Search

Odabir učinkovitog algoritma za podudaranje znakovnih nizova u tekstu izazovan je proces. Na izvršavanje algoritma mogu utjecati razni čimbenici poput jačine procesora, veličine radne memorije računala ili mogućnosti programskog jezika. U ovome radu predstavljena je metodologija izgradnje domenskih modela vrednovanja algoritama za podudaranje znakovnih nizova u tekstu temeljena na entropiji uzorka, izražavajući učinkovitost algoritma korištenjem metrika neovisnih o hardverskoj i softverskoj platformi. Razvijena metodologija je usmjerena prema algoritmima za egzaktnu usporedbu znakova prilikom podudaranja uzorka u tekstu bez prethodne spoznaje strukture teksta. Metodologija rangira algoritme prema njihovoj učinkovitosti koristeći svojstva uzorka koji se pretražuje, a ne ovisi o implementaciji algoritma ni o računalnoj arhitekturi te stoga pruža neovisan način odabira algoritma za određenu domenu primjene. Metodologija izgradnje domenskih modela vrednovanja algoritama eksperimentalno je potvrđena na dvije domene, DNA domeni i domeni prirodnog jezika. U radu je prezentiran i novi algoritam za egzaktno podudaranje znakovnih nizova. Heuristička tehnika prolaska kroz uzorak pomoću neparnih i parnih pozicija znakova u kombinaciji s podacima dobivenim predobradom uzorka oblikovana je pravilima algoritma. Definirana heuristička pravila koriste se za preskakanje nepotrebnih usporedbi znakova uzorka. Točnost i pouzdanost algoritma je eksperimentalno vrednovana. Choosing an efficient algorithm for strings matching in a text is a challenging process. The algorithm execution can be affected by various factors such as the processor power, the size of the computer memory, or the programming language capabilities. This doctoral thesis presents the methodology for building domain models for strings matching algorithms evaluation based on pattern entropy, expressing the algorithm's efficiencyusing hardware and software platform independent metrics. The developed methodology is focused on algorithms for exact string comparison to match the pattern in the text without a prior knowledge of the text structure. The methodology ranks algorithms according to their efficiency using the properties of the pattern being searched, and does not depend on the implementation of the algorithm or the computer architecture and therefore provides an independent way of selecting an algorithm for a particular application domain. The methodology for building domain models for evaluating algorithms has been experimentally confirmed on two domains, the DNA domain, and the natural language domain. The doctoral thesis also presents a new algorithm for exact string matching. The heuristic technique of passing through a pattern using odd and evenpositions of characters, in combination with the data obtained by preprocessing the pattern, is shaped in the algorithm rules. Defined heuristic rules are used to skip unnecessary comparisons of pattern characters. The accuracy and reliability of the algorithm were experimentally evaluated.

U radu su prikazane temeljne razlike i sličnosti školovanja u vrijeme korone i školovanja od kuće (homeschoolinga). Ukratko je dan prikaz učeničke perspektive i iskustava prijelaza na online oblik nastave.

Ovaj rad usmjeren je na proučavanje prijateljskih odnosa unutar razrednog odjela. Odnosi među vršnjacima izuzetno su važni u školskom razdoblju, a nedostatak ili trajne teškoće u prijateljskim odnosima mogu se reflektirati na uspjeh učenika, usvajanje nastavnih sadržaja, sliku učenika o sebi, socijalni status i socijalni uspjeh itd. Cilj empirijskog dijela rada je ispitati kvalitetu prijateljskih odnosa unutar razrednog odjela u kategoriji ‘najbolji prijatelj’. Iz cilja istraživanja proizašla su tri istraživačka pitanja: Kakav je profil prijateljskih odnosa u kategoriji ‘najbolji prijatelj’? Kako izgleda hijerarhijska struktura dimenzija kvalitete prijateljstva u ponuđenim kategorijama? Koje karakteristike opisuju najboljeg prijatelja i idealnog prijatelja? Rezultati istraživanja utvrđuju dva profila: opći te profil blizine i roditeljske uključenosti. Utvrđivanje hijerarhijske strukture ukazalo je na važnost brige i priznanja (dječaci) te pouzdanosti i rješavanja problema (djevojčice). Vrh hijerarhijske ljestvice zauzimaju dimenzije priznanja i pouzdanosti. Kao najznačajnije karakteristike koje opisuju najboljeg prijatelja ističu se razgovor i zajedničko provođenje vremena, povjeravanje i pomoć, a u idealnom prijateljstvu izdvajaju se moralne vrijednosti prijatelja. This paper focuses on studying friend relationships in the classroom. Relationships between peers are exceptionally important in school age, and a lack of such relationships or continued difficulties with them can reflect on student successes, learning outcomes, and student perceptions of self, social status, social success, etc. The goal of the empirical part of the research was to examine the quality of friend relationships within the classroom in the category of ‘best friend’. Three research questions arose from the research goal: What is the profile of friend relationships in the category of ‘best friend’? What is the hierarchical structure of the quality dimensions of friendship in the categories offered? Which characteristics describe one’s best friend and the ideal friend? The results of research affirm two profiles – a general one, and the profile of closeness and parental involvement. The affirmation of hierarchical structure pointed to the importance of care and recognition (among boys) and reliability and problem solving (among girls). The highest point in the hierarchy is held by the dimensions of recognition and reliability. The most significant characteristics that describe one’s best friend include conversation and spending time together, trust and aid; the moral values of the friend are exemplified in an ideal friendship.

Zahtjevi za promjenom i prilagodbom koje je pred društvo i pojedinca donijela krizna situacija vezana uz COVID19 epidemiju rezultirali su značajnim promjenama i u školskom sustavu. Temeljna promjena odnosi se na uvođenje nastave na daljinu kao temeljnog oblika školovanja. Školsko okruženje preselilo se u obiteljski dom i postavilo nove zahtjeve pred učenike, učitelje ali i roditelje. Jedan od njih je i prilagodba svih subjekata na nastavu na daljinu koja zahtjeva od učenika velik stupanj samostalnosti. No, učenici u razrednoj nastavi nisu uvijek dovoljno kompetentni samostalno odgovoriti na postavljene zadatke, stoga je pomoć i uključenost roditelja nužna. Prilagodba na novonastalu situaciju, kontrola stresa, koordiniranje individualnih i obiteljskih obveza zajedno s novom i zahtjevnijom ulogom roditelja/učitelja, roditeljima nesumnjivo predstavlja veliki izazov. U prvom dijelu istraživanja fokus našega promišljanja usmjeren je na ispitivanje iskustava roditelja kao "zamjenskih" učitelja. Iskustva roditelja utvrđena su putem ispitivanja roditeljskog zadovoljstva, stupnja uključenosti, procjene samostalnosti djeteta i procjenu razine osobne opterećenosti. Rezultati navode kako su utvrđene razlike u iskustvima vezanim uz broj djece u obitelji kao i razreda koje dijete pohađa. Veća uključenost i opterećenost dokazana je u početnim razredima razredne nastave, a manja u završnim i proporcionalna je roditeljskom doživljaju učeničke samostalnosti. U drugom dijelu istraživanja ispitivana su iskustva učenika predmetne nastave osnovne škole koja su utvrđena kroz učeničko zadovoljstvo, stupanj samostalnosti i potrebne pomoći te stupanj opterećenosti. Potvrđene su razlike vezane uz spol pri čemu učenici imaju doživljaj veće opterećenosti i manje su samostalni od učenica. Učenici s lošijim općim uspjehom manje su samostalni i trebaju veću pomoć. Veću opterećenost nastavom doživljavaju učenici završnih razreda (sedmih i osmih) za razliku od ostalih učenika predmetne nastave. Dokazano je da učenici iz mnogobrojnih obitelji znatno lošije procjenjuju svoje materijalne i prostorne uvjete rada. U zaključnim razmatranjima ističe se važnost fleksibilnosti i moć povratne informacije učitelja, važnost procjene opterećenja učenika nastavom, uvažavanje didaktičkog principa primjerenosti zadaće dobi učenika, dok se kao poseban pedagoški izazov u nastavi na daljinu izdvaja razvoj samostalnosti učenika.

U zadnjih 20-ak godina brojna znanstvena istraživanja ukazuju da se broj pretilih osoba diljem svijeta povećava i da pretilost postaje ozbiljan javnozdravstveni problem. Tjelesno vježbanje uz redukcijsku dijetu ima veliku važnost u prevenciji i liječenju pretilosti. Da bismo izradili kvalitetan plan i program vježbanja za smanjenje tjelesne mase nužno je pouzdano procjenjivati energetsku potrošnju kod pojedinih tjelesnih aktivnosti. Jedna od praktičnih metoda za procjenu energetske potrošnje kod različitih oblika tjelesne aktivnosti su metaboličke jednadžbe. Stoga je glavni cilj ovog diplomskog rada bio opisati mogućnost primjene metaboličkih jednadžbi (Američkog koledža sportske medicine) u programiranju vježbanja za osobe s prekomjernom tjelesnom masom i pretilošću. Sekundarni cilj ovog rada bio je opisati preporuke za programiranje vježbanja u svrhu redukcije tjelesne mase. Over the last 20 years, numerous scientific studies have shown that the number of obese people around the world is increasing and that obesity is becoming a serious public health problem. Physical exercise with a energy restrictive diet has great importance in preventing and treating obesity. To create a quality plan and exercise program to reduce body mass we need to be able to calculate the energy consumption for each physical activity. Metabolic equations are one of the practical methods for assessing energy consumption in various forms of physical activity. Therefore, the main goal of this master thesis was to describe the possibility of using metabolic equations (American College of Sports Medicine) in exercise programming for persons with overweight and obesity. Secondary goal of this thesis was to describe recommendations for exercise programming to reduce body mass.

Odnosi među vršnjacima izuzetno su važni u školskom razdoblju, a nedostatak prijateljskih odnosa ili trajne teškoće u takvim odnosima pored brojnih drugih posljedica mogu se reflektirati na uspjeh učenika, usvajanje nastavnih sadržaja i negativne emocionalne reakcije učenika. Najbolji prijatelj je osoba koja je povezana s drugim učenikom u razrednom odjelu i obostrano se biraju. Učenik koji je nekome najbolji prijatelj mora zadovoljiti i kriterij intimiteta. Učenici koji su zadovoljili ovaj kriterij jedan drugome povjeravaju svoje tajne, govore jedan drugome činjenice koje drugima nisu, imaju povjerenja jedan u drugoga, dijele međusobno svoje osjećaje. Učenici koji su najbolji prijatelji često žele provoditi vrijeme zajedno, biraju se međusobno za nastavne aktivnosti u paru ako imaju mogućnost, rade projekte zajedno kao i domaće zadatke, odmore provode zajedno, često se viđaju izvan škole i biraju zajedničke izvannastavne aktivnosti, koriste prilike vikendom i tijekom školskih praznika za zajedničko druženje.

Cilj ove knjige, kako navode autori, jest osposobiti učitelje znanjem i alatima koje nude brojna teorijska i praktična istraživanja, a na temelju kojih se mogu mijenjati, unaprjeđivati i prilagođavati nastavna djelovanja s ciljem poboljšavanja učenikovih postignuća. Kako bi poslužio ostvarenju navedenoga cilja, sadržaj knjige obiluje promišljanjima nastavne prakse i nudi široku lepezu specifičnih postupaka refleksivnog praktičara oslanjajući se na pitanja o točno određenim dimenzijama učinkovita planiranja nastavnog procesa.

Školska kultura definira se kao relativno trajna kvaliteta školske sredine koja utječe na ponašanje njezinih članova i tako određuje sveukupnost načina življenja škole (Domović, 2004). U toj kulturi didaktička kultura, kao područje očitovanja školske kulture, nalazi na svoje područje proučavajući sve ono što dolazi u izravan ili ne, doticaj s procesom obrazovanja i nastave. Slijedeći postavke i usmjerenja kurikuluma, zakona i strategija te ostalih akata koji nedvosmisleno ističu potrebu da se kroz školski i nastavni proces, dijete-učenik dovede do samostalnosti u kojoj će iskazivati dugo razvijanu kompetentnost, ovaj rad usmjerava se na interpersonalne-suradničke-timske odnose potrebne za kvalitetno participiranje u osobnoj i društvenoj dimenziji života ali i svijetu rada pojedinca a koje su nastale kao produkt izravnog rada u nastavi. Budući da suradništvo danas predstavlja jednu od potrebnih kompetencija za hvatanje u korak s društvenim, tehnološko-tehničkim i inim drugim naprecima, u radu su prikazani i interpretirani rezultati istraživanja koji su se odnosili na uporabu socijalnih oblika rada u nastavi. Socijalni oblici rada u nastavi, misleći pritom na rad u paru i rad u skupini predstavljaju osnovu za suradništvo te potencijal za stvaranje timskog oblika rada. Ovi socijalni oblici, ukoliko su pravilno isplanirani, strukturirani te primijenjeni na one teme kod kojih učenici uviđaju svrhovitost primjene, neupitno dovode do porasta njihova interesa i motivacije, ali i do stvaranja kohezivnijih i kvalitetnijih međuodnosa. Dobiveni podatci interpretirani su te je ponuđena nova perspektiva na trenutnu usmjerenost učitelja predmetne nastave za korištenje onih socijalnih oblika rada u nastavi koji izravno omogućavaju razvoj timskog rada koji danas u najvećoj mjeri oslikava kvalitetu i tendencije suvremene škole i nastave.

Danas, nastavni proces treba biti pomno promišljen, organiziran i usustavljen, ali i dovoljno fleksibilan kako bi odgovorio na neplanirane zahtjeve učenika, sadržaja ili okoline. Budući da je zahtjeva mnogo, djelovanje učitelja treba biti vođeno nastavnom strategijom te usmjereno k poticanju cjelovitog razvoja osobnosti i stvaranju kompetentnosti. Jedna od traženih kompetentnosti jest i ona socijalna, čije su norme i određenja izvedene iz zahtjeva koje demokratsko društvo stavlja pred svoje građane. Odgovornost za njihov razvoj preuzima i škola kao institucija društva, koja kroz djelovanje svih školskih subjekata razvija učenički kapital. Pritom se prije svega oslanja na učitelja kao prijenosnika vrijednosti, znanja, vještina, kulture i sl. osiguravajući mu potrebe resurse i pružajući mu različite modalitete djelovanja u interakciji s učenicima unutar nastavnog procesa. Stoga je ispitivanje i utvrđivanje međusobne povezanosti nastavnih strategija (viđenih kao skupa više kategorija nastavnih djelovanja usmjerenih k dostizanju zadanog kurikulumskog cilja) i razvoja socijalne kompetencije učenika bio temeljni zadatak ovoga istraživanja. U teorijskom dijelu rada, poslije uvodnih razmišljanja dan je pregled povijesnog razvoja nastavnog procesa radi uvida u brojnost pristupa, teorija, koncepcija i ideja koji ga određuju i koji su kroz povijest utjecali na njegovo oblikovanje. Zatim se pristupilo određenju temeljnih pojmova i eksplikaciji njihove teorijske utemeljenosti unutar pedagogijske znanosti. Nakon što su fenomeni nastavnih strategija i socijalne kompetencije teorijski prezentirani i analizirani bilo je potrebno njihovo povezivanje. Kao poveznica nastavnog djelovanja i razvoja kompetentnosti učenika nedvojbeno se javlja kompetentnost učitelja. Stoga su prezentirane i analizirane kompetencije učitelja potrebne za primjereno nastavno djelovanje u cilju razvoja socijalne kompetencije učenika. Empirijski dio imao je zadaću odgovoriti na postavljena istraživačka pitanja i utvrditi nastavno-strateška djelovanja učitelja s ciljem razvoja socijalne kompetencije učenika. Stoga su ispitani stavovi učitelja o primjeni više kategorija nastavnog djelovanja, kao i njihova percepcija mogućnosti razvoja socijalne kompetencije učenika koju pružaju škola, predmetni kurikulum i učenik. Rezultati istraživanja potvrdili su kako postoji međusobna povezanost primjene različitih nastavnih djelovanja i razvoja socijalne kompetencije učenika.

Knjiga Jonathana Tummonsa Curriculum studies in the Lifelong Learning Sector djelo koje će pomoći u razumijevanju i rasvjetljivanju kurikulumske problematike. Autor svakom čitatelju daje sve potrebne upute kako kurikulumski pristupiti svome djelovanju te kako najkvalitetnije i najbrže ostvariti zadane ciljeve.

Rad analizira razinu kvalitete integracije osoba s posebnim potrebama među studentima Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Budući da na ovom fakultetu nema osoba smanjene intelektualne sposobnosti, a ne vodi se evidencija o osobama s poremećajima u ponašanju te o darovitim osobama, rad je usmjeren na analizu kvalitete integracije osoba s invaliditetom. Analiza se odnosi na više područja vezanih za djelovanje i način života studenata s invaliditetom. Obrađuju se zakoni vezani za upis studenata, njihov status tijekom studija te se donose njihovi zahtjevi za unaprjeđenjam kvalitete. Također se iznose smjernice za uspješno djelovanje i rad sa studentima s raznim oštećenjima (vida, sluha, motorike...). Rad završava pregledom djelovanja Ureda za studente s invaliditetom te dviju udruga studenata s invaliditetom

Svrha ovoga rada jest prikazati socijalnu komunikaciju među učenicima kao bitnu sastavnicu života učeničke populacije te ukazati na njezinu bit, čimbenike i važnost. Naime, socijalna komunikacija među učenicima bitna je odrednica razvoja osobnosti. Stoga se postavlja zahtjev temeljite analize i proučavanja svih njezinih čimbenika, kako bi se točnije definiralo i unaprijedilo učeničku komunikacijsku kompetenciju. Socijalna komunikacija sasvim je prirodan oblik ljudskoga življenja, socijalni odnos među ljudima, proces koji se javlja svakodnevno, namjerno i nenamjerno, u različitim oblicima, na različite načine i različitim stilovima. Svrha socijalne komunikacije jest primiti i prenijeti informacije, misli, stajališta, ideje.... Ovaj rad predstavlja upravo te oblike, načine i stilove komuniciranja, tipove komunikacije među učenicima, rodne razlike koje se javljaju među učenicima i učenicama u samome poimanju komunikacije, što su i kako se razvijaju socijalne kompetencije. Na kraju se prikazuje važnost socijalnih kompetencija u kurikulumu institucije škole.

Prikaz časopisa Civilno društvo, br.23, 2010. Tematski broj Prava djeteta i prava roditelja u kojemu se govori o značaju Konvencije o pravima djeteta, zlostavljanju, zanemarivanju i napuštanju djece, kreativnosti itd.

U radu se razmatra kohezivnost školskog razreda i mogući pristup u njezinu postizanju u kontekstu interkulturalizma koji implicira dijalog, otvorenost, dinamiku i perspektivu. Interkulturalni odnosi u razredu temelje se na komunikaciji i interakciji učenika, uspoređivanju mišljenja, ideja i kultura. Svaki pojedinac stječe i zauzima određeni položaj i status unutar razreda, primjeren kvalitetnom odrastanju, unatoč teškoćama koje mogu biti izazvane činjenicom da je školski razred skupina učenika samo podjednake kronološke, obrazovne, socijalne i emocionalne dobi. Najrazličitiji utjecaji kultura javljaju se u školskom razredu. Stoga on treba biti utemeljena na interkulturalnim odnosima, jer oni omogućavaju suočavanje, komunikaciju, međusobno upoznavanje i vrednovanje, razmjenu vrijednosti, modela, načina i stilova života, te društveno-etičko poštivanje. U složenim i isprepletenim odnosima unutar školskog razreda učenici utječu na rezultat dimenzije odnosa, odnosno na procjenu uključenosti pojedinca u školski razred i intenzitet u kojem jedni druge prihvaćaju, podržavaju i pomažu. Izvor kohezivnosti školskog razreda jesu motivi učenika koji se mogu zadovoljiti u razredu i učinci kohezivnosti na njihovu uključenost u školski razred.

Učenički domovi su srednjoškolske odgojno–obrazovne ustanove u kojima se u sklopu odgojno–obrazovnih programa za odgajanika osigurava i primjereni boravak, smještaj i prehrana tijekom pohađanja srednjoškolskog obrazovanja. Opći cilj pedagoga u takvoj ustanovi je unaprijediti odgojno–obrazovni rad, pomoći afirmirati i emancipacirati odgajanika, njegov profesionalni razvoj te doprinos kvaliteti životne i radne zajednice doma

Današnje vrijeme zahtjeva proučavanje oblika komunikacije među učenicima, kako bi spoznali njih, kako bi im se mogli približiti te naći nove načine za uspostavljanje boljih odnosa kao preduvjeta za razvoj njihovih potencijala. Škola je postala mjesto gdje učitelji slabo poznaju svoje učenike, gdje je masovnost zamijenila prisnost gdje se znanje suhoparno iznosi a učenici bez razmišljanja i uvida u značenje pamte i reproduciraju. Shvativši kako, o čemu i putem čega učenici komuniciraju moći ćemo prilagoditi svoja ponašanja, te se približiti toj generaciji intrigirajućih kreativaca.

U ovom radu pozornost je usmjerena na značajke procesa cjeloživotnog učenja, kao obrazovni zadatak svakog nastavnika, u razvoju kompetentnog znanja i kreativnog nastavnog umijeća. Posebno se razmatra artikuliranje stručno-profesionalnog usavršavanja nastavnika u sustav cjeloživotnog obrazovanja radi razvoja kompetencija nužnih za djelotvorno ostvarivanje procesa poučavanja i učenja. Izlažu se osnovne značajke usmjeravanja i uklapanja nastavnika u organizirani, sustavni i koordinirani proces cjeloživotnog učenja radi osuvremenjivanja i poboljšavanja kompetentnog znanja i kreativnog nastavnog umijeća koje se ogleda u osposobljenosti za suvremeno poimanje organizacije i realizacije odgojno – obrazovnog procesa, odnosno, u mijenjanju i usavršavanju cjelokupnog odgojno – obrazovnog procesa dajući mu novu kvalitetu i nove uvide u poučavanje i učenje. Općenito, profesija nastavnika promatra se kao kontinuirano oblikovanje osobne profesionalnosti temeljene na principima cjeloživotnog učenja.

U radu je proračunana poslovna zgrada smještena u Zagrebu, dimenzija 13, 9*52, 8 m. Zgrada se sastoji od 9 etaža. Nosivu konstrukciju zgrade čine armiranobetonske ploče, oslonjene na armiranobetonske okvire i zidove. Zgrada je temeljena na temeljnoj ploči.

Svrha ovoga rada jest prikazati informacijsko-komunikacijsku tehnologiju kao sastavni dio Nacionalnog kurikuluma. Naime, Nacionalni kurikulum, trenutačno u nas vrlo aktualna pedagoška tema, donosi odmak od starih, državno propisanih nastavnih planova i programa, te se okreće pitanju cilja i ishoda kroz kompetencije. Želi se, zapravo, reći što učenik određene dobi može i treba znati, koje vještine, sposobnosti i stavove treba i može razviti u određenim životnim i školskim razdobljima. Na tragu navedenoga, prikazat ćemo razloge uvođenja informacijsko-komunikacijske tehnologije u Nacionalni kurikulum, mogućnosti koje nudi kao zaseban predmet te kao međupredmetno područje u razvoju ključnih kompetencija potrebnih pojedincu za aktivno, kreativno i odgovorno participiranje u današnjem društvu. Korištenje informacijsko-komunikacijske tehnologije u stjecanju i razvijanju kompetencija za cjeloživotno obrazovanje ima vrlo važnu ulogu u osposobljavanju učenika za cjeloživotno učenje i djelovanje u društvu znanja.

Diplomski rad donosi pregled rada ustanove 'Majčino selu' u Međugorju (BiH) kao osvrt na religioznu pedagogiju i psihoterapiju. Srž rada čine poglavlja koja daju teorijski uvod te prezentiraju rad Ustanove, njenu povijest, osnutak, osnivača, organizaciju i organizacijske jedinice. Također se donosi pregled sličnih ustanova na području Republike Hrvatske te se iznose svjedočanstva štićenika Ustanove.

Cilj ovog diplomskog rada jest istražiti važnost zadovoljstva učenika srednje škole nastavom ruskog jezika. Mnogo se autora bavilo temom zadovoljstva učenika raznim aspektima nastave te je proveden velik broj istraživanja na istu temu. Istraživanje se temelji na grupnom intervjuu koji je proveden s učenicima srednje škole. Dobiveni je materijal potom obrađen i kategoriziran. Namjera ovog istraživanja jest pružiti uvid u potrebe učenika. Najveća je pažnja pridana sljedećim aspektima nastave: nastavnim metodama (to jest, njihova raznolikost primjene), razrednom ozračju (kroz odnos među učenicima) te odnosu nastavnika prema učenicima (s naglaskom na nastavnikovu fleksibilnost, razumijevanje i podršku). This paper aims to research the importance of high school student satisfaction with Russian language lessons. Many authors have researched student satisfaction regarding various aspects of teaching, and several studies have been conducted on the same topic. This study is based on a group interview conducted with high school students. The obtained material was then processed and categorized. The purpose of this study is to provide insight into the needs of students. The greatest attention was paid to the following aspects of teaching: teaching methods (their variety of applications), class atmosphere (through the relationship with students) and the teacher's relationship with students (with an emphasis on the teacher's flexibility, understanding and support).

Svijet je 2019. godine pogodila pandemija respiratorne bolesti COVID-19 koju uzrokuje koronavirus SARS-CoV-2. Budući da se bolest vrlo brzo širila, poduzimane su različite mjere socijalne distance kako bi se to spriječilo. To se odrazilo i na aspekt obrazovanja gdje je ubrzo nakon proglašenja pandemije klasična kontaktna nastava zamijenjena nastavom na daljinu. Tada su se učitelji i učenici vrlo brzo morali snaći u nastavnom obliku odgojno-obrazovnog procesa koji nisu do tad prakticirali. Takav je oblik nastave, između ostalog, od nastavnika zahtijevao posjedovanje različitih informacijsko-komunikacijskih kompetencija. U tom se periodu počelo malo više razmišljati i opterećenosti samih nastavnika. Ovaj se rad bavi opterećenošću učitelja i nastavnika Hrvatskog jezika koji su i prije pandemije imali širok opseg posla, a koji je dolaskom pandemije bolesti COVID-19 postao još složeniji. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati koliko su učitelji i nastavnici Hrvatskog jezika za vrijeme nastave na daljinu zaista bili opterećeni. Opterećenost se učitelja i nastavnika Hrvatskog jezika ispitivala kroz kategorije samoprocjene vlastitih kompetencija te opterećenosti nastavnim (pripreme za nastavu, izvedbu nastave, vrednovanje učenika) i nenastavnim radnim zadacima. Dobiveni rezultati uspoređivani su s obzirom na spol, mjesto rada (osnovna ili srednja škola) i radni staž. Rezultati ovog istraživanja pokazali su da su učitelji i nastavnici Hrvatskog jezika u vrijeme pandemije COVID-19 bolesti, tj. nastave na daljinu bili veoma opterećeni – i nastavnim i nenastavnim radnim zadacima, bez obzira na to što vlastite kompetencije procjenjuju visokima. Uspostavilo se kako su žene opterećenije od muškaraca te osobe s manje radnog staža opterećenije od onih s više godina radnog staža. Razlike u opterećenosti učitelja Hrvatskog u osnovnim školama od nastavnika Hrvatskog u srednjim školama nisu zamijećene. In 2019, the world was hit by the pandemic of the respiratory disease COVID-19, which is caused by the SARS-CoV-2 coronavirus. Since the disease spread very quickly, various social distancing measures were taken to prevent it. This was also reflected in the aspect of education, where shortly after the declaration of the pandemic, classic contact classes were replaced by distance classes. At that time, teachers and students had to find their way very quickly in the teaching form of the educational process, which they had not practiced before. Such a form of teaching, among other things, required the teacher to possess various information and communication competencies. In that period, we started to think a little more about the workload of the teachers themselves. This paper deals with the workload of teachers of the Croatian language, who even before the pandemic had a wide scope of work, which became even more complex with the arrival of the COVID-19 pandemic. The aim of this research was to examine how much the teachers of the Croatian language were really burdened during distance learning. The workload of teachers of the Croatian language was examined through the categories of self-assessment of their own competences and workload with teaching (preparation for teaching, performance of teaching, evaluation of students) and non-teaching work tasks. The obtained results were compared considering to gender, place of work (primary or secondary school) and length of service. The results of this research showed that teachers of the Croatian language during the COVID-19 pandemic, i.e. distance learning, were very burdened - both with teaching and non-teaching work tasks, regardless of the fact that they rate their own competencies as high. It turned out that women are more burdened than men, and people with less work experience are more burdened than those with more years of work experience. Differences in the workload of Croatian teachers in primary schools compared to Croatian teachers in secondary schools were not noticed.

Pandemija COVID-19 promijenila je funkcioniranje društva u cjelini i svih njegovih aspekata. Virus se brzo prenosio bliskim kontaktom te su uvedene restrikcije u cijelom svijetu zbog potrebe obuzdavanja širenja virusa. To je značilo restrikcije u susretima s drugim ljudima, zatvaranje dućana, odgojno-obrazovnih ustanova, te zabrana napuštanja mjesta prebivališta ili boravišta bez valjanog razloga. Niti Republiku Hrvatsku nisu zaobišle restrikcije i nov način funkcioniranja društva. Najveća promjena za sve bio je prelazak nastave na daljinu 2020. godine. Prelazak na nastavu na daljinu povećao je radno opterećenje svih sudionika odgojno-obrazovnog sustava, pa tako i stručnih suradnika pedagoga, a ovaj rad bavi se upravo time. Cilj istraživanja ovog rada bio je ispitati i utvrditi stavove stručnih suradnika pedagoga u osnovnim školama o nastavi na daljinu i njihovom opterećenju tijekom tog perioda. Istraživao se stupanj potpore, opterećenja stručnih suradnika pedagoga i uspješnosti komunikacije s ostalim sudionicima odgojno-obrazovnog procesa te pripremljenost uvjeta za rad od kuće. Rezultati istraživanja pokazali su da su stručni suradnici pedagozi bili značajno opterećeni nastavom na daljinu te da je rad od kuće zahtijevao cjelodnevnu dostupnost svih sudionika odgojno-obrazovnog procesa bez obzira na radno vrijeme. Ispitanici su svjesni kako je nastava na daljinu bila nužna, ali zbog brojnih nedostataka i nemogućnosti ispunjavanja obrazovnih i odgojnih mogućnosti nastave ne vide je kao dobru opciju za učenike. COVID-19 pandemic has changed the functioning the society as a whole and the functioning of all its aspects. The virus is quickly transmitted through close contact and restrictons were introduced all over the world due to the need to contain the spread of the virus. That meant restrictions on meeting other people, closing shops, educational institutuions, and teh ban on leaving the place of residence without a valid reason. Restrictions and the new way of functioning of society did not bypass the Republic of Croatia. The biggest change for everyone was the transition to distance learning in 2020. The transition to distance learning has increased the workload of all participant sin the educational system, including pedagogues, and this paper deals with exactly that. The aim of the research of this paper was to examine and determine the views of pedagogues in primary schools about distance learnig and their workload during that period. The reserch examined the level of support, the workload of pedagogues and the success of communication with other participant sin the educational process, as well as the preparation of conditions for working from home. The results showed that pedagogues were significantly burdened by remote teaching and that working from home required all-day availability for all participant sin the educational process, regardless of working hours. Most believe that distance learning was necessary, but due to numerous shortcomings and the impossibility of meeting the educational possibilities, they do not see it as a good option for students.

U današnjem društvenom kontekstu stremi se što većoj kompetentnosti i konkurentnosti u svijetu rada što se odražava i na obrazovni kontekst u kojem se velik naglasak stavlja na školske ocjene. Mnogi roditelji stvaraju pritisak svojoj djeci jer žele da budu izvrsna u svim područjima, žele da upišu fakultet, i u skladu s time, žele da imaju što bolje ocjene. Funkcija ocjena je da svojom brojčanom vrijednošću reprezentiraju određeno znanje. Međutim, one ne mogu u potpunosti biti pouzdane, a jedan od razloga je taj što su njihovi mjerni instrumenti ljudi, odnosno nastavnici koje karakterizira nemogućnost potpune i isključive objektivnosti. Navedeni fenomen polazište je ovoga rada koji ima za cilj utvrditi učeničke stavove o subjektivnom ocjenjivanju nastavnika u negativnom smislu, i to pri usmenim provjerama znanja. Subjektivno ocjenjivanje u negativnom smislu podrazumijeva učenički doživljaj nepravde, odnosno interpretaciju učenika da su dobili nižu ocjenu od smatrano zaslužene i da je njihovo znanje podcijenjeno. Uzorak empirijskog istraživanja čine maturanti iz raznih dijelova Hrvatske, njih 291 te se ispituje njihovo iskustvo sa subjektivnim ocjenjivanjem tijekom perioda srednjoškolskog obrazovanja. Analizom podataka prikupljenih pomoću online ankete, utvrđeno je da se gotovo svaki učenik u nekom trenutku susretao sa subjektivnim ocjenjivanjem te da su djevojke češće subjektivno ocijenjene u odnosu na mladiće. Dominantnim faktorima subjektivnosti, učenici smatraju faktore koji ovise o nastavniku, od kojih je najučestaliji faktor osobna jednadžba, potom halo efekt, zatim pogreška kontrasta pa tehnika provjeravanja i ocjenjivanja. Pokazalo se da iz takvih subjektivno-podcjenjujućih ocjena proizlazi nezadovoljstvo, smanjuje se motivacija za nastavnim predmetom te učenici negativnije doživljavaju predmetnog nastavnika. In today's social context we strive for great competence and competitiveness in the business world which is also reflected in the educational context in which great emphasis is placed on school grades. Many parents put pressure on their children wanting them to excel in all areas, to enter college and, accordingly, wanting them to have the best possible grades. The function of grades is to represent certain knowledge with their numerical value. However, they cannot be completely reliable and of the reasons is that their measuring instruments are people, i.e. teachers who cannot be completely and exclusively objective. The aforementioned phenomenon is the starting point of this paper, which aims to determine students' attitudes towards teachers subjective grading in a negative way, when it comes to oral exams. Subjective grading in a negative way implies the student's experience of injustice, i.e. student interpretation of receiving a lower grade than the one he/she thinks he/she deserves and underestimation of their knowledge. The sample of the empirical research consists of 291 high school graduates from various parts of Croatia and examination is about their experience with the subjective grading during the period of secondary school education. By analyzing the data collected using an online survey, it was determined that almost every student encountered subjective grading at some point and that girls were more often subjectively graded compared to boys. The students consider the dominant factors of subjectivity to be factors that depend on the teacher, of which the most frequent factor is the personal equation, the second one is the halo effect, then the contrast error and the last one is the examination and grading technique. It has been shown that such subjectively-underestimating grades result in dissatisfaction, the decreasing in motivation for the subject and the changing in students perception of the subject teacher in a negative way.

Gledajući kroz povijest napredak tehnologije i znanosti promijenio je način ljudskih života. Iako je njime unaprijeđena kvaliteta čovjekova života, isti je rezultirao mnogim problemima u prirodi. Uvidom u već nastale posljedice uzrokovane uništavanjem prirode, dolazi do porasta interesa za zaštitu okoliša i održivi razvoj. Kako bi se obje stavke ostvarile, potrebno je razvijati ekološku svijest koja se smatra preduvjetom za rješavanje prisutnih ekoloških problema. Nezanemarivu ulogu u razvoju ekološki osviještenosti imaju ekološki odgoj i obrazovanje koji se u RH provode tijekom predškolskog, osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja. Uz spomenuto, postoje programi koji se mogu implementirati u školstvo, a stavljaju poseban naglasak na važnost provedbe odgoja i obrazovanja za okoliš. Primjer takvog programa međunarodni program Ekoškola koji za cilj ima implementaciju odgoja i obrazovanja za okoliš u sve dijelove odgojno-obrazovnog sustava te u svakodnevni život svih sudionika. Kako je razvoj ekološke svijesti nužna komponenta u ekološkom djelovanju, ovaj rad za cilj ima ispitati ekološku osviještenost učenika 8.razreda ekoškola. Istraživanjem u ovom radu pokušavamo dobiti uvid u znanja, stavove i navike o okolišu koje učenici ekoškola imaju i prakticiraju. Istraživanje se provelo postupkom online anketiranja, a uzorak je sastojao 124 učenika i učenica 8. razreda škola na području Grada Zagreba, pri čemu je nužno bilo da škola ima aktivan status ekoškole. Analiza rezultata istraživanja je pokazala da učenici ekoškola većinom pokazuju visku razinu znanja, pozitivnih stavova i proekološkog ponašanja, no i na to da ima mjesta za napredak u svim područjima. Looking throughout history, the improvement of technology and science has changed the way people live. Although it improved the quality of human life, it resulted in many problems in nature. With an insight into the already created consequences caused by the destruction of nature, there is an increase in interest in environmental protection and sustainable development. In order to achieve both, it is necessary to develop environmental awareness, which is considered a prerequisite for solving the present environmental problems. Ecological upbringing and education, which are in the Republic of Croatia, implemented during preschool, elementary and high school education, play a significant role in the development of environmental awareness. In addition to the above, there are programs that can be implemented in schools, which place special emphasis on the importance of environmental education. An example of such a program is the international Eco-school program, which aims to implement environmental education in all parts of the educational system and in the daily life of all participants. As the development of ecological awareness is a neccesity in ecological action, the aim of this paper is to examine the ecological awareness of 8th-grade eco-school students. Through this research in this paper, we try to get an insight into the knowledge, attitudes and habits about the environment that students of eco-schools have and practice. The research was conducted using an online survey, and the sample consisted of 124 male and female students of the 8th grade of schools in the area of the City of Zagreb, where it was necessary that the school had an active eco-school status. The analysis of the research results showed that the students of eco-schools mostly show a high level of knowledge, positive attitudes and pro-environmental behavior, but also that there is room for improvement in all areas.

Pošto je godine 2019. donesen „Kurikulum za nastavni predmet Hrvatski jezik za osnovne škole i gimnazije u Republici Hrvatskoj”, Ministarstvo znanosti i obrazovanja raspisalo je Javni poziv za podnošenje prijave za odobravanje korištenja udžbenika u školi i uvrštavanje udžbenika u „Katalog odobrenih udžbenika” za školske godine 2019/2020, 2020/2021. i 2021/2022, između ostaloga i za udžbenike hrvatskoga jezika usklađene s „Kurikulumom”. Tema ovoga diplomskog rada jesu gimnazijski udžbenici hrvatskoga jezika prije i nakon reforme, točnije stari udžbenici „Fon-Fon” (izdanja od 2015. do 2017) i novi udžbenici „Fon-Fon” izdavača Profil Klett usklađeni s „Kurikulumom” (izdanja od 2019. do 2021). Prvi, teorijski dio diplomskog rada sastoji se od dviju većih cjelina. Prva je posvećena udžbeniku kao odgojno-obrazovnom sredstvu (određenju pojma, didaktičko-metodičkom oblikovanju, vrstama udžbenika, Zakonu o udžbenicima, Udžbeničkom standardu). Druga se bavi odnosom nastavnog plana i programa te kurikuluma, daje kratak prikaz kurikularne reforme u RH te se uspoređuje „Program hrvatskoga jezika za gimnazije” (1994) i „Kurikulum” (2019) s različitih aspekta. Empirijski dio donosi tijek i rezultate istraživanja, analizirajući koncepcijska obilježja udžbenika, zastupljenost tekstova pojedinih funkcionalnih stilova i tipove zadataka za ponavljanje i vježbu s obzirom na njihovu usmjerenost na učenika i poticanih jezičnih djelatnosti. "Curriculum for the subject Croatian language for primary schools and gymnasiums in the Republic of Croatia" passed in 2019, so the Ministry of Science and Education has issued a public call for applications for approval of the use of textbooks in schools and inclusion of textbooks in the "Catalog of Approved Textbooks" for school years 2019/2020, 2020/2021 and 2021/2022, including new Croatian language textbooks. The topic of this thesis is high school textbooks of the Croatian language before and after the reform, more precisely the old textbooks "Fon-Fon" (editions from 2015 to 2017) and new textbooks "Fon-Fon" (editions from 2019 to 2021). The publisher is Profil Klett. The first, theoretical part of the thesis consists of two main chapters. The first chapter is dedicated to the textbook as an educational tool (definition of the term, didactic-methodical design, types of textbooks, the legal documents). The second part deals with the relationship between the former curriculum (Croatian: "nastavni plan i program") with the new curriculum, gives a brief overview of curricular reform in the Republic of Croatia, and compares the old "Croatian Language Curriculum for Gymnasiums" (1994) and the new "Curriculum" (2019) from different aspects. The empirical part brings the course and results of the research, analyzing the conceptual features of the textbook, the representation of the texts of the different functional styles and types of tasks for repetition and exercise concerning their focus on students and stimulated language activities.

Promjene u poslovanju bilo kojeg područja u stalnom su i ubrzanom razvoju. Odgojno-obrazovne ustanove također podliježu promjenama suvremenog svijeta, no one koje pripadaju državnom sistemu u manjem opsegu uspijevaju pratiti ih. S druge strane, područje privatnih škola ima mogućnost veće autonomije i decentralizacije koju mogu iskoristiti za unaprjeđenje kvalitete. Specifičnost je privatnih škola njihovo financiranje koje počiva na uvođenju školarina koje u Hrvatskoj još uvijek predstavljaju pojam povlaštenog dijela stanovništva. Upravo zbog toga privatno školstvo mora i opravdati kvalitetu te raditi na tome da zadrže svoje učenike. U ovom radu razmatraju se posebnosti predstavljanja privatnih škola javnosti, preciznije hrvatskih gimnazija. Istraživanjem svih platformi koje koriste, poput osnovnog oblika predstavljanja temeljem web stranice škole ili društvenih mreža, analizira se sadržaj koji gimnazije nastoje prikazati. U velikom rasponu informacija posebna pozornost daje se izdvajanju pedagoških vrijednosti i definiranju pedagoške djelatnosti u prostoru marketinških strategija. Na taj se način nastoji provjeriti može li se kroz marketing održati kvaliteta odgojno-obrazovne djelatnosti i štoviše, unaprijediti. Changes in the business activity of any area are in constant and accelerated development. Educational institutions are also subject to changes in the modern world, but those attached to the state system manage to keep up with them to a lesser extent. On the other hand, the area of private schools has the potential for greater autonomy and decentralization which they can use to improve quality. The particularity of private schools is their financing, which is based on the introduction of tuition fees, which in Croatia still represent the concept of a privileged part of the population. That is why private education must justify quality and work to keep its students. This paper discusses the distinctiveness of presenting private schools to the public, more precisely Croatian high schools. By researching all the platforms they use, such as the basic form of presentation based on the school website or social networks, we analyse the content that high schools try to present. In a wide range of information, special attention is paid to the separation of pedagogical values and the definition of pedagogical activity in the field of marketing strategies. In this way, it is verified whether the quality of educational activities can be maintained through marketing and, moreover, improved.

Cilj ovog diplomskog rada bio je ispitati, utvrditi i usporediti doživljavanje elektroničkog vršnjačkog nasilja na društvenim mrežama između adolescenata u ruralnim i gradskim školama. Rad se sastoji od teorijskog pregleda pojmova adolescencije, suvremenog digitalnog svijeta i društvenih mreža te njihova utjecaja. Glavnina teorijskog dijela obuhvaća određenje elektroničkog vršnjačkog nasilja, njegove razlike i posebnosti u odnosu na klasično te različite oblike, uloge, posljedice i njegovu prevenciju. Drugi dio rada obuhvaća istraživanje provedeno nad 215 učenika 8. razreda u šest osnovnih škola s područja Grada Zagreba i Krapinsko-zagorske županije, a kao instrument korišten je anketni upitnik. Rezultati pokazuju kako učenici ruralnih škola generalno više doživljavaju nasilje, pri čemu su u obje sredine to češće djevojčice. Nadalje, utvrđeno je kako učenici koji više vremena provode na društvenim mrežama, češće i doživljavaju isto, pri čemu nema statističkih razlika između sredina. Najčešći su oblici elektroničkog nasilja, u obje sredine, slanje uvredljivih poruka ili komentara te širenje glasina i laži. Društvena mreža na kojoj je to najčešće je Instagram, pri čemu je u ruralnoj sredini uz njega podjednako zastupljen i WhatsApp. Suprotno očekivanjima, nisu pronađene razlike između doživljavanja elektroničkog nasilja i školskog uspjeha. The aim of thih thesis was to examine, determine and compare the experience of peer electronic violence on social networks between adolescents in rural and urban schools. The paper consists of a theoretical overview of the concepts of adolescence, the modern digital world, social networks and their impact. The majority of the theoretical part includes the definition of electronic peer violence, its differences and peculiarities in relation to classic, various forms, roles, consequences and its prevention. The second part of the paper consists of a survey conducted od 215 8th grade students in six primary schools in the City of Zagreb and Krapinsko-zagorska Country and in which as an instrument was used questionnair. The results showed that students in rural schools are generally more likely to experience violence, but in both environments these are most often girls. Futhermore, it was found that students who spend more time on a social networks are more likely to experience it, without any statistical differences between the environments. The most common forms of electronic peer violence, in both environments, are sending offensive messages or comments and spreading rumors od lies. The social network on which it occurs the most often is Instagram, wherein in rural environment next to it is equally presented WhatsApp. Contrary to expectations, no distinction was found between experiencing electronic violence and school success.

Nastavni proces je mjesto u kojem pojedinac doživljava mnogobrojne emocionalne reakcije, a koje u konačnici utječu na kvalitetu učenja te posljedično na uspjeh pojedinca. Ovo je istraživanje imalo za cilj utvrditi razinu straha od jezika u visokoškolskoj nastavi i otkriti povezanost razine straha s razinom jezične kompetencije, znanjem drugih romanskih jezika, višejezičnosti, boravkom u zemlji portugalskog govornog područja i ocjenama. Na temelju dobivenih rezultata nastavnici bi zajedno sa studentima mogli raditi na smanjivanju straha čime bi doprinjeli kvalitetnijem učenju stranih jezika. Provedeno kvantitativno i kvalitativno istraživanje pokazalo je kako je razina straha studenata portugalskog jezika srednja te da su izvor straha u najvećoj mjeri individualne karakteristike studenata. Istraživanjem je utvrđeno da najveći strah studenti osjećaju pri upotrebi jezične vještine govora, a najmanji pri čitanju. S druge strane, boravak na govornom području zemlje čiji se jezik uči nije se pokazao kao faktor koji utječe na smanjenje razine straha od jezika. Najvažniji rezultat je onaj koji pokazuje kako je strah od jezika itekako prisutan u visokoškolskoj nastavi te da negativno utječe na akademski uspjeh. A classroom is a place where an individual experiences numerous emotional reactions which have an effect on the quality of learning and subsequently on the success of the individual. The goal of this research was to examine the level of foreign language anxiety and the correlation between foreign language anxiety and variables such as language competence, knowledge of other Roman languages, multilingualism, prior history of visiting the Portuguese speaking countries and course grades. On the basis of the research results both teachers and students could try to diminish level of the anxiety and contribute to the better learning of foreign languages. The research was based on quantitative and qualitative methodology whose results have shown that the degree of foreign language anxiety in case of Portuguese language students is medium and the most significant source of fear are individual differences of the students. It was established that the level of anxiety is the highest while speaking, while reading causes the least anxiety for the students. On the other hand, prior history of visiting the Portuguese speaking countries is not found as important in reducing language anxiety. The most important result is the one which proved an existence of the emotional reaction of fear in higher education and that foreign language anxiety negatively influences foreign language achievement.

Pandemija izazvana bolešću COVID-19 koju uzrokuje koronavirus (SARS-CoV-2) promijenila je način funkcioniranja cijelog društva i većine njegovih aspekata. S obzirom da se virus kapljično prenosi i to bliskim kontaktom, savjetovalo se držanje distance, a to je vrijedilo i za mnoge djelatnosti koje su svoje novo radno okruženje pronašle u domovima za radnim stolovima. Odgojno- obrazovni sustav nije bio iznimka pa se tako i Republika Hrvatska, kao i ostale zemlje svijeta pogođene ovom bolešću u ožujku 2020. godine prebacuje na oblik nastave na daljinu koji je kao jedini takav način održavanja nastave potrajao do kraja školske godine 2019./2020., a ovaj rad se bavi upravo tim razdobljem. Nagli prelazak na nastavu na daljinu izazvao je i povećanje radnog opterećenja nastavnika. Cilj istraživanja ovoga rada bio je ispitati i utvrditi stavove sudionika istraživanja, odnosno nastavnika srednjih škola o nastavi na daljinu za u razdoblju od 16. ožujka do kraja školske godine 2019./2020. U istraživanju se ispitivao stupanj zadovoljstva, potpore, prilagodbe i opterećenja nastavnika tijekom nastave na daljinu te, također, stavovi vezani za proces evaluacije tijekom iste i primjerenost materijalno-tehničkih uvjeta. Rezultati istraživanja pokazuju da sudionici istraživanja iskazuju visok stupanj opterećenja nastavom na daljinu, a pokazala se i statistički značajna razlika u opterećenju nastavom na daljinu. Nastavnice su se izjasnile kako se osjećaju opterećenije tijekom nastave na daljinu u odnosu na klasični oblik nastave nego nastavnici. Oko potpore nadležnih agencija sudionici istraživanja bili su neodlučni, ali se većina slaže da su se dobro snašli u nastavi na daljinu. Rezultati su pokazali i kako je ženama bilo teže praćenje aktivnosti učenika u odnosu na muškarce. COVID-19 pandemic (SARS-CoV-2) has changed the way society and most aspects of society function. Since the virus is transmitted through close contact, it was advisable to keep a distance, and this was also true for many activities that found their new work environment in homes. The educational system was no exception, so in March 2020 the Republic of Croatia, as well as other countries affected by this disease, switched to a form of distance learning that lasted until the end of the 2019/2020 school year as the only such way of teaching, and this paper deals with precisely that period. The sudden transition to distance teaching also caused an increase in the workload of teachers. The aim of the research of this paper was to examine and determine the attitudes of research participants, high school teachers, about distance learning for the period from March 16 to the end of the school year 2019/2020. The research examined the degree of satisfaction, support, adjustment and workload of teachers during distance learning, as well as attitudes related to the evaluation process and the adequacy of material and technical conditions. The results of the research show that the participants in the research show a high degree of distance teaching load, and a statistically significant difference in the distance teaching load was shown. Female teachers stated that they feel more burdened during distance learning compared to the classic form of teaching than male teachers. The participants in the research were hesitant about the support of the competent agencies, but most agree that they did well in distance learning. The results also showed that it was more difficult for women to monitor student activity compared to men.

Pandemija COVID-19 pokazala se kao veliki izazov svim dionicima odgojno-obrazovnog sustava, a time i ravnateljima. Oni su način rada škole - kako bi mogli zadovoljiti upute i mjere Ministarstva znanosti i obrazovanja te Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo - trebali prilagoditi u vrlo kratkom roku, u svrhu poštivanja epidemioloških mjera čiji je cilj zaštiti zdravlje ne samo učenika, već i svih ostalih djelatnika odgojno-obrazovne ustanove. Posao ravnatelja izuzetno je izazovan, a pojavom pandemije dobiva mnogo dimenzija koje ih dodatno opterećuju u sferi administrativno-tehničkih te stručno-pedagoških poslova. Kako bi se ravnateljima, ali i ostalim odgojno-obrazovnim djelatnicima, olakšao prijelaz na “novo normalno” obrazovanje, resorno Ministarstvo donosi dva dokumenta - Modele i preporuke za rad u uvjetima povezanima s bolesti COVID-19 u pedagoškoj/školskoj godini 2020./2021, Upute za sprječavanje i suzbijanje epidemije COVID-19 vezano za rad predškolskih ustanova, osnovnih i srednjih škola u školskoj godini 2020./2021. te nekolicinu drugih dokumenata koji predstavljaju svojevrsne upute za rad odgojno-obrazovnih djelatnika sukladno s novim uvjetima. Stoga, cilj istraživanja bio je ispitati s kojim izazovima su ravnatelji osnovnih škola suočeni prilikom obavljanja stručno-pedagoških te administrativno-tehničkih poslova u okviru pandemije COVID-19. Rezultati istraživanja pokazuju da je pandemija uvelike otežala posao ravnatelja i učinila ga mnogo izazovnijim u oba područja rada. The COVID-19 pandemic has proved to be a great challenge to all stakeholders in education, and thus to principals. In order to meet the instructions and measures of the Ministry of Science and Education and the Croatian Institute of Public Health they had to - for the sake of complying with epidemiological measures aimed at protecting the health of students and all employees - change the way their schools work. The work of a school principal is extremely challenging and, after the pandemic was declared, it has acquired many dimensions that additionally burden them in the sphere of administrative-technical and professional-pedagogical work. In order to facilitate the transition to a “new normal” education for principals, as well as other educational staff, the line ministry issued two documents - Models and recommendations for working in conditions related to COVID-19 disease in the pedagogical/school year 2020/2021, Instructions for prevention and suppression of the COVID-19 epidemic related to the work of preschool institutions, primary and secondary schools in the school year 2020/2021. and several other documents that represent distinct instructions for the work of educators in accordance with the new conditions. Therefore, the aim of the research was to examine the challenges faced by primary school principals in performing professional-pedagogical and administrative-technical tasks within the COVID-19 pandemic. The results of the research show that the pandemic has made the principal’s job more difficult and challenging in all aspects.

Stručni suradnik pedagog pedagoško savjetovanje svakodnevno provodi s učenicima, što ga stavlja na poziciju jednog od najvažnijih područja njegova rada. Pedagoško savjetovanje je jako izazovan dio posla pedagoga: kako bi što učinkovitije odgovorili na izazove i zahtjeve pedagoškog savjetovanja te unaprijedili kompetencije za njegovo kvalitetno vođenje, pedagozi se moraju kontinuirano stručno usavršavati. Međutim, pedagoško savjetovanje je područje pedagogije koje je nedovoljno istraživano, ali i nedostatno razvijeno kao praksa stručnog suradnika pedagoga, a o procesu savjetodavnog rada pedagoga s učenicima manjka stručnih i znanstvenih radova, posebice na području Republike Hrvatske. Iz navedenih razloga, ovo istraživanje je obuhvatilo upravo tu tematiku, kako bi novim spoznajama doprinijelo pedagogijskoj znanosti i praksi. Shodno tome, cilj ovoga istraživanja bio je ispitati kako pedagozi shvaćaju pedagoško savjetovanje učenika i svoju ulogu savjetnika, koja su njihova iskustva i potrebe u pedagoškom savjetovanju učenika te kako procjenjuju vlastitu kompetentnost za provođenje pedagoškoga savjetovanja i uspješno odgovaranje na izazove koje ono nosi. Proveden je polustrukturirani individualni intervju na uzorku od šest pedagoginja zagrebačkih osnovnih škola. Rezultati istraživanja pokazuju da sve sudionice pedagoško savjetovanje učenika i svoju ulogu savjetnika smatraju jednim od najvažnijih područja svog profesionalnog djelovanja. Isto tako, većinom smatraju da su kompetentne za pedagoško savjetovanje koje u vlastitoj praksi učinkovito i provode. Smatraju kako im studij pedagogije nije dao potrebna znanja i vještine za kvalitetno provođenje pedagoškog savjetovanja, već učinkovitost pripisuju svojoj osobnoj motivaciji za stručnim usavršavanjem u tom području. Osim toga, sudionice pedagoško savjetovanje smatraju jako izazovnim područjem rada prilikom kojeg mnoge njihove potrebe trebaju biti zadovoljene da bi ono moglo biti kvalitetno vođeno, pri čemu ističu potrebu za cjeloživotnim obrazovanjem kao ključnu potrebu koju smatraju ne samo osobnim izazovom, već i odskočnom daskom za uspješno pedagoško savjetovanje. Professional assistant pedagogues conduct pedagogical counseling with students on a daily basis, which makes pedagogical counseling one of the most important areas of their work. This means that pedagogical counseling is very challenging for pedagogues, and in order to respond as efficiently as possible to the challenges and requirements of pedagogical counseling and improve the competencies needed to perform well as a counselor, they must continuously improve their skills. However, pedagogical counseling is an area of pedagogy that has to date not only been insufficiently researched, but also insufficiently developed as a practice of a professional assistant pedagogue, and the process of advisory work of pedagogues with students lacks professional and scientific papers, especially in Croatia. For these reasons, this research covers precisely this topic in order to contribute new knowledge to pedagogical science and practice. Consequently, the aim of this research is to examine how pedagogues understand pedagogical counseling of students and their own role as counselors, what their experiences and needs in pedagogical counseling of students are and how they assess their own competence to conduct pedagogical counseling and successfully respond to the challenges it presents. A semi-structured individual interview was conducted on a sample of six pedagogues from Zagreb primary schools. The results of the research show that all participants consider pedagogical counseling of students and their role as counselors to be one of the most important areas of their work. Likewise, most of them believe that they are competent for pedagogical counseling, which they effectively implement in their work. They believe that the pedagogy program did not give them the necessary knowledge and skills for quality pedagogical counseling, but attribute their performance to their personal motivation for professional development in this area. In addition, the participants consider pedagogical counseling to be a very challenging area of work where many of their needs need to be met in order for it to be conducted well. All participants agree that their key need is lifelong learning, which is not only a personal challenge, but also a stepping stone for successful pedagogical counseling.

Unapređivanje kvalitete obrazovanja trebao bi biti jedan je od najvažnijih prioriteta svake suvremene države. Ono je temelj za napredak društva, poboljšavanja kvalitete života pojedinca i društva te stvaranja konkurentnosti na tržištu rada. Ovim radom Glasserova kvalitetna škola predstavljena je kao potencijalan odgovor na suvremene probleme školstva. Cilj diplomskog rada je ispitati i utvrditi stavove učitelja razredne nastave o elementima kvalitete u školi kroz prizmu odrednica Glasserove kvalitetne škole te uvidjeti postoji li potencijalni raskorak između istih. Ispitivane su neke od odrednica kvalitete koje se navode u Glasserovoj kvalitetnoj školi – kvalitetan rad, odnosi učenika i učitelja, primjena socijalnih oblika i metoda rada te način vrednovanja.

Mnogobrojne reforme školstva donijele su velike promjene u cijelom nastavnom procesu pa tako i u području vrednovanja. U nastavi stranih jezika više se ne vrednuje poznavanje gramatičkih načela i nekontekstualizirano poznavanje vokabulara, nego je cilj učenja i poučavanja uspješno ostvarivanje komunikacije na stranom jeziku. Sukladno tome, u nastavi stranih jezika naglasak je stavljen na razvijanje komunikacijske kompetencije te se ona sumativno i formativno vrednuje. Nastavnici vode učenike, daju im povratne informacije te mijenjaju svoj način poučavanja prema potrebama učenika, a učenici razmišljaju o svom procesu učenja i nadziru ga, vrednuju sebe i svoje vršnjake, otkrivaju što znaju i mogu te ispravljaju postojeće greške i nadograđuju znanje. Ovim istraživanjem ispitalo se kakvi su stavovi nastavnika španjolskog jezika prema formativnom vrednovanju te koliko se ono zapravo provodi u praksi. Rezultati su pokazali da nastavnici imaju pozitivno mišljenje o formativnom vrednovanju, ali kao najveće ograničavajuće čimbenike za njegovo provođenje navode nedovoljnu količinu vremena, prevelik broj učenika u učionici te nepostojanje ili loše organizirane edukacije. Numerosas reformas escolares han traído consigo cambios importantes en todo el proceso de enseñanza, incluso en el campo de la evaluación. En la enseñanza de lenguas extranjeras, ya no se valora el conocimiento de los principios gramaticales y el conocimiento no contextualizado del vocabulario, ahora el objetivo del aprendizaje y la enseñanza es la realización efectiva de la comunicación en una lengua extranjera. En consecuencia, en la enseñanza de lenguas extranjeras se hace hincapié en el desarrollo de la competencia comunicativa y esa competencia se evalúa de forma sumativa y formativa. Los profesores guían a los estudiantes, les dan retroalimentación y cambian su forma de enseñar de acuerdo con las necesidades de los estudiantes, y los estudiantes piensan y monitorean su proceso de aprendizaje, se evalúan a sí mismos y a sus compañeros, descubren lo que saben y pueden hacer, corrigen los errores existentes y mejoran su conocimiento. Esta investigación examinó las actitudes de los profesores de español hacia la evaluación formativa y el grado en el que realmente se implementa en la práctica. Los resultados mostraron que los docentes tienen una opinión positiva sobre la evaluación formativa, pero citan la falta de tiempo, el exceso de alumnos en el aula y la falta o mala organización de la educación como los mayores factores limitantes para su implementación.

Tehnologija je vrlo važan podsustav školskog sustava (Silov, 2000). Tehnologija je od izuzetne važnosti u današnje vrijeme jer s obzirom na da se brzo razvija, postala je u središtu čovjekova života. Sve što utječe na život ljudi, utječe i na obrazovanje. Danas se tehnologijom služi unutar svakog nastavnog predmeta, a ponajviše na nastavi informatike. Pomoću medija puno se lakše pristupa usmjerenosti na učenika i vještine. Također, pomoću tehnologije uviđa se perspektiva suvremenosti nastavnog procesa i perspektiva učenika. Nastava informatike od velikog je značaja za učenike osnovnih škola i nameće se kao nužna za izučavati. Informatička pismenost je neophodna kako bi učenik mogao ispunjavati svakodnevne obaveze za školu i život, a i kasnije kod zaposlenja. Osim poznavanja rada na računalu, u današnje vrijeme je bitno i razviti logičko algoritamsko mišljenje koje se najbolje vježba programiranjem. Učenje programiranja više nije toliko teško i zahtjevno kao ranije jer postoje razne metode i alati za pomoć pri učenju. Jedan od alata je BBC micro:bit uređaj. Uz pomoć uređaja učenici će na lakši, jednostavniji i zabavniji način doći do ostvarivanja ciljeva koje nalaže kurikulum. Cilj empirijskog djela rada bio je ispitati i identificirati (utvrditi) stavove učitelja i učiteljica informatike osnovnih škola u Hrvatskoj o implementaciji i korištenju alata za programiranje, BBC micro:bit uređaja. Istraživanje je provedeno na uzorku od ukupno 94 učitelja i učiteljica informatike osnovnih škola pomoću anketnog upitnika. Rezultati istraživanja pokazuju pozitivan smjer stavova učitelja prema primjeni uređaja u nastavnom procesu kako bi ostvarili zadane ishode navedene u kurikulumu. Nadalje, učitelji i učiteljice informatike svih životnih dobi smatraju da je uređaj jednostavan i praktičan za korištenje, štoviše, smatraju ga jednostavnijim i praktičnijim od drugih alata za učenje programiranja. Na kraju, slažu se s time da BBC micro:bit uređaj potiče kreativnost kod učenika i kod učitelja te navode kako im olakšava ostvarivanje zadanih ishoda u nastavnom procesu. Ključne riječi BBC micro:bit uređaj, IKT, nastava informatike, stavovi učitelja informatike Technology is a very important subsystem of the school system (Silov, 2000). Technology has become extremely important nowadays because of its rapid development, becoming the center of human life. Everything that affects people's lives also affects education. Today, technology is used in every subject, but mostly in computer science classes. With the help of the media, it is much easier to teach with a student oriented and skills oriented approach. Also, technology helps us to realize the perspective of the modernity of the teaching process and the perspective of students. The teaching of computer science is of great importance to primary school students and imposes itself as a necessity. Computer literacy is necessary so that the student can fulfill his daily duties in school and life, and later in employment. In addition to knowledge of computer work, nowadays it is important to develop logical algorithmic thinking that is best practiced by programming. Learning programming is no longer as difficult and demanding as it used to be because there are various methods and tools that can help you learn. One of the tools is a BBC micro: bit device. With the help of the device, students will achieve the goals required by the curriculum in an easier, simpler and more fun way.The goal of the empirical part of this research was to examine and identify the attitudes and opinions of primary school computer science teachers in Croatia on the implementation and use of programming tools in the form of BBC micro:bit devices. The research was conducted on a sample of a total of 94 primary school computer science teachers with the help of a questionnaire. The results of the research show a positive direction of teachers' attitudes towards the application of devices in the teaching process in order to achieve the outcomes set by the curriculum. Furthermore, computer science teachers of all ages find the device simple and convenient to use, even more so than other tools for learning programming. Finally, they agree that the BBC micro: bit device encourages creativity in students and teachers and states that it makes it easier for them to achieve the set goals in the teaching process.

Međuvršnjačko nasilje je u današnjem društvu veliki izazov koji učenicima može ostaviti ozbiljne posljedice na psihičko zdravlje. Djeca su oduvijek bila izložena psihičkom, verbalnom i fizičkom nasilju, a razvojem modernih tehnologija pojavio se i novi oblik – virtualno nasilje. Kada govorimo o vršnjačkom nasilju, adolescenti predstavljaju posebno rizičnu skupinu zbog naglih fizičkih i psihosocijalnih promjena koje im se događaju i utječu na njihov način procesuiranja informacija iz svijeta u kojem žive. Iako se nasilničko ponašanje učenika događa i u prostorima same školske ustanove, ona je tu kako bi prevenirala takvo ponašanje. Jedan od načina za takvo djelovanje su programi prevencije nasilja koji mogu nastati na različitim razinama i imaju mnogo oblika. Postoje brojni programi koje odobrava resorno ministarstvo, a postoje i programi na razini škole koje organiziraju lokalne zajednice i stručni suradnici u pojedinim školama. Cilj istraživanja bio je utvrditi smjer stavova srednjoškolskih pedagoga o provedenim programima prevencije nasilja. U empirijskom istraživanju sudjelovalo je osam stručnih suradnika pedagoga iz srednjih škola na području Grada Zagreba. Ispitane su i sugestije koje sudionici imaju u cilju budućeg poboljšanja preventivnih programa. Rezultati istraživanja pokazuju da svi ispitanici vjeruju u važnost provedbe programa prevencije nasilja, no nailaze na probleme u implementaciji programa zbog njihove nedovoljne razrađenosti. Također, kao prepreke primjerenoj implementaciji programa navode nedostatak vremena, manjak zaposlenih stručnjaka ali i nedostatak angažmana zaposlenika. Peer violence is a major challenge in today's society that can have serious consequences for students' mental health. Children have always been exposed to psychological, verbal and physical violence, and with the development of modern technologies, a new form has emerged - virtual violence. Adolescents are a particularly at-risk group while concerning peer violence due to sudden physical and psychosocial changes that happen to them and affect their way of processing information from the world they live in. Although violent behaviour of students also occurs on the premises of the school itself, it is there to prevent such behaviour. One way to do this is through violence prevention programmes, which can take many forms and take many forms. There are large programmes approved by the line ministry, and there are school-level programs organized by local communities and professional associates in individual schools. The empirical research involved eight pedagogues from different high schools, all of which are in the city of Zagreb. The aim of this research was to determine the direction of their attitudes about the quality of the design and implementation of violence prevention programmes. The suggestions they might have in order to improve those prevention programmes had also been looked into. The results of the research show that all respondents believe in the importance of implementing violence prevention programmes. However, while implementing them they encounter problems due to the lack of specification and elaboration of those programmes. Moreover, the lack of time and the lack of employed experts as well as the shortfall of employee engagement are shown to be the obstacles to the proper implementation of the programmes.

Tim od četrnaest znanstvenika iz područja pedagogije u znanstvenoj monografiji pokušava naći odgovore na pitanja koja su se u novonastaloj situaciji pandemije javila u području odgoja i obrazovanja. U svojim su se nastojanjima usmjerili na proces učenja kod kuće i nastavu na daljinu, istraživali su iskustva iz različitih perspektiva (roditeljske, učeničke, učiteljske), istraživali su i odnose među učenicima, promišljali o odgojnim izazovima u doba krize, o procesu vrednovanja kao i online usavršavanju učitelja te bezgraničnim mogućnostima internetske galaksije u nastavi na daljinu. Kao plod timskog rada autori su ovu monografiju sa svim teorijskim promišljanjima, analizama i empirijskim nalazima namijenili znanstvenicima, istraživačima, učiteljima, stručnim suradnicima, studentima, ali i roditeljima.

Nastavni je proces mjesto pojave različitih emocionalnih reakcija. Promatrajući nastavu stranih jezika, pozornost se osobito usmjerava na pojavu emocije straha koja se pri povezivanju s procesom usvajanja jezika koji nije materinski naziva strahom od stranoga jezika. Riječ je o osjećaju neugode, nervoze i nesigurnosti do kojega dolazi kada na stranome jeziku treba govoriti, čitati, pisati ili slušati s razumijevanjem. Ova je pojava u prvom dijelu diplomskoga rada detaljnije pojašnjena s teorijskog gledišta, dok su u njegovom drugom dijelu prikazani rezultati istraživanja koje je za cilj imalo steći detaljniji uvid u njene izvore i prijedloge za eliminaciju ili smanjenje. Rezultati brojnih istraživanja, pa tako i kvalitativnog istraživanja provedenog u svrhu samoga rada, pokazali su kako se negativne emocionalne reakcije koje ukazuju na strah od jezika mogu javiti i u kontekstu visokoškolske nastave, odnosno u nastavi lektorskih vježbi turskoga jezika kod studenata diplomskog studija turkologije. During educational and learning processes various emotional reactions occur. In foreign language education, there is a specific emotional reaction of fear called foreign language anxiety, which is associated with studying a non-native language. Foreign language anxiety is a feeling of discomfort, agitation and insecurity when it comes to using a foreign language, whether it is speaking, reading, writing or active listening. The first part of the thesis covers the theoretical background of this phenomenon. The second part contains research results and an analysis aimed at gaining a more detailed insight into its causes, as well as proposals for better management or elimination of the said emotional reaction. Numerous results of existing research have shown that negative emotional reactions indicating fear of a foreign language can occur in the context of higher education. Qualitative research conducted among graduate students of Turkology for the purpose of the thesis has confirmed the existence of the phenomenon in the context of Turkish language lectures.

Cilj ovog diplomskog rada jest istražiti važnost nastavnikove verbalne komunikacije u procesu usmenog provjeravanja znanja i ocjenjivanja. Komunikacija nastavnika u nastavi važan je fenomen te se popriličan broj istraživanja bavi upravo njime. Ipak, nastavnikova komunikacija tijekom usmenog provjeravanja i ocjenjivanja nedovoljno je istražena, a od presudne je važnosti prilikom tog procesa. Istraživanje se bazira na promatranju i snimanju jednog sata usmenog provjeravanja znanja kod šest nastavnika te na intervjuima s istima. Kodirani materijali uspoređen je s odgovorima nastavnika. Istraživanje ima namjeru pružiti bolji uvid u područje komunikacije nastavnika prilikom usmenog provjeravanja i ocjenjivanja. Na konkretnim primjerima budući pedagozi i nastavnici mogu uvidjeti kako određeni oblik komunikacije funkcionira u praksi te kojim oblicima komunikacije nastavnici pribjegavaju. Najveća pažnja pridana je verbalnom načinu komunikacije (daje li nastavnik verbalne znakove u vidu potpitanja, ohrabrenja, kritike ili humora; postavlja li pitanja te na koji način daje povratne informacije). The aim of this paper is to research the value of teacher’s verbal communication in the process of oral assessment and grading. Due to the fact that teacher’s communication in class is an important aspect of education, quite a few research papers deal with that topic. On the other hand, teacher’s communication during oral assessment and grading is still not a wellenough researched phenomenon, despite the fact that it is a crucial aspect in the process of it. This research paper is based on evaluating and recording six teachers during one class of oral assessment, with the additional interviews with those teachers. The transcribed and coded materials have been compared with the teacher’s replies. This paper serves as a better insight into teacher’s communication during oral assessment and grading. Future pedagogues and teachers, as well as those in training, will be able to study real-life examples of communication to see how certain forms of communication work in class, as well as which forms of communication teachers choose to use during oral assessment and grading. The paper’s primary focus is verbal communication (whether the teachers give any verbal signs, such as additional questions, encouragements, critiques or humor, what type of questions do they ask, as well as in what way they give feedback to the students).

Udžbenici su najstarija sredstva za učenje. Mnoge generacije ljudi koristile su različite udžbenike za učenje. Osim što udžbenici koriste učenicima, koriste i profesorima u pripremi gradiva koje predaju. Udžbenici u cijelome svijetu vrlo su slični, a analizira ih se s ciljem poboljšavanja istih. Predmet ovog rada je analiza udžbenika Prirode i društva za prvi razred osnovne škole koji se koriste u Turskoj. Pri analizi udžbenika analizirana je razumljivost teksta prema Langerovoj metodi. Prema navedenoj metodi razumljivost teksta analizira se kroz 4 parametra: jednostavnost, raščlanjenost, kratkoća, odnosno jezgrovitost teksta i poticajne dodatke. Rezultati provedenog istraživanja ukazuju na kvalitetu razumljivosti teksta u udžbenicima Prirode i društva u Republici Turskoj. Istraživanjem se došlo do rezultata da su kategorije jezgrovitosti i poticajnih dodataka najbliže optimumu, dok bi se trebalo dodatno poraditi na kategorijama jednostavnosti i raščlanjenosti u procjenjivanim udžbenicima.