Search

Cilj je rada istraživanje jezičnog vitaliteta viških govora na temelju analize jezičnih promjena, ekoloških čimbenika te stavova i identifikacijskih procesa. Pritom je osnovna pretpostavka rada bila da su upravo sociopsihološki faktori ključni u tumačenju jezičnostrukturnih promjena kao i jezičnog vitaliteta neke zajednice. Prikupljeni su raznovrsni podaci koji su analizirani primjenom kvantitativnih i kvalitativnih metoda. Nastojeći otkriti najnestabilnije dijelove sustava i smjer jezičnih promjena u odnosu na standard i regiolekt, analizirana su jezična obilježja na fonološkoj, morfološkoj i sintaktičkoj razini i to s obzirom na njihovu geografsku rasprostranjenost i narječnu specifičnost. Analiza pokazuje da je unatoč visokom stupnju jezične varijabilnosti i gubljenju nekih obilježja, vitalitet otočnih zajednica još uvijek razmjerno visok, posebice uzme li se u obzir afektivna i kognitivna komponenta stavova pripadnika lokalnih zajednica prema vlastitom govoru. Dok analiza kvantitativnih podataka dobivenih na temelju upitnika ukazuje na visok stupanj identifikacije s lokalnom zajednicom koju prati i vrlo pozitivan stav prema mjesnom govoru, iz razgovora s nekoliko sugovornika srednje dobi proizlazi pesimizam i sumnja u mogućnost očuvanja lokalnog govora zbog nepovoljnih demografskih činitelja i sve učestalijeg prekida jezične transmisije. Takvo razilaženje u odgovorima s obzirom na sociopsihološku dimenziju jezičnoga očuvanja ukazuje na višeslojnost stavova te nužnost njihova istraživanja na više razina korištenjem različitih komplementarnih metoda.

Istraživanjem dostupne literature i kontaktiranjem relevantnih ustanova prikupljena je i popisana kartografska građa na kojoj je prikazano područje otoka Visa. Prikupljeni materijali obuhvaćaju prvi prikaz viške luke iz 18. st., preko kartografskih prikaza iz doba Austro-Ugarske Monarhije, službene Austro-Ugarske i Jugoslavenske topografske karte, sve do današnjih službenih kartografskih prikaza nastalih posljednjih 20-ak godina u Republici Hrvatskoj (DOF, HOK, TK25 i mnoge druge karte sitnijih mjerila). Nadalje u radu se obrađuju i karte namijenjene turistima te mnoge internetske karte koje, svaka na svoj način, pružaju zanimljivu sliku toga otoka. Prvi put se na jednom mjestu objavljuju osnovni podaci o kartama otoka Visa i o kartografima koji su ih izrađivali.

U radu se razmatraju uzroci i posljedice suvremene društveno-geografske preobrazbe otoka Visa.

Zapadni Balkan i područje oko Jadrana predstavljaju iznimno florističko bogatstvo, koje između ostalog obuhvaća oko 85 vrsta i podvrsta roda Campanula L. Među njima je morfološki i filogenetski dobro izdvojena okojadranska skupina od devet svojti zvončića, koja pripada rodu Campanula sect. Campanula subsect. Elatines (Wohlfarth) Trinajstić ser. Garganicae Trinajstić. Za vrijeme florističkih istraživanja otoka Visa, otkrivena je nova svojta koja pripada rodu Campanula ser. Garganicae. Nova svojta raste kao član endemične hazmofitske vegetacije stjenjača Centaureo-Campanuletalia Trinajstić 1980. Morfološki gledano, zbog zvonastog vjenčića, nova svojta je slična vrsti Campanula portenschlagiana Schult., a zbog oblika listova, dlakavosti i tipa dlaka slična je jonskim vrstama C. acarnanica Damboldt i C. cephallenica Feer. Upotrijebljene su jezgrene ITS i kloroplastne trnL-trnF DNA sekvence kako bi dale odgovor za filogenetski položaj nove svojte unutar ser. Garganicae. Prethodno nepoznata svojta s otoka Visa je identificirana kao filogenetski i morfološki odvojena svojta od svih do sada poznatih svojti unutar ser. Garganicae te pokazuje bliže filogenetske odnose s vrstama C. debarensis Rech. f. i C. cephallenica Feer.

Površinom od 89, 7 km2, otok Vis deveti je po veličini otok u Jadranskom moru. Pripada skupini srednjodalmatinskih otoka, a od kopna je udaljen oko 45 km. Morfološki, na otoku Visu razlikujemo tri hrbata i dvije udoline (sa krškim poljima) između njih. Simetričnu antiklinalu pružanja približno istok zapad izgrađuju kredne karbonatne naslage, klastične naslage s gipsom i anhidritom, spiliti, dijabazi, piroklastiti trijaske starosti, te kvartarni pokrov. Na tektonski predisponiranim područjima (rasjedne zone) otapanjem karbonatnih stijena i akumulacijom netopivog ostatka formirana su krška polja. Geomorfološki procesi (prirodni i antropogeni) osiguravali su stalan dotok materijala u niže dijelove, te su kao takvi bili su preduvjet za stvaranje tala na otoku Visu. U morfološkim depresijama i na blagim padinama došlo je do taloženja sedimenta i stvaranja tala. Na karbonatnoj podlozi otoka Visa razvijeni su sljedeći tipovi tala: kamenjar, koluvij, crvenica, smeđe tlo na vapnencu i dolomitu, te antropogena tla kao najrasprostranjeniji tip. Crvenica i antropogena tla kao poljoprivredno pogodna predstavljala su temelj razvitka poljoprivrede, a time i osiguranje uvjeta za život stanovnika.

Istraživanja su provedena 2003. godine na uzorku od 307 ispitanika na otoku Visu (Komiža, grad Visa i Viška sela), 135 muškaraca i 172 žene u dobi od 18 do 85. godine. Analiza se temelji na upitniku o prehrambenim navikama i anamnezi kompleksnih bolesti, antropometrijskim mjerenjima, biokemijskim analizama krvi i mjerenju krvnog tlaka. Utvrđena je promjena u prehrambenim navikama u odnosu na tradicijonalnu mediteransku prehranu, što uključuje znatno viši unos crvenog mesa, zasićenih masnih kiselina, mlijeka i mliječnih proizvoda te jednostavnih šećera. Nadalje, utvrđena je jedna od najvećih prevalencija pretilosti u Hrvatskoj, što je jedan od glavnih uzroka visokoj prevalenciji hipertenzije (69 %), metaboličkog sindroma (prema NCEP) (47, 2 %), dijabetes melitusa (8, 1 %) koronarnih bolesti (9, 4 %) i moždanog udara (3, 9 %). Metabolički sindrom (MS) jedan je od najvećih rizika u nastajanju dijabetesa i kardiovaskularnih bolesti. Promjena prehrambenih navika snažan je pokretač za ekspresiju gena odgovornih za nastajanje kompleksnih bolesti, što će imati veći odjek u manjim, relativno izoliranim populacijama.

U ovom istraživanju nastojalo se utvrditi utječe li ACE I/D polimorfizam, kao primjer genetičkog čimbenika unutar jednog od gena odgovornog za regulaciju krvnog tlaka, na krvni tlak čovjeka, s naglaskom na nastanak hipertenzije. Preostali nepromjenjivi čimbenici izučavani u ovom radu su spol i dob, a uz njih izučavani su promjenjivi, u širem smislu okolišni, čimbenici: debljina, razina masnoća u krvi i navika pušenja. Pri tome je korišten uzorak izolirane populacije otoka Visa koji se sastoji od 140 osoba u dobi od 40 do 81 godine. Ustanovljena je pozitivna korelacija sistoličkog tlaka s dobi, indeksom tjelesne mase (BMI) i koncentracijom triglicerida, te pozitivna korelacija dijastoličkog tlaka s BMI i koncentracijom triglicerida, a negativna s brojem godina pušenja i indeksom pušenja. Kod muškaraca je značajan utjecaj na povišenje krvnog tlaka imala koncentracija triglicerida, a kod žena je to bio BMI. Budući da ACE I/D polimorfizam nije u kodirajućoj regiji, pretpostavlja se da pokazuje efekt nekog drugog, funkcionalnog polimorfizma, koji je u neravnoteži vezanosti gena s izučavanim. Rezultati su pokazali da se utjecaj polimorfizma ACE gena može objasniti recesivnim modelom, tj. „rizični“ alel utječe na pojavu hipertenzije jedino u homozigotnoj formi. Povećan utjecaj ACE I/D polimorfizma na nastanak hipertenzije utvrđen je nakon uključenja rizičnih čimbenika kao što su spol, dob, BMI, koncentracija kolesterola, HDL kolesterola i triglicerida te indeks pušenja. Međupopulacijskom usporedbom između opće populacije Republike Hrvatske i populacije otoka Visa potvrđena je pogodnost ove izolirane populacije za istraživanja genetičke podloge hipertenzije kao kompleksnog poremećaja. This study aimed to determine whether ACE I/D polymorphism, as a genetic factor located within one of the genes responsible for controlling blood pressure, affects human blood pressure, with an emphasis on hypertension. The remaining factors studied in this work were gender and age as well as, in a broader sense, environmental factors: obesity, fat components in the blood and smoking habit. The sample was drawn from the population isolate of the island of Vis and consisted of 140 persons 40 to 81 years old. A positive correlation was established between systolic pressure and age, BMI and triglyceride concentration, and between the diastolic blood pressure and BMI and triglyceride concentration, as well as a negative correlation between diastolic blood pressure and the number of smoking years and smoking index. A significant influence on the increase of blood pressure in men had the concentration of triglycerides, while in women it was the BMI. Since ACE I/D polymorphism is not located in the coding region of the gene, it was supposed that it showed the effect of another polymorphism that is functional and in the linkage disequilibrium with it. The effect of ACE I/D polymorphism has been shown to obey the recessive model, i.e. the „risk“ allele influenced the development of hypertension only in its homozygous form. The influence of ACE I/D polymorphism on the development of hypertension was found also after taking into account the other risk factors such as gender, age, BMI and the concentrations of cholesterol, HDL and triglycerides as well as smoking index. Comparison between the general population of Croatia and the population of island Vis confirmed the suitability of this isolated population for genetic research of hypertension as a complex disorder.

Rad proučava prirodno-atraktivne i društveno- atraktivne faktore koji utječu na razvoj turizma na otoku Visu te prometnu povezanost kao presudan faktor. Analiziran je razvoj turizma na otoku kao i njegovo kretanje u prošlosti Na kraju su prikazane mogućnosti razvoja turizma u budućnosti i prednosti nautičkog turizma kao viške razvojne šanse.

U radu se raspravlja o interpretaciji imaginarija mediteranskog krajolika. Autor izabire karakterističnu mediteransku biljku - rogač (Ceratonia siliqua), istražuje i inerpretira simbolične, povijesne i kulturalne posebnosti te biljke. Interpretacija kulturalnih odrednica rogača bazira se na njegovom postojanju i ulozi u Dalmaciji, posebice na otoku Visu, gdje se nalazi i najstariji arboretum u Hrvatskoj s tisuće stabala rogača. Radom se željelo valorizirati mediteransku floru u kontekstu dramatičnih promjena krajolika uzrokovanih turističkom urbanizacijom

U ovom radu predstavit će se književna vrsta usmene nefikcionalne književnosti koja se usmenoj tradiciji otoka Visa naziva facendom. Autor temelji svoj rad na dugogodišnjem istraživanju ove vrste usmene književnosti i usmene predaje otoka Visa. Identificira facendu kao nefikcionalnu šaljivu priču karakterističnu za mediteranski kulturni milje u kojemu komika u svakodnevnim društvenim odnosima, posebno u organskim društvenim zajednicama, igra važnu ulogu u svakidašnjem životu. Facenda se pojavljuje kao usmena narativna forma javnog prostora – trga, sa sadržajem iz svakodnevnog života i s poznatim empirijskim likovima, da bi potencirala očitovanje ljudske slabosti kako bi ju smijehom prevladala. Facenda baštini svoju komiku iz renesansne novele i potvrđuje duh urbaniteta dalmatinskih obalnih otočkih gradića. Ovaj rad identificira, analizira i promovira jednu marginalnu pripovjednu vrstu kao temeljnu književnu vrstu organskih zajednica otoka Visa. Mada nefikcionalna, mada vezana za konkretna i istinite događaje i empirijske aktere, ova je pripovjedna vrsta strukturirana narativnim zakonima usmenoknjiževne kreacije, a usto je i temeljna pripovjedna književna vrsta koja oblikuje i modelira svijest jedne organske društvene zajednice o sebi samom u vremenskoj prolaznosti ostvarujući time fundamentalnu ulogu umjetnosti kao svjetotvornog agensa.

Otkrivanje gena odgovornih za kompleksne bolesti predstavlja jedan od najvećih izazova današnje genetike. Kompleksne bolesti nastaju kao posljedica djelovanja velikog broja gena, raznovrsnih okolišnih faktora te njihovih interakcija. Jedna od takvih bolesti je hipertenzija, najčešća kardiovaskularna bolest s visokom prevalencijom širom svijeta. Stanovništvo otoka Visa smatra se genetički izoliranom populacijom što predstavlja prednost u genetičkim studijama kompleksnih bolesti. U ovom istraživanju je na obiteljskom uzorku (33 obitelji) provedena analiza vezanosti gena (eng. linkage analysis) s ciljem utvrđivanja gena na 7. kromosomu koji kosegregiraju s hipertenzijom. U istraživanje je uključeno 775 stanovnika otoka Visa među kojima je kod njih 125-oro utvrđena hipertenzija. Genotipizirano je 36 mikrosatelitnih lokusa na 7. kromosomu. Rezultati su pokazali vrlo značajnu (p

U ovom radu predstavit će se književna vrsta usmene nefikcionalne književnosti koja se u usmenoj tradiciji otoka Visa naziva facendom. Autor temelji svoj rad na dugogodišnjem istraživanju ove vrste usmene književnosti i usmene predaj otoka Visa. Identificira facendu kao nefikcionalnu šaljivu priču karakterističnu za mediteranski kulturni milje u kojemu komika u svakodnevnim društvenim odnosima, posebno u organskim društvenim zajednicama, igra važnu ulogu u svakidašnjem životu. Facenda se pojavljuje kao usmena narativna forma javnog prostora ‡ trga, sa sadržajem iz svakodnevnog života i s poznatim empirijskim likovima, da bi potencirala očitovanje ljudske slabosti kako bi ju smijehom prevladala. Facenda baštini svoju komiku iz renesansne novele i potvrđuje duh urganiteta dalmatinskih obalnih otočnih gradića. Ovaj rad identificira, analizira i promovira jednu marginalnu pripovjednu vrstu kao temeljnu knjževnu vrstu organskih zajednica otoka Visa. Mada nefikcionalna, mada vezana za konkretne i istinite događaje i empirijske aktere, ova je pripovjedna vrsta strukurirana narativnim zakonima usmenoknjiževne vrste koja oblikuje i modelira svijest jedne organske društvene zajednice o sebi samoj u vremenskoj prolaznosti ostvarjuĆi time fundamentalnu ulogu u umjetnosti kao svjetotvornog agensa., This article presents a type of oral non-fiction literature which is in the oral tradition of the island of Vis known as facenda. The author spent many years researching the oral tradition of this island. Facenda is defined as an oral non-fiction story of humorous character, typical of the Mediterranean cultural milieu in which the important role is played by the humour of the everyday social relationships, particularly in the organic social units. Facenda is an oral narrative form which belongs to the public space, that is, the square. It usually tells a story from the everyday life. Its characters are regularly based on the real people. Facenda tells a story about a human weakness which is usually dealt with through laughter. The humour of facenda is based on the humour of the Renaissance short stories, thus confirming the urban spirit of the Dalmatian island towns. This article identifies, analyses and promotes this marginal narrative form as a fundamental literary form of the organic social units of the island of Vis. Although non-fictional and related to the authentic events and real people, this narrative form is characterized by the narrative laws of the oral literature. Facenda is also a fundamental literary form which shapes the awareness of an organic social unit regarding its own temporariness., In questo contributo si presenterà il genere letterario della narrazione orale non finzionale che nella tradizione orale dell’isola di Vis è denominato facenda. L’autore ha basato il suo lavoro su una ricerca pluriennale. Identifica la facenda dome un racconto umoristico non finzionale caratteristico del milieau culturale mediterraneo in cui la comicità nei rapporti sociali quotidiani, specialmente nelle comunità sociali organiche, gioca un importante ruolo nella vita di ogni giorno. La facenda fa la sua comparsa come forma narrativa orale dello spazio pubblico − la piazza, il cui contenuto è tratto dalla realtà quotidiana e i cui personaggi sono reali e noti a tutti. La facenda racconta quasi sempre avvenimenti in cui si provoca il manifestarsi dei difetti umani per superarli con il riso. La facenda ha ereditato la sua comicità dalla novella rinascimentale e conferma lo spirito urbano delle cittadine costiere sulle isole dalmate. Questo saggio identifica, analizza e promuove un genere narrativo marginale a genere letterario fondamentale delle comunità organiche dell’isola di Vis. Seppure non finzionale e legato ad avvenimenti concreti e veridici e ad attori empirici, questo genere è strutturato con le leggi narrative della creazione letteraria orale. La facenda è anche il genere narrativo fondamentale che forma e modella l’autocoscienza di una comunità sociale organica nell’effimero temporale.

Botanička sekcija udruge BIUS provela je tijekom studentskog istraživačkog kampa "Vis 2oo5" u razdoblju od 1. do 11. listopada 2005. godine floristička istraživanja pješčanih plaža te zabilježila sedamdeset i šest vrsta. O sedamdeset i šest porodica ukupno zastupljenih na otoku, terenskim smo istraživanjem plaža uočili gotovo polovicu, njih trideset i šest. Istraživanjem su potvrđene za otok Vis dvije već zabilježene kritično ugrožene vrste, dok je nalaz jedne izostao. Najveći doprinos istraživanja leži u otkriću četiriju novih vrsta, dosad nezabilježenih za višku floru, od kojih je jedna kritično ugrožena, dvije su ugrožene, a jedna ima status osjetljive svojte.

Opskrba stanovnika Visa se obavlja uglavnom preko vodovodnog sustava koji je sagrađen 1963. godine. Koriste se četiri zdenca s crpilišta Korita i izvora Pištica. Nedostatak vode javlja se uglavnom u turističkoj sezoni. Cisterne se koriste samo u mjestima u kojima nema vodovoda i većinom su neodržavane i zapuštene. Ispitana su 3 uzoraka sirove vode, 9 uzoraka iz privatnih cisterni i 9 uzoraka vodovodne vode. Uzorci kišnice su uzete u mjestima Vis, Komiža, Duboka, Rukavac Podhumlje, Podšpilje. Istražena je fizikalno-kemijska i mikrobiološka kakvoć vode. Svih devet ispitanih cisterni ne zadovoljava kvaliteti vode za piće po mikrobiološkim parametrima. U vodi su nađene koliformne bakterije, fekalne koliformne bakterije, a u sedam uzoraka enterokoki. Pseudomonas i ne. Broj mezofilnih bakterija na agaru na vodom (kišnica i vodovodna voda) bio u VOD 5 km od kopna, a od Hvara ga dijeli 18 km širok Viški kanal. Površine je 90, 3 m2 dok je površina Viškog arhipelaga (Palagruža, Biševo, Sv Andrija, is najveća općina u rvatskoj. Najviši vrh otoka je Hum (587 m). Dužina obale Visa je oko 77 km. O ripada Jadrans te anske klim ćih i suhih ljeta te blagih i vlažnih zima. Veoma je bogat bilj c jedan je od najzelenijih otoka. Prosječna ljetna temperatu , a 9 ° C. U toku ljeta padne oko 40 mm kiše. a sulfitoreducirajuće klostridije nisu izolira 37º ; ; ; i 22º ; ; ; 0C je u cisternama s miješanom dozvoljenim vrijednostima, dok je u cisternama s kišnicom prelazio u četiri uzorka kod 37 0C, a u tri kod 22 0C. Uzorci sirove vode bili su sukladni Pravilniku po svim parametrima jedino je izvor Pištica imao povećanu koncentraciju klorida.

Otok Vis je jedinstveni u Hrvatskoj po svom supstratu i živom naselju. Biološko vrijedni biotopi predstavljaju vulkanske stijene uz obalu sa endemskim biljnim svijetom: veliki grmovi dubrovačke zečine Centaurea ragusina, koja ovdje raste na silikatnoj podlozi a inače na vapnenačkoj podlozi. Također, ovdje uspjeva endemična viška modričica. Izuzetnu rijetkost za hrvatske otoke predstavljaju izvori slatke vode koji na Visu izviru uz obalu.

Otok Vis čini prostranu antiformnu strukturu, pravca pružanja istok – zapad. U području Komiškog zaljeva u krilima nalazimo slijed naslaga kredne starosti, koji je u tektonskom (dijapirskom) kontaktu s trijaskim vulkanogeno-sedimentno-evaporitnim kompleksom u jezgri. Detaljni litostratigrafski stupovi snimljeni su kroz kredne plitkomorske karbonate duž zapadnih obala otoka Visa. Analizom lito- i biostratigrafskih podataka prikupljenih tijekom snimanja i obrade stupova dobiven je jasan uvid u stratigrafiju, te su izdvojene neformalne jedinice koje odgovaraju formacijama i članovima. Neke jedinice litološki i stratigrafskim položajem odgovaraju ranije izdvojenim jedinicama na širem području, pa su neformalni nazivi tih jedinica preuzeti iz ranijih radova. Najstarije naslage karbonatnog slijeda čine neokomski dolomiti peritajdalnih obilježja. Monotoni slijed peritajdalnih ciklusa metarskih debljina prekinut je u donjem aptu izmjenom nekoliko litotipova vapnenaca istaloženih u uvjetima izražene paleookolišne dinamike. Sljedeći markantni horizont nalazi se u gornjem dijelu albskih naslaga, a obilježavaju ga orbitolinidno-radiolitidna litosoma i decimetarski horizonti laporovitog materijala, koji odgovaraju stratigrafskoj razini tzv. “ kvarcnih pijesaka“ . Ponovni izostanak peritajdalnih ciklusa s naznakama otvorenije cirkulacije obilježava početak gornjocenomansko– ?donjoturonske jedinice koju čine masivni i nodularni vapnenci s većim ili manjim udjelom bioklasta školjkaša, debeloljušturastih radiolitida i kaprinida. Pojava fenestralnih madstona s vrlo oskudnim fosilnim sadržajem, a naviše i brojnih eolisakusa, obilježava početak najmlađe turonsko– ?konijačke kredne jedinice na otoku Visu.

Novi paleontološki podaci o stijenama evaporitno-karbonatno-klastično-vulkanogenog kompleksa područja Komiškog zaljeva na otoku Visu potvrđuju pretpostavku da su dijapirizmom zahvaćene i na površinu iznešene trijaske stijene različite starosti - za sada su dokazane naslage gornjega ladinika i karnika. Također, položaj naslaga u istraživanom prostoru ukazuje na kaotičan raspored velikih blokova uzrokovan samim procesom dijapirizma.

Dosadašnje objašnjenje toponima Prirovo u viškoj luci zadralo se na razini pučke etimologije izvodeći ga od riječi “pri rovu”. Ovaj rad pokušaj je da se toponim objasni na posve drugačiji način, u smislu posvojnog tj. posjedovnog toponima izvedenog od titule “prior”, za što u povijesnim okvirima postoje stvarne mogućnosti. Imena su pouzdana poklada pučkog poimanja stvarnosti. U tome je njihova spomenička vrijednost. (P. Šimunović, Istočnojadranska toponimija)

Istraživanje je provedeno tokom 2002. godine kao dio multidisciplinarnog antropološkog projekta. prikupljeni su otisci prstiju i dlanova od 370 stanovnika grada Visa, Komiže, viških sela te ostalog stanovništva koje je doselilo na otok iz raznih krajeva u novije vrijeme. Analizirana su kvantitativna svojstva dermatoglifa. Nakon analize populacije otoka Visa, dobiveni rezultati uspoređeni su s rezultatima prethodnih istraživanja otoka Brača, Hvara, Korčule te poluotoka Pelješca i Makarskog primorja. Između četiri subpopulacije na otoku Visu ne postoji značajnija heterogenost. Procjena "bioloških udaljenosti" izdvaja stanovništvo koje je doselilo na otok Vis u novije vrijeme nasuprot populacijama stanovništva Visa, viških sela i Komiže u populaciji muškaraca, dok kod žena nema izražajnije biološke udaljenosti subpopulacija. Ustanovljena je značajna heterogenost između populacija Brača, Hvara, Korčule te poluotoka Pelješca i Makarskog primorja. Mogući uzrok primijećenih statistički značajnih razlika je geografska udaljenost otoka te smanjen tok gena među populacijama pojedinih otoka, poluotoka Pelješca i Makarskog primorja.

Na primjeru otoka Visa prikazan je pristup hidrogeološkim istraživanjima na većim jadranskim otocima. Infiltracija, nakupljanje i istjecanje podzemnih voda odvijaju se u okršenoj stijenskoj masi. Hidrogeološki odnosi su uvjetovani geološkom građom terena, a pritom se ističe posebna važnost postojanja potpune hidrogeološke barijere u komiškom zaljevu, te relativne barijere u području krških polja. Radi rasvjetljavanja hidrogeoloških odnosa tijekom istraživačkih radova 1999. i 2000. godine, uz korištenje prethodnih rezultata, načinjena je opsežna strukturnogeološka razrada terena koja je uz ostala hidrogeološka istraživanja pomogla u identifikaciji oblikovanja i održavanja ovog krškog vodonosnika. Prikazan je i orijentacijski izračun hidrauličke vodljivosti stijenske mase i razina njegove primjenjivosti na ovakvim terenima. Na temelju svih tih metoda došlo se do zaključka kako se na otoku Visu slana morska voda ne proteže ispod cijelog otoka, već poput klina prodire u unutrašnjost po relativno nepropusnoj podlozi, a njena dubina može se procijeniti na više desetaka metara ispod današnje razine mora. Na temelju takvih zaključaka i vodeći računa o hidrološkoj bilanci, može se očekivati ostvarivost povećanja crpnih količina na viškome vodocrpilištu "Korita", kao i izvedba dodatnih zdenaca., An approach to the hydrogeological investigations on Adriatic islands is presented on the Island of Vis case study. Infiltration, accumulation and discharge of the groundwater occur in karstified rock mass. Hydrogeological relations are mostly a consequence of the geological setting, because of the complete hydrogeologic barrier in Komiža bay, and relative barrier in the area of karst poljes. Significant research was performed in the 1999 – 2000 period aimed of better understanding of hydrogeological relations. These investigations, as well as reinterpretation of some previously known data, included structural geology, hydrogeology, hydrology and hydrochemistry. Approximate rock mass hydraulic conductivity calculation is also shown, as well as level of its usability in such terrain. Based on all these methods, it is possible to conclude that on the Island of Vis there is no saline water present underneath the entire island. There is only a saline water wedge which is formed on the top of relatively impermeable base rock, some few tens of meters under recent sea level. With such a model, and taking in account the hydrological balance, it is possible to conclude that there is possibility of higher amount of groundwater exploitation then it is today.

Na primjeru otoka Visa prikazan je pristup hidrogeološkim istraživanjima na većim jadranskim otocima. Infiltracija, nakupljanje i istjecanje podzemnih voda odvijaju se u okršenoj stijenskoj masi. Hidrogeološki odnosi su uvjetovani geološkom građom terena, a pritom se ističe posebna važnost postojanja potpune hidrogeološke barijere u komiškom zaljevu, te relativne barijere u području krških polja. Radi rasvjetljavanja hidrogeoloških odnosa tijekom istraživačkih radova 1999. i 2000. godine, uz korištenje prethodnih rezultata, načinjena je opsežna strukturnogeološka razrada terena koja je uz ostala hidrogeološka istraživanja pomogla u identifikaciji oblikovanja i održavanja ovog krškog vodonosnika. Prikazan je i orijentacijski izračun hidrauličke vodljivosti stijenske mase i razina njegove primjenjivosti na ovakvim terenima. Na temelju svih tih metoda došlo se do zaključka kako se na otoku Visu slana morska voda ne proteže ispod cijelog otoka, već poput klina prodire u unutrašnjost po relativno nepropusnoj podlozi, a njena dubina može se procijeniti na više desetaka metara ispod današnje razine mora. Na temelju takvih zaključaka i vodeći računa o hidrološkoj bilanci, može se očekivati ostvarivost povećanja crpnih količina na viškome vodocrpilištu "Korita", kao i izvedba dodatnih zdenaca

Temeljem analize visokopromjenjive DNK na uzorku odraslog autohtonog stanovništva oba spola (ukupno 98 osoba) starijeg od 18 godina života otoka Visa izračunali smo učestalost alela i genotipova na sljedećim visokopromjenjivim lokusima: D3S1358, VWA, FGA (FIBRA), THO1, TPOX, CSF1PO, D5S818, D13S317 i D7S820, potom "genetičke udaljenosti" (DS) između proučavane tri podpopulacije otoka (grada Visa i Komiže te Viških sela), odredili stupanj njihovog genetičkog srodstva (kinship) i stupanj heterozigotnosti, te provjerili pokoravaju li se razdiobe genotipova izučavanih lokusa Hardy-Weinbergovoj ravnoteži. Utvrdili smo prosječan broj alela u pojedinim podpopulacijama u rasponu od 6 (u Viškim selima) do 6, 8 u gradu Komiži. U gradu Visu on je 6, 3. U sveukupnoj populaciji otoka učestalost alela je najveća &#8211 ; iznosi 7, 1. U učestalosti pojedinih genotipova na svakom pojedinom od 9 lokusa se jasno opaža razlika u broju alela, i to: od 5 (za lokus CSF1PO) do 9 (za lokus FGA) u gradu Komiži, od 4 (za lokus TPOX) do 8 (za lokuse FGA i D5S818) u gradu Visu, te od 4 (za lokus CSF1PO) do 9 (za lokus FGA) u Viškim selima. Najveći broj alela pronašli smo u svim podpopulacijama za lokus FGA, a najmanji broj alela za lokuse TPOX i CSF1PO također u svim podpopulacijama otoka. U Viškim selima našli smo najmanji broj alela što ukazuje na smanjenu genetičku heterogenost seoskog stanovništva otoka. Procijenjena heterozigotnost unutar tri podpopulacije (HS) otoka kreće se u rasponu od 8, 42% za lokus FGA do 6, 6% za lokus TPOX, što upućuje na činjenicu da je lokus FGA, od svih devet analiziranih lokusa, najbolji diskriminator među pojedinim podpopulacijama otoka. I provedena analiza tzv. standardne genetičke udaljenosti pokazuje, da je grad Komiža bliži Viškim selima (0, 0116) nego gradu Visu (0, 0220), dok je gotovo trostruko veća između grada Visa od Viških sela (0, 0431). Modificirana standardna genetička udaljenost (DA) pokazuje gotovo istovjetan nalaz: najniža je između grada Komiže i Viških sela (0, 0321), nešto veća između grada Komiže i grada Visa (0, 0363), a najveća je između grada Visa i Viških sela (0, 0494). Ovi nalazi jasno upućuju i na zaključak o mogućoj međusobnoj povezanosti zemljopisne udaljenosti i unutarotočnih migracija pojedinih podpopulacija otoka s nalazom genetičkih udaljenosti. Za statističku procjenu učestalosti alela na visokopromjenjivim lokusima rabili smo Hardy-Weinbergov princip ravnoteže (HWR). Nismo pronašli statistički značajne razlike u opaženoj i očekivanoj heterozigotnosti i homozigotnosti pojedinih genotipova niti na jednom od devet analiziranih STR lokusa. Pprovedena istraživanja analiza devet polimorfizama visokopromjenjive DNK doprinijela su antropološkom i genetičkom multidisciplinarnom (holističkom) promišljanju (mikro)evolucijskih procesa što su oblikovali današnju genetičku strukturu stanovništva otoka Visa i upozorila na mogućnosti primjene rezultata ovih istraživanja u genetičkoj epidemiologiji.

Uz 23 fotografije opisane su bioekološke karakteristike otoka Visa. Spominju se nalazišta pitke vode s izvorima neposredno uz more. Od vegetacije zabilježene su: dubrovačka zečina, drvolika mlječika, grmoliki ranjenik, robertijev kaćun (Barlia robertina) te Lakaitova kokica (Ophrys lacaitae). Nalazište ove južnotaliajnske vrste orhideje na otoku Visu jedino je nalazište u Hrvatskoj i u Europi. Od predstavnika faune spominju se četveroprugi kravosas i oštroglava gušterica.

Otok Vis pripada skupini srednje dalmatinskih otoka. Površina mu je oko 90, 2 km2. Morfološki se ističu tri lanca brežuljaka i dvije udoline s krškim poljima. Najviši vrh je Hum s 587 m n.m. Vodoopskrba otoka organizirana je iz vodocrpilišta "Korita" koje se nalazi u centralnom dijelu otoka, u udolini koja je tektonski predisponirana. Također, na otoku su kaptirana još dva objekta: zdenac K-1 iznad Komiže i izvor "Pizdica". Kao odlučujuće hidrogeološke pojave na otoku se ističu dvije barijere: jedna u komiškom zaljevu, građena od magmatskih i klastičnih stijena, i druga, identificirana novijim istraživanjima, relativna barijera u području Dračevog, Pliskog i Velog polja. Budući da je riječ o krškom vodonosniku u dinamičkom kontaktu s morskom vodom, potrebno je obaviti detaljna geološka, strukturno-geološka i hidrogeološka istraživanja s primjenom hidrogeokemijskih metoda uz korištenje prirodnih kemijskih i izotopnih obilježivača u različitim hidrološkim i vegetacijskim uvjetima. Raspored oborina u ovom području izrazito je nepovoljan sa stajališta napajanja vodonosnika, jer su sušna razdoblja obično vrlo dugotrajna. Time je, zapravo, definiran osnovni problem: potrebe za vodom su najveće onda kada vode ima najmanje. Tijekom ljetne turističke sezone kada je stanovništvo udvostručeno i potrebe za vodom značajno povećane, količine otočke podzemne vode pogodne za vodoopskrbu i irigaciju ubrzano se smanjuju. Ponekad nedostatne količine vode uzrokuju katastrofalne posljedice i redukcije. Ljetni nedostatak vode predstavlja ozbiljan ograničavajući čimbenik za daljnji razvoj turističkih potencijala, kao i za razvoj poljoprivrede na otoku.

Na otoku Visu, omiljenom ladanjskom boravištu hvarskih plemića od 16. do 18. stoljeća, svojom se kvalitetom i složenim građevnim razvojem ističu dva utvrđena renesansno-barokna ladanjska sklopa u naselju Kut: kuća-kula Jakša-Andreučić i Jakinovi dvori. Ovim je građevinama zajednički naručitelj: jedna od najstarijih hvarskih plemićkih obitelji, a dodirna točka oba Jakšina kompleksa njihovo je značenje koje su imali u razvoju viške stambene arhitekture. Naime, oni su značili svojevrsne paradigmatske uzorke za dva dominantna tipa ladanjske utvrđene arhitekture jadranskog područja: jedan s kućom-kulom kao organizacijskom jezgrom cijelog kompleksa, i drugi s dominantnim ljetnikovcem te pridodanim fortifikacijskim građevinama. Prvo tipološko rješenje definirano je kao tradicionalno, dok se u drugom prepoznaju i utjecaji središta ladanjske arhitekture na hrvatskoj obali Jadrana - Dubrovnika. Osim po prostornom rješenju, navedeni su sklopovi specifični i po pojedinim arhitektonskim elementima, u kojima, između renesanse i baroka, uz lokalne karakteristike, svoje odraze ostavljaju i ostale sredine, od Venecije do Boke kotorske.

U ovom radu autor nastoji osvijetliti razvitak gospodarstva otoka Visa u prošlosti. Naime, dosad su znane mnoge pojedinosti o viškom ribarstvu zahvaljujući novijim istraživanjima. No, druge grane gospodarstva ostale su prilično nepoznate. To se u prvom redu odnosi na poljodjelstvo i pomorstvo. Da bi ukupni razvitak gospodarstva otoka bio prikazan u boljem svjetlu, autor je obavio konzultiranje dosege dosadašnje literature o predmetu, ali isto tako uvid u sačuvane izvore. Rezultati njegovih istraživanja bit će podastrti ovdje, prema zahtjevima suvremene ekonomske povijesti: prvobitna proizvodnja, prerada, pomorstvo, trgovina, te demografski razvoj i drugo u vezi s tim. Stoga je ovaj prikaz moguće nazvati nekakvom povijesti gospodarstva otoka.

Za litostratigrafsku analizu gornjokrednih naslaga odabran je lokalitet Srebrna-Rukavac na otoku. Vis. Cilj istraživanja bio je kartirati odabrani lokalitet, utvrditi geološke odnose između kartiranih jedinica, te odvojiti litostratigrafske jedinice gornjokrednih naslaga. Također bilo je potrebno odrediti granicu između dva stratigrafski i petrološki različita kompleksa gornjokrednih vapnencima koje je trebalo odvojiti od dolomita s lećama vapnenca. Analizom mikroskopskih preparata izdvojena su četiri različita facijesa koji se naizmijenično javljaju u taložnom slijedu, ali nije uočena pravilnost njihovog javljanja.Starost ovih naslaga određena je oslanjajući se na ustanovljene vrste Scandonea samnitica (turon-donji mastriht), Moncharmontia apenninica (gornji turon-mastriht) i Dicyclina schlumbergeri (konjak-mastriht), te korelacijom taložnog slijeda koji je ustanovljen na Visu s litološkim i vremenskim ekvivalentnim naslagama na otoku Braču. Ekvivalentne naslage na otoku Braču tvore formaciju Gornji Humac. Starost istraživanog lokaliteta kreće se u rasponu konijak-kampan.

U kućnim vrtovima mogu se naći brojne vrijedne vrste ukrasnog bilja koje su tijekom povijesti donešene s raznih krajeva svijeta. Inventarizacijom postojećeg asortimana cvjećarskih i dendroloških kultura utvrđena je zastupljenost pojedinih vrsta koje se uzgajaju na otoku Visu. Opisane su glavne biljne vrste i načini njihove primjene u kućnim vrtovima.

Sistematskim dermatološkim pregledom obuhvaćena su 1 354 stanovnika otoka Visa, što čini 31, 7% cjelokupnog stanovništva, odnosno 41, 3 posto populacije iznad 20 godina. U 31 bolesnika postavljena je dijagnoza varikoznog sindroma, što znači da je prevalencija ovog oboljenja iznosila 2, 2%. Ta relativno niska vrijednost objašnjava se prirodnim načinom života na otoku sa smanjenim nepovoljnim utjecajima civilizacijskih tekovina. Prevalencija u muškoj populaciji iznosila je 2, 2%, a u ženskoj 2, 2% (1, 1:1). Najveća učestalost varikoznog sindroma registrirana je u dobmoj skupini od 60 do 69 godina, a odmah slijedi dobna skupina iznad 70 godina. U dobi do 29 godina nema osobe s varikozitetima. S obzirom na profesionalnu orjenataciju, u apsolutnim vrijednostima prednjače radnici, dok se prema relativnim vrijednostima na prvom mjestu nalaze osobe koje se istovremeno bave zemljoradnjom i ribarstvom.

Temeljna pretpostavka ovog rada jest da odnos između geoloških, geomorfoloških i pedoloških značajki, zajedno sa strukturnim obilježjima prirodnoga i kulturnog krajolika može biti kriterij za određivanje tipologije krajobraza s obzirom na osjetljivost na prirodne procese i antropogeni utjecaj. Krški prirodni i kulturni krajolik otoka Visa kontinuirano se razvijao pod utjecajem tradicionalne poljoprivrede, pri čemu je došlo do transformacije u krajobrazu jedinstvenog identiteta i značaja u širem kontekstu jadranskoga i sredozemnog područja. Njegove su karakteristike izražene tipološke varijacije, autentičnost i međuovisnost prirodne i kulturne strukture krajobraza, što ga u velikoj mjeri razlikuje od većine ostalih jadranskih otoka. U ovom radu opisani su karakter i značenje utjecaja prirodnih i antropogenih faktora krajolika, procijenjena je osjetljivost područja na postojeće i potencijalne prirodne i antropogene utjecaje. To je posebice važno zbog činjenice da se u budućnosti može očekivati još snažnija transformacija krajobraza otoka Visa kao posljedica sinergijskih efekata recentnih prirodnih i antropogenih procesa. Antropogeni procesi uključuju napuštanje poljoprivrednog zemljišta, širenje turističkih sadržaja i s njima povezanih aktivnosti, što dovodi do negativnih utjecaja na prirodni i kulturni krajolik., The basic assumption of this paper is that the relationship between geological basics, geomorphological and pedological characteristics, with structural features of the natural and cultural landscape can serve as a criterion to determine landscape typology with respect to sensitivity to natural processes and anthropogenic influences. Karst natural and cultural landscape of Vis Island, continuously developed under the influence of traditional agriculture, transformed Vis Island into landscape of unique identity and relevance in the wider context of the Adriatic and the Mediterranean. Its characteristics are significant typological variations, authenticity and interdependence of natural and cultivated landscape structure, which makes significant difference respective to appearances of natural and human environment on other Adriatic islands. In this paper character and scope of the impact of natural and social features of the landscape were assessed and sensitivity of areas to existing and potential adverse natural and anthropogenic influences was estimated. This is especially important due to the fact that in the future the island of Vis can expect significant transformation of natural and cultural landscape, as a result of synergic effect of recent natural and social processes. The last are represented through the stronger trend of abandonment of agricultural land, parallel with the spreading of tourism and related activity which leaves the consequences on the natural and cultural landscape.

Iako je fenomen Gospina kulta snažan u hrvatskoj kršćanskoj i maritimnoj baštini, njegova afirmiranost na otoku Visu ostala je u sjeni ostalih marioloških istraživanja. Cilj je ovoga rada obuhvatom povijesnih vrela i terenskoga istraživanja provedenoga od 2018. do 2020. godine analizirati pojavnosti marijanskoga kulta na otoku Visu u etnološkome i kulturnoantropološkome kontekstu kako bi se rekogniscirao Gospin kult na viškome području, čime će se utvrditi stoljetna dinamična ukorijenjenost Gospina kulta na otoku Visu namećući se kao neizostavna i vrijedna sastavnica hrvatske kulturne baštine.