Search

Na temelju arhivske građe u Bosanskoj ili Đakovačkoj i Srijemskoj biskupiji (Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji) istražene su molbe za povratak bivših katolika u Katoličku Crkvu. Od 455 molbi ordinarijat u Đakovu odobrio je povratak za 433 osobe. Bivši katolici – povratnici – prelazili su u Srpsku pravoslavnu Crkvu zbog sklapanja mješovitoga braka, zbog bračne rastave i mogućnosti sklapanja novoga crkvenoga braka, kao i zbog pritiska države na katoličke učitelje, državne službenike, vojno osoblje, liječnike i odvjetnike., Based on archival material in the Diocese of Bosnia or Đakovo and Srijem (Archdiocese of Đakovo-Osijek), we investigated petitions for the return of former Catholics to the Catholic Church. Out of 455 petitions, the Ordinariate in Đakovo approved the return of 433 people. Former Catholics – reverts – transitioned to the Serbian Orthodox Church because of mixed marriages, because of divorce and the possibility of entering into a new church marriage, as well as because of state pressure on Catholic teachers, civil officials, military personnel, doctors and lawyers.

Ezofagogastrični ulkus (EGU) ili čir svinja, predstavlja erozivno-ulceroznu alteraciju ezofagealnog dela sluzokože želuca, sa značajnim varijacijama u prevalenciji i težini oboljenja od zapata do zapata. U prethodnih godinu dana učestale su prijave kolega sa terena o pojavi EGU na farmama kod proizvođača koji se bave proizvodnjom tovljenika, a koji je ne retko bio i jedina prisutna patologija u zapatu, uzrokujući značajne direktne gubitke kroz perakutna ili akutna uginuća životinja. Gubici su na pojedinim farmama iznosili čak 3-4%, čime su ugrožavali rentabilnost proizvodnje. Utvrđivanje uzroka nastanka EGU nije jednostavno, a vrlo često ostaje i potpuno nepoznato, zbog čega je saniranje i prevencija nastanka EGU vrlo kompleksno i neizvesno, a zbog čega, svakako nije moguće dati precizne i/ili istovetne preporuke za rešavanje ovog problema na različitim farmama., Gastroesophageal ulcer (GEU) represents erosive-ulcerative lesions of the pars esophagea of the stomach mucosa, characterized by significant variations from herd to herd in prevalence and severity. In the past year, there have been frequent reports from veterinary practitioners about the occurrence of GEU on fattening pig farms, often being the only pathology present in the herd, leading to peracute or acute deaths of pigs and significant losses on some farms, raising doubts about the profitability of production. Determining the causes of GEU is not straightforward and often remains completely unknown, making it complex and uncertain to introduce measures to reduce the severity of ulcers lesions and effectively prevent GEU occurrence. Therefore, providing precise and identical recommendations for addressing this problem on different farms is not possible.

Research background. Some herbs provide functional properties to foods, especially their antibacterial and antioxidant properties. On the other hand, modified atmosphere packaging is being considered as an alternative to vacuum packaging to preserve the functional and sensory properties of foods. Since the shelf life of whey cheese is quite short, different packaging methods such as modified atmosphere packaging are favoured. Besides, the addition of herbs both gives flavour to the cheese and improves its functional properties. Experimental approach. In the present study, oregano (Origanum onites) or rosemary (Rosmarinus officinalis) was added to probiotic whey cheese (lor) containing Lactobacillus acidophilus La-5 and Bifidobacterium lactis Bb-12 under modified atmosphere packaging (MAP) (80 % CO2 and 20 % N2) or vacuum packaging. The physicochemical, microbiological and sensory properties as well as antioxidant and proteolytic activities of the cheese samples were determined. Results and conclusions. The addition of herbs did not negatively affect the viable counts of B. lactis and L. acidophilus, and the cheese samples contained at least 8 log CFU/g of both probiotic bacteria for 35 days. MAP improved the viability of B. lactis and L. acidophilus in cheese with rosemary during the first few weeks of storage compared to vacuum packaging. The addition of herbs significantly increased the total phenolic content and antioxidant activity under both MAP and vacuum. MAP improved the antioxidant activity of lor cheese with added herbs on days 14 and 28 more than vacuum packaging. Lor cheese with rosemary under MAP conditions showed the highest DPPH˙ (2,2,-diphenyl-1-picrylhydrazyl) scavenging activity and also the highest proteolytic activity throughout storage. The sample with rosemary under MAP had the highest taste and aroma scores throughout the entire storage period. Fortification with herb and MAP offers advantages in the production of whey cheese. The use of rosem, Pozadina istraživanja. Neki začini pridodaju funkcionalna svojstva hrani, naročito zbog svojih antibakterijskih i antioksidacijskih učinaka. S druge strane, pakiranje u modificiranoj atmosferi se razmatra kao zamjena vakuumskom pakiranju, radi očuvanja funkcionalnih i senzorskih svojstava hrane. S obzirom na to da je rok trajanja skute prilično kratak, poželjno je koristiti različite metode pakiranja, kao što je pakiranje u modificiranoj atmosferi. Osim toga, dodatak začinskog bilja daje okus siru i poboljšava njegova funkcionalna svojstva. Eksperimentalnipristup. U ovom su istraživanju mažuran (Origanum onites) ili ružmarin (Rosmarinus officinalis) dodani probiotičkoj skuti (u Turskoj poznat pod nazivom lor), koja sadržava bakterije Lactobacillus acidophilus La-5 i Bifidobacterium lactis Bb-12, pakiranoj u modificiranoj atmosferi (80 % CO2 i 20 % N2) ili u vakuumu. Ispitana su fizikalno-kemijska, mikrobiološka i senzorska svojstva uzoraka skute, te njihova antioksidacijska i proteolitička aktivnost. Rezultati i zaključci. Dodatak začina nije negativno utjecao na broj živih bakterija B. lactis i L. acidophilus, a uzorci skute sadržavali su minimalno 8 log CFU/g obiju probiotičkih bakterija tijekom 35 dana. U usporedbi s vakuumom, modificirana atmosfera je povećala preživljavanje B. lactis i L. acidophilus u skuti s dodatkom ružmarina u prvih nekoliko tjedana skladištenja. Dodatak začina bitno je povećao ukupni udjel fenola u skuti i njezinu antioksidacijsku aktivnost, bez obzira na tip pakiranja. Modificirana atmosfera je u usporedbi s vakuumom poboljšala antioksidacijsku aktivnost skute s dodatkom začina nakon 14. i 28. dana. Skuta s dodatkom ružmarina pakirana u modificiranoj atmosferi imala je najveću sposobnost uklanjanja DPPH radikala te proteolitičku aktivnost tijekom skladištenja. Uzorak s ružmarinom pakiran u modificiranoj atmosferi dobio je najveće ocjene okusa i arome tijekom skladištenja. Obogaćivanjem začinom i pakiranjem u modificiranoj atmosferi pobolj

Objective: The aim of this study was to examine whether the method of surface treatment of the acrylic teeth and reinforcement of the denture base (carbon fibers) affect the reduction of stress concentration for gap initiation at the interface of acrylic teeth and denture base as a measure of bond strength. Materials and methods: Samples of cross-sections of acrylic teeth and denture base were isolated from four pairs of complete acrylic dentures (with and without reinforcement of the denture base) and were subsequently subjected to compressive loading in a universal testing machine simulating two different occlusions. Selected groups of acrylic teeth (central incisors, first premolars, and first molars) from complete dentures were treated in various ways (untreated, mechanical, chemical, and mechanical-chemical). The gap size at the interface of acrylic tooth and denture base was measured using a light inverted microscope on selected acrylic teeth of individual quadrants. The oneway analysis of variance was used to investigate the influence of denture base reinforcement and different methods of surface treatment of the acrylic tooth on bond strength at the level of statistical significance of p ≤ 0.001. Results: Microscopic analysis of gap size measured at five selected points at the interface between the acrylic teeth and the base of the complete denture ranged from 40 to 144 micrometers. The one-way analysis of variance showed a statistically significant difference between the arithmetic means of the measured gap sizes concerning different methods of surface treatment of the acrylic teeth. Conclusion: The fracture strength, or load-bearing capacity, of complete dentures reinforced with carbon fibers was increased compared to complete dentures with non-reinforced bases. Reduction in gap size at the interface between the acrylic teeth and the base of complete dentures was influenced by the mechanical-chemical treatment of the lower surface of acrylic teeth, while r, Svrha istraživanja: Ispitivalo se utječe li način obrade površine akrilatnih zuba i pojačanje baze proteze (karbonska vlakna) na smanjenje koncentracije naprezanja za nastanak pukotine na spoju akrilatnih zuba i baze proteze kao mjerilo snage veze. Materijal i metode: U istraživanju su izdvojeni uzorci presjeka akrilatnih zuba i baza proteza dobiveni iz četiriju parova potpunih akrilatnih proteza (s pojačanjem baze proteze i bez toga pojačanja) koje su bile tlačno opterećivane u univerzalnom uređaju (kidalici) u dvama različitim okluzijskim odnosima. Izabrane su skupine akrilatnih zuba (središnji sjekutići, prvi pretkutnjaci i prvi kutnjaci) iz potpunih proteza koji su bili tretirani na različite načine (bez tretmana, mehanički, kemijski i mehaničko-kemijski). Veličina pukotine na spoju akrilatnih zuba i baze proteze mjerena je svjetlosnim inverznim mikroskopom na odabranim akrilatnim zubima pojedinačnog kvadranta. Jednofaktorska analiza varijance koristila se za ispitivanje utjecaja pojačanja baze potpune proteze i različitih načina obrade površine akrilatnih zuba na snagu veze na razini statističke značajnosti od p ≤ 0,001. Rezultati: Mikroskopska analiza veličine pukotine mjerene u pet odabranih točaka na spoju između akrilatnih zuba i baze potpune proteze kretala se od u rasponu od 40 do 144 mikrometra. Jednofaktorska analiza varijance pokazala je statistički značajnu razliku između aritmetičkih sredina izmjerene veličine pukotine u odnosu prema različitim načinima obrade površine akrilatnih zuba. Zaključak: Otpornost na lom, ili kapacitet podnošenja opterećenja potpunih proteza pojačanih karbonskim vlaknima, bila je povećana u usporedbi s potpunim protezama bez pojačanja protezne baze. Smanjenje u veličini pukotine na spoju između akrilatnih zuba i baze potpunih proteza bila je pod utjecajem mehaničko-kemijske obrade donje površine akrilatnih zuba, a pojačanje baze potpune proteze karbonskim vlaknima nije utjecalo na snagu veze.

Uzimanje pravde „u svoje ruke“ kako bi se ispravila percipirana nepravda ili iskazao bunt protiv nedjelovanja državnih institucija prema određenim problemima je pojava koja je odavno prepoznata unutar izraza „vigilantizam“. Iako predmetom brojnih rasprava u znanstvenoj i stručnoj literaturi, još uvijek ne postoji konsenzus oko općeprihvaćene definicije, pojavnih oblika te uzroka ove pojave. Međutim, s obzirom na pojavu novih oblika i mogućnosti činjenja kaznenih djela u sferi tzv. „računalnog kriminaliteta“, nije nemoguće zaključiti kako će se i vigilantske aktivnosti sve više odvijati. Pregledom dostupne znanstvene i stručne literature cilj je ovog rada utvrditi sličnosti i razlike u objašnjenima pojma vigilantizma kako bi se utvrdili razlozi nastanka ovog fenomena te posljedice ovakvog djelovanja s ciljem planiranja aktivnosti za sprječavanje štetnih posljedica nastalih aktima vigilantizma. Rezultati analize pokazuju kako je vigilantizam prisutan u gotovo svim društvima, dok prevencija ove pojave ovisi o društvenom kontekstu unutar kojeg se javlja., Taking justice “into one’s own hands” to correct a perceived injustice or express rebellion against the inaction of state institutions towards certain problems is a phenomenon that has long been recognized within the term “vigilantism.” Although it has been the subject of numerous discussions in the scientific and professional literature, there is still no consensus regarding the generally accepted definition, manifestations and causes of this phenomenon. However, considering the emergence of new forms and possibilities for committing criminal offenses in the sphere of the so-called “cybercrime,” it is not impossible to conclude that vigilante activities will increasingly take place within this phenomenon. The aim of this paper is to specify the similarities and differences in the explanations of the term vigilantism by reviewing the available scientific and professional literature. This will further determine the reasons for the emergence of this phenomenon and the consequences of such actions with the aim of planning activities to prevent the harmful consequences of acts of vigilantism. The results of the analysis show that vigilantism as a phenomenon is present in almost all societies, but the prevention of this phenomenon depends on the social context within which it occurs.

U tekstu će biti riječi o naučnim teorijama, politikama i praksama borbe protiv siromaštva, a ključno pitanje kojim ćemo se baviti je da li diskursi, društvene strategije i akcije koje ciljaju na smanjenje materijalne bijede rade za ili protiv siromašnih. Nema nikakve sumnje da je siromaštvo sveprisutna realnost (i) u savremenom svijetu, da dobija iznenađujuće razmjere čak i u razvijenim društvima, kao i da su pokušaji da se izađe na kraj sa ovim drušvenim izazovom uglavnom neuspješni. Ljudi koji žive iskustvo siromaštva suočavaju se sa nizom nevolja počev od elementarne nemaštine preko diskriminacije do nemogućnosti da ispolje svoje ljudske kapacitete, a to je, kako nas uče kritički orijentisani sociolozi, jedan od najtežih zločina. Nadalje, kako dominatni naučni pristupi i ekspertske inicijative, tako i normativna rješenja i prakse siromašnom po pravilu pripisuju odgovornost za bivanje na društvenoj margini. U naučnim istraživanjima ućutkan je njegov glas, a primjena strategija i mjera socijalne politike koje bi trebale da pomognu da se okonča siromaštvo, ograničena je na one koji se upodobljavaju formalno i neformalno normiranom kalupu milosrđa. Drugačije kazano, nad siromašnim se sprovodi otvoreno i simboličko nasilje. Paradoksalno, ono kao takvo nije notirano, iako se dešava u vremenu koje obilježava opšteprihvaćeni diskurs o političkoj korektnosti i o vladavini ljudskih prava., The text will discuss scientific theories, policies and practices in the fight against poverty, and the key question we will deal with is whether discourses, social strategies and actions aimed at reducing material poverty work for or against the poor. There is no doubt that poverty is a ubiquitous reality (and) in the modern world, that it is gaining surprising proportions even in developed societies, and that attempts to deal with this social challenge are largely unsuccessful. People who live the experience of poverty face a series of troubles, starting from material deprivation, through discrimination, to the inability to express their human capacities, which, as critical sociologists teach us, is one of the most serious crimes. Furthermore, dominant scientific approaches and expert initiatives, as well as normative solutions and practices, as a rule, attribute responsibility for being on the social margin to the Poor. His voice has been silenced in scientific research, and the application of social policy strategies and measures that should help end poverty is limited to those who conform to the formally and informally normed mold of charity. In other words, open and symbolic violence is carried out against the Poor. Paradoxically, it was not recorded as such, even though it happened in a time marked by a generally accepted discourse on political correctness and the rule of human rights.

Sulfur oxides are emitted as one of the products in the process of combusting solid fossil fuels in thermal power plants, especially the Kolubara and Kostolac lignites in the Republic of Serbia. In order to reduce the emission level of the indirect Greenhouse gases (GHG) from stationary sources, it is inevitable to implement flue gas desulfurization (FGD) technology. In addition to the classic limestone process, technological procedures based on the physical or chemical absorption of sulfur oxides in the solvent and its thermal regeneration are becoming increasingly common. In order to properly design and optimize the process, it is significant to precisely determine the thermophysical properties of pure components and their mixtures. The paper presents the results of determining the density and viscosity of two binary mixtures, N,N-Dimethylaniline (N,N-DMA) + Tetra Ethylene Glycol Dimethyl Ether (TEGDME) and N,N-Dimethylaniline (N,N-DMA) + N-methyl-2-pyrrolidone (NMP). Measurements were made using a densitometer Anton Paar DMA 5000 and Stabinger viscometer Anton Paar SVM 3000/G2, at atmospheric pressure. The obtained experimental results are presented as a function of temperature and N,N-DMA mole fraction. N,N-DMA belongs to the group of amines, and it has been used as a sorbent for purification of flue gases in processes with thermal regeneration (CANSOLV, Sulphidine and ASARCO processes). The other two organic solvents are TEGDME and NMP. Special attention was paid to NMP due to its low cost and low viscosity, with its favorable properties, making it competitive as a solvent for FGD. TEGDME is a polar solvent, but it is not selective to SO2 and other gaseous components, so NMP has been suggested as an alternative solution. A regenerative process for SO2 removal, with TEGDME, has already found commercial application (Solinox process). NMP is already industrially used as a solvent in Lurgi's Purisol process, due to its nature for selective desulfurization of flue g, Oksidi sumpora emituju se kao jedan od proizvoda u procesu sagorevanja čvrstih fosilnih goriva u termoelektranama, posebno kolubarskog i kostolačkog lignita u Republici Srbiji. Da bi se smanjio nivo emisije indirektnih gasova staklene bašte (GHG) iz stacionarnih izvora, neizbežna je primena tehnologije odsumporavanja dimnih gasova (FGD). Pored klasičnog krečnjačkog postupka, sve su češć i tehnološki postupci zasnovani na fizičkoj ili hemijskoj apsorpciji sumpornih oksida u rastvaraču i njegovoj termičkoj regeneraciji. Da bi se pravilno dizajnirao i optimizovao proces, važno je precizno odrediti termofizička svojstva čistih komponenti i njihovih smeša. U radu su prikazani rezultati određivanja gustine i viskoziteta dve binarne smeše, N,N-dimetilanilin (N,N-DMA) + tetra etilen glikol dimetil etar (TEGDME) i N,N-dimetilanilin (N,N-DMA) + N-metil-2-pirolidon (NMP). Merenja su vršena pomoću gustinomera Anton Paar DMA 5000 i Stabinger viskozimetra Anton Paar SVM 3000/G2, na atmosferskom pritisku. Dobijeni eksperimentalni rezultati su prikazani kao funkcija temperature i molskog udela N,N-DMA. N,N-DMA pripada grupi amina, a korišć en je kao sorbent za prečišć avanje dimnih gasova u procesima sa termičkom regeneracijom (CANSOLV, Sulphidine i ASARCO procesi). Druga dva organska rastvarača su TEGDME i NMP. Posebna pažnja je posveć ena NMP-u zbog niske cene i niskog viskoziteta, sa svojim povoljnim svojstvima, što ga čini konkurentnim kao rastvarač za FGD. TEGDME je polarni rastvarač, ali nije selektivan ka SO2 i druge gasovite komponente, pa je NMP predložen kao alternativno rešenje. Regenerativni proces za uklanjanje SO2, sa TEGDME, već je našao komercijalnu primenu (Solinox proces). NMP se već industrijski koristi kao rastvarač u Lurgi's Purisol procesu, zbog svoje prirode za selektivno odsumporavanje dimnih gasova.

Pojam industrije Holokausta nema univerzalno prihvaćeno značenje. Za neke se koncept odnosi na proliferaciju studija Holokausta na univerzitetima, kao i filmova i knjiga sa ovom tematikom. Za druge on označava situaciju u kojoj je Holokaust postao idealan mamac za prikupljanje novčanih sredstava unutar i izvan jevrejskih zajednica, kao i za privlačenje publike i lukrativni „mračni“ turizam. Nadalje, on većini signalizira da je reč o opštoj trivijalizaciji i banalizaciji Holokausta kroz popularnu i masovnu kulturu. Neki, najzad, smatraju da je u „industriji Holokausta“ naprosto reč o velikom broju raznolikih primera zloupotrebe sećanja na Holokaust zarad ličnih ili političkih ciljeva.

Ostvarenje djetetovih prava u rukama je odraslih, osobito njegovih roditelja. Na temeljima Konvencije o pravima djeteta izrastao je sustav zaštite djece stavljene u središte odnosa odrasli – djeca (tzv. pedocentrizam) koji zbog prirodne ovisnosti djece o odraslima može biti izvrgnut svojoj suprotnosti, a to je iskorištavanje djece za ostvarenje želja i ideja odraslih. Takav preokret značio bi vraćanje na vremena kad su djeca bila objekt društvenih i obiteljskih odnosa. Djetinjstvo je doba u kojemu se formira budućnost djeteta te ono iziskuje posebnu pozornost. U određenom smislu vrhunski pravni pojam – najbolji interes djeteta – kako ga relativno apstraktno definira Konvencija o pravima djeteta biva predmetom zloporabe u svim onim situacijama kad se na individualnoj razini iza njega skrivaju želje odraslih, bez obzira na to je li riječ o roditeljima ili organiziranim (političkim) skupinama. Od doba donošenja Konvencije o pravima djeteta do danas pojavljuju se ozbiljne zamjerke od strane (pravnih) teoretičara koji uočavaju društvena ponašanja koja Konvencija nije predvidjela, a danas žive i tako štete djeci. Osobito štetnom smatra se rodna ideologija koja niječe različita prava djeteta – od prava na identitet do prava na zdravlje. Dodaju li se tomu raznovrsni štetni utjecaji kao što je ovisnost o društvenim mrežama i internetu, postavlja se pitanje nalaze li se u postmodernom dobu prava djece pred vlastitim izumiranjem. Čini se da je krajnji čas da se čovječanstvo vrati nekoliko desetljeća unazad i prava djece, a ne odraslih stavi u središte zapodjenuvši otvorenu bitku protiv nasrtaja na djetinjstvo, djecu i njihova prava., Childhood is a very limited period of one’s life, but at the same time crucial for transforming a child into an adult. Many children’s rights allow the children to realize the rights in their childhood, far away from different influences present in the world of adults, whose influences might put the children in peril. Social analysis shows that during the last two decades children live in a kind of whirlpool, weighted by desires of their parents or third persons, as well as the social influences that neglect a child’s needs. The intention of the Convention on the Rights of the Child (CRC) was to protect children in all situations, giving to adults, especially parents, the means to realize all the different children’s rights. The CRC has constructed a new paradigm of putting the child in the middle (so called pedocentrism) precisely because children are dependent on adults. The adults’ role in a child’s life is enormously important because of the child’s dependence on them. However, they may misuse it by using children for the fulfilment of their wishes and ideas. Such a change of approach puts children in the position of being an object in social and familial relations. Originally devised as the highest principle in dealing with a child – the best interest of the child – seems to be abused in some situations nowadays. This happens when adults’ desires hide behind children’s interests regardless of whether this might be attributed to the parents, activists or political groups. Since the time when the CRC was adopted until today, some serious objections have appeared, mostly put forward by legal theorists, warning that the CRC did not foresee various social behaviours that harm children today. According to them children’s rights are characterised by a lack of sufficient scope, autonomous realization by children or a coherent philosophy. Furthermore, it is claimed that it is unnecessary to catalogue children’s rights, that there is a need for better protection. It is a

U radu se analiziraju obilježja umreženog društva koje Manuel Castells (2009) određuje kao društvenu strukturu i oblik društva koji je konstruiran oko digitalnih mreža. U ključu tehnološkog determinizma niz autora/autorica naglašava ključnu ulogu informacijsko-komunikacijskih tehnologija za razumijevanje značajki suvremene javne komunikacije i pripadajućih društvenih odnosa. Pritom je, u ocjeni njihovog doprinosa, prepoznatljiv tehno-optimistički i/ili tehno-pesimistički stav. Unatrag dva desetljeća potonji dominira. Osim primarnog fokusa na tehnologije kao agensa društvenih promjena, primjetno je i da se razdoblje širenja upotrebe informacijsko-komunikacijskih tehnologija promatra kao svojevrsni diskontinuitet u odnosu na razdoblje dominacije tehnologija masovne komunikacije. Stoga se u radu kritički propituju suvremena poimanja informacijsko-komunikacijskih tehnologija u tehnološko-determinističkom ključu te poimanje prijelaza od masovnog do mrežnog komuniciranja poput reza u naravi javne komunikacije i pripadajućih društvenih odnosa. U radu je naglasak stavljen na deskripciju tehno-pesimističkih kritika mrežnih tehnologija i komunikacijskih praksi. Te se prakse analitički smještaju u širi dijakronijski kontekst, koji omogućuje razumijevanje stabilnosti i promjena u naravi javne komunikacije i pripadajućih društvenih odnosa. Teza rada je da se prijelaz od masovnog do mrežnog javnog komuniciranja i društvene implikacije tog procesa trebaju sagledavati u ključu kontinuiteta, a ne radikalne društvene promjene te da se, umjesto tehnološko-determinističkog pristupa u razumijevanju stanja, u obzir moraju uzeti širi društveni trendovi koji su doprinijeli suvremenim obilježjima javne komunikacije i korisničkih praksi., The paper analyzes the characteristics of a networked society, which Manuel Castells (2009) defines as a social structure and form of society constructed around digital networks. Contemporary authors tend to assess the role of information and communication technologies in contemporary public communication and associated social relations, within a technological deterministic framework. The evaluation of technologies is approached with a techno optimistic and/or techno-pessimistic attitude, albeit the latter dominates in the last two decades. In addition to the primary focus on technology as an agent of social change, it is noticeable that the period of expanding use of information and communication technologies is often viewed as a “cut” – a discontinuity with the earlier period when mass-communication technologies dominated. Therefore, the paper critically examines a) the contemporary technological determinist notions of information and communication technologies, and b) the treatment of the transition from mass to online communication as a “cut” in the features of public communication and the associated social relations. The paper emphasizes the techno pessimistic critique of network technologies and communication practices, which is analytically placed in a wider diachronic context that enables an understanding of social stability and change in the assessment of public communication and associated social relations. The thesis of the paper is that the transition from mass to online public communication and the social implications of this process should be viewed as continuity rather than radical social change. Instead of a technological deterministic approach, broader social trends that have contributed to contemporary characteristics of public communication and user practices should be considered., In der vorliegenden Arbeit werden die Merkmale der Netzwerk-Gesellschaft analysiert, die Manuel Castells (2009) als eine Gesellschaftsstruktur und Gesellschaftsform bestimmt, die rund um die digitalen Netze konstruiert ist. Eine Reihe von Autoren/Autorinnen betont, dass die Informations- und Kommunikationstechnologien im technologischen Determinismus eine Schlüsselrolle beim Verstehen von Merkmalen der zeitgenössischen öffentlichen Kommunikation und dazugehörigen Gesellschaftsverhältnissen spielen. Dabei ist bei der Beurteilung deren Beitrags ein Techno-Optimismus oder Techno-Pessimismus erkennbar, wobei der letztere seit zwei Jahrzehnten dominiert. Neben dem primären Fokus auf Technologien, als ein Agens im gesellschaftlichen Wandel, ist es erkennbar, dass die Periode der Verbreitung des Gebrauchs von Informations- und Kommunikationstechnologien als eine Art Diskontinuität hinsichtlich der Periode der Domination von Technologien der Massenkommunikation betrachtet wird. Daher werden in dieser Arbeit a) zeitgenössisches Verständnis der Informations- und Kommunikationstechnologien im technologischen und deterministischen Konzept; b) das Verständnis des Übergangs von der Massen- auf die vernetzte Kommunikation, wie ein „Schnitt“ in der Natur der öffentlichen Kommunikation und die dazugehörigen sozialen Verhältnisse kritisch in Frage gestellt. In der Arbeit wird ein Akzent auf die Beschreibung von techno-pessimistischen Kritiken der Netztechnologien und Kommunikationspraxen gesetzt, die analytisch in einen weiteren diachronischen Kontext gebracht werden, was das Verstehen der Stabilität und des Wandels der Natur der öffentlichen Kommunikation und der dazugehörigen sozialen Verhältnissen ermöglicht. Die These der Arbeit ist es, dass der Übergang von Massenkommunikation zur vernetzten öffentlichen Kommunikation und die gesellschaftlichen Implikationen dieses Prozesses im Lichte der Kontinuität und nicht eines radikalen gesellschaftlichen Wandels gesehen werden müssen, und

This paper presents the Learning the Universe Implicit Likelihood Inference (LtU-ILI) pipeline, a codebase for rapid, user-friendly, and cutting-edge machine learning (ML) inference in astrophysics and cosmology. The pipeline includes software for implementing various neural architectures, training schema, priors, and density estimators in a manner easily adaptable to any research workflow. It includes comprehensive validation metrics to assess posterior estimate coverage, enhancing the reliability of inferred results. Additionally, the pipeline is easily parallelizable, designed for efficient exploration of modeling hyperparameters. To demonstrate its capabilities, we present real applications across a range of astrophysics and cosmology problems, such as: estimating galaxy cluster masses from X-ray photometry; inferring cosmology from matter power spectra and halo point clouds; characterising progenitors in gravitational wave signals; capturing physical dust parameters from galaxy colors and luminosities; and establishing properties of semi-analytic models of galaxy formation. We also include exhaustive benchmarking and comparisons of all implemented methods as well as discussions about the challenges and pitfalls of ML inference in astronomical sciences. All code and examples are made publicly available at https://github.com/maho3/ltu-ili., Comment: 20 pages, 10 figures, submitted to the Open Journal of Astrophysics. Code available at https://github.com/maho3/ltu-ili

The escalating childhood vaccination debate raises profound ethical and legal concerns for pediatricians, as vaccine hesitancy proves to be a complex phenomenon shaped by socio-cultural, psychological, and economic factors. Despite attempts to encourage vaccination adherence, appeals from Pediatrician Societies often fall short, with hesitancy theories focusing on factors like misinformation and distrust. In order to combat hesitancy, enhanced public education and awareness campaigns are proposed, aiming to address concerns with evidence- based information. However, when communication fails, penalties are considered, with limited research on their impact, while global misinformation fuels anti-vaccination sentiments, leading to a large number of unvaccinated children in Croatia due to unclear guidelines on non compliance. The legal landscape varies across EU countries, from relatively modest fines imposed in Croatia to stricter measures enforced in Poland and France. The European Court of Human Rights acknowledges the delicate balance between individual rights and public health, underscoring the societal importance of vaccination. Pediatricians grapple with ethical dilemmas, especially in situations where fines prove to be ineffective. Denying access to public community groups or institutions to a child becomes a last resort, done for the purpose of prioritizing community well-being over individual choices. Strategies for pediatrician protection include informed consent, clear communication, and meticulous documentation, though conflicts may arise in situations where non-vaccinated children face exclusion from nursery schools. In conclusion, a nuanced approach is crucial to address the complexities and legal ramifications of vaccine hesitancy. The clash between health rights and freedom of choice necessitates legal reforms beyond punitive measures, emphasizing the importance of education. Future research should explore the impact of penalties on vaccination rates an, Eskalirajuća rasprava o cijepljenju djece izaziva duboke etičke i pravne brige za pedijatre, jer se opor prema cijepljenju pokazuje kao kompleksan fenomen oblikovan socio-kulturnim, psihološkim i ekonomskim faktorima. Unatoč pokušajima poticanja pridržavanja cijepljenja, apeli Pedijatrijskih društava često ne uspijevaju, s teorijama oklijevanja usmjerenima na faktore poput dezinformacija i nepovjerenja. Kako bi se borili protiv oklijevanja, predlažu se pojačane kampanje javnog obrazovanja i svjesnosti, s ciljem adresiranja zabrinutosti informacijama utemeljenim na dokazima. Međutim, kada komunikacija ne uspije, razmatraju se kazne, s ograničenim istraživanjem njihovog učinka, dok globalne dezinformacije potiču antivakcinacijske pokrete, dovodeći do 8% necijepljene djece u Hrvatskoj zbog nejasnih smjernica. Pravni okvir varira među zemljama EU, od relativno skromnih kazni nametnutih u Hrvatskoj do strožih mjera provedenih u Poljskoj i Francuskoj. Europski sud za ljudska prava priznaje delikatnu ravnotežu između individualnih prava i javnog zdravlja, naglašavajući društvenu važnost cijepljenja. Pedijatri se suočavaju s etičkim dilemama, posebno u situacijama gdje se kazne pokažu neefikasnima. Odbijanje pristupa djeteta javnim zajedničkim grupama ili institucijama postaje posljednje sredstvo, učinjeno u svrhu prioritiziranja dobrobiti zajednice nad individualnim izborima. Strategije za zaštitu pedijatara uključuju informirani pristanak, jasnu komunikaciju i pažljivu dokumentaciju, iako mogu nastati sukobi u situacijama kada djeca koja nisu cijepljena budu isključena iz vrtića. Zaključno, nužan je nijansiran pristup za adresiranje složenosti i pravnih posljedica oklijevanja prema cijepljenju. Sukob između prava na zdravlje i slobode izbora zahtijeva pravne reforme izvan kaznenih mjera, naglašavajući važnost edukacije. Buduća istraživanja trebala bi istražiti utjecaj kazni na stope cijepljenja i post-kazneni status necijepljenih, čime bi se doprinijelo sveobuhvatnijem ra

Heideggers Philosophie wird seit Jahrzehnten von berühmten Philosophen dafür kritisiert, dass ihr alles Wirkliche der einen Frage nach dem Sein untergeordnet werde. Die alleinige Thematisierung des Seins ließe blind werden für das Seiende – für das Hier und Jetzt der gegenwärtigen Lage. Unterstellt wird dabei, dass das Sein keinen Bezug zum Seienden habe. In diesem Artikel wird mit Blick auf das, was Heidegger die „konkrete Allgemeinheit“ des Seinsbegriffes nennt, gezeigt, dass die Kritik unberechtigt ist. Die zu prüfende These lautet, dass das Fragen nach dem Sein als Konkretisierung des Seienden verstanden werden müsse. Zur Aufklärung und Widerlegung der Kritik an Heidegger muss dafür auf Heideggers Verständnis der konkreten Allgemeinheit des Seinsbegriffes eingegangen werden. Gezeigt wird, dass Heidegger von einer notwendigen Vermittlung zwischen der Allgemeinheit der Begriffe und der Konkretheit des philosophierenden Vollzuges ausgeht. Philosophie ist für Heidegger zugleich Begriffsarbeit und existenzieller Einsatz., Slavni su filozofi desetljećima kritizirali Heideggerovu filozofiju zbog činjenice da je u njegovoj filozofiji sve podređeno jednom pitanju bivstvovanja. Po njihovu mišljenju, Heideggerov je naglasak na bivstvovanje doveo do sljepoće u pogledu mogućnosti bića. Pretpostavlja se da bivstvovanje nema nikakve veze s bićima. U ovom se radu, s obzirom na ono što Heidegger naziva “konkretnom univerzalnošću” pojma bivstvovanja, pokazuje da je kritika neopravdana. Istražit ću Heideggerovu tvrdnju da se pitanja o bivstvovanju moraju shvatiti kao konkretizacija (Konkretisierung) bića. Da bismo razjasnili i opovrgli kritiku Heideggera, potrebno je adresirati Heideggerovo razumijevanje konkretne općosti pojma bivostvovanja. Pokazuje se da Heidegger, na temelju svojega rada na formalnom označavanju pojmova, pretpostavlja nužno posredovanje između univerzalnosti pojmova i konkretnosti filozofiranja. Za Heideggera, filozofija je konceptualni rad i egzistencijsko opredjeljenje podjednako., Heidegger’s philosophy has been criticized by famous philosophers for decades for the fact that in his philosophy everything is subordinated to the one question of Being. According to their view, Heidegger’s emphasis on Being led to a blindness regarding the affordances of beings. It is assumed that Being has no relation to beings. In this paper, with regard to what Heidegger calls the “concrete universality” of the concept of Being, it is shown that the criticism is unjustified. I will explore Heidegger’s claim that questions about Being must be understood as a concretization (Konkretisierung) of beings. In order to clarify and refute the criticism of Heidegger, Heidegger’s understanding of the concrete generality of the concept of being must be addressed. It is shown that Heidegger, based on his work on formally indicating concepts, assumes a necessary mediation between the universality of concepts and the concreteness of philosophizing. For Heidegger, philosophy is both conceptual work and existential commitment., Depuis des décennies, la philosophie de Heidegger est critiquée par des philosophes renommés pour avoir subordonné toute réalité à la question unique de l’être. Cette thématisation exclusive de l’être aurait occulté l’étant – le « ici et maintenant » de la situation actuelle. Il est supposé ainsi que l’être n’ait aucun lien avec l’étant. Cet article montre, en se référant à ce que Heidegger appelle la « généralité concrète » du concept de l’être, que cette critique est infondée. La thèse selon laquelle la question de l’être doit être comprise comme une concré- tisation (Konkretisierung) de l’étant sera examinée. Pour clarifier et réfuter la critique faite à Heidegger, il est nécessaire d’examiner la compréhension heideggérienne de la généralité concrète du concept de l’Être. Il sera démontré que Heidegger part d’une médiation nécessaire entre la généralité des concepts et la concrétude de l’acte philosophique. Pour Heidegger, la philosophie est à la fois un travail conceptuel et un engagement existentiel.

The protection from the coronavirus, especially among persons with severe diseases, has been one of the central topics since the beginning of the pandemic. It has been shown that real (physical) and symbolic threats (beliefs related to the pandemic) have an opposite effect on behaviour: personal vulnerability (threats to physical and material well-being) instigates appropriate preventive behaviour, while symbolic threats result in neglecting or in various ways avoiding of epidemiological measures. In this paper we attempted to examine the extent to which objective (status) vulnerability and personal beliefs regarding the pandemic were absolutely and concurrently relevant factors of preventive behaviour among persons with haemophilia. The survey was conducted among adults with haemophilia in Croatia (N=98). Along with health status, age and income were also considered as indicators of objective vulnerability. Furthermore, beliefs were examined by exploring satisfaction with the corona crisis management, tendency towards conspiracy theories, opinions on vaccine safety and disease severity, and the fear of becoming infected. The results revealed a correlation between preventive behaviour and age and beliefs (gathered in a unique syndrome), while health and material status did not play a significant role. The regression showed that beliefs were statistically significant and were the only independent determinant of preventive behaviour. The results support the findings suggesting that beliefs grouped around the tendency towards conspiracy theories can be more relevant for preventive behaviour than status vulnerability, including haemophilia-related health impairment., Zaštita od zaraze koronavirusom, posebno među teže i kronično bolesnim osobama, svrstala se među središnje istraživačke teme tijekom pandemije. U ovom smo radu pokušali provjeriti koliko su objektivna (statusna) ugroženost i osobna uvjerenja povezana s pandemijom apsolutno i (međusobno) konkurentno relevantni čimbenici preventivnog ponašanja oboljelih od hemofilije. S tim je ciljem provedeno anketno istraživanje među punoljetnim osobama oboljelim od ove bolesti (N=98). Uz zdravstveni status, kao pokazatelji objektivne ugroženosti uzeti su u obzir dob i prihodi. Spektar ispitanih uvjerenja obuhvatio je zadovoljstvo upravljanjem pandemijskom krizom, sklonost teorijama zavjere, mišljenja o sigurnosti cjepiva i težini bolesti te bojazan od zaraze. Rezultati su pokazali da je preventivno ponašanje povezano s dobi i uvjerenjima (okupljenima u jedinstveni sindrom), dok materijalni status i zdravlje u tom pogledu nemaju relevantnu ulogu. Naknadnom regresijskom provjerom utvrđeno je da su uvjerenja najvažnija i jedina neovisna odrednica preventivnog ponašanja. Nalazi su u skladu s onima koji pokazuju da sklonost teorijama zavjere i uvjerenjima okupljenima oko te sklonosti mogu biti važniji za preventivno ponašanje u usporedbi s objektivnom ugroženošću, uključujući i hemofilijom narušeno zdravlje.

Among the recent industrial products, one of the most significant developments affecting societies and people has been the advances in the automotive industry. Automobiles have made it possible redefine the relationship between the individuals and society, transforming spaces according to their own needs. Spaces have contributed to the creation of a network of social relationships where users can communicate with several people simultaneously in the relationship between automobiles and people. Therefore, while automobiles have become a part of private life, it has also provided individuals with the opportunity to enter the public sphere. In this study, young people who view owning a bird series car as a way to distinguish themselves from others in society are considered as a subcultural group. The main purpose of this study is to provide a sociological explanation for young people who see owning a symbolic vehicle as a way of gaining social acceptance. In this direction, the data in the study, which was conducted in accordance with the phenomenology research design within the qualitative research tradition, the data were obtained through interviews with a total of 33 people, two of whom were female and 31 of whom were male, between the ages of 18-35, who own Bird Series vehicles. Interviews were conducted between December 2022 and April 2023, using purposive and snowball sampling techniques. The collected data was analysed descriptively using MAXQDA 22 software. The analysis and interpretation of the data is based on Chris Jenks' classification of cultural, reflexive, linguistic, and visual turns to explain the difference between the approaches to the concept of subculture in the modern and postmodern periods. The differences, characteristics, transforming aspects and existence strategies of young people who use Bird Series vehicles through the ownership of a symbolic vehicle and their practices of separation from the dominant culture were analyzed based on Chr, Son yılların endüstriyel ürünleri arasında toplumları ve insanları etkileyen en önemli gelişmelerden biri de otomotiv sanayisinde yaşanan gelişmelerdir. Otomobiller birey ve toplum arasındaki ilişkilerin yeniden tanımlanmasına olanak sağlayarak mekânları da kendi ihtiyaçlarına göre dönüştürmüştür. Otomobiller ile insanların arasındaki ilişkide mekânlar, sosyal ilişkiler ağına sahne olarak kullanıcıların aynı anda birden fazla kişinin iletişime geçtiği bir alan yaratmasına katkıda bulunmuştur. Böylece otomobiller özel hayatın bir parçası konumuna gelirken bireylere de kamusal alana çıkma fırsatı sunmuştur. Kuş serisi araç kullanıcı olmayı toplumdaki diğer bireylerden farklılıklarını yansıtacak bir özellik olarak gören gençler, bu çalışmada bir alt kültür grubu olarak kabul edilmiştir. Sembolik bir araca sahip olmayı toplumsal kabulü sağlama biçimi olarak gören genç bireylerin, sosyolojik olarak nasıl izah edildiği bu çalışmanın başlıca amacını oluşturmaktadır. Bu doğrultuda nitel araştırma geleneği içerisinde yer alan fenomenoloji araştırma desenine uygun olarak yapılan çalışmada veriler, Kuş Serisi araç sahibi olan ve 18-35 yaş aralığındaki ikisi kadın 31’i erkek olmak üzere toplam 33 kişi ile yapılan mülakatlar sonucunda elde edilmiştir. Mülakatlar Aralık 2022-Nisan 2023 tarihleri arasında gerçekleştirilmiş ve örneklem seçim tekniklerinden amaçlı örneklem ve kartopu örneklemi kullanılmıştır. Sahadan toplanan veriler MAXQDA 22 programı kullanılarak betimsel bir yaklaşımla analiz edilmiştir. Verilerin analizi ve yorumlanması Chris Jenks’in, modern dönemdeki alt kültür kavramına yaklaşımlar ile post modern dönemdeki alt kültür yaklaşımları arasında nasıl bir fark olduğunu açıklamak için yaptığı kültürel, düşünümsel, dilbilimsel ve görsel dönüş sınıflandırmasından yararlanılarak yapılmıştır. Kuş Serisi araç kullanan gençlerin, sembolik bir araç sahipliği üzerinden farklılıkları, özellikleri, dönüşen yönleri ve var olma stratejileri Chris Jenks’in dörtlü sınıflandırması

Pandemija prouzročena bolešću COVID-19 se negativno odrazila na gospodarstvo država članica Europske unije. Kako bi što prije potaknula njihov oporavak, Unija je usvojila brojne mjere iz područja financijskog prava u čijem su središtu plan oporavka NextGenerationEU, program SURE i aktivacija opće klauzule o izbjegavanju Pakta o stabilnosti i rastu. Kako bi prikupila sredstva za realizaciju plana oporavka NGEU-a, Unija se zadužila na tržištima kapitala. Budući da će se NGEU financirati putem zaduživanja, Unija je najavila stvaranje novih vlastitih sredstava kako bi osigurala podmirenje duga koji će iznositi više od 800 milijardi eura. Navedene mjere predstavljaju novi aspekt fiskalnih odnosa Unije i država članica te će se u radu prikazati tijek njihovog nastanka, zatim njihovi pravni temelji te zaključno, njihovo značenje za promjene u sustavu fiskalnog federalizma Unije., The economy of the Member States of the European Union was adversely affected by the COVID-19 pandemic. Therefore, the EU adopted several public finance instruments to encourage their recovery. Among these, the most important measures were the adoption of the NextGenerationEU recovery plan, the SURE program, and the activation of the general escape clause of the Stability and Growth Pact. The EU borrowed from the capital markets to collect more than 800 billion euros provided for the NGEU implementation. Furthermore, since the NGEU will be debt-financed, the EU has announced the creation of new resources to ensure repayment. Considering that the aforementioned measures represent novelties in the fiscal relations between the EU and the member states, this paper aims to present the course of their creation, legal foundations, and, finally, their potential to change the model of the EU’s fiscal federalism.

Geografski predeo Stare planine predstavlja zakonom zaštićen prostor značajnih privrednih i turističkih potencijala. Prirodni i turistički potencijali ovog prostora predstavljaju značajan resurs ekonomske revitalizacije ovog društveno perifernog prostora nedovoljne razvijenosti. Osnovu svakog uspešno postavljenog plana razvoja predstavlja sveobuhvatno sagledavanje prirodnih, ekonomskih i demografskih potencijala i ograničenja određenog prostora. Predeo Stare planine, kao i čitav region Južne i Istočne Srbije, predstavlja demografski devastirano područje, sa veoma nepovoljnim vrednostima pokazatelja prirodnog kretanja i struktura stanovništva. Valorizacija prirodnih potencijala u turističke svrhe postavlja dvostruki zadatak u cilju očuvanja biodiverziteta i uravnoteženog ekonomskog razvoja. Usled navedene diskrepancije između postojećih prirodno-turističkih potencijala i demografskih ograničenja, kao integralnih segmenata plana ekonomskog razvoja ovog prostora, proučavanje demografske održivosti prostora dobija naročit značaj. U ovom radu kao pokazatelj demografske održivosti prostora korišćen je pokazatelj indeksa demografskih resursa. U svojoj osnovi indeks demografskih resursa koristi vrednosti jedanaest pokazatelja demografskog „vitaliteta“ i obrazovnih karaktersitika stanovništva. Dobijeni rezultati ukazuju na postojanje značajnih demografskih ograničenja, pri čemu su pokazatelji procesa starenja i prirodnog kretanja stanovništva pokazali još nepovoljnije vrednosti i trendove.

Rad analizira političko-ekonomsku teoriju Adama Smitha te preispituje uzroke raspada feudalizma i nastanka modernog trgovinskog društva u njegovoj teoriji. Interpretativno, rad se fokusira na treću knjigu Bogatstva naroda, ali istražuje i druge važne dijelove tog kapitalnog djela. U radu se najprije razmatraju osnovne odrednice škotskog pristupa istraživanju povijesti, pri čemu se posebno analizira Smithovu stadijsku teoriju povijesti. Nakon toga, rad najprije istražuje Smithovo poimanje uzroka propasti antičkih trgovačkih poredaka, a zatim se u središnjem dijelu analizira niz uzroka i posljedica koji su srušili feudalnu hijerarhiju i omogućili nastanak novog ekonomskog poretka. Glavni argument rada je da Smithovi uvidi nadilaze uobičajenu interpretaciju njegove teorije u kojoj su vanjska trgovina i luksuz ključni pokretači propasti feudalizma i razvoja trgovinskog društva. Umjesto toga, ovaj rad tvrdi da su ljudska priroda i temeljna čovjekova težnja za unapređenjem materijalnih uvjeta ono što istinski pokreće transformaciju društvenog poretka u Smithovoj teoriji. Umjesto zaključka, rad se osvrće na važnu ulogu suverena i moderne države u održanju modernog društva zasnovanog na trgovini., The paper analyzes Adam Smith's political-economic theory and reexamines the causes of feudalism’s decline and the emergence of modern commercial society in Smith's theory. The paper primarily focuses on the third book of The Wealth of Nations but also explores other significant sections of this foundational work. It begins by examining the basic tenets of the Scottish approach to historical research, paying special attention to Smith’s stadial theory of history. Following this, the paper investigates Smith's understanding of the causes behind the collapse of ancient commercial societies and, in the main part, analyzes a series of causes and effects that dismantled the feudal hierarchy and enabled the development of a new economic order. The central argument is that Smith's insights go beyond the usual interpretation of his theory, which sees foreign commerce and luxury as key drivers of feudalism’s downfall and the growth of commercial society. Instead, this paper argues that human nature and the fundamental inclination to improve our material condition are what truly propel the transformation of social order in Smith’s theory. Rather than a conclusion, the paper reflects on the essential role of sovereigns and the modern state in sustaining a commerce-based modern society.

U radu se tematiziraju termini imenska formula i antroponimijska formula. Pokazuje se da nije riječ o sinonimnim terminima, nego o terminima u hiperonimsko-hiponimskome odnosu. Predlažu se definicije obaju termina s jasno izraženom različitošću pojmova na koje se odnose, čime se nastoji pridonijeti usustavljenosti hrvatske onomastičke terminologije. Ističe se i potreba njezina promatranja u suodnosu s onomastičkom terminologijom ostalih slavenskih jezika., The introduction contains a brief overview of Croatian onomastic terminology, with special regard to terminological synonymy. The use of synonyms (synonymic terms) is usually attributed to the fact that Croatian onomastics lacks a handbook of modern onomastic terminology, and also to the unsatisfactory attention of researchers to the systematization related to the use of individual terms. In the central part of the article, the terms imenska formula (proper name formula) and antroponimijska formula (anthroponymic formula) are analyzed. It is revealed that they are not synonyms, but terms in a hyperonym – hyponym relationship. Definitions of both terms are also provided, with clearly delineated distinctions between them. The article concludes with an invitation to other researchers to further examine and systematize Croatian onomastic terminology, especially considering the growing necessity to review it in the context of onomastic terminology of other Slavic languages.

Uvod: Konvencionalni otisak predstavlja zapis tkiva u negativu uzet otisnim materijalima i kašikom. Digitalni otisci dobijaju se postupkom skeniranja zubnih lukova inrtaoralnim skenerima. Cilj ispitivanja je uporedno analizirati potrebno vreme za konvencionalno i digitalno otiskivanje u postupku izrade solo krune na brušenom zubu i na implantatu u regiji premolara gornje vilice. Materijal i metode: Analiza je izvršena simulacijom procesa rada na dva para printanih modela fiksiranih u prostor artikulatora. Na prvom paru modela, u gornjoj vilici nalazi se preparisan zub u regiji premolara. Na drugom paru modela, u istoj regiji gornje vilice nalazi se implantat replika sa privremenom krunom i veštačkom silikonskom gingivom koja omogućava simulaciju registrovanja forme izlaznog profila gingive. Protokoli analognog i digitalnog otiskivanja sprovedeni su za obe indikacije. Prilikom konvencionalnog, jednovremenog dvofaznog otiskivanja gornjih modela korišten je Zhermack adicioni silikon, kombinacijom putty i light body konzistencije. Za otiskivanje donjih modela korišćen je Zhermack Tropic alginat, a za registraciju zagrižaja Zhermack occlufast silikon. Otisci su realizovani standardnom kašikom, tehnikom sa dva konca. Skeniranje je vršeno Trios 3Shape 3 intraoralnim skenerom. Vrednosti utrošenog vremena poređene su u odnosu na kompletnu proceduru. Rezultat: Dobijeni rezultat za model sa brušenim zubom iznosio je 21:02s za analogni protokol, a 16:27s za digitalni. Kada je reč o indikaciji za solo krunicu na implantatu konvencionalnim pristupom utrošeno je 16:34s, dok je digitalnim bilo ptrebno 9:44s. Zaključak: Digitalni protokol otiskivanja je za ispitivane indikacije pokazao superiornost u odnosu na konvencionalne metode kada je utrošeno vreme u pitanju.

Građevinska industrija ima značajan uticaj na bruto domaći proizvod svake zemlje kako kroz direktnu građevinsku aktivnost, tako i kroz povezane industrije poput mašinstva, elektrotehnike, proizvodnje materijala i slično. Građevinska industrija je kroz vekove podložna stalnim promenama i inovacijama u skladu sa razvojem nauke i tehnologije. Pored toga, građevinarstvo ima spor porast produktivnosti u poređenju sa ostalim granama industrije. Jedan od mogućih pravaca razvoja produktivnosti ove oblasti jeste primena tehnologije 3D štampe betona. Digitalizacija procesa izgradnje objekata značajno smanjuje potrebno vreme za izgradnju, rastur materijala i greške koje se javljaju prilikom izvođenja. U okviru ovoga rada predstavljena je tehnologija 3D štampe betona i sam 3D štampani beton kao inovativna metoda i materijal u savremenom građevinarstvu. Prikazan je dosadašnji razvoj u ovoj oblasti sa navedenim prednostima i izazovima, sa posebnim osvrtom na stanje u Republici Srbiji. U okviru zaključaka odgovoreno je na postavljeno pitanje: da li će u skorije vreme tehnologija 3D štampe betona postati široko rasprostranjena u savremenom konstrukterstvu?

Komercijalne postaje na osnovi slušanosti i profila slušatelja određuju koncepciju i razvijaju svoj brend. U slučaju da postaja nema odgovarajuću slušanost, odnosno profil slušatelja zanimljiv oglašivačima, menadžment mora reagirati. Odluka o rebrendiranju najčešće se donosi s ciljem povećanja slušanosti, odnosno promjene imidža što privlači profil slušatelja koji je atraktivniji oglašivačima. Prema izvješću o slušanosti agencije Ipsos, među 136 komercijalnih radijskih postaja, najslušanija hrvatska postaja u trećem kvartalu 2022. bio je narodni, dok se Gold FM nalazio na 13. mjestu. Iako je bila najslušanija radijska postaja, narodni je u potpunosti rebrendiran te je 16. 11. 2022. postao bravo!, a Gold FM u rebrendiranju je 29. 11. 2022. postao Happy FM. Rad pomoću ankete provedene među slušateljima analizira učinkovitost rebrendiranja u smislu boljeg imidža i kvalitetnijeg profila slušatelja radijskih postaja, istražujući pritom razloge zbog kojih se menadžment odlučio za rebrendiranje, što nakladniku posljedično donosi veću slušanost i bolje poslovne rezultate. U istraživanju metodom telefonske ankete, provedenom u suradnji s agencijom Ipsos, intervjuirano je 12 000 osoba. Anketa je provedena u trima razdobljima: treći kvartal 2022., posljednji u kojem su narodni i Gold FM samostalno emitirali; četvrti kvartal 2022., u kojem je provedeno rebrendiranje radijskih postaja; drugi kvartal 2023., kada su se novi mediji – bravo! i Happy FM – već etablirali na hrvatskoj radijskoj sceni. Rezultati istraživanja pokazali su kako je narodni rebrendiranjem tek djelomice uspio promijeniti svoj imidž, odnosno profil svojih slušatelja. Bravo! su počeli slušati mlađi, obrazovaniji i urbaniji slušatelji, u odnosu na publiku narodnog, ali je nakon rebrendiranja došlo do pada broja slušatelja. Gold FM pak nije bio u samom vrhu po slušanosti, ali je imao dobar imidž i kvalitetan profil slušatelja. Happy FM je nakon rebrendiranja imao znatno lošiju slušanost od Gold FM-a, a pritom je, Commercial broadcasters determine the concept and develop their brand on the basis of listenership and listener profile. If radio station does not have an adequate audience or a listener profile interesting to advertisers, the management must react. The decision to rebrand is typically made for the purpose of increasing listenership and changing the image, which attracts a listener profile that is more attractive to advertisers. According to the Ipsos agency’s audience report, the most listened-to Croatian station in the third quarter of 2022 was narodni, whilst Gold FM ranked thirteenth out of 136 commercial radio stations. Despite being the most popular radio station, narodni underwent a complete rebranding and on November 16, 2022 became bravo! Gold FM was rebranded on November 29, 2022 and became Happy FM. The work, using a survey, analyzes the effectiveness of rebranding in terms of a better image and a better profile of listeners, while investigating the reasons why the management decided to rebrand, which results in more listeners and improved financial outcomes for the publisher. In collaboration with the Ipsos agency, 12,000 individuals were interviewed using the telephone survey method. The survey was conducted in three periods: the third quarter of 2022, the last in which narodni and Gold FM broadcast independently; the fourth quarter of 2022, in which the rebranding of radio stations was carried out; the second quarter of 2023, when the new media - Bravo! and Happy FM – have already established themselves on the Croatian radio scene. The results of the research showed that narodni by rebranding only partially managed to change its image and the profile of its listeners. Bravo! started to be listened to by younger, more educated and urban audience, compared to the listeners of narodni radio, but the number of listeners dropped. Although its listenership was not the highest, Gold FM had a positive image and a high-quality profile of listeners. Following th

Brojna istraživanja pokazuju da kvalitet kućnog okruženja u vezi sa čitalačkom pismenošću (Pismenost u kućnom okruženju, Home Literacy Environment – HLE) doprinosi razvoju (rane) čitalačke pismenosti kod dece (npr. Dong, Wu, Dong, & Tang, 2020; Hamilton, Hayiou-Thomas, Hulme, & Snowling, 2016; National Early Literacy Panel, 2008; OECD, 2012; Sénéchal & LeFevre, 2014; Van Bergen, Zuijen, Bishop, & Jong, 2017). Konstrukt HLE je definisan kao skup različitih faktora kao što su: uverenja roditelja o pismenosti/čitanju; uključivanje roditelja u aktivnosti koje podstiču razvoj (rane) pismenosti; bogatstvo kućnih resursa (npr. broj knjiga, štampanih izvora, računara); uključenost dece u sistem predškolskog vaspitanja i obrazovanja (PVO); obrazovanje roditelja, socioekonomski status porodice.

U ovom radu o karizmi i instituciji sa socio–religijskog zrenika u weberovskom teorijskom okviru obrađeni su epistemologija, deskripcija i interpretacija binoma “karizma i institucija” te njihov složeni međusobni odnos, imajući u vidu posebice fenomen karizmatskoga vođe. Karizmatski vođa, obdaren karizmom, osoba je iznimnih, (nad)naravnih sposobnosti koja u teškim i kriznim društvenim previranjima postaje vođom naroda, prorokom svojega vremena, a obilježavaju ga: odvažnost (hrabrost!), kritičnost (istinoljubivost!) i djelovanje za vremenito i vječno. Karizma je nezaslužen dar Duha karizmatiku, vođi, koji je u službi izgradnje zajednice. Od početka moderne pa do suvremenih (post)modernih gibanja i pokreta u društvu, karizma se sekularizira i postaje općim društvenim fenomenom te gubi gotovo svoje prvobitno religijsko značenje. Takva “sekularizirana” karizma, prema Maxu Weberu, paradigmatski se očituje u tri različita područja i to: kod proroka u području religijsko–religioznoga fenomena, kod velikih i izuzetnih vojskovođa u području vojnoga planiranja te kod demagoga u području društvenoga i političkog djelovanja., The topic of this paper is charisma and/or institution — the approval and/or disapproval of the socio–religious disciple in Weber’s theoretical framework. It discusses the epistemology, description and interpretation of the binomial “charisma and institution” and their complex interrelationship in view of the phenomenon of the charismatic leader. The charismatic leader, whose charisma is a gift, is a person with extraordinary, (super)natural abilities who becomes a leader of the people — a prophet of his time in difficult and crisis–ridden social upheavals during which he excels in boldness (courage!), critical faculties (truthfulness!) and action in regard to both the temporal and the eternal. Charisma is an undeserved gift of the Spirit to the charismatic, namely, the leader whose task it is to build a community. From the beginning of the modern era up until the (post)modern movements and currents in the society of today, charisma has been secularised whereby it has become a general social phenomenon which has almost lost its original religious meaning. According to Max Weber, such a “secularised” charisma manifests itself paradigmatically in three different areas: through prophets in the area of the religion and religiosity as phenomena, through great and exceptional military leaders in the area of military planning and through demagogues in the area of social and political action.

Probiotic fermented milks were produced from goat milk containing two different somatic cell counts (SCC) at low (<500.000 cells/mL) and high (>1.500.000 cells/mL) levels. The produced samples were analysed for some chemical, textural, microbiological and sensory properties. The samples made from high SCC goat milk had higher lipolytic activity. The viscosity and hardness of probiotic fermented milks with low SCC were higher than that of the higher SCC samples. Probiotic fermented milks produced with low SCC achieved higher sensory scores and the viability of the starter bacteria was more stable in these samples., Probiotička fermentirana mlijeka proizvedena su od kozjeg mlijeka koje se sadržavalo različit broj somatskih stanica (SCC), odnosno manji (<500.000 stanica/mL) i veći (>1.500.000 stanica/mL) broj SCC. Proizvedenim uzorcima su analizirana neka kemijska, reološka, mikrobiološka i senzorska svojstva. Uzorci proizvedeni od kozjeg mlijeka s velikim SCC imali su veću lipolitičku aktivnost. Viskoznost i čvrstoća gruša probiotičkih fermentiranih mlijeka s malim SCC bile su veće nego kod uzoraka s većim SCC. Probiotička fermentirana mlijeka proizvedena s malim SCC postigli su bolje rezutate prilikom senzorske analize i broj živih stanica bakterija starter kulture bio je stabilniji u tim uzorcima.

Bezbednost hrane, kao segment u zaštiti javnog zdravlja, predstavlja jedan od glavnih ciljeva u obezbeđivanju zdravlja ljudske populacije. Međutim, bezbednost hrane je ugrožena širom sveta sukobima, političkom nestabilnošću ili ekonomskim krizama, kako u razvijenim zemljama tako i u zemljama u razvoju. Odgovarajuća brojnost populacije gajenih životinja, industrijskih i tradicionalnih proizvoda, predstavljaju ključni faktor u obezbeđivanju dostupnosti hrane. Mere biološkog osiguranja poboljšavaju dobrobit životinja, smanjujući pojavu bolesti koje ugrožavaju stabilnost i izazivaju oscilacije u dostupnosti proizvoda od mesa i životinjskih proizvoda kao što su mleko, jaja i med. Biosigurnost je ključni uslov za postizanje ciljeva u promovisanju, razvoju i jačanju politike i regulatornih okvira za hranu, poljoprivredu, ribarstvo i šumarstvo. Direktno je povezana sa bezbednošću hrane, o«uvanjem životne sredine i održivosti poljoprivrede. Nedostatak biosigurnosnih mera utiče negativno na sve političke i regulatorne okvire. Stoga znanje o glavnim alatima garantuju sigurnost i omogućuje praktičnu primenu koja povećava isplativost i poboljšava doslednost u svim sektorima. U razvijenim zemljama, sami potrošači zahtevaju sigurnost i bezbednost hrane koju konzumiraju, koja je povezana sa socijalnim uticajem kao što je bilo prisustvo melamina u mleku ili pak pojava salmonele u hrani za decu koje su dovele do toga da se uvedu rigoroznije mere bezbednosti hrane kako bi se sprečilo oboljevanje ljudi usled konzumiranja kontaminiranih proizvoda. Rastuće interesovanje za biosigurnost rezultat je velikih međunarodnih dešavanja kao što su globalizacija svetske ekonomije, nagli porast obima komunikacija, transporta i trgovine, tehnološki napredak i rastuća svest o problemima sa kojima se suočava biološka raznolikost i životna sredina. Razvoj biosigurnosnih mera u proizvodnji hrane i poljoprivredi uključuju tendenciju ka integraciji i saradnji između više sektora.

Prethodnih pola veka uoćena je prekomerna upotreba zatvorske kazne u mnogim delovima sveta. Navode se globalne promene (kolaps proizvodne industrije; brojnost dugotrajno nezaposlenih čime je vršen dodatni pritisak na državu blagostanja). Porast evidentiranog kriminaliteta i izricanje strožih kazni u zapadnim zemljama postepeno su normalizovali primenu ekstremnih modaliteta inkarceracije. Veći broj autora nastojao je da odgovori na pitanje kako se to ekstremni oblici zatvaranja normalizuju i postaju nešto uobičajeno u kaznenoj praksi. Samica u Kanadi je postala „normalizovana” uprkos neverovatno retributivnoj prirodi, a najekstremniji izraz ostvaruje izricanjem i izvršenjem doživotne kazne zatvora bez mogućnosti dodele uslovnog otpusta (Life Without Parole – LWOP. Normalizacija se tako definiše kao skup procesa koji čine da stanje izgleda “normalno”. Način na koji normalizacija funkcioniše ili se odnosi na rasprostranjenost stanja (normalna distribucija) ili na njegovu društvenu prihvatljivost (normativna vrednost). Kada opisujemo “prihvatljivost” kazne, raspravljamo o stavovima ljudi o njenoj težini. Prihvatljivost ilustruje vrstu bola, neprijatnosti i patnje kroz kaznu, koju konkretno društvo dozvoljava u datom trenutku. Normalizacija kao prihvatljivost ne određuje da li je kazna zaista nepodnošljivo stroga ili ne, već ukazuje na percepciju javnosti o njenoj ozbiljnosti. Stoga se nastojalo eksploracijom različitih mehanizama, ukazati na procese kojima se kod šire javnosti prikazuje ovakva kazna kao normalan modalitet kažnjavanja, uprkos tome što je izuzetno ozbiljan i sa drastičnim posledicama po osuđene. Iako je javnost smatra prihvatljivom, osuđeni su LWOP opisali kao mučnu, nehumanu, i kao izuzetno tešku kaznu. Tokom prve dekade ovog veka. u SAD je zabeleženo preko 50.000 LWOP. Ankete pokazuju da javnost preferira LWOP dajući joj prednost nad smrtnom kaznom. Zakonodavci kontinuirano proširuju mogućnost izricanja LWOP prema odraslim prestupnicima, uprkos naporima

Aktualna situacija rata u Ukrajini poticaj je za promišljanje o smislu i besmislu rata. Utemeljujući svoje promišljanje na starozavjetnoj tradiciji, pretežito onoj proročkoj, autor donosi biblijsko-teološki uvid u koncept rata i mira. Čitajući proročke tekstove lako je prepoznati one koji u kontekstu rata spominju eshatološko vrijeme mirotvornog društva u kojem će zemlja biti ispunjena mirom. Proročka tradicija proteže se i na apokaliptična viđenja u kojima se govori o konačnoj bitki u kojoj će biti uništeni svi neprijatelji. Biblijski tekstovi koji o tome govore ponekad su kontradiktorni i postavlja se pitanje žele li proroci uistinu biti graditelji budućeg očekivanog mira. Ako mir i prestanak rata iz proročke perspektive predstavljaju samo jednu utopijsku i/ili eshatološku stvarnost, kako je moguće, i je li uopće moguće, te tekstove protumačiti u duhu neprestanih ratova, ali i aktualne situacije rata u Ukrajini? Na primjeru triju tekstova: Iz 2,2-5; Mih 4,1-5 i Jl 4,9-10 autor u konačnici pokušava otkriti simbolizira li prestanak rata i nastanak mira eshatološku i/ili svevremensku stvarnost ili nešto tomu suprotno., The current war in Ukraine inspires the author’s reflection on the meaning and futility of war. Forming his reflections in the Old Testament tradition, principally the prophetic one, the author firstly offers a brief biblical-theological insight into the concept of war and peace. By reading prophetic texts, it is easy to recognize those who, in the context of war, refer to eschatological time that understands the creation of a peace-making society in which the earth will be filled with peace. The prophetic tradition also extends to apocalyptic visions, where the final battle is discussed, in which all the enemies will be destroyed. The biblical texts that address these topics are sometimes contradictory and the issue arises whether the prophets really wish to be the builders of the expected future peace. If peace and the end of war from a prophetic perspective represent only one utopian and/or eschatological reality, how is it possible, and is it even possible, to interpret these texts in the spirit of constant wars, and the current situation of the war in Ukraine? With the example of three texts: Isa 2:2-5; Mic 4:1-5 and Joel 4:9-10, the author strives to discover whether the cessation of war and the emergence of peace can symbolize an eschatological and/or timeless reality or something contrary.

U ovom rade razmatramo kontroverzu ili dilemu, koja se tiče digitalne revolucije kao IV industrijske revolucije, najradikalnije revolucije i najneizvjesnije po ekonomiju i ljudsko društvo, s jedne strane i digitalnu ekonomiju kao novu ekonomiju utemeljenu na internetu i digitalnoj informaciji, s druge strane. Digitalna revolucija i digitalna ekonomija su samo dvije strane istog procesa, koji je i revolucionaran, inovativan i destruktivan u isto vrijeme sa neizvjesnim ishodom. Na temelju datih zapažanja i analize ostajemo i sami začuđeni pred novim fenomenima, da li se radi o “blagoslovu ili prokletstvu”. U radu su obrađena: digitalna ekonomija i digitalna tehnologija, offline i online ekonomija, ekonomija znanja, premise digitalne ekonomije, digitalna ekonomija i ravnomjeran razvoj, elektronska spremnost zemlje za novu ekonomiju, teorijske implikacije digitalnog razvoja, digitalno tržište i monopolizacija, digitalna regulacija, rad i zaposlenost u digitalnoj ekonomiji,, država i digitalno trzište, ekonomija mreže i vještačka inteligencija, novi koncept poslovanja, digitalni podaci i digitalna ekonomija u svijetlu novih izazova., In this papre, we consider the controversy or dilemma concerning the digital revolution as IV Industrial Revolution, the most radical revolution and the most uncertain for the economy and human society, on the one hand, and the digital economy as a new economy based on the Internet and digital information. The digital revolution and the digital economy are just two sides of the same process, which is revolutionary, innovative and destructive at the same time with an uncertain outcome. Based on the given observations and analysis, we are amazed at the new phenomena, whether it is a "blessing or a curse". The paper deals with: digital economy and digital technology, offline and online economy, knowledge economy, premises of digital economy, digital economy and balanced development, electronic readiness of the country for new economy, theoretical implications of digital development, digital market and monopolization , digital regulation, labor and employment in the digital economy, state and digital market, network economy and artificial intelligence, new business concept, digital data and digital economy in light of new challenges.

The construction of the Kapchagay Reservoir led to the withdrawal of a portion of the water from the river, which reduced the water flow, the situation has gradually been resolved, but the water level in the lake and the flow still need to be monitored. The purpose of the study was to investigate trends in the characteristics showing the state of the ecosystem. A more detailed analysis of changes in meteorological conditions observed in the region according to weather stations revealed significant changes in the water regime and average annual flow of the river. These indicators were obtained at special weather and hydrological stations located along the riverbed and the surrounding area. Climatic changes and anthropogenic factors have had some impact on the flow rate. Rising temperatures and rainfall have affected the glaciers of the Tien Shan Mountain system, increasing the amount of water in the Ili River. At the same time, water intake for agricultural needs had no noticeable effect. Changes in the flow rate are directly related to the biocenosis of the region. The area outlying the river and lake and the delta may become arid due to declining water levels. In this case, the space next to the water will be used more actively. For this reason, it is very important to monitor changes in the flow, as the entire ecosystem depends on the water level. The construction of the Kapchagay Reservoir has certainly had some impact on the water level of the lake and the volume of water flowing into the river, but at this point, the effect of the reservoir has been overridden by the sensitivity of the glaciers. At this point, it is impossible to predict exactly how the situation will unfold, but it is recommended to pay close attention to it.

This paper analyzes the history of abortion and factors that influenced the legalization of abortion in Western society. The question is raised whether abortion should, according to its definition as an objective good or evil, be prohibited or legitimized, or will the legal framework on abortion be regulated as a political construct, independently of the objective moral nature of abortion. The possibility of finding the right answer to the abortion debate is analysed. Conclusion is drawn as to whether abortion can be justified by a political goal, or is it a moral issue independent of politics., Ovaj rad analizira povijest pobačaja i čimbenike legalizacije pobačaja u zapadnom društvu. Postavlja se pitanje treba li pobačaj, prema njegovoj definiciji kao objektivnog dobra ili zla, zabraniti ili ozakoniti ili će se pravni okvir o pobačaju regulirati kao politički konstrukt, neovisno o objektivnoj moralnoj prirodi pobačaja. Analizira se mogućnost pronalaženja pravog odgovora na raspravu o pobačaju. Izvodi se zaključak može li se pobačaj opravdati političkim ciljem ili je to moralno pitanje neovisno o politici.

Pedijatrijska je populacija po mnogo čemu specifična. Iako na prvi pogled djeca djeluju kao umanjena verzija odraslih, oni se uvelike razlikuju u anatomiji, kao i fiziologiji. Kada govorimo o pedijatrijskoj anesteziji moramo imati na umu sve anatomske, fiziološke, farmakodinamske i farmakokinetičke razlike jer će one uvelike utjecati na sve aspekte anestezije – od uvoda, preko osiguravanja i održavanja dišnog puta, do konačnog buđenja iz anestezije i ekstubacije. Kada se fiziološkim i anatomskim varijancama u pedijatrijskoj populaciji pridruže još stanja ili sindromi koji mogu dodatno otežati uspostavu dišnog puta ili ventilaciju, suočavamo se s problemom koji treba ozbiljno shvatiti i trenutno reagirati. U nebrojeno je mnogo istraživanja odavno dokazano da hipoventilacija s posljedičnom hipoksijom i hiperkarbijom može iznimno brzo rezultirati kobnom respiratornom insuficijencijom koju, ako se promptno ne reagira, u stopu može pratiti kardijalni arest. Uz pregled literature prikazujemo i primjer četveromjesečnog djeteta kod kojega je bila planirana operacija rascjepa usne u općoj endotrahealnoj anesteziji. Nakon uvoda u anesteziju, uz otežani prikaz laringealnih struktura direktnom laringoskopijom, uz pomoć videolaringoskopa i dobru vizualizaciju glotisa pokušana je intubacija koja nije bila izvediva zbog nemogućnosti plasiranja tubusa kroz preusku rimu glotidis. Operativni zahvat je odgođen za mjesec dana. U drugom pokušaju dijete je uspješno intubirano i operirano, bez ikakvih komplikacija. Zbog anatomskih i fizioloških varijacija vezanih za životnu dob svakog pojedinog djeteta, zatim različitih vrsta i opsega rascjepa, potreban je individualizirani pristup. Važno je prepoznati i situacije u kojima ne treba inzistirati na kirurškoj ili anesteziološkoj intervenciji, već odustati i malo pričekati kako bi se anatomski odnosi uslijed somatskog rasta okrenuli u djetetovu korist., Pediatric population is specific for many reasons. Although at a first glance it may seem that children are merely a small version of adults, they differ greatly in anatomy and physiology. When we speak of pediatric anesthesia, we must have in mind all anatomical, physiological, pharmacodynamic and pharmacokinetic differences, because these can influence all aspects of anesthesia – from induction, securing and maintaining the airway, to emerging from anesthesia and extubation. When physiological and anatomical specifics unite with conditions and syndromes which can additionally aggravate securing of the airway or ventilation, we suddenly face the problem which has to be taken very seriously and react momentarily. Countless researches have already proved that hypoventilation with concomitant hypoxia and hypercarbia can extremely quickly result in a fatal respiratory insufficiency which can be followed by a cardiac arrest. Together with a literature review, we present a case of a 4-month old baby boy who was admitted for an elective reconstruction of a cleft lip in general anesthesia. After induction, there were difficulties in the visualization of laryngeal structures by direct laryngoscopy. With videolaryngoscopy a good visualization was achieved, but unfortunately intubation was not possible due to inability to pass the endotracheal tube through the vocal cords. The surgery was postponed for a month. In the second attempt the child was successfully intubated and surgery performed with no complications. Due to anatomical and physiological differences characteristic for the age of specific pediatric patients, different types and sizes of the clefts, an individual approach is essential. It is very important to recognize situations in which one should not insist on surgical or anesthetic intervention, but should instead back off and wait shortly for anatomic relations to change due to somatic growth, in favor of the child.

The aim was to assess the prevalence of chronic multimorbidity in patients with chronic low back pain or other chronic back disorders (BD). We analyzed data from the population-based cross-sectional European Health Interview Survey (EHIS) performed in the Republic of Croatia 2014- 2015 by the Croatian Institute of Public Health. Outcome was the point-prevalence of chronic multimorbidity defined as having ≥2 chronic illnesses out of 14 contained in the EHIS questionnaire, after adjustment for ten sociodemographic, anthropometric and lifestyle confounders. Amoung fourteen targeted illnesses were asthma, allergies, hypertension, urinary incontinence, kidney diseases, coronary heart disease or angina pectoris, neck disorder, arthrosis, chronic obstructive pulmonary disease, diabetes mellitus, myocardial infarction, stroke, depression, and the common category “other”. We analyzed data on 268 participants with BD and 511 without it. Participants with BD had a significantly higher relative risk of any chronic multimorbidity (RRadj=2.12; 95% CI 1.55, 2.99; p<0.001), as well as of non-musculoskeletal chronic multimorbidity (RRadj=2.29; 95% CI 1.70, 3.08; p=0.001) than participants without BD. All chronic comorbidities except for asthma and liver cirrhosis were significantly more prevalent in participants with BD than in participants without BD. In the population with BD, the participants with multimorbidity had three to four times higher odds for unfavorable self-reported health outcomes than the participants with no comorbid conditions, whereas the existence of only one comorbidity was not significantly associated with a worse outcome compared to the population with no comorbidities. In conclusion, the population suffering from BD has a higher prevalence of chronic multimorbidity than the population without BD and this multimorbidity is associated with unfavorable health outcomes., Cilj je bio procijeniti prevalenciju kroničnog multimorbiditeta u bolesnika s križoboljom ili drugim kroničnim poremećajima u leđima (KPL). Analizirali smo podatke populacijske presječne Europske zdravstvene ankete (EHIS) koju je u Republici Hrvatskoj tijekom 2014. i 2015. godine proveo Hrvatski zavod za javno zdravstvo. Ishod je bila trenutna prevalencija kroničnog multimorbiditeta, definiranog prisutnošću s dvije ili više kroničnih bolesti od ukupno četrnaest sadržanih u EHIS upitniku, nakon prilagodbe za deset sociodemografskih, antropometrijskih i poremećujućih varijabla povezanih sa životnim stilom. Između četrnaest ciljanih bolesti bile su obuhvaćene astma, alergije, hipertenzija, urinarna inkontinencija, bubrežne bolesti, koronarna bolest ili angina pectoris, vratobolja, artroza, kronična opstruktivna plućna bolest, moždani udar, šećerna bolest, srčani udar, depresija i zajednička kategorija „ostalo”. Analizirali smo podatke o 268 sudionika s KPL i 511 bez njih. Sudionici s KPL imali su značajno veći relativni rizik za bilo koji kronični multimorbiditet (RRadj = 2,12; 95% CI 1,55; 2,99; p<0,001) kao i za kronični ne-muskuloskeletni multimobiditet (RRadj = 2,29; 95% CI 1,70, 3,08; p=0,001) od sudionika bez KPL. Svi kronični komorbiditeti osim astme i ciroze jetre, bili su značajno zastupljeniji u sudionika s KPL nego u sudionika bez KPL. U populaciji s KPL, sudionici s multimorbiditetom imali su tri do četiri puta veće izglede za samoprijavljene nepovoljne zdravstvene ishode, nego sudionici bez komorbidnih stanja, dok postojanje samo jednog komorbiditeta nije bilo značajno povezano s lošijim ishodima u usporedbi s populacijom bez kroničnih komorbiditeta. Zaključno, populacija s KPL ima veću prevalenciju kroničnog multimorbiditeta nego populacija bez KPL i taj je multimorbiditet povezan s nepovoljnim zdravstvenim ishodima.

Following the dissolution of Yugoslavia, successor States concluded in 2001 the Agreement on Succession Issues, which aimed at resolving different issues arising from the break-up of the State. Specifically, Annex G of the Agreement regulated the issue of the protection of private property and acquired rights of citizens and legal persons of ex-Yugoslavia, requiring their protection by the successor States. Before national courts of the successor States, as well as before international judicial and arbitral bodies, there has been a number of proceedings in which physical and legal persons claimed violation of their protected rights. The principal legal issue in the course of those proceedings was whether the said Annex G constituted a self-executing treaty, apt for application without any further measures being taken, or if it was a non-self-executing one, creating a legal obligation, but not being automatically applicable and justiciable in courts. The question of whether or not an agreement is self-executing depends primarily on its own provisions and their interpretation, in accordance with the 1969 Vienna Convention on the Law of Treaties. By applying the Vienna Convention and examining the relevant national and international case law, the authors conclude that Annex G is not self-executing., Nakon raspada bivše Jugoslavije, države sljednice sklopile su 2001. godine Ugovor o pitanjima sukcesije, radi rješavanja različitih pitanja proizašlih iz raspada države. Pitanje zaštite privatnog vlasništva i stečenih prava građana i pravnih osoba bivše države u državama sljednicama uređuje Aneks G predmetnog Ugovora. Pred nacionalnim sudovima sljednica, kao i pred međunarodnim sudskim i arbitražnim tijelima, vođen je niz postupaka u kojima su fizičke i pravne osobe tražile zaštitu svojih prava, pozivajući se na primjenu Aneksa G. Osnovno pitanje koje se pritom postavlja jest je li Aneks G samoizvršiv ugovor, odnosno prikladan za neposrednu primjenu bez poduzimanja ikakvih daljnjih mjera njegovih strana, ili se, pak, radi o ugovoru koji stvara pravnu obvezu, ali nije neposredno primjenjiv. Odgovor na pitanje je li pojedini ugovor samoizvršiv ili ne prvenstveno ovisi o samim njegovim odredbama i njihovu tumačenju u skladu s Bečkom konvencijom o pravu međunarodnih ugovora iz 1969. godine. Analizom relevantnih odredbi Bečke konvencije i sudske prakse država sljednica, autorice zaključuju da Aneks G nije samoizvršiv.

Tijekom još uvijek prisutne pandemije COVID-19 uočen je problem velikog broja bolesnika s perzistirajućim simptomima nakon akutne infekcije. Postoje brojne definicije ovog sindroma, ali „dugi COVID“ (od engl. Long COVID) ili post-akutni COVID definira se kao prisutnost protrahiranih simptoma ili ponovno javljanje simptoma mjesec dana nakon početka akutne bolesti. „Dugi COVID“ dijeli se na „produljeni simptomatski COVID-19“ ako simptomi traju od 4 do 12 tjedana te „post-COVID sindrom“ ako simptomi traju dulje od 12 tjedana nakon infekcije koja klinički i epidemiološki odgovara COVID-19, a ne mogu se pripisati drugoj dijagnozi. Zahvaćen može biti svaki organski sustav, a najčešći simptomi uključuju umor, nedostatak zraka, palpitacije, vrtoglavicu, bol, neurokognitivnu disfunkciju, nesanicu, intoleranciju napora, smanjenu mogućnost obavljanja svakodnevnih aktivnosti i sveukupno smanjenu kvaliteta života. Patofiziologija je multifaktorijalna i sam mehanizam nastanka bolesti nije u potpunosti razjašnjen. Usprkos brojnim studijama, komplikacije, liječenje i prognoza postakutnih posljedica COVID-19 nisu još dovoljno istraženi. S obzirom na raznolikost kliničke prezentacije, liječenje i prevencija zahtijevaju multidisciplinarni pristup bolesti. Potrebna su daljnja istraživanja kako bi se utvrdili čimbenici rizika i patofiziološki mehanizmi i postavili pouzdaniji algoritmi dijagnostičke obrade, liječenja i praćenja bolesnika. U ovom radu prikazujemo pregled dosadašnjih svjetskih spoznaja o „dugom COVID-u“ uz prikaz najčešćih post-COVID radioloških promjena u bolesnika liječenih u Klinici za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević“., In addition to the COVID-19 pandemic itself, a new problem of the rising number of people with persisting symptoms after an acute infection emerged. There are various definitions, but long COVID or post-acute COVID is defined as the presence of prolonged symptoms or long-term complications of an acute infection longer than one month after the first symptoms. Long COVID can be divided into “prolonged symptomatic COVID-19” if symptoms last from 4 to 12 weeks and “post-COVID syndrome” if symptoms last longer than 12 weeks after infection that clinically and epidemiologically corresponds to COVID-19 and cannot be attributed to any another diagnosis. Any organ system can be affected, the most common symptoms include fatigue, dyspnea, palpitations, dizziness, pain, neurocognitive dysfunction, sleep problems, exercise intolerance, functional disability in daily activities and reduced quality of life. The pathophysiology is multifactorial and the mechanism of the disease is still not fully elucidated. Despite numerous studies, complications, treatment, and prognosis of post-acute consequences of COVID-19 are still not sufficiently investigated. Given the variety of clinical presentations, treatment and prevention require a multidisciplinary approach to the disease. Further research is needed to determine risk factors and pathophysiological mechanisms so more reliable diagnostic algorithms, treatment, and patient follow-up could be established. In this article we present an overview of the current knowledge about the long COVID syndrome and an overview of the most common post-COVID radiological presentations in patients treated at the University Hospital for Infectious Diseases “Dr. Fran Mihaljević”.

Reprezentativnost sindikata za kolektivno pregovaranje važno je pitanje, ne samo za materiju kolektivnog pregovaranja uz koju se njeno uređenje izravno veže. Naime, u uvjetima pluralizma predstavljanja interesa radnika putem sindikata koji kod poslodavaca ili na određenom području djelovanja međusobno konkuriraju, posljedice reprezentativnosti obuhvaćaju ne samo status aktera kolektivnih radnih odnosa već i sadržaj njihova djelovanja, odnosno rezultate toga djelovanja – sklapanje kolektivnih ugovora i štrajk. Postojeće uređenje datira iz 2014. godine, kada je donesen Zakon o reprezentativnosti udruga poslodavaca i sindikata, kao i aktualni Zakon o radu. Ipak, u razdoblju dosadašnje primjene određeni aspekti instituta reprezentativnosti, kroz ishode provedbene i sudske prakse, dovode u pitanje tridesetogodišnju strukturu kolektivnog radnog prava u cjelini te se radom propituje je li tu riječ o pojedinačnim ekscesima ili (ne)namjernoj izgradnji nove arhitekture kolektivnog radnog prava., Representativeness of trade unions for collective bargaining is an important issue not only for the matter of collective bargaining, to which its regulation is directly related. Namely, in conditions of pluralism of trade union workers’ interest representation competing with each other at the level of employees or in a certain field of activity, the consequences of representativeness include not only the status of actors of collective labour relations, but also contents of their activities, i. e. the results of these activities - conclusion of collective agreements and strikes. The present regulation dates back to 2014, when the Act on Representativeness of Employers’ Associations and Trade Unions was passed, as well as the current Labour Act. Nevertheless, in the period of its application so far, certain aspects of the concept of representativeness, through the outcomes of implementation and judicial practice, question the thirty-year structure of collective labour law as a whole, so this paper explores whether this is about individual excesses or the (un)intentional construction of a new architecture of collective labour law.

Reprodukcija svinja danas predstavlja osetljivo polje delovanja veterinarske službe koje značajno utiče na profitabilnost svinjarske proizvodnje. Bez obzira na ovu činjenicu, neki standardni pregledi razređenog semena nerastova kroz duži vremenski period predstavljaju nezamenljiv način kontrole kvaliteta dobijenog ejakulata. Cito-morfološki pregled izvodi se u svrhu procene učestalosti pojavljivanja abnormalno građenih spermatozoida. Citoplazmaske kapi javljaju se na srednjem delu spermatozoida, a po mestu lokacije, dele se na proksimalne i distalne. Distalne citoplazmatske kapi ukazuju na nezrelost spermatozoida, rano uvođenje mladih nerastova u reproduktivnu eksploataciju, prekomerno iskorišćavanje priplodnjaka ili pak posledično pojavljivanje ovakvih spermatozoida kao odgovor na ambijentalne oscilacije ili druge zdravstvene probleme vezane za nerasta. Ovaj rad predstavlja istraživanje koje je sprovedeno na nerastovima (n=30), durok i landras rasne pripadnosti. Eksperimentalna grupa životinja dobijala je peroralno zajedno sa kompletnom smešom za ishranu, dodatak preparata sa antioksidativnim potencijalom. Za potrebe bojenja spermatozoida korišćena je modifikovana metoda ‚‚u jednom koraku” (Mortimer, 1994; Jovičin i sar., 2012). Primena dvofaktorske ANOVE za ponovljena merenja pokazala je da nema statistički značajne razlike između kontrolne i eksperimentalne grupe nerastova u nalazima citoplazmatskih kapi spermatozoida (%) (F(7, 112)= 1,65, p= 0,13) u odabranim vremenskim tačkama. Iako nije zabeležena statistički značajna razlika, ovakav rezultat, odnosno konstanta u broju ovakvih spermatozoida nerastova označava i ujednačenost uslova pod kojim je ekseriment sproveden.

Ozljeda pluća povezana s korištenjem e-cigareta ili vaping proizvoda (EVALI, od engl. e-cigarette or vaping product use-associated lung injury) akutna je ili subakutna respiratorna bolest koju karakterizira niz kliničko- patoloških nalaza koji oponašaju različite plućne bolesti. Prema kriterijima Centra za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC, od engl. Centers for Disease Control and Prevention), EVALI je klinička dijagnoza koja zahtijeva korištenje e-cigarete tijekom 90 dana prije pojave početnih simptoma, plućne infiltrate na rendgenskoj snimci ili CT-u prsnog koša i odsutnost bilo koje druge moguće etiologije, poput infekcije. U ovom članku raspravljamo o elektroničkim sustavima za dostavu nikotina, kao i o etiologiji, kliničkoj slici, dijagnostici, liječenju i komplikacijama EVALI-ja., E-cigarette or vaping product use-associated lung injury (EVALI), is an acute or subacute respiratory illness characterized by a spectrum of clinicopathologic findings mimicking various pulmonary diseases. According to the CDC (Centers for Disease Control and Prevention) criteria, EVALI is a clinical diagnosis that requires the use of an e-cigarette in the 90 days preceding the appearance of initial symptoms; pulmonary infiltrates on a plain chest radiograph or chest CT, and the absence of any other possible etiology, such as infection. In this article, we discuss electronic nicotine delivery systems as well as the etiology, clinical presentation, evaluation, treatment, and complications of EVALI.

As the number of radiotherapy and radiology diagnostic procedures increases from year to year, so does the use of general volatile anaesthesia (VA). Although considered safe, VA exposure can cause different adverse effects and, in combination with ionising radiation (IR), can also cause synergistic effects. However, little is known about DNA damage incurred by this combination at doses applied in a single radiotherapy treatment. To learn more about it, we assessed DNA damage and repair response in the liver tissue of Swiss albino male mice following exposure to isoflurane (I), sevoflurane (S), or halothane (H) alone or in combination with 1 or 2 Gy irradiation using the comet assay. Samples were taken immediately (0 h) and 2, 6, and 24 h after exposure. Compared to control, the highest DNA damage was found in mice receiving halothane alone or in combination with 1 or 2 Gy IR treatments. Sevoflurane and isoflurane displayed protective effects against 1 Gy IR, while with 2 Gy IR the first adverse effects appeared at 24 h post-exposure. Although VA effects depend on liver metabolism, the detection of unrepaired DNA damage 24 h after combined exposure with 2 Gy IR indicates that we need to look further into the combined effects of VA and IR on genome stability and include a longer time frame than 24 h for single exposure as well as repeated exposure as a more realistic scenario in radiotherapy treatment., Kako se broj radioterapijskih i radioloških dijagnostičkih postupaka iz godine u godinu povećava, tako raste i primjena hlapljivih anestetika za opću anesteziju. Iako se smatralo sigurnim, izlaganje hlapljivim anesteticima može izazvati različite štetne učinke, a u kombinaciji s ionizirajućim zračenjem može izazvati i sinergijske učinke. Međutim, malo se zna o oštećenju DNA koje uzrokuje ova kombinacija u dozama primijenjenima u jednom izlaganju u radioterapiji. Kako bismo saznali više o tome, alkalnim komet-testom analizirali smo oštećenje DNA i odgovor na popravak u jetrenom tkivu muških Swiss albino miševa nakon izlaganja samo izofluranu, sevofluranu ili halotanu, odnosno u kombinaciji sa zračenjem od 1 ili 2 Gy. Uzorci su uzeti odmah (0 h) te 2, 6 i 24 sata nakon izlaganja. U usporedbi s kontrolom, najveća oštećenja DNA utvrđena su u miševa koji su primili halotan, sam ili u kombinaciji sa zračenjem od 1 ili 2 Gy. Sevofluran i izofluran pokazali su zaštitne učinke nakon izlaganja zračenju od 1 Gy, a pri 2 Gy prve nuspojave pojavile su se 24 sata nakon izlaganja. Iako učinci hlapljivih anestetika ovise o metabolizmu jetre, otkrivanje nepopravljenog oštećenja DNA 24 sata nakon kombinirane izloženosti sa zračenjem od 2 Gy upućuje na to da trebamo nastaviti istraživati kombinirane učinke hlapljivih anestetika i ionizirajućega zračenja na stabilnost genoma i obuhvatiti šire razdoblje nakon jednokratne izloženosti (duže od 24 sata). Također treba obuhvatiti višekratna izlaganja kao realističniji scenarij u liječenju radioterapijom.

U radu se nudi analiza povijesnosti kinematografskih prikaza skandinavskog društva i Vikinga u tzv. vikinškom dobu na primjeru prve sezone popularne dramske serije Vikinzi (Vikings, 2013.). Istraživanje se u okviru koncepta medievalizma bavi dvama pitanjima, povijesnom ispravnošću i povijesnom autentičnosti, i to u kontekstu ambivalentnog stereotipnog prikaza Vikinga kao divljaka ili kao junaka, pri čemu se ta dva prikaza nužno ne isključuju. Nastoji se utvrditi može li se i u kojoj mjeri filmska reprezentacija povijesti smatrati povijesnom uz pretpostavku ostvarivanja određenih umjetničkih sloboda u prikazu povijesnih likova i/ili događaja. Na umu se ima i pitanje podesnosti korištenja filmskih uprizorenja u nastavi povijesti kao sredstva za vizualizaciju povijesnih sadržaja., The paper offers an analysis of the historicity of cinematic depictions of the Scandinavian society and Vikings in the so-called Viking Age by using the example of the first season of the popular drama series Vikings (Vikings, 2013). Within the concept of medievalism, the research deals with two questions: the historical accuracy and historical authenticity, in the context of the ambivalent stereotypical depiction of Vikings as savages or as heroes, where these two representations do not mutually exclude one another. The aim is to determine whether and to what extent the film representation of history can be considered historical, assuming that there were certain artistic freedoms in the depiction of historical characters and/or events. The issue of the suitability of using film productions in history lessons as a means of visualizing historical content is also questioned in the paper.

Posljednja dva poglavlja Knjige Otkrivenja donose nam čuveni prikaz novog grada Jeruzalema. Dok se s jedne strane divimo ljepoti toga prikaza, istodobno smo uistinu i zbunjeni te se pitamo koji bi bio smisao takvog prikaza (usp. Otk 21–22). Naravno, uzimajući u obzir književnu vrstu Knjige Otkrivenja te njezin simboličan govor dolazimo na neki način do mogućeg odgovora o smislu i značenju prikaza novog Jeruzalema u Knjizi Otkrivenja. Međutim, opis novog grada Jeruzalema ipak nas dovodi i pred temeljno pitanje o tome je li prikaz novog grada Jeruzalema u Knjizi Otkrivenja utopija ili realnost? Stoga autor u ovom radu, uzevši u obzir novija istraživanja ove apokaliptičke knjige, nastoji na sveobuhvatan način pristupiti iznalaženju odgovora na pitanje o realitetu prikaza novog grada Jeruzalema u Knjizi Otkrivenja., The two final chapters of the Book of Revelation introduce the famous account of the new city of Jerusalem. While, on the one hand, we admire the beauty of this depiction, at the same time we are truly confused and wonder what the meaning of such a presentation would be (cf. Rev 21-22). Indeed, taking into account the literary genre of the Book of Revelation and its symbolic discourse, we come to a possible answer in some way about the intent and meaning of the depiction of the new Jerusalem in the Book of Revelation. However, the description of the new city of Jerusalem still presents us with the fundamental question – is the depiction of the new city of Jerusalem in the Book of Revelation a utopia or reality? Therefore, the author of this article, taking into account the recent research of this apocalyptic book, seeks to comprehensively approach the answer to the question about the reality of the depiction of the new city of Jerusalem in the Book of Revelation.

Apiterapija je grana alternativne medicine koja za lečenje ili prevenciju zdravlja koristi pčelinje proizvode, kako biljnog porekla (nektar, polen i biljne smole) koje su pčele prepadile pomoću sopstvenih izlučevina i stvorile med, pergu i propolis, ali i one koje same luče: matični mleč, vosak i apitoksin. U apiterapiji se mogu koristiti i larve pčela (pre svega trutova), kao i vazduh iz košnica. U veterinarskoj praksi apiterapija se može primenjivati samo nakon pregleda licenciranog veterinara. U ovom radu fokus je stavljen na rezultate dobijene u eksperimentima na životinjama. Tretmani medom pasa, konja, mačaka, goveda, svinja, živine, kunića, pacova i miševa pokazali su najveću efikasnost u lečenju opekotina i rana, ali i u lečenju gastrointestinalnih poremećaja i metaboličkog sindroma. Za propolis postoji mnoštvo dokaza o antimikrobnom, imunomodulatornom i protivupalnom dejstvu, zbog čega je izuzetan za saniranje rana, regeneraciju tkiva i lečenje gastričnih čireva i crevnih upala, tretman mastitisa kod goveda, vulvo-vaginalnih kandidijaza i brojnih stanja u usnoj duplji. Propolis ima antikancerogeni potencijal i ublažava toksične efekte hemoterapeutika. Pčelinji otrov se koristi u lečenju reumatoidnog artritisa, zahvaljujući antiinflamatornom i antinociceptivnom i antiedematoznom efektu. Apitoksin ima antikancerogeno dejstvo, a pčelinji ubodi blagotvorno deluju kod neurodegenerativnih bolesti i neuropatija. Apitoksin poboljšava reproduktivne performance, imunitet i zdravstveni status životinja. Oralno aplikovan stimuliše konverziju hrane brojlera, a injekciono primenjen kod prasadi pozitivno utiče na prirast, preživljavanje i imunitet. Apitoksin ima i imunoprofilaktički, antibakterijski, antifungalni i antivirusni efekat. Polen se preporučuje kao dodatak ishrani, a ima potencijal u lečenju dijabetesa, upala i hiperplazije prostate, alergija i nekih kancera. Za matičnu mleč je dokazano da štiti životinje od toksičnih efekata hemoterapije, a ima i dokaza o njego

The expression “the history of oral literature” contains certain aporias that are rarely encountered in other expressions where “history” is one of the elements. These aporias are evident in two connections: the one that links history with oral literature, and the one manifest in the term “oral literature”. The latter was previously addressed by W. Ong (1982), while the former primarily pertains to the fact that true history of oral literature is elusive. The resolution of the latter issue revolves around our ability to date it. The only chronologically accessible aspect in the context of oral literature is its recorded form. Thus, every history of oral literature is essentially a history of records and their context, to the extent that the context of the record is attainable. This paper explores the concept of literary history that Maja Bošković-Stulli implicitly or explicitly established in her work Usmena književnost (Oral Literature) (History of Croatian Literature, vol. 1) and the way that this history aligns with her ideas about the literary-historical basis of oral literature., U sintagmi povijest usmene književnosti postoje određene aporije na koje u drugim sintagmama u kojima je jedna od odrednica povijest teško možemo naići. Aporije su se smjestile u čak dvije veze: onoj koja povezuje povijest i usmenu književnost i onoj unutar samog termina usmene književnosti. Ovu drugu davno je prije tematizirao Walter Ong (1982), a ova prva tiče se ponajprije toga da je stvarna povijest usmene književnosti nedohvatljiva jer bi za njezinu dohvatljivost bila nužna mogućnost stvarne kronologije. Jedino što je kronološki dohvatljivo kad je riječ o usmenoj književnosti – jest zapis. Tako da je svaka povijest usmene književnosti zapravo povijest zapisa i njihova konteksta, onoliko koliko je kontekst zapisa dohvatljiv. U ovome radu istražit će se koju i kakvu je koncepciju književne povijesti Maja Bošković-Stulli eksplicitno ili implicitno uspostavila u svome djelu Usmena književnost (PHK, knj. 1) i na koji način ta povijest odgovara njezinim postavkama o književnopovijesnom usustavljivanju usmene književnosti.

Earthquakes are unpredictable natural disasters accompanied by material damage and many victims. In the case of a person remaining trapped under the collapsed material, the development of crush syndrome can occur. Crush syndrome is the result of traumatic rhabdomyolysis and is present in 2%-15% of all injured persons in an earthquake. It is not easy to recognize, and proper treatment is challenging. Persons who have a clear crush injury and/or have been immobilized for more than four hours should be considered potential victims of crush syndrome. Therefore, knowledge about crush syndrome must be comprehensive and accessible to all parties involved. In this paper, the management of crush syndrome victims, which includes the principles of triage, and medical and logistic principles as well, is presented. Triage principles are presented at the level of triage priorities, places, and diagnoses. Medical principles, crucial for crush syndrome, are presented regarding the duration of compression and time before or after extraction of the patient. Logistic principles provide an overview of the priorities and modes of transport in relation to distance of health institutions, and the importance of management and education associated with crush syndrome. Each country with recognized disasters (natural or manmade) in which crush-related victims are expected, will benefit if the knowledge about triage, medical and logistic principles for crush syndrome is incorporated in their educational programs and regularly updated., Potresi su nepredvidive prirodne katastrofe praćene materijalnom štetom i velikim brojem žrtava. Kod prignječenih osoba, pod teretom ruševnog materijala može doći do razvoja sindroma nagnječenja. Sindrom nagnječenja rezultat je traumatske rabdomiolize, a prisutan je u 2%-15% svih ozlijeđenih osoba u potresu. Nije ga lako prepoznati, a pravilno liječenje je izazovno. Osobe koje imaju jasnu ozljedu nagnječenja i/ili su imobilizirane više od četiri sata trebale bi se smatrati potencijalnim žrtvama sindroma nagnječenja. To je razlog zašto znanje o sindromu nagnječenja mora biti sveobuhvatno i dostupno svim uključenim stranama. U ovom radu prikazano je upravljanje žrtvama sa sindromom nagnječenja koje uključuje načela trijaže te medicinska i logistička načela. Načela trijaže prikazana su na razini trijažnih prioriteta, mjesta i dijagnoza. Medicinska načela ključna za sindrom nagnječenja prikazana su s obzirom na duljinu trajanja prignječenja i vrijeme prije odnosno nakon izvlačenja bolesnika. Logistička načela daju prikaz prioriteta i načina transporta u odnosu na udaljenost zdravstvenih institucija te značenje upravljanja i izobrazbe povezane sa sindromom nagnječenja. Svaka zemlja izložena prirodnim katastrofama poput potresa, u kojima može doći do sindroma nagnječenja, imat će koristi ako se znanje o trijaži, medicinskim i logističkim načelima značajnima za sindrom prignječenja ugradi u njihove obrazovne programe i redovito obnavlja.