Search

Autor u članku kritički promišlja o značenju vjere za svakodnevni život vjernika.

Rad pruža sažetu raspravu o povijesnom izvorištu razlikovanja svetog i svjetovnog, sakralnog i profanog, odnosno vječnog i vremenitog u kršćanskog tradiciji te demonstrira različite podvrste sekularizam. Uz to, propitkuje ulogu i smisao klasično shvaćenog (radikalnog) sekularizma u današnjem postreligijskom zapadnom društvu.

Ovaj diplomski rad promatra pastoral mladih s aspekta krize u kojoj se danas nalaze mladi. Da bi odgovorili na izazove s kojima se suočavamo u radu s mladima osim analize stanja na području pastorala mladih upoznat ćemo se s odgovorima koje Crkva predlaže. U tom smislu rad je podijeljen u tri dijela. Prvo poglavlje analizira postojeće stanje mladih u društvu i Crkvi, ukazuje na neke vidove i dinamike mladenačke duhovnosti. U drugom poglavlju naglasak je stavljen na crkveno učiteljstvo i nauk u odnosu na mlade i pastoral mladih. Osobito se to odnosi na učiteljstvo sadašnjeg pape Franje, ali i pape Benedikta XVI te Ivana Pavla II. Treće poglavlje se fokusira na specifičnost salezijanske karizme rada s mladima.

U radu autor promišlja o Božjoj strpljivosti u odnosu prema nama i o našoj strpljivosti u odnosu prema Bogu.

Diese Diplomarbeit beschäftigt sich mit dem Thema Gerechtigkeit im Werk Savonarola von Nikolaus Lenau. Geleitet vom Glauben und christlichen Moralprinzipien versucht der Protagonist Girolamo Savonarola, das Unglück und das sündige Leben des Herrschers Lorenzo de' Medici und des Papstes und seiner Anhänger im 15. Jahrhundert aufzudecken. Wegen seines Kampfes für Gerechtigkeit wurde Girolamo zum Tode verurteilt und auf dem Scheiterhaufen verbrannt. Ziel dieser Arbeit ist es festzustellen, dass die Mächtigen und die Priester nicht immer das sind, was sie vorgeben, sondern entgegen der Lehre Gottes leben, und Nikolaus Lenau damit gezeigt hat, dass nicht alles in den kirchlichen Reihen dem christlichen Leben entspricht Lehren, die er benutzt, um ihr sündiges Leben aufzudecken und zu kritisieren. Ovaj diplomski rad bavi se temom pravde u djelu Savonarola Nikolausa Lenaua. Vođen vjerom i kršćanskim moralnim načelima, glavni lik Girolamo Savonarola nastoji razotkriti nedaće i grešan život vladara Lorenza de' Medicija te pape i njegovih sljedbenika u 15. stoljeću. Zbog svoje borbe za pravdu Girolamo je osuđen na smrt i spaljen na lomači. Svrha ovog diplomskog rada je utvrditi da moćnici i svećenici nisu uvijek onakvi kakvima se predstavljaju, već žive suprotno Božjem nauku, a Nikolaus Lenau je time pokazao da u crkvenim redovima ne odgovara sve životu sukladno kršćanskom naukovanju, što on iskorištava kako bi razotkrio i kritizirao njihove grešne živote. This thesis deals with the theme of justice in Nikolaus Lenau's work Savonarola. Guided by faith and Christian moral principles, the main character Girolamo Savonarola seeks to expose the adversity and sinful life of the ruler Lorenzo de' Medici and the pope and his followers in the 15th century. Because of his fight for justice, Girolamo was sentenced to death and burned at the stake. The purpose of this thesis is to establish that the powerful and the priests are not always what they present themselves to be, but live contrary to God's teachings, and Nikolaus Lenau thereby showed that not everything in the church ranks corresponds to life in accordance with Christian teachings, which he uses to expose and criticize their sinful lives.

Pregledom dosadašnjih istraživanja koja su se bavila proučavanjem moralnog identiteta uočava se određena ograničenost metodoloških pristupa i to posebice kada je riječ o eksplicitnim mjernim metodama koje su dominantno bile usmjerene na ispitivanje samopercepcije vlastitih moralnih vrijednosti. U sklopu šireg istraživačkog projekta konstruiran je novi Upitnik moralnog identiteta koji, u odnosu na postojeće mjere, predstavlja konceptualno drugačiji pristup mjerenju moralnog identiteta. U skladu s navedenim, cilj ovog istraživanja bio je napraviti preliminarnu validaciju novokonstruiranog Upitnika moralnog identiteta, što je uključivalo ispitivanje njegovih metrijskih karakteristika kao i provjeru nekih aspekata konvergentne i konkurentne valjanosti. U istraživanju je sudjelovalo 520 sudionika pretežno studentske populacije (388 žena i 132 muškaraca) koji su ispunili Upitnik moralnog identiteta, Upitnik usporedbe moralnih vrijednosti u parovima te Upitnik sociodemografskih podataka. Obradom rezultata na Upitniku moralnog identiteta izračunata su dva osnovna parametra koji se odnose na snagu procjene (internalizacija moralnih vrijednosti) i broj odabira vrijednosti (konzistentnost u odabiranju moralnih vrijednosti). Rezultati su pokazali kako su mjere snaga procjene i broj odabira dva relativno nezavisna parametra moralnog identiteta s obzirom da se nisu pokazali značajno povezanima na većini moralnih vrijednosti. Mjera snage procjene i broja odabira pokazala se nisko pozitivno i negativno povezana unutar pojedinih konteksta različite težine na većini, odnosno svim moralnim vrijednostima što upućuje na prisutnost snažnog kontekstualnog efekta moralnih dilema. Slično, na izraziti kontekstualni efekt moralnih dilema upućuju utvrđene značajne pozitivne i negativne povezanosti između mjera snage procjene i broja odabira na pojedinim razinama konteksta i to na svim moralnim vrijednostima. Nadalje, utvrđene su značajne pozitivne povezanosti između mjere broja odabira na Upitniku moralnog identiteta i Upitniku usporedbe vrijednosti u parovima na gotovo svim moralnim vrijednostima što ukazuje na zadovoljavajuću konvergentnu valjanost navedenog parametra. Mjera snage procjene nije pokazala zadovoljavajuću konvergentnu valjanost s obzirom da se pokazala neznačajno povezana s mjerom broja odabira na Upitniku usporedbe vrijednosti u parovima na većini moralnih vrijednosti. Naposlijetku, parametri moralnog identiteta nisu pokazali zadovoljavajuću konkurentnu valjanost u odnosu na volonterski status sudionika s obzirom da su sudionici bez volonterskog iskustva postigli značajno više rezultate na mjeri snage procjene za vrijednost odanosti te na mjeri broja odabira za vrijednost odanosti i slobode u odnosu na sudionike koji su dosad volontirali. Konkurentna valjanost u odnosu na vjerski status sudionika donekle je zadovoljena s obzirom da su vjernici na mjeri snage procjene i/ili broja odabira postigli više rezultate na vrijednostima odanosti, slobode, poštovanja i odgovornosti u odnosu na sudionike koji se nisu izjasnili vjernicima, dok se suprotan smjer rezultata utvrdio za vrijednosti dobronamjernosti i istine. Slično, sudionici koji prakticiraju vjeru postigli su značajno više rezultate u odnosu na sudionike koji nisu vjernici na mjeri snage procjene za vrijednosti odanosti, slobode i poštovanja te na mjeri broja odabira za vrijednost odanosti i odgovornosti. Konačno, sudionici koji se nisu izjasnili vjernicima postigli su značajno više rezultate u odnosu na sudionike koji prakticiraju vjeru na mjeri snage procjene za vrijednost istine te na mjeri broja odabira za vrijednosti dobronamjernosti i poštovanja. An overview of previous research in domain of moral identity shows a certain limitation of methodological approaches, especially when it comes to explicit measurement methods that were dominantly focused on examining the self-perception of one's own moral values. As part of a broader research project a new Moral Identity Questionnaire was constructed, which, compared to existing measures, represents a conceptually different approach to measuring moral identity. In accordance with the above, the goal of this research was to make a preliminary validation of the newly constructed Moral Identity Questionnaire, which included examining its metric characteristics as well as checking some aspects of convergent and competitive validity. 520 participants of the mostly student population (388 women and 132 men) took part in the research and filled out the Moral Identity Questionnaire, the Paired Moral Values Comparison Questionnaire and the Sociodemographic Data Questionnaire. By processing the results of the Moral Identity Questionnaire, two basic parameters related to the strenght of assessment (internalization of moral values) and the number of value choices (consistency in selecting moral values) were calculated. The results showed that the measures of the strength of assessment and the number of choices are two relatively independent parameters of moral identity, considering the established insignificant connections between the mentioned measures on the majority of moral values. The measure of assessment strength and number of choices was shown to be low, positively and negatively related within certain contexts of varying weight on most, that is, all moral values, which points to the presence of a strong contextual effect of moral dilemmas. Similarly, the strong contextual effect of moral dilemmas is indicated by the established significant positive and negative correlations between the measures of assessment strength and the number of choice at several levels of context and for all moral values. Furthermore, significant positive correlations were found between the measure of the number of choices on the Moral Identity Questionnaire and the Paired Values Comparison Questionnaire on almost all moral values, which indicates satisfactory convergent validity of the specified parameter. The measure of assessment strength did not demonstrate satisfactory convergent validity, given that it was found to be insignificantly related to the measure of the number of choices on the Paired Values Comparison Questionnaire on most moral values. Finally, the parameters of moral identity did not show satisfactory concurrent validity in relation to the volunteer status of the participants, considering that participants without volunteer experience achieved significantly higher results on the measure of the strength of assessment for the value of loyalty and on the measure of the number of choices for the value of loyalty and freedom compared to participants who have volunteered so far. Concurrent validity in relation to the religious status of the participants is satisfied to some extent, given that believers achieved higher results on the measure of the strength of assessment and/or the number of choices on the values of loyalty, freedom, respect and responsibility compared to participants who did not declare themselves believers, while found the opposite direction of results for the values of benevolence and truth. Similarly, religiously practicing participants scored significantly higher than nonreligious participants on a measure of assessment strength for the values of loyalty, freedom, and respect, and on a measure of the number of choices for the value of loyalty and responsibility. Finally, participants who did not declare themselves religious achieved significantly higher results compared to participants who practice religion on the measure of the strength of assessment for the value of truth and on the measure of the number of choices for the values of benevolence and respect.

Unutar Belišća se uz razvoj samoga grada također, razvijao i turizam. Tijekom svih ovih godina prisutni su kulturni, vjerski, sportski i gastro turizam čiji se sadržaji mogu pronaći unutar programa raznih manifestacija koje se organiziraju tijekom cijele godine. Kulturni je turizam temeljen na obitelji Rosenberg koje se smatra početkom belišćanskog kulturnog života, kojeg je nastavio razvijati Sigmund Romberg skupa s ostalim izvođačima unutar glumačke i glazbene sfere. Sportovi u Belišću počeli su se pojavljivati početkom 20. stoljeća, među kojima su nogomet, košarka i kajakaštvo kao poznatiji sportovi u ovome gradu, a od svih lokalnih sportaša najveći je utjecaj ostavio kajakaš Matija Ljubek kroz njegova postignuća na raznim natjecanjima, između ostalog i na Olimpijskim igrama. Vjerski je turizam temeljen na povijesti izgradnje lokalne crkve. Unatoč mnogim preprekama ona je danas razvijena pod nazivom župa sv. Josipa Radnika. Belišćanska crkva, uz Svetište svete Ane, glavna je atrakcija koju nudi belišćanski vjerski turizam. Kao zadnju granu turizma važno je spomenuti gastro turizam koji nudi okuse lokalne kuhinje kroz mnoge manifestacije u Belišću. Ove četiri grane turizma su temelji sveukupnog turizma u Belišću, te svaka grana je na svoj način važna za razvoj ovoga grada. Istraživanjem mišljenja ljudi o stanju turizma dolazi se do zaključka da se ispitanicima sviđa trenutni sadržaj, ali može se poboljšati kroz bolje oglašavanje i dodavanje novog i zabavnog sadržaja. Within Belišće tourism was being developed along with the city's development. During all these years cultural, religious, sports, and gastro - tourism are present, the contents of which can be found inside of programs of various events that are organized throughout the year. Cultural tourism is based on the Rosenberg family, who are considered to be the beginning of Belišće's cultural life and it was further developed by Sigmund Romberg, along with other performers inside the acting and musical sphere. Sports in Belišće began to appear at the start of the 20th century, among which football, basketball and kayaking were more famous sports in this city, and from all the local athletes, kayaker Matija Ljubek left the biggest impact through his accomplishments in various competitions, including the Olympic Games. Religious tourism is based on the history regarding the building of the local church. Despite many obstacles, nowadays the church is developed by the name Parish of st. Josip Radnik. Belišće's church, along with the sanctuary of st. Ana, is the main attraction that's being offered by the religious tourism of Belišće. As the last branch of tourism, it's important to mention the gastro – tourism which is offering the tastes of the local kitchen through many events in Belišće. These four tourism branches are the foundation of collective tourism in Belišće, and each branch is important for the development of this city in its own way. By researching the opinions of people regarding the state of tourism, a conclusion is reached that the subjects like the current content, but it can be improved through better advertisement and adding new and fun content.

Iako su povijesni primjeri cenzure iz vjerskih razloga nedvojbeno razni i specifični, same motive i pristupe cenzuriranju knjiga ipak se može poprilično točno locirati unutar konteksta religija u pitanju. Povijest je prepuna takvih primjera, stoga je gotovo nemoguće osvrnuti se na svaki od njih u detalje, ali svejedno je moguće uputiti na načelne tendencije određene religijske zajednice, stavljanjem naglaska na reprezentativne slučaje zabrane i cenzure knjiga. Ovaj rad istražuje upravo te primjere u kojima se ističu vjerske težnje prilikom zabranjivanja tekstova, dok je fokus izričito stavljen na razloge cenzuriranja građe, a ne na povijesni pregled i plošno navođenje samih primjera. Pokriveno je razdoblje antike i način na koji je kršćanstvo postupno preuzelo ulogu cenzora prilikom kristijanizacije Europe; razvoj katoličke dogme glede prohibicije tekstova te utjecaj pomaka u tehnologiji na zabranu tiskane građe. Paralelno s time, obrađeni su primjeri iz drugih vjerskih tradicija, kao što su islam i židovstvo te su razmotreni pristupi zabrani knjiga unutar njihovih vjerskih nadležnosti. Naposljetku, istraženi su primjeri iz suvremenog doba, to jest nastavak sličnih vjerskih težnji za iskorjenjivanjem nepoćudne literature, što može poslužiti kao podsjetnik da ovi primjeri nisu samo izgredi barbarizma iz daleke povijesti, već fenomen koji je i dandanas sasvim postojan.

Suvremeno novinarsko izvještavanje sve više mijenja društvene poglede na sva područja ljudskih djelatnosti, pa tako i na kršćanstvo. Povijesno gledano, Katolička je Crkva svoje sadržaje ponajprije objavljivala u obliku tiskovina, a razvojem masovnih medija sve više prepoznaje njihovu ulogu i neupitnu važnost u vlastitoj promociji i predstavljanju masovnoj publici. Ipak, kršćanske su organizacije oduvijek imale averziju prema bilo kakvu obliku sudjelovanja u medijima, iako danas osnivaju i vlastite medijske kuće kako bi na što kvalitetnije načine došle do šire javnosti. Za Katoličku Crkvu u suvremenom smislu nužno je da se medijski eksponira kako bi zadržala kontakt s publikom, iako tu činjenicu novinari nerijetko iskorištavaju. U skladu s time, kršćanski su sadržaji u okviru masovnih medija često senzacionalističkog, pristranog i polutabloidnog karaktera, pri čemu su takve informacije neprovjerene i nedovoljno istražene. S obzirom na sve navedeno, novinari time krše etička načela novinarskog izvještavanja koja se temelje na vjerodostojnosti, objektivnosti i istinitosti, što se posebno odnosi na izvještavanje o kršćanstvu koje već samo po sebi propagira moralne vrijednosti. Nastavno na to, potrebno je da Katolička Crkva i mediji prepoznaju istinske potrebe jedni drugih te ih uvaže tako da, između ostaloga, idu u korist i njima i javnosti. U okviru je rada tako provedeno istraživanje članaka kršćanske tematike dvaju gotovo najčitanijih hrvatskih portala Index i 24 sata s ciljem utvrđivanja načina na koje spomenuti portali izvještavaju javnost o kršćanstvu kao religiji te koriste li pritom načela novinarske etike kako bi proširili broj konzumenata, što posljedično stvara iskrivljene poglede na kršćanstvo u cjelini. Contemporary journalistic reporting is increasingly changing societal views in all areas of human activity, including Christianity. Historically, the Catholic Church has primarily published its contents in the form of publications, and with the development of the mass media it is increasingly recognizing their role and unquestionable importance in its own promotion and presentation to the mass audience. Nevertheless, Christian organizations have always had an aversion to any form of participation in the media, although today they even establish their own media houses in order to reach the general public in the best possible ways. For the Catholic Church in the modern sense, it is necessary to be exposed in the media in order to maintain contact with the audience, although this fact is often used by journalists. Accordingly, Christian content within the mass media is often sensationalist, biased and semi-tabloid in nature, and such information is unverified and insufficiently researched. In view of all the above, journalists are thus violating the ethical principles of journalistic reporting based on credibility, objectivity and truthfulness, which is especially true of reporting on Christianity, which in itself propagates moral values. In addition, the Catholic Church and the media need to recognize each other's true needs and respect them so that, among other things, they benefit both them and the public. The paper conducted a study of Christian articles on the two most widely read Croatian portals Index and 24 sata in order to determine how these portals inform the public about Christianity as a religion and whether they use the principles of journalistic ethics to expand the number of consumers, resulting in distorted views on Christianity as a whole.

This paper sets out to analyze the relationship between religion and faith and how they are intertwined in Brian Moore’s novels. Five selected Brian Moore’s novels are analyzed in chronological order: The Lonely Passion of Judith Hearne (1955), An Answer from Limbo (1962), Catholics (1972), Black Robe (1985) and The Colour of Blood (1987). The paper attempts to show how each of the selected novels reflects the author’s attitude to religion and faith as developed through different stages: a rejection of conventional Catholicism, exploration of one’s own secular beliefs, and a return to an open interest in Catholicism. The paper also shows the change of focus in Brian Moore’s novels from the psychology of characters and meanings of individual beliefs to more public and political aspects of the Catholic Church. Ovaj diplomski rad bavi se analizom odnosa i međusobne povezanosti religije i vjere u romanima Briana Moore-a. Pet odabranih romana Briana Moore-a analizirano je kronološkim slijedom: The Lonely Passion of Judith Hearne (1955), An Answer from Limbo (1962), Catholics (1972), Black Robe (1985) i The Colour of Blood (1987). Cilj ovog rada je pokazati kako svaki od odabranih romana odražava autorov odnos prema religiji i vjeri i kako se taj odnos razvijao kroz različite faze: odbacivanje konvencionalnog katoličanstva, propitkivanje vlastitih svjetovnih uvjerenja i obnovljeni interes za katoličanstvo. Rad također prati promjenu fokusa u romanima Briana Moore-a koji ide od psihologije likova i značenja osobnih vjerovanja do javnog i političkog aspekta Katoličke Crkve.