Komiški dikcionar C - F

»Komiški dikcionar C-F« nastavak je započetog objavljivanja rada na istraživanju vokabulara govora Komiže na otoku Visu. Prethodni prilozi za Komiški dikcionar, za slova A i B, objavljeni u Čakavskoj riči 2006. i 2008., sadrže ukupno 1655 glosa. Ovaj nastavak Komiškog dikcionara u stotom broju Čakavske riči donosi oko 1600 glosa komiškoga govora. Glose ovoga priloga Komiškom dikcionaru gramatički su i semantički opisane. Prikazane su redovito u govornom kontekstu. Ponuđena je frazeologijia, gdje god je to bilo moguće, uz prikaz stilističkih i konotacijskih vrijednosti izraza, s brojnim primjerima iz zapisanih tekstova usmene predaje sačuvane na ovom govoru u publiciranim tekstovima, zvučnim zapisima govora izvornih kazivača ili pak tekstualnim primjerima koje je ponudio autor kao izvorni govornik ovoga govora. Za dio ukupnog korpusa leksika Komiškog dikcionara autor je ponudio i tumačenje podrijetla riječi. To je podrijetlo često vezano za dominantan jezični utjecaj na Jadranu – venecijanski. Autor se pritom referira na leksikografska istraživanja istaknutih leksikografa kao što su Giuseppe Boerio (veneto), Mario Doria (triestino), Luigi Miotto (veneto-dalmata), Enrico Rosamani (giuliano-dalmata) ili pak na istraživanje hrvatskih maritimizama istaknutog hrvatskog etimologa Vojmira Vinje (Jadranske etimologije). Pritom je od iznimnog značenja rezultat istraživanja dodira i međusobnog prožimanja jednog iskonskog slavenskog jezika – hrvatskog čakavskoga jezika, to jest njegova cokavskog idioma komiškoga govornog područja s mediteranskim jezičnim univerzumom u milenijskoj povijesnoj perspektivi.