Search

Mikotoksini su sekundarni metaboliti mikrogljiva koji u ljudi i životinja imaju mutageno, genotoksično, teratogeno i kancerogeno dijelovanje. Toksično dijelovanje mikotoksina okratoksina A pripisuje se uloga nastanku endemske nefropatije. Eventualna nefropatija je bolest bubrega koja je u Republici Hrvatskoj nađena u području zapadne Brodske posavine. Uzorci zrna kukuruza sakupljeni su u 14 županija, 14 sela zahvaćenih BEN-om i u kontrolnom sela Klakaru s ciljem utvrđivanja mikoflora i njene povezanosti s mikotoksinima. U 1996. godini sakupljeno je 105 uzoraka a u 1997. godine 102 uzorka. Identifikacija gljiva obavljena je pomoću mikroskopa i binokularnog povećala, a detekcija mikotoksina pomoću tekućinskog kromatografa visoke djelotvornosti (HPLC - High perfomance liquide cromatography). Tijekom analize najčešće su izolirane slijedeće mikrogljive: Fusarium verticillioides, F. subglutinans, Penicillium spp.i Mycelia sterile. U istim analizama rjeđe su bile zastupljene ove gljivice: Acremonium spp., Alternaria spp., Aspergillus spp., Botrytis cinerea., Cladosporium spp., Chaetomium spp., Epicoccum spp., F. graminearum, F. poae, Gonatobotrys spp., Glyocladium spp., Nigrospora spp., Papulaspora spp., Rhizoctonia spp., Rhizopus spp., Stachyobotris spp., Trichoderma spp. i Trichothecium spp. Velika kontaminacija gljivama roda Penicillium (potencijalnim proizvođačima OTA) u svim ispitivanim uzorcima kukuruza iz 14 hrvatskih županija bila je 88,9 % (79-96 %), a u području zahvaćenim BEN-om 87,4 % (74-94,3 %) u 1996. godini. U 1997. godini kontaminacija gljivama roda Penicillium uzoraka zrna kukuruza iz 14 županija bila je 93,3 % (84,5-98,5 %), a kontaminacija uzoraka iz području zahvaćenog BEN-om 86,9 % (75-96 %) u 1997.godini. U 1996. godini okratoksin A (OTA) nađen je u 9,6 % ispitanih uzoraka kukuruza (u 6 od 62 uzorka) u 5 od 14 županija, i u 7,5 % uzoraka iz područja zahvaćenog Balkanskom endemskom nefropatijom (u 3 od 40 uzorka). Srednja vrijednost koncentracije okratoksina A u pozitivnim uzorcima kukuruza bila je 63 ngOTA/g (0,36-223,6 ng/g) i 0,7 ng/g (0,36-1,1ng/g). U 1997. godini OTA je nađen u 25 % uzoraka kukuruza (u 14 od 57 uzoraka) sakupljenih u 8 županija, a srednja vrijednost koncentracije u pozitivnim uzorcima bila je 16 ng/g (0,26-216,6 ng/g). U 50 % uzoraka (u 21 od 42 uzorka) sakupljenih u 14 sela zahvaćenih BEN-om nađena je OTA, a srednja vrijednost koncentracije u pozitivnim uzorcima bila je 87 ngOTA/g (0,29-613,7 ng/g). Koncentracija OTA u uzorcima iz endemskih sela bila je značajno niža od koncentracije OTA u uzorcima sakupljenim u 14 županija. U 1996. godini gotovo svi sakupljeni uzorci kukuruza - njih 98 % (61 od 62 uzorka) - iz 14 županija bili su kontaminirani s fumonizinima (B1 i B2), uz srednju vrijednost pozitivnih uzoraka od 622 ng/g (od 18 do7956). U 1996. godini nađeno je 95 % (u 38 od 40 uzorka) kontaminiranih uzoraka u području zahvaćenim BEN-om, uz srednju vrijednost pozitivnih uzoraka od 714 ngFB1+FB2/g (24-9903 ng/g). U 1997. godini broj kontaminiranih uzoraka kukuruza s fumonizinima B1+B2 u neendemskom području je bio približno isti 91 % (u 52 od 57 uzoraka) - kao i prethodne godine, ali je visina srednje vrijednosti kontaminiranih uzoraka manja (112 ng/g ; 12-970 ng/g). U području BEN-a 95 % sakupljenih uzoraka kukuruza (40 od 42 uzoraka) bilo je kontaminirano fumonizinima (B1 + B2) sa srednjom vrijednošću pozitivnih uzoraka od 154 ng/g (12-1961). Visina kontaminacije uzoraka zrna kukuruza s FB1 i FB2 u 1996. i 1997. godini u korelaciji je s mikološkim nalazima gljive Fusarium verticillioides (potencijalni proizvođač fumonizina) – 2,5 % 1996.godine i 2 % 1997. godine. U 1996. godini beauvericin je nađen u 15 % analiziranih uzoraka (u 9 od 62 uzorka) iz 7 županija od 14, uz srednju vrijednost pozitivnih uzoraka od 330 ng/g (34-1346 ng/g), odnosno u 20 % uzoraka (u 8 od 40 uzoraka) iz područja zahvaćenog BEN-om, uz srednju vrijednost od 479 ng/g (25-1864 ng/g). Od 102 analizirana uzorka zrna kukuruza u 1997. godini, niti jedan uzorak nije sadržavao beauvericin, a iz područja zahvaćenim BEN-om samo jedan uzorak bio je pozitivan (696 ng/g).Visina kontaminacije uzoraka zrna kukuruza s BEA u 1996. i 1997. godini u korelaciji je s mikološkim nalazima gljive Fusarium subglutinans 6,6 % u 1996. godini i 0,8 % 1997. godine. Okratoksin A, fumonizini (B1 i B2) i beauvericin nađeni su zajedno u 3 od 105 analiziranih uzoraka u 1996. godini, odnosno samo u jednom od 102 analizirana uzorka iz 1997. godine. U 9 od 105 uzoraka zrna kukuruza nađeni su zajedno okratoksin A i fumonizini (B1 i B2) u 1996. godini, odnosno u 37 od 102 uzorka iz 1997. godine. Fumonizini i beauvericin nađeni su u istim uzorcima 1996. godine u 19 od 105 analiziranih uzoraka kukuruza i u jednome, iz 1997. godine. Rezultati pokazuju na raširenost okratoksina A na području 14 hrvatskih županija kao i u području BEN-a, te na njegovu povezanost s drugim mikotoksinima, mogućim uzročnicima BEN-a, kao što su fumonizini (B1 + B2) i beauvericin. Budući da su ti mikotoksini nađeni i izvan područja endemske nefropatije u visokoj koncentraciji, nije moguće sa sigurnošću odrediti njihovu ulogu u etiologiji bolesti.

Cilj rada: Česta kontaminacija biljnih droga plijesnima prilikom sakupljanja i uskladištenja ukazuje na mogućnost smanjenja njihove kvalitete i tvorbu toksičnih metabolita plijesni-mikotoksina u njima. Metode: Biosinteza afla i ohra toksina provedena je na osam vrsta biljnih droga (Chamonillae flores, Menthae, Salviae folium, Altheae folium, Altheae radix, Glycyrrhizae radix, Camelliae folium - zeleni i crni) Po 2 grama sterilnih i 40 % navlaženih dest. H2O biljnih droga inokulirano je toksogenim kulturama plijesni A. flavus NRRL 3251 koji tvori aflatoksin B1 i A. ochraceus NRRL 4077 proizvođač ohratoksina (OA). Jedna skupina ispitivanja provedena je u termostatu na 25oC kroz deset dana, a u drugoj skupini inokulirane droge ostavljene su na sobnoj temperaturi kroz 40 dana (skladišni uvjeti). Kontrolne biosinteze provedene su na tekućem mediju s kvašćevim ekstraktom. Ekstrakcija i detekcija mikotoksina vršena je multitoksinskom metodom tankoslojne kromatografije (TLC) na pločama silikagela H 60 (Merck) uz standarde AFB1 i OA toksina u sustavu otapala toluol/etilacetat/mravlja kiselina (5:4:1). Rezultati: Biljne droge Tvorba mikotoksina Koncentracije ug/g a-biosinteza AFB1 OA a b u termoststu cvjetovi kamilice - - - - 250C/10 dana listovi paprene metvice - - - - listovi kadulje - - - - listovi bijelog sljeza - + 1.82 1.92 b-biosinteza korijen bijelog sljeza - + 2.43 3.31 na sobnoj korijen sladića - - - - temperaturi listovi zelenog čaja - - - - 20-220C/ listovi crnog čaja - - - - 40 dana Iz biomase biljnih droga dokazan je i jedino OA toksin na listovima i korjenu bijelog sljeza u koncentracijama 1.82-3.31 ug/g. Na drugim inokuliranim biljnim drogama nije utvrđena tvorba traženih toksina. Zaključak: Osim bijelog sljeza druge biljne droge pokazale su inhibitorna djelovanja na tvorbu mikotoksina. Očito je da neke biljne droge sadržavaju prirodne supstancije sa potencijalnom antitoksogenom aktivnošću.

Uzorci kukuruza (209) (Zea mays) su sakupljeni 1996. i 1997. godine iz cijele Hrvatske po županijama (14 županija – vidi kartu), 1-3 tjedna nakon berbe. Do mikološke analize i analize na mikotoksine uzorci su čuvani u zamrzivaču na –20°C. Tijekom analize najčešće izolirane gljive su: Fusarium moniliforme (0.2–9,4%), F. subglutinans (0–12,3%), Penicillium spp. (79–98,5%), Mycelia sterilia (0–11,5%). U istim analizama rijeđe su bile zastupljene gljivice: Acremonium spp. (0–2,3%), Alternaria spp. (0–2,7%), Aspergillus spp. (0–2,3%), Botrytis cinerea (0–1,5%), Cladosporium spp. (0–7%), Chaetomium spp. (0–2,7%), Epicoccum spp. (0–1,3%), F. graminearum (0–1%), F. poae (0–0,5%), Gonatobotrys spp. (0–4%), Glyocladium spp. (0–1,7%), Nigrospora spp. (0–2%), Papulaspora spp. (0–4,3), Rhizoctonia spp. (0–0,8%), Rhizopus spp. (0–3,3%), Stachyobotris spp. (0–0,3%), Trichoderma spp. (0–2,7), Trichotecium spp. (0–2,4%). Ohratoksin A (OTA) i fumonizini (B1 i B2) su detektirani u 1996. i 1997. godini u svim županijama u različitim koncentracijama. Detektirane količine ohratoksina A u 1996. godini su iznosile od 0,36 do 223,6 ng/g uz srednju vrijednost pozitivnih uzoraka od 38,0 ng/g, te fumonizina (B1+B2) od 18 do 11661 ng/g uz srednju vrijednost pozitivnih uzoraka od 645 ng/g. U 1997. godini količina OTA se.kretala od 0,26 do 613,7 ng/g uz srednju vrijednost pozitivnih uzoraka od 57 ng/g, te fumonizina (B1+B2) od 12 do 970 ng/g uz srednju vrijednost pozitivnih uzoraka od 541 ng/g.

Istraživan je utjecaj koncentracije i vremena djelovanja aflatoksina B1 i zearalenona na larve račića Artemia salina u rasponu temperature od 20-37oC.Određeno je toksičko djelovanje za svaki mikotoksin zasebno i u kombinaciji koncentracija.U istraživanju sinergističkog djelovanja dvaju mikotoksina dobiven je sinergistički odziv u pokusima vođenim na temperaturi od 35oC.

Mogućnost neželjenog djelovanja na životinje i okoliš različitih kemijskih spojeva, naročito lijekova i pesticida, detaljno se ispituje prije no što je odobrena njihova upotreba. Za razliku od ovih spojeva, mikotoksini su otrovi prirodnog podrijetla, proizvodi raznorodni plijesni što zagađuju žitarice i druge narmirnice. Mikotoksini u ljudi i životinja osim akutnih i kroničnih oštećenja zdravlja što se nazivaju mikotoksikoze, uzrokuju i alergijske reakcije i tumore. U radu su prikazana najvažnija obilježja mikotoksikoza u ljudi što su uzrokovane ergotom, aflatoksinima, trihotecenima i okratoksinom A. Naglašena je važnost dobre prakse čuvanja poljoprivrednih namirnica, kao i nužnost pridržavanja svih mjera opreza pri upotrebi fungicida kako bi se smanjilo njihovo moguće neželjeno djelovanja na zdravlje ljudi.

Kontrola velikog broja različitih namirnica radi kvantitativnog određivanja mikotoksina znatno je otežana, pa je sve veće zanimanje za primjenom bioloških sustava (test mikro ili makroorganizmi)s pomoću kojih se može brzo, bez velikih ulaganja dokazati toksičnost.U ovome je radu istražena mogućnost primjene larvi račića Artemia salina kao biološkog reagensa, u odabranim parametrima, za određivanje toksičnosti ekstrakata namirnica i/ili krme u kojima su mikotoksini kvalitativno dokazani.

Mycotoxins are fungal metabolites that are present in a large part of the world food supply and bear potential threat to food safety. The European Union has been working for several years now on the harmonization of some mycotoxin standards for foods based on toxicological evaluation by its Scientific Committee on Food (SCF). These standards will follow the ALARA (as low as reasonably achievable) principle and will be applied to aflatoxins in the first place followed by ochratoxin A, patulin, and several toxins from Fusarium spp. Detailed regulations (limits, methods of sampling, and analysis) for aflatoxins B, G, and M on the commodities at stake have been worked out. At the moment, a variety of interrelated approaches as to the intake and toxicity of ochratoxin A are being discussed to assess the hazards and to determine the associated risk of this toxin. The other toxins like patulin and the ones derived from Fusarium spp. such as zearalenon and fumonisins will be discussed in the years to come., Mikotoksini su potencijalno opasni gljivični metaboliti koji su prisutni u mnogim prehrambenim proizvodima. Europska unija već nekoliko godina radi na usklađivanju normi za mikotoksine u hrani koje se zasnivaju na toksikološkoj procjeni Znanstvenog odbora za hranu (engl. Scientific Committee on Food). Ove će norme slijediti načelo razumnog minimuma te će se odnositi prije svega na aflatoksine, okratoksin A, patulin i nekoliko drugih toksina iz vrsta Fusarium. Upravo se donose precizne uredbe (glede ograničenja, metoda uzorkovanja i analize) u svezi s aflatoksinima B, G i M. Trenutno se raspravlja o različitim međusobno povezanim pristupima unosu i toksičnosti okratoksina A kako bi se procijenila opasnost i rizici vezani za ovaj toksin. Tek slijedi rasprava o patulinu odnosno toksinima iz vrsta Fusarium kao što su zearalenon i fumonizini.

Healthy blood donors from the city of Zagreb were checked for the presence of a nephrotoxic mycotoxin ochratoxin A (OTA) in the plasma. Samples of blood were collected in June, September, and December 1997, and March 1998, totalling 200 or 50 in each round. The concentrations of OTA were measured using high pressure liquid chromatography (HPLC) method (detection limit 0.2 ng OTA/ml of plasma). The frequency of OTA-positive samples (>0.2 ng/ml of plasma) showed significant seasonal variation (P, Prisutnost okratoksina A (OTA) mjerena je u plazmi zdravog stanovništva u Zagrebu. U ožujku, lipnju, rujnu i prosincu skupljeno je po 50 uzoraka krvi. Koncentracija OTA odre|ena je visokotlačnom tekućinskom kromatografijom uz granicu detekcije od 0.2 ng/ml plazme. Učestalost uzoraka iznad detekcijske granice bila je različita u različitim godišnjim dobima (hi-kvadrat2-test, P

U radu je obrađena dvadesetčetiri godišnja mikološka i mikotoksikolška kontaminacija uskladištenig kukuruza i žitarica u individualnim domaćinstvima i silosima, te u krmnim smjesama. Distribucija različitih vrsta producenata mikotoksina "plijesni polja" i "skladišnih plijesni", kao i mikotoksina, bila je različite učestalosti i koncentracija ohratoksina A, zearalenona i trihotecena (T-2, HT-2, DON, DAS, NIV). U vrijeme ratnih razaranja 1991-1994, mikotoksikološki rizik bio je povećan za 14.55% u odnosu na prijeratno razdoblje. Šesnaest godišnji prosjek koncentracija u individualnim domaćinstvima za OA bio je x 0.77 mg/kg, za F-2 x 1.5 mg/kg, T-2 x 1.5 mg/kg dok je u ratnom razdoblju povećanje prosječne mase mikotoksina bilo ; x 2.842 mg/kg za OA, x 2.68 mg/kg za F-2. Znatana je kontaminacija bila i sa HT-2 (3.2 mg/kg), DON (10.4-85.3 mg/kg) DAS (24.5-25.6mg/kg) trihotecenima. Za isto razdoblje također je dokazano povećanje učestalosti T-2 (21-63%), DAS (19-75%) i koncentracija mikotoksina koje su bile više u krmnim smjesama nego u kukuruzu držanom u silosima.

Prema procjeni FAO jedna trećina uroda žitarica u svijetu propada ili biva odbačena zbog djelovanja plijesni: takva hrana je osiromašena bjelančevinama, ugljikohidratima i mastima, i u njoj se nalaze produkti koji joj smanjuju vrijednost. Plijesni u toku svoje aktivnosti na biljkama, ali i na nekim produktima animalnog podrijetla, stvaraju i sekundarne produkte mikotoksine, koji imaju mnogostruka djelovanja, više ili manje toksična, od toksičnih za pojedine organe ili sustave (hepatotoksični, nefrotoksični, gastrointestinalno toksični, toksični za kožu, respiratornisustav, reproduktivne organe, imunosupresivni), do mutagenih i kancerogenih. Učinak mikotoksina u trovanju aflatoksinom, ohratoksinom, trihotecenima, zearalenonom i patulinom u životinja je još evidentniji, jer njihovo zdravstveno stanje i ekonomično držanje predstavlja problem produkcije s jedne strane, a ostaci mikotoksina u njihovim produktima predstavljaju opasnost za ljude, s druge strane. Svjetska Zdravstvena Organizacija (WHO) je u spisak tvari koje ugrožavaju zdravlje ljudi uvrstila i mikotoksine i tako realno ocjenila njihovo značenje za zdravlje ljudi i rizik kojem se izlažu ljudi koji na jedan ili drugi način dolaze u kontakt s mikotoksinima. U SAD je Ministarstvo poljoprivrede, Istraživačka služba (ARS), osnovala vijeće sastavljeno od stručnjaka (medicinari, veterinari, agronomi, tehnolozi) (Council for Agriculture, Science and Tehnology, CAST) koje se bavi, između ostalog, i startegijom proizvodnje hrane, da bi omogućila zdravu hranu i smanjia troškove koji nastaju kod smanjenja izvoza i povećanog uvoza neodgovarajućih kompnenti, kao i neekonomične proizvodnje namirnica animalnog porjekla, ali i oboljenja u ljudi. Ovakova strategija morala bi biti razrađena i na našim prostorima u proizvodnji hrane uz obavezan pregeledi kontrolu svih uvoznih komponenata hrane

Prisutnost okratoksina A (OTA) određivana je u plazmi zdrave populacije u Zagrebu. U ožujku, lipnju, rujnu i prosincu sakupljeno je po 50 uzoraka krvi. Koncentracija OTA određena je visokotlačnom tekućinskom kromatografijom uz granicu detekcije od 0.2 ng/ml plazme. Učestalost uzoraka iznad detekcijeske granice bila je različita u različitim godišnjim dobima (c2 test, P < 0.001). Učestalost uzoraka s koncentracijom OTA iznad granice detekcije bila je najveća u ožujku (65%) te je postepeno opadala do prosinca (12%). Najveći postotak uzoraka s OTA iznad detekcijske granice uzorkovan je u onim mjesecima koji pogoduju rastu plijesni i sintezi mikotoksina. Dnevni unos OTA u zdravoj populaciji grada Zagreba procijenjen je iz srednje koncentracije u svim uzorcima plazme (0.22 ng/ml). Procijenjeni dnevni unos OTA u gradu Zagrebu je 0.29 ng/kg tj. t., odnosno daleko je manji od granične vrijednosti od 16.0 ng/kg tj. t. što ga je predložila Svjetska Zdravstvena Organizacija.

One of the main arguments of the International Symposium on Endemic Nephropathy held in Zagreb from 7 to 9 November 1996 was the etiology of endemic nephropathy (EN). Several participanst of the Symposium suggested that the most plausible theory as to the etiology was the one that pinpointed the mycotoxin ochratoxin A (OA) as a causative agent of the disease. The involvment of ochratoxin A in the etiology of EN has been investigated for a long time in the Laboratory of toxicology within the Institute for Medical Research and Occupational Health in Zagreb. The obtained laboratory results, independently confirmed by other authors, speak in favor of this hypothesis. OA was found in the serum of persons from an endemic region in Croatia. It has been determined that OA is nephrotoxic for all animal species tested so far, and that hardly is there a reason not to consider it nephrotoxic for humans just as well. Its immunotoxic, mutagenic, genotoxic, carcinogenic properties have been proved on laboratory animals. Epidemiological studies of the endemic areas have revealed unusually high incidence of uro-epithelial carcinomas with rather specific features, different from carcinomas of the same localization in persons from nonendemic areas. The most serious argument against the theory of involvment of OA in the development of EN is that this mycotoxin is ubiquitous and was found in the human serum in several countries where EN is not known. However, the incidence of OA positive samples as well as its quantity in the sera of persons from endemic villages were higher than from control villages where EN was not found. The toxicity of compounds is dose- and time- related and depends on their bioavailability. Therefore, it is possible that OA reveals nephrotoxic properties only after a longer (or continous) exposure to higher doses that these found in control villages. Some improvement in socio-hygienic measures introduced to the endemic region of Croatia may explain the decrease in the incidence of EN and the change in the age distribution (in the last 20 years, EN peak incidence has shifted to older population, the patients are in better general conditions when the disease is diagnosed, and the survival period is longer). The role of OA causation of EN has not been firmly established as yet, and other factors should not be dismissed. However, further investigation should focus on the involvment of mycotoxins, as the most plausible etiological hypothesis.

Opisane su kemijske i toksikolo{ke osobine najvi{e istra`enih mikotoksina koji se smatraju karcinogenim agensima

Kontaminacija uskladištenih biljnih droga plijesnima česta je pojava kod koje u ovisnosti o vrsti plijesni i uvjetima uskladištenja može doći do smanjenja kvalitete i tvorbe toksičnih metabolita plijesni - mikotoksina. Ispitivanje mikološke kontaminacije biljnih droga provedena je na 85 raznih uzoraka dobivenih iz skladišta veledrogerija. Mikološke analize provedene su ispiranjem uzoraka u antibioticima (penicilin + streptomicin, 20:40), te nasađivanjem na Sabouraud agar i sterilni navlaženi filter papir. Nakon inkubacije na (25ą2)oC kroz 8 dana utvrđen je intezitet kontaminacije uzoraka te učestalost vrsta koje su determinirane prema ključevima. Rezultati mikološke analize pokazuju relativno visoku učestalost plijesni uznapredovanja kvarenja, iz roda Rhizopus (50,5%) te skladišnih plijesni Penicillium (45,8%) i Aspergillus (42,3%) dok su rijeđe utvrđene vrste rodova Mucor (10,9%), Absidia (6,2%), Trichoderma (3,1%) i druge. Obzirom da su dominantne vrste plijesni i najčešći producenti mikotoksina, može se zaključiti da je visok stupanj mikotoksikološkog rizika kod duljeg uskladištenja biljnih droga.

U radu je dan prikaz rasprostranjenosti plijesni i kontaminacija skladista različitih proizvoda, uvjeti za tvorbu mikotoksina, te učestalost kontaminacije mikotoksinima u razdoblju 1975-1995. Opisana je rizičnost i patologija trovanja mikotoksinima, te su dane preporuke za izbjegavanje štetnih posljedica.

Istraživana je mogućnost kvantitativnog određivanja patulina tu jabučinom soku. Postupak je uključivao ekstrakciju patulina iz soka s pomoću etil-acetata, pročišćavanje ekstrakata kromatografijom na stupcu silikagela te kvalitativno i kvantitativno određivanje s pomoću tankoslojne kromatografijc. Izlaganjem ploča za tankoslojnu kromatografiju koncentriranim parama amonijaka dobiveni su derivati s intenzivnijom fluorescencijom, što je olakšalo kvantitativno fluorodenzitometrijsko određivanje patulina. Granična koncentracija, što se s pomoću upotrijebljene metode mogla odrediti, bila je 200 ng čistog patulina i 100 µg patulina na litru soka. Djelotvomost postupka bila je od 78 do 110%, a prosječna vrijednost djelotvornosti bila je 98%., A quantitative method for the determination of patulin in apple juice was examined. The procedure involved patulin extraction from apple juice with ethyl acetate, clean-up with column chromatography and preparative thin-layer chromatography. Fluorescent derivatives, obtained by exposure of patulin on chromatographic plates to concentrated ammonia fumes, permitted a convenient quantitative fluorodensitometric assay of patulin by means of the fluorescence quenching method. The detection limits were 200 ng of pure patulin and 100 µg of patulin per litre of apple juice. The recoveries of added patulin ranged from 78 to 110.4 per cent, with a mean recovery of 97.8 per cent.

Problem smrtnosti zbog nepoznavanja etiologije BEN-e kao i subklinički tok bolesti, a time i nedostatak rane dijagnostike ostaje do danas neriješen unatoč dugogodišnjih ispitivanja i mnogih saznanja o manifestnoj fazi bolesti. Inducirana nefropatija s OA u eksperimentalnih životinja pokazuje slične promjene nefrotoksičnih pokazatelja kao kod bolesnika s BEN-om ili kod životinja sa spontanom (neinduciranom) nefropatijom. Sličnost promjena u manifestnoj fazi BEN-e osnov je hipoteze o mikotoksinima, posebno OA kao mogućim uzročnicima ne samo BEN-e, već i drugih nefropatija nepoznate etiologije. Na osnovu rezultata našeg pokusa, postoji mogućnost uočavanja prvih promjena nastalih djelovanjem nefrotoksičnog agensa (OA ili druga hipotetska noksa u slučaju BEN-e)praćenjem promjena enzima četkaste prevlake u urinu uz strogo pridržavanje preporuka o načinu sakupljanja, čuvanja, obrade urina te načinu izražavanja aktivnosti enzima (AAP, ALP, GGT).

U radu su prikazani rezultati ispitivanja prisustva plesni i mikotoksina u sirovom mlijeku i siru tipa trapist, dobiveni tokom jedne godine.

Pojava da bakterijske kulture katkada ne mogu da fermentiraju mlijeko u željenom pravcu jedan je od problema u proizvodnji mliječnih proizvoda. Ako otklonimo sve uzroke koji su vezani za kvalitetu i životnu aktivnost kulture, isključimo mogućnost postojanja bakteriofaga u proizvodnom procesu, onda ostaje mlijeko kao izvor inhibitornih faktora.

U toku ovog rada ispitana je zastupljenost plesni, prisustvo ajlatoksina B1 i ohratoksina A u uzorcima edamskog sira, kao i toksičnost ekstrakata uzoraka pljesnivog sira. Utvrđeno je da su svi uzorci sira bili pljesnivi. Iz tih uzoraka izoliran je veliki broj plijesni, koje su svrstane u 6 rodova i 19 vrsta. Penicillium camemberti i P. verrucosum var. cyclopium predstavljali su najčešće izolirane kontaminante. Ni jedan uzorak sira nije bio kontaminiran aflatoksinom B1, dok je ohratoksin A utvrđen u dva uzorka u koncentracijama od 820 i 1100 μg/kg. Svi ekstrakti sira bili su manje ili više toksični za embrione pilića, a 40 % ekstrakata izazvalo je smrtnost tretiranih embriona već u toku prvog dana ogleda. Sveg-a 9,33 % embriona preživjelo je ogled., All the samples of Edam, cheese collected from the market were contaminated by moulds. A great number of moulds from these samples were isolated. The moulds were classified into 6 genus and 19 species. Aflatoxin B1 was not detected in cheese samples, while ochratoxin A was found in two samples at the concentration level from 820 to 1100 μg/kg. All the exstracts of contaminated cheese were toxic for chicken embryons. During the first test day the letal effect on embryons was shown by 40 % of total number of extracts. Only 9,33 % of embryons survived the treatment.

Dat je kratak pregled mikotoksina koji dolaze u stočnoj hrani. Opisane su mikotoksikoze i pojave koje one izazivaju u životinjskom organizmu. Dani su rezultati sadržaja mikotoksina koji su dobiveni iz uzoraka kukuruza na aflatoksin (nije detrminiran ni u jednom uzorku kukuruza), zearalenon, ohratoksin, T-2 toksin. Pokazano je da je refusal-faktor vezan uz zearalenon, ali i uz ohratoksin. Nadamo se da ćemo metodom kolonske kromatografije dobiti više informacija o kemijskom sastavu refusal - i emesis-faktora.

Dani su rezultati i metodika određivanja m ikotoksina (zearalenona, ohratoksina, T-2 toksina, refusal - i emesis-faktora, te aflatoksina) u kukuruzu. Kontaminacija sa ohratoksinom vrlo je učestala (41% analiziranih uzoraka). zearalenon i T-2 toksin dokazani su tek u jednom manjem broju uzoraka. Vrlo je vjerojatno da emesis - i fefusal-faktori dolaze zajedno sa ohratoksinom zearalenonom. Aflatoksin nije bio identificiran niti u jednom analiziranom uzorku kukuruza.

Provedena je kvantifikacija mikotoksina koji izazivaju iritaciju kože štakora i epidermisa šarana. Analizirano je bilo 135 uzoraka; od toga je 64 uzoraka bilo uzeto neposredno nakon berbe (kontaminirana 2 uzorka), 61 uzorak u toku skladištenja (kontaminirano 9 uzoraka) i 10 uzoraka sa onih lokacija Posavlja na kojima se javlja nefritis endemskog karaktera (kontaminirana 3 uzorka). Na osnovu intenziteta inflamacije (nekroze) kože štakora, a uspoređujući te pojave sa onima koje nastaju sa koncentracijama T-2 toksina (kao standard) od 0,5, 1,0, 2,0, 4,0, 5,0, i 10,0 mcg/test, kvantificiran je sadržaj tih faktora u kukuruzu. Ta se koncentracija u analiziranim uzorcima kretala od 0,5-5,0 ppm. Na osnovu dobivenih rezultata zaključujemo da je u toku uskladištenja, u tvorničkim silosima došlo do intenzivnije aktivnosti mikroorganizama i do daljnjeg zagađenja uskladištenog kukuruza mikotoksinima.

U radu je prikazan pregled dosadašnjih istra­živanja potencijalne uloge nefrotoksičnog mikotoksina okratoksina A u etiologiji balkanske endemske nefropatije, provedenih u Institutu za medicinska istraživanja i medicinu rada Sveučilišta u Zagrebu. Navedeni su rezultati mjerenja ovog mikrotoksina u hrani i krvi ljudi s endemskog područja Brodske posavine, kao i rezultati taksikoloških istraživanja na pokusnim životinjama i u in vitro uvjetima., The paper gives an overview of the investigations aiming to prove the mycotoxin in etiology of Balkan Endemic Nephropathy, The studies have been carried out in the past ten years by the Institute for Medical Research and Occupational Health, University of Zagreb. Results of the field studies performed for the puropose of monitoring people in the endemic area of Brodska Posavina, of studies on experimental animals and of in vitro studies are presented.

U radu su prikazani rezultati ispitivanja prisustva plesni i mikotoksina u sirovom mlijeku i siru tipa trapist, dobiveni tokom jedne godine., In this paper the results of investigation of moulds and mycotoxins (aflatoxin B1, ochratoxin A and zearalenone) presence in raw milk and cheese samples, tested during one year, are given.

Dat je prikaz rezultata analiza kukuruza na mikotoksine. Uzorci kukuruza roda 1975. analizirani su na: aflatoksine, ohratoksine, zearalenon i T-2 toksin (fakori koji izazivaju iritaciju kože). Ohratoksin A nađen je u 26% uzoraka (0, 045 - 5, 125 ppm), zearalenon u 2, 6% uzoraka (0, 043 - 10, 0 ppm) i T-2 toksin u 8, 3% uzoraka (0, 5 - 5, 0 ppm). Aflatoksin nije utvrđen ni u jednom uzorku. Opisane su pojave mikotoksikoza koje su bile izazvane nekim mikotoksinima (zearalenon, ohratoksin) na pokusnim laboratorijskim životinjama.

Kritički osvrt na uzorke kontaminacije plijesnima hrane, posebno kukuruza pokazao je da je kontaminacija usko povezana s tehnologijom skladištenja. U mnogim skladištima, posebno u podnim, mikrooganizmi (plijesni), nalaze skoro idealne uslove za razvitak i stvaranje metabolita, mikotoksina. Dovoljne količine vode mikroorganizmi dobivaju iz zraka kondenzacijom vodene pare kod snižene temperature. Dati su neki analitički pokazatelji o sadržaju mikotoksina u kukuruzu roda 1975.