Search

Kretanje, uz pozitivno emocionalno okruženje, od najranijeg djetinjstva i tijekom cijelog života igra vrlo važnu ulogu u stvaranju mreže živčanih stanica koja je temeljna podloga učenja. Slobodno kretanje je neophodno za razvijanje vještina koje su nužne za pravilno funkcioniranje mozga te kao takvo ima temeljni utjecaj na razmišljanje, spoznaju i razvoj mozga,. Iako je činjenica da se dijete tijekom vrtićkog razdoblja oslanja na svoje motoričke sposobnosti to ne umanjuje razvoj svih ostalih područja, upravo suprotno. Ukoliko se djetetu zadovolji potreba za kretanjem u isto vrijeme zadovoljavaju se i drugi aspekti cjelovitog razvoja djeteta. Stoga se može reći kako je tjelesna aktivnost ključna za cjelokupan psihofizički razvoj djeteta. Cilj integriranog sportskog programa nije smo na razvoju motoričkih sposobnosti i vještina djece. Ovim programom se također želi kod djece razviti svijest o važnosti i utjecaju tjelesnog vježbanja na njihov život i zdravlje (Ružić, Marincel, Runjić, 2006). U radu su prikazana istraživanja iz kojih je vidljiv pozitivan utjecaj posebnih sportskih programa u okviru predškolskih ustanova. Djeca koja su polaznici navedenih programa pokazuju dosljedno bolje razvijene motoričke sposobnosti, kao i motorička znanja. Također, imaju značajno više rezultate na svim mjerama testa spremnosti za školu, bolji su na području školskog uspjeha te pokazuju veću uključenost u izvanškolske sportske aktivosti. Na temelju svih prikazanih rezultata sa sigurnošću se može zaključiti kako je utjecaj tjelesnog vježbanja u najranijoj dobi uistinu značajan, te uvelike pridonosi cjelovitom razvoju djeteta., Movement, with a positive emotional environment, from earliest childhood and troughout life plays a very important role in creating the network of nerve cells that is the fundamental basis of learning. Free movement is necessary to develop the skills necessary for the proper functioning of the brain as it has a fundamental impact on brain development, thinking and cognition. Although the fact that a child weakens to his motor skills during the kindergarten period does not diminish the development of all other areas, it is just opposite. If the child's need to move is met at the same time, others aspects of the child's overall development are met. Therefore, it can be said that physical activity is crucial for the overall psychophysical development of a child. The goal of an integrated sports program is not only on the development of motor abilities and skills of children. This program also aims to develop children's awareness of the importance and impact of physical exercise on their lives and health (Ružić, Marincel, Runjić, 2006). The paper presents reasearch that shows the positive impact of special sports programs within preschool institutions. Children who attend these programs consistently show better developed motor skills, as well as motor knowledge. Also, they have significantly more results on all measures of readiness for school, they are better in the area of school success that show greater involvement in outstanding sports astivities. Based on all the presentes results, it can be concluded with certainty that the impact on physical exercise at the earliest age is really significant, and greatly contributes to the overall development of the child.

U ovom su radu nabrojani i objašnjeni oblici partnerstva roditelja, odgojitelja i djeteta, te partnerstvo obitelji i predškolske ustanove u kurikulumu predškolskog odgoja tj. opisuje stavove roditelja o partnerstvu s dječjim vrtićem. Također navedene su i neke glavne osobine koje bi trebao imati roditelj ali i odgojitelj trebali imati. Partnerstvo je međusobni odnos dvoje ili više ljudi koji se temelji na dijeljenju zajedničkih ciljeva, međusobnoj komunikaciji i ravnopravnoj suradnji. U dječjem vrtiću roditelji i odgojitelji surađuju kroz roditeljske sastanke, individualne razgovore, izlete, radionice, kutiće za roditelje i dr. Provedeno je istraživanje na temu stavovi roditelja o suradnji s dječjim vrtićem. U istraživanju je sudjelovalo 144 roditelja, te su dobiveni rezultati prikazani u radu. Ispitivalo su se stavovi roditelja u suradnji, te se može zaključiti, kako su u konačnici roditelji zadovoljni sa suradnjom između njega i odgojno-obrazovne ustanove koje njihovo dijete pohađa. Roditelji svakodnevno komuniciraju s odgojiteljima njihova djeteta te su upoznati u kojim aktivnostima njihovo dijete sudjeluje i u čemu je ono dobro. The forms of partnership between parents, educators and children are listed and explained, as well as the partnership between the family and the preschool institution in the preschool education curriculum, and describes the attitudes of parents about the partnership with the kindergarten. Also listed are some of the main traits that a parent but also an educator should have. A partnership is a mutual relationship of two or more people based on the sharing of common goals, mutual communication and equal cooperation. In the kindergarten, parents and educators cooperate through parent meetings, individual conversations, trips, workshops, boxes for parents, etc. Research on the topic of parents' attitudes about cooperation with the kindergarten has been proven. 144 parents participated in the research, and the obtained results are presented in the paper. The attitudes of the parents in the cooperation were examined, and it can be concluded that in the end the parents are satisfied with the cooperation between him and the educational institution that their child attends. Parents communicate with their child's educators on a daily basis, they get to know what activities their child participates in and what they are good at.

Rad se bavi važnošću bavljenja fizičkim aktivnostima djece predškolske dobi i to prvenstveno kroz sportske programe u vrtićima. Fokus je na isticanju pozitivnih utjecaja sportskih aktivnosti na cjelokupan rast i razvoj djeteta. Teorijski dio rada obuhvaća karakteristike sportskih programa te njihovu izvedbu, prikazuje dobrobiti sportskih programa za dijete te se osvrće na utjecaj sportskih programa i na spremnost djeteta za školu. Glavni dio rada je istraživanje provedeno anketnim upitnikom na roditeljima djece predškolske dobi. Rezultati istraživanja ukazuju na to da se ispitanici uglavnom slažu u isticanju važnosti fizičkih aktivnosti kod djeteta, ali isto tako rezultati daju uvid u to da sportski programi u vrtićima nisu zastupljeni u mjeri u kojoj bi roditelji željeli. Istraživanjem je također utvrđeno da izrazito mali broj djece ispitanika pohađa sportski program u vrtiću., he paper deals with the importance of engaging in physical activities of preschool children, primarily through the sports program in kindergartens. The focus is on highlighting the positive effects of sports activities on the overall growth and development of the child. The theoretical part of the paper includes the characteristics of sports programs and their performance, shows the benefits of sports programs for children and looks at the impact of sports programs and the child's readiness for school. The main part of the paper is a survey conducted with a questionnaire on parents of preschool children. The results of the research indicate that the respondents generally agree in emphasizing the importance of physical activities in children, but also the results provide insight that sports programs in kindergartens are not represented to the extent that parents would like. The research also found that a very small number of children surveyed attend a sports program in kindergarten.

Komunikacija koja se ostvaruje između okruženja i djeteta nadilazi usko shvaćanje komunikacije kroz transmisiju znanja. Literatura navodi kako je kvalitetno prostorno-materijalno okruženje jedno od esencijalnih izvora učenja djece rane i predškolske dobi. Na tom tragu, ovaj rad usmjerio se na promišljanje i unapređivanje prostorno-materijalnog okruženja odgojne skupine usklađenim s potrebama svakog djeteta. Na taj način svakom djetetu se osigurava primjerena podrška u njihovom procesu stvaranja znanja i značenja. Ovaj rad daje pregled teorije o važnosti kvalitetnog prostorno-materijalnog okruženja te prikaz istraživanja provedenog u jednom područnom vrtiću u Osječko-baranjskoj županiji. Istraživanje je provedeno za vrijeme trajanja stručne prakse i to u trajanju od 10 radnih dana. Tijekom tog vremena studentica je nastojala kroz primjereno praćenje dječjih interesa i potreba, kao i interakciju sa svakim djetetom, osigurati kvalitetno prostorno-materijalno okruženje koje proizlazi iz djeteta te podržava njegov razvoj. U radu je prikazan razvoj dva centra aktivnosti. The communication that takes place between the environment and the child goes beyond a narrow understanding of communication through the transmission of knowledge. The literature states that a quality spatial and material environment is one of the essential sources of learning for children of early and preschool age. Following this, this work focused on thinking and improving the spatial and material environment of the educational group in line with the needs of each child. In this way, every child is provided with appropriate support in their process of creating knowledge and meaning. This paper provides an overview of the theory of the importance of a quality spatial and material environment and an overview of the research conducted in one kindergarten in Osijek-Baranja county. The research was conducted during the internship and lasted for 10 working days. During that time, the student tried to adequately monitor children's interests and needs, as well as interaction with each child, to ensure a quality spatial-material environment that arises from the child and supports his development. The paper presents the development of two activity centers.

Razdvajanje roditelja pogađa sve veći broj djece i predstavlja teško razdoblje za dijete, a posebno u slučaju konflikata među roditeljima. U takvim situacijama djeca su izložena riziku od različitih oblika emocionalnog zlostavljanja. S obzirom da je vrtić jedno od važnih okruženja za dijete djelatnici u vrtiću mogu pridonijeti prilagodbi djece na razdvajanje roditelja. Stoga je cilj ovoga rada bio ispitati čimbenike prilagodbe djeteta na razdvajanje roditelja sa stajališta odgojitelja. U tu svrhu provedeno je kvalitativno istraživanje. Intervjuirano je 9 odgojiteljica iz različitih vrtića u Hrvatskoj i provedeno kodiranje odgovora. Glavni nalazi istraživanja pokazuju da sva djeca imaju poteškoća u prilagodbi na razdvajanje roditelja, a najčešće ih ispoljavaju kroz osjećaj krivnje, razdražljivost, regresivna ponašanja, probleme s poslušnošću, povlačenjem u sebe, tantrume, poremećaje hranjenja, ali i kožne probleme poput dermatitisa. Ponekad se može primijetiti favoriziranje jednog roditelja. Kao najvažnije pozitivne čimbenike prilagodbe djece na razdvajanje odgojiteljice navode razdvajanje roditelja bez konflikata te iskren pristup roditelja prema djeci i odgojiteljima. Za uspješniju prilagodbu djece na razdvajanje roditelja u svojem radu odgojiteljice navode više podrške i razumijevanja, njegovanje dobrog odnosa u koje dijete može imati povjerenja, ciljane grupne aktivnosti (primjerice, opuštajuće aktivnosti, slikovnice za ispoljavanje osjećaja), prilagođavanje grupnih aktivnosti (primjerice, onih koje uključuju obitelj), a s obzirom na različito doživljavanje razdvajanja roditelja, ističu važnost individualnog pristupa (primjerice, osluškivanje potreba djece, ohrabrivanje, tehnike aktivnog slušanja...). Odgojiteljice se većinom ne osjećaju kompetentnima za rad s djecom razdvojenih roditelja. Kao važne izvore podrške vide pomoć stručnih suradnika i kolega te smatraju da bi im pomogle dodatne edukacije. Rezultati istraživanja su u skladu s Bronfenbrennerovim modelom okoline i ukazuju na to da je osim kvalitetnog odnosa između roditelja i djece na razini mikrosustava za dobru prilagodbu djeteta na razdvajanje roditelja važan i kvalitetatan odnos između roditelja i djelatnika vrtića na razini mezosustava.

Razvoj likovne kreativnosti od velike je važnosti ponajviše u predškolskoj dobi. Pojam kreativnosti mnogi su pojedinci tumačili na sebi svojstven način te nas time usmjerili kako bi se u radu s djecom uzele u obzir sve činjenice kojima bi ih se potaknulo na razvijanje kreativnosti. Svako je dijete individua za sebe. Tim saznanjem, svaki rad s pojedincem treba se prilagoditi upravo njemu, njegovoj fazi likovnog razvoja, mogućnostima i svemu što prethodi nenametljivom načinu rada. Dakle, odgojitelji su kompetentni za takvo što, jer će samim promatranjem već biti "upućeni" u djetetov likovni, kreativni izraz. Kvalitetnom motivacijom, dijete će samostalno "krenuti u svijet" likovnosti, baš zato, što je svakom djetetu urođeno istraživanje, kako sebe, tako i svijeta u kojem živi. Kreativnost se može poticati svakodnevno, igrom, zamišljanjima, prizivanjem sjećanja. Svakako, kreativnost se može i ometati ispravljanjem dječjih likovnih izričaja ili davanjem slikovnice za bojanje. Treba imati na umu djetetovu fazu razvoja likovnog izraza prema kojoj će mu se omogućiti razvijanje likovne kreativnosti poštujući njegovu dob. Kroz provedeno istraživanje testom, pod nazivom "Test kreativnog mišljenja (1995)" svaki pojedini rad predstavlja dijete koje je ušlo u vlastiti svijet mašte. Jedino svakodnevnim poticanjemmožemo razviti kreativne pojedince. Prema M. Polić (1993:114), ne može se djeci prenesti puko znanje kako nešto stvoriti, citiram: "Stvaralaštvo nije nešto što se može jednostavno naučiti, jer kao gotovo znanje nigdje niti ne postoji. Stvaralaštvo se može samo poticati i razvijati, ono se može odgajati." The development of artistic creativity is of great importance in pre-school age. The concept of creativity has been interpreted by many individuals in their own way and it directed us to work with children to take into account all the facts that would encourage them to develop their creativity. Each child is identified for itself. By learning the subject, each work with an individual needs to be adapted to him, to his stage of artistic creativity, to the possibilities and to all that precedes the unobtrusive work with the child. Therefore, the educators are competent for such things, because they will be "directed" in the child's artistic, creative expression by the observation themselves. With quality motivation, the child will be able to "enter the world" of art, for the sake of every child's in-depth research of both himself and the world in which he lives. Creativity can be stimulated by playing, imagination, reciting memories. Certainly, creativity can be hindered by correcting children's artwork or by painting a painting book. It should be borne in mind of the child's phase of developing a visual creativity while respecting his age. Through a test run under the title "Test of Creative Opinion (1995)", each individual work is a child who has entered into his own world of imagination. Only by day-to-day encouragement we can develop creative individuals. According to M. Polić (1993:114), children can not pass on mere knowledge to create something, I quote: "Creativity is not something that can be easily learned, because almost no knowledge exists anywhere. Creativity can only be stimulated and to develop, it can be raised. "

Centar igre mjesto je gdje djeca mogu sudjelovati u različitim kreativnim, zanimljivim aktivnostima s drugom djecom i odraslima i gdje članovi njihovih obitelji mogu dobiti informacije o odgoju djece, njihovom zdravlju, učenju i razvoju te gdje mogu susresti članove drugih obitelji i stručnjake.

Rano djetinjstvo jedno je od najznačajnijih razvojnih razdoblja djeteta. To je vrijeme intenzivnog tjelesnog, intelektualnog, moralnog, emocionalnog i socijalnog rasta i razvoja. Ono predstavlja temelj za budući razvoj djeteta. Rano djetinjstvo je životni period u kojem dijete nema formalnih obveza. To je vrijeme igre, najučestalije i najomiljenije dječje aktivnosti. Treba ju shvatiti vrlo ozbiljno. Ona djeci pruža neslućene mogućnosti: u igri se mašta, pretvara, eksperimentira, upoznaje svijet u sebi i oko sebe. Igra je poligon za usvajanje i vježbanje brojnih životnih vještina: pregovaranja, dogovaranja, surađivanja, rješavanja problema. U igri se razvija sposobnost usmjeravanja i održavanja pažnje, razmišljanja, upoznaju se novi objekti i njihove funkcije, uspostavljaju uzročno- posljedične veze, analizira, klasificira, sintetizira kako bi se stekli brojni koncepti poput vremena, prostora, boje, oblika, volumena. Igrajući se djeca uče i zaista uživaju u tome. Prijelaz iz vrtića u školu iznimno je značajan trenutak u životu djeteta, ali i njemu bliskih osoba. Popraćen je burnim emocijama, koje mogu biti pozitivne, gotovo euforične, ali i negativnog predznaka. Polaskom u školu dijete poprima novu ulogu i postaje učenik te ga se promatra kroz prizmu novih obveza koje pred njega postavlja školsko okruženje. Odgojno-obrazovni sustav trebao bi pružiti mogućnost kontinuiranog prelaska iz jednog dijela sustava u drugi, no zbog diskrepancije u funkcioniranju, zahtjevima i očekivanjima vrtića i škole često nije tako. Upravo stoga postoji potreba znatnog iskoraka ka kvalitetnijim rješenjima.

Polazak djeteta u jaslice ili vrtić velika je promjena za djecu koja se po prvi odvajaju od obitelji. U razdoblju prilagodbe djeca se prilagođavaju na novo okruženje i nove i nepoznate situacije. Za neku djecu razdoblje prilagodbe predstavlja i veliki stres, te na nove situacije reagiraju promjenama u ponašanju i plačem, tako iskazuju tugu zbog odvojenosti od roditelja. Odgojitelji u razdoblju prilagodbe uspostavom komunikacije i stvaranjem socio-emocionalne veze s djetetom, olakšavaju djetetovu prilagodbu i pomažu mu u daljnjoj socijalizaciji s ostalom djecom. Uloga roditelja u razdoblju prilagodbe je pomoći djetetu da na što lakši način prebrodi odvajanje od obitelji. Pozitivni stav prema vrtiću i odgojiteljicama pomoći će roditeljima da svojim primjerom pokažu djeci da su ponosni na njih što odrastaju i što mogu boraviti u vrtiću ili jaslicama. Departing a child into a nursery or kindergarten is a big change for children who separate from their families for the first time. In the period of adjustment, children adapt to a new environment and unknown situations. For some children, the adjustment period is a major stress and they react on new situations with changes in behavior and crying. Educators in the adjustment period, by establishing communication and creating socio-emotional relationships with the child, facilitate the child's adaptation and help him in further socialization with the other children. The role of parents in the adjustment period is to help the child to ease the separation of the family as easily as possible. A positive attitude towards kindergartens and educators will help parents to show with their own example that they are proud of children how they grow up and stay in kindergarten or nursery.

Druga polovica XVIII.st. jedan je od najvažnijih perioda civilizacijskog razvoja. U to se vrijeme odvijala prva industrijska revolucija i uveli su se parni strojevi umjesto ručnog rada. Sredinom XX. stoljeća ručni rad zamjenjuju računala. Otada je razvoj tehnologije u stalnom rastu. Danas se taj rast vidi u primjeru prisutnosti i upotrebe računala u svakodnevnom poslovnom, ali i privatnom životu. Informacijska tehnologija obuhvaća bilo koji prijenos informacije. Komunikacijski proces je odašiljanje informacije iz jedne točke i njeno projiciranje u drugu točku. Počeci IKT -a datiraju u prvu polovicu XIX. stoljeća (izum telefona, radija, televizije, telegrafa), ali vrhunac IKT-a jesu godine nakon II. svjetskog rata kada se pojavljuju prva računala na tržištu. Upotreba IKT-a u dječjem vrtiću svakako je neizbježna, neophodna, ali i poželjna. Brojni autori navedeni u radu govore u prilog tome i navode istraživanja. Ono što naglašava svaki od njih jest ograničenje i kontrola upotrebe IKT-a kako ne bi došlo do prekomjerne upotrebe koja dovodi do negativnih strana upotrebe istih. The second half of 18th century is one of the most important civilization development period. This is the time when the first Industrial Revolution took its place and people went from hand production methods to steam machines. In the mid 20th century handwork was replaced by computers. The technology development has been growing ever since. Today, this growth is visible in the presence and using of the computer in everyday business and private life. Information technology includes any information transfer. As far as the communication process is concerned, it means transferring information from one point and its projection to another. Beginning of ICT dates back to the first half of 20th century (telephone, radio, television and telegraphic invention), but ICT was highlighted years after the Second World War when the first computers appeared on the market. The ICT usage in the kindergarten is inevitable, necessary and desirable. Many authors mentioned in this work write in addition to that and state their own researches. Each of them points out the importance of limitation and usage control of ICT, so it could not be excessively used and brought to negative sides of that use.

U radu je opisan proces razvoja programske podrške za brigu o djeci. Kao prvi korak procesa napravljena je analiza postojec ́ih rješenja. Rezultati analize utjecali su na postavljene zahtjeve vlastitog rješenja te na odluku o korištenju odgovarajuc ́ih teh- nologija. Sljedec ́i korak u procesu razvoja bilo je modeliranje relacijske baze podataka cˇiji modeli su opisani u radu. Objašnjena je arhitektura programske podrške i osnovni principi koji su se koristili u izradi. Napravljen je detaljan pregled funkcionalnosti sustava te uputstva za korištenje i instalaciju. Na samom kraju ukratko su opisane korištene tehnologije. This paper describes the process of developing childcare management software. An analysis of the existing solutions was made as the first step in the process. The results of the analysis have influenced the requirements of this particular solution and the decision to use the appropriate technologies. The next step in the development process was the modeling of relational databases whose models are described in the paper. The architecture of the software and the basic principles used in the design were explained. An overview of system functionality and instructions for use and installation has been made. At the very end, the technology used is described briefly.

Ovaj završni rad bavi se etičkom prosudbom odnosa društva prema osobama s ADHD-om u predškolskom i školskom odgojno-obrazovnom sustavu. Prvo se uvodi u pojam ADHD-a, klasifikacija, dijagnostika i liječenja odnosno terapije. Zatim se upoznajemo s pravima djece s ADHD-om iz sustava zdravstva i socijalne skrbi te iz predškolskog i školskog sustava. U završnom radu je također definiran pojam inkluzije, koji joj je i cilj i svrha te kako se provodi u odgojno-obrazovnim institucijama. Cilj rada je proučavanje međuodnosa društvenih subjekata u odnosu prema osobama s ADHD-om. Istraživanjem se ispitala svijest društva o osobama s ADHD-om, tj. upoznatost društva s pojmom ADHD i prihvaćenost djece s ADHD-om u njihovoj okolini. Istraživanje je potvrdilo da je društvo upoznato s pojmom ADHD-a te da prihvaća djecu s ADHD-om u vrtićima i školama iako još ima prostora za poboljšanje jer bez obzira na uključenost u odgojno-obrazovni sustav i pozitivan utjecaj promicanja prihvaćanja različitosti među djecom rezultati kažu da su djeca s ADHD-om samo djelomično socijalno prihvaćena.

U intervjuu s prof. dr.sc. Slavicom Bašić razgovaramo o položaju alternativnih koncepcija u našim odgojno-obrazovnim ustanovama.

U današnje vrijeme mladi roditelji pri odgoju svoje djece često djeluju i odlučuju na temelju svoje savjesti odnosno na temelju onoga za što oni smatraju da je za njihovo dijete najbolje. Neki se informiraju o određenim prehrambenim namirnicama putem interneta, neki čitanjem raznoraznih knjiga, a neki jednostavno puštaju svoju djecu da o tome odluče sama. Djeca, nemajući razvijeno kritičko mišljenje, nisu sposobna sama odlučivati o tome što je za njihov organizam dobro, a što nije i upravo iz tog razloga roditelji su oni koji svoje kritičko mišljenje trebaju znati dobro obrazložiti i sa etičkog stajališta. Dobar dio roditeljstva također se temelji i na načinu odgoja njihovih roditelja to jest djedova i baka te njihovim savjetima. Svaki je roditelj svome djetetu uzor pa se mladi roditelji i sami ugledaju na svoje roditelje i na način na koji su i oni sami odgajani bez promišljanja o etičkoj odgovornosti i o moralnim vrijednostima. Poznata je činjenica kako djeci nije preporučeno da konzumiraju namirnice jednakog sastava niti u jednakoj količini kao i odrasle osobe to jest organizmi koji su dosegli svoj vrhunac rasta i razvoja. Iako je vrlo važno biti informiran i znati pokoju činjenicu o zdravom načinu života i zdravoj prehrani isto tako je od velike važnosti, prije nego li se hrana djetetu ponudi, promisliti o svojoj odgovornosti kao roditelj prema tom djetetu koje sa svojim rastom i razvojem tek započinje.

Kvaliteta života je sveprisutan, vrlo rasprostranjen pojam koji se često koristi u različitim situacijama i kontekstima. Ona je predmet istraživanja brojnih znanstvenih disciplina poput medicine, psihologije, sociologije, filozofije. Kvaliteta života djeteta predškolske dobi ovisi ponajprije o fizičkim i psihičkim čimbenicima te odnosima u obitelji i odnosima sa širom okolinom (rodbinom, vršnjacima ili vrtićkim kolektivom ukoliko dijete pohađa vrtić). Dijete predškolske dobi, naravno, nije opterećeno onim životnim izazovima s kojima se suočavaju desetogodišnjaci ili adolescenti, no kvaliteta njegova života može biti narušena ukoliko postoje određene teškoće, bilo u zdravstvenom, emocionalnom ili socijalnom smislu. Cilj ovoga istraživanja bila je procjena kvalitete života djece na osnovu proteklih mjesec dana života. Istraživanje je provedeno u jednom vrtiću i to s djecom u dobi pet i šest godina, a provedeno je pomoću hrvatske verzije PedsQL™ 4.0 upitnika za istraživanje kvalitete života pedijatrijskih ispitanika i to u obliku dva izvješća, izvješću roditelja o djeci te izvješću same djece kojeg je popunjavala studentica na osnovu usmenih odgovora djece. Quality of life is an omnipresent, widespread term that is often used in different situations and contexts. It is the subject of research in numerous scientific disciplines such as medicine, psychology, sociology, philosophy. The quality of life of a child of pre-school age depends primarily on physical and psychological factors, as well as on family relationships and relationships with the surrounding environment (relatives, peers or kindergarten collectives if a child is attending kindergarten). The child of preschool age, of course, is not burdened with the life challenges faced by ten-year-olds or teenagers, but the quality of his life can be disturbed if there are some difficulties, whether in a health, emotional or social sense. The aim of this study was to assess the quality of life of children based on the past month's life. The research was conducted in one kindergarten with children aged five and six years and was conducted using the Croatian version of the PedsQL ™ 4.0 Questionnaire for Quality of Life Examinations of Pediatric Interpreters, in the form of two reports, a parent's report on children and a report of children filled by the student on the basis of oral answers of the children.

Zadaća je ovoga završnog rada proučavanje odnosa zajednice prema osobama s Downovim sindromom. Prije svega, rad nas upoznaje s pojmom bioetika, a nadalje rad proučava Downov sindrom, njegov nastanak i utjecaj na obitelj. Zatim proučava prenatalnu dijagnostiku, njezine metode te etički sud o prenatalnoj dijagnostici. Ovaj se završni rad bavi i pravima osoba s Downovim sindromom i istražuje kako se društvo odnosi prema njima, diskriminira li ih ili podupire. S obzirom na to da su osobe s Downovim sindromom drukčije, nisu u potpunosti prihvaćene u društvu u svojoj različitosti. Cilj istraživanja bio je utvrditi smatra li suvremeno društvo da osobe s Downovim sindromom imaju dovoljan stupanj podrške u društvu, imaju li pravo na zapošljavanje, pravo na obrazovanje i na kraju, zna li suvremeno društvo uopće što Downov sindrom znači. Rezultati su pokazali da je suvremeno društvo upoznato s Downovim sindromom i da su osobe s Downovim sindromom prihvaćene u društvu, ali bez obzira na prihvaćenost, nisu ravnopravno uključene u društvo.

Dijete je od najranije dobi okruženo riječima, govorom i slovima te postepeno uči kako se izražavati riječima, a kasnije i kako pisati i čitati. Da bi mu što više olakšali taj put učenja, potrebno mu je osigurati dovoljan broj materijala primjerenih njegovoj dobi, ali i provoditi aktivnosti koje će dijete zainteresirati na čitanje i pisanje. Važnu ulogu u tom procesu učenje imaju odgojitelji koji provode te aktivnosti kako bi dijete zainteresirali, ali i potaknuli na učenje slova, čitanja i pisanja. Kako bi odgojitelji najbolje obavljali svoj posao, bitno je i okruženje u kojem se dijete nalazi u odgojnoj skupini. Ono bih trebalo sadržavati materijale primjerene njegovoj dobi, zanimanju djece za određenu temu i biti djetetu na dohvat ruke, kako bi u bilo kojem trenutku, kada dijete to poželi, mogao uzeti knjigu, slikovnicu, papir i bojice i pročitati ili nacrtati nešto što ga zanima. U radu se iznosi pregled relevantne literature o početnom čitanju i pisanju kao i primjeri iz prakse, kako bi se prikazala opremljenost centara za početno čitanje i pisanje u različitim ustanovama ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. From earliest age, the child is surrounded by words, speech, and letters, and gradually learns how to express himself in words, and later on how to write and read. In order to facilitate that learning path, it is necessary to provide him with a sufficient number of materials suitable for his age, but also carry out activities that the child will be interested in reading and writing. An important role in this learning process is for preschool teachers to carry out activities to encourage the child's interest, but also to encourage learning letters, reading and writing. In order for the preschool teachers to do their job best, it is also necessary in which an environment the child is in the educational group. It should contain materials appropriate to his age, the interest of children for a particular subject, and be in the height of children, so that he could take a book, a picture book, a paper and a crayon at any time when he wanted it, and read or draw something he was interested in. This paper presents a review of the relevant literature on initial reading and writing as well as examples from practice in order to show the equipment of early reading and writing centers in early and pre-school education.

U članku se opisuje projekt osnaživanja roditelja romske nacionalnosti za podršku razvoju i obrazovanju njihove djece kojeg Pučko otvoreno učilište Korak po korak provodi posljednjih pet godina u različitim gradovima i županijama.

Hrvatski Nacionalni kurikulum ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja temeljen je na načelima koja promiču jednake mogućnosti, društvenu pravednost, poštivanje, uvažavanje različitosti, sprječavanje isključivanja i marginalizacije i prihvaćanje kulturnih razlika. Svako dijete, a posebno djeca ranjivih grupa, ima pravo na kurikulum koji uvažava njegov rodni, kulturni i jezični identitet te socioekonomsko porijeklo.

Informacijsko-komunikacijska tehnologija razvija se brzo i nudi nove mogućnosti. Smatra se da implementacija IKT-ja u sustav odgoja i obrazovanja predstavlja izazov za odgajatelje i stručne suradnike. Količina izloženosti IKT-u kao i navedena motivacija se smatraju važnim čimbenicima koji utječu na konačni ishod i dosege IKT-ja. U kontekstu djece s razvojnim teškoćama još uvijek postoje brojne predrasude zbog kojih valja educirati stručnjake i obitelji o mogućnostima koje postoje za djecu koja ne govore. Komunikacijski alati koji se koriste kod djece s razvojnim teškoćama postaju njihovo sredstvo komunikacije te je ključno da okolina podrži njihovu uporabu u svim situacijama, a posebno tijekom boravka u dječjem vrtiću.

Scenska lutka je likovna tvorevina koja ima neke srodnosti sa slikom ili skulpturom, ali se izdvaja svojom specifičnom i najvažnijom osobinom, a to je mogućnost pokreta i dramskog izraza kroz kretnje. Lutka mora biti čitka, jasna, mora imati scensku izražajnost koja se procjenjuje i dobiva smisao tek kad se lutka razigra na sceni. Svojim likovnim izrazom lutke govore tko su, što žele, kakve su. Njezina se forma i uloga mjenjala kroz povijest, od obrednih lutaka, sredstva propagadne i izrugivanja različitih društvenih slojeva do sredstva korištenih u terapije za djecu i odrasle i odgojno – obrazovne alatke. U predškolskim ustanovam se koriste različite scenske lutke, od jednostavnih kao na primjer neki dio djetetovog tijela do složeniih poput marioneta. Lutkarsko kazalište jedno je od kazališnih oblika u kojem je tvorac scenskog lika glumac – animator, a građa scenskog lika glumčev glas i lutka.

U članku se opisuje proslava zdravih rođendana u kojima djeca imaju pravo odlučiti o njihovu prehrambenom, organizacijskom i sadržajnom dijelu postajući time sukonstruktori predškolskog kurikuluma.

Negativni učinci okoliša i uvjeta življenja modernog čovjeka te pojava novih tehnika i tehnologija imaju za posljedicu sve manje vremena i prilika za kretanje. Međutim, za predškolsku djecu nedostatak tjelesnih aktivnosti ima dalekosežne negativne učinke na njihov sveukupan psihofizički razvoj i zdravlje.

Djeca od samog rođenja imaju potrebu istraživati svijet. Svakodnevno se suočavaju s nekim novim izazovima i otkrivaju načine njihova rješavanja. Na taj način razvijaju svoje mozgovne funkcije, jačaju spoznaju i postaju kognitivno zrelija.

U suvremenim društvenim, ekonomskim i političkim uvjetima svaki pojedinac treba biti uključen u dinamiku društva koja traži suočavanje s pitanjima održivosti, što prepoznajemo u riječima visokog dužnosnika UN-a: ‘Naš najveći izazov u novom stoljeću je prihvatiti ideju koja se čini apstraktnom – održiv razvoj – i pretvoriti je u dnevnu realnost za sve ljude na svijetu.’ (Kofi Annan, glavni tajnik UN-a, 2001.).

'Zagledajmo se u mali cvijet pored nas i pogledajmo kamo nas sve može odvesti!’

Kako bismo dijete podržali u njegovu razvoju, prvenstveno ga nastojimo razumjeti. Prvi korak na tom putu je izgradnja otvorenog i uvažavajućeg odnosa s djecom. U tom procesu dokumentiranje postaje alat za unapređenje kvalitete odgojnoobrazovne prakse. Ako prostor nazivamo trećim odgajateljem, dokumentaciju bismo zasigurno mogli nazvati trećim okom koje nam omogućuje uvid u djetetovo viđenje i poimanje stvarnosti.

Kolumna "Iz Bojanine perspektive"

U tekstu se govori o suvremenom shvaćanju djeteta kao kreativnog bića sa specifičnim stvaralačkim potencijalima. Likovni jezik je urođena sposobnost stvaralačkog izražavanja i komuniciranja djeteta, jezik kojim dijete izražava svoja iskustva, doživljaje, znanja i ideje.

Znaju li djeca predškolske dobi što je to EU? Koliko su upoznata s tim pojmom i njegovim značenjem? Mediji svakodnevno objavljuju podatke i novosti vezano za EU, a i obitelji djece govore o tom događaju. Kako djeci približiti svijest o EU zajednici pišu Davorka Racki Zimolo i Irena Brajkovic.

Ukratko o priručniku "Obrazovanje za društvenu pravdu"

Za putovanje po svijetu ne trebaju nam bicikli, auti, autobusi, brodovi ili avioni. Na putovanje možemo krenuti na krilima mašte i znatiželje, poneseni željom i voljom da putujemo, upoznajemo nove ljude, krajeve, države, a da se pritom dobro, baš dobro, zabavljamo. Najbolje u takvim putovanjima jest to što nikada ne znamo kamo će nas ona odvesti. O jednom takvom putovanju piše odgajateljica Lidija Grobenski.

Suvremena istraživanja pokazala su da je preko 80% živčanog sustava uključeno u obradu i organizaciju osjetnih informacija (Fulgosi-Masnjak, 2004.). Teorijom senzorne integracije nastoji se objasniti zašto se pojedinci ponašaju na određen način, planirati intervencije za ublažavanje teškoća te predvidjeti kako dolazi do promjena u ponašanju kao rezultat intervencija (Bundy, Lane i Murray, 2002.).

Dokumentiranje podrazumijeva sustavno prikupljanje dokumentacije (etnografskih zapisa), koja omogućuje promatranje i bolje razumijevanje akcija djeteta, a time i osiguranje kvalitetnije potpore njegovu razvoju. Dokumentacija omogućuje vizualizaciju načina na koji se dijete razvija i uči. (Nacionalni kurikulum, 45, 2014.) U članku se govori o fotografiji kao vizualnom jeziku, metodi istraživanja i dokumentiranja odgojnoobrazovnog procesa.

Inkluzivno obrazovanje je koncept koji je proizašao iz stava o potrebi uključivanja sve djece u redovni odgojno-obrazovni sustav, a koji je utvrđen na UNESCO-voj Svjetskoj konferenciji o posebnim obrazovnim potrebama 1994. godine (prema Ceric H., 2004.).

Kako pedagoški nepripremljeno – prirodno, vanjsko okruženje vrtića – iskoristiti kao razvojnu dobrobit za dijete.

Kratki opis knjige "Sva lica osjećaja - Vodič za bolje razumijevanje dječjih osjećaja"

Sadržaj dvobroja 77/78 časopisa "Dijete, vrtić, obitelj"

Sadržaj broj 79 časopisa "Dijete, Vrtić, Obitelj"

Ako mislimo da teškoća ograničava sudjelovanje u nastavi, je li ograničavanje prava na prisutnost jedino rješenje?

Uvodnik u broj 79. časopisa "Dijete, vrtić, obitelj"

Stručna usavršavanja odgajateljima pružaju mogućnost osobnog razvoja koji ih osposobljava za svakodnevne profesionalne izazove. Odgajateljima u našoj zemlji se između ostalog nude i stručna usavršavanja u sklopu programa Erasmus+ Europske unije. U članku ćemo prikazati jednu od mogućnosti participiranja: eTwinning mobilnost.

Slikovnica ‘Priča iz života sokolova’ rezultat je istoimenog projekta koji se provodio u Dječjem vrtiću Konavle. Želja za razvijanjem zajedništva djece rezultirala je provedbom niza aktivnosti povezanih s njegovanjem izvornih vrijednosti.

Kolumna "Iz Bojanine perspektive", broj 79 časopisa "Dijete, Vrtić, Obitelj"

Komunikacija na materinskom jeziku jedna je od osam temeljnih kompetencija o kojoj govori Nacionalni kurikulum za rani i predškolski odgoj i obrazovanje, a razvija se kroz djelatnosti slušanja, govorenja, čitanja i pisanja.

Razvoj govora, jezika i komunikacije izuzetno je složen proces koji započinje od trenutka rođenja. Neki znanstvenici tvrde da ovaj proces započinje još u majčinoj utrobi.

Dječja je kreativnost olakšana kad je odrasla osoba spremna i sposobna promijeniti prostor prema dječjim interesima predlažući fleksibilne i dinamične kontekste koji potencijalno mogu podržati i potaknuti kognitivni angažman za vrijeme trajanja cijelog procesa. (Gariboldi, Cardarello, 2011.)

Uvodnik u broj 77/78 časopisa "Dijete, vrtić, obitelj"

Biti roditelj je lijepo, naporno i odgovorno. Dobar roditelj se često pita postupa li dobro prema svom djetetu, je li prestrog ili preblag, dosljedan ili popustljiv. Kako pronaći granice i prostor u kojem će dijete, roditelji i ostali članovi obitelji biti sretni i zadovoljni? U članku se prikazuju iskustva radionice-igraonice za roditelje provedene u Dječjem vrtiću Bjelovar. Članak je rezultat prikaza prezentiranog na 20. Danima predškolskog odgoja – Mirisi djetinjstva.