedoče da je trenutni model lučkog sustava Republike Hrvatske neprimjeren za implementaciju sustava morskih autocesta i da ne postoji niti jedan element koji bi opravdao njegovo zadržavanje. Analiza upućuje na zaključak da se znanstvenim pristupom koji uključuje identifikaciju svih relevantnih čimbenika, analizu stanja cjelokupne prometne infrastrukture te identifikacijom kriterija koji utječu na funkcioniranje sustava morskih autocesta, može sigurno i točno odrediti koji je model optimalan za uvođenje održivog sustava morskih autocesta, ali i ocjenu postojećeg modela. Iz analize utjecaja svakog od kriterija zasebno, te svih kombinacija, može se zaključiti da kod implementacije održivog sustava na primjeru prometnog sustava Republike Hrvatske mogu se izdvojiti dva scenarija (modela) kao optimalni izbor. Radi se o modelima dvije luke i tri luke., Transport, especially road transport as one of the modes and a dominant one, has a negative impact on the environment and the society. This is manifested through frequent transport congestions, increased risk of accidents, increased noise levels, increased stress for all stakeholders and the society in general, large amounts of exhaust gas from vehicles that is emitted directly into the environment and fumes discharged in the process of motor fuel production. Motorways of the Sea are maritime services integrated in the door-to-door logistic chain by using sustainable, regular, frequent, high-quality and reliable short sea shipping connections. Motorways of the Sea are a practical example of the definition for a combined (sustainable) transport. It is intermodal transport mode where maritime transport covers the largest part of the route. Motorways of the Sea system does not require significant infrastructure investments in ports, but success of the service presupposes excellent integration with other transport modes, notably rail and road. The fact that interaction with various transport modes takes place in a port, makes the port a significant factor in the formation of a competitive Motorways of the Sea system. Equally important is the communication and the flow of interaction with a ship, railway or road system because if only one link is not impeccable, it will be reflected in the reliability and quality of the entire system and service. In relation to the current model of the transport system functioning in the Republic of Croatia where development of port and gravity transport system is left for each port independently (six individual ports), and where systematic specialization of each port and route does not exist, the results of an analysis are devastating. The results testify that current model of the Motorways of the Sea implementation is entirely inappropriate and there is no element that would justify its retention. Analysis implies that scientific approach which includes identification of all relevant factors, state of the art analysis of entire transport infrastructure and identification of criteria which affect the functioning of the Motorways of the Sea system, can safely and accurately determine which model is optimal for the introduction of sustainable Motorways of the Sea system and can determine the evaluation of the current model. From the impact analysis of each individual criteria and all the combinations, it may be concluded that two scenarios (models) may be recognized as optimal choices for the implementation of a sustainable system on the example of the transport system of the Republic of Croatia. These two models are: a model of two ports and a model three ports.

The maritime container market with its dynamic nature and the increase of its seaborne trade is reshaping its player's power and influence on each other. Shipping lines are increasing market concentration in terms of carriers’ capacities leaving container ports with fewer choices rather than increasing investments with no guaranties of the positive balance sheet. Container ports always aim to improve their efficiency as it is considered one of the important element that reflects ports attractiveness. This triggered the aims and objectives of this research in finding a better solution to improve ports efficiency through cooperation between regional ports and apply the coopetition concept for the objective of increasing ports efficiency. The research approach was to assess ports relative technical efficiency of the main container ports in the East-West trade route. Accordingly, 42 ports among the world’s top 50 container ports were selected. The relative technical efficiency was measured by the aid of the Data Envelop Analyses (DEA) models (CCR, BCC, Super efficiency, Slack variable analyses and sensitivity analyses) for the period from 2011 to 2016. Assessment was applied twice, the first time for individual ports while the second time between clustered ports. Ports clusterization was performed by a clusterization model and the use of K- mean technique. Moreover, three scenarios of ports clusterization were tested to select the optimum applicable one. The first was by relying only the results obtained from the DEA models in forming ports clusters, while the remaining two scenarios were performed with the aid of a clusterization model coupled with the DEA models. The results showed that only the use of DEA models with manipulating its results to reach the research objective was not providing reasonable consistent results. On the other hand, the use of both models the DEA and a clusterization model showed reasonable reliable results. This approach was implemented twice, the first time with the exclusion of the efficient ports from proposed clusters while the second time all the study ports were grouped to form 14 clusters. Finally, this research concludes that ports clusterization could positively affect ports relative technical efficiency as well as coopetition among ports could be a good approach for improving ports efficiency. Moreover, it paves the way for introducing the coopetition concept with a tangible measuring tool which is benchmarking ports relative efficiency., Tržište pomorskih kontejnera svojom dinamičnom prirodom i porastom trgovine snažno utječe na snagu i međusobni utjecaj ključnih dionika. Brodarske kompanije stalno povećavaju tržišnu koncentraciju linija, posebice u pogledu svojih kapaciteta, ostavljajući pritom kontejnerske luke s manje izbora, a da pritom ne povećavaju ulaganja i ne jamče pozitivne financijske rezultate. Kontejnerske luke uvijek nastoje poboljšati svoju učinkovitost, jer se ona smatra jednim od važnih čimbenika atraktivnost luke. Značaj učinkovitosti potakla je ovo istraživanje, ponajprije u cilju pronalaženju rješenja za poboljšanje učinkovitosti luka kroz povezivanje regionalnih luka te primjenom koncepta suradnje u cilju povećanja učinkovitosti luka. Istraživački pristup temelji se na procjeni relativne tehničke učinkovitosti glavnih kontejnerskih luka na trgovačkom putu Istok-Zapad. Sukladno ovom pristupu, izabrane su 42 luke koje se nalaze među 50 najvećih kontejnerskih luka na svijetu. Relativna tehnička učinkovitost mjerena je pomoću analize omeđivanja podataka (Dana Envelop Analyses - DEA) odnosno odgovarajućih modela (CCR, BCC, super efikasnost, analize slaba varijabli i analize osjetljivosti) za razdoblje od 2011. do 2016. Procjena je provedena dva puta, prvi put za pojedinačne luke dok je drugi put analiza provedena za ujedinjene luke. Klasterizacija luka provedena je primjenom K-srednje tehnike. Nadalje, ispitana su tri scenarija klasterizacije luka za odabir optimalnog rješenja. Prvi se pristup temeljio samo na rezultate dobivene DEA modela, dok su preostala dva scenarija izvedena uz pomoć modela klasterizacije u kombinaciji s DEA modelom Rezultati istraživanja su pokazali da samo korištenje DEA modela nije dalo razumne i konzistentne rezultate. S druge strane, uporaba oba modela DEA i te pridružene klasterizacije rezultiralo je s razumnim i pouzdanim rezultatima. Ovaj je pristup primijenjen dva puta, prvi put uz izuzeće učinkovitih luka iz razmatranih klastera, dok su drugi put sve promatrane luke grupirane u 14 skupina. Konačno, ovo istraživanje jasno dokazuje da će klasterizacija luka pozitivno utjecati na relativnu tehničku učinkovitost luka, a suradnja među lukama mogla bi biti dobar pristup za poboljšanje njihove učinkovitosti. Nadalje, on ukazuje na korištenje koncepta suradnje te njegovo mjerenje opipljivim mjernim alatom za procjenu relativne učinkovitost luka.

Ova doktorska disertacija na sveobuhvatan način obrađuje dokovanje brodova kao nezaobilaznu pomorsku aktivnost vezanu za sve vrste brodova, brodica, plovnih objekata i odobalnih tehničkih sredstava. Izrađena je na osnovi primjera iz prakse, na više od dvije tisuće dokovanja koja su sistematizirana, statistički obrađena, istražena i ograničena za brodove do 100 m duljine i deplasmana do 1500 t. Osim povijesnog razvoja, obrađene su vrste dokova, s prednostima i nedostatcima u eksploataciji, tehnologija sidrenja plutajućeg doka, plan dokovanja, određivanje položaja broda u doku i priprema potklada za različite vrste brodova te poprečnog nagiba i trima. Disertacija opisuje manevrirana uplovljavanja i isplovljavanja te privez brodova u doku pri različitim smjerovima vjetra i morske struje. Posebna pažnja je posvećena stabilnosti doka i dokovanog broda ili brodova, kao i sustavu balastiranja bez kojeg bi dokovanje bilo neizvedivo na siguran način. Najvažniji dio disertacije predstavljaju posebni slučajevi dokovanja, kao što su dokovanje nagnutog broda, trimovanog broda, dokovanje više brodova u uzdužnici doka, dokovanje više brodova izvan uzdužnice doka i djelomično dokovanje brodova. Za sve navedene slučajeve dani su izračuni stabilnosti i prvi put u našoj literaturi, koja je vrlo rijetka i nedovoljna, izrađeni su konceptualni modeli upravljanja, koji prakticističkim pristupom vode sustav dokovanja na analitički način. Posljedica je brže dokovanje, popraćeno manjim štetama i većom sigurnošću imovine i ljudi prilikom dokovanja. Posebno je obrađen slučaj djelomičnog dokovanja broda, čija je masa veća od nosivosti doka. Trimovanjem se stvara rezervni uzgon koji smanjuje težinu broda te je moguće dokovanje u hitnim slučajevima, npr. kvarova na vijcima ili kormilu broda., This thesis is a comprehensive study of ship docking, in the widest sense of the word, as an unavoidable maritime activity relating to all kinds of ships, watercrafts, floating crafts and off-shore installations. It has been based on examples from practice involving over two thousand dockings which have been systemized, statistically elaborated, closely studied, and limited to ships sized up to 100 m in length and up to 1500 t of displacement. Apart from the history of development, all types of docks have been elaborated inclusive of their operational advantages and shortcomings, as well as the floating dock anchoring technology, docking plan, determination of vessel's position in dock and preparation of blocks for different types of vessels, their list and trim. The types of port entering and leaving manoeuvring as well as vessel mooring in floating dock subject to different winds and currents are also described. Particular attention has been given to the stability of docks and docked vessels and to the ballasting system without which no safe docking would be possible. The most important part of the thesis deals with specific docking cases such as docking of a listed ship, trimmed ship, multiple docking alongside dock longitudinal, multiple docking off dock longitudinal, and partial docking of a ship. Stability calculations have been made for each of the cases and for the first time in our national technical literature, which is sparse and insufficient, conceptual management models have been worked out which enable the docking system analytical management using an application-oriented approach. As a consequence, docking time is reduced, as well as damages, while safety of property and persons during drydocking is increased. Particular attention has been given to partial drydocking of a ship exceeding in size the dry dock tonnage. Using ship trimming to produce spare buoyancy, the ship weight is reduced, thus enabling drydocking in cases of emergency such as propeller or rudder failures.

U brodarstvu se mnoge izbjegnute nezgode uopće ne prijavljuju niti istražuju, što je gubitak dragocjenih informacija, jer bi rezultati njihovih analiza mogli pomoći unaprjeđenju sigurnosti na moru. Prema tome javlja se potreba za uvođenjem učinkovitog sustava upravljanja izbjegnutim nezgodama radi boljeg izvještavanja, a samim time i sudjelovanja pomoraca u procesu unaprjeđenja sigurnosti, odnosno općenito kulture sigurnosti. Uvođenjem Međunarodnog pravilnika o sigurnom upravljanju brodovima i sprječavanju onečišćenja - ISM pravilnik (International Management Code for the Safe operation of Ships and for Pollution Prevention – ISM Code), koji je između ostaloga dao smjernice za izvještavanje izbjegnutih nezgoda, Međunarodna pomorska organizacija (IMO) je pokušala povećati sigurnost i unaprijediti kulturu sigurnosti na brodovima. Ipak, izvještavanje o izbjegnutim nezgodama još nije doseglo svoj puni potencijal. Analizom podataka prikupljenih tijekom istraživanja utvrđeni su čimbenici koji utječu na upravljanje, određene su im međusobne zavisne veze, te je izrađen model upravljanja izbjegnutim nezgodama koji je predložen u disertaciji. Vjerojatnosti čimbenika su kvantificirane korištenjem anketnim upitnicima, ekspertnim mišljenjem i tablicama uvjetnih vjerojatnosti programskog alata za izradu Bayesovih mreža GeNIe, te su napravljeni kvalitativni i kvantitativni modeli za upravljanje izbjegnutim nezgodama. Analizom osjetljivosti pokazani su čimbenici s najviše utjecaja na promatrane čimbenike (izvještavanje izbjegnute nezgode i kvaliteta sustava upravljanja izbjegnutim nezgodama), pa su na osnovi toga dane preporuke kojima bi se sustavno upravljanje izbjegnutim nezgodama moglo poboljšati, te tako unaprijediti kulturu sigurnosti u brodarstvu. Predloženi model može se primijeniti u brodarstvu, te može pomoći kompanijama u povećanju sudjelovanja pomoraca u izvještavanju i unaprjeđenju kvalitete sustava upravljanja izbjegnutim nezgodama., Many near-misses go unreported and uninvestigated in shipping. Unreported near-misses constitute a loss of valuable information, since analysis of such events could help improve safety at sea. Hence, there is a need for implementing an efficient near-miss management system with the purpose of improving near-miss reporting and involvement of seafarers in the process of safety improvement and enhancement of safety culture generally. With the introduction of International Safety Management (ISM) Code, which, among others, provided guidelines for near-miss reporting, International Maritime Organization (IMO) tried to improve safety and enhance safety culture onboard vessels. Nevertheless, near-miss reporting failed to reach its full potential. Factors influencing near-miss management and their interdependent relationships are determined by way of analysis of data gathered during research and a near-miss management model is proposed in the dissertation. Probabilities of factors are quantified by means of questionnaires, expert opinion and conditional probabilities tables provided in GeNIe, the program tool for building Bayes networks. Both qualitative and quantitative near-miss management models are built. Sensitivity analysis pinpointed the most influential factors in near-miss reporting and near-miss management quality. Recommendations for improving near-miss management and enhancement of safety culture in shipping are given on the basis of these factors. The proposed model can be applied in shipping and it can help companies increase participation of seafarers in near-miss reporting and enhance the quality of the near-miss management system.

Doktorska disertacija s naslovom „Procjena sigurnosti plovidbe u lukama i na prilaznim plovnim putovima brodova za kružna putovanja“ opisuje postupak utvrđivanja sigurnosti plovidbe i mogućnosti uplovljavanja brodova za kružna putovanja u luku. Provedena je klasifikacija elemenata sigurnosti plovidbe i određeni su kriteriji za koje se radi procjena sigurnosti plovidbe. Napravljen je prilagodljiv model procjene sigurnosti plovidbe brodova za kružna putovanja u lučkom području koji omogućava vrednovanje kriterija sigurnosti plovidbe i olakšava proces donošenja odluke o mogućnosti uplovljavanja ovih brodova u luku. Vrednovanje kriterija sigurnosti plovidbe obavlja se uz pomoć AHP metode. Odluka o uplovljavanju donosi se na temelju izračuna vektora prioriteta kriterija predzadnje razine, za koje se radi usporedba alternativa da (uploviti) ili ne (ne uploviti). Model je prilagodljiv u smislu mogućnosti da se radi procjena samo za dio modela ovisno o okolnostima i može se primijeniti na bilo koji brod za kružna putovanja i na bilo koju luku. Primjenom predstavljenog modela osoba može donijeti odluku o uplovljavanju broda u luku kvantificiranjem kriterija sigurnosti plovidbe., This PhD thesis under the title “Assessment of Safety of Navigation for Cruise Ships in Ports and Approaching Waterways” describes the procedure for determining the safety of navigation and possibilities for cruise ships to enter ports. Classification of the elements and hierarchical structure are made, and criteria for safety of navigation assessment are determined. A flexible and adaptable model for assessment of safety of navigation for cruise ships in the port area is made, which enables evaluation of the criteria of safety of navigation and facilitates the decision-making process on the possibilities for these ships to enter port. To evaluate safe navigation criteria, the AHP method is applied. Relevant weight values are calculated. Decision on entering the port is brought on the basis of the total weight values of the penultimate level assessment criteria, being pairwise compared by alternatives yes (enter) or no (do not enter. The model is flexible as there is an option for assessment by using only a part of the model, for which there are no new impacts, and it can be adapted to any ship and any port. By applying the introduced model one can make a decision on entering a port by quantifying the criteria of safety of navigation.

Uslijed velikih pomorskih nezgoda brodova za kružna putovanja napuštanje broda uočava se kao jedan od najznačajnijih problema. U disertaciji su predstavljene opće smjernice, organizacijski ustroj, tijek informacija te postojeće metode upravljanja sustavima napuštanja broda za kružna putovanja. Predstavljen je uzročnoposljedični model razvoja pomorskih nezgoda koji mogu imati za posljedicu napuštanje broda. Utvrđeni su čimbenici koji utječu na postupak spašavanja, a njihove međuzavisnosti prikazane su Bayesovim mrežama. Izrađeni su opći kvalitativni i kvantitativni modeli uspješnosti spremnosti putnika i posade. Kvantificiranje utjecajnih čimbenika i uvjetnih vjerojatnosti učinjeno je temeljem statističkih podataka, analizom literature, anketnog upitnika i ekspertnog mišljenja. Prikazan je način dodjeljivanja stvarnih vrijednosti početnim varijablama koji se može koristiti na brodovima. Analizom osjetljivosti na varijablama spremnosti posade broda i uspješnosti vježbanja utvrđeni su njihovi najutjecajniji čimbenici, te su date preporuke za poboljšanje rezultata. Model spremnosti posade broda se može primijeniti na brodovima za kružna putovanja te osim procjene uspješnosti spremnosti posade broda može doprinijeti i kao potpora pri donošenju odluke., Evacuation in case of maritime accident is one of the crucial problem on cruise ships. The issue analysed in the dissertation are general guidelines of organization, organizational structure, main line of communication and current methods to determine the success of evacuation on a cruise ship. The cause-effect model of maritime accident development which can lead to decision making for evacuation and abandon is presented. Factors affecting the evacuation procedure and determined in the dissertation and their interdependence is shown by using the Bayesian Network. Qualitative passenger readiness and quantitative ship's crew readiness models have been developed. The influence factors affecting the evacuation process and conditional probability were quantified based on the statistical data, literature analysis, questionnaire and expert opinion. It is presented a method to determine correct data for roots variables on the ship. Sensitivity analysis was used to determine the most influential model factors, and recommendations for improving the results were provided. This model of crew readiness can be used on cruise ships and besides assessing the crew readiness it can help in the decision-making process.

Morske luke i s njima povezana lučka područja danas su postali središta modernih prometnih sustava. Za svaku državu, pa tako i za Republiku Hrvatsku, razvoj luka i lučkog područja određuje razvoj gospodarskih djelatnosti s multiplicirajućim učinkom na razvoj cijeloga gospodarstva. Stoga svaka država zakonskim propisima i strateškim dokumentima potiče razvoj održivog i konkurentnog lučkog sustava. Osnivanje državnih lučkih uprava u Hrvatskoj jedna je od takvih mjera kojima treba stvoriti ekonomski, pravni i teorijski temelj za razvitak nacionalnoga lučkog sustava i pojedinih luka unutar toga sustava. Način upravljanja lukama te organizacija i struktura lučkih uprava kao tijela upravljanja ovise o zemljopisnim obilježjima lučkog sustava, vlasničkoj strukturi te važnosti pojedine luke za čitavu zajednicu. Kroz upravljanje lukama vlasnik ostvaruje strateške ciljeve pomorskog razvoja, dok su gospodarske funkcije unutar lučkog područja dane koncesionarima, odnosno privatnom sektoru, što je u skladu s najboljom praksom pomorskih zemalja. Tako nastaje hibridna organizacija lučke uprave koja je s jedne strane javna institucija, a s druge gospodarski subjekt koji posluje prema ekonomskim načelima s ciljem pružanja odgovarajućih usluga i stvaranja profita. Pri tome je financijska održivost lučke uprave jedan od ključnih čimbenika koji određuje u kojoj mjeri lučka uprava može učinkovito poslovati bez potrebe za državnim subvencijama. S obzirom na navedeno postavlja se pitanje na koji način redizajnirati model upravljanja morskim lukama kako bi lučke uprave poslovale profitabilno. Model predložen u ovom radu slijedi spoznaje prethodnih empirijskih istraživanja učinkovitosti poslovanja i financijske održivosti lučkih uprava te utjecaja korporativnog upravljanja na povećanje učinkovitosti poslovanja. Pri tome se učinkovitost poslovanja mjeri određenim ekonomskim pokazateljima, a financijska održivost potrebom lučke uprave za subvencijama iz državnog proračuna., Sea ports and the related areas have become the center of modern transport systems nowadays. For each country, including the Republic of Croatia, the development of port and port area determines the development of economic activities with multiplier effects on the development of the whole economy. Therefore, the aim of every state is to encourage the development of sustainable and competitive port system with legislation and strategic documents. The establishment of state port authorities in Republic of Croatia is one of the measures which are necessary to create economic, legal and theoretical basis for the development of the national port system and individual ports as a part of whole port system. The management of ports and organization and structure of the port authorities as administrative body depend on the geographical features of ports system, the ownership structure and the importance of a port for the whole community. Through the management of ports, the owner achieves the strategic goals of maritime development, while the economic functions within the port area are given to the concessionaires or the private sector, which is in line with the best practice of maritime countries. Thus, on the one hand, the port authority is public institutions, on the other hand, is the operator who operate under the basic economic principles to provide appropriate services and make a profit. In this context, the financial sustainability of the port authority is one of the key factors determining the extent to which the port authority can effectively operate without the need for state subsidies. Given the above, the question is how to redesign the sea port management model to make port authorities profitable. The proposed model in this dissertation follows the knowledge of previous empirical research on business efficiency and financial sustainability of port authorities and the impact of corporate governance on increasing business efficiency. The business efficiency is measured by the economic indicators and the financial sustainability by the port authority's income from state budget.

U zadnjih se dvadeset godina broj putničkih brodova na Jadranu znatno povećao, a samim tim i mogućnost pojave pomorskih nezgoda. U ovoj doktorskoj disertaciji sustavno je napravljena analiza uzroka pojave pomorskih nezgoda malih putničkih brodova na temelju koje su izrađeni kvalitativni i kvantitativni modeli procjene rizika. Kvalitativni modeli izrađeni su za pomorske nezgode: potonuće, udar, nasukavanje, sudar te požar i eksplozija. Kvantitativni modeli izrađeni su za pomorske nezgode: sudar i udar. U svrhu proaktivnog djelovanja analizirani su čimbenici utjecaja na pomorske nezgode, odnosno kombinacije utjecajnih čimbenika koje mogu dovesti brod u neželjeno stanje. Kvalitativni i kvantitativni modeli napravljeni su korištenjem Bayesovih mreža čime je omogućena vizualizacija uvjetovane vjerojatnosti između različitih faktora utjecaja te finalnog ishoda. Kvantificiranje utjecajnih faktora izvršeno je kombiniranjem statističkih podataka i ekspertnog mišljenja. Kvantitativni modeli validirani su metodama: kvalitativna provjera, analiza osjetljivosti te usporedba rezultata sa stvarnim događajem. Ovakvom analizom i izradom modela uz pomoć Bayesovih mreža moguće je proaktivno djelovati na sigurnost plovidbe promatranih brodova. Temeljem dobivenih rezultata, nakon provedenih istraživanja, predložene su preventivne mjere., Over the last twenty years, the number of passenger vessels in Adriatic has increased and, due to it, the number of possibilities of maritime accidents has risen as well. In this doctoral dissertation qualitative and quantitative models of risk assessment have been based on analysis of causes of maritime accidents on small passenger vessels. The qualitative models have been made for these types of accidents: sinking, impact, grounding, collision, fire and explosion. The quantitative models have been made for: collision and impact. Influencing factors of maritime accidents and possible combinations of initial factors that could lead vessel to undesirable condition have been analyzed in order to take proactive measures. Qualitative and quantitative models have been developed using Bayesian networks, enabling a visualization of conditional probability between different initial factors and final outcome. Quantification of the influencing factors has been made using statistical data and expert estimation. Quantitative models have been validated by: qualitative feature test, sensitivity analysis and comparison between results and accidental report. By analyzing this and developing the model with the help of Bayesian networks, it is possible to proactively influence the safety of the observed vessels. Based on the results obtained, following the researches, preventive measures have been proposed.

Morske luke važan su dio regionalnih gospodarstava te svojim poslovanjem stvaraju niz pozitivnih utjecaja na područja unutar kojih se nalaze. Veliki dio svjetske trgovinske razmjene odvija se pomorskim putem što čini morske luke neizbježnim lokacijama globalne trgovine. Morske luke objekti su koji potpomažu u uspostavljanju ravnoteže između ponude i potražnje jer povezuju proizvode koji se proizvode na jednom kraju svijeta s potrošačima koji se nalaze na drugom kraju. One stvaraju direktne i indirektne utjecaje na regionalna gospodarstva, kreirajući nova radna mjesta te stvarajući vrijednost koja doprinosi povećanju bruto domaćeg proizvoda. Morske luke smanjuju troškove prijevoza, povećavaju regionalnu zaposlenost te privlače i stvaraju ostale lučke djelatnosti. Razvoj ekonomije, tehnologije te društva općenito potiče morske luke da unaprjeđuju svoje poslovanje u skladu s promjenama. Inovacije te razvoj i primjena novih tehnologija značajne su za uspješno funkcioniranje luka čime se olakšava poslovanje, smanjuju troškovi te privlače novi korisnici. Ljudski kapital također je važan čimbenik jer je novu tehnologiju prvenstveno potrebno razviti te nakon toga uspješno implementirati i koristiti. Razina obrazovanja djeluje na gospodarski rast jer povećava sposobnost prilagodbe i primjene postojeće tehnologije te se reakcijske sposobnosti regije na nova ulaganja i inovacije mogu povezati s kvalitetnim ljudskim kapitalom. Temeljni cilj doktorskog rada je istražiti utjecaj morskih luka na regionalni gospodarski rast primjenom endogene teorije rasta temeljene na istraživanju i razvoju. Prema endogenoj teoriji rasta temeljenoj na istraživanju i razvoju, najvažniji pokretači gospodarskog rasta su stvaranje inovacija te ljudski kapital. U istraživanju su se koristili panel podaci 107 lučkih regija Europske unije NUTS 2 klasifikacije, u razdoblju od 2005. do 2015. godine. Pri testiranju modela primijenila se dinamička panel analiza. Rezultati Generalizirane metode momenata i njenog procjenitelja u dva koraka ukazuju da morske luke imaju značajan utjecaj na gospodarski rast lučkih regija Europske unije. Također je dokazana važnost ljudskog kapitala i ulaganja u istraživanje i razvoj za poticanje rasta regionalnih gospodarstava. Prema endogenoj teoriji rasta inovacije i ljudski kapital važni su pokretači gospodarskog rasta budući da se smatra kako će razvoj novih ideja konstantno pridonositi razvoju ekonomije čime će gospodarstva moći zauvijek rasti i povećavati životni standard ljudi. Ljudski kapital sa svojim znanjem može postati glavni čimbenik povećanja konkurentnosti morskih luka ali i regionalnih gospodarstava. Primjena inovacija i novih tehnologija te kvalitetan ljudski kapital značajni su i za uspješno poslovanje morskih luka od kojih se očekuje da budu u toku s novim tehnološkim trendovima II te da pružaju usluge na najučinkovitiji način. Rezultati ekonometrijske analize povezuju gospodarski rast lučkih regija s kombinacijom poslovanja morskih luka, ljudskog kapitala te ulaganja u istraživanje i razvoj. Čimbenici ulaganje u istraživanje i razvoj te ljudski kapital često su podcijenjeni u politikama i strategijama Europske unije, posebice u odnosu na ulaganja u prometnu infrastrukturu. Smjernice za preusmjeravanje sredstava mogle bi ići u korist poticanja inovacija te ulaganja u razvitak ljudskog kapitala., Seaports are an important part of regional economies since they create a number of positive impacts on the surrounding areas. Much of the world's trade is taking place by sea, making seaports the inevitable locations of global trade. Seaports are facilities that help balance the supply and demand since they link products produced in one part of the world with consumers at the other part. They create direct and indirect effects on the regional economy by creating new jobs and new value that contributes to the growth of gross domestic product. Seaports reduce transportation costs, increase regional employment and create other port activities. The development of the economy, technology and society generally encourages seaports to pursue their business in accordance with the changes. Innovations and the development and application of new technologies are important for the successful operation of ports, making it easier to operate, reduce costs and attract new users. Human capital is also an important factor because the new technology first needs to be developed and then successfully implemented and utilized. The level of education contributes to economic growth, as it increases the ability to adapt and apply existing technology and helps with the region's responsiveness to new investments and innovation. The basic objective of this dissertation is to research the impact of seaports on regional economic growth by using endogenous growth theory based on research and development (R&D). According to the endogenous growth theory based on R&D, the most important drivers of economic growth are innovation and human capital. Data used in this research were panel data of the 107 European Union's port regions for NUTS 2 classification in period from 2005 to 2015. Dynamic panel data analysis was applied to model testing. The results of the two-step Generalized Method of Moments indicate that seaports have a significant impact on the economic growth of the port regions in European Union. The relationship between human capital and investment in R&D on the economic growth of regional economies was indicated as well. According to the endogenous growth theory based on R&D, main factors that influence economic growth are innovation and human capital. It is considered that the development of new ideas contributes to constant economic development that leads to increment in the standards of living. Human capital with its knowledge can become a major factor in increasing the competitiveness of seaports but also of regional economies. High-quality human capital is also significant for the successful operation of seaports that are expected to be up to date with new technological trends. The results of the econometric analysis link the economic growth of IV the port regions with the combination of seaports business, human capital and investment in R&D. Human capital and investment in R&D are often underestimated in European Union’s policies and strategies, especially regards to investment in transport infrastructure. Guidelines for resource redistribution could go in favor to investment in R&D and in human capital development

Pomorska industrija, odnosno prijevoz putnika i tereta morem, smatra se jednom od najopasnijih svjetskih industrija. Da bi se pridonijelo povećanoj razini sigurnosti posade, brodova, tereta, te ujedno zaštitilo morski okoliš, razvoj pomorske industrije je u velikoj mjeri određen međunarodnom regulativnom strukturom. Budući da brodarske organizacije svoje poslovanje temelje na deklariranim politikama i formalnim postupcima, koji su u skladu s međunarodnim konvencijama i pravilima, za očekivati je visok stupanj sigurnosti na brodovima. Ipak, u stvarnosti situacija je često drukčija. Statistički podatci o pomorskim nesrećama i nezgodama pokazuju da su pogreške u organizacijskim sustavima, pored ljudskih pogrešaka, jedan od važnijih uzročnih faktora za nastanak istih. U ovoj doktorskoj disertaciji istražen je utjecaj operativnih postupaka brodarskih organizacija na stanje sigurnosti. Da bi se došlo do traženog odgovora razvijen je model organizacijskog upravljanja sigurnošću. Model se sastoji od dvije cjeline, organizacije brodarske kompanije u operativnom smislu, odnosno organizacijskog ponašanja i stanja sigurnosti na brodovima. Operativni postupci u praksi, koji mogu utjecati na stanje sigurnosti, ogledaju se u predanosti upravljačkih struktura, kvaliteti nadzora nad provođenjem brodskih operacija, prisutnosti radnog/komercijalnog pritiska, politici zapošljavanja i razini kvalitete provedbe ISM Kodeksa. Budući da je stanje sigurnosti u brodarskim organizacijama teško procijeniti, upotrebljen je koncept sigurnosne klime. Sigurnosna klima se odnosi na zajedničku percepciju zaposlenika s obzirom na prioritet sigurnosnih politika, postupaka i praksi u brodarskim organizacijama. Kvantitativnim istraživanjem, provedenim među zaposlenicima brodarskih organizacija, prikupljeni su ulazni podatci koji čine temelj za razvoj modela. Za obradu dobivenih podataka i dokazivanje postavljene hipoteze korištene su metode deskriptivne statistike i multivarijatna kanonička korelacijska analiza. Istraživanjem se dokazuje da je organizacijsko ponašanje, odnosno operativni postupci kojim brodarske organizacije provode u djelo svoje ciljeve, u izravnoj vezi sa sigurnosnom klimom. Pored spomenutog, istaknuti su nedostatci prisutni u pomorskoj industriji koji također mogu utjecati na ukupno stanje sigurnosti., Maritime industry, ie transport of passengers and cargo by sea, is considered one of the world's most dangerous industries. In order to contribute to the increased safety level of the crew, ships, cargo, and to protect the marine environment, development of the maritime industry is largely determined by international regulatory structure. Since the shipping organizations has its operations based on the declared safety policies and formal procedures, which are in accordance with international conventions and rules, a high level of safety on ships is expected. However, in reality the situation is often different. Statistics on maritime accidents and incidents indicate that the errors in organizational systems, in addition to human error, are one of the most important causal factors for their occurrence. The doctoral dissertation investigated the impact of shipping organizations operational practices on the state of safety. In order to reach the required answer, a model of organizational safety management has been developed. The model consists of two parts, the organization of shipping company in operational terms, ie organizational behavior and safety conditions on ships. Organizational behavior in practice, that can affect the level of safety, are reflected in the terms of management commitment, marine operations supervision quality, presence of work/commercial pressure, crewing policy and ISM Code implementation quality level. Since the level of safety in shipping organizations is difficult to estimate, the concept of the safety climate is used. The safety climate refers to the employees common perception with regard to the priority of safety policies, procedures and practices in shipping organizations. Quantitative research, conducted among employees of shipping organizations, collected input data which form the basis for the model development. Methods of descriptive statistics and multivariate canonical correlation analysis were used to process the obtained data and prove the hypothesis. The research proves that organizational behavior, ie operational practices, by which shipping organizations implementing their goals, are directly related to the safety climate. In addition to this, the deficiencies which can affect the overall safety situation in the maritime industry are highlighted.

Svrha istraživanja doktorske disertacije pod naslovom: „Model vrednovanja utjecaja lučkih terminala za ukapljene prirodne plinove na morski okoliš“ jeste definirati kriterije vrednovanja mogućih utjecaja terminala za ukapljene prirodne plinove na morski okoliš. U ovoj doktorskoj disertaciji je postavljen cilj istraživanja koji u odnosu na postavljeni problem, za danu metodologiju, zahtijeva uporabu višekriterijske analize, gdje je naglašen sustavni pristup analizi vrednovanja utjecaja terminala za ukapljene prirodne plinove na morski okoliš. Danom metodologijom, tj. sustavnom analizom omogućena je izrada modela kojim se prati utjecaj pojedinih kriterija na morski okoliš. U tu svrhu su definirani predeliminacijski kriteriji kako bi se smanjilo promatrano područje iz kojeg su odabrane reprezentativne lokacije na kojima su vrednovani prethodno definirani kriteriji. Definirani problemi su rješavani metodama: geografskim informacijskim sustavom, višekriterijskom analizom, ekspertnim odlučivanjem, te primjenom matematičkog modela i regionalnog modela morskog sustava, kao i GIS alatom. Uporabom GIS-a (Geographic Information System/geografskog informacijskog sustava) omogućeno je smanjivanje cjelokupnog promatranog područja na manja područja iz kojih je višekriterijskom ekspertnom analizom izdvojeno nekoliko reprezentativnih lokacija na kojima je uz definirane kriterije, primjenjena višekriterijska metoda PROMETHEE (Preference Ranking Organisation Method of Enrichmen Evaluation) uz uporabu metode GAIA (Geometrical Analysis for Interactive Aid) za vizualizaciju karakteristika problema geometrijskom interpretacijom. Prezentiranje rezultata višekriterijske analize elaborirano je verbalnom i grafičkom interpretacijom dobivenih rangova. Na taj način, na odabranoj „optimalnoj“ lokaciji praćen je utjecaj na morski okoliš jednog parametra (promjena temperature mora), koristeći prilagođeni ROMS model (Regional Ocean Model System). Primjena navedene metodologije provedena je na konkretnim područjima Jadranskog mora Republike Hrvatske s mogućnosti primjene iste na bilo koju lokaciju morskog okoliša. Primjena navedene metodologije omogućava praćenje određenih utjecaja na morski okoliš., The purpose of the PhD thesis research entitled: “Evaluation model of the impact of LNG terminals on marine environment“ is to define the criteria for assessing the potential impacts of the terminal for liquefied natural gas in the marine environment. The aim of this thesis is to find a multicriteria analysis in relation of the problem, for a given methodology, where systematic approach to the evaluation of the influence of the terminals for liquefied natural gas on the marine environment is emphasized. Presented methodology, ie systematic analysis, has enabled development of model that monitors the impact of certain criteria on the marine environment. For this purpose, pre-selection criteria were defined to reduce the observed area from which representative locatins were selected on which the previously defined criteria were evaluated. Defined problems were solved by methods:, multi-criteria analysis, expert decision-making, and application of the mathematical model and regional model of the marine system as well geographic information system (GIS) tool. Using of GIS (Geographic Information System) was enabled to reduction of the entire observed area to smaller areas from which multicriteria expert analysis separated several representative locations where the criteria are defined, applying the multicriteria method PROMETHEE (Preference Ranking Organisation Method of Enrichmen Evaluation) using the GAIA (Geometrical Analysis for Interactive Aid) method to visualize the problem characteristics by geometrical interpretation. Presentation of multi-criteria analysis results are elaborated by the verbal and graphical interpretation of obtained rankings. In this way, the "optimum" location was monitored by the impact on the marine environment of one parameter (sea temperature change), using adjusted ROMS model (Regional Ocean Model System). The application of this methodology was carried out in concrete areas of the Adriatic Sea of the Republic of Croatia with the possibility of applying it to any location of the marine environment. The application of this methodology enables monitoring of certain impacts on the marine environment.

Upravljanje gospodarskim korištenjem pomorskog dobra u Republici Hrvatskoj je stihijsko, bez teorijske i znanstvene potpore, kao i praktične primjene relevantnih čimbenika rasta i razvoja koji utječu ne samo na razvoj pomorskih sustava i cjelokupnog hrvatskog pomorskog sustava, već i na komplementarne djelatnosti čiji je sustav razvoja potrebno redefinirati, na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini. Sukladno tome, temeljni cilj i svrha istraživanja ove doktorske disertacije jest konzistentno analizirati, elaborirati i primjereno riješiti mogućnost redefiniranja gospodarskog korištenja pomorskog dobra u funkciji razvoja i održivosti komplementarnih djelatnosti, a što je osnovna pretpostavka ubrzanog razvoja kompleksa pomorskoga gospodarstva kao sastavnog dijela ukupnog nacionalnog gospodarstva Hrvatske. Znanstvena hipoteza oko koje se formira ova disertacija glasi: Znanstveno utemeljenim spoznajama o funkcioniranju sustava gospodarskog korištenja pomorskog dobra i razvojnih koncepata komplementarnih djelatnosti te uvažavanjem suvremenih trendova usklađivanja razvoja svih djelatnosti pomorskog gospodarstva, moguće je predložiti model održivog razvoja komplementarnih djelatnosti vezanih uz gospodarsko korištenje pomorskog dobra RH koji vodi racionalnom upravljanju te osigurava rast i razvoj pomorskoga i prometnoga sustava u Republici Hrvatskoj. S ciljem dokazivanja postavljene znanstvene hipoteze korištena je kombinacija znanstvenih metoda od kojih se izdvajaju metode analize i sinteze, metoda konkretizacije, matematička metoda, metode deskriptivne i inferencijalne statistike te metoda matrice rasta kao jedne od metoda vrednovanja i procjene održivog razvoja komplementarnih djelatnosti na pomorskom dobru. Predloženi model sastoji se od četiri temeljna podmodela i premda je vrlo složen, može poslužiti kao vrlo dobra osnova za donošenje kvalitetnih strateških, taktičkih i operativnih odluka u funkciji održivog pristupa gospodarskom korištenju pomorskog dobra. Glavni nalaz ovoga rada može se sažeti u sljedeću rečenicu − Svi elementi dinamičkog modela održivog razvoja komplementarnih djelatnosti na pomorskom dobru (logistički, socijalni, ekološki i sigurnosni) u narednom razdoblju trebaju ostvariti značajne stope rasta kako bi se unaprijedila kvaliteta gospodarskog korištenja pomorskog dobra u skladu s načelima održivosti., Management of economic use of maritime domain in Croatia is uncontrolled, lacking theoretical and scientific support, as well as practical application of the relevant factors of growth and development that affect not only the development of maritime systems and the entire Croatian maritime system, but complementary activities as well. System development of these activities should be redefined on local, regional and national level. Accordingly, the fundamental objective and purpose of this thesis is to consistently analyse, elaborate and appropriately resolve the possibility of redefining the economic use of maritime domain in development and sustainability of complementary activities, which is a fundamental prerequisite for accelerated development of the complex maritime economy as an integral part of the over-all national Croatian economy. The scientific hypothesis at the core of this project is: Using scientifically obtained insights about the functioning of economic use of maritime domain and development concepts of complementary activities with respect to modern trends and harmonious development of all sectors of maritime economy, it is possible to propose a model of sustainable development of complementary activities related to the economic use of Croatian maritime domain which would ensure rational management and growth and development of the maritime and transport system in Croatia. To prove the set scientific hypotheses, a combination of scientific methods was used, including methods of analysis and synthesis, concretization method , mathematical methods, methods of descriptive and inferential statistics and the matrix method of growth as one of the methods of evaluation and assessment of sustainable development of complementary activities in the maritime domain . The proposed model consists of four basic sub-models and although very complex, it can serve as a good basis for making quality strategic, tactical and operational decisions regarding the sustainable approach to economic use of maritime resources. The main findings of this study can be summarized as following: all the elements of dynamic model of sustainable development of complementary activities in the maritime domain (logistic, social, environmental and security) should achieve significant growth rates in the future to improve the quality of economic exploitation of maritime domain in accordance with the principles of sustainability.

Značajan problem u razvoju luka i lučkih područja, je spoznaja da planovi razvoja županijskih i lokalnih luka koje donose lučke uprave u svojstvu tijela upravljanja lukom i njenim lučkim područjem često nemaju pokrivenost u prostorno planskim rješenjima gradova i županija, ali i obratno. Odnosno, lučke uprave se planskim rješenjima vezanim za luku, a donesenim od strane gradova i županija upoznaju tek putem mišljenja nadležnog upravnog tijela za provedbu dokumenata prostornoga uređenja kada je već kasno za značajnije promjene. Navedeno ukazuje na činjenicu da relevantne stranke (lučke uprave i gradovi/županije) u postupku planiranja lučkog područja nisu uvijek aktivni dionici u postupku planiranja luka i pripadajućih lučkih područja u dokumentima prostornog uređenja. Rezultat toga su lučka područja koja nisu temeljena na razvojnim planovima lučkih uprava i koja nerijetko ne zadovoljavaju niti strukturom zastupljenih lučkih djelatnosti, niti kapacitetima, a naročito ne površinom i oblikom lučkog područja. Razmatrajući problematiku razvoja županijskih i lokalnih luka u prostornim planovima, vidljivo je da prostorni planovi županija ne posvećuju dovoljnu pažnju ulozi, značaju i razvoju luka županijskog i lokalnog značaja. Izrada prostornih planova koji se odnose na luke županijskog i lokalnog značaja iziskuje visoku stručnost i multidisciplinarnost, te poznavanje problematike prostornog planiranja, lučkog poslovanja, biologije mora i priobalja, tehnologije pomorskog prometa, pa sve do zaštite morskog okoliša. Iz navedenog proizlazi osnovna svrha i cilj provedenog istraživanja, a to je pronalaženje optimalnog modela i mjera za razvoj županijskih i lokalnih luka u odnosu na komplementarnost prostorne koncepcije luke i grada. Za potrebe definiranja i postavljanja modela korišteni su najvažniji indikatori i mjere koji utječu na razinu prostornog planiranja luke i grada. Provjera i dokazivanje uspješnosti postavljenog modela obavlja se na primjeru luke grada Rovinja. U radu su prezentirani različiti modeli (5 scenarija) razvoja županijskih i lokalnih luka u odnosu na komplementarnost prostorne koncepcije luke i grada koji su akceptirali postojeće probleme u razvoju luka i gradova, ali i predvidjeli rješenja (aktivnosti/mjere) za njihovo rješavanje. Ujedno su u radu za potrebe testiranja predloženih modela: ̶ utvrđeni dionici razvoja županijskih i lokalnih luka te njihove interesne veze ̶ utvrđeni kriteriji (indikatori) koji utječu na razvoja županijskih i lokalnih luka kao sastavnog dijela koncepcije grada III ̶ provedene ankete (6 anketa) za dobivanje relevantnih podataka u potrebnih radi vrednovanja kriterija. Nakon definiranja kriterija, veličina i težina korištenjem računalnog programa i višekriterijske analize, analizirani su dobiveni rezultati te su isti provjereni i testirani na primjeru luke/grada Rovinja. Na temelju dobivenih rezultata u disertaciji je zaključeno da se predloženi modeli razvoja županijskih i lokalnih luka u odnosu na prostornu koncepciju grada mogu primijeniti na bilo koji drugi morski lučki sustav u svijetu. Višekriterijskom analizom je zaključeno da scenarij Luka u funkciji turizma i javnog dužobalnog povremenog i linijskog prijevoza čini optimalan scenarij za razvoj županijskih i lokalnih luka grada Rovinja. Rezultati istraživanja ujedno pružaju dobru osnovu za daljnje usavršavanje modela razvoja županijskih i lokalnih luka kao i za teorijsko ispitivanje i donošenja novih propisa vezanih za urbanistički razvoj luka, grada i okolnog područja., A significant problem in the development of ports and port areas is the understanding that port development plans brought by port authorities in the capacity of the harbor area management body do not usually cover the spatial planning of cities and counties, but also vice versa. The above mentioned points out that port authorities get acquainted with the solution plans brought by the cities and counties only through the opinion of the competent administrative body for the implementation of spatial planning documents when it is already late for significant changes. The above points out that the relevant parties (port authorities and cities / counties) in the process of the port area planing do not always take an active part in the planning process of the ports and associated port areas in the spatial planning documents. As a result there are port areas which are not based on port development plans and which often do not satisfy neither with the structure of the represented port activities nor with its capacities, and especially not with the area and shape of the port area. Considering the issue of development of the port area in spatial plans it is evident that the spatial plans of the counties do not pay enough attention to the role, significance and development of the port of county and local importance. The elaboration of spatial plans related to the port of county and local importance requires high expertise and multidisciplinarity, as well as knowledge of spatial planning issues, port operations, marine biology and coastal areas, maritime transport technology, all the way to the protection of the marine environment. From the aforementioned, the basic aim and purpose of the conducted research is to find an optimal model and measures for the development of the port area in relation to the complementarity of the spatial concept of the port and the city. For the purposes of defining and setting up the model, the most important indicators and measures have been used which influence the level of spatial planning of the port and the city. The checking and proving of the success of the set model is carried out in the example of the Port of Rovinj. Thera are different models (5 scenarios) of the port area development presented in the paper in relation to the complementarity of the port and city concept of the spatial concept that have accepted the existing problems in the development of ports and cities, as well as foreseen solutions (activities / measures) for their solution. For testing purposes, in the paper thera are proposed models: V ̶ determined portions of port area development and their interest links ̶ established criteria (indicators) that affect the development of the port area as an integral part of the city concept ̶ conducted surveys (6 surveys) to obtain relevant data in the necessary criteria for evaluation. After defining the criteria, size and weight using the computer program and multicriteria analysis, the obtained results were analyzed and then tested on the example of the port / town of Rovinj. Based on the results obtained in the dissertation it was concluded that the proposed models of development of the port area in relation to the spatial concept of the town can be applied to any other marine port system in the world. Through the multi-criteria analysis, it was concluded that the scenario of the ports in function of the economy - tourism and public long distance and liner transportation is the optimal scenario for the development of the port area of Rovinj. The results of the research also provides a good basis for further improvement of the port development model as well as for theoretical examination and adoption of new regulations related to the urban development of the ports, the city and the surrounding area.

Doktorska disertacija pod naslovom „Upravljanje kvalitetom u javnom cestovnom prijevozu putnika“, ima višestruku funkciju cilja te predstavlja složen zadatak, jer je sustav upravljanja kvalitetom u cestovnim prometnim poduzećima kao i sustav cestovnog prijevoza putnika sam po sebi, vrlo složen i interdisciplinaran te zahtjeva uporabu cijelog spektra znanstvenih metoda istraživanja. Sustavnom pristupu u rješavanju znanstvenih i stručnih problema u prometnim i logističkim djelatnostima pridaje se sve veći značaj, pa tako metodologija sustavnog istraživanja čini osnovu znanstvenog istraživanja upravljanja kvalitetom u cestovnim prometnim poduzećima, kao institucijama u kojima „nastaje“ kvalitetna ili nekvalitetna usluga putnicima, provedenog u sklopu izrade ovog rada. Jedan od najvažnijih postulata uvaženih u ovom istraživanju polazi od činjenice da se gotovo u svakom segmentu ljudskog života i aktivnosti može govoriti o kvaliteti: znanosti, obrazovanju, gospodarstvu, osobnom životu… Iznimka nikako ne može biti ni cestovni prijevoz putnika, kao vrlo važan segment prometnog sustava, koji predstavlja „kičmu“ i „krvotok“ šireg društvenog i gospodarskog sustava. Zbog toga je u ovom radu odabrano prometno poduzeće za cestovni prijevoz putnika kao predmet istraživanja, kao i upravljanje kvalitetom njegovog poslovanja u funkciji proizvodnje kvalitetne prijevozne usluge, kao konačnog cilja menadžmenta, zaposlenika, korisnika, utjecajnih skupina i svih drugih zainteresiranih. Problem istraživanja je bio prvenstveno utvrditi povezanost funkcioniranja prometnog poduzeća za cestovni prijevoz putnika na svim organizacijskim razinama, u svim poslovnim funkcijama i procesima, a posebno na razini menadžmenta kao upravljačke strukture, sa kvalitetom poslovanja i kvalitetom prijevozne usluge kao konačnim outputom sustava prijevozne proizvodnje. Na temelju svega izloženog u ovom radu, ogleda se i očekivani znanstveni doprinos ovog istraživanja, prvenstveno kroz sveobuhvatni i sistematizirani prikaz dosadašnjih znanstvenih spoznaja na području definiranja upravljanja kvalitetom i poslovnom izvrsnosti, kroz prikaz primjene teorije sustava u definiranju i analizi javnog cestovnog prijevoza putnika te kroz prikaz stanja cestovnog prijevoza putnika u Republici Hrvatskoj, s posebnim naglaskom na razlike u kreiranju prometne politike u vezi s prijevozom putnika kao gospodarskom aktivnošću prema zemljama EU. Očekivani znanstveni doprinos istraživanja se također ogleda u valorizaciji organizacije prometnih poduzeća za cestovni prijevoz putnika uz modeliranje optimalne organizacijske strukture, prikaz poslovnih funkcija i procesa u cestovnom prijevozu putnika i njihovo sinergijsko djelovanje u funkciji upravljanja kvalitetom, argumentaciju teze da međunarodne norme kvalitete ISO i EN ne predstavljaju dovoljnu mjeru uspješnosti upravljanja kvalitetom, već samo početnu akciju s tim u vezi, a da je sustav upravljanja kvalitetom potrebno nadograđivati uporabom indikatora kvalitete prijevozne usluge, njihovim stalnim mjerenjem i matematičkim vrednovanjem te dovođenjem istih indikatora u prihvatljive okvire kvalitete. Također je prikazano modeliranje uporabe alata za upravljanje kvalitetom u cestovnom prijevozu putnika, uporabe upravljanja znanjem, cjelokupnog upravljanja kvalitetom i korištenja benchmarking procesa u prometnim poduzećima koja se bave cestovnim prijevozom putnika, kao i valorizacija upravljanja kvalitetom u hrvatskim autobusnim poduzećima te prognoziranje budućih trendova u upravljanju kvalitetom na razini hrvatskih prometnih poduzeća. Rezultati ovog istraživanja su primjenjivi za ocjenjivanje trenutnog stanja sustava za upravljanje kvalitetom u konkretnom cestovnom prometnom poduzeću, za otkrivanje nedostataka u postavljanju organizacijske strukture, u aktivnostima menadžmenta, realizaciji poslovnih procesa te u sustavu za upravljanje kvalitetom ako je on ustrojen, za međusobnu usporedbu prometnih poduzeća u smislu analize implementiranih sustava za upravljanje kvalitetom te kao alat za konstruiranje, vrednovanje, uvođenje i primjenu efikasnog sustava za upravljanje kvalitetom i mogućih poboljšanja predmetnog sustava., Doctoral dissertation, entitled "Quality management in public transport passengers", has a multiple objective function that represents a complex task, because of the quality management system in road transport companies and road passenger transport system itself is very complex and interdisciplinary and requires the use of the whole spectrum of scientific research methods. Systematic approach to solving scientific and technical problems in transport and logistics sector is a growing importance, so the methodology of systematic research forms the basis of research quality management in road transport companies, as well as institutions in which "produced" high quality or low quality service to passengers, conducted in part of this work. One of the most distinguished in the postulates of this study is based on the fact that almost every aspect of human life and activity to speak of the quality: science, education, economy, personal life ... The exception should not be any road passenger transport, as a very important segment of the transport system, which is the "backbone" and "bloodstream" of wider social and economic system. Therefore, in this study were selected transport company for road transport of passengers as a research subject, as well as quality management of its operations as a function of production-quality transport services, as the ultimate goal of management, employees, customers, influential groups and all other interested. The problem of this study was primarily to determine the correlation function of the transport companies for road transport of passengers at all organizational levels, across all business functions and processes, especially at the level of management as a governance structure, with the quality of operations and quality of transport services as final output of the transport of production. On the basis of the above in this paper, reflects the expected scientific contribution of this research, primarily through a comprehensive and systematic review of previous research findings on the definition of quality management and business excellence through the presentation of the application of systems theory in the definition and analysis of public road passenger transport, and through view the status of road passenger transport between the Republic of Croatia and EU countries, with special emphasis on the differences in the design of transport policy in relation to transport passengers as well as economic activity. Expected contribution to scientific research is also reflected in the evaluation of the organization of transport enterprises for road transport of passengers by modeling the optimal organizational structure, the view of business functions and processes in the road transport of passengers and their synergistic effect in the quality management function, arguments of the thesis that the international quality standard ISO and EN is not a sufficient measure of success of quality management, but only the initial action in this regard, and that the quality management system up to date using indicators of quality transport services, by continuously measuring and evaluating mathematical and bring to use the indicators in the framework of acceptable quality. Also shown is the use of modeling tools for quality management in road passenger transport, the use of knowledge management, total quality management and use of the benchmarking process in transport companies engaged in road passenger transport, as well as evaluation of quality management in Croatian bus companies and forecasting future trends in management quality at the Croatian transport companies. The results of this study are applicable for assessing the current state of quality management systems in particular road transport companies, to detect flaws in setting up the organizational structure, the activities of management, execution of business processes and the quality management system if it is established, the comparison of transport enterprises implemented in terms of their quality management systems as well as tools for design, validation, introduction and implementation of effective quality management systems and possible improvements of the system concerned.

Ovom doktorskom disertacijom sustavno su sagledane i analizirane metode i međunarodne preporuke određivanja dimenzija ograničenih plovnih putova. Istaknuti su utjecajni čimbenici koji djeluju na sile međudjelovanja broda i obale te je izvršena njihova analiza. Temeljem ovih spoznaja definiran je model dodatne širine plovnog puta kojeg treba uzeti u obzir zbog utjecaja sile međudjelovanja broda i obale. Utjecaj sile međudjelovanja na brod u plovidbi analiziran je uz pomoć podataka dobivenih navigacijskim simulatorom. Radi sagledavanja ukupne slike, analizirani su plovni putovi različitih pokosa, te su definirani različiti uvjeti plovidbe, ali bez djelovanja ostalih vanjskih sila kako bi se izolirao utjecaj samo ovoga fenomena. Uvjeti plovidbe se raščlanjuju po odnosu dubine i gaza broda, udaljenosti broda od ruba plovnog puta te brzini plovidbe. Ovim modelom je kod definiranja dimenzija plovnog puta, novog ili postojećeg, s aspekta sigurnosti plovidbe moguće bez upotrebe simulacija plovidbe broda dobiti dodatnu širinu plovnog puta zbog sile međudjelovanja broda i obale. Također, moguće je unaprijediti sigurnost plovidbe, te konceptualnu i detaljnu fazu projektiranja dimenzija plovnih putova. Rezultati i spoznaje dosegnute u radu omogućuju točnije definiranje dimenzija plovnog puta, te unaprjeđenje organizacije plovidbe i planiranje kapaciteta na plovnom putu., This doctoral dissertation systematically analyses methods and international recommendations for determining dimensions of restricted fairways, points out most important factors of ship-bank interaction forces and analyses ship-bank interaction forces. Based on such conceptions model for determining additional width due to interaction forces was developed. Influence of ship bank interaction forces on ship is analysed using data from navigational simulator. In order to properly asses’ ship-bank interaction forces, fairways with different slopes and different navigation conditions, with no external forces, were analysed. Navigation conditions were divided with different depth draught ratio, distance of the vessel from bank and speed of the vessel. Using this model, it is possible to determine additional fairway width due to ship-bank interaction, new or existing, in terms of safety of navigation without using traffic simulations. Also, using this model it is possible to upgrade safety of navigation and concept and detail phase of fairway dimensioning process. The results and findings archived in this dissertation increase accuracy of process of determining fairway dimensions and upgrade fairway organisation and capacity.

U doktorskoj disertaciji istraženi su i analizirani svi čimbenici koji imaju utjecaj na onečišćenje mora sanitarnim otpadnim vodama s brodova za kružna putovanja u Jadranskom moru. Istražena su osnovna obilježja Jadranskog mora, pomorski promet i obilježja turizma u RH. Analiziran je kruzing turizam s aspekta trendova kretanja brodova za kružna putovanja kao i s aspekta održivog razvoja te je analizirano onečišćenje mora sanitarnim otpadnim vodama s brodova za kružna putovanja. Istraženi su te detaljno analizirani i uspoređeni međunarodni i nacionalni pravni propisi vezani za sanitarne otpadne vode. Detaljno je analizirana raspoloživa tehnologija za obradu sanitarnih otpadnih voda i izvedbe sustava za pročišćavanje koji se koriste za obradu otpadnih voda na brodovima. Izvršeno je jednogodišnje istraživanje pri kojem je praćeno kretanje brodova za kružna putovanja kapaciteta preko 500 osoba u Jadranskom moru, njihove rute te vremena ulaska i izlaska iz Jadranskog mora i definiranih zona ograničenog ispuštanja sanitarnih otpadnih voda prema Prilogu IV MARPOL konvencije. Na temelju tog istraživanja razvijen je izvorni model kretanja brodova za kružna putovanja u Jadranskom moru koji na temelju itinerara brodova u određenom vremenskom razdoblju daje vremena boravka tih brodova u četrnaest definiranih geografskih područja Jadranskog mora. Taj model daje temeljne ulazne parametre za razvijeni izvorni model vrednovanja onečišćenja Jadranskog mora sanitarnim otpadnim vodama s brodova za kružna putovanja. Model vrednovanja onečišćenja omogućava korisniku simulaciju onečišćenja Jadranskog mora prema geografskim područjima u različitim odabranim scenarijima. Oba razvijena modela objedinjena su u računalnom programu Kruzeri koji na temelju unesenih ulaznih parametara daje izlazne parametre – količinu i kvalitetu ispuštenih sanitarnih otpadnih voda na definiranim geografskim područjima. Program prepoznaje sustav za pročišćavanje sanitarnih otpadnih voda koji ima svaki brod u određenom odabranom vremenskom razdoblju i prosječni kapacitet broda, a korisniku je omogućen odabir brzine ispuštanja sanitarnih otpadnih voda, unos točnog kapaciteta svakog broda na svakom krstarenju i odabir modova rada u zonama plovidbe s obzirom na sustav instaliran na brodu. Rezultati razvijenih modela omogućili su identifikaciju kritičnih područja s obzirom na onečišćenje mora sanitarnim otpadnim vodama, kao i smjernice za buduće zahtjeve za ispuštanje sanitarnih otpadnih voda s brodova za kružna putovanja., In this doctoral dissertation all the factors that have an impact on marine pollution of the Adriatic Sea by sanitary wastewater from cruise shipswere explored and analyzed. Basic characteristics of the Adriatic Sea, maritime transport and characteristics of tourism in Croatia were explored. Cruising tourism in terms of trends in cruise traffic and in terms of sustainable development was analyzed as well as marine pollution by sanitary wastewater from cruise ships. International and national legislation related to the sanitary wastewater was analyzed and compared. A detailed analysis was made of available technology for sanitary wastewater treatment and performance of wastewater treatment systems that are used on cruise ships. A one-year survey was done in which the movement of cruise ships in the Adriatic Sea withcapacity of over 500 people was followed as well as their routes and time of entry and exit from the Adriatic Sea and from MARPOL Annex IV areas of limited wastewater discharge. Based on that survey, an original model of the cruise traffic in the Adriatic Sea was developed, which, on basis of cruise ship itinerary in acertain period of time, gives us retention times of these ships in fourteen defined geographical areas of the Adriatic Sea. This model provides the basic input parameters for the original valuation model of marine pollution by wastewater from cruise ships. Valuation model of marine pollution by wastewater from cruise ship sallows the user to simulate the pollution of the Adriatic Sea geographic areas in a variety of selected scenarios. Both developed models have been unified in a computer program Kruzeri. The program, based on the entered input parameters, gives us output parameters – quantity and quality of sanitary wastewater discharged to the defined geographic areas. The program recognizes what wastewater treatment system is on every ship in a certain selected time period and the average capacity of a ship and user can select the discharge speed of sanitary wastewater, enter the exact capacity of each ship on each cruise and select ship opration modes in each MARPOL Annex IV area of limited wastewater discharge. By changing operation modes of the ship in different scenarios, valuation model of marine pollution will enable simulation of various scenarios in order to obtain the desired or expected load values of wastewater from cruise ships on specified geographic areas which further enables the evaluation of the current legislation and the identification of critical areas considering marine pollution by sanitary wastewater from cruisers.

U radu je istražen operativni logistički problem razmještaja kontejnera (BRP/CRP) na slagalištu lučkoga kontejnerskog terminala. Cilj istraživanja bio je razviti optimizacijski model koji rješava problem razmještaja kontejnera te omogućava brže i lakše donošenje odluka na operativnoj razini planiranja na kontejnerskom terminalu. Predloženi optimizacijski model izrađen je primjenom genetskog algoritma koji na osnovi 4 definirana pravila premještaja određuje poziciju premještaja kontejnera unutar odjeljka. Rezultat optimizacije za promatrani odjeljak predstavlja set pravila premještaja kojim se postiže minimalan broj radnji premještaja kontejnera unutar odjeljka. Model je testiran na osnovi 4 veličine odjeljka i 3 različita scenarija u pogledu udjela popunjenosti odjeljaka. Za svaku veličinu i scenarij popunjenosti odjeljka slučajno je stvoren jedan početni raspored kontejnera unutar odjeljka. S ciljem utvrđivanja različitosti rješenja s aspekta dobivenog seta pravila (kromosoma rješenja), odjeljak zadane veličine i scenarija popunjenosti te istog početnog rasporeda testiran je prilikom deset pokretanja modela. Dakle, model je ukupno pokrenut 120 puta, a kao zaključak se nameće to da je za isti početni raspored odjeljka zadane veličine i scenarija popunjenosti odjeljka moguće dobiti jednako kvalitetno ili optimalno rješenje primjenom različitog seta pravila tj; premještanjem kontejnera na različite kontejnerske pozicije. Dodatno testiranje predloženog modela provedeno je s ciljem usporedbe rezultata modela s rezultatima drugih autora koji su za izradu modela koristili metaheurističke i heurističke metode. Testiranje predloženog modela provedeno je za 4 veličine odjeljka i jedan scenarij s udjelom popunjenosti od približno 90% na uzorku od 40 slučajno stvorenih različitih početnih rasporeda odjeljaka, dakle ukupno je ostvareno 160 pokretanja modela. Dobiveni rezultati pokazuju učinkovitost predloženog modela s maksimalnim postignutim poboljšanjem od 16,59 %. Izrađena je i analiza osjetljivosti predloženog modela na promjenu parametara genetskog algoritma, na osnovi koje je zaključeno da su svi parametri rada genetskog algoritma postavljeni tako da omogućavaju postizanje optimalnih ili najkvalitetnijih rješenja., This paper analyses the operational logistical problem in the container storage yard, called the block relocation problem or container relocation problem (BRP/CRP). The aim of the paper was to develop an optimization model that solves BRP/CRP and enables faster and easier decision-making at the operational planning level at the container terminal. The proposed optimization model is based on genetic algorithm which determines the storage location of moving container based upon 4 relocation rules. The result of optimization, for a given yard bay, is based upon a set of relocation rules which minimize the number of relocation movements. The model was tested for a 4 different sizes and 3 different scenarios of a bay occupancy. For each size and yard bay occupancy one initial layout of containers in the yard bay was generated randomly. In order to determine the diversity of obtained results in terms of chromosome solution, given yard bay defined size, occupancy and the same initial layout was tested ten times. Thus, the model was running total of 120 times and we can conclude that for a given yard bay defined with size, occupancy and initial layout, it can obtain high-quality solution or optimal solution by applying different sets of rules. Additional testing of the proposed model was conducted to compare the results of the model with results of the other authors who solved CRP/BRP problem by a metaheuristics and heuristics methodology. Testing of the proposed model was conducted for 4 different yard bay sizes and one scenario of yard bay occupancy with share of about 90% on a sample of 40 randomly generated different initial yard bay layout. Thus model was running for total of 160 times. The results shows the effectiveness of the proposed model with the maximum achieved improvement of 16.59%. A sensitivity analysis of proposed model is made on which it was concluded that all the parameters of genetic algorithm are set to ensure high-quality or optimal solution.

Sustav dinamičkog pozicioniranja koristi se za automatsku kontrolu uzdužnih, bočnih i rotacijskih pomaka plovnog objekta u svrhu održavanja zadane pozicije prilikom obavljanja eksploatacijskih zadataka kao što su primjerice bušenje podmorja, polaganje kablova, upravljanje daljinski navođenim ronilicama, te u velikoj mjeri ovisi o stabilnosti i kontinuitetu napajanja električnom energijom. U radu su analizirane specifičnosti elektroenergetskih sustava plovnih objekata s dinamičkim pozicioniranjem sa stanovišta stabilnosti sustava i pravila registra, te su istraženi najznačajniji čimbenici koji mogu dovesti do djelomičnog ili potpunog gubitka napajanja. Nadalje, definirani su najznačajniji izazovi koji utječu na sigurnost sustava pri radu sa spojenim sabirnicama glavne rasklopne ploče, i analizirane su postojeće metode za sprječavanje ispadanja elektroenergetskog sustava. Uočene su brojne prednosti, ali i značajni nedostaci postojećih rješenja koje bi bilo moguće riješiti primjenom skladišta energije sposobnim da u relativno kratkom vremenu od ispada jednog od generatora do sinkronizacije generatora u pričuvi preuzmu odgovarajući dio opterećenja i tako sačuvaju elektroenergetski sustav od ispadanja. Za analizu stabilnosti elektroenergetskog sustava korišten je dinamički simulacijski model elektroenergetskog sustava sa skladištem energije. Na temelju rezultata simulacije i prethodno definiranih utjecajnih čimbenika izvršena je usporedna tehničko-ekonomska analiza skladišta energije kako bi se ispitale mogućnosti njihove primjene na plovnim objektima s dinamičkim pozicioniranjem. Rezultati istraživanja pokazali su da je upotrebom skladišta energije moguće povećati sigurnost i raspoloživost elektroenergetskog sustava te smanjiti troškove eksploatacije plovnih objekata., Dynamic positioning system is used for automatic control of the longitudinal, lateral and rotational movement of the vessel, in order to maintain the required position when performing exploitation tasks such as underwater drilling, cable laying, pipe laying, ROV operation, etc. It depends to a large extent on electrical power system stability and continuity of power supply. In this thesis, the specificities of electrical power systems onboard DP vessels are analyzed from the point of power system stability and the rules of classification societies. Also, the influential factors that may lead to the partial or total loss of supply and existing methods for blackout prevention are explored. The most important challenges affecting vessel's safety during the closed busbar operation are defined. A numerous advantages, but also the important disadvantages of existing solutions compared to energy storage systems are observed. For the analysis of electrical power system stability, a dynamic simulation model of power system with energy storage is used. Based on simulation results and predefined influential factors, a comparative techno-economic analysis of energy storage is performed, in order to examine the possibilities of their application onboard dynamically positioned vessels. Study results showed that the use of energy storage can increase safety and availability of the electrical power system and reduce operational costs.

U radu su istraženi operativni logistički problemi koji se javljaju prilikom obavljanja tehnoloških procesa u obalnom podsustavu lučkih kontejnerskih terminala. Cilj istraživanja je strukturirati optimizacijski model u svrhu potpore taktičkom planiranju na lučkim kontejnerskim terminalima do 1 milijun kontejnera godišnje koji su tipični za šire regionalno okruženje. U užem smislu optimizacijski model rješava problem kod različitih tlocrtnih konfiguracija lučkih pristana gdje su dva pristana postavljena prostorno neovisno. Kao rezultat istraživanja razvijen je integrirani model optimizacije kod neovisno postavljenih pristana za kompletan obalni podsustav koji objedinjuje tri tipska problema: problem dodjele veza, problem raspodjele dizalica i problem redoslijeda prekrcajnih operacija, a predstavljen je optimizacijskim procesom u tri faze: inicijalizacije, raspoređivanja i usklađivanja. Tipično obilježje procesa je izbor optimalnog scenarija prekrcaja koji se dobije kao rezultat optimizacijske funkcije definirane ukupnim najkraćim vremenom boravka brodova u luci i optimalnog iskorištenja kapaciteta prihvatnih i prekrcajnih resursa. Kao rezultat optimizacije za svaki brod se odabiru tri najbolja scenarija prekrcaja, ovisno o rasporedu tereta na brodu i specifičnim zahtjevima brodara. Za razvoj modela korištene su metode operacijskih istraživanja: metode linearnog i cjelobrojnog programiranja te metoda asignacije. Model je testiran na temelju simuliranih dolazaka brodova na uzorku od 100 brodova raspoređenim u grupe po 10, 15 i 20 brodova sukladno očekivanom vremenskom horizontu planiranja. Dobiveni rezultati pokazuju primjenljivost modela za rješavanje taktičko-operativnih problema u obalnom podsustavu ciljanih lučkih kontejnerskih terminala., The present paper addresses the tactical logistical problems in the seaside subsystem of port container terminals. The research goal is to structure optimization model to support tactical planning in maritime container terminals with annual capacity below 1 million TEU per year, which are typical for wider regional environment. In the narrow sense, the optimization model solves the problem with different basin layouts where two quays are placed independently. As a result of research, an integrated optimization model has been developed for the seaside subsystem that combines three typical logistical problems: Berth Allocation Problem, Quay Crane Assignment Problem and Quay Crane Scheduling Problem. The model is represented by the optimization process to takes up in three stages: initialization, allocation and synchronization. A typical feature of the process is the selection of the optimal handling scenario which is obtained as a result of the optimization function defined by the minimum total service time of ships in port and the optimum utilization of the quay cranes capacity. As a result of the optimization, for each ship the best suite handling scenario is selected among three pre-defined options, depending on the stowage location onboard and depending on specific requirements of shippers. The methods of operations research has been used in the developing models, that is, methods of linear and integer programming and the assignment method. The model is tested on a sample of 100 virtually generated vessels with simulated stochastic times of arrivals and cargo handling demand. Vessels are arranged in groups of 10, 15 and 20 in accordance with the expected time horizon planning. The results show the applicability of the model for solving tactical operational problems in the seaside subsystem of targeted port container terminals.

U ovome doktorskom radu se istražuje pomorsko-putnički promet na Jadranu i svi bitni činitelji koji utječu na povezivanje otoka s kopnom i otoka međusobno. Nadalje, u doktorskom radu se analiziraju sve putničke linije na Jadranu i to posebno za svaku primorsku županiju te se na kraju daje analiza i ocjena stanja pomorsko-putničkog brodarstva i luka na hrvatskom dijelu Jadrana. Pomorski promet se tijekom godina značajno povećavao zbog čega dolazi do potrebe gradnje sve većih i suvremenijih brodova. Pored gradnje novih i suvremenih brodova provodi se i nabavka katamarana i brzih putničkih brodova, čijim uključivanjem u sustav brzobrodskih linija dolazi do postepenog odvajanja prometa putnika od prometa vozila te efikasnijeg i modernijeg prijevoza. Putnički promet na Jadranu uglavnom je sezonskog karaktera te se glavnina prometa odvija tijekom ljetnih mjeseci turističke sezone kadu su otoci odgovarajuće povezani sa kopnom velikim brojem linija bilo trajektnih ili brzobrodskih. Budući da su otoci uglavnom povezani samo s užim krugom bližih otoka koji su na plovnom putu, međuotočna povezanost je nedovoljna. Značajan iskorak u odvijanju trajektnog prometa je izgradnja osam trajekata u domaćim brodogradilištima značajno većih kapaciteta od prethodnih koji su održavali linije, što će doprinijeti učinkovitosti u pomorskom putničkom prijevozu. Brz rast pomorskog prometa ne prate luke i lučka infrastruktura te se u tom dijelu javljaju određene poteškoće. S obzirom na navedeno u doktorskom radu su sagledani svi bitni elementi koje utječu na odvijanje pomorskog prometa i to: luke, rute plovidbe, linije, vrste i tipovi plovila, uvažavajući područje plovidbe i vremenske uvjete. Temeljem navedenih spoznaja predložena je optimalna veličina i tip broda koji bi trebao doprinijeti što učinkovitijoj povezanosti kopna i otoka i otoka međusobno te je u radu predložen i model njihove racionalnije i efikasnije prometne povezanosti. Poseban dio doktorskog rada usmjeren je na provjeru rezultata istraživanja i ispitivanja ponuđenog modela na konkretnom primjeru međusobnog povezivanja otoka u Splitsko-dalmatinskoj županiji., This is a doctoral dissertation on nautical passenger traffic in the Adriatic Sea area including all the important factors that affect the connections between the islands and the continent. The dissertation, organised in seven chapters, deals with all the passenger lines across the Adriatic sea area through every district. As the passenger traffic increases significantly every year, there is a growing need for the construction of more modern and bigger ships. The gradual separation of passengers and vehicles as well as more modern and more efficient transport occur with the acquisition of catamarans and fast passenger ships and their integration into speed ship lines. Since the passenger traffic in the Adriatic Sea area is (mostly) seasonal the traffic is mostly realized during the summer months (in the peak of tourist season) when the islands are adequately connected with the continent with a great number of ferry or speed ship lines. An important step forward in the ferry traffic was the construction of eight ferry boats with significantly bigger capacities (than those of the ferries that rode along the lines previously) by the national shipyards, which contributed significantly to the efficiency of the nautical passenger traffic. The fast growth of nautical traffic is not followed by the ports nor by the ports' infrastructures creating, thus, certain difficulties. Because of this fact, all the important factors that influence the nautical traffic, ports, route navigation, lines, sorts and types of vehicles, the area of navigation as well as the weather conditions are taken into consideration so that a vehicle as optimum and as efficient could be found on the basis of previous analysis and with the purpose of successful maintenance of lines. However, the mutual connections between the islands are to be considered insufficient due to the fact that the islands are only connected with other closer islands that are within the sailing route. Thus, the dissertation, in part, deals with the interacting connections of the islands in the district „Splitsko-dalmatinska“.

U doktorskoj disertaciji istraženi su i analizirani najvažniji čimbenici koji imaju utjecaj na onečišćenje mora crnim otpadnim vodama s plovila. Istražena je podjela sanitarnih otpadnih voda na plovilima i njihov štetni utjecaj na ljude, živi svijet u moru i gospodarstvo. Utvrđeni su pokazatelji fekalnog onečišćenja mora. Istraženi su međunarodni, regionalni i nacionalni propisi kojima se regulira postupanje s crnim otpadnim vodama na plovilima i nedostaci u primjeni tih propisa. Istražena je instalirana oprema za prikupljanje i tretiranje crnih otpadnih voda i način na koji radi na najmanjim do najvećih plovila. Zatim su istraženi i analizirani preporučeni IMO i ISO modeli po kojima se procjenjuje rizik. Nakon analize utvrđeno je da se postojeći modeli ne mogu primijeniti za željenu procjenu rizika onečišćenja mora crnim vodama s plovila pa je postavljen izvorni model za procjenu. Nakon postavljanja provedena je primjena i određivanju razine rizika uz pomoć izvornog modela za pojedine tipove plovila. Izvorni model procjene rizika koristi se s više važnih čimbenika, poput indeksa rizičnosti za određene tipove plovila i indeksa osjetljivosti za pojedine lokacije. Pritom veličina svakog indeksa ovisi o ulaznim čimbenicima. Rezultati procjene rizika onečišćenja mora za raznovrsna plovila na različitim lokacijama dokazali su da je temeljna znanstvena hipoteza točna i da brodovi za kružna putovanja pripadaju skupini plovila s najmanjim rizikom, dok manja plovila, poput brodica i jahta, pripadaju skupini s najvećim rizikom za onečišćenje obalnog mora crnim otpadnim vodama. Ispravnost postavljenog modela provjerena je u ekperimentalnom dijelu rada, pri čemu se na različitim lokacijama odabranoga tipičnog akvatorija (dubrovačkoga), s prometom raznih plovila, uzorkovalo more tijekom 14 mjeseci i laboratorijski su se analizirali uzorci s obzirom na indikatore fekalnog onečišćenja mora. Na rezultate analize uzoraka i broj plovila određenog tipa na određenim lokacijama primijenjen je test znanstvene (statističke) metode. Analizom dobivenih rezultata utvrđeno je da postoji povezanost indikatora onečišćenja mora (fekalnih koliformnih bakterija) s manjim plovilima (brodicama i jahtama) na određenim lokacijama. Također je utvrđeno da nema takve povezanosti između brodova za kružna putovanja i bakterija na lokacijama gdje ti brodovi borave. Dakle, rezultati provedenih uzorkovanja mora i hi-kvadrat testova nedvojbeno su dokazali još jednom metodom ne samo temeljnu znanstvenu hipotezu, nego i ispravnost postavljenog modela za procjenu rizika onečišćenja mora crnim otpadnim vodama s plovila. Na kraju su dati prijedlozi za poboljšanje zaštite od takve vrste onečišćenja mora. Predloženo je donošenje novog propisa o zaštiti od onečišćenja mora fekalnim vodama s brodova, jahta i brodica pri plovidbi u unutarnjim morskim vodama i teritorijalnome moru. Predložene su mjere za županijsku upravu i lokalnu samoupravu, a vlasnicima plovila dan je prijedlog za poboljšanje opreme i postupanje s crnim otpadnim vodama na njihovim plovilima., The thesis studies and analyses the most important factors influencing marine pollution by black waters from vessels. Distribution of sanitary waste waters on board and their damaging effect onto people, marine life and economy have been explored. Indicators of marine pollution by faecal waters have been identified. International, regional and national regulations governing black water treatment on board have been analysed as well as non-conformities with the regulations. Equipment for collection and treatment of black waters on board was tested in operation on both the small and large vessels. The recommended IMO and ISO models for risk assessment were tested and analysed. After testing the existing models were found as inadequate for assessment of the risk of pollution by black waters from vessels, consequently, an original model was installed for risk assessment. After installation the original model was implemented for risk assessment on different types of vessels. The original risk assessment model utilizes several important factors, such as risk index for different types of vessels and sensitivity index for different locations. The size of each index depends on the input factors. The risk assessment results for marine pollution by different vessels on different locations confirmed the main scientific hypothesis, i.e. the cruise ships are in the low risk category, while smaller vessels, such as boats and yachts are in the high risk category for pollution of coastal seas by black waters. Validity of the proposed model was tested in the experimental part of the thesis. Sea water samples were collected on different locations in the target typical coastal area (Dubrovnik), with the marine traffic involving different types of vessels, within the period of 14 months and submitted for analysis with regard to faecal marine pollution indicators. Scientific (statistical) analysis of the sample analysis results and the number of vessels of different types at particular locations was applied. The analysis of the results indicates that there is a correlation between the marine pollution indicators (faecal coliform bacteria) with the smaller vessels (boats and yachts) on particular locations. It has also been found that there is no correlation between the cruise ships and bacteria on these ships’ routes. Consequently, the results of the sea sampling and chi-square tests have confirmed without any doubt not only the main scientific hypothesis but also the validity of the model for risk assessment of marine pollution by black waters from vessels. The final chapter of the thesis suggests recommendations for better protection against this type of marine pollution. Adoption of new regulation on protection against marine pollution by faecal waters from vessels, yachts and boats sailing in internal waters and territorial seas has been recommended. Measures to be applied by the county and local authorities have been proposed as well as recommendations for vessel owners on upgrade of their equipment and treatment of black waters on board their vessels.

Posljednjih godina drastično raste broj piratskih djela na moru. U doba globalizacije piratstvo nije beznačajan fenomen - radi se o globalnom organiziranom kriminalu i trenutačno najvećoj ljudskoj prijetnji na morima i oceanima. Prema Konvenciji Ujedinjenih naroda o pravu mora piratsko djelo je i svaki čin dobrovoljnog sudjelovanja i uporabe broda ako počinitelj zna da taj brod ima obilježja piratskoga broda. Piratski je i čin kojemu je svrha poticati ili namjerno olakšavati označena piratska djela. Piratstvo je jednako tako svaki čin dobrovoljnog sudjelovanja u uporabi broda ili zrakoplova ako počinitelj zna da taj brod ili zrakoplov ima obilježje piratskoga broda ili zrakoplova. Povezano s tim, raspravlja se u međunarodnoj zajednici o učinkovitoj sigurnosnoj zaštiti brodova u područjima s visokim stupnjem opasnosti od piratskih napada. U ovoj doktorskoj disertaciji sustavno su sagledani modeli preventivne i pravovremene učinkovite zaštite broda od mogućih piratskih napada te u tom pogledu mjere obrane broda od piratskih napada tijekom plovidbe piratskim područjem pa i šire. Temeljem dobivenih rezultata, nakon provedenih istraživanja, predložen je sustav zaštite broda od mogućih piratskih napada, koju provodi brodarska kompanija, modelom teorije igara, te su predložena poboljšanja zaštite broda od piratskih napada s pomoću simulacija različitih scenarija napada izrađenih korištenjem Petrijevih mreža., In recent years there has been a dramatic increase in acts of piracy at sea. In the age of globalization, piracy is not a trivial phenomenon - it is global organized crime which currently poses the largest threat to persons on board ships at seas and oceans throughout the world. According to the United Nations Convention on the Law of the Sea, a pirate's act is any act of voluntary participation and the use of a ship when the perpetrator knows that the ship has the characteristics of a pirate ship or an aircraft. Piracy is an act which is designed to encourage or intentionally facilitate acts as described in the Convention. In relation to this, there are ongoing discussions in the international community on the effective protection of ships against piracy attacks in the high risk areas. This doctoral thesis gives systematic analyses of effective models of preventive and timely protection of ships against potential piracy attacks, and in this respect provides the measures of ships defense against piracy attacks while sailing through pirate infested water and beyond. Based on research findings, there follows a proposal for a system of ship protection against potential piracy attacks by means of a Game Theory model conducted by the shipping company. Moreover, there are proposals for improvement of ship protection against piracy attacks by using simulations of different scenarios for attacks made by use of Petri nets.

Povezivanje obalnih gradova u Republici Hrvatskoj kroz ogranizaciju međugradskih brzobrodskih pomorskih linija glavni je predmet istraživanja ove doktorske disertacije. Rezultati istraživanja temelje se na sekundarnim i primarnim izvorima podataka. Primijenjenom znanstvenom metodologijom dokazano je da organizacija međugradskih brzobrodskih linija u pomorskom putničkom prometu Republike Hrvatske pridonosi realizaciji ciljeva prometne i pomorske politike, poboljšanju cjelokupnog prometnog sustava generirajući pri tome brojne pozitivne učinke koji vode cilju uravnoteženja prometnih grana. Predloženim modelom organizacije međugradskih brzobrodskih linija u pomorskom putničkom prometu Republike Hrvatske ističu se brojne prednosti pomorskog putničkog prometa (ekološki osvješteniji, brži, pouzdaniji, ekonomičniji, sigurniji) te dokazuju važnost kratke obalne plovidbe u funkciji veće valorizacije i korištenja mora kao prometnog puta. Aplikativnost predloženog modela testirana je na nekoliko potencijalnih međugradskih brzobrodskih linija potvrdivši sveukupne pozitivne efekte koje bi njegova implementacija generirala. Prednosti predloženog modela ogledaju se u boljem razumijevanju sustava brzobrodskih linija u međugradskom povezivanju, simulaciji najvažnijih varijabli i eksperimentiranju s mogućim različitim situacijama. Model ima raznoliku primjenu od određivanja glavnih karakteristika usluge na međugradskim brzobrodskim linijama i glavnih karakteristika davatelja usluga u pomorskom putnickom prometu do određivanja veličine potencijalne potražnje na pojedinim međugradskim brzobrodskim linijama i kapaciteta brzih brodova. Dobiveni podatci upućuju na ekonomsku, ekološku i energetsku opravdanost organizacije međugradskih brzobrodskih linija te konkuretnost kratke obalne plovidbe prema ostalim oblicima prijevoza., The main aim of this doctoral thesis is to investigate the connecting of coastal cities in the Republic of Croatia by organizing the fast ship maritime lines. The results of the investigation are based upon secondary and primary data sources. The organization of inter-city fast ship lines in Croatian maritime passenger traffic contributes to the realisation of traffic and maritime policy goals, as well as to the improvement of whole traffic system and also generates the positive effects on stabilization of different traffic branches. The proposed model of the organization of inter-city fast ship lines in Croatian maritime passenger traffic emphasizes various advantages of maritime passenger traffic (more eco-friendly, faster, more reliable, more economic and safer traffic) and proves the importance of short coastal navigation in the function of greater valorization and exploitation of the sea as traffic route. The applicability of proposed model is tested by several potential inter-city fast ship lines and it has proved all positive effects of its implementation. The advantages of proposed model are evident in better understanding of inter-city fast ship line system, the simulation of the most important variables and the experimenting with all possible situations. The model has diverse application and it includes the assessment of the main characteristics of inter-city fast ship line service and of maritime passenger traffic service provider as well as the assessment of the quantity of possible demand in particular inter-city fast ship lines and the capacities of the fast ships. The obtained results indicate econimic, ecologic and energetic adequacy of intercity fast ship line organization and short coastal navigation competitiveness to all other types of transportation.

U teorijskom dijelu disertacije iznose se (teorijske) značajke linijskoga kontejnerskog brodarstva, s detaljnom strukturom svjetskih kontejnerskih kapaciteta i prometa. Istražuju se postupci i faze projektiranja linijskoga kontejnerskog servisa i donosi njihova tipologija. Zaključuje se da se linijski kontejnerski servisi s obzirom na opseg i način pružanja prijevozne usluge mogu kategorizirati u: direktne i indirektne servise „od luke do luke“ i direktne i indirektne servise „od vrata do vrata“. Nakon provedene sustavne analize kriterija za vrednovanje linijskih kontejnerskih servisa zaključuje se da ne postoje općeprihvaćeni kriteriji, te se provodi anketiranje pomorskih agenata u svijetu i u Hrvatskoj s ciljem prikupljanja fonda kriterija i rangiranja kriterija iz perspektive korisnika. Na temelju znanstvene metodologije sintetiziraju se odabrani kvantitativni i kvalitativni kriteriji koji odražavaju tehnološko-organizacijska obilježja obavljanja multimodalne prijevozne usluge od strane brodara. Pet odabranih kriterija su: ekonomsko-komercijalni, kriterij pouzdanosti i kontinuiteta, kriterij raspoloživosti, dokumentacijski kriterij i kriterij odnosa s korisnicima. Svaki kriterij ima svoje potkriterije. U radu se (na temelju provedene analize) daje prijedlog modela višekriterijske optimizacije linijskoga kontejnerskog servisa AHP metodom koji ima za cilj, iz perspektive korisnika, odabrati najbolji tip servisa u odnosu na četiri ponuđene alternative, na osnovi odabranih pet osnovnih kriterija s dvadeset i četiri potkriterija. Rezultat modela upućuje na zaključak da je direktni servis „od vrata do vrata“ najbolja varijanta za korisnika. Predloženi model može poslužiti svim subjektima koji su uključeni u multimodalni prijevoz tereta u prihvaćanju univerzalnih tehnološko-organizacijskih sastavnica multimodalne prijevozne usluge i njegovih kvantitativnih i kvalitativnih kriterija i potkriterija, s detaljnim načinom utvrđivanja relativne važnosti (pot)kriterija i relativne preferencije alternativa. Takav model može se koristiti u praksi te se može prilagođavati drugačijim konkretnim situacijama (proširivanje kriterija s potkriterijima i alternativama, anketiranje stvarnih korisnika na različitim tržištima i dr.). Također, donosi se i prijedlog benchmarking modela konkurentnosti linijskoga kontejnerskog servisa koji predstavlja standard linijskoga kontejnerskog servisa i na osnovi kojeg brodar može redovito provoditi interna i eksterna mjerenja konkurentnosti, s ciljem poboljšanja uočenih slabosti i stalnog unapređenja obavljanja linijskog servisa. Zaključno, u radu se dokazuje da se obavljanje multimodalne prijevozne usluge od strane brodara zbog svoje složenosti i ogromnih investicija ne može prepustiti stihiji nego zahtijeva inovativan pristup, uz korištenje najnovijih znanstvenih i praktičnih dostignuća, s ciljem projektiranja i obavljanja takvog servisa koji će svojom izvedbom predstavljati korisniku prihvatljiviju prijevoznu uslugu u odnosu na konkurenta i time omogućiti daljnji rast i razvoj kontejnerskog brodarstva., The theoretical part of this doctoral thesis presents (theoretical) features of container liner shipping, along with a detailed structure of the global container capacity and turnover. Container liner service design procedures and phases have been subject to research and presented by the typology. It has been concluded that container liner services, with regard to the scope and modality of the transport service supplied, may be categorized as: „port to port“ direct and indirect services and „door to door“ direct and indirect services. Based on a systematically performed analysis of container liner service evaluation criteria, it has been concluded that there are no generally accepted criteria at all and a survey has been carried out among shipping agents both worldwide as well as in Croatia with a view to collect a fund of criteria to be ranked from a user's point of view. Using scientific methodology, the selected quantitative and qualitative criteria have been synthetized which reflect technological and organizational features of the multimodal transport service performed by shipowners. The selected five criteria are: the economical-commercial, reliability and continuity, availability, documentary and the relations with users criteria. Every single criterion is further divided into subcriteria. Based on the analysis performed, the paper presents a model proposal for a multi criteria optimization of container liner service by AHP method aimed, from a user’s point of view, at singling out the best service type from among the four on offer, on the basis of the selected five basic criteria with twentyfour subcriteria. The model outcome suggests the conclusion that the „door to door“ direct service represents the best variant for users. The proposed model may be useful to all those involved in multimodal transport services, in accepting the universal technological and organizational components of the multimodal transport service and its quantitative and qualitative criteria and subcriteria, with a detailed way to establish the comparative importance of (sub)criteria and the comparative preference for alternatives. The model may be used in practice and may be adapted to different specific situations (extension of criteria with subcriteria and alternatives, interviewing actual users on different markets, and the like). The thesis also presents a benchmarking model proposal for container liner service competitiveness which represents the container liner service standard for internal and external competitiveness to be measured by operators, with the aim of improving any weaknesses observed and continuous enhancement of liner service in general. To conclude, the paper brings evidence in support of the fact that, due to the complex nature and enormous investment, nothing in the performance of multimodal transport service by operators should be left to spontaneity but should rather be addressed with an innovative approach, using most recent scientific and practical achievements, with the aim of achieving a service design and performance which would be better acceptable for users than the competition, thus to enable further enhancement and growth of container shipping.

Promet, pogotovo cestovni prijevoz kao jedan od načina, ali dominantni način prijevoza, uzrokuje negativan utjecaj na okoliš i društvo. Očituje se kroz učestala prometna zagušenja, povećani rizik od prometnih nezgoda, povećanu razinu buke, povećani stres svih sudionika i društva općenito, velike količine ispušnih plinova što prijevozna sredstva direktno ispuštaju u okoliš te one koje su ispuštene u procesu proizvodnje pogonskog goriva. Pomorske prometnice su pomorski servisi integrirani u logistički lanac koristeći održive, redovite, učestale, visokokvalitetne i pouzdane veze. Pomorske prometnice praktičan su primjer definicije kombiniranog (održivog) prijevoza. Radi se o prijevozu intermodalnim načinom gdje je pomorski dio veći dio puta. Sustav pomorskih prometnica ne zahtijeva značajne infrastrukturne investicije u lukama, ali se za uspješnost servisa podrazumijeva izvrsna integracija s ostalim načinima prijevoza, u prvom redu željeznicom i cestom. Činjenica da se u luci događa interakcija s različitim načinima prijevoza, čini luku važnom karikom u formiranju konkurentnosti sustava pomorskih prometnica. Jednako je bitna komunikacija i protočnost interakcije s brodom, željezničkim ili cestovnim sustavom jer ukoliko samo jedna veza nije besprijekorna, to se prenosi na pouzdanost i kvalitetu ukunog sustava i servisa. To je kriterij gdje veliku važnost nose i vanjski čimbenici poput željezničkih i pomorskih operatera. U odnosu na trenutni model funkcioniranja prometnog sustava u Republici Hrvatskoj, gdje je razvoj lučkog i gravitacijskog prometnog sustava prepušten svakoj luci samostalno (šest samostalnih luka), te gdje ne postoji sustavno specijaliziranje svake luke ili pravca, rezultati analize su poražavajući. Oni svjedoče da je trenutni model implementacije pomorskih prometnica potpuno neprimjereni i da ne postoji niti jedan element koji bi opravdao njegovo zadržavanje. Analiza upućuje na zaključak da se znanstvenim pristupom koji uključuje identifikaciju svih relevantnih čimbenika, analizu stanja cjelokupne prometne infrastrukture te identifikacijom kriterija koji utjecu na funkcioniranje sustava pomorskih prometnica, može sigurno i točno odrediti koji je model optimalan za uvođenje održivog sustava pomorskih prometnica, ali i ocjenu postojećeg modela. Iz analize utjecaja svakog od kriterija zasebno, te svih kombinacija, može se zaključiti da se kod implementacije održivog sustava na primjeru prometnog sustava Republike Hrvatske mogu izdvojiti dva scenarija (modela) kao optimalni izbor. Radi se o modelima dvije luke i regionalno grupiranih luka. Koji od modela odabrati, ovisi o čijoj se inicijativi radi (država ili privatni prijevoznicki operateri) i da li postoji zajednički pristup kod razvoja., Transport, especially road transport as one of the modes and a dominant one, has a negative impact on the environment and the society. This is manifested through frequent transport congestions, increased risk of accidents, increased noise levels, increased stress for all stakeholders and the society in general, large amounts of exhaust gas from that is emitted directly into the environment and fumes discha in the process of motor fuel production. Motorways of the Sea are maritime services integrated n the door-to-door logistic chain by using sustainable, regular, frequent, high-quality and reliable short sea shipping connections. Motorways of the Sea are a practical example of the definition for a combined (sustainable) transport. It is intermodal transport mode where maritime transport covers the largest part of the route. Motorways of the Sea system does not require significant infrastructure investments in ports, but success of the service presupposes excellen integration with other transport modes, notably rail and road. The fact that interaction with various transport modes kes place in a port, makes the port a significant factor in the formation of a competitive Motorways of the Sea system. Equally important is the communication and the flow of interaction with a ship, railway or road system because if only one link is not impeccable, it will be reflected in the reliability and quality of the entire system and service. It is a criterion where the great importance lies with external factors such as railway and maritime operators. In relation to the current model of the transport system functioning in the Republic of Croatia where development of port and gravity transport system is left for each port independently (six individual ports), and where systematic specialization of each port and route does not exist, the results of an analysis are devastating. The results testify that current model of the Motorways of the Sea implementation is entirely inappropriate and there is no element that would justify its retention. Analysis implies that scientific approach which includes ide of all relevant factors, state of the art analysis of entire transport infrastructure and identification of criteria which affect the functioning of the Motorways of the Sea system, can safely and accurately determine which model is optimal for the introduction of sustainable Motorways of the Sea system and can determine the evaluation of the current model. From th analysis of each individual criteria and all the combinations, it may be concluded that two scenarios (models) may be recognized as optimal choices for the implementation of a sustainable system on the example of the transport system of the Republic of Croatia. These two models are: a model of two ports and a model with regionally grouped ports. Which model to choose depends upon whose initiative is in question (state or private transport operators) and if there is a common approach to development.

U doktorskom radu su znanstvenim metodama istražene i analizirane najvažnije karakteristike pomorskog prometa u hrvatskom dijelu Jadrana, prikazani su najnoviji međunarodni ekološki zahtjevi s osnove sprječavanja onečišćenja okoliša i njihov utjecaj na brodare kroz osnovna načela cikličnih promjena na pomorskom tržištu sa smjernicama za njihovu prilagodbu (ekološka prihvatljivost broda kao osnovni preduvjet opstanka brodara na tržištu), te izrađen pregled globalno dostupnih metodologija procjene emisija i analizirane mogućnosti njihove primjene na promatranom području. Pri tom su holističkim pristupom problematici razmotreni različiti aspekti utjecaja emisija iz pomorskog prometa na čovjeka, okoliš i klimu. Uzimajući u obzir temeljne postavke strategije održivog razvoja i integriranog upravljanja priobalnim područjem postavljen je model Registra emisija koji uvažava specifičnosti pomorskog prometa u hrvatskom djelu Jadrana i omogućuje izradu početnog skladišta emisija (otiska) i njihov naknadni kontinuirani nadzor na čijoj se osnovi može pružiti potpora donošenju i provedbi zakonodavstvenih odluka i ekonomskih instrumenata u cilju zaštite promatranog područja, a koji je ujedno i globalno primjenjiv za sva slična područja. Znanstveno utemeljeno istraženi su svi relevantni čimbenici koji proizlaze iz specifičnosti pomorskog prometa na hrvatskom dijelu Jadrana, definirane su organizacijske (zakonodavstvene, institucijske, operativna tijela) i tehnološke pretpostavke modela u odnosu na koje je izvršena optimizacija dostupnih metodologija procjene emisija kako bi se postavio model Registra emisija koji će rezultirati točnijim podacima o emisijama i sukladno tomu kvalitetniju potporu odlučivanju i zaštiti. Pri tom je uzet u obzir, te djelomično pokrenut proces rješavanja definiranog znanstvenog problema nedovoljnog istraživanja onečišćenja atmosfere iz pomorskog prometa na promatranom području, iako je taj promet u kontinuiranom porastu, a strategija razvoja Republike Hrvatske dijelom je usmjerena prema gospodarstvenim granama direktno vezanim uz more i priobalno područje. Postavljeni model Registra emisija pretpostavlja podjelu svih plovila u području na dvije odvojene skupine na koje se potom mogu primijeniti različite metodologije procjene emisija, a omogućuje i primjenu novih tehnoloških rješenja nadzora pomorskog prometa i izradu informacijskog sustava za motrenje i procjenu emisija u pomorskom prometu temeljenu na dinamičkoj analizi i matematičkim modelima koji će osigurati kvalitetniji nadzor i mogućnost pravovremene reakcije u slučajevima prekomjernog onečišćenja. Podjela na skupine omogućava njegovu izradu po fazama što će za posljedicu imati, moguće, duže vrijeme za objedinjavanje rezultata, no biti će svakako jednostavniji pri zatvaranju financijske konstrukcije projekta koji se na taj način može i financirati po fazama kako iz nacionalnih tako i iz različitih međunarodnih izvora. Na kraju, predloženi model Registra predstavlja i osnovu za buduća znanstvena istraživanja u području sprječavanja onečišćenja iz pomorskog prometa i njegove energetske učinkovitosti, jedno od kojih je i predstavljeni projekt ASAP za čiji je kontinuitet postavljanje modela bio preduvjet. Na isti način jednom definirani 'otisak' emisija omogućuje i troškovno-korisne analize kako u području pomorstva tako i u drugim povezanim znanstvenim ili gospodarskim područjima. Slijedom navedenog zaključeno je da je predstavljeni model Registra emisija ispušnih plinova u pomorskom prometu za područje hrvatskog dijela Jadrana ostvariv i da za razliku od, na svjetskoj razini uobičajenih zasebnih metodologija procjena emisija, njihova parcijalna primjena po razlikovnim i optimiziranim skupinama, te naknadna integracija rezultata daje točnije podatke o emisijama koji uvažavaju specifičnosti promatranog područja., In this doctoral thesis the most important characteristics of maritime transport in the Croatian part of the Adriatic are explored and analyzed by applying scientific methods, the newest international environmental requirements regarding prevention of pollution and its impact on shipowners are shown through the basic principle of the maritime market cyclic changes with guidelines for their adaptation (environmental friendly ship as an essential prerequisite for survival on the shipping market), and a global overview of available emission estimation methodologies is created and the possibilities of their application in the area analyzed. At the same time by a holistic approach to the problem various aspects of the impact of emissions from maritime transport to humans, the environment and climate are discussed. Taking the basic tenets of sustainable development and integrated coastal zone management into account, The Model of Emission Registry is set considering the specific characteristics of maritime transport in the Croatian part of the Adriatic that enables the creation of initial inventory of emissions (footprint) and their subsequent continuous monitoring on whose basis support for making and implementation of legislative decisions and economic instruments to protect the area of interest can be provided, which is also globally applicable to all similar areas. All relevant factors arising from the specifics of maritime traffic in the Croatian part of the Adriatic are researched on scientific basis, organizational (with regulatory, institutional, operational entities) and technological assumptions of the model are defined in relation to which the optimization of available assessment methodology was used to set up The Model of Emissions Registry that will result in more accurate data of emissions and, accordingly, provide better decision support and protection. So, the process of solving a defined scientific problem of insufficient study of atmospheric pollution from maritime traffic in the area observed is taken into account, and partly initiated, although the traffic is ever-increasing, and the development strategy of the Republic of Croatia is directed toward economy sectors directly related to the sea and the coastal area. The proposed model of the Emission Registry assumes the division of all vessels in the area in two separate groups to which then a different methodology can be applied in order to assess emissions and it enables the use of new technological solutions of maritime traffic monitoring, and the creation of an information system for monitoring and evaluation of emissions in maritime traffic based on dynamic analysis and mathematical models which will ensure more efficient control and the possibility of timely response in case of excessive pollution. The division into groups enables its development in phases which will possibly have as a consequence an extended period of consolidation of the results, but will certainly be easier to close the financial construction of the project that in this way can also be funded in phases from national sources as well as from various international sources. Finally, the proposed Model of Emission Registry also represents the basis for future scientific research in the field of prevention of pollution from maritime transport and its energy efficiency, one of which was presented to the project ASAP for whose continuity setting of the model is a prerequisite. In the same way once defined 'footprint' of emissions enables cost-benefit analyses in the field of maritime affairs as well as in other related scientific or economic areas. Consequently, it is concluded that the presented model of Exhaust Gases Emission Register in Maritime Traffic for Croatian part of the Adriatic is achievable and that in contrast to commonly separated methodologies for estimating emissions used globally, their partial application by distinctive and optimized groups, and subsequent integration of the results gives more accurate data of emissions that are taking specific characteristics of the study area into account.

Pružanje usluge kontejnerskog prijevoza je iznimno složen proces, koji zahtijeva visoka kapitalna ulaganja u osnovnu opremu i kontejnerske brodove. Nalazi se pod stalnim utjecajem čestih promjena koje nastaju na tržištu ponude i potražnje za brodskim prostorom, što ima za posljedicu veliku poslovnu nesigurnost i visoki stupanj poslovnog rizika. Zbog toga je uspješnost poslovanja kontejnerskih brodara u direktnoj ovisnosti o različitim tehnološko-tržišnim pokazateljima, a posebice politike formiranja kontejnerskih vozarina i njezine pravovremene provedivosti. Kontejnerske vozarine čine osnovni izvor prihoda kontejnerskim brodarima i predstavljaju novčanu naknadu koju korisnici prijevoza plaćaju po kontejnerskoj jedinici za izvršenu uslugu prijevoza na određenoj relaciji. Ukupnost svih naplaćenih vozarina na pojedinom putovanju trebala bi pokriti sve troškove tog linijskog servisa. Međutim, nepostojanost u stabilnosti kontejnerskih vozarina koje se pojavljuju u proteklih nekoliko godina negativno utječu na uspješnost poslovanja kontejnerskih brodara. Stoga se pojavila osnovna potreba za pronalaženjem novih modela formiranja kontejnerskih vozarina s kojima bi se ublažili ti negativni trendovi i izbjegle ekonomske krize koje pogađaju pomorsku industriju. Iz toga proizlazi osnovna svrha i cilj provedenog istraživanja, a sastoji se u pronalaženju optimalnog modela za ocjenu ovisnosti te određivanje one razine tehnološko-tržišnih pokazatelja s kojima bi se osigurala dugoročna stabilnost poslovanja svih sudionika u kontejnerskom prometu. Za potrebe definiranja i postavljanja prognostičkog modela korišteni su najvažniji čimbenici koji utječu na tržište kontejnerskog prometa u svijetu. Provjera i dokazivanje uspješnosti postavljenog modela provest će se na primjeru luke Rijeka koja se nalazi na sjevernojadranskom prometnom pravcu., Providing container transport services is an extremely complex process, which requires high capital investments in basic equipment and container vessels. It is under the constant influence of the frequent changes arising from the offer and demand market for shipping area and that results in a great business uncertainty and a high degree of the business risk. Therefore, the performance of the container shipping companies' business directly depends on different technology-market indicators and, in particular, on the formation policy of container freight rate and its timely enforceability. Container freight rates constitute the main source of the container shippers' income and represent a fee that transport customers pay by a container unit for provided transportation service on the specified route. Total amount of all the collected freight rates on each trip should cover all the costs of that line service. However, transiency in the stability of the container freight rates that appears in recent years affects adversely the performance of container shipping business. Therefore, the basic need for finding new models of forming the containers' freight rates arose, with which these negative trends would be alleviated and the economic crisis that affect the maritime industry would be avoided. From that results the main purpose and objective of the conducted research, and it consists in finding the optimal model for the dependence evaluation and determination of those levels of the technological-market indicators with which a long-term business stability of all participants in container transport would be ensured. For the purposes of defining and setting up a prognostic model, the most important factors affecting the market of container transport in the world were used. Verification and proving of the success of the set model is performed on the example of the Port of Rijeka which is on the Northern Adriatic traffic route.

U doktorskom radu istražen je problem rasporeda tereta na brodovima za prijevoz kontejnera, a da se pri tome zadovolji što kraći boravak broda u luci uzimajući u obzir čimbenike koji uvjetuju raspored kontejnera. Optimizacija samog procesa temelji se na uspostavljenom modelu krcanja i slaganja tereta uvođenjem unaprijed definiranog vremena iskrcaja pojedinog kontejnera s obzirom na njegovu poziciju na brodu. U modelu su ujedno uspostavljena dva dodatna optimizacijska kriterija: optimizacija plana tereta za luke unutar regionalnog lučkog sustava te optimizacija plana sa željenim trimom u funkciji smanjenja troškova putovanja u određenom kontejnerskom linijskom servisu. Rezultati istraživanja baziraju se na razvoju modela kojim se dobiva raspored tereta na brodu kao i na uspostavi algoritma prekrcajnoga procesa. Optimizacijski proces temelji se na uspostavljenoj objektnoj funkciji cilja, razvoju matematičkog modela te njegove transformacije u programski kod. Za izradu optimalnog plana krcanja i slaganja tereta primijenio se genetski algoritam kao metaheuristička metoda optimiziranja koja se inače koristi za rješavanje različitih problema iz inženjerske prakse. U ovome radu model je testiran prema planu stvarnog kontejnerskog linijskog servisa za referentni brod. Dobiveno rješenje kroz proces genetskog algoritma konkurentno je stvarnom planu krcanja i slaganja dobivenog od planera na terminalu. Rezultati testiranja pokazuju da je ostvarenom optimizacijom u teoretskom i funkcionalnom smislu skraćen prekrcajni proces u funkciji kraćeg boravka broda u luci te su smanjeni ukupni troškovi putovanja kroz potrošnju goriva u pomorskom plovidbenom procesu. Optimizacija rasporeda tereta na kontejnerskim brodovima direktno udovoljava zahtjevima brodara za realizaciju osnovnog principa racionalnog poslovanja. Uspostavljeni model optimizacije ujedno je ostvario očekivani doprinos u aplikativnom smislu samim ubrzavanjem procesa donošenja odluke planerima, te se ujedno povećala efikasnost uz manji postotak ljudske pogreške. Time operativni planer ili bilo koji drugi sudionik procesa ima isključivo ulogu kontrole dobivenog plana rasporeda kontejnera, ali ne i samog planiranja., The PhD thesis has investigated the container allocation problem (CAP) on board container vessels with the aim of reducing the vessel’s laytime by taking into consideration the factors which influence the stowage arrangement of containers. Optimization of this process is based on the established cargo stowage model and enhanced by the introduction of the predefined time of discharge for each container in regard to its position on board. This model has also established two additional optimization criteria: cargo optimization plan for ports within the Multi-port gateway regions and optimization of trim planning in order to reduce the voyage cost in a container liner service. The results of the research are based on the development of the model which provides the cargo arrangement outline on board as well as the loading and discharging algorithm. Optimization process is based on the objective function of the aim, development of the mathematical model and its translation into a program code. In order to create an optimal cargo stowage plan, a metaheuristic genetic algorithm was applied since this type of algorithm is typically used as a powerful tool in solving various problems in engineering practice. The model was tested according to a cargo stowage plan of an actual container liner service for a reference vessel. Solution acquired through the process of metaheuristic genetic algorithm application is shown to be competitive with the actual cargo stowage plan obtained from the terminal cargo planner. The results show that the optimization achieved both in theoretical and functional sense shortens the time required for loading and discharging, thus reducing the vessel’s laytime, fuel consumption and the overall cost of the voyage. Optimizing container allocation on board container vessels directly meets the requirements of shipping companies pertaining to the realization of the basic principle of rational operation. The established optimization model has simultaneously made an expected contribution application wise by speeding up the decision making process of the planners, thus increasing efficiency and reducing human error. As a result, an operative cargo planner or any other participant in the process only controls the application of the plan, but not the planning itself.

U doktorskom radu je istražen utjecaj adaptivnog informacijskog sustava brodskog zapovjedničkog mosta na radno opterećenje časnika straže. Ranijim istraživanjima je utvrđen bitan utjecaj razine radnog opterećenja na učinkovitost osobe, njezinu sposobnost donošenja ispravnih odluka i provođenja zadataka. U slučaju previsokog opterećenja odnosno preopterećenja može se značajno umanjiti svjesnost o okolnostima te povećati rizik od počinjenja pogreške. Značajni problem koji se ističe prilikom ovog istraživanja jest kvantificiranje radnoga opterećenja, posebice u svrhu predviđanja i prepoznavanja otežanih okolnosti. U radu je prikazan pregled radnih zadataka i utjecaj na radno opterećenje te je predložen novi pristup procjene visine radnog opterećenja kvantificiranjem važnosti i hitnosti radnji koje je neophodno provesti. Razvijen je model rada časnika straže, odnosno model tijeka i provedbe gotovo svih radnji na zapovjedničkom mostu za vrijeme plovidbe, kao temelj za usporedbu i provjeru adaptivnog informacijskog sustava. Za određivanje značajki radnji korišteni su stvarni podaci prikupljeni simulacijom plovidbe s časnicima straže na simulatoru Transas 4000, anketnim ispitivanjem aktivnih pomoraca i dostupnom literaturom. Nadalje, razvijen je model adaptivnog sustava koji je uključen kao posebna cjelina u model rada časnika čime tvori konačni cjeloviti model rada časnika s adaptivnim informacijskim sustavom zapovjedničkoga mosta. Osnovni cilj adaptivnog informacijskog sustava je smanjenje radnoga opterećenja časnika straže i povećanje sigurnosti plovidbe prepoznavanjem otežanih navigacijskih okolnosti i prilagođavanjem informacija i pobuda. Metode adaptacije uključuju kontroliranu odgodu i preusmjeravanje. Kontroliranom odgodom omogućava se raspoređivanje radnji tijekom vremena, tj. časnik pojedine radnje odradi u povoljnijem trenutku, a preusmjeravanjem se omogućava da druga pogodnija osoba preuzme određenu radnju. Adaptivni sustav ni u jednom obliku ne sprječava provođenje svih zadataka. Provedbom simulacija modela rada časnika s adaptivnim sustavom i bez adaptivnog sustava dobiveni su zasebni rezultati koji opisuju broj provedenih radnji, kašnjenje provedbi radnji, radno opterećenje i preopterećenje te broj poziva za pomoć. Usporedbom rezultata dokazuje se utjecaj adaptivnog informacijskog sustava na rad časnika. Istraživanjem je dokazano da adaptivni informacijski sustav uspješno prepoznaje otežane navigacijske okolnosti i umanjuje radno opterećenje časnika., This doctoral dissertation explores the impact of the navigation bridge adaptive information system on the workload of the officer of the watch. Existing research has shown that the level of workload significantly affects person's performance, the ability to make the right decisions and carry out tasks. Excessive workload or overload can significantly reduce the situation awareness and increase the risk of committing errors. A significant problem that stands out in this research is quantifying the workload, especially in order to predict and recognize of demanding situations. In this dissertation a review of tasks with their impact on the workload is presented and a new approach to estimate the workload level is proposed by quantifying the importance and urgency of required operations. A work model of the officer of the watch is developed, ie, a work flow and performance of almost all operations on the navigation bridge during a voyage, as the basis for comparison and verification of the adaptive information system. To define attributes of each operation actual data were used, which were collected from navigation simulation with officers of the watch on the simulator Transas 4000, the survey of active seamen and available literature. A model of the adaptive system is developed which is included as a specific unit in the work model of the officer to form the final integrated model of the bridge adaptive information system. The basic objective of the adaptive information system is to reduce the workload of the officer of the watch and to increase the safety of navigation by recognizing demanding navigation situations and adapting the information and incentives. Adaptation methods include controlled delay and re-routing. Controlled delay allows the allocation of operations over time, ie, that the officer conducts certain operations in a more favorable moment, and re-routing allows the other suitable person to take over a specific operation. The adaptive system does not prevent in any form the conductance of all tasks. By running the simulation of work model of the officer of the watch with the adaptive system and without the adaptive system, separate results are obtained that describe the extent of conducted operations, operations delay, workload and overload, and the number of calls for help. Comparison of the results demonstrates that the adaptive information system impacts the officer's work. Research has shown that the adaptive information system effectively recognizes the demanding navigation situations and reduces the officer's workload.

U ukupnom proračunu pogreške određivanja položaja jednofrekvencijskim GNSS prijamnicima, ionosfersko kašnjenje satelitskog signala predstavlja najznačajniju utjecajnu veličinu. GPS modelom ispravke ionosferskog kašnjenja (prema Klobucharu), dnevna dinamika ionosferskog kašnjenja opisuje se na globalnoj razini. U doktorskom radu predložen je regionalni model utemeljen na uočenim nespecifičnim pravilnostima u dnevnom hodu ionosferskog kašnjenja signala za određivanje položaja. Nespecifične pravilnosti pojavljuju se pod određenim uvjetima; tijekom mirnog svemirskog vremena, nepobuđene ionosfere, u razdobljima ljetnih mjeseci te na području srednjih geografskih širina. Identificirana lokalna dinamika ionosferskog kašnjenja razlog je i motivacija za provedeno istraživanje, s ciljem unaprjeđenja pružanih usluga i općenito rada GNSS sustava. Model je izrađen na temelju izmjerenih vrijednosti ionosferskog kašnjenja, koje su izvedene iz opažanja kodnih i faznih pseudoudaljenosti. Pri tome su korišteni podaci s referentnih IGS stanica unutar Jadranske regije. Model je verificiran u razdobljima unutar kojih prevladavaju definirani uvjeti okoliša širenja signala za satelitsko određivanje položaja. Dobivene vrijednosti uspoređene su sa stvarnim vrijednostima ionosferskog kašnjenja, te s vrijednostima ionosferskog kašnjenja modeliranim prema Klobucharovom modelu ispravke. Model je ispitan na trima različitim lokacijama u području Jadranske regije u 2006. i 2007. godini. Rezultati su pokazali kako, u odnosu na Klobucharov model, predloženi model u zadanim uvjetima pruža točnije ispravke ionosferskog kašnjenja. Time je potvrđena primjenjivost predloženog modela za područje Jadranske regije i okolice. Značajke modela razmotrene su sa stajališta uspješnosti, prednosti i ograničenja modela. Prikazane su znanstvena i praktična mogućnost primjene modela i ostalih rezultata istraživanja. Analiza pogrešaka modela i njihovih uzroka postavlja smjernice za daljnja istraživanja lokalnih i globalnih uvjeta ionosferske dinamike te Sunčeve i geomagnetske aktivnosti., Satellite positioning signal ionospheric delay has been identified as a single major contributor in total satellite positioning error budget. Daily dynamics of ionospheric delay are described globally by utilising the GPS standard (Klobuchar) ionospheric model. In this doctoral thesis, a regional ionospheric delay correction model has been proposed. The model is based on observed daily pattern ionospheric delay non-specific regularities, which are occuring under specified conditions; during quiet space weather, undisturbed ionosphere, in summer months period and at middle geographic latitudes. The local ionospheric delay dynamics are the reason and a motivation for conducted research, which was carried out aiming at GNSS services improvement and system performance. The model is developed on the basis of measured values of ionospheric delay. These values were derived from code and phase pseudorange observables from Adriatic region reference IGS stations. The model has been verified in time periods where defined conditions of satellite positioning signal propagation environment were prevailing. Obtained values were compared with actual ionospheric delay values, as well as with ionospheric delay values obtained with the Klobuchar ionospheric correction model. The proposed model has been tested in three different locations in the Adriatic region, in years 2006 and 2007. The results showed that, under specified conditions and controlling parameters, proposed ionospheric model provides more accurate ionospheric delay corrections compared to the Klobuchar model. The proposed model's applicability in the Adriatic region and surrounding has been confirmed. Model properties have been discussed from the accomplishment, advantages and limitations aspect. The potential of the model's scientific and practical appliance is presented, along with thesis research results. A model error analysis and error causes will set guidelines for further research activities regarding local and global ionospheric dynamics conditions, as well as solar and geomagnetic activity exploration.

U doktorskom radu znanstveno su utemeljeno definirani pojam elektroničkog poslovanja, vrste i poslovni modeli elektroničkog poslovanja te je utvrđena uloga elektroničkog poslovanja u suvremenim poduzećima, poglavito među dionicima u lučkim klasterima. Dokazano je da korištenje informacijsko-komunikacijskih sustava i elektroničkog poslovanja postaje jedan od glavnih uvjeta za opstanak na današnjem tržištu. Istražena je i kritički analizirana lučka djelatnost u Republici Hrvatskoj, sa posebnim osvrtom na umrežene informacijske tehnologije i elektroničko poslovanje/elektroničku razmjenu podataka i poruka. Analizirani su glavni poslovni procesi i dokumenti u poslovanju lučkih klastera u Republici Hrvatskoj, s posebnim naglaskom na analizu administrativno-upravnih procesa. U svrhu zornijeg prikazivanja poslovnih procesa, korišten je UML jezik koji omogućuju modeliranje sustava kroz niz dijagrama. Korišteni su dijagrami slučajeva ili načina korištenja (Use Case Diagram) koji prikazuju opću funkcionalnost procesa, učesnike i njihove uloge (kao i odnose među njima) te dijagrami poslovnih aktivnosti (Activity Diagram) koji nadopunjuju Use Case dijagrame prikazom internih tokova i ujedno dokumentiraju uloge odgovorne za interne tokove. Posebno su analizirani podaci u obrascima i certifikatima vezanim uz najavu dolaska broda u luku, u svrhu identificiranja ponavljajućih podataka. Analizom je utvrđeno da se velik broj podataka (poglavito podataka koji su vezani za brod) u tim obrascima ponavlja, što uvelike povećava mogućnost pogrešaka i uzrokuje nepotreban utrošak vremena ukoliko se podaci unose ručno. Da bi se dokazala postavljena temeljna znanstvena hipoteza, odabran je administrativno-upravni proces najave dolaska broda u luku, i izvršeni su simulacijski eksperimenti sa svrhom dokazivanja potencijalne uštede u vremenu, i posljedično u novcu. Izvršena je simulacija postojećeg administrativno-upravnog procesa najave dolaska broda u luku, simulacija informatičke podrške postojećem administrativno-upravnom procesu najave dolaska broda u luku i simulacija preoblikovanog administrativno-upravnog procesa najave dolaska broda u luku. U simulacijskim eksperimentima korišten je računalni program za modeliranje i simuliranje Flexsim, programski alat za modeliranje, simuliranje i vizualizaciju poslovnih procesa. Terenskim istraživanjem tj. intervjuiranjem pojedinih dionika koji sudjeluju u tim procesima, dobiveni su rezultati koji su uneseni u tri simulacijska modela. Kod informacijski podržanog procesa najave dolaska broda u luku, osim uštede zbog kolanja informacija putem integralnog informacijskog sustava, daljnje uštede se mogu postići izbjegavanjem višestrukog unosa podataka. Kod preoblikovanog procesa najave dolaska broda u luku eliminirano je vrijeme dostave i čekanja na pregled i odobravanje dokumenata, čime je postignuta velika ušteda u vremenu. Temeljem postavljenih simulacijskih modela, izvršeno je 100 simulacijskih eksperimenata za svaki model (ukupno 300) i dobiveni su rezultati koji prikazuju ukupno vrijeme potrebno za obavljanje svih administrativno-upravnih procedura dostave i provjere obrazaca i certifikata prilikom postojećeg, informatički podržanog i preoblikovanog administrativno-upravnog procesa najave dolaska broda u luku. Uspoređene su srednje vrijednosti ukupnih vremena i zaključeno je da ukoliko se ne zadire u postojeće propisane obrasce i certifikate nego se samo donekle automatizira njihovo popunjavanje i dostava, mogu se postići uštede od 11, 61 % od ukupnog vremena u procesu najave dolaska broda u luku (53, 15 minuta ili 0, 89 sati ljudskog rada po pojedinačnom procesu). Ukoliko se izvrši preoblikovanje poslovnih procesa, moguće je postići uštedu od 48, 50% od ukupnog vremena (222, 14 minuta ili 3, 70 sati ljudskog rada po pojedinačnom procesu). Ukoliko se ušteda izrazi kroz cijenu radnog sata, tada ušteda iznosi 52, 10 ili 217, 76 kuna po pojedinom brodu. Primjerice, u riječkoj luci, na bazi 500 brodova godišnje, mogu se postići uštede od 26.050 kuna samo zbog informatičke podrške postojećem procesu najave dolaska broda u luku, a ukoliko se izvrši preoblikovanje procesa, ušteda na godišnjoj razini bi iznosila 108.880 kuna. S obzirom da se navedene godišnje uštede mogu ostvariti unutar samo jednog poslovnog procesa (procesa najave dolaska broda u luku) te s obzirom na činjenicu da u poslovanju unutar lučkih klastera postoji više desetaka administrativno-upravnih i komercijalnih poslovnih procesa, razvidno je da se unutar većih lučkih klastera (Rijeka, Ploče) u Republici Hrvatskoj može ostvariti puno veća ušteda, mjerljiva u stotinama tisuća kuna za informatički podržane postojeće poslovne procese, pa čak i u milijunima kuna za problikovane poslovne procese. Osim ušteda u vremenu obrade podataka i financijskih ušteda, uporaba integralnog informacijskog sustava za elektroničku razmjenu podataka i poruka u lučkom klasteru omogućila bi i normizaciju dokumenata i standardizaciju postupaka. Na taj bi se način izbjegao višestruki unos podataka i samim time smanjila mogućnost nastajanja grešaka prilikom unosa. Na osnovi provedenog istraživanja definiran je novi model elektroničkog poslovanja – integralni model elektroničke razmjene podataka i poruka u lučkim klasterima, u svrhu povećanja učinkovitosti dionika u lučkim klasterima u Republici Hrvatskoj i morskih luka u cjelini. Definirani su preduvjeti za projektiranje, izgradnju i upravljanje sustavom za elektroničku razmjenu podataka u lučkom klasteru. Predložene su potrebne aktivnosti za implementaciju spomenutog integralnog modela, putem preoblikovanja administrativno-upravnih i komercijalnih poslovnih procesa, sa osvrtom na pojedine aspekte sustava za elektroničku razmjenu podataka i poruka u lučkim klasterima.

Sjevernojadranske teretne morske luke Rijeka, Trst i Kopar zaostaju za visoko razvijenim lukama Sjeverne Europe, koje funkcioniraju kao optimalizirani logistički centri učinkovite logističke mreže u kojoj se ti logistički centri nalaze. Iz tog se razloga cijeli logističkoprometni pravac koji se oslanja na poslovanje sjevernojadranskih luka izlaže riziku opadanja prometa i shodno tome tržišnom marginaliziranju. Da bi se na odgovarajući način došlo do odgovora na pitanje kako podignuti konkurentsku razinu sjevernojadranskog logističkolučkog prostora, u doktorskoj disertaciji se je na koncizan i temeljit način pristupilo determiniranju problema i pronalaženju modela koji će definirati postavke novog sjevernojadranskog logističkolučkog sustava. Analiza općih lučkih i logističkih elemenata je bila preduvjet za sustavnu analizu poslovanja i stupnja razvijenosti sjevernojadranskih teretnih morskih luka, njihovog položaja u srednjoeuropskoj logističkoj mreži, kao i za analizu uspješnosti, učinkovitosti i razvijenosti europske logističke mreže u cjelini. Predloženi novi modeli sjevernojadranskih teretnih morskih luka u središtu srednjoeuropske logističke mreže su rezultanta sveobuhvatnih analiza prije navedenih čimbenika, a ti novi modeli su izrađeni primjerenim vrednovanjem mnogobrojnih elemenata relevantnih za uspješnost logističkolučkog sustava. Novi modeli sjevernojadranskih teretnih morskih luka utemeljeni na parametrima logističkih gravitacijskih zona i na matrici rasta su elaborirani, i iz njih su ekstrahirani elementi koji su poslužili za predlaganje jedinstvenog modela. Za implementaciju novog modela predloženo je više mjera i postupaka, a mogućnost njegove uspješne primjene testirano je SWOT analizom. Iz SWOT analize se mogu isčitati prednosti novog modela sjevernojadranskih teretnih morskih luka u odnosu na postojeći logističkolučki poslovni ustroj koji u praksi pokazuje neučinkovitost i nekonkurentnost u odnosu na sjevernoeuropski., The North Adriatic cargo seaports of Rijeka, Trieste and Koper lag behind the highly developed North European ports operating as optimized logistics centers of effective logistics network in which these logistics centers are situated. For this reason, the whole logistic-traffic route that relying on business operations of the North Adriatic seaports runs the risk of decline in traffic and accordingly market marginalization. In order to get adequately the answer to the question of how to raise the competitive level of North Adriatic logistics port space, the doctoral dissertation has approached the problem of determination and finding a model that will defined the settings of the new North Adriatic logistics port system in concise and thorough way. The analysis of general port and logistics elements was the prerequisite for a systematic analysis of business operations and level of development of the North Adriatic cargo seaports, their position within the Central European logistics network, as well as for analysis of level of performance, efficiency and development of the European logistics network as a whole. The proposed new models of the North Adriatic cargo seaports in centre of Central European logistics network are the resultant of comprehensive analyses of the aforementioned factors, and these new models are made through an appropriate evaluation of numerous elements relevant to successful of logistics port system. New models of the North Adriatic cargo ports are based on parameters of logistic gravitational zones and elaborated on growth matrix and elements used for proposing of unique model have been extracted therefrom. Several measures and procedures have been proposed for implementation of the new model, and possibility of its successful application has been tested by SWOT analysis. Advantages of the new model of the North Adriatic cargo seaports in relation to existing logistics port business structure can be read out from the SWOT analysis, which in practice shows inefficiency and lack of competitiveness compared to the North European one.