Inkluzivno obrazovanje i pomoćnici u nastavi

Realizacija prava na obrazovanje učenika s posebnim potrebama velik je izazov obrazovnim politikama, kako u svijetu tako i u Hrvatskoj. Zato se unatrag dvadesetak godina razvijaju posebni sustavi potpore za podizanje razine pristupačnosti škola. Jedan od učinkovitih oblika podrške inkluzivnom obrazovanju pomoćnici su u nastavi, čiji broj u Hrvatskoj progresivno raste tijekom posljednjih 10 godina. Prije negoli se zakonski regulira to zanimanje, neophodno je saznati kako se u praksi provodi taj oblik podrške i koja je njegova uloga u inkluzivnom obrazovanju. Svrha je ovoga rada, koji je dio zajedničkog projekta Centra inkluzivne potpore IDEM i Učilišta IDEM naslovljenog „Uloga pomoćnika u nastavi iz perspektive nastavnika i pomoćnika u nastavi“, dobiti potpuniji uvid u kompetencije pomoćnika u nastavi i suradnju s učiteljima, njihovim neposrednim suradnicima u odgoju i obrazovanju. Istraživačka pitanja su se odnosila na usporedbu perspektiva učitelja i pomoćnika u nastavi u odnosu na kompetencije pomoćnika i njihovu međusobnu suradnju. U tu je svrhu provedeno kvalitativno istraživanje primjenom osam fokus grupnih intervjua sa 69 sudionika, i to 40 učitelja i 29 pomoćnika u nastavi. Empirijsku građu za kvalitativnu analizu činio je transkribirani materijal fokus grupnih intervjua zajedno s podacima iz općih upitnika i školske dokumentacije, te je primijenjena analiza s unaprijed definiranim okvirima ili temama (Ritchie & Spencer, 1994). Usporedbom perspektiva dvaju skupina sudionika o kompetencijama pomoćnika i suradnji između pomoćnika i učitelja pokazalo se da se one djelomično podudaraju. To ukazuje na to da još uvijek postoje neke nejasnoće u odnosu na ovo zanimanje, kao i na suradnju pri inkluzivnom poučavanju, o čemu će se morati voditi računa prilikom utvrđivanja standarda zanimanja.