Čimbenici prilagodbe djeteta na razvod roditelja sa stajališta odgojitelja

Razdvajanje roditelja pogađa sve veći broj djece i predstavlja teško razdoblje za dijete, a posebno u slučaju konflikata među roditeljima. U takvim situacijama djeca su izložena riziku od različitih oblika emocionalnog zlostavljanja. S obzirom da je vrtić jedno od važnih okruženja za dijete djelatnici u vrtiću mogu pridonijeti prilagodbi djece na razdvajanje roditelja. Stoga je cilj ovoga rada bio ispitati čimbenike prilagodbe djeteta na razdvajanje roditelja sa stajališta odgojitelja. U tu svrhu provedeno je kvalitativno istraživanje. Intervjuirano je 9 odgojiteljica iz različitih vrtića u Hrvatskoj i provedeno kodiranje odgovora. Glavni nalazi istraživanja pokazuju da sva djeca imaju poteškoća u prilagodbi na razdvajanje roditelja, a najčešće ih ispoljavaju kroz osjećaj krivnje, razdražljivost, regresivna ponašanja, probleme s poslušnošću, povlačenjem u sebe, tantrume, poremećaje hranjenja, ali i kožne probleme poput dermatitisa. Ponekad se može primijetiti favoriziranje jednog roditelja. Kao najvažnije pozitivne čimbenike prilagodbe djece na razdvajanje odgojiteljice navode razdvajanje roditelja bez konflikata te iskren pristup roditelja prema djeci i odgojiteljima. Za uspješniju prilagodbu djece na razdvajanje roditelja u svojem radu odgojiteljice navode više podrške i razumijevanja, njegovanje dobrog odnosa u koje dijete može imati povjerenja, ciljane grupne aktivnosti (primjerice, opuštajuće aktivnosti, slikovnice za ispoljavanje osjećaja), prilagođavanje grupnih aktivnosti (primjerice, onih koje uključuju obitelj), a s obzirom na različito doživljavanje razdvajanja roditelja, ističu važnost individualnog pristupa (primjerice, osluškivanje potreba djece, ohrabrivanje, tehnike aktivnog slušanja...). Odgojiteljice se većinom ne osjećaju kompetentnima za rad s djecom razdvojenih roditelja. Kao važne izvore podrške vide pomoć stručnih suradnika i kolega te smatraju da bi im pomogle dodatne edukacije. Rezultati istraživanja su u skladu s Bronfenbrennerovim modelom okoline i ukazuju na to da je osim kvalitetnog odnosa između roditelja i djece na razini mikrosustava za dobru prilagodbu djeteta na razdvajanje roditelja važan i kvalitetatan odnos između roditelja i djelatnika vrtića na razini mezosustava.