Search

Na obrobju mesta Ljubljana, ob Večni poti, kjer so sedaj trenutno locirane tri fakultete Biotehniška fakulteta (BF), Fakulteta za računalništvo in informatiko (FRI) in Fakulteta za kemijo in kemijsko tehnologijo (FKKT) se bosta v prihodnosti gradili še dve fakulteti, in sicer Fakulteta za strojništvo (FS) ter Fakulteta za farmacijo (FFA), kar stremi k vzpostavitvi prvega študentskega kampusa. Na lokaciji, kjer je pričakovana ogromna pretočnost ljudi, primanjkuje javnega prostora, ki bi povezal in kvalitetno zaokrožil novonastali študentski kampus. Poleg tega pa na območju primanjkuje raznolike ponudbe hrane. Zato zasnujem Kulinarično tržnico na območju med Biotehniško fakulteto in Fakulteto za računalništvo in informatiko. S to idejo ne dobimo samo edukacijski, ampak tudi ekonomsko trajnostni proces, saj v sodelovanju s študenti Biotehniške fakultete, kjer v predavalnicah in laboratorijih preučujejo rastline, jih vzgajajo na strehah objekta ter jih nato izpostavijo na Kulinarični tržnici kot produkt ali pa kot sestavino v jedi. Trajnostna rešitev s katero zmanjšamo onesnaževanje okolja zaradi transporta in dobimo takojšen odziv, ki ga kot primer dobre izvajamo nazaj v predavalnicah in laboratorijih ter strehah objekta. Kulinarična tržnica bi delovala kot interdisciplinarna nota med kvalitetno gastronomsko izkušnjo in hortikulturno dejavnostjo Biotehniške fakultete ob tem pa formirala javni prostor, ki ne bi bil namenjen samo študentom in uslužbencem fakultet, ampak tudi prebivalcem in obiskovalcem mesta Ljubljana. Mesto bi dobilo nov prostor z izjemnim potencialom novega stičišča znanj ob tem pa pripomoglo k utripu mesta na obrobju. On the outskirts of Ljubljana, along the Večna pot where three faculties are currently located The Faculty of Biotechnology, the Faculty of Computer and Information Science and the Faculty of Chemistry and Chemical Technology, two additional faculties are going to be built in the future, i.e. the Faculty of Mechanical Engineering and the Faculty of Pharmacy, which aims to establish the first student campus. In the location where a large flow of people is expected in the future, there is a lack of public space that would connect and integrate the newly created student campus. In addition, there is a lack of diverse food options in the area. Therefore, I am designing a Culinary Market, located between the Faculty of Biotechnology and the Faculty of Computer Science and Informatics. An educational and economically sustainable processes are going to be met in cooperation with the students of the Faculty of Biotechnology, where they study plants in lecture rooms and laboratories, grow them on the building roofs and then present them to the Culinary Market as a product or in a dish. A sustainable solution which reduces environmental pollution due to the transport and get an immediate response, which is implemented as an example of good practise back in the lecture halls, laboratories and roofs. The culinary market would act as an interdisciplinary note between the quality gastronomic experience and the horticultural activity of the Faculty of Biotechnology. Additionally, a public space would be formed, intended for students and employees of the faculties, as well as the residents and visitors of Ljubljana. The city would acquire a new space with an exceptional potential of knowledge crossroads whilst contributing to the pulse of the city on the outskirts.

Cilj ovog istraživanja je bio po prvi puta opisati dobivanje ulja sjemenki paprika sorti Podravka i Slavonka tijekom dvije sezone berbi (2020., 2021.), te istražiti njegova fizikalno-kemijska, nutritivna i senzorska svojstva, primjenu u kulinarstvu i u razvoju novih prehrambenih proizvoda. Izdvojene sjemenke paprike (ručno, sezona 2020., mehanički, sezona 2021.) osušene su na ispod 10 % vlage. Ulje sjemenki paprike proizvedeno je hladnim prešanjem. U usporedbi s drugim jestivim biljnim uljima, rezultati su pokazali, da je ulje sjemenki paprike bogato linolnom kiselinom (74,30-74,99 %), γ-tokoferolom (53,53-57,44 %), polifenolima (11,83-13,33 mg/100 g ulja), ima relativno visoku točku dimljenja (217,33-230,17 °C), a prema senzorskim osobinama, visoko je ocijenjeno od strane potrošača (ukupni dojam 7,93/9,00). Visoka točka dimljenja daje naznaku mogućnosti primjene ulja sjemenki paprike u toplim postupcima kulinarske primjene. To su pokazali i rezultati usporednog prženja krumpirića u ulju sjemenki paprike i palminom ulju (temp. 175 °C/9 min). Od dvanaest ispitivanih organoleptičkih karakteristika, statistički značajna razlika je utvrđena jedino u svojstvu boje i naknadnog okusa krumpirića prženih u ulju sjemenki paprike (p < 0,05). Prihvatljivost primjene ulja kao sastojka u umaku na bazi povrća također je potvrđena od strane potrošača, koji su proizvod ocijenili visokom prosječnom ocjenom (7,40/9,00). Rezultati su pokazali da je ulje sjemenki paprike, doprinijelo boljem nutritivnom sastavu umaka od povrća (sadržaj linolne kiseline 71,79 %, γ-tokoferola 4,16 mg/100 g umaka, vitamina C 2,58 mg/100 g, ukupnih sterola 555,33 mg/100 g, osobito delta-5-avenasterol 15,43 % i kampesterol 14,83 %, te antioksidativne snage 21,00 AU). Po prvi puta je ulju sjemenki paprike utvrđen UV faktor od 7,05-7,10, što otvara mogućnosti za njegovu primjenu i u kozmetičkoj industriji. Ovo istraživanje značajno doprinosi karakterizaciji ulja sjemenki paprike hrvatskih sorti Podravka i Slavonka, te općenito potencijalu njegove primjene u gastronomiji, prehrambenoj, kozmetičkoj i/ili farmaceutskoj industriji. The aim of this research was to describe for the first time the oil obtained from the seeds of peppers of the Podravka and Slavonka varieties during two harvest seasons (2020, 2021), and to investigate its physicochemical, nutritional and sensory properties, its application in cooking and in the development of new food products. Separated pepper seeds (manually, season 2020, mechanically, season 2021) were dried up to 10 % moisture. Pepper seed oil was produced by cold pressing. Compared to other edible vegetable oils, the results showed that pepper seed oil is rich in linoleic acid (74.30-74.99 %), γ-tocopherol (53.53-57.44 %), polyphenols (11.83-13.33 mg/100 g oil), has a relatively high smoke point (217.33-230.17 °C), and according to sensory properties, it is highly rated by consumers (overall impression 7.93/9.00). A high smoke point gives an indication of the possibility of using pepper seed oil in hot culinary applications. This was also confirmed by the results of comparative frying of french fries in paprika seed oil and palm oil (temp. 175 °C/9 min). Among twelve examined organoleptic characteristics, a statistically significant difference was found only in the color and aftertaste of fries fried in pepper seed oil (p < 0.05). Acceptability of oil as an ingredient in vegetable sauce was also confirmed by consumers, who rated the product as highly average (7.40/9.00). The results showed that pepper seed oil contributed to a better nutritional composition of the vegetable based sauce (linoleic acid content 71.79 %, γ-tocopherol 4.16 mg/100 g, vitamin C 2.58 mg/100 g, total sterols 555.33 mg/100 g, especially delta-5-avenasterol 15.43 % and campesterol 14.83 %, and antioxidant power 21.00 AU). For the first time, the results of pepper seed oil has shown UV factor of 7.05-7.10, which opens up possibilities for its use in the cosmetic industry as well. This research significantly contributes to the characterization of pepper seed oil of the Croatian varieties Podravka and Slavonka, and in general, the potential of its application in the gastronomy, food, cosmetic and/or pharmaceutical industries.

U prvom, odnosno teorijskom dijelu diplomskog rada, opisane su geografske značajke Hercegovine, kao što su geografski položaj, prirodne i antropogeografske karakteristike. Nadalje slijedi par riječi o gastronomskom turizmu, o gastronomiji kao jednom od temeljnih razloga turističkog putovanja, koje uključuje kušanje različitih tradicionalnih jela u određenim kulturama. Nakon toga su navedene neke od značajnijih definicija gastronomskog turizma. Slijedi povijest gastronomije na području Hercegovine, poglavlje koje prati razvoj gastronomske kulture na ovim prostorima. Tu se vidi susretanje mnogih kultura koje su ostavile svoje naslijeđe idućim generacijama na ovom području. Nakon toga su prikazana tradicionalna hercegovačka jela, bilo da su autohtona jela ili potječu iz drugih kultura, ali su se na ovim prostorima zadržala veliki broj godina. Slijedi turistička atrakcijska osnova Hercegovine, koja je prikazana kroz različite kategorije kao što su prirodni turistički resursi i društveni turistički resursi. Tu su navedene i opisane ljepote ovog područja. Nakon toga slijedi povijesni razvoj, gdje je opisana iznimno bogata povijest ovog područja. Nakon teorijskog dijela slijedi empirijski dio, gdje je provedeno istraživanje koristeći dvije metode: analiza jelovnika i intervju. Analiza jelovnika je provedena na 10 restorana koji nude tradicionalna jela. Intervju je proveden na 5 ispitanika koji su na poziciji vlasnika. voditelja ili šefa kuhinje. Nakon provedenog istraživanja slijedi rasprava, zaključak te sažetak rada. In the first theoretical part of the thesis, the geographical features of Herzegovina are described, such as the geographical position, natural and anthropogeographical characteristics. Furthermore, there are a few words about gastro tourism, gastronomy as one of the fundamental reasons for tourist travel, which includes trying different traditional dishes in certain cultures. After that, some of the more significant definitions of gastronomic tourism are listed. The following is the history of gastronomy in the area of Herzegovina, a chapter that follows the development of gastronomic culture in these areas. There you can see the meeting of many cultures that have left their legacy to future generations in this area. After that, traditional Herzegovinian dishes were presented, whether they are autochthonous dishes or from other cultures, but they have remained in these areas for many years. The following is the tourist attraction base of Herzegovina, which is presented through different categories such as natural tourist resources and social tourist resources. The beauties of this area are listed and described there. This is followed by the historical development of the area, where the extremely rich history of this area is described. The theoretical part is followed by the practical part, where research was conducted using two methods: menu analysis and interview. The menu analysis was conducted with 5 interviewees who are in the position of the owner, manager or head of the kitchen in a restaurant. After the research, the work finishes with discussion, conclusion, and summary.

Korčula je otok u Jadranskom moru dobro povezana s hrvatskim kopnom i dalmatinskom obalom. Poznata je kao vinski otok, a dom je i nekih sorti koje se ne mogu pronaći nigdje drugdje, poput Grka i Pošipa. Zbog prirodnih ljepota, svake godine privlači ogroman broj posjetitelja. Unatoč pozitivnim stranama koje turizam donosi, pojavljuju se i razni problemi, a najizraženiji je problem nerazvijenosti turističke ponude. To je dovelo do porasta potražnje za selektivnim oblicima turizma koji će osim obogaćivanja turističke ponude dovesti i do pravilne prostorne i vremenske disperzije posjetitelja. Eno-gastronomski turizam jedan je od takvih oblika turizma koji se razvija na otoku Korčuli. Posjetiteljima pruža jedinstven doživljaj upoznavanja lokalne kulture, tradicije i stanovništva. Otok ima sve potrebne predispozicije i resurse za razvitak ovog oblika selektivnog turizma, ali to nije dovoljno. Potrebna je potpora od državnih institucija, suradnja svih subjekata kao i vertikalno-horizontalna integracija. S pravilno postavljenom misijom, vizijom i ciljevima, otok Korčula se na tržištu može pozicionirati kao prepoznatljiva turistička destinacija.

Pojam gastronomija veže se za kuhanje i sve ono što se uz kuhanje veže. Ona se razlikuje ne samo među pojedinim zemljama nego i među regijama i gradovima. To je posljedica povijesnih okolnosti, zemljopisnog položaja i različitosti društava koji su razvijali razne gastronomske prakse. U novije vrijeme međunarodna kuhinja se pomiješala što je otežalo prepoznavanje izvornosti pojedinih jela. Upravo zato pojedini turisti putuju kako bi otkrili autentična jela u mjestima iz kojih potječu. Uz pomoć te različitosti prepoznajemo područja, budući da jela oslikavaju i mjesto i ljude za koje se mjesto veže. U panonskoj, dinarskoj te jadranskoj regiji razlikuju se načini pripreme raznih jela i njihova konzumacija, odabir namirnica pa samim time i različiti običaji proizašli iz tradicionalne prehrane. Povezanost gastronomije sa identitetom ugrožena je procesom globalizacije. Događa se da je sezonska hrana dostupna tijekom cijele godine što stvara sumnju o kvaliteti tih proizvoda kod kupaca. Javlja se i sve prisutniji trend McDonalizacije, gdje turisti uživaju u već poznatoj i nezdravoj hrani. Kod takvih turista javlja se neofobija hrane, odnosno strah od probavanja nove hrane. S druge strane, u Italiji se razvija trend „Slow Food“-a, koji potiče na konzumaciju zdrave i ekološki uzgojene hrane. Gastronomski turizam omogućuje destinaciji da se razvija održivo tako što nudi specijalitete lokalnih obrtnika te čuva i održava krajobraz. Potražnja za gastronomskim turizmom povećala se posljednjih deset godina i stalno je u porastu. Turistima omogućuje stvaranje novog iskustva samo kroz konzumaciju tradicionalnih proizvoda. Za razvoj ovog selektivnog oblika turizma potrebna je minimalna infrastruktura, organizacija, gostoprimstvo te dobar marketing. Gastroturisti obuhvaćaju sve dobne skupine, oba spola, osobe koje pokazuju interes sa obrazovanje i koje imaju različite prihode. Oni se također vraćaju u destinaciju ukoliko su stvorena dobra iskustva i doživljaji. Ključnu ulogu imaju autohtoni proizvodi, kojih u Lici ima u velikom broju. Posebno su značajni lički krumpir, basa, sir škripavac, rakija šljivovica i drugi. Neki od njih zaštićeni su oznakama kako bi se očuvali od zloupotrebe i prepoznali na tržištu. Autohtona lička jela nisu prepoznata od turista zbog nedovoljno dobre promocije i ulaganja u razvoja ovog oblika turizma. Dakle, turistima u Lici gastronomija nije glavni motiv dolaska u Liku, ali su sudjelovali u gastronomskim iskustvima koja su kod turista na kraju pozitivna. Gastronomska ponuda ima jako dobar potencijal da privuče veći broj turista u destinaciju, čime se ujedno i potvrđuje hipoteza istraživanja. Kako bi se navedeno ostvarilo potrebno je potaknuti veću proizvodnju autohtonih namirnica, obogatiti ponudu restorana takvim namirnicama i ulagati u dodatnu promociju. The term gastronomy is related to cooking and everything related to cooking. It differs not only between individual countries but also between regions and cities. This is a consequence of historical circumstances, geographical location and diversity of societies that developed various gastronomic practices. In recent times, international cuisine has mixed, which has made it difficult to recognize the originality of certain dishes. This is exactly why some tourists travel to discover authentic dishes in the places they come from. With the help of this diversity, we recognize areas, since the dishes depict both the place and the people to whom the place is associated. In the Pannonian, Dinaric and Adriatic regions, there are different ways of preparing various dishes and their consumption, the choice of dishes, and therefore different customs resulting from traditional eating. The connection between gastronomy and identity is threatened by the process of globalization. It happens that seasonal food is available throughout the year, which creates doubts about the quality of these products among customers. There is also an ever-present trend of McDonalization, where tourists enjoy familiar and unhealthy food. Such tourists have food neophobia, that is, the fear of trying new food. On the other hand, the "Slow Food" trend is developing in Italy, which encourages the consumption of healthy and ecologically grown food. Gastronomic tourism enables the destination to develop sustainably by offering the specialties of local artisans and preserving and maintaining the landscape. The demand for gastronomic tourism has increased in the last ten years and is constantly increasing. It enables tourists to create a new experience only through the consumption of traditional products. The development of this selective form of tourism requires minimal infrastructure, organization, hospitality and good marketing. Gastrotourists include all age groups, both sexes, people who show an interest in education and who have different incomes. They also return to the destination if good experiences have been created. A key role is played by autochthonous products, which are abundant in Lika. Lika potatoes, bass, skripavac cheese, plum brandy and others are especially important. Some of them are protected with marks to protect them from abuse and to be recognized on the market. Local dishes from Lika are not recognized by tourists due to insufficient promotion and investment in the development of this form of tourism. So, for tourists in Lika, gastronomy is not the main motive for coming to Lika, but they participated in gastronomic experiences that are ultimately positive for tourists. The gastronomic offer has a very good potential to attract a larger number of tourists to the destination, which also confirms the research hypothesis. In order to achieve the above, it is necessary to encourage greater production of autochthonous dishes, to enrich the offer of restaurants with such dishes and to invest in additional promotion.

Unutar Belišća se uz razvoj samoga grada također, razvijao i turizam. Tijekom svih ovih godina prisutni su kulturni, vjerski, sportski i gastro turizam čiji se sadržaji mogu pronaći unutar programa raznih manifestacija koje se organiziraju tijekom cijele godine. Kulturni je turizam temeljen na obitelji Rosenberg koje se smatra početkom belišćanskog kulturnog života, kojeg je nastavio razvijati Sigmund Romberg skupa s ostalim izvođačima unutar glumačke i glazbene sfere. Sportovi u Belišću počeli su se pojavljivati početkom 20. stoljeća, među kojima su nogomet, košarka i kajakaštvo kao poznatiji sportovi u ovome gradu, a od svih lokalnih sportaša najveći je utjecaj ostavio kajakaš Matija Ljubek kroz njegova postignuća na raznim natjecanjima, između ostalog i na Olimpijskim igrama. Vjerski je turizam temeljen na povijesti izgradnje lokalne crkve. Unatoč mnogim preprekama ona je danas razvijena pod nazivom župa sv. Josipa Radnika. Belišćanska crkva, uz Svetište svete Ane, glavna je atrakcija koju nudi belišćanski vjerski turizam. Kao zadnju granu turizma važno je spomenuti gastro turizam koji nudi okuse lokalne kuhinje kroz mnoge manifestacije u Belišću. Ove četiri grane turizma su temelji sveukupnog turizma u Belišću, te svaka grana je na svoj način važna za razvoj ovoga grada. Istraživanjem mišljenja ljudi o stanju turizma dolazi se do zaključka da se ispitanicima sviđa trenutni sadržaj, ali može se poboljšati kroz bolje oglašavanje i dodavanje novog i zabavnog sadržaja. Within Belišće tourism was being developed along with the city's development. During all these years cultural, religious, sports, and gastro - tourism are present, the contents of which can be found inside of programs of various events that are organized throughout the year. Cultural tourism is based on the Rosenberg family, who are considered to be the beginning of Belišće's cultural life and it was further developed by Sigmund Romberg, along with other performers inside the acting and musical sphere. Sports in Belišće began to appear at the start of the 20th century, among which football, basketball and kayaking were more famous sports in this city, and from all the local athletes, kayaker Matija Ljubek left the biggest impact through his accomplishments in various competitions, including the Olympic Games. Religious tourism is based on the history regarding the building of the local church. Despite many obstacles, nowadays the church is developed by the name Parish of st. Josip Radnik. Belišće's church, along with the sanctuary of st. Ana, is the main attraction that's being offered by the religious tourism of Belišće. As the last branch of tourism, it's important to mention the gastro – tourism which is offering the tastes of the local kitchen through many events in Belišće. These four tourism branches are the foundation of collective tourism in Belišće, and each branch is important for the development of this city in its own way. By researching the opinions of people regarding the state of tourism, a conclusion is reached that the subjects like the current content, but it can be improved through better advertisement and adding new and fun content.

Buča je jednogodišnja biljka koja je podrijetlom iz Amerike ali danas se može naći u svim toplijim dijelovima svijeta. Izrazito je rasprostranjena ali i cijenjena. Buča se koristi cijela, meso buče koristi se za razne juhe, variva, kašice, dok se sjemenke koriste kao dodatak u raznim jelima, ali također mogu se prerađivati u ulje. Upravo u ovom radu bavit ćemo se bučinim uljem, od same tehnologije proizvodnje do gotovog proizvoda, kemijskog sastava ali spomenut će se i problematika krivotvorenja. Kako je bučino ulje skupa i dragocjena sirovina, nažalost često dolazi na metu krivotvorenja. Osim toga u ovom radu bavit ćemo se i pozitivnim učincima bučinog ulja te kako je bučino ulje dostiglo visoku poziciju u gastronomiji.

Gastronomija nekog prostora jedna je od temeljnih odrednica kulture i zajedničkih vrijednosti naroda koji na tom prostoru obitava. Ukoliko se njome pravilno upravlja, ona može postati i slika koja predstavlja taj narod u očima drugih kultura. To se postiže pažljivim upravljanjem imidža i procesom brendiranja. Na taj način su nastale neke od najjačih spona između hrane i kulture koju predstavljaju – poput pizze i Italije, sushi u Japanu te hamburgera sa Sjedinjenim Američkim Državama. Takva povezanost rezultira boljim međunarodnim imidžem, što se pozitivno odražava na različite sektore poput proizvodnje, ugostiteljstva i turizma. Zbog toga je cilj ovog diplomskog rada utvrditi postoje li u Hrvatskoj preduvjeti za proces brendiranja gastronomije, zatim kakav je potencijal hrvatske kuhinje u odnosu na ostale gastro-sile, njene prednosti i nedostatci, i finalno, koje se promjene moraju dogoditi na institucionalnom, restoraterskom, ekonomskom i drugim planovima kako bi se otvorio prostor za emancipaciju hrvatske gastronomije. Koristeći polustrukturirani intervju, konzultirano je pet stručnjaka iz područja gastro-novinarstva, kulinarstva, ugostiteljstva i marketinga te kvalitativnom analizom njihovih odgovora formirala se predodžba o trenutnom stanju hrvatske gastronomije, kao i o njenoj mogućoj budućnosti. Rezultati su pokazali da hrvatska gastronomija ima velik potencijal za brendiranje, pogotovo uzimajući u obzir broj kvalitetnih sastojaka svjetske razine te različitost njenih geo-gastronomskih regija, no također da postoji velik broj promjena koje se moraju dogoditi na institucionalnom, marketinškom te zakonodavnom planu prije nego se takav proces pokrene., The gastronomy of an area is one of the core determinants of culture and collective values of a nation occupying that area. If properly managed, it can become the image which represents that nation in the eyes of other cultures. To achieve this, its image must be carefully curated alongside the process of branding. Some of the strongest bonds between food and the culture they represent were made this way – pizza and Italy, sushi in Japan and hamburgers with the United States of America. This sort of connection results in an improved international image, which reflects positively onto different sectors such as production, the hospitality industry and tourism. Therefore, it is the goal of this Master's thesis to determine if there are sufficient prerequisites in Croatia to support the process of gastronomy branding as well as its potential in relation to other gastronomic powers, it's strengths and weaknesses and, finally, the changes that would have to happen on an institutional, restaurant, economic and other levels to open up space for the emancipation of Croatian cuisine. Using a semi-structured interview, five experts from the fields of gastro-journalism, cookery, hospitality and marketing have been consulted and, using qualitative analysis, their answers formed an image of the current state of Croatian gastronomy and its possible future. The results have shown that Croatian gastronomy carries great branding potential, especially when considering the number of high quality ingredients and the variety of its geo-gastronomic regions, however, they've also shown that many changes must be made on institutional, marketing and legislative levels before such a process can be initiated.

Gastronomija nekog prostora jedna je od temeljnih odrednica kulture i zajedničkih vrijednosti naroda koji na tom prostoru obitava. Ukoliko se njome pravilno upravlja, ona može postati i slika koja predstavlja taj narod u očima drugih kultura. To se postiže pažljivim upravljanjem imidža i procesom brendiranja. Na taj način su nastale neke od najjačih spona između hrane i kulture koju predstavljaju – poput pizze i Italije, sushi u Japanu te hamburgera sa Sjedinjenim Američkim Državama. Takva povezanost rezultira boljim međunarodnim imidžem, što se pozitivno odražava na različite sektore poput proizvodnje, ugostiteljstva i turizma. Zbog toga je cilj ovog diplomskog rada utvrditi postoje li u Hrvatskoj preduvjeti za proces brendiranja gastronomije, zatim kakav je potencijal hrvatske kuhinje u odnosu na ostale gastro-sile, njene prednosti i nedostatci, i finalno, koje se promjene moraju dogoditi na institucionalnom, restoraterskom, ekonomskom i drugim planovima kako bi se otvorio prostor za emancipaciju hrvatske gastronomije. Koristeći polustrukturirani intervju, konzultirano je pet stručnjaka iz područja gastro-novinarstva, kulinarstva, ugostiteljstva i marketinga te kvalitativnom analizom njihovih odgovora formirala se predodžba o trenutnom stanju hrvatske gastronomije, kao i o njenoj mogućoj budućnosti. Rezultati su pokazali da hrvatska gastronomija ima velik potencijal za brendiranje, pogotovo uzimajući u obzir broj kvalitetnih sastojaka svjetske razine te različitost njenih geo-gastronomskih regija, no također da postoji velik broj promjena koje se moraju dogoditi na institucionalnom, marketinškom te zakonodavnom planu prije nego se takav proces pokrene. The gastronomy of an area is one of the core determinants of culture and collective values of a nation occupying that area. If properly managed, it can become the image which represents that nation in the eyes of other cultures. To achieve this, its image must be carefully curated alongside the process of branding. Some of the strongest bonds between food and the culture they represent were made this way – pizza and Italy, sushi in Japan and hamburgers with the United States of America. This sort of connection results in an improved international image, which reflects positively onto different sectors such as production, the hospitality industry and tourism. Therefore, it is the goal of this Master's thesis to determine if there are sufficient prerequisites in Croatia to support the process of gastronomy branding as well as its potential in relation to other gastronomic powers, it's strengths and weaknesses and, finally, the changes that would have to happen on an institutional, restaurant, economic and other levels to open up space for the emancipation of Croatian cuisine. Using a semi-structured interview, five experts from the fields of gastro-journalism, cookery, hospitality and marketing have been consulted and, using qualitative analysis, their answers formed an image of the current state of Croatian gastronomy and its possible future. The results have shown that Croatian gastronomy carries great branding potential, especially when considering the number of high quality ingredients and the variety of its geo-gastronomic regions, however, they've also shown that many changes must be made on institutional, marketing and legislative levels before such a process can be initiated.

Tradicionalna istarska gastronomija jedan je od najvažnijih elemenata kulturnog identiteta Istre i seoskog identiteta stanovnika Istre. Temeljni dio istarske gastronomije jest autohtonost, korištenje namirnica iz proizvodnje na vlastitim OPG-ovima te priprema jela na starinski način, uz čim manje uvođenja ikakvih egzotičnih začina i sl. Istarska tradicionalna gastronomija kakvu danas poznajemo nastala je pod utjecajem brojnih stranih vlasti koje su se kroz povijest izmjenjivale na ovom području, no najveći utjecaj ostavila je mletačka vlast i stanovnici provincije Furlanije – Krnjeli. Oni na područje Istre doseljavaju sredinom 16. stoljeća te otada imaju enorman utjecaj na istarsku gastronomiju kakvu danas poznajemo. Danas su istarski agroturizmi i tradicionalne istarske gastro-manifestacije važni čimbenici u očuvanju tradicionalne istarske gastronomije kao nematerijalne kulturne baštine jer upravo na ovaj način kroz njezinu popularizaciju ona dolazi do većeg broja ljudi i na taj je način osigurano da tradicija opstane. Specifična memorabilija okusa i mirisa i savršeno sljubljivanje istarske kuhinje, maslinovog ulja i vina najbolji je i nezaboravan suvenir koji svaki posjetitelj odnosi kući i taj je doživljaj, zajedno uz boravak u autohtonim selima i kućama, nešto što gosti cijene i nešto čemu se vraćaju kroz nostalgiju u svoju prošlost ili prošlost svojih predaka o kojoj su imali prilike samo slušati. Traditional Istrian gastronomy is one of the most important elements of the cultural identity of Istria and the rural identity of its inhabitants. The fundamental parts of the Istrian gastronomy are its indigenous character, the use of food from their own family farms and preparation in the old fashioned way with the interference of any exotic spices, etc., for as little as possible. Istrian traditional gastronomy as we know it today was influenced by many foreign authorities that were present on this area during history, but the greatest influence was left by the Venetian government and the inhabitants of the province of Friuli that the Istrians called Cargnels. They immigrated to Istria in the middle of the 16th century and since then they have had an enormous influence on the Istrian gastronomy as we know it today. Today, Istrian agrotourisms and traditional Istrian gastronomy events are important factors in the preservation of traditional Istrian gastronomy as an intangible cultural heritage. In such a way it reaches a larger number of people, influences its popularization and thus ensures its survival. The specific memorabilia of taste and smell and the perfect pairing of Istrian cuisine, olive oil and wine is the best and unforgettable souvenir that every visitor takes home with them. Such experience complimented with their stay in indigenous houses and villages is something the guests appreciate and something that takes them back with nostalgia into their own past or the past of their ancestors of which they had the opportunity to just listen about.