Poetika smijeha u Facendama otoka Visa

U ovom radu predstavit će se književna vrsta usmene nefikcionalne književnosti koja se usmenoj tradiciji otoka Visa naziva facendom. Autor temelji svoj rad na dugogodišnjem istraživanju ove vrste usmene književnosti i usmene predaje otoka Visa. Identificira facendu kao nefikcionalnu šaljivu priču karakterističnu za mediteranski kulturni milje u kojemu komika u svakodnevnim društvenim odnosima, posebno u organskim društvenim zajednicama, igra važnu ulogu u svakidašnjem životu. Facenda se pojavljuje kao usmena narativna forma javnog prostora – trga, sa sadržajem iz svakodnevnog života i s poznatim empirijskim likovima, da bi potencirala očitovanje ljudske slabosti kako bi ju smijehom prevladala. Facenda baštini svoju komiku iz renesansne novele i potvrđuje duh urbaniteta dalmatinskih obalnih otočkih gradića. Ovaj rad identificira, analizira i promovira jednu marginalnu pripovjednu vrstu kao temeljnu književnu vrstu organskih zajednica otoka Visa. Mada nefikcionalna, mada vezana za konkretna i istinite događaje i empirijske aktere, ova je pripovjedna vrsta strukturirana narativnim zakonima usmenoknjiževne kreacije, a usto je i temeljna pripovjedna književna vrsta koja oblikuje i modelira svijest jedne organske društvene zajednice o sebi samom u vremenskoj prolaznosti ostvarujući time fundamentalnu ulogu umjetnosti kao svjetotvornog agensa.