Search

Cakavizam je specifična realizacija palatalnih suglasnika geografski ograničena na lokalne varijetete duž istočne obale Jadrana. Unatoč prijeporima i različitim hipotezama vezanim uz porijeklo cakavizma, od onih koji ga tumače kao posljedicu egzogenog (mletačkog) (Małecki 2007 [1929]; Hraste 1962), endogenog (slavenskog, odnosno čakavskog) (Hamm 1957; 1960; Moguš 1977), odnosno kombiniranog podrijetla (Muljačić 1966), autori se mahom slažu da se radi o isključivo čakavskom obilježju. Kao izrazito istaknuto obilježje cakavica je već dugo izložena postepenom napuštanju i to ponajviše u ranije cakavskim obalnim govorima, a zatim i u izoliranijim otočnim govorima. Govor Komiže smatra se najjužnijim cakavskim govorom (Małecki 2007 [1929]), a danas su viški govori među rijetkima koji cakavizam još uvijek čuvaju. Na temelju sociolingvističkog istraživanja na otoku Visu, koje se većinom temelji na uzorcima govorenog jezika prikupljenim intervjuiranjem govornika različite dobi, u radu se analizira jezična varijabilnost i promjena u pojavi cakavizma kako u stvarnom vremenu u odnosu na podatke prikupljene Upitnikom za Hrvatski jezični atlas tako i u prividnom vremenu među govornicima različite dobi. Iako je još uvijek prisutan, cakavizam je u svom punom obliku potvrđen još jedino kod najstarijih govornika. Prikupljeni uzorci govora pokazuju, naime, da se većina cakavskih realizacija svodi na depalatalizirani izgovor /č/, dok se tzv. srednji glasovi /ś/ i /ź/ čuvaju tek iznimno. Cakavizam je među mlađima i govornicima srednje dobi također posvjedočen, no u reduciranom i petrificiranom obliku. Osim toga, cakavizam je u viškim govorima danas često leksikalizirano i ne više produktivno obilježje., Cakavism is a specific realization of originally palatal con¬sonants geographically confined to local idioms along the eastern Adriatic coast. Although its origins have been much disputed and various hypotheses concerning its genesis proposed, ranging from those that postulate its exogenous (Romance Venetian) (Małecki 1929; Hraste 1962), endogenous (autochtonous Slavic Čakavian) (Hamm 1957;1960; Moguš 1977) or mixed origins (Muljačić 1966), no one ever questioned its status as an exclusively Čakavian feature. As an extremely salient feature, cakavism has been exposed to gradual abandoning, which affected first coastal varieties and subsequently other more isolated insular cakavian varieties. The speech of Komiža is considered the southernmost cakavian point (Małecki 2007 [1929]), and the varieties of the Island of Vis are among rare that still maintain this Čakavian feature. On the basis of sociolinguistic research on the Island of Vis, based largely on samples of spoken language collected by interviewing speakers of different ages, the paper analyzes linguistic variability and change in the form and frequency of cakavian realizations. Language change is analyzed in real time by means of comparing field data with the data collected by the Questionnaire for the Croatian Language Atlas in 1960s, and in apparent time by comparing the patterns in language use among speakers of various ages. Although still present, cakavism in its full-fledged form is confirmed only in the oldest age-group. The collected speech samples indicate that the majority of cakavian realizations have been reduced to depalatalized realization of /č/, while the so-called ‘middle sounds’ /ś/ and /ź/ are maintained only exceptionally. Younger and middle-age speakers, therefore, conserve the feature, but in a reduced and petrified form. Also, cakavism is nowadays often lexicalized and no longer a productive feature on the Island of Vis.

Questa tesi tratta il tema della presenza dei romanismi nella parlata locale degli allievi delle scuole elementari dell’isola di Vis, nonché della possibilità di utilizzare questi romanismi a fini didattici, ovvero dell’uso dell’analisi contrastiva nell’insegnamento. La tesi presenta anche gli atteggiamenti degli allievi sulla loro parlata locale, sulla lingua italiana, nonché sulla possibilità di notare le somiglianze tra questi due idiomi. Si parla anche dei contesti di utilizzo della parlata locale e si occupa della domanda se la conoscenza della parlata locale, e dunque la presenza dei romanismi, fosse diversa per gli allievi che non sono nati in Dalmazia o i cui genitori non lo erano. Inoltre, la tesi presenta anche un confronto dei risultati tra gli allievi di Vis e quelli di Komiža. Per giungere a conclusioni su tutte le domande sopra menzionate, è stato utilizzato un questionario mentre lo scopo stesso di questa tesi è quello di cercare di proteggere e coltivare le parlate locali, aumentare la motivazione degli allievi in classe d’italiano, nonché aiutare gli insegnanti d’italiano, avvicinandoli a un metodo molto utile., Ovaj se rad bavi prisutnošću romanizama u lokalnom govoru učenika osnovnih škola otoka Visa, kao i mogućnostima korištenja ovih romanizama u obrazovne svrhe, odnosno upotrebe kontrastivne analize u nastavi talijanskog jezika. U radu se također prezentiraju stavovi učenika o njihovom lokalnom govoru, o talijanskom jeziku, kao i o mogućnostima uočavanja sličnosti između ova dva idioma. Također se govori o kontekstima uporabe lokalnog govora, a dotiče se i pitanja je li stupanj poznavanja lokalnog govora, a time i prisutnost romanizama, bio drugačiji kod učenika koji nisu rođeni u Dalmaciji ili čiji roditelji to nisu. Nadalje, u radu je prikazana i usporedba rezultata učenika Visa i Komiže. Za donošenje zaključaka o svim gore navedenim pitanjima korišten je upitnik, a sam cilj ovog diplomskog rada je pokušati zaštititi i njegovati lokalne govore, povećati motivaciju učenika na nastavi talijanskog jezika, kao i pomoći nastavnicima talijanskog jezika te im pokušati približiti jednu vrlo korisnu metodu.

Zbog svoje sačuvanosti i povijesne važnosti u Viškom boju Gospina baterija u Visu ima posebno mjesto u korpusu fortifikacijskih građevina iz vremena druge austrijske uprave na otoku. U tekstu se daje povijesni pregled događaja koji su prethodili gradnji Baterije, rekonstruira kompletan proces izgradnje, pojašnjava njezina uloga u ratnim zbivanjima sredinom 19. stoljeća, kao i transformacije od austrijskog napuštanja vojnih položaja na otoku Visu od kraja 19. stoljeća sve do početka 21. stoljeća. U dodatku tekstu daje se osvrt na značaj kartografske zbirke Ratnog arhiva u Beču u kontekstu proučavanja povijesti graditeljstva., Our Lady’s battery in Vis was built during the second Austrian administration (from 1814 to 1918) at the bottom of the spacious bay of Vis, not far from the parish church of Our Lady of Spilica, after which it was named. As part of the defence system of the war port of Vis, it was the last point of defence in case of enemy breach into the interior of the bay of Vis. Since immediately after the Austrian demilitarization of the island it was converted into a public, civilian facility that has been maintained to this day, the original appearance of Our Lady’s Battery has been almost completely preserved. The battery, therefore, stands out in the corpus of Austrian fortification buildings on the island of Vis, mostly devastated or demolished and, today, unrecognizable, and unreadable in space. The text provides a historical overview of the events that preceded the construction of Our Lady’s Battery and explains its role in war events in the middle of the 19th century, especially in the conflict between the Italian and Austrian navies, where the Italians wanted to secure supremacy over the Adriatic by conquering the island of Vis, and which, by the 1866 Battle of Vis, ended with the Italian fleet defeated. The paper gives an overview of the transformations of the Battery that took placeafter the Austrians left the military positions on the island of Vis at the end of the 19th century and all the way until the beginning of the 21st century. According to the analysis of historical drawings, maps and technical plans from the cartographic collections of the War Archives at the Austrian State Archives and the Croatian State Archives, some of which are published for the first time, the complete process of building Our Lady’s Battery has been reconstructed, beginning with the conception of the fortification system of the island of Vis and the formation of the defence system of the war port of Vis through the design and construction process to its final appearance and armament. As archival material, the drawings are not only a source of data on the original appearance of the historic building, but they also provide data on the standard of production and furnishing of technical drawings and document a high level of knowledge of Austrian military engineers and constructors regarding the application of innovative technical solutions during construction. The appendix to the text provides an overview of the significance of the cartographic collection of the Austrian State Archives, the War Archives in Vienna in the context of the study of the history of construction.

»Komiški dikcionar C-F« nastavak je započetog objavljivanja rada na istraživanju vokabulara govora Komiže na otoku Visu. Prethodni prilozi za Komiški dikcionar, za slova A i B, objavljeni u Čakavskoj riči 2006. i 2008., sadrže ukupno 1655 glosa. Ovaj nastavak Komiškog dikcionara u stotom broju Čakavske riči donosi oko 1600 glosa komiškoga govora. Glose ovoga priloga Komiškom dikcionaru gramatički su i semantički opisane. Prikazane su redovito u govornom kontekstu. Ponuđena je frazeologijia, gdje god je to bilo moguće, uz prikaz stilističkih i konotacijskih vrijednosti izraza, s brojnim primjerima iz zapisanih tekstova usmene predaje sačuvane na ovom govoru u publiciranim tekstovima, zvučnim zapisima govora izvornih kazivača ili pak tekstualnim primjerima koje je ponudio autor kao izvorni govornik ovoga govora. Za dio ukupnog korpusa leksika Komiškog dikcionara autor je ponudio i tumačenje podrijetla riječi. To je podrijetlo često vezano za dominantan jezični utjecaj na Jadranu – venecijanski. Autor se pritom referira na leksikografska istraživanja istaknutih leksikografa kao što su Giuseppe Boerio (veneto), Mario Doria (triestino), Luigi Miotto (veneto-dalmata), Enrico Rosamani (giuliano-dalmata) ili pak na istraživanje hrvatskih maritimizama istaknutog hrvatskog etimologa Vojmira Vinje (Jadranske etimologije). Pritom je od iznimnog značenja rezultat istraživanja dodira i međusobnog prožimanja jednog iskonskog slavenskog jezika – hrvatskog čakavskoga jezika, to jest njegova cokavskog idioma komiškoga govornog područja s mediteranskim jezičnim univerzumom u milenijskoj povijesnoj perspektivi.

multidisciplinarna istraživanja i druge aktivnosti provedene u sklopu DEEPWATER-CE projekta ukazuju na mogućnost primjene različitih metoda umjetnog prihranjivanja vodonosnika s ciljem povećanja kakvoće i količine podzemne vode, što će biti od iznimne važnosti u budućnosti s obzirom na klimatske modele koji prognoziraju povećanje temperature zraka i smanjenje količine oborina.