Search

This anthology is addressed to anyone searching for examples of individually tailored inclusive practices in the community of the class, with a critical view of their successes, shortcomings and obstacles. The book is divided into three parts: Part One contains articles that outline important aspects of the research cooperation. Part Two presents individual summaries of findings from each of the seven studies. Part Three consists of the joint comparative research report. This is the third and final anthology related to the international comparative research cooperation project WB 04/06: Development towards the Inclusive School: Practices – Research – Capacity Building.

Realizacija prava na obrazovanje učenika s posebnim potrebama velik je izazov obrazovnim politikama, kako u svijetu tako i u Hrvatskoj. Zato se unatrag dvadesetak godina razvijaju posebni sustavi potpore za podizanje razine pristupačnosti škola. Jedan od učinkovitih oblika podrške inkluzivnom obrazovanju pomoćnici su u nastavi, čiji broj u Hrvatskoj progresivno raste tijekom posljednjih 10 godina. Prije negoli se zakonski regulira to zanimanje, neophodno je saznati kako se u praksi provodi taj oblik podrške i koja je njegova uloga u inkluzivnom obrazovanju. Svrha je ovoga rada, koji je dio zajedničkog projekta Centra inkluzivne potpore IDEM i Učilišta IDEM naslovljenog „Uloga pomoćnika u nastavi iz perspektive nastavnika i pomoćnika u nastavi“, dobiti potpuniji uvid u kompetencije pomoćnika u nastavi i suradnju s učiteljima, njihovim neposrednim suradnicima u odgoju i obrazovanju. Istraživačka pitanja su se odnosila na usporedbu perspektiva učitelja i pomoćnika u nastavi u odnosu na kompetencije pomoćnika i njihovu međusobnu suradnju. U tu je svrhu provedeno kvalitativno istraživanje primjenom osam fokus grupnih intervjua sa 69 sudionika, i to 40 učitelja i 29 pomoćnika u nastavi. Empirijsku građu za kvalitativnu analizu činio je transkribirani materijal fokus grupnih intervjua zajedno s podacima iz općih upitnika i školske dokumentacije, te je primijenjena analiza s unaprijed definiranim okvirima ili temama (Ritchie & Spencer, 1994). Usporedbom perspektiva dvaju skupina sudionika o kompetencijama pomoćnika i suradnji između pomoćnika i učitelja pokazalo se da se one djelomično podudaraju. To ukazuje na to da još uvijek postoje neke nejasnoće u odnosu na ovo zanimanje, kao i na suradnju pri inkluzivnom poučavanju, o čemu će se morati voditi računa prilikom utvrđivanja standarda zanimanja.

There has been little research which aims to explore the views of young people with disabilities who experience institutional life particularly at the time when they are moving out of the institution and/ or going through a transition to secondary school. This qualitative study focuses on understanding the lived experience of a group of 22 young people moving from the institution to the community as they transitioned from primary to secondary education. In depth interviews with young people sought to identify how the young people saw their experience of institutional life preparing them for for life outside the institution (at the end of primary education). Further through focus groups with professional staff who work with adolescents in an institution, the study sought to identify how they perceived their role and the support that young people with disabilities need and get in the transition period from primary to secondary school. This research addresses a significant lack of research and knowledge about the lives of young people with disabilities in Croatia and their lives in institutions. The paper will conclude by exploring the implications of the research for the development of new guidelines for educational policy planning and in the provision of a system of support for adolescents with special needs in a period of transition from primary to secondary school.

Obitelj je zajednica koju karakteriziraju čvrste socijalne i emocionalne veze članova, te ona predstavlja osnovnu jedinicu društva. Dolaskom, odnosno rođenjem djeteta dolazi do promjena unutar obitelji. Unutarnja dinamika obitelji se mijenja i roditelji i dijete se privikavaju jedni na druge. U svakom slučaju radi se o stresnoj situaciji, a izvor dodatnog stresa je i rođenje djeteta s teškoćama u razvoju. Informacije o različitim aspektima roditeljstva bitne su svim roditeljima. Kod roditelja djece s teškoćama u razvoju ta je potreba još izraženija. Informacije trebaju biti dostupne pravovremeno i iz izvora koji im najviše odgovara, kako bi kao aktivni sudionici mogli donijeti, za njihovo dijete, korisne odluke. Istraživanja pokazuju da roditelji nemaju pristup informacijama u mjeri u kojoj bi to željeli imati. Kada potreba za informacijama nije zadovoljena roditelji se osjećaju bespomoćno i obeshrabreno. Sami roditelji navode da su im najpotrebnije opće informacije o dijagnozi, uslugama za njihovo dijete te informacije o postojećim mrežama podrške. Različiti autori navode kako je roditeljima jedan od preferiranih izvora informacija osobna komunikacija, a tim putem informacije prvenstveno pružaju stručnjaci različitih profila, te drugi roditelji sa sličnim iskustvima. Takav vid informiranja često se odvija u sklopu različitih ustanova, te udruga. Također, informacije roditelji dobivaju i iz tiskanih medija, te s televizije, dok je Internet u velikoj mjeri, u današnje vrijeme, postao bogat izvor informacija i velika potpora roditeljima. Na temelju gore navedenog, cilj ovog postera je prikazati korisnost izvora informacija iz perspektive roditelja. Prigodni uzorak (N=289) su činili roditelji djece s teškoćama u razvoju s područja Republike Hrvatske. Rezultati su dobiveni u sklopu istraživanja: „Potrebe roditelja djece s teškoćama u razvoju: od informacije do usluge“, za potrebe kojega je kreiran Upitnik o informiranosti i zadovoljstvu uslugama roditelja djece s teškoćama u razvoju (UIZUR). Poster će prikazati rezultate dobivene na osam varijabli koje opisuju korisnost pojedinog ispitivanog izvora informacija.

Strategija hrvatskog školstva usmjerena je prema razvoju inkluzivne škole. Pod inkluzivnom školom smatra se škola koja osigurava punopravno sudjelovanje učenika u akademskim i socijalnim aktivnostima (Lipsky & Gartner, 1996). Jedna od ključnih karakteristika inkluzivne škole je osjećaj pripadanja i prihvaćenosti svih učenika. Vršnjačka podrška i podrška ostalih članova školske zajednice, kao i roditelja, doprinosi inkluzivnoj kulturi škole (Stainback & Stainback, 1990). Kako bi roditelji mogli biti aktivni sudionici razvoja inkluzivne škole potrebno je istražiti neke roditeljske kompetencije. Cilj ovog kvalitativnog istraživanja bio je dobiti uvid u roditeljsko poimanje tolerancije i prihvaćanje različitosti, njihovo poznavanje vlastitog djeteta, odgojne postupke prema djetetu i percepciju vlastite kompetentnosti te kompetentnosti učitelja za dobru suradnju kao poticaj vršnjačkog prihvaćanja u razredu. Podaci su prikupljani i analizirani kvalitativnom metodologijom, koristeći program NVivo za kvalitativnu analizu. Sudionici istraživanja bili su majke i očevi učenika osnovne škole, N=8. Petero njih roditelji su tipične djece, dok su troje njih roditelji djece s teškoćama. Kroz tri mjeseca provedbe programa s učenicima, njihovi roditelji bili su uključeni u dvije fokus grupe. Rezultati pokazuju da roditelji pridaju veliku važnost komunikaciji s djecom, no njihovi postupci prema djeci ne služe uvijek kao dobar model ponašanja te je upitan njihov aktivan doprinos poticanju dobre interakcije njihovog djeteta u školi. Premda je inkluzivna škola cilj hrvatskog sustava obrazovanja nedovoljno se poklanja pažnja osnaživanju roditelja i suradnji sa školom. Primjenom fokus grupe i osvješćivanjem roditelja o vlastitim kompetencijama ostvaren je doprinos aktivnom uključivanju u razvoj inkluzivne kulture u škole.

Rad razmatra pitanje izgradnje mreže potpore i podrške mentalnom zdravlju za osobe s intelektualnim i razvojnim poteškoćama u Republici Hrvatskoj.

Unatoč opredjeljenja hrvatske obrazovne politike za inkluzivnu školu, usvajanjem brojnih konvencija, akcijskih planova i strategija, pred hrvatskom školom je još dugi put do ostvarenja tog cilja. Inkluzivna škola je mjesto koje pripada svakom učeniku, gdje je svaki učenik prihvaćen i ima podršku svojih vršnjaka i cijele školske zajednice. Organizacijska struktura škola, raspoloživost stručnih službi i kompetencije učitelja u Hrvatskoj danas, ne mogu odgovoriti potrebama, koje proizlaze iz individualnih razlika učenika, mnogobrojnih odgojnih, obrazovnih i socijalnih zahtjeva. što u drastičnim razmjerima dolazi do izražaja kod djece s teškoćama. U svijetu su se u tu svrhu razvili razni modeli podrške školi. Jedan od modela je konzultativni model suradnje. U Hrvatskoj se zadnjih nekoliko godina takav model provodi, zasad samo putem projekta, pod nazivom mobilni stručni tim (MST). Budući se radi o, za nas, novom modelu i novim ulogama u koje stručnjaci ulaze i za što su im potrebne vrlo visoke osobne i profesionalne kompetencije u praksi se pokazala vrlo korisnom grupna supervizija članova MST. Cilj je ovog rada dobiti odgovor o ulozi supervizije u razvoju inkluzivne škole.Istraživačka pitanja su se odnosila na najčešće probleme s kojima se suočavaju članovi MST-a u radu i kako im grupna supervizija pomaže. Primjenom kvalitativne metodologije analizirani su transkripti pet grupnih supervizija, koje su se provodile tijekom devet mjeseci. U njima je sudjelovalo 26 članova MST-a, koji su djelovali u 8 osnovnih škola. Utvrđeni su brojni problemi na koje nailaze članovi mobilnog stručnog tima, kako u odnosu na učenike s teškoćama, učitelje, asistente, roditelje učenika, koordinatore škola i druge stručne suradnike tako i u odnosu na zadaće svoje nove uloge. Supervizijske intervencije su sadržavale mnogo ohrabrivanja i poučavanja, a dijelom su bile i organizacijske prirode, što je u većini slučajeva osiguralo učinkovito djelovanje članova MST u školi.

Iskustva u svijetu i u Hrvatskoj pokazala su da uvođenjem pomoćnika u nastavi, učenici s teškoćama imaju veću mogućnost ravnopravnog sudjelovanja u svim aspektima odgojno-obrazovnog procesa. Isto tako je utvrđeno da je učiteljima razrednih odjeljenja u kojima potporu pružaju pomoćnici u nastavi uvelike olakšano provođenje nastavnog plana i programa. Priručnik je namijenjen svima koji sudjeluju u procesu donošenja odluke o potrebi uvođenja pomoćnika u nastavi te u izboru pomoćnika i stručnog podupirnja njegovog rada u školi.

Strategija hrvatskog školstva usmjerena je prema razvoju inkluzivne škole. Pod inkluzivnom školom smatra se škola koja osigurava punopravno sudjelovanje učenika u akademskim i socijalnim aktivnostima (Lipsky & Gartner, 1996). Jedna od ključnih karakteristika inkluzivne škole je osjećaj pripadanja i prihvaćenosti svih učenika. Vršnjačka podrška i podrška ostalih članova školske zajednice, kao i roditelja, doprinosi inkluzivnoj kulturi škole (Stainback & Stainback, 1990). Kako bi roditelji mogli biti aktivni sudionici razvoja inkluzivne škole potrebno je istražiti neke roditeljske kompetencije. Cilj istraživanja je putem fokus grupnog intervjua dobiti uvid koliko dobro roditelji poznaju svoje dijete, koriste prikladne odgojne postupke te prepoznaju i potiču dobre interakcije vlastitog djeteta. Podaci su prikupljani i analizirani kvaliativnom metodologijom, koristeći program NVivo za kvalitativnu analizu. Sudionici istraživanja bili su majke i očevi učenika osnovne škole, n=8. Petero njih roditelji su tipične djece, dok su troje njih roditelji djece s teškoćama. Kroz tri mjeseca provedbe programa s učenicima, njihovi roditelji bili su uključeni u dvije fokus grupe. Rezultati pokazuju da roditelji pridaju veliku važnost komunikaciji s djecom, no njihovi postupci prema djeci ne služe uvijek kao dobar model ponašanja te je upitan njihov aktivan doprinos poticanju dobre interakcije njihovog djeteta u školi.

U ovom radu prezentirati će se rezultati samoprocjene ponašanja učenika u školi, kod kuće i među vršnjacima i prikazati će se razlike učenika s posebnim potrebama i tipičnih vršnjaka. isto tako razmatrati će se, sociometrijom utvrđen položaj djece s posebnim potrebama u razredima radovnih osnovnih škola. Isto tako uspoređivati će se kako roditelji djece s posebnim potrebama procijenjuju svoju djecu u odnosu na procjene roditelja tipične djece.

Since one of the major difficulties in achieving inclusive education for students with disabilities are attitudes and values of those around them, there is a strong need for intervention programs that aim at social mechanisms of prejudice and stigmatization. Our project task included parents, children and teachers in order to support educational inclusion in the Republic of Croatia. The aim of this qualitative study, which is a part of the project, was to gain an insight of parental concept of tolerance in mainstream schools. Participants were mothers or fathers of regular primary school students, N=8. Five of them were parents of typical students, while three were parents of children with disabilities. During the three months period of intervention program with students their parents were participating in focus groups in which the approach was based on Gestalt therapy. Data were obtained through qualitative analysis of audio recordings and observations. Results showed that parents were well acquainted with general concept of tolerance, but the way in which they practiced tolerance, leaves the space for intervention. This research is a good foundation for providing additional motivation for all mainstreamed schools to work with parents as well, in order to develop an inclusive school.

Autorica daje pregled prava osoba s invaliditetom u Hrvatskoj i državama iz regije s naglaskom na obrazovanje.Primjerima dobre prakse ukazuje na poimanje invaliditeta s aspekta ljudskih prava u skladu s Konvencijom o pravima osoba s invaliditetom.

Educational legislative in Croatia supports rights to inclusion. In order to realize that, further development of intervention programs is needed with the goal to restrain prejudice (Middleton, 1998) and develop tolerance. When we define “tolerance”, the starting point is acceptance of characteristics and attributes of people (Krizmanić, Kolesarić, 2003), with distinction between active and passive tolerance. The tolerance program for parents, conducted for the requirements of this paper, is a part of a wider experimental program “Through Tolerance towards School for All” whose participants are peers, teachers and parents. Quantitative analysis of the program points to the relevance of certain features related to parents, such as the ability to assess parental role competence, for tolerance development in children (Igrić et all, 2010). The goal of this qualitative research is gaining further insight into results of the quantitative research of influence of the environment on tolerance development through the experimental program by understanding complexities, details and context (Novak, Koller-Trbović, 2005) related to parents of children with disabilities and typical children. Three focus groups were formed to collect relevant data consisting of parents of children with learning disabilities and parents of typical children in regular schools. Audio recording transcripts, observer notes, relevant documents on participants and on experimental program were used for qualitative analysis using the NVivo program. Results pointed to changes in parent’s comprehension of tolerance. By developing active tolerance they show better acceptance of own child. The parents became more aware of the school system shortcomings that are in great part responsible for learning disabilities and underachievement of their children. The assumption is that this program contributed to improved competence for parental role, with parents taking a more proactive relationship towards the school system. Results of this research could influence positive changes in educational inclusion of children with learning disabilities.

Edukacijsko uključivanje zadnjih 20 godina postalo je ključna strategija u suzbijanju marginalizacije i segregacije osjetljivih skupina. jedan od oblika podrške je aistent u nastavi.Brojna istraživanja potvrdila su učinkovitost ovakvog oblika podrške (EPPI, 2007. Prvi rezultati ispitivanja podrške asistenta su također povoljni (Igrić i sur, 2008). Cilj ovog rada ispitati je ulogu asistenta u razredu u odnosu na njegove učinke. Odabran je 2. razred osnovne škole u zagrebu. Analizirani podaci prikupljani su video zapisom u prirodnim uvjetima iopservacijama od strane tri opažača.Postupcima kvalitativne analize, sažimanjem, tumačenjem i strukturiranjem pokušalo se odgovoriti na istraživačka pitanja.

Iz suvremenog pristupa invaliditetu, prema kojem ograničene mogućnosti osoba s invaliditetom proizlaze iz prepreka od strane društva, edukacijsko uključivanje djece s teškoćama postaje jedan od najvećih izazova 21. stoljeća. Istraživanja se usmjeravaju na okolinu i prevladavanje prepreka uključivanju djece s teškoćama i osoba s invaliditetom. Koristeći kvantitativnu i kvalitativnu analizu inicijalnih podataka istraživanja o nekim osobinama učenika šestih razreda osnovne škole, ovaj je rad utvrdio važnost samopoimanja djece za razvoj tolerancije prema drugoj djeci u školi i ulogu označavanja djeteta "djetetom s teškoćama". Ustanovljeno je da roditelji s nižom kompetencijom za ulogu roditelja imaju manje tolerantu djecu. Rezultati rada su korišteni za izradu intervencijskih programa u školi "Tolerancijom do škole za sve".

Educational inclusion is one of the biggest challenges of the 21st century, caused by the intention to create an inclusive, healthy society, «a society for all».This research aims to determine certain factors of tolerance in creating efficient programs of intervention upon the environment in order to create a positive climate for educational inclusion. The sample includes four six-grade classes, each from a different elementary school in Zagreb, selected for having at least three pupils with IEP. The total number of pupils was 100, 14 of them with difficulties , along with 69 parents. It was found that lower level of self-perception of sixth-grade pupils is related to lower satisfaction of pupils and lower level of tolerance for other pupils. Furthermore, a relationship between low parental competence and lower level of tolerance of their children was established. These two findings should determine the programs interventions upon children and their parents. Enticing friendly relationships among children can contribute to greater satisfaction with themselves and school and support them in being more tolerant in school. However, without including all parents and supporting them in their parental efforts, we cannot expect them to serve as a role model to their children in exercising tolerance, regardless of whether the child has learning difficulties or not. Some parents have a very clear definition of tolerance and understand it as an active process, which is why it is crucial for them to discuss it with other parents in the neighbourhood as this would stress the importance of tolerance in lives of their children and contribute to "a school for all".

Unatoč zakonskom pravu na edukacisku integraciju od 1981. prava djece s teškočama učenja u Hrvatskoj još uvijek nisu izjednačena s pravima "tipične djece". Dosadašnja istraživanja pokazuju da okolina također nije u dovoljnoj mjeri prihvaćajuća (Žic, Igrić, 2001). Darch, Craig, Miao, Yu, Shippen, Peggy (2004) naročito istiću važnost uključenosti obitelji u zbivanja u školi te partnerstvo između učitelja i roditelja za postignuće, prikladno ponašanje i zadovoljstvo učenika. Cilj ovog istraživanja je utvrditi kakvi su stavovi i procjene ponašanja djeteta s teškoćama učenja od strane okoline i koliko su ti stavovi okoline sukladni s djetetovom slikom o sebi i samoprocjenom, u uvjetima i stanju inkluzije u Hrvatskoj. Primijenjen je Bihevior rating profile (Brown, Hamill, 1990 adaptacija Žic, 2000.) i semantički diferencijal (Osgood, prema Bujas, 1967.) na uzorku djece s teškoćama učenja i tipične djece te njihovih roditelja i učitelja. Rezultati pokazuju da djeca s teškoćama učenja procjenjuju svoje odnose s vršnjacima negativnije nego tipična djeca, roditelji procjenjuju ponašanje svog djeteta s teškćama učenja nepovoljnije od roditelja tipične djece, a učitelji, imaju povoljniji stav prema tipičnoj djeci i vide njihovo ponašanje pozitivnije. Čini se da je teškoća učenja koju dijete ima još uvjek prepreka roditeljima, učiteljima i vršnjacima u jednakom prihvaćanju te je stoga potrebno i dalje djelovati na okolinu u tom smjeru .

Edukacijsko uključivanje djece s posebnim obrazovnim potrebama u redovni sustav odgoja i obrazovanja predstavlja važan indikator kvalitete života ove skupine djece. Uključivanjem u škole zajedno s ostalim vršnjacima pridonosi njihovom normalnom psihosocijalnom razvoju te se sprječava institucionalizacija. Djeca ostaju u lokalnoj sredini te im se pružaju mogućnosti za ostvarivanje vlastitih potencijala odrastanjem u obitelji i druženjem s vršnjacima iz susjedstva. Svjetska iskustva ukazuju na važnost uspostavljanja sustavne stručne podrške edukacijskom uključivanju djece s posebnim obrazovnim potrebama. U radu je prikazan jedan prilagođeni oblik podrške temeljen na praksi engleskog školstva. Evaluacija programa podrške provedena je putem kvalitativne i kvantitativne analize podataka opservacije ponašanja učenika s ADHD poremećajem. Program podrške je obuhvaćao aktivnosti mobilnog stručnog tima i direktni rad asistenta u nastavi s učenikom. Rezultati ukazuju na pozitivne promjene u smislu povećanja učestalosti poželjnih te smanjenja učestalosti nepoželjnih oblika ponašanja. Detaljna kvalitativna analiza nalazi jasnu poveznicu između provođenja modela edukacijskog uključivanja putem mobilnog stručnog tima i asistenta u nastavi i pozitivnih promjena u ponašanju učenika

An overview of fundamental documents of the Republic of Croatia on equal rights to education for persons with disabilities. In order to find an effective model of supporting inclusion of children with disabilities, the Croatian Association for Professional Aid to Children with Special Needs IDEM has been continually and systematically developing a complete model of support aimed at children with educational disabilities.

Edukacijsko uključivanje djece s posebnim obrazovnim potrebama u redovni sustav odgoja i obrazovanja predstavlja važan indikator kvalitete života ove skupine djece. Uključivanjem u škole zajedno s ostalim vršnjacima pridonosi njihovom normalnom psihosocijalnom razvoju te se sprječava institucionalizacija. Djeca ostaju u lokalnoj sredini te im se pružaju mogućnosti za ostvarivanje vlastitih potencijala odrastanjem u obitelji i druženjem s vršnjacima iz susjedstva. Svjetska iskustva ukazuju na važnost uspostavljanja sustavne stručne podrške edukacijskom uključivanju djece s posebnim obrazovnim potrebama. U radu je prikazan jedan prilagođeni oblik podrške temeljen na praksi engleskog školstva. Evaluacija programa podrške provedena je putem kvalitativne i kvantitativne analize podataka opservacije ponašanja učenika s ADHD poremećajem. Program podrške je obuhvaćao aktivnosti mobilnog stručnog tima i direktni rad asistenta u nastavi s učenikom. Rezultati ukazuju na pozitivne promjene u smislu povećanja učestalosti poželjnih te smanjenja učestalosti nepoželjnih oblika ponašanja. Detaljna kvalitativna analiza nalazi jasnu poveznicu između provođenja modela edukacijskog uključivanja putem mobilnog stručnog tima i asistenta u nastavi i pozitivnih promjena u ponašanju učenika.

U svrhu razovja socijalne inkluzije značajan je ravoj inkluzivnog obrazovanja "škole za sve". Model podrške edukacijskom uključivanju je mobilni stručni tim i asistent u nastavi. Tim stručnjaka supervizor je i edukator učitelja i stručnih suradnika u redovnim školama. Asistent u nastavi podrška je učeniku s posebnim potrebama i učitelju u razrednoj nastavi. Asitent je u radu superviziran i educiran od strane mobilnog stručnog tima o svim potrebnim znanjaima i vještinama za rad s djecom s posebnim potrebama.

Paper investigates children with special needs in the context of family, school and peers interactions.

Sa stanovišta ljudskih prava osoba s invaliditetom i društvene uvjetovanosti invaliditeta, invaliditet je ograničenje u prilikama i pristupačnosti za sudjelovanje.U skladu sa suvremenim promjenama prema invaliditetu sad je predmet istraživanja u području invaliditeta okrenut sa osobe s invaliditetom na društvo, promjenu uže i šire okoline.Sve je izrazitija kritika znanstvenih istraživanja koja ne pridonose podizanju kvalitete njihova života. Promjene u gledanju na invaliditet odrazile su se i na specijalnu edukaciju koja se zadnjih 30 godina usmjerila na djecu s posebnim potrebama i organizaciju rada u redovitim uvjetima odgoja i obrazovanja. Razvoj znanosti i potrebe struke doveli su u Hrvatskoj ddo razvoja triju profila edukacijsko-rehabilitacijskih stručnjaka:rehabilitatora, logopeda i socijalnog pedagoga.Odgovornost je edukacijsko - rehabilitacijskih stručnjaka za jasno profiliranje identiteta struke u nastalim društvenim promjenama, kako bi mogli odgovoriti na potrebe društva u cjelini i osobe s invaliditetom.

In Croatia, inclusion of children with special needs is a slow process despite the national plans and strategies. Therefore, long term project "Children with special needs within the interactive system Family-School-Peers " aims to determine how does micro system of children with special needs affect their social inclusion. Some results show that parents of children with learning difficulties have lower perceived parenting competence, lower social status and adverse attitudes towards children with LD(Igrić, Cvitković, 2007). The aim of this study is to investigate the relationship between attitudes toward the child and perception of his behavior and child’s self-perception. The sample includes 80 parents of children with learning difficulties and 200 parents of "typical" children. The measuring instruments used were: Parents Questionnaire UR-1 (Mavrin-Cavor, 1982) ; Behavior Rating Profile BRP-2 (Brown and Hammill, 1990) ; Self-perception Profile for children(Harter, 1985). The results contribute to understanding the role of parents as one of the micro system of children with special needs and are to be used in intervention program important for social inclusion of this vulnerable group.

Za proces socijalne inkluzije osoba s invaliditeom i djece s posebnim potrebama važna je uloga stručnjaka rehabilitatora. Identitet stručnjaka rehabilitatora iznimno je značajan. Znanja koja ovaj stručnjak stječe imaju za svrhu ostvarivanje uspješne integracije i inkluzije osoba s invaliditetom u društvu i djece s posebnim potrebma u redovnom školskom sustavu.

Na ovom stručnom kongresu predstavljen je stručnjacima edukacijske rehabilitacije model podrške integraciji i inkluziji djece s posebnim potrebama u redovni obrazovni sustav.Kroz uvijete ostvarivanja edukacijske inkluzije ostvaruje se i socijalna inkluzija djece s posebnim potrebama.

Studies show test anxiety as a main disturbance on all academic levels all the way from elementary school to university (Sarason, 1984, after Birrenbaum, Nasser, 1994.). Children with special needs are more anxious then their peers. It was found that parents of children with special needs were more anxious then parents of typical children so they might be role models in developing those anxious dimensions in their children. Based on those findings, the aim of this study was established. The aim was to examine correlation between competence for parental role and test anxiety in children with special needs. The study was conducted using a sample of parents of children with special needs who attended the 6th grade in regular school (n=81) and parents of typical children (n=231) also 6th graders. Personal traits were examined using The Battery for Perceived Competence for Parent Role (Bezinović, 1988 ; Gustović-Ercegovac, 1992).

Research on parents' attitudes towards children with special needs, its determinants and transformations, gain a new dimension by approaching disability from the point of view of human rights and social justice. Many research findings showed that parents of children with intellectual disability and learning difficulties have an unfavourable attitude compared to parents of children without disabilities (Mavrin-Cavor, 1985 ; Mercer, 1986 ; Winzer, 1990, Wagner Jakab i dr. 2005). In order to develop effective measures to change the social environment, including family influence, in this study we wanted to investigate the structure of attitudes of parents with children with learning difficulties and compare them to attitudes of parents with &laquo ; typical&raquo ; children. We used an adapted Questinnaire for parents (Kovačević, teodorović, Levandovski, 1982)on a sample of 80 parents of children with learning difficulties and 228 parents of their peers, who attend 6th grade of primary school. The findings show that the structure of attitudes of parents with children with learning difficulties are characterized by marked emotional component, in all 5 attitude factors and an attitude about decisive importance of social support for their child's success, which was confirmed by discriminant analysis of results. Parents' awareness of the important role of social support is a good starting point for their parent role of an advocate for rights of their children in a process of educational inclusion.

Radionica razmatra aspekte podrške edukacijskom uključivanju u kontekstu rada mobilnog stručnog tima i asistenta u nastavi.

Izlaganje se odnosi na komparativni prikaz prava na obrazovanje djece s posebnim potrebama u Nacionalnoj strategiji jedinstvene politike za osobe s invaliditetom od 2002. do 2006. Godine, Nacionalnom planu aktivnosti za prava i interese djece od 2006. do 2012. godine i u Hrvatskom nacionalnom obrazovnom standardu u relaciji s međunarodnim dokumentima. Posebna će se pažnja usmjeriti na dinamiku realizacije prava na obrazovanje djece s posebnim potrebama iz perspektive edukacijske inkluzije.

U skaldu s suvremenim pristupom invaliditetu/teškoćama u razvoju i međunarodnim dokumentima koji, s jedne strane, reguliraju prava osoba s invaliditetom, a s druge strane prava djece, pristupilo se promjenama u odgoju i obrazovanju u Hrvatskoj. Hrvatski nacionalni obrazovni standard (HNOS) predstavlja takav dokument, koji uspostavlja standarde i za osiguranje prava djece s posebnim obrazovnim potrebama u osnovnom školovanju. Utvrđuju se pretpostavke za njihovo uključivanje i daju posebne upute za rad učiteljima te je izražen suvremeni pristup, kako u definiranju populacije i u terminologiji, tako i u zahtjevima za prilagođavanje školske sredine djetetu s posebnim obrazovnim potrebama. Ovim se radom želi dati kratki osvrt na ulogu HNOS-a u ostvarenju prava djece s posebnim obrazovnim potrebama.

U radu se govori o zakonskoj regulativi vezanoj uz osobe s intelektualnim teškoćama koja se u praksi još uvijek ne provodi u potpunosti. Razmatra se , nadalje, obrazovanje i zapošljava nje osoba s intelektualnim teškoćama, kao i stavovi roditelja, učitelja i javnosti prema navedenim osobama.

The aim of this research was to compare the interpersonal relationships of children with special needs and their typical peers.The results showed that teachers and peers assesed the behavior of children with special needs and typical children significantly different. There were no significant differences in self-assesments between two groups of children. Special importance was put on interventions directed to the environment.

The purpose of this study was to compare levels of somatic anxiety and worry as aspects of generalized anxiety in children with special needs and their classmates and to determine the relationship between anxiety levels in children with special needs nad parent's attitudes toward them. The results were discussed.

This study investigated some features and differences between parents of students with special needs and typical children. Sample consisted of parents of children with special needs integrated in regular schools (n = 81) and parents of their typical peers (n = 231). Study was focused on parents' attitudes toward their children, estimations of their children behaviors at home, personal traits (competence, external locus of control, self-respect and anxiety) and social and economic status. Results suggested differences in attitudes, social background and some of personal traits between two groups of parents. It was found that personal traits could be predictor of parents' attitudes and estimations of children. Results suggest the need for further investigations. Practical implications are considered.

Aim was to explore factors relevant to increasing the level of inclusion of children with special needs in regular primary schools. Although children with special needs in Croatia have had a legal right to minstream education for over 20 years, the subjective prerequisites for their successful integration are not fulfilled. The investigation examined the properties of different elements of the micro-system around a child with special needs, family-school-peersw, the interaction of hese elements and the factors influencing the total network. It was conducted on a sample of students with intellectual disabilities attending 6th form of regulr primary school (n=120)and their peers (n=300) parents (n=420) and teachers (n=200). Attitudes toward a child with special needs within the mycro-system of family, school and peers are highly congruent. Good understanding each of three micro-systems and their interconnection is important for the creation of the optimal intervention programs aimed at healthy psychosocial development of children with special needs.

Edukacijsko-reehabilitacijska znanost (raniji naziv defektologija)relativno je mlada ali po svom opsegu bogata djelatnost. Trenutno u sustavu znanstvenih područja i polja ne zauzima ono mjesto koje joj stvarno pripada. Cilj ovog rada je prikazati njezin položaj na kontinuumu znanstvenosti, kao i ostale kriterije (programi, kadrovi, iskustvo, časopisi, publikacije, znanstveni skupovi, oprema) koji je određuju kao znanost.

U ovom radu je prikazan projekt čiji je cilj informiranje i edukacija obitelji djece s posebnim potrebama, informiranje šire zajednice u Hrvatskoj o potrebama i značajkama djece s posebnim potrebama, edukacija stručnjaka i promocija priručnika.

Being a parent of a child with learning disabilities in Croatia is a great challange. Results of research and practical work show the need for systematic and continuous support to parents in order to strenghten them for advocating the rights of their children. Only eduation of professionals andmaking the public sensitive to this topic will promote changes toward increased quality of life of families of people with learning disabilities in Croatia.

U ovom radu prikazan je model podrške edukacijskoj integraciji u Hrvatskoj. Model uključuje aktivnosti koje se bave djecom i mladim s posebnim potrebama, rad s roditeljima, rad s braćom i sestrama i suradnja sa školama.

Teorijski modeli mogu utjecati na uključivanje ljudi s teškoćama u društvo, ovisno o stanovištu koje zazuzimaju. Medicinski i statistički modeli suprotstavljaju normalno i patološko stvarajući tako osnovu za "hendikepizam", segregaciju i predrasude. Suprotno tome, socijalni modeli pretpostavljaju da je poteškoća rezultat interakcije osobe i njegove/njezine društvene okoline, sugerirajući da je okolina odgovorna za poziciju koju ima osoba s teškoćom. Tako invaliditet razmatran kao "posljedica teškoća u funkcioniranju osobe" postaje "smanjivanje odnosno gubitak mogućnosti za sudjelovanjem u životu". Prihvaćanjem tog stajališta premješta se odgovornost s pojedinca na društvo. Društvo bi, u tom slučaju, trebalo biti bez prepreka i osobe s teškoćama bi trebale aktivno zastupati svoja prava. Razmatran je utjecaj društvenog konteksta na poziciju "različitih" u školskoj reformi, edukacijska politika i spremnost zajednice i profesionalaca za promjenom s obzirom na edukacijsko uključivanje djece s posebnim potrebama u Engleskoj, SAD-u i Hrvatskoj. Analizirajući učinke znanstvenih istraživanja i profesionalnog rada u području posebnih potreba, uočeno je da postoji hitna potreba za novim pravcem u istraživanju, s osobom s posebnim potrebama kao subjektom. Tako će biti analiziran društveni kontekst te mogućnosti za promjenu, a rezultati će doprinijeti poboljšanju kvalitete života osoba s posebnim potrebama.

U Hrvatskoj se već više od 20 godina provodi uključivanje djece s posebnim potrebama u redovan sustav odgoja i obrazovanja. Većina djece nema prilike realizirati ovo pravo jer su u društvu još uvijek prisutne predrasude koje dovode do diskriminacije i isključivanja djece s posebnim potrebama iz vlastite sredine. Promjene konteksta realizirati će se kroz promjene na individualnoj i organizacijskoj razini u mikro i makro sustavima a moraju uključiti i zdravstvo, edukaciju i socijalnu skrb.

This paper was presented at the topic session about the Mental Health Care in Mediteranian countries. The role of parents' organization in Croatia was emphasized as very important as well as cooperation with other countries in imporving quality of life of people with intellectual disabilities.

Educational integration is legalized in Croatia in 1980. Faculty of Special Education and Rehabilitation, University of Zagreb, researched through several scientific projects premises and effects of educational integration. Results of these studies showed that conditions in schools are still not in favour of educational integration. As an answer to this, professors and assistants from the Faculty of Special Education and Rehabilitation in Zagreb initiated, in 1994, the founding of an NGO named the Croatian Association for Professional help to children with special needs "IDEM". This paper will present a model of educational integration based on the results research and applied by the NGO "IDEM".

Proces edukacijske integracije učenika usporenog kognitivnog razvoja provodi se u Hrvatskoj više od dva desetljeća. Rezultati znanstvenih istraživanja kao i analiza stanja u praksi ukazuje na prisustvo ali i načine prevladavanja brojnih teškoća koje usporavaju njezino uspješnije provođenje. Jedna od značajnih pretpostavki integracije je stručno usavršavanje učitelja za rad s učenicima s posebnim potrebama.U skladu s tim može se ustvrditi da je dodiplomski studij učitelja za takav rad neophodan. S ciljem prevladavanja teškoća koje su svakodnevno prisutne u razredima u kojima su uključeni učenici usporenog kognitivnog razvoja, kreirana je, primjenjena i praćena učinkovitost dodatnog programa za stručno usavršavanje učitelja pod nazivom "Edukacija učitelja za integraciju učenika s posebnim potrebama". Rezultati ovog istraživanja dobivenpitanih učitelja pokazuju kako odluka učitelja o potrebi dodatnog stručnog usavršavanja značajno ovisi i o stavu učitelja prema poučavanju.

parents of children with mental retardation in transition countries have difficulties liberating themselves from negative emotions(guilt, shame)for their child what is probably the reason for not taking a partner's role in the child's rehabilitation.The aim of MATRA project is to increase the parents awareness of their exceptional position and to strenghten parents organizations through development of comminication skills, conflict management etc. The knowledge acquiered by the experiences of Dutch parents is being offered to the parents in Croatia.

Interaction with peers is important for the development of children, but children with special needs may feel rejected by their peers. The present study examines self-assessment of relationships with peers by children with intellectual disability (ID ; n=20) and children from the general population (n=20). All participants attended a regular primary school and were aged between 7 and 10.5 years ; both sexes were represented in samples. The Behavior Rating Profile was applied. The results of children with ID on the “Student Rating Scale: Peers” did not show statistically significant differences from the results of general population children, with both groups responding similarly to the self-perception scale. However, the sociometric results obtained from their peers clearly show that children with ID are not accepted by their classmates. Peers frequently and more often refuse to study, sit together in class or socialise after classes with children with ID than is the case with children without ID. Despite the high frequency of rejection, it is concluded that children with ID of younger primary-school age have average confidence in their own abilities and in the success of their relations with their peers. Further education among children who reject them could have a negative impact on their self-esteem.