Search

Fundamental motor skills (FMS) are defined as a standard motor activity that forms the basis for more advanced and more specific motor activities. Mastering FMS allows good preconditions for the successful realization of specific motor skills. Although FMS is acquired through the development process, it has been shown that not only free play stimulates their development, but also quality instruction is necessary. There are different classifications of FMS and the prevailing opinion is that FMS can be divided into two categories: basic locomotor skills and manipulative skills. Measuring instruments for assessing FMS can be divided into tests that are focused on the quantification of performance and the quality of performance. For the purpose of this research, the qualitative test "Test of Gross Motor Development - 2" was used. Some research suggests that there are significant differences in FMS between genders ; however, it is not yet clear to what extent children's activities affect the above mentioned differences. Therefore, the aim of this study is to determine gender differences in manipulative and locomotor FMS as well as differences between basic locomotor and manipulative skills in boys and girls attending athletic sports school.

The main purpose of this research was to determine difference in kicking velocity between players of different age and players of the same age, but different biological age in futsal. The research was conducted on 40 young players ranging in age between 12 and 15, that play for MNK „Vrgorac“ from Vrgorac. All the subjects have been divided into U13 and U15, inside of each age are 2 groups based on biological age. Kicking speed has been analyzed based on biological age. All the subjects have been submitted to a series of 12 tests that evaluate kicking velocity of different kicking techniques. Preferred and non-preferred leg was measured in all subjects by Pocket radar. The results have shown difference between both groups in all kick types in favor of biologically more mature players. In this study biologically older futsal players performed faster kicks.

Objective: The objectives of this study were: a) to examine the influence of an 18-week basic artistic gymnastics program on fundamental movement skills (FMS) development in seven-year-old children ; b) to compare children’s daily activities with successful performance of FMS and basic artistic gymnastics skills. Method: Seventy five first grade primary school children took part in this study. A PE teacher specialized in artistic gymnastics conducted a gymnastics program for 18 weeks, three times a week. The level of gymnastics skills and FMS were identified at the beginning and at the end of the program. The FMS-polygon was previously validated with the Test for Gross Motor Development (TGMD-2). Physical activity and inactivity was evaluated by using a proxy-questionnaire “Netherlands Physical Activity Questionnaire˝ (NPAQ). Findings: According to the dependent samples t test, significant differences were found in the FMS-polygon and all gymnastics skills before and after the 18-week gymnastics program. Increasing correlations were established over time between gymnastics skills and the FMS-polygon. Unorganized daily activity of children significantly correlated with their mastering of gymnastics skills and FMS. The presented findings confirm: (1) the thesis that basic artistic gymnastics skills and FMS could be developed simultaneously, (2) the theory of positive transfer of similar skills between FMS and artistic gymnastic skills. Conclusion: Mastering basic artistic gymnastics skills will provoke improvement of FMS and finally become a prerequisite for successful introduction of learning more complex gymnastics skills. The obtained results imply that an increase of children’s unorganized daily activities can improve the mastering of basic gymnastics skills and simultaneously the development of FMS.

The study was conducted on a sample of 70 girls, aged 11 (±6 months), fifth grade students of elementary school who, in addition to regular physical education classes, practiced judo and track and field during a nine month period. A subsample of 35 subjects, besides regular physical education classes, practiced judo for 45 minutes once a week, while another subsample of 35 subjects, besides regular physical education classes, practiced track and field in the same extent. Twelve measuring instruments were used for assessing basic motor abilities. There were no statistically significant differences found by canonical discriminant analysis between the groups in the initial testing. By analyzing the final measurement, significant differences were found between the two groups in the space of motor abilities. Significant differences between the analyzed groups in the final measurement primarily generated variables for assessing: explosive leg power, coordination, flexibility, repetitive strength and agility. Subjects in the experimental judo group were superior in variables standing long jump (MSDM), seated straddle reach (MPRR), inlocate (MISK) and arm plate tapping (MTAP) ; while the experimental track and field group had better results in the crossed-arms sit-ups variable (MDTR).

Osnovni cilj ovog istraživanja bio je konstrukcija i validacija mjernih instrumenata za procjenu stupnja usvojenosti specifičnih motoričkih znanja bacanja kugle kod studenata kineziologije. Za konstrukciju i validaciju takvog mjernog instrumenta, bilo je nužno utvrditi testove (kriterije) koji će obuhvatiti većinu znanja koja se realiziraju tijekom pojedinih faza bacanja kugle. Test za procjenu stupnja usvojenosti specifičnog motoričkog znanja tijekom svih faza bacanja kugle pokazali su se objektivnim mjernim instrumentom. Dakle, može se pretpostaviti kako novi test, koji se temelji na principu prihvaćanja (1 – kriterij je prisutan) i odbacivanja (0 – kriterij nije prisutan) kriterija ima dobru nezavisnost rezultata mjerenja od mjerioca.

Th e fi rst ideas for windsurfi ng have occurred as far back as 1935 years in California (Winner, 1995). Today surfi ng has developed into a prestigious sport and 1984. becomed Olympic sport (En gels, 1983). Today it is a sport that involves not only physical skills but also very sophisticated equi pment that enables sailors to perform various stunts and achieve enviable speed on the water. Th ere are many racing disciplines such as(Allen GD: 1989): free style, speed and jumping dis ciplines (Cortell-Tormo, 2010). GPS challenge is the speed events. Sailors are sailing at a speed of about 50 km / h. and it require high aerobic endurance. Aerobic capacity is functional ability, which complements the work of the heart, lungs and transfer oxygen to the cells. Ventilation of the lungs allows for the exchange of gases between the external environment (atmosphere) and alveolar spa ces of the lungs, and vice versa. Sport has a positive impact on the ventilation value and changes are most pronounced during childhood and adolescence (Dal Monte, 1983). Training (Cuurteix, 1997 ; Mehrotra, 1997), a training stimulus (Jeliči, 2000) and time spent in the training process (oak ; 2008) aff ect the development of static and dynamic lung volumes and capacities. Th ere is an increasing interest coaches and doctors for bronhosazam ( EIB ) ( Storms, 2003). It occurs usually after intense physical activity ( Rundell, 2003). Typical symptoms of EIB are cough, chest tightnes during physical activity ( Sinha, 2003 ; Hermansen, 2004). Th e appearance of the EIB occurs in 90 % of patients suff ering from asthma ( Rupp, 1996). On the other hand disorder at the level of the airway is common in athletes, although its prevalence is not known. When basketball is 12% (Weiler, 1986), 26 % in runners ( Helenius, 2000), 35 % with the slider, to 55 % in cross-country skiing ( Larsson, 1993). We see that the EIB is more common in a population of athletes than is clini cally recognized. In relation to professional athletes, amateur athletes are at greater risk of disorders in the airways of the total population (Kippelen, 2004). Bronchospasm may adversely aff ect the level of physical ability, and thus the quality of life. Th e aim of the research is to determine whether discipline “GPS challenge“, can cause signi fi cant changes in spirometry, which would be positive for the occurrence brohospazma in making (EIB). Further, determine the percentage of surfers who are suff ering from the above.

Osnovni cilj ovog istraživanja bio je utvrditi razlike u biotičkim motoričkim znanjima između osmogodišnjih dječaka i djevojčica. Istraživanje je provedeno na uzorku od 95 djece (48 dječaka i 47 djevojčica), u dobi od osam godina, u drugom razredu osnovne škole. Na ukupnom uzorku ispitanika primijenjeno je dvanaest motoričkih testova, putem kojih su procijenjena manipulativna motorička znanja, te znanja svladavanja prepreka, prostora i otpora. Primjenom multivarijatne i univarijatne analize varijance dobivene su rezultati koji ukazuju kako dječaci imaju značajno bolje rezultate kod gotovo sviju primijenjenih motoričkih testova. Potvrda navedenom su dosadašnje spoznaje koje navode kako se dobivene razlike prvenstveno očituju zbog toga jer dječaci u globalu odabiru aktivnosti koje prvenstveno razvijaju manipulativna, ali i ostala motorička znanja. S obzirom da trenutačno nedostaje znanstvenih spoznaja o spolnim, te da se pouzdane metode ocjenjivanja koje bi bile praktične i relevantne izvođačima još uvijek razvijaju, doprinos ovog istraživanja kineziološkoj praksi je nedvojben.

Effects of physical activity on psychological health and well-being have been intrigued topic for many researches (McAuley & Courneya, 1994). Also, the positive subjective experience lies in the basis of every successful recreational activity and training. However, the influence of different types of activities and their gender specifics regarding self-reported well-being have not yet been investigated. The aims of this study were: (1) to analyses gender differences before and after physical activity in “Subjective Exercise Experience Scale“(SEES) in group of subjects involved in aesthetic and non-aesthetic recreational physical activities and (2) to determine differences between subjects involved in aesthetic and non-aesthetic recreational physical activities before and after the activity for female and male group separately. The SEES was used to assess psychological responses to exercise among female (N=32) and male (N=83) recreational athletes. The 12 items of SEES represented three- aspects of exercise experience: Positive Well- Being, Psychological Distress and Fatigue. The results showed significant gender differences only in non-aesthetic group before and after physical activity in Psychological Distress subscale. Female students (Mean=4.8) had lower values of Psychological Distress than Male students (Mean=6.9). Furthermore, female aesthetic group (Mean=24.4) had significantly higher values in Positive Well-Being subscale after physical activity than female nonaesthetic group (Mean=18.8), while male aesthetic group had significantly higher values in Positive Well-Being subscale before and after physical activity than male non-aesthetic group. It is possible to conclude that aesthetic activities have positive effect on both female and male sample. It is possible that music increased emotionally experienced activity and contributed to better physical well being especially among female recreational athletes.

The study was conducted to investigated the effects of different types of physical activities on male and female university students (N= 115) affective states. Among well-known measures for assessing both negative and positive affective states (Rejeski et al 1987 ; Watson et al 1988 ; McAuley & Courneya, 1994) the Subjective Exercise Experience Scale SEES were chosen because of relative shortness and satisfactory metric characteristics. SEES is a questionnaire developed by McAuley and Courneya (1994) to assess psychological responses to exercise composed of 12 items chosen to assess three-aspects of exercise experience: Positive Well-Being ; Psychological Distress and Fatigue. The aim of the study was to identify the differences in SEES subscales in group of university students involved in dance and athletic activities separately by gender. The subjects were divided in four subgroups: female (N=10) and male (N=38) university students involved in dance classes and female (N=22) and male (N=45) university students involved in athletic (track and field) classes. Scores on SEES were collected prior and after a vigorous exercise trial. T-test for dependent groups was used to determine the differences between groups before and after physical activity in SEES subscales: fatigue, positive well-being and psychological distress. The results obtained in positive well being subscale were significantly higher after physical activity (Mean = 23.4) than before physical activity (Mean = 20.7) for male and female students only in dance activity group. Also, the results in fatigue subscale were significantly better after physical activity (Mean = 8.1) than before physical activity (Mean = 10.3) for both gender only in dance activity group. Significant differences before and after physical activity for SEES subscales in athletic group were not found. In spite of general opinion that male students did not enjoy dance classes, the results obtained suggested that dance classes affect positively both female and male university students. It is possible that music increased emotionally experienced activity and contributed to better physical well being and decreased sensation of fatigue in dance group.

U izvođenju bazičnih motoričkih znanja kod osmogodišnjaka dominira podjednako agilnost, eksplozivna snaga i bilateralna koordinacija, dok nema značajnog utjecaja faktora ravnoteže na izvedbu poligona. Moguće je da su na konačni rezultat utjecali prelagani testovi za procjenu ravnoteže, te je stoga nužno u daljnjim istraživanjima izabrati testove primjerenije djeci ove dobi. Nadalje, područje bilateralne koordinacije rijetko je predmet kinezioloških znanstvenih istraživanja te su potrebna daljnja istraživanja kako bi se utvrdila njihova povezanost, uvjetovanost i/ili integracija sa antropološkim statusom djece mlađe školske dobi.

This research was conducted in order to establish possible relationships between fundamental movement skills performance and motor proficiency of school children. 86 children were analyzed, including 30 boys and 56 girls (average age 9.09  1.75 years). Children's fundamental movement skills were assessed with FMS- Polygon. The Bruininks-Oseretsky Test of Motor Proficiency – Second Edition (BOT-2) was used to assess motor proficiency. Correlation between fundamental movement skills and children's motor proficiency was confirmed by using Pearson's correlation coefficient with p  .05. The results of the research show that fundamental movement skills performance in school children is significantly related to motor performance.

The main aim of current research was to identify the correlation between the quantitative and qualitative assessment of fundamental movement skills. The research was conducted on a sample of 73 children (36 boys and 37 girls) aged eight. TGMD-2 was used for the qualitative fundamental movement skills assessment while the quantitative assessment was made with the use of the following test results: standing long jump, 20 meter run and overhand throw. The results show a statistically significant correlation between the quantitative and qualitative assessment for total sample. Authors suggest further research for investigation of applied tests and their appropriateness for either motor ability or fundamental movement skills assessment in school children.

The aim of this research was to determine gender differences in fundamental movement skills acquisition under the influence of a specialized gymnastics treatment. A total of 58 preschool children took part in this research and were divided in two groups (34 boys and 24 girls). „Bruininks-Oseretsky Test of Motor Proficiency 2“(BOT-2) for fundamental movement skills assessment was administered prior to and after the 10-week gymnastics treatment. Results showed initial differences between genders where girls outperform boys in 5 out of 8 variables while the final testing showed differences only in the balance and running speed and agility tests in favor of girls. It can be concluded that the treatment was not adequate for the girls and that they could not fully improve their level of fundamental movement skills. The difference probably occurred because of the different type of activities that boys and girls practice in their free time.

Osnovni cilj ovog istraživanja bio je utvrditi utjecaj motoričkih sposobnosti na realizaciju skoka u dalj kod studenata prve godine studija kineziologije. Uzorak ispitanika je činilo 86 studenata (54 studenta i 32 studentice) prve godine studija kineziologije. Svi studenti su pohađali redoviti nastani program (osam nastavnih sati) tijekom kojeg su usvajali specifično znanje skoka u dalj. Mjerenje bazičnih i specifičnih motoričkih sposobnosti je odrađeno po završetku nastavnog procesa. Prediktorski skup varijabli sačinjavala su četiri testa za procjenu motoričkih sposobnosti (skok u dalj iz mjesta, trčanje na 30 metara, „counter movement jump“ i pregibi trupom). Kako bi se definirao utjecaj prediktorskog skupa varijabli na rezultat u disciplini skok u dalj primijenjena je klasična regresijska analiza. Dobiveni rezultati ukazali su kako postoji statistički značajan utjecaj motoričkih sposobnosti na uspjeh u disciplini skok u dalj kod studenata (RQ = 0.69 ; p = 0.001) i kod studentica (RQ = 0.86 ; p = 0.001). Na osnovi analize utjecaja pojedinih prediktorskih varijabli značajan utjecaj na kriterijsku varijablu ima samo test za procjenu brzine trčanja (studenti: BETA = - 0.70 ; p-level = .001 ; studentice: BETA = - 0.53 ; p-level = .011). Na temelju ovako dobivenih rezultata može se kazati kako je za uspjeh u skoku u dalj kod studenata prve godine studija kineziologije prioritetnu ulogu ima brzina, što je i za očekivati s obzirom da velik broj autora navodi kako je zalet jedan od najvažnijih faktore koji utječu na rezultat u skoku u dalj.

Osnovni cilj ovog istraživanja bio je utvrditi povezanost između motoričkih sposobnosti i uspjeha u disciplini bacanja koplja kod studentica prve godine studija kineziologije. Ukupan uzorak ispitanika (N=32) bio je podijeljen na dvije skupine. Prvu skupinu ispitanika (N=20) sačinjavale su studentice sa ispodprosječnim znanjem bacanja koplja, dok su drugu skupinu ispitanika (N=12) sačinjavale studentice koje su posjedovale iznadprosječnu razinu znanja bacanja koplja. Procjena usvojenosti specifičnog motoričkog znanja izvršena je standardiziranom procedurom pomoću tri ocjenjivača. Povezanost između motoričkih sposobnosti (eksplozivna, maksimalna i repetitivna snaga) i rezultata u disciplini bacanja koplja utvrđena je primjenom klasične korelacijske analize. Rezultati istraživanja ukazali su kako jedino maksimalna snaga (r = 0.69 ; p = 0.013) ima značajanu povezanost sa rezultatom u disciplini bacanja koplja, i to kod studentica koje su imale iznadprosječno znanje bacanja. Suprotno općem mišljenju koje disciplinu bacanja koplja karakterizira kao jednostavno bacanje rukom, rezultati ovog istraživanja ukazuju kako se maksimalni potencijal bacanja koplja kod studentica kineziologije može ostvariti jedino ako studentice posjeduje i iznadprosječno znanje bacanja. To znači da studentice prve godine studija kineziologije, osim što moraju posjedovati razvijenu maksimalnu snagu, neophodno trebaju posjedovati i dobar osjećaj za bacanje koplja koji uključuje aktivnost cijelog tijela.

This research is conducted to establish relationship between performance of fundamental movement skills and motor-functional abilities for eight years old boys and girls. 73 children were analyzed, including 36 boys and 37 girls, of average age 8.09  0.25 years. Children's fundamental movement skills were assessed with Test of Gross Motor Development – Second Edition – TGMD-2. Agility, explosive strength, endurance and speed are assessed by using set of five motor-functional tests. Correlation between fundamental movement skills and children's motor-functional abilities was confirmed by using Pearson's correlation coefficient with p  .05. The results of the research show that performance of fundamental movement skills of eight years old boys and girls is significantly related to motor-functional abilities.

This research was done to determine the correlation among the motor abilities and success of kinesiology freshmen in the javelin throwing. The total number of participants (N=53) was divided in two groups. The first group (N=34) was a group of students who did not have a sufficient knowledge of javelin throwing, while the second group (N=19) was a group of students who had the good demonstration of the javelin throwing knowledge. The motor abilities were determined by tests of the assessment of speed, explosive and maximum strength. A correlation among the motor abilities and results in javelin event was determined by using standard correlation analysis. According to the obtained results, we can make the conclusion that the motor abilities (starting acceleration and explosive strength) have the significant impact on the results of criterion variable only between the students whose knowledge of the javelin throwing is at the high level.

In this paper we studied and compared the effects of nine-month of physical training. For this purpose we studied 7-year-old-boys participating in 9-month-training in soccer, track and field and judo, and non-additionally physically engaged same aged controls. Experimental programs consisted of 3 times 45 minutes additional weekly exercise programs. The morphological measures and motor-endurance changes and differences were studied. No significant differences were found between the groups at the study's entry, excepting 20M, where track and field group was superior compared to control group. All the experimental programs led to more significant improvements in some anthropological characteristics, than control group. In conclusion, it is hard to rank the experimental programs regarding the multidimensional implications on some anthropological characteristics. It is much more appropriate to conclude that each program assured a specific influence on some anthropological characteristics variables, highly important in the particular sport which was performed.

Osnovni cilj ovog istraživanja je konstrukcija i validacija mjernog instrumenta za procjenu biotičkih motoričkih znanja učenica i učenika drugog razreda osnovne škole. Istraživanje je provedeno na uzorku od 95 djece (48 dječaka i 47 djevojčica), u dobi od osam godina. Na svim ispitanicima je primijenjena skupina od 24 novokonstruirana motorička testa, 3 testa za procjenu morfoloških obilježja, 3 testa za procjenu bazičnih motoričko-funkcionalnih sposobnosti, jedan test za procjenu biotičkih motoričkih znanja „Test of Gross Motor Development 2 - TGMD-2“, te upitnik za procjenu fizičkog aktiviteta. Da bi se ispunili postavljeni ciljevi i testirale hipoteze korištene su sljedede metode obrade podataka: metrijske karakteristike (pouzdanost, homogenost, osjetljivost i valjanost), univarijatna analiza varijance i kovarijance, korelacijska analiza, te multipla regresijska analiza. Temeljem dobivenih rezultata mogudi su sljededi opdi zaključci: Dobiveni rezultati potvrđuju postojanost zadovoljavajudih metrijskih karakteristika testova za procjenu znanja svladavanja prepreka, otpora i prostora, te znanja manipulacije objektima; Vrijednosti pokazatelja metrijskih karakteristika ukazuju kako novokonstruirani test ima visoku razinu pouzdanosti, dobru homogenost, normalnu distribuciju podataka i dobru valjanost; Nepostojanje spolnih razlika se može opravdati činjenicom kako novokonstrurani poligon ima samo jedan test koji je usmjeren na procjenu manipulativnih biotičkih motoričkih znanja; Nepostojanost značajne povezanosti između organiziranog fizičkog aktiviteta i biotičkih motoričkih znanja ukazuje kako djeca, koja provode više vremena sudjelujudi u organiziranim fizičkim aktivnostima, ne moraju nužno biti bolja u izvedbi biotičkih motoričkih znanja; Kod dječaka i djevojčica količina sedentarnih aktivnosti nije bila značajno povezana s biotičkim motoričkim znanjima; Na osnovu rezultata korelacijskih povezanosti mogude je zaključiti kako kod dječaka značajnu povezanost s uspjehom u novokonstruranom testu imaju lokomotorna i manipulativna biotička motorička znanja, fleksibilnosti, eksplozivna snaga i izdržljivost, te tjelesna visina, dok kod djevojčica značajnu povezanost imaju samo lokomotorna i manipulativna biotička motorička znanja, te eksplozivna snaga i izdržljivost; Rezultati regresijske analize ukazuju kako kod dječaka i kod djevojčica značajan utjecaj na kriterijsku varijablu imaju testovi za procjenu eksplozivne snage i izdržljivosti, dok kod dječaka značajni utjecaj na kriterij ima i tjelesna visina. Ovako dobiveni rezultati ukazuju kako eksplozivnije i izdržljivije djevojčice, te viši dječaci koji imaju dobru eksplozivnu snagu i izržljivost imaju bolje rezultate u novokonstruiranom poligonu. The basic aim of this research was construction and validation of the instrument for fundamental motor skills assessment in second-grade children. The sample consisted of 95 children (48 boys and 47 girls) in the age of eight. All participants were subdued to the 24 newly constructed motor tests, 3 tests for morphologic status assessment, 3 tests that measure motor and functional abilities, 1 test for fundamental motor skills assessment (Test of Gross Motor Development – TGMD-2), and a physical activity questionnaire. To fulfill the set aims and test the hypothesis certain methods were used: analysis of variance and covariance, correlation and multiple regression analysis. According to the obtained results the following conclusions can be made: All the tests for assessing the level of fundamental motor skills have satisfactory metric characteristics; The values indicate a high level of reliability, sensitivity and validity of the newlyconstructed test; The absence of gender differences can be justified by the fact that the new polygon has a single test measuring the manipulative part of the fundamental motor skills; The absence of significant correlations between organized physical activities and fundamental motor skills demonstrates that children that spend more time in organized activities are not necessarily better in fundamental motor skills performance; The amount of sedentary activities is not significantly correlated with fundamental motor skills in both boys and girls; Locomotor and manipulative fundamental motor skills, flexibility, explosive strength and endurance and body height are significantly correlated with the new polygon in boys while flexibility and body height do not have the same significant connection in girls; Explosive strength and endurance are significant predictors for polygon performance in both genders while body height is a significant predictor only in boys’ population. These results show that girls with endurance and strength have higher results in the new polygon and the boys have to be higher and with endurance and strength also to succeed.

Vzorec 125 sedemletnikov smo testirali na podlagi šestih morfoloških in osmih gibalnih spremenljivk, da bi tako analizirali vključevanje eksplozivne moči pri metu žogice. Vzorec je bil razdeljen v dve skupini: eksperimentalno (E, N = 68) in kontrolno skupino (C, N = 57). Dečki iz skupine E so se devet mesecev udeleževali treh ur športne vzgoje tedensko, imeli pa so še tri dodatne šestdeset minutne atletske treninge na teden. Dečki iz skupine C so v tem obdobju obiskovali le redne ure športne vzgoje. V skladu z raziskovalnimi cilji smo raziskovali odnos morfološko-gibalnih spremenljivk z rezultati meta žogice v obeh skupinah dečkov. Podatki so bili obdelani z regresijsko analizo. Rezultati so jasno pokazali, da so vrednosti kriterijske spremenljivke rasle in da je prediktorski kriterij, ki je vključeval vrsto spremenljivk, pokazal na izboljšane končne dosežke v primerjavi z začetnim stanjem. Rast in razvoj sta skupaj s sekundarnim gibalnim udejstvovanjem otrok, prispevala k odličnim rezultatom. Vključevanje meta žogice v skupini E je bilo bolj uspešno kot v skupini C, predvsem zaradi obsežnejšega gibalnega udejstvovanja, kot tudi zaradi uporabe širokega spektra gibalnih dejavnosti, ki so bile vključene v program atletske šole

The goal of this research was to establish the effects of two experimental models for motor skill learning in the acquisition of skills from the field of athletic throws (Discus Throw, Shot Put and Javelin Throw). The sample of subjects has been represented by 47 students of the first year of undergraduate kinesiology studies divided into the E1 (N=24) and E2 (N=23) groups. The E1 group has acquired their throwing skills through blocked practicing and the E2 group through random practicing in 12 classes of experimental work. The results given by a multivariate analysis of variance show that both ways of practicing significantly influenced the level of acquisition of the Discus Throw, Shot Put and Javelin Throw skills. However, the random way of practicing also enables a longer retention of the acquired specific skills.

A sample of 125 seven-year-olds was tested using six morphological and eight motor-ability variables with purpose of analyzing the integration of explosive strength of throwing. Sample was split in two groups: experimental (E ; N=68) and control group (C ; N=57). Boys of E group attended three hours of Physical Education class per week as well as three additional sixty-minute periods of athletic training over a period of nine months. C group attended regularly scheduled Physical Education classes only. In coordination with the research goal, relationships of morphological-motor variables with distance ball-throw result as a criterion were analyzed for both E and C groups. Data was processed using regression analysis. Results have clearly shown that values of criterion variable grew and that predicting criteria by applied group of variables gave improved results in final rather than initial measurement. Growth and development, as well as secondary kinesiologic engagement of children contributed to superior results. Resulting integration of ball throwing in E group was higher than the one in C group, due to higher kinesiologic engagement as well as application of wide array of kinesiologic operators used in athletic school.

Osnovni cilj istraživanja bio je konstrukcija i validacija poligona za procjenu biotičkih motoričkih znanja. Istraživanje je provedeno na uzorku od 95 djece (48 dječaka i 47 djevojčica), u dobi od osam godina, u drugom razredu osnovne škole. Uzorak varijabli uključivao je 24 novokonstruirana kvantitativna testa za procjenu biotičkih motoričkih znanja, novokonstruirani poligon biotičkih motoričkih znanja, test za procjenu biotičkih motoričkih znanja „Test of Gross Motor Development 2 - TGMD-2“ (Ulrich, 2000), tri testa za procjenu motoričko-funkcionalnih sposobnosti, tri testa za procjenu morfoloških karakteristika, te upitnik za procjenu fizičkog aktiviteta djece. Metode obrade podataka uključivale su izračunavanje koeficijenata pouzdanosti, osjetljivosti, homogenosti i valjanosti novokonstruiranih testova za procjenu biotičkih motoričkih znanja, utvrđivanje pouzdanosti, homogenosti i osjetljivosti novokonstruiranog poligona, te valjanost motoričkog testa putem klasične korelacijske analize, univarijatnu analizu varijance i kovarijance s kojom je analizirana razlika u biotičkim motoričkim znanjima između dječaka i djevojčica uz statistički kontroliranje razlika u količini sedentarnog i organiziranog fizičkog aktiviteta, klasičnu korelacijsku analizu s kojom je utvrđena povezanost između sedentarnog i organiziranog fizičkog aktiviteta s uspjehom u novokonstruiranom poligonu, te regresijsku analizu s kojom je analiziran utjecaj antropometrijskih i motoričko-funkcionalnih varijabli na uspjeh u poligonu biotičkih motoričkih znanja. Sukladno dobivenim rezultatima metrijskih karakteristika novokonstriuranih testova za procjenu znanja manipulacije objektima, te znanja svladavanja prepreka, otpora i prostora, može se kazati kako su dobivene zadovoljavajuće vrijednosti koeficijenata pouzdanosti, homogenosti, osjetljivosti i valjanosti (faktorska analiza). Vrijednosti pokazatelja metrijskih karakteristika ukazuju kako novokonstruirani test ima visoku razinu pouzdanosti, dobru homogenost i normalnu distribuciju podataka. Temeljem, dobivenih rezultata korelacijske povezanosti novokonstruirani poligon se može definirati kao izrazito valjanim mjernim instrumentom. Nepostojanje spolnih razlika se može opravdati činjenicom kako novokonstrurani poligon ima samo jedan test koji je usmjeren na procjenu manipulativnih biotičkih motoričkih znanja. Potvrda navedenom su dosadašnje spoznaje koje ukazuju kako su ukupna biotička motorička znanja dječaka bolja od motoričkih znanja djevojčica, prvenstveno zbog toga jer dječaci u znanjima manipulacije objektima imaju značajno bolje rezultate od djevojčica. Nepostojanost značajne povezanosti između organiziranog fizičkog aktiviteta i biotičkih motoričkih znanja ukazuje kako djeca, koja provode više vremena sudjelujući u organiziranim fizičkim aktivnostima, ne moraju nužno biti bolja u izvedbi biotičkih motoričkih znanja. Dakle, može se pretpostaviti kako je puno važnija kvaliteta fizičke aktivnosti od količine fizičkog aktiviteta. Autor smatra kako se u budućim istraživanjima treba analizirati cjelodnevni sedentarni aktivitet djece, koji bi uključivao i procjenu analiziranih aktivnosti tijekom školske nastave. Na taj način bi se sigurno dobile pouzdanije informacije o količini sedentarnih aktivnosti, prvenstveno kod djece koja pohađaju cjelodnevni školski program. Rezultati regresijske analize ukazuju kako eksplozivnije i izdržljivije djevojčice, te viši dječaci koji istovremeno imaju dobru eksplozivnu snagu i izdržljivost ostvaruju bolje rezultate u novokonstruiranom poligonu. S obzirom da trenutačno nedostaje znanstvenih spoznaja o biotičkim motoričkim znanjima, te da se pouzdane metode ocjenjivanja koje bi bile praktične i relevantne izvođačima još uvijek razvijaju, doprinos ovog istraživanja kineziološkoj praksi je nedvojben. Shodno dobivenim rezultatima, može se kazati da spoznaje dobivene u ovom istraživanju imaju znanstveni značaj koji se prvenstveno ogleda u činjenici da se po prvi put na ovim prostorima konstruirao i validirao univerzalan test s kojim se mogu na jednostavan i precizan način procjenjivati biotička motorička znanja osmogodišnje djece. Ono što posebno treba izdvojiti su rezultati koji ukazuju kako se putem novokonstruiranog kvantitativnog motoričkog testa mogu dobiti pouzdane i valjane informacija o djetetovim biotičkim motoričkim znanjima. Ove znanstvene spoznaje mogu biti od velike koristi kineziolozima, ali i svim drugim djelatnicima odgojno-obrazovnog područja koji su uključeni u proces ocjenjivanja biotičkih motoričkih znanja.

The aim of the present study was to evaluate the effects of the nine-month additional athletic training on motor and endurance status (ME) in 7-yer-old-boys. Altogether 129 boys, weredivided into experimental (E ; N = 76), and control group (C ; N = 53). The C group participated in the regular physical education curriculum, while their E peers were included in the additional 3-times-week-60 min athletic training. The ME was observed using the 12 standard tests before (I) and after the nine-month-study-period (II). Multivariate and univariate analysis of the variance found significant I-II changes for each group, while analysis of the covariance defined the E program as more superior than the C program. Although combination of the developmental changes and PE curriculum influenced ME status of the C group significantly, the additional exercising throughout the track and field program additionally positively influenced most of the ME capacities in 7-year-old. Positive changes are mostly observable in the function of the mechanism of the movement regulation, as well as in the function of the mechanism of the energetic regulation. In conclusion, (1) it can be defined that for the 7-year-old boys regular participation in the PE classes do not provide adequate stimulus to achieve adequate effects on growth and development and consequently on health status, and (2) additional physical exercising for such and age is highly recommended.

Istraživanje je provedeno na uzorku od 129 sedmogodišnjih dječaka koji su podijeljeni u eksperimentalnu (N=76) i kontrolnu (N=53) skupinu. Eksperimentalnu skupinu dječaka sačinjavali su ispitanici koji su osim tri sata tjedno redovite nastave TZK-e, polazili tjedno tri trenažne jedinice dodatnog atletskog vježbanja u trajanju od devet mjeseci. Kontrolnu skupinu sačinjavali su ispitanici koji su pohađali samo redovitu nastavu TZK-e. Na ispitanicima se dva puta, s vremenskim intervalom od 9 mjeseci, primijenilo 14 morfoloških mjera. Rezultati su pokazali kako je tretman atletske škole pozitivno utjecao na cjelokupni morfološki status ispitanika. Globalne promjene su takve prirode da se može tvrditi kako su morfološke karakteristike ispitanika eksperimentalne skupine znatno poboljšane u odnosu na kontrolnu skupinu. Parcijalno gledajući od pojedinih karakteristika najveće razlike su vidljive u mjerama za procjenu masnog tkiva (nabor leđa i trbuha) i mase tijela u korist kontrolne skupine te u mjerama za procjenu volumena tijela (opseg potkoljenice) u korist eksperimentalne skupine. Na temelju dobivenih rezultata možemo zaključiti kako kineziološki angažman na nastavi TZK-e sam po sebi nije dovoljan da bi doveo do značajnih pozitivnih promjena morfoloških obilježja sedmogodišnjaka. Efekti rada koji su dobiveni primjenom dodatnog atletskog vježbanja potvrđuju dosadašnje spoznaje kako su dodatni oblici izvannastavnih aktivnosti od presudnog značaja za skladan rast i razvoj djece rane školske dobi.

S ciljem utvrđivanja promjena u relacijama između morfoloških obilježja i motoričkih sposobnosti polaznika atletske škole, uzorak od 76 sedmogodišnjaka je u inicijalnom i finalnom mjerenju testiran s 12 testova za procjenu bazičnih motoričkih sposobnosti i 14 standardnih morfoloških mjera. U skladu s ciljem istraživanja nakon preliminarnih procedura relacije između morfoloških mjera i motoričkih sposobnosti utvrđene su kanoničkom korelacijskom analizom. Utvrđeno je da postoje značajne promjene u strukturi antropološkog statusa ispitanika nakon provedenog atletskog tretmana. Rezultati kanoničke korelacijske analize u finalnom mjerenju ukazuju na postojanje dva tipa ispitanika što ukazuje na diferencijaciju ispitanika u finalnom u odnosu na inicijalno mjerenje. Vjerojatno je provedeni eksperimentalni tretman proizveo svojevrsnu polarizaciju ispitanika. Na jednom polu su ispitanici čiju morfološku strukturu karakterizira adipozna voluminoznost koja negativno utječe na generalni motorički faktor, dok su na drugom polu ispitanici izražene longitudinalne dimenzionalnosti skeleta koja ima izrazito pozitivan utjecaj na motoričko funkcioniranje polaznika atletske škole. Dobivene informacije svoju aplikaciju u praksi imaju u orijentaciji i selekciji, te daljem modeliranju treninga u atletskoj školi.

The aim of the study was to assess the impact of motor abilities and morphological characteristics on junior judoka performance. A set of 14 morphological parameters and a set of 14 motor tests as predictor variables, and 3 variables evaluating judo performance as criteria were applied in a sample of 40 judoists aged 17 years +/-6 months. Three factors were isolated by factor analysis in morphological area: factor of muscle mass and bone volume (muscle and bone mass mesoectomorphy), factor of longitudinal skeleton dimensionality, and factor of subcutaneous adipose tissue (endomorphy). Four factors were isolated by factor analysis in motor area: factor of coordination and strength (regulated force), factor of movement frequency (speed), factor of muscular and cardiovascular endurance (endurance), and factor of tonus regulation and synergy regulation (flexibility/balance). Canonical correlation analysis between latent morphological and motor variables, and variables for assessment of competitive performance of junior judoists yielded two linear combinations, i.e. two pairs of canonical factors. Correlation in the first pair of canonical factors was underlain by the favorable impact of coordination/strength, speed, flexibility and balance, along with above-average muscle mass and bone volume, and above-average skeleton longitudinality on performance in judo. Correlation in the second pair of canonical factors was based on positive determination of above-average endurance along with moderate coordination/strength and speed, and below-average muscle mass and bone volume and skeleton longitudinality upon judo performance as expressed by the fight winning score.

Osnovni cilj ovog rada je bio utvrditi utjecaj nekih motoričkih sposobnosti na ralizaciju sprinta kod sedmogodišnjih dječaka koji su pored redovite nastave TZK- e, polazili tjedno tri trenažne jedinice eksperimentalnog programa atletske škole. Na uzorku od 78 ispitanika učenika osnovne škole u dobi od 7 godina primijenjena je baterija od 12 motoričkih testova dva puta u vremenskom periodu od devet mjeseci. 11 motoričkih varijabli kojima se procjenjivalo fleksibilnost, koordinaciju, frekvenciju pokreta, eksplozivnu snagu, repetitivnu snagu, statičku snagu i aerobnu izdržljivosti sačinjavalo je prediktorski skup varijabli, dok je test sprint na 20 m iz visokog starta poslužio kao kriterijska varijabla. U skladu s ciljem istraživanja relacije između prediktorskog skupa varijabli i varijable sprinta u inicijalnom i finalnom mjerenju utvrđene su regresijskom korelacijskiom analizom. Tretman je doveo do pozitivnog povećanja vrijednosti rezultata u svim varijablama. U finalnom u odnosu na inicijalno mjerenje izraženija je povezanost prediktorskog skupa s kriterijskom varijablom. Eksplozivna snaga donjih ekstremiteta, agilnost i snaga gornjih ekstremiteta od inicijalnog mjerenja, gdje nisu imale utjecaja, znatno povećale svoj utjecaj na kriterij tako da u finalnom mjerenju realizacija sprinta prioritetno zavisi od tih sposobnosti. Za pretpostaviti je da bi daljnje povećanje rezultata u eksplozivnoj snazi donjih ekstremiteta, agilnosti i snazi gornjih ekstremiteta imalo presudan utjecaj na sprint kod sedmogodišnjih dječaka polaznika atletske škole. Dakle, ukoliko želimo razvijati sprinterske sposobnosti kod djece mlađe školske dobi, ciljanim odabirom operatora, posebno programirani transformacijski postupak primarno treba usmjeriti na poboljšanje cjelokupnog motoričkog statusa. Međutim, posebnu pažnju ipak trebamo posvetiti razvoju specifičnih sposobnosti s naglaskom na razvoj eksplozivne snage nogu, agilnosti i snage gornjih ekstremiteta.

Istraživanje je provedeno na uzorku od 129 dječaka, u dobi od sedam godina koji su podijeljeni u dvije skupine: eksperimentalnu (N=76) i kontrolnu (N=53). Eksperimentalna skupina dječaka je podvrgnuta posebno programiranom tretmanu atletske škole u trajanju od 9 mjeseci. Naime, ispitanici su tjedno, osim tri sata redovite nastave TZK-e, bili podvrgnuti trima trenažnim jedinicama dodatnog atletskog vježbanja u trajanju od sat vremena. Kontrolnu skupinu sačinjavali su ispitanici koji su pohađali samo redovitu nastavu TZK-e. Na ispitanicima se dva puta, s vremenskim intervalom od 9 mjeseci, primijenilo 14 morfoloških mjera, kojima se procjenjivala: dimenzija volumena i mase tijela, dimenzija potkožnog masnog tkiva, te dimenzije transverzalne i longitudinalne dimenzionalnosti skeleta, dok se baterijom od 12 motoričkih testova procjenjivala: koordinacija, fleksibilnost, frekvencije pokreta, eksplozivna snaga, repetitivna snaga, statička snaga, te izdržljivosti. Osnovni cilj istraživanja bio je utvrditi učinkovitost dodatnog atletskog vježbanja na promjene nekih morfoloških karakteristika i motoričkih sposobnosti sedmogodišnjih dječaka. U skladu s ciljem istraživanja i postavljenim hipotezama analizirale su se razlike i promjene posebno morfološkog i posebno motoričkog prostora. Rezultati su pokazali kako je tretman atletske škole pozitivno utjecao na cjelokupni morfološki-motorički status ispitanika. Globalne promjene su takove prirode da se može tvrditi kako su motoričke sposobnosti ispitanika eksperimentalne skupine znatno poboljšane u odnosu na kontrolnu skupinu. Parcijalno gledajući od pojedinih sposobnosti naročito se ističu: koordinacija, eksplozivne snage, izdržljivost, frekvencije, repetitivne snage i statička snaga. U morfološkom prostoru se također očituju značajne razlike između analiziranih skupina. Najveće razlike su vidljive u mjerama za procjenu: masnog tkiva (nabor leđa i trbuha) i mase tijela u korist kontrolne skupine, te u mjerama za procjenu volumena tijela (opseg grudnog koša i potkoljenice) i dijametra koljena u korist eksperimentalne skupine. Na temelju dobivenih rezultata možemo zaključiti kako kineziološki angažman na nastavi TZK sam po sebi nije dovoljan da bi doveo do značajnih pozitivnih promjena morfoloških obilježja i motoričkih sposobnosti učenika prvog razreda osnovne škole. Efekti rada koji su dobiveni primjenom dodatnog atletskog vježbanja potvrđuju dosadašnje spoznaje kako su dodatni oblici izvannastavnih aktivnosti od presudnog značaja za skladan rast i razvoj djece rane školske dobi.

Na uzorku od 77 splitskih maturanata provedeno je istraživanje s ciljem utvrđivanja utjecaja nekih morfoloških obilježja na realizaciju sprinta. Na ispitanicima je primjenjena baterija od 12 morfoloških varijabli (kao prediktorski skup) i 3 kriterijske varijable za procjenu realizacije sprinta . Serijom regresijskih analiza utvrđena je povezanost prediktorskog skupa morfoloških varijabli s kriterijskim varijablama sprinta na dionicama različite dužine. Na osnovu dobijenih rezultata može se ustvrditi da postoji negativan utjecaj masnog tkiva na motoričku efikasnost u sprintu kod maturanata. Generalno se može reći da je morfološka struktura u kojoj je iznadprosječno izraženo masno tkivo, uz nedovoljnu longitudinalnost skeletal i muskularnost, negativno povezana s anaerobnim kapacitetom, pa tako i sa sposobnošću sprintanja.

Cilj ovog rada je bilo utvrditi neke metrijske karakteristike jednog novokonstriranog testa, te tri standardna, često korištena testa za procjenu motoričke sposobnosti ravnoteže. Može se zaključiti da su metrijske karakteristike novokonstruiranog testa na ovom uzorku ispitanika uglavnom bolje od karakteristika tri standardna testa za procjenu iste dimenzije.

U ritmičkoj gimnastici pravilna prehrana izuzetno je važan segment sportskog života djevojčica uključenih u ovaj sport kako na rekreativnoj razini (školski sport) tako i u još većoj mjeri na natjecateljskoj razini. Najčešće, briga o prehrani djevojčica prepuštena je roditeljima, koji bi uz stalnu suradnju s trenerom trebali osmisliti pravilnu i raznovrsnu prehranu djece. Educiranost roditelja o prehrambenoj kulturi vrlo je različita, te su u ovom radu prezentirani osnovni principi prehrane koji mogu biti pomoć roditeljima i trenerima u stjecanju optimalnih prehrambenih navika djece uključene u ritmičku gimnastiku.

Na uzorku od 307 ročnih vojnika proveden je dvomjesečni transformacijski postupak s ciljem razvoja anaerobnih i aerobnih sposobnosti. Serijom regresijskih analiza utvrđena je povezanost prediktorskog skupa morfoloških varijabli s kriterijskim varijablama trčanja različitih dionica. Rezultati ukazuju mogućnost predikcije svake kriterijske varijable u prvom i u drugom mjerenju ročnik vojnika primijenjenim skupom morfoloških mjera. Tretman je doveo do prilagođavanja morfoloških karakteristika potrebama koje proističu iz vojnih zadaća. Beta koeficijenti su pokazali kako je došlo do prestrukturiranja masnog u mišićno tkivo, tako da je u drugom mjerenju na realizaciju kratkih dionica pozitivni utjecaj imao opseg natkoljenice, a negativni opseg trbuha i kožni nabor natkoljenice. Na trčanja dionica 1500 i 3200 m, tj na aerobnu izdržljivost pozitivni utjecaj je imala težina tijela, a negativni opseg trbuha i kožni nabori na trbuhu i potkoljenici.

Na uzorku od 221 vojnika-mornara HRM, prosječne dobi od 22 godine primijenjen je skup od 19 motoričkih testova u svrhu procjene bazične motoričke sposobnosti i skup od 5 testova za procjenu funkcionalne sposobnosti. Faktorskom analizom motoričkog prostora dobiveno je šest faktora. Kanoničkom korelacijskom analizom između faktora motoričkih sposobnosti i manifestnih varijabli trčanja dobivena su dva značajna para kanoničkih dimenzija. Kanonička korelacija između prvog para kanoničkih dimenzija ukazuje na generalnu povezanost dvaju skupova, a druga kako regulacija tonusa muskulature ima značajan doprinos u trčanju dionica gdje se odvija prijelaz s anaerobnog u anaerobno-aerobni rad. Rezultati ovog istraživanja ukazuju kako uspješnost u trčanju zavisi od suprasumativnih efekata svih motoričkih dimenzija, kao i funkcionalnih sposobnosti. Budući je utjecaj pojedinih motoričkih dimenzija na ostvarivanje rezultata u trčanju specifičan u različitim disciplinama, utjecaj pojedine motoričke dimenzije mora biti usklađen s dužinom dionice trčanja, jer se sa dužinom dionice mijenja i energetska komponenta.

Cilj rada je objasniti ulogu višestrane kondicijske pripreme u nogometu kroz teoriju i metodiku od najranije dobi mladog nogometaša pa sve do ulaza u seniorski nogomet. U radu su obrađene sve faze razvoja mladog nogometaša kao i pažljivo planiran i programiran ciklus rada te kroz primjere iz prakse i metodologija rada. The aim of the paper is to explain the role of multifaceted fitness training in football through theory and methodology from the earliest age of a young football player until the entrance to senior football. All phases of the development of a young soccer player are covered in the paper, as well as a carefully planned and programmed cycle of work and through examples from practice and work methodology.

Cilj ovog mog završnog rada na fakultetu je bio približiti se srži biciklizma i biciklističke zajednice, do onog što je potrebno da pojedinac postane dio elitnog ranga. Kao prvo i osnovno, osoba mora biti testirana da bi dobili njenu kvalifikaciju, status i fizičke predispozicije, bez obzira bila ta osoba potpuni početnik ili svjetska klasa ili netko u sredini. Kako se takva kvalifikacija određuje, koji su bitni parametri, oko čega se vodi računa, biti će također prikazano u ovome radu. Nakon toga, iz ugla elitnog bicikliste/biciklistice, biti će približen sam način treniranja, odnosno na što valja obratiti pozornost prilikom želja za postizanjem forme. Kao što je poznato, biciklizam je sport izdržljivosti, stoga zahtjeva puno sati provedenih na samom biciklu, no da bi došli do boljih rezultata, potrebno je uvesti i trening snage, a da bi postali odlični, ta dva glavna smjera treba odrađivati u savršenim omjerima. Zato je dobro da su elitni biciklisti unazad nekoliko godina započeli suradnju sa znanstvenicima. Ta suradnja bicikliste/biciklistice sa trenerom i znanstvenikom čini biciklizam još zanimljivijim, a elitnog biciklistu još više efektivnim., The purpose of this final work on my faculty was to get the point of cycling community, of what is needed to become an elite cyclist. First of all, the person needs to be tested to get the classification, weather is it an elite cyclist or just a beginner or something in the middle. In this article this will be also represented and will show right terms and classification. After this, from a view of elite cyclist there will be explained how to train, what is needed to get into a good shape. Like it is known, cycling is enduro sport, so lots of hours on bike is needed, but to get a better result, strength training is also needed. To be great, this two main trainings needs to be done in a special ratio. For this is good that elite cyclist started to work with special scientist in this field of science. This coworking of cyclist, cycling coach and scientist makes cycling more interesting and elite cyclist more effective on races.

Suvremeni nogomet zahtijeva od nogometaša izdržljivost i odličnu kondiciju. Da bi se igrač razvio u profesionalnog nogometaša, kondicijska priprema mora započeti već u mladim selekcijama kroz različite metode i oblike pripreme, a nastaviti se i u starijoj dobi. Kod mladih nogometaša kroz vježbe se treniraju motoričke i funkcionalne sposobnosti u skladu s njihovim tjelesnim i psihičkim razvojem, a koje su usko povezane s tehničko-taktičkim znanjem nogometa. Kondicijski trener mora prilagoditi kondicijske pripreme kako grupama tako i pojedincima unutar tima. Osnovne motoričke sposobnosti koje nogometaš mora savladati su: snaga, brzina, pokretljivost, preciznost, koordinacija i ravnoteža. Svaki nogometaš se kombinacijom različitih oblika i metoda kondicijske pripreme fizički priprema za svladavanje navedenih motoričkih sposobnosti i veće izdržljivosti na način koji ne predstavlja 'mučenje', već ga potiče na svladavanje vještina koje će mu pomoći u igri. Seniori su igrači iznad 18 godina starosti. Ovo je dobno razdoblje u kojem se izrazito povećava snaga i izdržljivost s naglaskom na sazrijevanje funkcionalnih sposobnosti i povećanje otpornosti na umor. Treneri postepeno treniraju i razvijaju igrače, kako bi mogli doseći svoj vrhunac u seniorskom nogometu., Modern football requires endurance and excellent fitness from football players. In order for a player to develop into a professional soccer player, condition training must begin already in the youth selections through various methods and forms of fitness training and continue even at an older age. With young football players, through exercises, motor and functional abilities are trained in accordance with their physical and psychological development, which are closely related to the technical and tactical knowledge of football. The condition coach must adjust fitness preparations to both groups and individuals within the team. The basic motor skills that a football player must master are strength, speed, mobility, coordination, precision and balance. Each football player, through a combination of different forms and methods of conditioning, prepares himself physically for mastering the mentioned motor skills and greater endurance in a way that does not represent 'torture', but encourages him to master skills that will help him in the game. Seniors are players over 18 years of age. This is the age period in which strength and endurance increase markedly with an emphasis on maturing functional abilities and increasing resistance to fatigue. Coaches train and develop players all the time, so they can reach their peak in senior football.

Od početka ljudske civilizacije postojala je neka vrsta pugilizma. Do 18. stoljeća evoluirao je u oblik koji poznajemo danas, naravno, dodatno usavršavan s vremenom s dodatnim pravilima koja diktiraju što se može učiniti i koje se tehnike smiju koristiti. Ovaj rad istražuje eksplozivnu snagu kao središnji dio koji razlikuje dva protivnika jednake snage – onaj s većom eksplozivnom snagom u teoriji može s većom lakoćom nadvladati svog protivnika. Kako bi se postigla veća eksplozivna snaga, istraženi su različiti treninzi, navedeni su optimalni tipovi treninga i naveden učinak koji oni imaju na mišićni sustav. Na kraju, navedeni su načini procjene novootkrivene eksplozivne snage, pri čemu su primarna točka fokusa oni koji procjenjuju eksplozivnost donje i gornje muskulature, s obzirom na njihovu važnost u boksu., Since the dawn of the human civilisation, a sort of pugilism had existed. By the 18th century it evolved into the form we know today, naturally further refined over time with additional rules dictating what can be done, and which techniques can be used. This paper explores the explosive strength as the centerpiece which differentiates two opponents of equal strength – the one with greater explosive strength in theory can with more ease overcome his or her opponent. In order to achieve greater explosive strength, different avenues have been explored, listing the optimal types of training and stating what effect thay have on the musculatory system. Lastly, the means of estimating the newfound explosive strength have been listed, with the ones estimating the explosivity of the lower and upper musculature being the primal point of focus, considering their importance in boxing.

Cilj ovog rada je predstaviti princip i sustave razvijanja snage i jakosti u nogometnom treningu. Kroz analizu nogometne igre se uvide motoričke i funkcionalne sposobnosti potrebne za uspjeh i napredovanje performansa nogometaša. U njih ubrajamo agilnost, brzinu, visoki maksimalni primitak kisika, te jakost i snaga koje su također centralni fokus ovog rada. Razvijanje ovih sposobnosti i osobina u svrhu poboljšanja nastupa u sportskoj igri nazivamo kondicijska priprema. Razvijanje snage i jakosti potiče poboljšanja u ključnim elementima nogometne igre kao što su sprintovi, skokovi, startovi, promjene smjera, dueli, udaranje lopte te također u prevenciji ozljeda u istima. Uz pregled generalnih uvjeta za razvijanje snage i jakosti, ovaj rad će također prikazati primjere vježbi za razvijanje istih, te njihovu sistematizaciju i implementaciju unutar periodiziranog plana i programa treninga.

Dobro je poznato da putem trenažnog procesa dolazi do mišićnog rasta tj. hipertrofije i poboljšanja sposobnosti tijela u proizvodnji sile tj. jakosti. No, za odnos hipertrofije i jakosti nemamo specifičan odgovor. Podaci da hipertrofija direktno utječe na jakost dolaze iz istraživanja pojedinog mišićnog vlakna i istraživanja koje povezuju poboljšanja u jakosti i hipertrofiji nakon trenažnog procesa. Istraživanja takve prirode ne govore nam specifično o odnosu jakosti i hipertrofije, nego nam pokazuju korelaciju među to dvoje. Kako bi odgovorili na ovo pitanje, potrebna su nova, pažljivo dizajnirana istraživanja na velikom uzorku ispitanika, zbog velike genetske varijabilnosti adaptacija ljudi na trenažni proces vanjskim opterećenjem., It is well known that the training process leads to muscle growth, i.e. hypertrophy, and improvement of the body's ability to produce force, i.e. strength. However, we do not have a specific answer for the relationship between hypertrophy and strength. Evidence that hypertrophy directly affects strength comes from research on individual muscle fibers and research that links improvements in strength and hypertrophy after training. Research of this nature does not specifically tell us about the relation between strength and hypertrophy, but shows us the correlation between the two. In order to answer this question, new, carefully designed research is needed, on a large sample of subjects, due to the great genetic variability of people's adaptations to the training process with external load.

Rukomet je dinamičan ekipni sport čije specifične kretne strukture uvjetuju maksimalnu razvijenost konkretnih kvantitativnih i kvalitativnih motoričkih sposobnosti rukometaša. Imajući na umu model periodizacije kondicijske pripreme, obrađena je u radu prijelazna faza rukometaša iz višestrukog razvoja kao specijalizaciji. U spomenutom periodu sukladno biološkom razvoju (posebice dječaka) do izražaja dolaze morfološka obilježja koja ovo razdoblje postpuberteta čine pogodnim za intenzivan rad na motoričkim funkcijama koje su se u prethodnim istraživanjima pokazale kao krucijalne za rukometaše na putu do vrhunske izvedbe. Motoričke sposobnosti u fokusu su brzina, snaga, koordinacija i agilnost, s naglaskom na eksplozivnu komponentu snage i očitovanje iste kroz dvije od tri ključne motoričke sposobnosti., Handball is a dynamic team sport characterized by specific movement structures which can hardly be mastered without mastering specific quantitative and qualitative motoric skills first. With the periodization training model in mind, a specific transition phase is analyzed in this theses. Specifically it focuses young handball athletes making it from the phase of general sports development into the specialization phase which focuses specific mechanics of a certain sport. The specialization period is extremely suitable for mastering motor skills that have shown crucial in the handball context in the past, since biologycal development (especially in boys) postpuberty allows for larger capabilities due to muscle volume increase. Specific motor skills that are the focus of this theses are speed, strength, coordination and agility, with the emphasis on explosive component of strength which also manifests itself throughout two out of three other important motoric skills in the handball context.

U sklopu ovog završnog rada objašnjen je proces planiranja i programiranja kondicijske pripreme judaša, ukratko je opisana povijest, kao i pravila juda. Opisane su glavne motoričke sposobnosti potrebne za uspješnost u judu, te utjecaj olimpijskog dizanja utega kao bitnog faktora za program kondicijske pripreme. U olimpijskom dizanju utega navedene su glavne vježbe kao i pravilno izvođenje tehnike za iste. Također, u radu je prikazan plan i program periodizacije specifično u mezociklusu i mikrociklusu.

Najnovije koncepcije koje su se dogodile posljednjih desetljeća, izmijenile su u značajnoj mjeri način programiranja i planiranja treninga kao i samo poimanje nogometa kao zahtjevnog sistema skupa segmenata koji su u uzajamnoj korelaciji sa zadaćom realiziranja kolektivnih rezultata. U ovom završnom radu predstaviti će se jedan model organizacije natjecateljskog mikrociklusa kod nogometaša seniora, gdje je primarni zadatak dizajniranje specifičnih trenažnih ciljeva, zanemarujući tradicionalni način gledišta i promišljanja „izvan okvira“, kako bi se spremili igrači na sustavno promišljanje, autentifikaciju i personifikaciju nogometnih kompleksnih situacija tokom natjecateljskog razdoblja. Nadalje, tokom natjecateljskom perioda cilj bi trebao biti unutar taktičke dimenzije integrirati kondicijski, psihički i fizički dio. Također, izrađen je i primjer natjecateljskog mikrociklusa s jednom utakmicom te primjeri treninga u istom, s naglaskom na usvajanje željenog taktičkog koncepta., The latest concepts that have occurred in recent decades have significantly changed the way of programming and planning training, as well as the very concept of football as a demanding system of a set of segments that are mutually correlated with the task of realizing collective results. In this final paper, we will present a model of the organization of the competitive microcycle in senior football players, where our primary task is to design specific training goals, ignoring the traditional way of looking at things and thinking "outside the box", in order to prepare players for systematic reflection, authentication and personification of complex football situations. during the competition period. Furthermore, during the competitive period, our goal is to integrate fitness, mental and physical parts within the tactical dimension. Also, an example of a competitive microcycle with one game and examples of training in the same game, with an emphasis on adopting the desired tactical concept, was created.

Kondicijski trening u modernom nogometu igra veliku ulogu, budući da nogometna utakmica traje 90 minuta (plus sučeva nadoknada vremena), što od igrača zahtjeva vrlo visoku razinu pripremljenosti. Tijekom nogometne utakmice igrač mora imati uvid u prostorno-vremenske odnose s gibanjem lopte, protivnikom i efikasno rješavati te situacije. Kondicijska priprema je skup trenažnih postupaka za razvoj i održavanje sportaševih funkcionalnih i motoričkih sposobnosti te morfoloških karakteristika sportaša u skladu sa zahtjevima pojedinog sporta. Postoje 4 osnovne vrste kondicijskih priprema: opća, bazična, specifična i situacijska. Planiranje treninga su postupci kojima se određuju ciljevi i zadaci rada u određenom vremenskom razdoblju kao i materijalni uvjeti kao što su prostor, oprema, kadrovi, financije i ostalo. Pod programiranje treninga spada precizna razrada plana treninga te se s obzirom na ciljeve i materijalne uvjete određuju saržaji, metode i metodičko organizacijski oblici rada. Natjecateljski period u nogometu je najzanimljiviji za nogometaše, a najnezgodniji za glavnog i kondicijskog trenera. Svrha prijelaznog perioda je regeneracija organizma nogometaša. Osnovni ciljevi i zadaće koje ostvarujemo kondicijskim treningom jesu: razvoj motoričkih i funkcionalnih sposobnosti, prevencija od ozljeda, metode oporavka, utjecaj na morfološke dimenzije tijela. Sa kondicijskog aspekta, testiranje se provodi u 3 točke: na početku, u sredini i na kraju pripremnog perioda. Služe nam kako bi mogli unositi određene promjene i na kraju dati ocjenu planu i programu treninga. Ozljede su nažalost svakodnevna pojava kod svih sportaša, pa tako i kod nogometaša. Program prevencije ozljeda najčešće se sastoji od vježbi mobilnosti i stabilnosti zglobova, fleksibilnosti mišića i aktivacije mišića trupa i nogu, kao i vježbe propriocepcije. Kako bi mogao izdržati 90+ minuta u visokom tempu, i sa što manje tehničko-taktičkih grešaka uzrokovane umorom, vrlo je bitno imati dobro razvijene sve 3 komponente izdržljivosti. Maksimalna jakost je osnovna dimenzija jakosti, i trenirajući je možemo pozitivno utjecati na razvoj mišićne izdržljivosti kao i na eksplozivnu jakost. U zadnjem poglavlju prikazan je primjer 7-dnevni primjer treninga u pripremnom periodu u prednatjecateljskoj fazi., Conditioning training plays a significant role in modern football, since a football game lasts for 90 minutes (plus the referee's allowance of time lost), requiring from the players a very high level of preparation. During a football match, players must have insight into the space-time relations of the ball movements, of the opponent and be able to solve these situations effectively. Conditioning training is a group of training procedures aimed at developing and maintaining the athlete’s functional and motor abilities as well as the morphological characteristics of athletes in accordance with the requirements of specific sports. There are four basic types of conditioning training: general, basic, specific, and situational. Training planning is a group of procedures determining goals and tasks in a specific period as well as material conditions such as space, equipment, human resources, finances, and others. Training programming includes a precise elaboration of the training plan, determining contents, methods, and methodical-organizational aspects of work. The competition period in football is the most interesting for the athletes and the most challenging for the head coach and the strength and conditioning coach. The purpose of the transition period is the regeneration of the athletes' bodies. The main goals achieved by conditioning training are the following: development of motor and functional abilities, injury prevention, recovery methods, and influence on the morphological body dimensions. From the fitness point of view, testing is performed three times: at the beginning, in the middle, and at the end of the preparation period. They help us to apply certain changes and assess the training plan and program at its end. Injuries are unfortunately a common occurrence for all athletes, including football players. The injury prevention program consists mostly of exercises aimed at joint mobility and stability, muscle flexibility, and core and leg muscle activation as well as proprioception exercises. It is very important to have all three endurance components well developed in order to be able to play 90+ minutes in a high tempo with as few technical and tactical mistakes caused by fatigue as possible. Maximal strength is the basic dimension of strength; training can have a positive influence on the development of muscle endurance and explosive strength. The last chapter shows an example of a 7-day training in the preparation period of the pre-competition phase.