Djeca s teškoćama učenja u interaktivnom sustavu obitelj-škola-vršnjaci

Unatoč zakonskom pravu na edukacisku integraciju od 1981. prava djece s teškočama učenja u Hrvatskoj još uvijek nisu izjednačena s pravima "tipične djece". Dosadašnja istraživanja pokazuju da okolina također nije u dovoljnoj mjeri prihvaćajuća (Žic, Igrić, 2001). Darch, Craig, Miao, Yu, Shippen, Peggy (2004) naročito istiću važnost uključenosti obitelji u zbivanja u školi te partnerstvo između učitelja i roditelja za postignuće, prikladno ponašanje i zadovoljstvo učenika. Cilj ovog istraživanja je utvrditi kakvi su stavovi i procjene ponašanja djeteta s teškoćama učenja od strane okoline i koliko su ti stavovi okoline sukladni s djetetovom slikom o sebi i samoprocjenom, u uvjetima i stanju inkluzije u Hrvatskoj. Primijenjen je Bihevior rating profile (Brown, Hamill, 1990 adaptacija Žic, 2000.) i semantički diferencijal (Osgood, prema Bujas, 1967.) na uzorku djece s teškoćama učenja i tipične djece te njihovih roditelja i učitelja. Rezultati pokazuju da djeca s teškoćama učenja procjenjuju svoje odnose s vršnjacima negativnije nego tipična djeca, roditelji procjenjuju ponašanje svog djeteta s teškćama učenja nepovoljnije od roditelja tipične djece, a učitelji, imaju povoljniji stav prema tipičnoj djeci i vide njihovo ponašanje pozitivnije. Čini se da je teškoća učenja koju dijete ima još uvjek prepreka roditeljima, učiteljima i vršnjacima u jednakom prihvaćanju te je stoga potrebno i dalje djelovati na okolinu u tom smjeru .