Search

Optimizam se smatra važnom karakteristikom pedagoških djelatnika koja pridonosi ne samo njihovoj osobnoj i profesionalnoj dobrobiti, nego i subjektivnoj dobrobiti djece s kojom rade. Prethodna istraživanja pokazuju povezanost optimizma i angažiranosti pojedinca u procesu studiranja te angažiranosti i akademskog uspjeha studenata. Ujedno pokazuju da je zadovoljstvo studijem jedan od čimbenika važnih za akademski uspjeh i kvalitetu studija. Cilj ovog istraživanja bio je stoga utvrditi odnos pesimizma, optimizma i zadovoljstva studijem budućih pedagoških djelatnika. U istraživanju je sudjelovao 231 student na Filozofskom fakultetu u Splitu. Na Skali optimizma – pesimizma (Penezić, 2008) utvrđene su osrednje razine obaju konstrukata, a usporedbom ukupnih rezultata je utvrđeno da su se optimističnijima procijenili budući učitelji i studenti ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja od budućih pedagoga i studenata ostalih dvopredmetnih nastavničkih studija. Nisu utvrđene razlike u optimizmu i pesimizmu studenata s obzirom na razinu studija ni u zadovoljstvu studijem s obzirom na odabir studija, a nije utvrđena ni povezanost između optimizma i zadovoljstva studijem. Rezultati su, međutim, pokazali da je zadovoljstvo studijem negativno povezano s pesimizmom i godinom studija, a pozitivno povezano s akademskim uspjehom studenata i učestalošću prisutnosti studenata na nastavi, pri čemu i među potonjima također postoji pozitivna povezanost. O dobivenim rezultatima raspravlja se s motrišta važnosti stvaranja uvjeta povoljnih za jačanje optimizma studenata i osiguranje kvalitete u visokom obrazovanju.

Istraživanja pokazuju da na nastavni proces utječu nastavničke koncepcije učenja i poučavanja, stoga je cilj istraživanja bio postupcima kombinirane metodologije ispitati i razumjeti odnos studentskih procjena konstruktivističke i tradicionalne koncepcije učenja i poučavanja i učestalosti nastavničkog pristupa poučavanju usmjerenog na studenta i pristupa usmjerenog na nastavnika u sveučilišnoj nastavi. U istraživanju je sudjelovalo 88 studenata nastavničkih studija, studija pedagogije te učiteljskog studija Filozofskog fakulteta u Splitu. U kvantitativnoj etapi primijenjeni su upitnik općih podataka, Upitnik koncepcija učenja i poučavanja (Chan i Elliott, 2004) i Upitnik pristupa poučavanju (Trigwell i Prosser, 2004). Utvrđeno je da su se studenti značajno više složili s konstruktivističkom nego s tradicionalnom koncepcijom učenja i poučavanja, a budući učitelji značajno su se više složili s konstruktivističkom koncepcijom od studenata drugih dvaju studija. Nisu utvrđene značajne razlike s obzirom na studij u studentskim procjenama tradicionalne koncepcije i učestalosti ostvarivanja dvaju pristupa poučavanju sveučilišnih nastavnika. Utvrđena je pozitivna povezanost studentskih procjena konstruktivističke koncepcije s njihovim procjenama učestalosti nastavničkog pristupa poučavanju usmjerenim na nastavnika, dok su studentske procjene tradicionalne koncepcije bile pozitivno povezane s njihovim procjenama učestalosti obaju pristupa poučavanju sveučilišnih nastavnika. U kvalitativnom dijelu istraživanja primijenjena su anketna pitanja otvorenog tipa s ciljem dubljeg razumijevanja studentskih poimanja poučavanja, kvalitetnog poučavanja i uloge učenika u nastavnom procesu. Analiza sadržaja pokazala je da studenti poučavanje povezuju uglavnom s tradicionalnim, a kvalitetno poučavanje i ulogu učenika u nastavi s konstruktivističkim načelima. Dobiveni rezultati upućuju na potrebu daljnjeg ispitivanja odnosa koncepcija učenja i poučavanja studenata, njihovih epistemoloških uvjerenja i odgojno-obrazovnih iskustava tijekom studiranja.

Sudjelovanje roditelja u obrazovanju djeteta ima različite dobrobiti za dijete, točnije za postizanje školskog uspjeha i za djetetov razvoj. Problem istraživanja koje se provodilo za potrebe diplomskog rada bio je utvrditi sudjelovanje roditelja u obrazovanju djeteta koje pohađa razrednu nastavu te eventualne razlike među roditeljima s obzirom na spol i na stupanj obrazovanja. Spoznajni je cilj bio utvrditi razlikuje li se uključenost roditelja u djetetovo obrazovanje s obzirom na spol i na stupanj obrazovanja te u skladu s dobivenim rezultatima ponuditi smjernice za unapređenje djetetova obrazovanja i razvoja. Upitnik za anketiranje sastojao se od tri dijela, pri čemu su prvi i treći dio samostalno izrađeni, dok je drugi dio izrađen prema upitniku koji je konstruirala Vinković (2017). Upitnik se sveukupno sastojao od 25 pitanja zatvorenog i otvorenog tipa. U istraživanju je sudjelovalo sto ispitanika, odnosno roditelja čije dijete pohađa razrednu nastavu. Analizom prikupljenih podataka zaključeno je da se sudjelovanje roditelja u obrazovanju djeteta ne razlikuje s obzirom na spol i stupanj obrazovanja ispitanika, čime su potvrđene postavljene istraživačke hipoteze. S obzirom na dobivene rezultate istraživanja poželjno je stvarati okruženje u kojem će se promicati sudjelovanje roditelja u djetetovu obrazovanju te isticati dobrobiti takve roditeljske uključenosti za dijete., Parental involvement in a child's education has various benefits for the child, more specifically for achieving school success and for the child's development. The problem of the research conducted for the purposes of the thesis was to determine the participation of parents in the education of a child attending class and possible differences between parents with regard to gender and level of education. The cognitive goal was to determine whether the involvement of parents in the child's education differs according to gender and level of education, and in accordance with the obtained results to offer guidelines for improving the child's education and development. The survey questionnaire consisted of three parts, with the first and third parts being developed independently, while the second part was developed according to a questionnaire constructed by Vinković (2017). The questionnaire consisted of a total of 25 closed-ended and open-ended questions. One hundred respondents participated in the research, ie parents whose child attends class. The analysis of the collected data concluded that the participation of parents in the education of the child does not differ with regard to the gender and level of education of the respondents, which confirmed the research hypotheses. Given the obtained results of the research, it is desirable to create an environment in which the participation of parents in the child's education will be promoted and the benefits of such parental involvement for the child will be emphasized.

Stres je neizostavni dio modernog života svih odraslih pojedinaca. Pojam stresa se često upotrebljava u svakodnevnom životu, a najčešće se poima kao odgovor organizma na situacije u kojima se pojedinac osjeća psihički ili fizički ugroženo. Događaji i okolnosti koji uzrokuju stres se nazivaju stresorima. Oni mogu biti fizički, psihološki i socijalni. Suočavanje sa stresom može izazvati brojne negativne posljedice za psiho-fizičko stanje pojedinca. Stres smanjuje tjelesnu otpornost i time doprinosi nastanku raznih bolesti. Jedan od prvih većih životnih stresova mladih je stupanje u radni odnos ili upisivanje studija. Što se tiče upisivanja studija, ono predstavlja uzbudljiv, ali i stresan događaj. Naime, radi se o velikoj životnoj promjeni, odnosno prelasku u zreliju dob, što iziskuje neovisnost, odgovornost te izgradnju novog društvenog života. Upisivanje studija osobito je izazovno za one studente koji zbog studija moraju napustiti mjesto stanovanja. Oni po prvi put napuštaju sigurnu, obiteljsku kuću te odlaze iz poznatog mjesta u novu sredinu. Nadalje, studenti se suočavaju s manjkom slobodnog vremena te financijskim poteškoćama. Ispitni rokovi također predstavljaju jedan od ključnih izvora stresa. Uslijed suočavanja sa raznim stresorima, javljaju se brojni simptomi na emocionalnom i kognitivnom području. Postoje razni načini ublažavanja posljedica stresa, a jedan od njih je bavljenje tjelesnim aktivnostima. Tjelesna aktivnost jedan je vid provođenja slobodnog vremena. Slobodno vrijeme je vrijeme u kojem se pojedinac prepušta aktivnostima prema vlastitom odabiru, a slobodno vrijeme mladih se odnosi na vrijeme u danu kada mladi nisu dužni sudjelovati u raznim školskim, kućanskim ili radnim aktivnostima. Što se tiče tjelesne aktivnosti, ona se najčešće poima kao bilo koja tjelesna kretnja nastala kontrakcijom skeletnog mišića. Brojna istraživanja su potvrdila pozitivne učinke tjelesne aktivnosti na psiho-fizičko stanje pojedinca. U ovom radu se kratko govori o tome koje su vrste, intenzitet i frekvencija tjelesne aktivnosti najbolje za ukupno zdravstveno stanje. Istraživanjem provedenim u sklopu ovog rada se htio ispitati učinak bavljenja tjelesnim aktivnostima na percepciju stresa kod studenata. Naglasak nije bio na profesionalnom bavljenju sportom, već́ na svim tjelesnim aktivnostima koje izazivaju umor kod studenata. Rezultati istraživanja pokazali su koliko su studenti izloženi stresu te pomaže li im u tome bavljenje tjelesnim aktivnostima., Stress is an indispensable part of the modern life of all adult individuals. The term stress is often used in everyday life, and is most often understood as the body's response to situations in which an individual feels mentally or physically threatened. Events and circumstances that cause stress are called stressors. They can be physical, psychological and social. Coping with stress can cause numerous negative consequences for the psycho-physical condition of an individual. Stress reduces the body's resistance and thus contributes to the development of various diseases. One of the first major life stresses of young people is entering employment or enrolling in studies. As for enrolling in studies, it is an exciting, but also a stressful event. Namely, it is a major life change, ie the transition to a more mature age, which requires independence, responsibility and the construction of a new social life. Enrolling in studies is particularly challenging for those students who have to leave their place of residence to study. For the first time, they leave a safe, family home and move from a familiar place to a new environment. Furthermore, students face a lack of free time and financial difficulties. Exam deadlines are also one of the key sources of stress. Due to coping with various stressors, numerous symptoms occur in the emotional and cognitive area. There are various ways to alleviate the effects of stress, and one of them is engaging in physical activity. Physical activity is a form of spending free time. Leisure time is the time in which an individual indulges in activities of their choice, and youth leisure time refers to the time of day when young people are not required to participate in various school, household or work activities. As for physical activity, it is most often understood as any physical movement caused by the contraction of skeletal muscle. Numerous studies have confirmed the positive effects of physical activity on the psycho-physical condition of an individual. This paper briefly discusses which types, intensity, and frequency of physical activity are best for overall health. The research conducted as part of this paper sought to examine the effect of physical activity on the perception of stress in students. The emphasis was not on professional sports, but on all physical activities that cause fatigue in students. The results of the research showed how much students are exposed to stress and whether engaging in physical activities helps them.

Nastava na daljinu postoji godinama i smatra se oblikom suvremene nastave, ali nikada se nije provodila na ovakvoj razini. Rezultat je to pojave pandemije Covid-19 koja je u ožujku 2020. godine domove učenika i učitelja pretvorila u škole, a upravo su fizička razdvojenost i poučavanje u virtualnom okruženju ono što karakterizira nastavu na daljinu. Kako bi se ona uspješno provodila, važno je posjedovanje digitalnih kompetencija i poznavanje i korištenje digitalnih alata. Danas postoji veliki raspon digitalnih alata koji se mogu uspješno integrirati u nastavu na daljinu i upravo na to je orijentiran ovaj rad. Provedeno istraživanje imalo je za cilj utvrditi koji su se digitalni alati najčešće koristili u nastavi na daljinu i ispitati osposobljenost učitelja i učenika za korištenje digitalnih alata. U istraživanju je sudjelovalo 115 učitelja predmetne nastave u osnovnim školama te 109 njihovih učenika. Za potrebe istraživanja izrađena su dva anketna upitnika, jedan za učenike i jedan za učitelje. Rezultati pokazuju da su najčešće korišteni digitalni alati kod obje skupine PowerPoint, Wordwall i Kahoot, a komunikacijski digitalni alati Microsoft Teams, Gmail i Zoom meeting dok veliki broj digitalnih alata još uvijek ostaje neiskorišten. Rezultati pokazuju i kako postoji statistički značajna razlika u učestalosti korištenja digitalnih alata i komunikacijskih digitalnih alata s obzirom na promatrane skupine pri čemu učitelji imaju znatno veću učestalost korištenja za većinu digitalnih alata i komunikacijskih digitalnih alata od učenika, osim kod alata GeoGebre i Microsoft Teamsa gdje je učestalost veća kod učenika. Statistički značajne razlike postoje i kod procjene osposobljenosti za korištenje digitalnih alata gdje učenici bolje ocjenjuju sebe nego učitelji te kod osposobljenosti vlastitih kolega za korištenje digitalnih alata gdje učenici bolje ocjenjuju učitelje nego što učitelji ocjenjuju svoje kolege., Distance learning and teaching has existed for years and is considered to be the modem teaching form but it has never been conducted at this level. This is the result of the Covid-19 pandemic that in march 2020 changed the homes of teachers and learners into schools and it is exactly the physical separation and teaching in a virtual environment that characterizes distance learning and teaching. In order to implement it successfully, it is important to possess digital competencies and knowledge of the use of digital tools. There is a large range of digital tools today that can successfully be integrated into distance learning and teaching which is exactly what this thesis is oriented at. The conducted research had the aim of determining which of the digital tools were the most commonly used in distance learning and teaching and to examine the competencies of the teachers and the learners for the usage of digital tools. 115 subject teachers in primary schools and 109 of their learners participated in the research. Two survey questionnaires were developed for research purposes, one for the teachers and one for the learners. The results show that the most commonly used digital tools within both groups are PowerPoint, Wordwall and Kahoot and the most commonly used communication digital tools are Microsoft Teams, Gmail and Zoom meeting, while a large number of digital tools still remains unused. The results also show the statistically significant difference in the frequency of the use of the digital tools and the communication digital tools between the observed groups, where the teachers have a significantly higher frequency of the use of the most digital tools and communication digital tools, except for the GeoGebra and Microsoft Teams tools where the frequency is higher for the learners. There are statistically significant differences in the assessment of the ability to use digital tools where the learners rate themselves better than the teachers and in the ability of their own colleagues for the use of the digital tools where learners rate teachers’ abilities better than the teachers rate their own colleagues’ abilities.

Slobodno vrijeme može se smatrati temeljnim instrumentom koji je omogućio razvoj kultura i tradicija u svijetu. Budući da tijekom njega pojedinac najviše pokazuje svoje želje, interese, stavove i aspiracije, može biti dobra polazišna točka za praćenje ponašanja s ciljem otkrivanja određenih anomalija. Glavni cilj ovog istraživanja bio je ispitati kako način provođenja slobodnog vremena utječe na razvoj problema u ponašanju mladih. Istraživanje je provedeno među gimnazijama te strukovnim i umjetničkim školama u gradu Zadru i talijanskom gradu Salernu te je njime obuhvaćeno ukupno 204 učenika. Rezultati pokazuju da ispitanici najviše vole svoje slobodno vrijeme provoditi s prijateljima i to kroz aktivnosti zabave i korištenje medijima. Isto tako, rizična ponašanja podjednako su zastupljena među mladima u Republici Hrvatskoj i Republici Italiji, a najviše se ističe ispijanje alkoholnih pića, pušenje cigareta, pridruživanje prijateljima kada se radi nešto što nije dozvoljeno, izostajanje s nastave te laganje roditeljima o tome s kime i gdje provode vrijeme. Time se potvrdila ključna hipoteza prema kojoj postoji povezanost načina provođenja slobodnog vremena s razvojem problema u ponašanju i to na način da oni koji svoje vrijeme više provode koristeći se medijima ili provodeći vrijeme u kafićima pokazuju veću sklonost u manifestiranju spomenutih blažih oblika devijacija., Leisure time can be considered a fundamental instrument that has enabled the development of cultures and traditions in the world. Since it is during this time that the individual shows his desires, interests, attitudes and aspirations the most, it can be a good starting point for monitoring behavior in order to detect certain anomalies. The main aim of this study was to examine how the way of spending leisure time influences the development of behavioral problems in youth. The research was conducted among gymnasiums, vocational and art high schools in the city of Zadar and the Italian city of Salerno and it included a total of 204 students. The results show that the respondents preferred to spend their leisure time with friends through entertainment activities and the use of the media. Furthermore, risky behaviors are equally prevalent among young people in Croatia and Italy. The most prominent ones are drinking alcohol, smoking cigarettes, joining friends when doing something that is not allowed, skipping classes and lying to parents about where and who they spend their time with. This confirms the key hypothesis that there is a clear connection between the way of spending leisure time with the development of behavioral problems in such a way that those who spend more time using the media or spending time in cafes show a greater tendency to manifest mentioned forms of behavioral deviations.

Danas su djeca, kao i odrasli, u nepovoljnom položaju te su sve više podložni stresu i strahovima. Traumatska iskustva, odnosno osjećaj gubitka kontrole, povezanosti i smisla življenja na pojedinca, učenika, djeluju na mnoge segmente. Učitelj kao jedna od najbližih odraslih osoba djetetu ima odgovornosti pružiti svojim učenicima osjećaj sigurnosti kako bi mogli prebroditi nemile događaje i uzeti u obzir emocije, mišljenje, ponašanje, pamćenje, tjelesno zdravlje i socijalne odnose djeteta. Pružanjem prijeko potrebne emocionalne i fizičke sigurnosti započinje podroban proces liječenja i razumijevanja traume. Najprije učeniku treba omogućiti da prepozna, razumije i izrazi svoje emocije kao i njihov izvor. Sam proces pomoći sastoji se od različitih etapa kao što su mogućnost izražavanja osjećaja, svladavanja ljutnje, rješavanja problema, prevladavanja straha i stresova, rješavanja nastalih sukoba kao i osiguravanje nenasilnog okruženja kako se nasilje ne bi reflektiralo na ostale učenike ili samog učitelja. Djetetu je potrebno biti podrška kako bi moglo početi vjerovati svojim osjećajima i postupcima, a kasnije i svojoj okolini. Učitelj treba voditi učenike od prepoznavanja, ka izražavanju i razumijevanju emocija. Samo tada će moći pomoći učeniku da preuzme upravljanje vlastitim emocijama, uspije u učenju i nastavi živjeti bez osjećaja nemoći i straha. Prepoznavanjem vapaja djece i ustrajnošću moguće je zaustaviti začarani krug nasilja i nemoći te im pružiti bolju budućnost. Potrebno je pregledati razloge zbog kojih dolazi do sukoba, te prenijeti svijest o tome da sigurnost jednog člana zajednice ovisi o drugim članovima. Samo se tako mogu ponovno uspostaviti narušeni odnosi s odraslima i vršnjacima. Također, potrebno je znati kada djetetu treba stručni pristup, a to će učitelj kao glavna potpora roditeljima intuitivno, vladajući empatijom i suosjećanjem moći ustanoviti. Imperativ postaje kompetentnost učitelja koji razumije individualnost svakog učenika u učionici. Sjedinjenjem uloge učitelja kao nositelja znanja s ulogom učitelja kao odgojne figure te kompetentnošću i učiteljevim nastavnim metodama nastoji se osigurati prepoznavanje i razumijevanje različitih oblika traume i stresa kod mladih i tako se omogućava djelovanje i stvaranje mreže podrške učenicima., Today children, as well as adults, are at a disadvantage and are increasingly susceptible to stress and fear. Traumatic experiences, ie the feeling of losing control, connection and meaning of life of an individual, a student, affect many segments. The teacher, as one of the closest adults to the child, has a responsibility to provide his students with a sense of security so that they can overcome unpleasant events and to take into account their feelings, opinions, memory, behavior, physical health and social relationships. By providing much-needed emotional and physical security, a detailed process of healing and understanding trauma begins. The student should first be allowed to recognize, understand and express their emotions as well as their source. The help process itself consists of various stages such as the ability to express feelings, overcome anger, solve problems, overcome fears and stress, resolve conflicts and provide a non-violent environment so that violence is not reflected on students or the teacher himself. The child needs to be supported so that he can begin to trust his feelings and actions, and later his surroundings. The teacher should guide students from recognizing, to expressing and understanding emotions. Only then will they be able to help the student to take control of their own emotions, to succeed in learning, and to continue to live without feeling of helplessness and fear. By recognizing children's cries and perseverance, it is possible to stop the vicious circle of violence and helplessness and give them a better future. It is necessary to review the reason for the conflict, and to spread awareness that the wellbeing of one member of the community depends on other members. Only in this way can broken connections with adults and peers be re-established. Also, it is necessary to know when the child needs a professional approach, and the teacher will be able to establish this intuitively, ruling empathy and compassion, as the main support. The competence of a teacher who understands the individuality of each student in the classroom becomes imperative. Combining the role of the teacher as a bearer of knowledge with the role that the teacher has as an educational figure and competence and teacher teaching methods, seeks to ensure recognition and understanding of numerous forms of trauma and stress in children and thus enabling action and creating a support network for students.

Unutar razreda razvijaju se odnosi između učenika i učitelja koji predstavljaju kontekst socijalnoga i emocionalnoga razvoja svakoga učenika. Taj kontekst opisuje se razrednim ozračjem, a o njemu ovisi kako se učenik osjeća tijekom svoga boravka u školi, s kakvim se emocijama susreće i kako one utječu na njegov uspjeh, odnose s drugima i općenito njegovu dobrobit. Razumijevanje, izražavanje i reguliranje emocija temelji su emocionalne inteligencije koja predstavlja novi pogled na raznolikost ljudske inteligencije, a smatra se kako su pojedinci koji imaju razvijene emocionalne sposobnosti uspješniji u interpersonalnim odnosima, češće se prosocijalno ponašanju te se bolje nose sa svakodnevnim problemima. Emocije s kojima se susreću učenici u odnosima s roditeljima, vršnjacima i učiteljima, i načini na koje ih oni reguliraju, utječu na njihov razvoj emocionalnih sposobnosti. Emocionalne sposobnosti neodvojive su od socijalnih jer utječu na odnose s drugim osoba i socijalno funkcioniranje pojedinca. Odnosi s vršnjacima unutar razreda predstavljaju temelj razvoja socioemocionalnih sposobnosti, a uz to je važan i učiteljev pristup učenicima i način na koji se povezuje s njima. Razredno ozračje tako predstavlja kontekst u kojem učenici mogu učiti o socio-emocionalnim vještinama i primjenjivati ih u praksi iz čega proizlazi važnost osiguravanja pozitivnoga i poticajnoga ozračja unutar svakoga razreda. Odnosi s drugim učenicima koji čine razredno ozračje mogu utjecati na razvoj empatije i sposobnosti razumijevanja tuđih potreba i osjećaja što su temelji emocionalne inteligencije. S obzirom na to da emocionalna inteligencija obuhvaća i socijalne sposobnosti koje se uče kroz odnose s drugim osobama iz bliske okoline, ističe se važnost odnosa povjerenja, podrške i suosjećanjaizmeđu učitelja i učenika unutar razreda koji omogućavaju emocionalni razvoj., Within the classroom, relationships between students and teachers develop and represent the context of each student’s social and emotional development. This context is described by the classroom climate, and it conditions how the student feels during his stay in school, what emotions he encounters and how they affect his success, relationships with others, and his well-being in general. Understanding, expressing, and regulating emotions are the foundations of emotional intelligence, which denotes a new perspective on the diversity of human intelligence. Individuals with developed emotional abilities are considered to be more successful in interpersonal relationships, they are prosocial and able to cope with everyday problems. The emotions that students encounter in relationships with parents, peers, and teachers, and how they regulate them, affect their development of emotional abilities. Emotional abilities are inseparable from social ones because they affect a person’s relationships with others the individual’s social functioning. Relationships with peers within the classroom are the foundation of the development of socio-emotional abilities. What is more, the teacher's approach to students and the way he connects with them is crucial as well. The classroom climate thus represents a context in which students can learn about socioemotional skills and use them afterward. This fact highlights the importance of providing a positive and stimulating atmosphere within each classroom. Relationships with other students that create a classroom atmosphere can affect the development of empathy and the ability to understand other people’s needs and feelings and these are the foundation of emotional intelligence. Emotional intelligence encompasses social skills that are learned through relationships with other people in the immediate environment and it is obligatory to emphasize the importance of trust, support, and compassion between teachers and students within the classroom since these elements enable emotional development.

Suvremeno školstvo iziskuje pomicanje granica tradicionalne nastave i napuštanje ustaljenih metoda poučavanja. Novi sustav podrazumijeva ukidanje modela nastave gdje je učitelj jedini izvor i prenositelj znanja. Naglasak je upravo na učenicima kojima je potrebno obznaniti da su subjekti vlastitog odgoja i omogućiti im da pomoću svih dostupnih alata što bolje razumiju i primjene naučene sadržaje. U današnjem je svijetu svakodnevni doticaj s tehnologijom neizbježan, stoga nije začuđujuće što informacijsko-komunikacijske tehnologije sve više ulaze u školske učionice. Samim time i udžbenik dobiva sve više na važnosti jer poprima novo, digitalno ruho koje nudi pregršt inovativnih mogućnosti. Multimedijalnost otvara novu dimenziju učenja gdje se sadržaji mogu usvajati kombinacijom osjetila. Obogaćivanje nastave multimedijskim sadržajima ne mora nužno implicirati kvalitetniji nastavni proces, ali zasigurno podrazumijeva interaktivnost, dinamičnost te bolju povratnu informaciju kod učenika. Digitalni udžbenici nude zanimljiviji pristup učenju te suvremenom učeniku približavaju nastavne sadržaje pomoću raznovrsnih alata i multimedijskih sadržaja. Cilj ovog završnog rada bio je istražiti i dodatno pojasniti najznačajnije mogućnosti korištenja digitalnih udžbenika. Rezultati provedenog istraživanja ukazuju na obećavajuću sliku koja može biti i svojevrsni poticaj učiteljima i nastavnicima da dodatno obogate svoju nastavu digitalnim sadržajima. Isto tako, svi navedeni negativni aspekti trebali bi poslužiti kao povratna informacija kako bi se iniciralo dodatno poboljšanje karakteristika digitalnih udžbenika i unaprijedilo korištenje IKT-a u hrvatskom školskom sustavu., Modern schooling requires pushing the boundaries of traditional education and abandoning established teaching methods. The new system implies the abolition of the teaching model where the teacher is the only source of knowledge. Students need to comprehend that they are the subjects of their education, and all the available tools must be enabled for them to fully understand the learning content and apply it in everyday life situations. In today's world, daily contact with technology is inevitable, so it is not surprising that information and communications technologies are increasingly entering school classrooms. Consequently, the textbook is gaining in importance because it takes on a new, digital design that offers a handful of innovative opportunities. Multimedia opens up a new dimension of learning where content can be acquired through a combination of senses. Enriching the learning process with multimedia content does not necessarily imply a better quality of the process, but it certainly implies interactivity, dynamism, and better feedback from students. Digital textbooks offer a more interesting approach to learning and bring teaching content closer to the modern child with the help of various tools and multimedia. This final paper aimed to explore and further clarify the most important possibilities of using digital textbooks. The positive results of this research can be a significant motivation for teachers to further enrich their teaching with digital content. Also, all the mentioned negative aspects should serve as feedback to initiate further improvement of the characteristics of digital textbooks and improve the use of ICT in the Croatian school system.

Sindrom sagorijevanja istražuje se već dugi niz godina u različitim profesijama. Najizloženiji su mu zdravstveni radnici, odgojitelji, nastavnici i policajci. Odgojno zanimanje veoma je izazovno i stresno. Odgojitelji se svakodnevno nose sa sve većim zahtjevima posla, a uz odgoj i obrazovanje djece, što je njihov primarni zadatak, u svakodnevnoj su interakciji s različitim dionicima uključujući kolege, nadređene i roditelje djece. Svi ovi elementi potencijalni su stresori u odgojiteljskoj profesiji. Osim njih, na zadovoljstvo poslom utječu i različiti drugi čimbenici nad kojima odgojitelji nemaju utjecaja, poput plaće, uvjeta rada ili ponude stručnih usavršavanja. Duga izloženost stresu i nezadovoljstvu posljedično dovodi do profesionalnog sagorijevanja. Jednim od ključnih alata u prevenciji sagorijevanja na poslu smatra se razvijanje pozitivnog stava prema poslu, djeci i suradnicima, odnosno rad na postizanju zadovoljstva na poslu, što je bitno za motiviranost i veći osobni angažman. Istraživanje u ovom radu provedeno je s ciljem utvrđivanja razine zadovoljstva odgojitelja radnom i obiteljskom ulogom te ispitivanja svih okolnosti koje posljedično dovode do sindroma sagorijevanja. Istraživanje je provedeno putem anketnog upitnika u razdoblju od 22.02.2021. do 14.05.2021. U njemu je sudjelovalo ukupno 206 odgojitelja djece rane i predškolske dobi s područja Splita, Solina, Trogira, Kaštela i Podstrane i to u gradskim, vjerskim i privatnim vrtićima. Rezultati su pokazali kako mjesečna primanja, ponuda stručnih usavršavanja, uvjeti i organizacija posla najviše doprinose sagorijevanju., Burnout syndrome has been researched for many years in various professions. It is most exposed to health workers, educators, teachers and police officers. The educational occupation is very challenging and stressful. Educators deal with the growing demands of work on a daily basis, and with the upbringing and education of children which is their primary task, they are in daily interaction with various stakeholders including colleagues, superiors and parents of children. All of these elements are potential stressors in the educational profession. Apart from them, job satisfaction is also influenced by various other factors over which educators have no influence, such as salary, working conditions or offers of professional training. Prolonged exposure to stress and dissatisfaction consequently leads to professional burnout. One of the key tools in the prevention of burnout at work is considered to be the development of a positive attitude towards work, children and co-workers, and work on achieving job satisfaction, which is important for motivation and greater personal engagement. The research in this thesis was conducted with the aim of determining the level of satisfaction of preschool educators with work and family roles and examining all the circumstances that consequently lead to burnout syndrome. The research was conducted through a survey in the period from 22.02.2021. to 14.05.2021. A total of 206 educators of early and preschool children from the area of Split, Solin, Trogir, Kaštela and Podstrana participated in it, in city, religious and private kindergartens. The results showed that factors related to monthly income, offered professional training, conditions and work organization contribute the most to burnout.

Digitalna se tehnologija ubrzano razvija što dovodi do promjena u društvu pa tako i u obrazovnom sustavu. Naime, veliki broj učitelja nije imao mogućnost steći digitalne kompetencije tijekom studija jer tehnologija nije bila prisutna u školstvu na način na koji je danas prisutna. Stoga, učitelji nisu dovoljno osposobljeni za primjenu e-učenja u nastavi. Zbog toga se ovaj rad bavi načinom na koji su učitelji razredne nastave, koji su diplomirali 80-ih i 90-ih godina prošlog stoljeća, stjecali digitalne kompetencije i uveli e-učenje u nastavu. Projektom e-Škole, kojeg je pokrenuo CARNET s partnerima, cilj je u sve osnovne i srednje škole uvesti informacijsko-komunikacijsku tehnologiju (IKT) što podrazumijeva da su učitelji stekli digitalne kompetencije i sposobni su ih upotrebljavati u nastavnom procesu. Također, učiteljska je zadaća poticati učenike na upotrebu IKT-a za učenje tako da bi mogli nastaviti školovanje i cjeloživotno učiti. To je bitno u suvremenom društvu jer je digitalna kompetencija jedna od ključnih kompetencija koje su potrebne europskim građanima. Učenike se potiče na razvijanje digitalne kompetencije primjenom e-učenja koje povećava aktivnost i angažiranost učenika, a pravilnom primjenom mogu se poboljšati učenički rezultati učenja. Stoga je provedeno kvalitativno istraživanje da bi se utvrdila iskustva i stajališta učitelja razredne nastave koji su studirali 80-ih i 90-ih godina prošlog stoljeća o stjecanju digitalnih kompetencija i o primjeni IKT-a u e-učenju. Provedeni su polustrukturirani intervjui s 10 učiteljica koje rade u kaštelanskim i solinskim školama. Utvrđeno je da učiteljice imaju pozitivan stav prema IKT-u i da žele stjecati digitalne kompetencije, ali smatraju da u tome nemaju dovoljnu podršku. Također, smatraju da s učenicima od prvog do četvrtog razreda treba odabirati metode podučavanja koje će omogućiti pravilnu raspodjelu e-učenja i „žive riječi“ učitelja., The increasingly rapid development of digital technology has precipitated changes in all aspects of society, including the education system. A great deal of teachers were unable to develop digital competence simply because digital technology was not as present in education as it is today. They are thus insufficiently qualified for the application of e-learning in class. This paper is concerned with the processes of digital competence acquisition and e-learning implementation of primary education teachers (1st to 4th grade) educated in the 1980s or 1990s. The „e-Škole“ project, initiated by CARNET and its partners, aims to introduce information and communication technology (ICT) in all primary and secondary schools, requiring all teachers to possess digital competence and the knowledge to apply it in class. It also delegated them the task of motivating their students to use ICT as a study aid, in order to assist their further education and promote lifelong learning. This is important because in modern society, digital competence is essential for all European citizens. Students are motivated to develop it with the help of e-learning, which increases their involvement and dedication and – if applied correctly – can improve their learning results. A qualitative research was conducted to determine the viewpoints and experience of primary school teachers educated in the 80s or 90s with the acquisition of digital competence and the ICT-implementation in the classroom. Semi-structured interviews with 10 teachers employed in various schools in Kaštela and Solin were conducted. Interviews have shown that the teachers possess a positive attitude towards ICT and wish to improve their digital competence, but they believe they are insufficiently supported in that regard. They also believe that teaching methods implemented with children in the first four grades should be chosen carefully, in order to find the right balance of e-learning and teacher-student interaction.

Fenomen obrazovanja na daljinu može se sagledavati kao izazov praćenja moderne informacijsko-komunikacijske tehnologije, kreativnog osmišljavanja nastave i rukovanja platformama ili kao rezultat modernizacije i razvoja multimedijske kulture. Stručnjaci u području obrazovanja suglasni su da je nastavna prisutnost temeljni element obrazovanja. U obrazovanju na daljinu, do izražaja najviše dolaze učenikove karakteristike i učenik najvećim dijelom ovisi sam o sebi - njegov uspjeh na kraju školske godine najvećim dijelom ovisi o njegovom uloženom trudu, odgovornosti i samostalnosti. Kod učenika s teškoćama, učenje na daljinu dodatni je izazov zbog visokih zahtjeva u smislu samoregulacije, meta-kognitivnih vještina i motivacije ili koncentracije, ali i manjka resursa, roditeljske i potpore okoline. Učenici s teškoćama, u vremenu nastave na daljinu, skloni su regresiji i pogoršanju ponašanja, odnosno, otežanom napretku. Ono što se u ovom radu posebno naglašava jest potreba za partnerstvom svih ekosustava u kojem dijete s teškoćama egzistira: obitelji, odgojno-obrazovnih ustanova (škole), edukacijsko-rehabilitacijskih i drugih ustanova, te njihov stalan, intenzivan, redovit, čest rad i međuodnos, a radi pospješivanja djetetovih punih osobnih potencijala. S obzirom na to da se u stvarnom svijetu, točnije, u Republici Hrvatskoj, nastava na daljinu najčešće odvija bez suradnje obitelji i učitelja, te bez adekvatne podrške obrazovnim uslugama, može se reći da je obrazovanje ovih učenika tijekom ove pandemije bilo dijelom zanemareno., The phenomenon of distance education can be seen as a challenge of following modern information and communication technology, creative design of teaching and handling platforms or as a result of modernization and development of multimedia culture. Experts in the field of distance education agree that teaching attendance is a fundamental element of education. In distance education, the student’s characteristics come to the fore and the student depends the most on himself – his success at the end of the school year largely depends on his own efforts, responsibility and independence. For students with disabilities, distance learning is an additional challenge due to high demands in terms of self-regulation, metacognitive skills and motivation or concentration, but also a lack of resources, parenting and environmental support. Students with disabilities, during distance learning, are prone to regression and worsening behavior, that is, difficult progress. What is especially emphasized in this paper is the need for partnership of all ecosystems in which a child with disabilities exists: families, educational institutions (schools), educational-rehabilitation and other institutions, and their constant, intensive, regular, frequent work and interrelationship and all this to enhance the child’s full personal potential. Given that in the real world, more precisely, in the Republic of Croatia, distance learning usually takes place without the cooperation of families and teachers, and without adequate support for educational services, it can be said that the education of these students during this pandemic was partially neglected.

Cilj ovoga rada je teorijski objasniti višestruke inteligencije i kreativnost, njihov odnos te mogućnosti njihovog poticanja u nastavi. U prvom dijelu rada definirani su pojmovi inteligencije i višestrukih inteligencija i njihova uloga u nastavi te je upućeno na to kako su višestruke inteligencije promijenile pogled na inteligenciju. Drugi dio rada usredotočen je na definiciju kreativnosti, njezine procese i vidove i na njenu ulogu u nastavi. Zaključni, treći dio, posvećen je odnosu višestrukih inteligencija i kreativnosti s posebnim osvrtom na mogućnosti njihovog poticanja u nastavi. Iako su različita shvaćanja odnosa inteligencije i kreativnosti, ove dvije sposobnosti se mogu dobro nadopunjavati u nastavi što otvara vrata novim načinima učenja i poučavanja., The aim of this paper is to explain multiple intelligences and creativity, their relationship and the possibilities of encouraging them in teaching. The first part of the study defines the concepts of intelligence and multiple intelligences, their role in teaching, and it points out how multiple intelligences have changed the views on intelligence. The second part of the paper focuses on the definition of creativity, its processes and aspects, and its role in education. The concluding third part is dedicated to the relationship between multiple intelligences and creativity, with special reference to the possibilities of encouraging them in teaching. Although there are different understandings of the relationship between intelligence and creativity, these two abilities can complement each other well in teaching, which opens the door to new ways of learning and teaching.

U posljednjih nekoliko godina s porastom broja korisnika društvene mreže Instagram primjetan je i porast broja Instagram profila u vlasništvu roditelja. Roditelji na svojim Instagram profilima objavljuju fotografije svoje djece, otkrivajući djetetov identitet i privatne informacije. U stranoj literaturi roditeljsko dijeljenje sadržaja o djetetu na društvenim mrežama prepoznato je kao rastući trend pod nazivom sharenting. U okviru ovoga pojma istraživači raspravljaju o etičnosti roditeljskog dijeljenja i pitanju povrede djetetova prava na privatnost. Kvantitativnom i kvalitativnom metodom analize sadržaja deset javnih roditeljskih profila na području Hrvatske u razdoblju od srpnja 2020. do srpnja 2021. godine željela se ispitati učestalost roditeljskog objavljivanja fotografija i video zapisa vlastite djece rane i predškolske dobi kako bi se ispitala pojavnost sharentinga i provjerila pretpostavka prema kojoj će se roditeljski profili temeljiti na fotografijama i video zapisima djece. Cilj istraživanja bio je ispitati i roditeljsko poštivanje djetetova prava na privatnost pa je analiziran način prikaza djeteta i stupanj otkrivanja djetetova identiteta, a pošlo se od pretpostavke da roditelji neće poštivati djetetovo pravo na privatnost. Dobiveni rezultati ukazali su na pojavu sharentinga, odnosno na primjetnu učestalost roditeljskog dijeljenja sadržaja o vlastitoj djeci na svom Instagram profilu. Analiza fotografija i video zapisa na kojima se prikazuju djeca ukazala je na nepoštivanje djetetova prava na privatnost, ali i na zaštitu nekih aspekata djetetove privatnosti. Analizirani roditeljski profili ukazuju na olako shvaćanje roditeljske odgovornosti u pogledu zastupanja djetetovih prava, a objavljivanje djetetovih podataka i stvaranje djetetova digitalnog identiteta bez pristanka djeteta može se dovesti u vezu s tradicionalnom slikom djeteta., In the last few years, with the increased number of users of the social network Instagram, there has also been a noticeable increased number of Instagram profiles owned by parents. Parents post photos of their children on their Instagram profiles, revealing the child’s identity and private information. In foreign literature, parental sharing of content about a child on social media has been recognized as a growing trend called sharenting. Within this notion, researchers discuss the ethics of parental sharing and the issue of violating a child’s right to privacy. Quantitative and qualitative method of content analysis of ten public parent Instagram profiles in Croatia in the period from July 2020 to July 2021 wanted to examine the frequency of parental publication of photos and videos of their own children of early and preschool age to examine the incidence of sharenting and test the assumption to which parental profiles will be based on photographs and videos of children. The aim of the research was to examine the parent's respect for the child's right to privacy, so the way of presenting the child and the degree of disclosure of the child's identity were analysed, starting from the assumption that parents will not respect the child's right to privacy. The obtained results indicated the appearance of sharenting, more precisely the noticeable frequency of parental sharing of content about their own children on their Instagram profile. The analysis of photographs and videos showing children showed disrespect for the child's right to privacy, but also the protection of some aspects of the child's privacy. The analysed parental profiles indicate a lightly understanding of parental responsibility regarding the representation of the child's rights and publishing the child's data and creating the child's digital identity without the child's consent can be related to the traditional image of the child.

Temeljni cilj ovog rada je sistematizirati istraživanja o roditeljskoj podršci i vrijednostima mladih sportaša i uputiti na njihov odnos. Roditeljska podrška jedna je od glavnih i najvažnijih stvari koje potiču djecu na bavljenje sportom, ali i da se tim sportom nastave baviti. Uz to, roditelji su ti koji svoje vrijednosti prenose na svoju djecu i vrlo je važno da ih uključe u razne sportove i aktivnosti kako bi pojačali razvoj vrijednosti. Većina istraživača navode kako je roditeljska podrška vrlo važna u sportu, i jedan je od glavnih motivatora djece da se bave pojedinim sportom, ali isto tako manjak podrške može imati potpuno suprotan učinak, a to je da se djeca prestanu baviti sportom. Bavljenje sportom ima veliku važnost za razvoj vrijednosti te stjecanje znanja, vještina i podizanje sposobnosti. Upravo su roditeljska podrška i potpora te koje potiču razvoj vrijednosti koje se kasnije u sportu dalje razvijaju i nadograđuju te djeca kada već odrastu i sama odlučuju koje vrijednosti će dalje pratiti, a koje će zanemariti., The basic goal of this paper is to systematize research on parental support and values of young athletes and to show their relation. Parental support is one of the main and most important things that encourage children to play sports, but also to continue playing them. In addition, parents are the ones who pass on their values to their children and it is very important to involve them in various sports and activities in order to enhance the development of values. Most researchers state that parental support is very important in sports, and is one of the main motivators for children to play a particular sport, but also a lack of support can have the exact opposite effect, and that is for children to stop playing sports. Playing sports is extremely important for the development of values and the acquisition of knowledge, skills and capacity building. It is the parental support that encourages the development of values that are later more developed and upgraded in sports, than grown up children can decide for themselves which values to follow and which to ignore.

Cilj ovog rada je prikazati i objasniti uloga pedagoga u sportskom klubu u kontekstu misaonog postava i odgoja mladih sportaša. Prvi dio rada definira misaoni postav i razlike između fiksnog i fleksibilnog načina razmišljanja. U njemu su opisani vanjski čimbenici koji utječu na stvaranje misaonog postava u različitim životnim područjima djece i mladih. Drugi dio rada povezuje teorijske postavke suvremene pedagogije sporta s razvojem mladih sportaša. Bavljenje sportom započinje već u djetinjstvu, stoga se opisuju posebnosti odgoja mladih sportaša. Prikazani su odgojno-obrazovni utjecaji roditelja i trenera u odgoju djece sportaša i oblikovanju misaonog postava. Rad pedagoga u sportskom klubu zasniva se na razvoju cjelokupne ličnosti mladih sportaša, a time se postiže poželjni način razmišljanja djece sportaša. Prikazom plana i programa rada pedagoga apelira se na važnost pedagoške intervencije u sklopu sektora zdravstva i sportske pripreme. Na kraju rada proveden je intervju s pedagoginjom u sportskom klubu s ciljem prikaza uloge pedagoga u stvaranju fleksibilnog misaonog postava kroz odgoj djece sportaša., The purpose of this study is to present and explain the role of a pedagogue in the sports club in the context of the mindset and the upbringing of young athletes. The first part of the study defines the mindset and the differences between a fixed and a flexible way of thinking. It describes the external factors that influence the formation of a mindset in different areas of the life of children and adolescents. The second part of the study links the theoretical settings of modern sports pedagogy with the development of young athletes. Participation in sport begins in childhood with the description of the specificities of educating young athletes. The study presents educational influences of parents and coaches in the upbringing of young athletes and the formation of the mindset. The work of pedagogues in the sports club is based on the development of the overall character of young athletes, and thus achieves a desirable mindset. The demonstration of the plan and program of the pedagogue’s work appeals to the importance of pedagogical intervention within the sector of health and fitness. At the end of the study, an interview was conducted with a pedagogue in the sports club with the aim of showing the influence of pedagogues in creating a flexible mindset through the upbringing of children athletes.

Slobodno vrijeme pojam je koji je danas sve poznatiji, svakim danom se sve više o njemu čuje i traže se načini kako ga kvalitetno iskoristiti i uživati u njemu. Aktivnosti kojima se ljudi bave tijekom svog slobodnog vremena su različite, od šetnje, boravka u prirodi, odlaska u kino i kazalište, druženja s prijateljima i obitelji, slikanja, crtanja, pjevanja, gledanja malih ekrana, spavanja, odmaranja, pisanja i čitanja, igre s vršnjacima, odlasci na večere i druženja, tulumi i zabave i slično. Akcijsko istraživanje proces je koji uvelike pomaže istraživačima, sudionicima i onima koji istraživanje proučavaju u njihovom radu, pomaže im da što bolje i uspješnije spoznaju određene probleme i da u što kraćem roku pronađu odgovarajuća rješenja za iste. Cilj akcijskih istraživanja odgojitelja je unaprjeđenje odgojno-obrazovne prakse, rada s djecom te osvješćivanje i poboljšanje vlastitog rada. Kvaliteta provođenja slobodnog vremena odgojitelja znatno se promijenila i povećala za vrijeme lockdown-a u tijeku pandemije koronavirusa, a oni su shvatili važnost kvalitetnog provođenja slobodnog vremena koje doprinosi vlastitom zadovoljstvu, sreći, ispunjenju i smirenosti., Leisure time is a term that is more famous today, every day more and more is heard about it and ways are being sought to make good use of it and enjoy it. Activities that people do during their leisure time are different, from walking, staying in nature, going to the cinema and theater, hanging out with friends and family, painting, drawing, singing, watching small screens, sleeping, resting, writing and reading, games with peers, going to dinners and socializing, parties and parties and the like. An action research is a great help to researchers, participants and those who study research in their work, it helps them to identify and solve problems, to easily and successfully understand certain problems and to find appropriate solutions to them as soon as possible. The objective of educators' action research is to improve educational practice, work with children, and to raise awareness and improve their own work. The quality of educators’ leisure time changed significantly and increased during lockdown during the coronavirus pandemic, and they realized the importance of quality leisure time that contributes to their own satisfaction, happiness, fulfillment, and calmness.

Prema suvremenom pogledu na odgoj i obrazovanje, zadaća odgojno-obrazovnih ustanova je pružiti što kvalitetnije odgojno-obrazovno iskustvo kako bi pojedinci mogli kompetentno konstruirati i rekonstruirati znanje te razviti izniman set znanja, vještina i sposobnosti. Pritom, ističe se uloga nastavnika, odnosno nastavne prakse. Istraživanja potvrđuju da na nastavnu praksu utječu koncepcije poučavanja nastavnika. Spomenuti utjecaj potaknuo je istraživanje ovoga rada čiji je cilj bio ispitati koncepcije poučavanja budućih nastavnika na uzorku od 88 studenata nastavničkih usmjerenja Filozofskog fakulteta u Splitu. Rezultati su pokazali da se studenti većinom slažu s konstruktivističkom koncepcijom poučavanja. Iznimka su bili odgovori na prvo otvoreno pitanje u kojem se tražila vlastita definicija poučavanja, a ispitanici su većinom naveli tradicionalne definicije. Navedeno je višestruko obrazloženo: složenošću određenja pojmova iz područja odgoja i obrazivanja, činjenicom da se poučavanje veže uz zahtjevnu ulogu nastavnika (zabilježene definicije zahvatile su samo dio te uloge) i time da je istraživanje provedeno online putem (postoji vjerojatnost da je određen broj definicija preuzet s interneta i zapravo ne odražava koncepcije poučavanja ispitanika). Ovakvi rezultati daju optimističan pogled na nastavu budućih nastavnika., According to the modern view of upbringing and education, the task of educational institutions is to provide the best possible educational experience so that individuals can competently construct and reconstruct knowledge and develop an exceptional set of knowledge, skills and abilities. At the same time, the role of teachers, ie teaching practice, is emphasized. Research confirms that teaching practice is influenced by the concepts of teacher teaching. The mentioned influence stimulated the research of this paper, the aim of which was to examine the concepts of teaching future teachers on a sample of 88 students of teaching orientations at the Faculty of Humanities and Social Sciences in Split. The results showed that students mostly agree with the constructivist conception of teaching. The exception was the answers to the first open-ended question in which their own definition of teaching was sought, and the respondents mostly gave traditional definitions. This is explained in several ways: by the complexity of defining terms in the field of education, the 56 fact that teaching is related to the demanding role of teachers (recorded definitions covered only part of that role) and that the research was conducted online. from the internet and does not actually reflect the respondent’s teaching concepts). These results give an optimistic view of the teaching of future teachers.

Za razliku od tradicionalne škole, u današnje vrijeme odgojno-obrazovne ustanove stavljaju naglasak na cjeloviti razvoj učenika. To se, među ostalim, ostvaruje i pomoću savjetodavnog rada stručnog suradnika pedagoga kroz koji se nalaze rješenja problema učenika ili drugog subjekta savjetovanja. Tim putem pedagog motivira, podržava i pomaže razviti vještine kako bi se ostvario puni potencijal savjetovane osobe. S ciljem utvrđivanja načina provedbe savjetodavnog rada pedagoga u osnovnim i srednjim školama provedeno je kvalitativno istraživanje odrađivanjem polustrukturiranog intervjua s jedanaest pedagoginja na području grada Splita i bliže okolice. Dobiveni rezultati istraživanja opisani su i interpretirani u radu, a uključuju informacije temeljene na pet istraživačkih pitanja koji se odnose na: definiranje savjetodavnog rada i potrebnih kompetencija, karakteristike kvalitetnog pedagoškog razgovora, organiziranje i pripremanje pedagoga za pedagoško savjetovanje, provođenje pedagoškog savjetovanja i korištene metode, te izazove i preporuke pedagoga u savjetodavnom radu. Rezultati istraživanja pokazuju da su pedagozi nesigurni u definiranju pedagoškog savjetovanja, ali i u samom njegovom provođenju za koje smatraju da nisu dovoljno osposobljeni. Također, stavljen je naglasak na osobne kompetencije pedagoga naspram onih stručnih, a vrlo su bitne pogotovo iz razloga što je većina savjetodavnog rada pedagoga neplanirana. U savjetodavnom je razgovoru, prema ispitanim pedagoginjama, potrebno voditi računa o nizu elemenata koji se tiču samog načina komuniciranja, te je u takvom djelovanju najteže održati profesionalnost i suzdržati se od neprimjerenih emocionalnih reakcija., Unlike traditional schools, today's educational institutions put emphasis on the holistic development of the student. This is, among other things, achieved through the counselling work of a professional associate pedagogue through which solutions to the problems of students or other subjects of counselling are found. In that way, the pedagogue motivates, supports and helps to develop skills in order to realize the full potential of the counselled person. With the goal of determining the manner of conducting the counselling work of pedagogues in primary and secondary schools, a qualitative research was carried out by conducting a semi-structured interview with eleven pedagogues in the city of Split and the surrounding area. The obtained research results are described and interpreted, and include information based on five research questions related to: defining counselling work and necessary competencies, characteristics of quality pedagogical dialogue, organization and preparation of pedagogues for pedagogical counselling, conducting pedagogical counselling and methods used, and also challenges and pedagogues' recommendations in counselling work. The results of the research show that pedagogues are unsure in defining pedagogical counselling, but also in its conduction, for which they believe they are not sufficiently trained. Also, emphasis was placed on the personal competencies of pedagogues versus professional ones, and they are very important especially because most of the counselling work of pedagogues is unplanned. In the counselling dialogue, according to the surveyed pedagogues, it is necessary to take into account a number of elements concerning the very manner of communication, and in such actions, it is most difficult to maintain professionalism and refrain from inappropriate emotional reactions.