Search

S obzirom na porast broja znanstvenih dokaza o povezanosti poremećaja sastava crijevne mikroflore i pojavnosti nekih sistemskih oboljenja ili oboljenja pojedinih organskih sustava, probiotici se danas sve više koriste u prevenciji ili liječenju različitih patofizioloških stanja. Savjetovanje pacijenata o racionalnoj primjeni probiotika bitno je otežano zbog niza čimbenika, prvenstveno zbog nedostatka jasnih dokaza o učinkovitosti, smjernica o odabiru vrste i doze preparata te trajanju suplementacije kod pojedinih oboljenja. Dodatan problem stvara sve veći broj preparata na tržištu, nedosljednosti u deklariranju pojedinih probiotičkih sojeva i vrsta te varijabilna kvaliteta suplemenata. Stoga je cilj ovog rada sažeti najnovija saznanja o učinkovitosti primjene probiotika u pojedinim indikacijama kako bi se olakšalo savjetovanje pacijenata u svakodnevnoj ljekarničkoj praksi., A growing body of scientific evidence has linked disorders of the gut microbiota with the occurrence of certain systemic diseases or diseases of particular organ systems. As a result, probiotics are nowadays increasingly used as dietary supplements in the prevention or treatment of various clinical conditions. Adequate patient counselling on the use of probiotics is considerably hampered by several factors, primarily the low level of evidence on efficacy and the lack of clear guidelines on the type and dose of the probiotic, as well as on the duration of supplementation with regard to specific diseases. An additional problem is the increasing number of preparations available on the market, inconsistencies in the declaration of certain probiotic strains and species, and the variable quality of supplements. The aim of this paper is to summarize the latest findings on the efficacy of probiotics in particular indications in order to facilitate patient counselling in day-to-day pharmacy practice.

Djeca su najosjetljivija populacija pogođena ratom, te uslijed svih posljedica koje rat i izbjeglištvo donose, prijeko im je potreban savjetovališni rad. Savjetovatelji koji provode savjetovališni rad uzimaju u obzir sve kulturološke kontekste i pronalaze individualni pristup u radu s pojedinim djetetom. Karakteristike i kompetencije stručnjaka u radu s djecom ključne su zbog kompleksnosti procesa savjetovališnog rada i težine života u izbjeglištvu. Primjena savjetovališnog rada važna je i za budućnost djeteta budući da intenzivna iskustva izbjeglištva ograničavaju prostor koji djeca imaju za razvijanje budućnosti i otežavaju njihovo zdravo funkcioniranje i razvoj u sadašnjosti. Potreba za stručnjacima zadnjih godina se povećava što je primijećeno i od strane važnih svjetskih aktera koji u sve aktivnosti koje provode nastoje uključiti što veći broj psihosocijalnih intervencija. Savjetovanje kao jedna od metoda u radu s djecom izbjeglicama i njihovim obiteljima jedan je od prvih koraka u procesu sveobuhvatne inkluzije djeteta u društvo i jačanja kapaciteta za život u novoj okolini., Children represent the most vulnerable population affected by war: confronted with the adverse effects of war and refugee experience, they manifest an exceptional need for counselling support. The professionals providing counselling services carefully consider the entire cultural context and pursue an individualised approach in treatment for each child. The personal traits and competences of professionals who work with children bear particular importance in the light of the complexity of the counselling process, as well as the extremity of the refugee experience. The counselling treatment significantly contributes to the future prospects of the child in the face of the challenges of life in exile that limit the opportunities for the children’s future, and equally impair the activities of daily living and healthy development of children in the present. The need for professional service has been continuously increasing in recent years as observed by the leading global stakeholders who now include a growing number of psychosocial interventions in all of their activities. As a treatment method, the counselling of refugee children and their families represents the initial step in the process of the overall social integration of children, as well as in their empowerment for life in a new environment.

Djeca su najosjetljivija populacija pogođena ratom i čine 51% ukupne populacije izbjeglica, te uslijed svih posljedica koje rat i izbjeglištvo donose, prijeko im je potreban savjetovališni rad. Savjetovatelji koji provode savjetovališni rad uzimaju u obzir sve kulturološke kontekste i pronalaze individualni pristup u radu s pojedinim djetetom. Karakteristike i kompetencije stručnjaka u radu s djecom ključne su zbog kompleksnosti procesa savjetovališnog rada i težine života u izbjeglištvu. Primjena savjetovališnog rada važna je i za budućnost djeteta budući da intenzivna iskustva izbjeglištva ograničavaju prostor koji djeca imaju za razvijanje budućnosti kao što i otežavaju njihovo zdravo funkcioniranje i razvoj u sadašnjosti. Potreba za stručnjacima zadnjih godina se povećava što je primijećeno i od strane važnih svjetskih aktera koji u sve aktivnosti koje provode nastoje uključiti što veći broj psihosocijalnih intervencija. Savjetovanje kao jedna od metoda u radu s djecom izbjeglicama i njihovim obiteljima jedan je od prvih koraka u procesu sveobuhvatne inkluzije djeteta u društvo i jačanja kapaciteta za život u novoj okolini.

Savjetovanje je oblik stručne pomoći koje svojim metodama i tehnikama pomaže u rješavanju različitih problema ljudima koji su se iz nekih razloga našli u točki zaglavljenosti, pa sami ne mogu naći učinkovit izlaz iz problemske situacije. Savjetovanje razumijemo kao višeslojan proces u kojem stvaramo odnos s korisnikom, koristimo različite intervencije, uloazimo u različite psihološke procese s korisnikom (tranferi i kontratransferi) i slično. Osobe u savjetovalište najčešće dolaze zbog nezadovoljstva sobom i radi osobnih problema, radi nezadovoljstva svojom okolinom ili odnosom s njom bilo da se radi o obiteljskim odnosima ili o odnosima na radnom mjestu ili s prijateljima, te ponekad traže procjenu kvalitete vlastitih postupaka. Obzirom na složenost problematike s kojom se savjetovatelj pomagač susreće u radu s korisnicima i na različitu vrstu angažmana (emocionalno, kognitivno...) koje on ulaže u nastojanju da s korisnikom radi na rješavanju problema, važno je također dasavjetovatelj brine i o zaštiti svog profesionalnog integriteta kako bi prevenirao vlastito izgaranje na poslu (očuvanje profesionalnih granica). U tom kontekstu je važno podsjetiit se koje su glavne postavke savjetovanja i njegove granice kao i granice savjetovatelja kao pomagača. Savjetovatelj kao pomagač stoga treba imati različite profesionalne vještine, ali i osobne kapacite kao što su kompetentnost, otvorenost/nepristranost, pouzdanost etičnost, vlastita osviještenost i samorazumijevanje, dobro psihičko zdravlje, objektivnost a koji će mu pomoći u prevladavanju profesionalnih izazova u radu s korsnicima. Osim toga, dostupnost supervizije i su-stručnjačke pomoći je od iznimnog značenja za očuvanje profesionalne učinkovitosti i mentalnog zdravlja pomagača.

This article discusses health education and communication in Occupational Health Services (OHS) based on a questionnaire study conducted in Finnish OHS in 2005. The study focused on educational activities carried out by OH professionals and directed at individual employees, work communities and groups, and representatives of client organisations. The questionnaire was sent to 1132 OH professionals - physicians, nurses, physiotherapists and psychologists - working in 130 OHS units, and representing different OHS providers in Finland. 635 respondents (162 physicians, 342 nurses, 96 physiotherapists, 35 psychologists) returned the questionnaire. The overall response rate was 58 %. There were statistically significant differences in educational activities by different professional groups; differences were also related to the length of working experience in OHS. For all OH professionals, individual employees were the primary clients of health education and communication. Education was less often directed at work communities and representatives of client organisations. However, many issues related to health and well-being at work are not within the reach of individual employees. The impact of health education would be more evident if it also reached those organisational stakeholders with discretion in decision-making. Furthermore, OH personnel should pay attention to the social aspect of learning and work more with groups and work communities., U ovome se članku raspravlja o zdravstvenom obrazovanju i informiranju koje provode službe medicine rada, a na temelju istraživanja provedenog među tim službama 2005. U središtu su ispitivanja bile obrazovne aktivnosti medicinara rada usmjerene na radnike kao pojedince, radne zajednice i skupine te predstavnike korisničkih organizacija. Upitnik su dobila 1132 medicinara rada, uključujući liječnike, medicinske sestre, fizioterapeute i psihologe zaposlene u 130 jedinica koje pružaju usluge medicine rada u Finskoj. Ispunjene je upitnike vratilo 635 sudionika (162 liječnika, 342 sestre, 96 fizioterapeuta te 35 psihologa). Ukupni odgovor iznosio je 58 %. Zamijećene su statistički značajne razlike u obrazovnim aktivnostima između pojedinih zanimanja, a one su bile povezane i sa stažem u medicini rada. Svim medicinarima rada pojedinačni radnici primarni su korisnici zdravstvenoga obrazovanja i informiranja. Obrazovanje se rjeđe usmjeravalo na radne zajednice i predstavnike korisničkih organizacija. Međutim, mnoga otvorena pitanja vezana uz zdravlje i dobrobit na radu nisu u nadležnosti pojedinačnih zaposlenika. Utjecaj zdravstvenoga obrazovanja bio bi stoga svrhovitiji kada bi ono obuhvatilo i one strukture koje donose odluke. Osim toga, osoblje medicine rada treba obratiti pozornost na socijalni aspekt učenja te treba više raditi sa skupinama i radnim zajednicama.

Tuberous sclerosis (TS) is a genetically determined, multisystem disorder. There is no consistent correlation between specific TSC gene mutation and clinical outcome. This fact diminishes the value of prenatal TS genetic testing to future infant’s clinical outcome. Authors have shown how imaging techniques could increase accuracy of prenatal diagnosis. They have described a case of prenatally diagnosed TS by using high frequency real time ultrasound and fetal cranial magnetic resonance imaging (MRI) in the second half of an uneventful pregnancy. A 25-year old patient has been studied from 27 weeks of gestation and repeating echocardiographic examinations of the female fetus revealed two solid cardiac tumors. One of them arose from the interventricular septum, while the other from the right atrium. Fetal cranial MRI has been performed at 36 weeks of gestation. Identified signal abnormalities, which correspond to brain hamarto¬mas, highly suggested presence of TS in fetus. An infant was born at term by vaginal delivery. At the age of four months West’s syndrome has been diagnosed. In addition, authors discuss an ethical problem that may arise when the fetal tests reveal presence of TS., Tuberozna skleroza (TS) je genetski poremećaj koji se nasljeđuje autosomno dominantno, a hipotetski geni koji svojom mutacijom mogu uzrokovati TS su na kromosomu 9 (TSC 1) i 16 (TSC 2). Pretpostavlja se prevalencija od jednog slučaja TS na 6000 živorođenih, podjednako zahvaća oba spola i sve rase i etničke skupine. Najčešće se dijagnosticira u ranom djetinjstvu zbog neuroloških simptoma – epileptičkih napadaja i različito izraženog mentalnog hendikepa. Bolest je karakterizirana rastom dobroćudnih tumora (angiofibroma) u brojnim organima, primarno u mozgu, očima, srcu, koži i plućima, što otvara realne mogućnosti da se spomenuti poremećaj otkrije i prije rođenja. U radu je opisana 25-godišnja trudnica, prvorotkinja, u čijeg su djeteta pomoću ultrazvuka odnosno magnetske rezonance prenatalno otkriveni tumori srca i mozga. Prigodom ultrazvučnog pregleda u 27. tjednu trudnoće, na poprečnom presjeku kroz fetalni grudni koš, opažene su dvije solidne, homogene i hiperehogene strukture. Jedna, u području interventrikularnog septuma, izgledala je kao njegovo vretenasto odnosno trokutasto zadebljanje od 10 mm u najdebljem dijelu, dok je druga, u ¬području lateralne stijenke desnog atrija uz inserciju trikuspidalnog zaliska, bila sličnih mjera, ali više okruglasta. Obje opisane tumorske tvorbe bile su avaskularne. Rad srca bio je ritmičan i nije bilo poremećaja hemodinamike. Preostala ¬fetalna morfologija bila je uredna. U pupkovini su se nalazile samo dvije krvne žile, pri čemu je promjer jedine umbilikalne arterije iznosio 4 mm. Kontrolnim pregledima ustanovljava se uredan fetalni rast, povećanje spomenutih rabdomioma srca uz očuvanu kontraktilnost i ritmični rad. U 36. tjednu trudnoće učinjen je pomoću magnetske rezonance fetalni ¬kraniogram. Otkriveni hiperintenzivni signal subependimalno, u blizini nukleus kaudatusa odnosno foramena Monroi s desne strane, odgovarao je ekspanzivnoj formaciji (hamartomu) čije je prisustvo sugeriralo postojanje TS u fetusa. Točno u terminu porođeno je vitalno žensko novorođenče urednog fizikalnog odnosno auskultatornog nalaza srca i pluća. U dobi od četiri mjeseca života majka po prvi put primjećuje u svog djeteta iznenadne trzajeve tijela, ruku i nogu, uz plač i vrisak. U neurološkom statusu prevladava generalizirana mišićna hipotonija, dok su refleksi uredni. EEG-ski se otkrivaju žarišna izbijanja lijevo temporoparijetalno s generalizacijom po tipu hipsaritmije. Postavljena je dijagnoza tuberozne skleroze i West-ova sindroma. CT mozga pokazuje progresiju cerebralnih promjena, a ultrazvučni nalazi blažu regresiju ¬rabdo¬mioma srca. Opisani slučaj dokazuje da se uz kombiniranu uporabu navedenih slikovnih dijagnostičkih metoda može računati s prenatalnom dijagnozom i onih relativno rijetkih genetskih poremećaja koji se klinički manifestiraju i uobičajeno dijagnosticiraju tek u dječjoj dobi. Autori raspravljaju o etičkom problemu priopćavanja medicinskih informacija ¬nakon što se postavi prenatalna dijagnoza TS.

U organizaciji Hrvatskog kartografskog društva 15. i 16. lipnja 2007. godine održano je savjetovanje pod nazivom Kartografija, geoinformacije i more. Savjetovanje je održano u prostorima Odjela za geografiju novog sveučilišnog kampusa na adresi dr. Franje Tuđmana 24i, Zadar.