Search

Veliki broj virusa može zaraziti jednu od najuzgajanijih kultura u svijetu, a to je vinova loza (Vitis vinifera L.). Među njima je i novootkriveni H-virus vinove loze (grapevine virus H, GVH) koji pripada rodu Vitivirus. Prijenos pojedinih virusa vinove loze, uz zaraženi sadni materijal, moguć je i pomoću štitastih ušiju. U laboratorijskim uvjetima, pokusi prijenosa GVH pomoću lozine štitaste uši (Planococcus ficus Sign.) na sadnice vinove loze sorte Žlahtina bili su uspješni, što je i dokazano njihovim testiranjem metodom lančane reakcije polimerazom nakon obrnutog prepisivanja (RT-PCR) u stvarnom vremenu (real-time). Od 19 biljaka vinove loze, kod dvije je potvrđena zaraza. Isto je potvrđeno i pomoću konvecionalnog RT-PCR-a, a njegovi produkti su vizualizirani provedbom horizontalne gel elektroforeze. Ostatak test biljaka/korova uključenih u istraživanje (korovi Paper rhoeas, Abuthilon theophrasti, Amarathus retroflexus, Amrosia artemisifolia, dvije zeljaste test biljke Nicotiana benthamiana i Chenopodium murale) pokazale su se negativnim u provedenim molekularnim testovima. Many different viruses have been reported to infect one of the most commonly grow plants, grapevine ( Vitis vinifera L.). One of these is the recently discovered grapevine virus H (GVH), which belongs to the genus Vitivirus. Transmission of some grapevine viruses occurs through mealybugs, in addition to the use of contaminated planting material. Under experimental conditions, we obtained successful transmission of GVH by vine mealybug (Planococcus ficus Sign.) to seedlings of grapevine cv. Žlahtina, which was confirmed by real-time RT-PCR. Two out of 19 vine seedlings tested positive. The same was confirmed by conventional one-step reverse transcription polymerase chain reaction (RT-PCR) and the products were visualized by horizontal gel electrophoresis. Other plants used in the study (weed species Paper rhoeas, Abuthilon theophrasti, Amarathus retroflexus, Amrosia artemisifolia; and two herbaceous test plants Nicotiana benthamiana and Chenopodium murale) tested negative using the real-time RT-PCR.

Kukuruz (Zea mays L.) je najraširenija ratarska kultura u Hrvatskoj, a korovi su glavni ograničavajući čimbenici suvremene proizvodnje. Korovna flora kukuruza na području kontinentalne Hrvatske sastavljena je od sljedećih vrsta: koštan (Echinochloa crus-galli (L.) P. Beauv.), pelinolisni limundžik (Ambrosia artemisiifolia L.), bijela loboda (Chenopodium album L.), oštrodlakavi šćir (Amaranthus retroflexus L.), sivi muhar (Setaria pumila (Poir.) Roem & Schult. (= Setaria glauca [L.] P. Beauv.; Setaria lutescens [Stuntz] F.T. Hubb.), europski mračnjak (Abutilon theophrasti Med.) vlasasto proso (Panicum capillare L.). Sukladno Direktivi 2009/128/ EC Europske unije o održivoj uporabi pesticida i novim strategijama europskog Zelenog plana o redukciji unosa pesticida u okoliš, usmjereno suzbijanje korova u suvremenoj proizvodnji kukuruza potrebno je provoditi nakon nicanja korova u tzv. post-emergence periodu. Koncept integrirane zaštite bilja zasniva se na poznavanju ekonomskog praga štetnosti kao ekonomski opravdanoj osnovi za primjenu herbicida. Drugim riječima iznad utvrđenog broja štetne populacije tretiranje treba provesti kako ne bi došlo do redukcije prinosa. Implementacija pragova odluke kod suzbijanja korova, međutim odvija se značajno sporije nego kod ostalih štetnih organizama. Naime, brojnost korova nije dobar pokazatelj potencijalnih šteta koje određena vrsta može nanjeti usjevu. Ukoliko korovna vrsta ponikne ranije u odnosu na usjev štete su veće u odnosu na korovne vrste koje poniknu kasnije u vegetaciji. Stoga se noviji pragovi oduke za suzbijanje temelje na poznavanju dinamike nicanja korovnih vrsta odnosno vremenu i trajanju nicanja korova temeljem čega se prilagođava primjena herbicida i ostale mjere borbe protiv korova. To je posebice važno danas zbog nove strategijje EU Zelenog plana čiji je cilj redukcija unosa pesticida u okoliš. Temperatura i vlažnost tla dva su osnovna čimbenika koji određuju nicanje korova pa se za prognozu nicanja koriste dva tipa modela: toplinski i vodno-toplinski modeli. Toplinski modeli sumiraju toplinske jedinice iznad biološkog minimuma sjemena (Tb) odnosno utvrđene minimalne temperature za klijanje. Kod toplinskog modela može doći do odstupanja u očekivanom nicanju korova pri nedostatku vlage u tlu pa je predviđanje ovim modelom manje precizno u odnosu na vodno-toplinski model, a pogotovu u ne-navodnjavnim usjevima. Nasuprot tome, vodno-toplinski model zbraja toplinske jedinice od trenutka kad vodni potencijal tla dosegne vrijednost biološkog vodnog potencijala sjemena (Ψb), odnosno najnižu vrijednost vodnog potencijala tla pri kojem sjeme pojedine vrste klije. Vodno-toplinski model AlertInf, jedan je od rijetkih prognoznih modela korištenih i u praktične, a ne samo znanstvene svrhe i dostupan je (https://www.arpa.veneto.it/upload_teolo/agrometeo/infestanti.htm) proizvođačima kukuruza u Italiji za prognozu nicanja korova. AlertInf trenutno prognozira nicanje deset korovnih vrsta: Abutilon theophrasti, svračica (Digitaria sanguinalis (L.) Scop.), Echinochloa crus galli, perzijski dvornik (Polygonum persicaria L.), zeleni muhar (Setaria viridis (L.) Beauv.), crna pomoćnica (Solanum nigrum L.), Amaranthus retroflexus, Chenopodium album, Setaria pumila i divlji sirak (Sorghum halepense (L.) Pers.). Izrada vodno-toplinskog modela nicanja odvija se u četiri faze: (1) laboratorijsko utvrđivanje bioloških parametara klijanja (biološki minimum i biološki vodni potencijal) pojedine korovne vrste; (2) praćenje dinamike nicanja korova i monitoring temperature i vodnog potencijala tla u zoni nicanja korova u poljskim uvjetima; (3) izračun sume vodno-toplinskih jedinica i izrada krivulje dinamike nicanja korova u usjevu – prognoza nicanja te (4) validacija modela u usjevu kukuruza. Primjena vodno-toplinskog modela zahtjeva utvrđivanje vrijednosti bioloških parametara svake vrste uključene u model što dosad nije istraživano u Hrvatskoj. Naime, u različitim geografskim područjima korovne vrste mogu varirati u vrijednostima bioloških parametara, a koje su nužne za primjenu, odnosno korištenje prognoznih modela. Stoga je preduvjet za implementaciju modela razvijenog na drugom geografskom području preklapanje vrijednosti bioloških parametara domaćih populacija s onim vrijednostima populacija ugrađenim u postojeći model. Ukoliko se vrijednosti bioloških parametara ne razlikuju između dvije populacije, model je moguće validirati u polju praćenjem nicanja istraživanih vrsta. Ukoliko postoji statistička razlika u vrijednostima bioloških parametara model je potrebno kalibrirati za vrijednosti nativnih populacija. Stoga su postavljene hipoteze istraživanja: (1) bioloških parametri klijanja (biološki minimum i biološki vodni potencijal) nativnih populacija korova razlikovat će se od stranih populacija ugrađenih u AlertInf model; (2) primjenom AlertInf modela s utvrđenim vrijednostima biološkog minimuma i biološkog vodnog potencijala nativnih populacija moguće je prognozirati dinamiku nicanja korova u polju. Cilj istraživanja u sklopu doktorske disertacije bio je utvrditi: (1) biološke parametre (biološki minimum i biološki vodni potencijal) sedam korovnih vrsta (Abutilon theophrasti, Echinochloa crus-galli, Amaranthus retroflexus, Chenopodium album, Setaria pumila, Panicum capillare, Ambrosia artemisiifolia) prisutnih u usjevu kukuruza u Hrvatskoj i usporediti ih s vrijednostima istih vrsta ugrađenih u AlertInf model; (2) dinamiku nicanja korova u polju korištenjem biološkog minimuma i biološkog vodnog potencijala za nativne populacije uključujući dvije vrste koje dosada nisu bile uključene u AlertInf model. Istraživanje je provedeno u laboratorijskim i poljskim uvjetima. U laboratorijskim uvjetima provedeno je utvrđivanje bioloških parametara. Sjeme ovih vrsta sakupljeno na lokacijama Šašinovec (45°50'59.6"N;16°09'53.9"E), Maksimir (45°49'34.3"N;16°01'49.8"E) i Lipovec Lonjski (45°44'51.9"N;16°23'12.4"E). Očišćeno sjeme je do početka istraživanja hladno uskladišteno (4°C) uz relativnu vlažnost zraka 70 %. Za utvrđivanje biološkog minimuma, u Petrijeve zdjelice na filter papir uz dodatak destilirane vode položeno je 100 sjemenki svake istraživane vrste. Posijano sjeme je postavljeno na klijanje u klima komore pri rasponu od najmanje sedam konstantnih temperatura zraka, ovisno o istraživanoj korovnoj vrsti i fotoperiodu 12h : 12h (dan : noć). Za određivanje biološkog vodnog potencijala 100 sjemenki je položeno u Petrijeve zdjelice na osam različitih koncentracija polietilen-gilkola (PEG 6000) za simulaciju vodnog potencijala tla. Istraživani vodni potencijali iznosili su: 0,00 (destilirana voda), -0,05, -0,10, -0,25, -0,38, -0,50, -0,80, -1,00 MPa. Pokusi su provedeni pri konstantnoj temperaturi od 22 °C i fotoperiodu 12h : 12h (dan : noć). U laboratorijskim istraživanjima za utvrđivanje biološkog minimuma i biološkog vodnog potencijala klijavost je provjeravana dva puta dnevno pri visokim temperaturama (> 20 °C) i visokim vodnim potencijalima (> -0,38 MPa), te jednom dnevno na niskim temperaturama (< 20 °C) i niskim vodnim potencijalima (< - 0,38 MPa). Biološki parametri klijanja (biološki minimum i biološki vodni potencijal) utvrđeni su korištenjem podataka o dinamici klijanja pri različitim temperaturama i vodnim potencijalima za svaku vrstu. Krivulja dinamike klijanja izrađena je koristeći logističku funkciju u statističkom programu Bioassay97 s ciljem utvrđivanja srednjeg vremena klijanja (t50). Recipročna vrijednost t50 (1/t50) korištena je za izradu pravca linearne regresije. Vrijednost biološkog minimuma i biološkog vodnog potencijala predstavljaju točku u kojoj pravac linearne regresije siječe os x. Intervali pouzdanosti za biološki minimum i biološki vodni potencijal utvrđeni su prema bootstrap metodi. Potom su utvrđene vrijednosti bioloških parametara nativnih populacija uspoređene s vrijednostima talijanskih ugrađenih u AlertInf model, prema kriteriju 95 % preklapanja granica pouzdanosti. U slučaju da preklapanja granica pouzdanosti nije bilo, utvrđena je značajna statistička razlika između dvije populacije. Poljski pokus proveden je tijekom dvije vegetacijske sezone kukuruza na lokaciji Šašinovec praćenjem nicanja korovne vrste Echinochloa crus-galli u usjevu. Praćenje nicanja provedeno je postavljanjem 12 kvadrata (0,3 x 0,3 m) između redova kukuruza. Ponikli prvi listovi uklanjani su tri puta tjedno bez dodatnog okretanja tla. Temperatura i vlažnost tla praćeni postavljanjem termometra (HOBO UA-001-08, Onset Computer Corporation, Bourne, MA) i uređaja za mjerenje vlage (ECH2O 10HS Soil Water Content sensor, Meter Group Inc., USA) na dubini do 5 cm unutar istraživanih kvadrata. Rezultati istraživanja ukazuju da se istraživane korovne vrste razlikuju u vrijednostima bioloških parametra klijanja. Utvrđeni biološki minimumi istraživanih vrsta su: Ambrosia artemisiifolia (1,5°C), Chenopodium album (3,4°C), Abutilon theophrasti (4,5°C), Setaria pumila (6,6°C), Echinochloa crus-galli (10,8°C), Panicum capillare (11,0°C), Amaranthus retroflexus (13,9°C). Utvrđeni biološki vodni potencijalih istraživanih vrsta su: Chenopodium album (-1,38 MPa), Echiniochloa crus-galli (-0,97 MPa), Ambrosia artemisiifolia (-0,89 MPa), Panicum capillare (-0,87 MPa), Setaria pumila (-0,71 MPa), Abutilon theophrasti (-0,67 MPa) and Amaranthus retroflexus (-0,36 MPa). Rezultati istraživanja pokazuju da između hrvatske i talijanske populacije korovne vrste Abutilon theophrasti nisu utvrđene statistički značajne razlike u vrijednosti biološkog minimuma i biološkog vodnog potencijala. Ovo je ujedno i jedina vrsta kod koje statistička razlika nije utvrđena između oba parametra u dvije populacije. Nadalje, statistički značajna razlika utvrđena je između hrvatske i talijanske populacije korovnih vrsta Echinichloa crus-galli i Amaranthus retroflexus u vrijednosti biološkog minimuma dok za iste vrste nije utvrđena statistička razlika u vrijednosti vodnog potencijala. Statistička značajna razlika utvrđena je za oba parametra između hrvatske i talijanske populacije korovnih vrsta Chenopodium album i Setaria pumila. Prema navaedenim rezultatima, za korovnu vrstu Abutilon theophrasti moguća je diretkna validacija AlertInf modela u polju bez prethodne kalibracije vrijednosti bioloških parametara modela. Za vrste Echinochloa crus-galli i Amaranthus retroflexus validaciji modela mora prethoditi kalibracija u usjevu s utvrđenim biološkim minimumima, a kalibracija je potrebna za oba istraživana parametra za vrste Chenopodium album i Setaria pumila. S obzirom da AlertInf ne prognozira nicanje vrsta Panicum capillare i Ambrosia artemisiifolia za ove vrste potrebno je nadograditi model te ga validirati u polju. U usjevu kukuruza praćenjem nicanja korovne vrste Echinochloa crus-galli validran je model AlertInf u kojeg su ugrađene utvrđene vrijednost biološkog minimuma nativne populacije. Kalibriranim modelom AlertInf uspješno je predviđeno nicanje korovne vrste Echinochloa crus-galli u kukuruzu u kontinentalonoj Hrvatskoj. Uspješnost modela modela procijenjena je korijenom srednje kvadratne pogreške (RMSE) i indeksom učinkovitosti modeliranja (EF). RMSE je iznosio 1,69 u 2019., odnosno 1,38 u 2020. a EF je iznosio 0,97 za 2019. i -0,98 za 2020. Stoga rezultati ukazuju da je korištenjem kalibriranog modela AlertInf moguće predvidjeti nicanje korovne vrste Echinochloa crus-galli u kukuruzu u kontinentalnoj Hrvatskoj. Maize is the most widespread crop in Croatia and weeds are the main production limiting factors. In modern maize production herbicide application is performed after weed and crop emergence. Since weed species can differ in the time and duration of emergence to achieve appropriately timed weed control, it is necessary to determine the period in the field when the largest population of weed species is expected. Weed emergence prediction models are being developed to predict peak periods of weeds so that farmers can determine the appropriate time to apply herbicides. Soil temperature and soil moisture are the two main factors affecting weed emergence under field conditions. Therefore, hydrothermal models can be used to predict weed emergence in agricultural crops. Hydrothermal models summarize thermal units subtracted from the value of base temperature (Tb) when the soil water potential is above the value of base water potential of the species (Ψb). AlertInf is an Italian hydrothermal model for weed emergence prediction in maize developed in the Veneto region. The possibility of validating this model to Croatian maize crops was tested during this doctoral research. Prior to validate the model, estimation of germination parameters (Tb and Ψb of each weed species) is required. In the doctoral research, germination parameters of economically important weeds in maize crop in Croatia (Amaranthus retroflexus, Chenopodium album, Echinochloa crus-galli, Abutilon theophrasti, Setaria pumila, Panicum capillare and Ambrosia artemisiifolia) were estimated. Naimely, if the biological parameters of native and foreign populations of the same species differ it is necessary to calibrate the model. The estimated Tb and Ψb of of the studied species are: Ambrosia artemisiifolia (1.5°C; -0.89 MPa), Chenopodium album (3.4°C; -1.38 MPa), Abutilon theophrasti (4.5°C; -0.67 MPa), Setaria pumila (6.6°C; -0.71 MPa), Echinochloa crus-galli (10.8°C; -0.97 MPa), Panicum capillare (11.0°C; -0.87 MPa), Amaranthus retroflexus (13.9°C; -0.36 MPa). No statistical difference was found between the Croatian and Italian populations of Abutilon theophrasti for both germination parameters. Therefore, the AlertInf model can be validated in the Croatian maize field without calibration. No statistical difference was found between the Croatian and Italian populations of Echinichloa crus-galli and Amaranthus retroflexus in the base water potential parameters. However, a statistical difference was found in the base temperature parameters for these two species. Therefore, AlertInf should be calibrated for these two species and validated for the base temperature parameters. Statistical differences between Croatian and Italian populations of Setaria pumila were found for both parameters studied (Tb and Ψb). In order to use the AlertInf model in Croatian maize fields, the model should be calibrated and validated for both studied parameters. Since the AlertInf model does not consider the species Ambrosia artemisiifolia and Panicum capillare, it should be updated and validated for this two weed species in maize fields in continental Croatia. The emergence of Echinochloa crus-galli in Croatian maize fields was successfully predicted with AlertInf including estimated germination parameters of the native population. The overall performance of the model was evaluated by the root mean square error (RMSE) and modeling efficiency (EF). The RMSE is 1.69 and 1.38 for 2019 and 2020, respectively. In addition, EF is 0.97 and 0.98 in 2019 and 2020, respectively. With the calibrated model AlertInf it is possible to predict the emergence of Echinochloa crus-galli in maize fields in continental Croatia. The results obtained in the PhD thesis also have a practical value for maize growers and fit well with the EU Directive 2009/128/ EC on the sustainable use of pesticides and the European Commission's Green Deal initiatives to reduce pesticide use in agriculture.

Suncokret je u Republici Hrvatskoj najvažnija uljarica. U posljednja dva desetljeća prosječno se uzgajao na 33.506 ha s prinosom zrna od 2, 66 t/ha. Korovi predstavljaju jedan od najvažnijih uzročnika biotičkog stresa, a njihovo djelovanje ogleda se kroz kompeticiju za hranjiva, vodu, svjetlost i prostor. Korovna flora u usjevima suncokreta u Hrvatskoj iznimno je raznolika, a najčešće susrećemo: Polygonum persicaria L., Polygonum lapathifolium L., Ambrosia artemisiifolia L., Chenopodium polyspermum L., Amaranthus retroflexus L., Solanum nigrum L. emend. Miller, Abutilon theophrasti Med., Datura stramonium L., Xanthium strumarium L., Convolvulus arvensis L., Cirsium arvense L. Scop., Echinochloa crus-galli L. Pb., Setaria glauca L. Pb., Setaria viridis L. Pb., Digitaria sanguinalis L. Scop., Panicum spp. i Sorghum halepense L. Pers. Dugi niz godina borba protiv korova u suncokretu bazirala se na intenzivnoj primjeni kemijskih sredstava, koji su se najčešće koristili nakon sjetve i prije nicanja, u dvostrukim ili trostrukim kombinacijama pripravaka. I pored niza prednosti upotrebe herbicida u proizvodnji suncokreta, problem širokolisnih korova, zbog ograničenog izbora herbicida, nije na zadovoljavajući način riješen. Pojavom kultivara Clearfield, Clearfield plus i Express sun tehnologije, odnosno kultivara tolerantnih na herbicide iz kemijske skupine imidazolinona (imazamoksa) i sulfonilurea (tribenuron-metila) herbicida, početkom ovog stoljeća znatno je olakšano suzbijanje širokolisnih korovnih vrsta u suncokretu. Osim spomenutih mogućnosti, a u skladu s novim trendovima, integrirana zaštita bilja od korova holističkim pristupom, odnosno primjenom izravnih i neizravnih nekemijskih mjera pruža ekološki prihvatljivo rješenje u borbi s korovima u suncokretu.

Primjena kemijskih sredstava za zaštitu bilja uglavnom osigurava učinkovitu zaštitu povrća, ratarskih kultura, višegodišnjih nasada te ukrasnih vrsta od štetnih organizama u tlu. Istovremeno, ta su sredstva mogući izvor direktne opasnosti za neciljane organizme te rezidualnog toksičnog učinka kroz onečišćeno tlo i biljke, a svakako predstavljaju i nezanemariv financijski izdatak. U svjetlu današnjih trendova smanjenja uporabe sredstava za zaštitu bilja i zabrane pojedinih, istraživanje i primjena nekemijskih alternativa u suzbijanju štetnih vrsta od velike je važnosti. Solarizacija tla je nekemijska mjera zaštite bilja koja učinkovito suzbija veliki broj štetnih patogena, nematoda i korova u tlu, istovremeno inicirajući promjene fizikalnih i kemijskih svojstava tla i pospješujući rast i razvoja biljaka. Solarizacijom se uspješno suzbijaju brojne ekonomski značajne vrste nematoda rodova Meloidogyne, Pratylenchus, Xiphinema, vrste Globodera rostochiensis, Heterodera carotae, Ditylenchus dipsaci. Učinkovitost solarizacije dokazana je i u suzbijanju biljnih patogena kao što su Fusarium spp., Phytophthora spp., Pythium spp., Sclerotium spp., Verticillium spp., uzročnika bakterioza Agrobacterium spp., Clavibacter michiganensis i Erwinia amylovora, te jednogodišnjih korovnih vrsta, dok je učinkovitost u suzbijanju višegodišnjih vrsta nešto niža. Učinak solarizacije moguće je pojačati unošenjem brzo razgradive organske tvari u tlo; biljnih ostataka uzgajanih kultura, stajskog gnoja, otpada prerade maslina ili u tu svrhu posijanih vrsta iz porodice Brassicaceae, uz obilno zalijevanje, a prije postavljanja folija na tretiranu površinu. Metoda biosolarizacije učinkovita je modifikacija metode solarizacije, intenzivno proučavana i primjenjivana u posljednjem desetljeću., The use of chemical plant protection products mainly ensures effective protection of vegetables, field crops, perennial crops and ornamental species from soil pests. These products are also a possible source of danger to non-target organisms and residual toxic effects through contaminated soil and plants, and represent a significant financial cost. In light of today's trends of reducing the use of plant protection products and banning certain products, research and application of non-chemical alternatives in pest control is of great importance. Solarization of soil is a non-chemical measure that effectively controls a large number of pathogens, nematodes and weeds in the soil, while initiating changes in physical and chemical properties of the soil and promoting plant growth. Solarization successfully controls many economically harmful species of nematodes of the genera Meloidogyne, Pratylenchus, Xiphinema, species Globodera rostochiensis, Heterodera carotae, Ditylenchus dipsaci. The effectiveness of solarization has been proven in the control of pathogens such as Fusarium spp., Phytophthora spp., Pythium spp., Sclerotium spp., Verticillium spp., causative agents of bacteriosis Agrobacterium spp., Clavibacter michiganensis, Erwinia amylovora so as of annual weeds, while the effectiveness in controlling of perennial species is somewhat lower. The effect of solarization can be enhanced by introducing rapidly degradable organic matter into the soil; plant residues of cultivated crops, manure, olive processing waste or for this purpose sown species of the family Brassicaceae, with watering before placing the foil on the treated surface. The biosolarization method is an effective modification of the solarization, intensively studied and applied in the last decade.

Rod Panicum obuhvaća veći broj vrsta (370 - 600) raširenih u svijetu, a podrijetlom iz tropskih i subtropskih krajeva. U RH prisutne su četiri vrste iz ovog roda: Panicum capillare L., Panicum dichotomiflorum Michx., Panicum miliaceum L., i Panicum riparium H. Scholz od kojih se prve tri navedene pojavljuju kao korovi okopavinskih usjeva. Panicum capillare i Panicum dichotomiflorum su invazivne vrste na području RH: P. capillare prvi puta zabilježen u RH 60-ih godina, Panicum dichotomiflorum 70-ih, a Panicum miliaceum 90-ih godina prošlog stoljeća. Ovisno o različitom vremenu pojave na prostoru RH rasprostranjenost u usjevima kao korovne vrste najveća je za P. capillare kojeg slijedi P. dichotomiflorum te potom P. miliaceum . Navedene vrste su prema životnom ciklusu jednogodišnje te se šire isključivo sjemenom. Sjeme se najčešće širi poljoprivrednim strojevima i oruđem, ali je znatno prisutna epizoohorija te anemohorija . Za razliku od ostalih monokotiledonih korovnih svojti čije sjeme u banci sjemena brzo gubi klijavost, sjeme P. dichotomiflorum može sačuvati klijavost i do 20 godina, čineći perzistentnu banku sjemena u tlu. Sve navedene vrste su kasnoproljetne s temperaturnim minimumom za klijanje od 10 °C i više te optimumom od 30 °C. Suzbijanje vrsta roda Panicum najčešće se provodi herbicidima. Ipak, zbog kasnog nicanja u usporedbi s drugim korovnim travama u kukuruzu, često izbjegnu aplikaciju herbicida, što se potom pogrešno tumači lošom učinkovitosti. No, poznavanjem biologije i ekologije vrsta moguća je uspješna integrirana zaštita te primjena nekemijskih mjera poput zasjenjivanja odnosno korištenja pokrovnih kultura, smanjenja razmaka sjetve te korištenja plodoreda i obrade tla.

Rod Panicum obuhvaća veći broj vrsta (370 - 600) raširenih u svijetu, a podrijetlom je iz tropskih i suptropskih krajeva. U RH su prisutne četiri vrste iz ovog roda: Panicum capillare L., Panicum dichotomiflorum Michx., Panicum miliaceum L. i Panicum riparium H. Scholz od kojih se prve tri pojavljuju kao korovi okopavinskih usjeva. Panicum capillare i Panicum dichotomiflorum invazivne su vrste na području RH: P. capillare prvi put zabilježen u RH 60-ih godina, Panicum dichotomiflorum 70-ih, a Panicum miliaceum 90-ih godina prošlog stoljeća. Ovisno o različitom vremenu pojave na prostoru RH, u usjevima je kao korovna vrsta najrasprostranjeniji P. capillare kojeg slijedi P. dichotomiflorum te potom P. miliaceum . Navedene su vrste prema životnom ciklusu jednogodišnje te se šire isključivo sjemenom. Sjeme se najčešće širi poljoprivrednim strojevima i oruđem, ali je znatno prisutna epizoohorija te anemohorija . Za razliku od ostalih monokotiledonih korovnih svojti čije sjeme u banci sjemena brzo gubi klijavost, sjeme P. dichotomiflorum može sačuvati klijavost i do 20 godina, čineći perzistentnu banku sjemena u tlu. Sve su navedene vrste kasnoproljetne s temperaturnim minimumom za klijanje od 10 °C i više te optimumom od 30 °C. Suzbijanje vrsta roda Panicum najčešće se provodi herbicidima. Ipak, zbog kasnog nicanja u usporedbi s drugim korovnim travama u kukuruzu, često izbjegnu aplikaciju herbicida, što se potom pogrešno tumači lošom učinkovitosti. No, poznavanjem biologije i ekologije vrsta moguća je uspješna integrirana zaštita te primjena nekemijskih mjera poput zasjenjivanja, odnosno korištenja pokrovnih kultura, smanjenja razmaka sjetve te korištenja plodoreda i obrade tla.

Cilj rada bio je utvrditi alelopatski utjecaj korovnih vrsta na rast i razvoj usjeva te mogućnost primjene aromatičnih i ljekovitih biljaka u suzbijanju korova. Ispitan je utjecaj biljne mase i sjemena korovnih vrsta: poljski osjak (Cirsium arvense), poljski mak (Papaver rhoeas), bezmirisna kamilica (Tripleurospermum inodorum), oštrodlakavi šćir (Amaranthus retroflexus), crna pomoćnica (Solanum nigrum) i divlji sirak (Sorghum halepense) na pšenicu, ječam, mrkvu, soju i uljnu bundevu. Djelovanje ljupčaca (Levisticum officinale), bosiljka (Ocimum basilicum), prave kamilice (Matricaria chamomilla), matičnjaka (Melissa officinalis), crnoga sljeza (Malva sylvestris) i velikoga rosopasa (Chelidonium majus) utvrđeno je na rast i razvoj korovnih vrsta Teofrastov mračnjak (Abutilon theophrasti), oštrodlakavi šćir, strjeličasta grbica (Lepidium draba), crna pomoćnica, divlji sirak i bezmirisna kamilica. Alelopatski utjecaj ovisio je o korovnoj vrsti, usjevu, koncentraciji, odnosno dozi, biljnome dijelu te stanju biljne mase. U prosjeku su ekstrakti od svih vrsta, osim divljega sirka, smanjili klijavost za više od 20,0%, a rast klijanaca do 41,2% u Petrijevim zdjelicama. Vodeni ekstrakti primijenjeni u posude s tlom smanjili su nicanje i rast usjeva i do 65%. Inkorporacija biljnih ostataka korova u posude s tlom smanjila je nicanje usjeva i do 65,3%. Zajedničko klijanje sjemena usjeva i korova, kao i korijenovi eksudati, nisu pokazali značajan utjecaj na klijavost usjeva. Alelopatski utjecaj aromatičnoga i ljekovitoga bilja također je ovisio o biljnoj vrsti i korovu, koncentraciji i dozi te stanju biljne mase. Pri zajedničkome klijanju sjemena zabilježen je negativan utjecaj na klijanje i do 90,0%. Zajedničko klijanje sjemena u posudama s tlom slabije je djelovalo na korove. Vodeni ekstrakti od svježe i suhe mase smanjili su klijavost i rast korova i do 100%. Biljni ostatci smanjili su nicanje korovnih vrsta i do 60,0% te negativno utjecali na rast klijanaca., The aim of the study was to determine the allelopathic effect of weeds on crop growth and development, as well as the possibility of applying aromatic and medicinal plants in weed control. The effect of biomass and seeds of weed species creeping thistle (Cirsium arvense), field poppy (Papaver rhoeas), scentless mayweed (Tripleurospermum inodorum), redroot pigweed (Amaranthus retroflexus), black nightshade (Solanum nigrum) and johnsongrass (Sorghum halepense) on wheat, barley, carrot, soybean and oil pumpkin was examined. The effect of lovage (Levisticum officinale), basil (Ocimum basilicum), chamomile (Matricaria chamomilla), lemon balm (Melissa officinalis), common mallow (Malva sylvestris) and greater celandine (Chelidonium majus) was evaluated on growth and development of weeds species velvetleaf (Abutilon theophrasti), redroot pigweed, hoary cress (Lepidium draba), black nightshade, johnsongrass and scentless mayweed. The allelopathic effect depended on the weed and crop species, concentration or rate, plant part and plant biomass. On the average, the extracts from all weed species, except johnsongrass, reduced the germination over 20.0% and growth up to 41.2% in Petri dishes. The water extracts applied in the pots reduced the crop emergence up to 65%. In the pots, the incorporation of weed residues reduced the emergence up to 65.3%. The seed cogermination and weed root exudates showed no significant effect on crop germination. The allelopathic effects of aromatic and medicinal plants depended on the plant and weed species, concentration and rate and plant biomass. The cogermination reduced the weed germination up to 90.0%. The seed cogermination showed a lower effect on weeds in the pots. The water extracts from the fresh and dry biomass reduced the germination and growth of weeds up to 100%. The plant residues reduced the weed emergence up to 60.0% and showed a negative effect on the seedling growth.

Korovi su biljke koje nisu cilj našeg uzgoja i koje negativno utječu na visinu prinosa, stoga je cilj svake poljoprivredne proizvodnje suzbiti korove na učinkovit i ekonomski opravdan način. To je moguće samo uz dobro poznavanje florističkog sastava korova i kritičnog razdoblja zakorovljenosti. Tijekom istraživanja utvrđene su 34 korovne vrste, ali su se samo četiri korovne vrste pojavljivale kroz sve tri godine istraživanja (2014.-2016.) i sva tri međuredna razmaka sjetve (25 cm, 50 cm i 70 cm). To su: Amaranthus retroflexus, Chenopodium album, Setaria viridis i Sorghum halepense. Ipak, možemo utvrditi da su dvije korovne vrste bile izrazito dominantne Sorghum halepense (2014. i 2015.) i Chenopodium album (2015. i 2016.). Kritično razdoblje zakorovljenosti signifikantno se razlikovalo u sve tri godine istraživanja i sva tri međuredna razmaka. Uz gubitak prinosa od 10% ono je trajalo ovisno o međurednom razmaku i godini istraživanja od V1 do R7, a uz gubitak prinosa od 5% od VE do R7 razvojnog stadija soje. Na temelju trogodišnjeg istraživanja možemo preporučiti uzgoj soje (srednje rane sorte) na međuredni razmak od 70 cm s dvije međuredne kultivacije. Na jače zakorovljenim parcelama potrebno je provesti pre-em i post-em kemijsku zaštitu, dok se na manje zakorovljenim parcelama možemo osloniti samo na post-em kemijsku zaštitu., Weeds are unwanted plants on our fields and they have negative effect on crop yield. One of the main goals in agricultural production should be sucessful weed control without having negative economic impact on crop production. To acomplish this task it is crucial to know the floristic composition and timing of the critical period of weed removal from the fields. Thirty four weed species were determined on the experimental plots, but only four dominated during the whole study period (2014.-2016.) and in all row spacings (25 cm, 50 cm and 70 cm). They are: Amaranthus retroflexus, Chenopodium album, Setaria viridis and Sorghum halepense. However, in soybean weed community Sorghum halepense (2014. and 2015.) and Chenopodium album (2015. and 2016.) reached the highest totoal relative abundance. Critical period of weed removal were significantly different in all row spacings and study years. For acceptable 10% yield loss CPWR ranged from V1 to R7, and for 5% acceptable yield loss it was ranged from VE to R7. According to this investigations we can reccomend soybean (middle early variety) planting in 70 cm rows with two interrow cultivations. However, on highly infested fields it is necessary to have pre-em or post-em chemical application, but on less infested fields weeds could be sucessfully controled with post-em application.

Uvijenosti lista vinove loze pridruženi virus 3 (GLRaV) i A-virus vinove loze (GVA) smatraju se ekonomski važnim virusima vinove loze. Europska vinova loza (Vitis vinifera L.) i američke autohtone vrste te njihovi hibridi smatraju se njihovim glavnim domaćinima, ali su također zabilježeni prijenosi na neke zeljaste test biljke. Pored prijenosa sadnim materijalom, oba virusa su prenosiva štitastim ušima. Pokusi u laboratorijskim uvjetima, pomoću lozine štitaste uši (Planococcus ficus), pokazali su upješan prijenos GVA sa vinove loze na dva česta korova u hrvatskim vinogradima: mračnjak (Abuthilon theophrasti) i oštrodlakavi šćir (Amaranthus retroflexus) te na dvije test biljke: Chenopodium murale i Nicotiana benthamiana; te prijenos GLRaV-3 na korove: bijela loboda (Chenopodium album), sitnocvjetna konica (Galinsoga parviflora) i test biljke Nicotiana benthamiana i Chenopodium murale. Također, utvrđena je i mogućnost povratnog prijenosa na lozu i to sa oštrodlakavog šćira za GVA te sitnocvjetne konice i Chenopodium murale za GLRaV-3. Uspješnost prijenosa potvrđena je metodom ELISA i/ili lančanom reakcijom polimeraze nakon obrnutog prepisivanja (RT-PCR). Navedena otkrića mijenjaju dosadašnja saznanja o epidemiologiji ova dva virusa vinove loze. Grapevine leafroll-associated virus 3 (GLRaV-3) and Grapevine virus A (GVA) are considered economically important viruses of grapevine. The European grapevine (Vitis vinifera L.) and American grapevine species and their hybrids are considered to be their main hosts, but also transfer to some test plants was recorded. In addition to the transmission by infected planting material, both are transmitted by mealybugs. Experiments in laboratory conditions, using vine mealybug (Planococcus ficus), showed successful transmision of GVA from grapevine to two common weeds in Croatian vineyards: velvetleaf (Abuthilon theophrasti) and redroot pigweed (Amaranthus retroflexus) and two test plants: Chenopodium murale and Nicotiana benthamiana; and transfer of GLRaV-3 to common weeds: common lambsquarters (Chenopodium album), and smallflower galinsoga (Galinsoga parviflora) and test plants Nicotiana benthamiana and Chenopodium murale. Also, the possibility of retransmission to the grapevine was determined from redroot pigweed for the GVA and smallflower galinsoga and Chenopodium murale for GLRaV-3. The success of transmission was confirmed by the ELISA and/or polymerase chain reaction after reverse transcription (RT-PCR). These findings give additional knowledge to the epidemiology of these two grapevine viruses.

Na području istočne Hrvatske najvažniji usjev za proizvodnju sijena jest lucerna (Medicago sativa L.). Lucerna se tu u pravilu uzgaja kao čisti usjev, uz eventualno usijavanje talijanskog ljulja u predzadnjoj godini korištenja lucerišta s ciljem kompenziranja prorijeđenog sklopa lucerišta. Publikacije prethodnih istraživača izvan Hrvatske ukazuju da se smjese lucerne s travama brže suše uz manje gubitke, da se sporije zakorovljuju i da daju niže prinose krme u odnosu na čiste usjeve lucerne. Cilj istraživanja bio je usporediti proizvodnost i zakorovljenost čiste lucerne, smjesa lucerne s travama i čistog usjeva esparzete (Onobrychis sativa L.) u istočnoj Hrvatskoj. U poljskom pokusu u Tenji (2014.-2015.g.), suma prinosa prva dva otkosa čiste lucerne bila je slična sumama prinosa kod smjesa lucerne s travama (oko 10 tST/ha), a esparzeta je dala značajno manju sumu (4, 7 tST/ha). Nakon prezimljenja, najmanja pojava korova ustanovljena je na smjesama lucerne s klupčastom oštricom i smjesama s povećanim sklopom trava, dok je najveća pojava korova bila u čistom usjevu esparzete. Unatoč pojavi korova nakon prezimljenja, u pokošenoj masi prvog i drugog porasta lucerne i njenih smjesa s travama nije ustanovljena mjerljiva masa korova, dok je u esparzeti ustanovljen udio korova u prinosu ST 50% u prvom otkosu i 31% u drugom otkosu. Projekcija godišnjeg prinosa je pokazala da bi čisti usjev lucerne bio najproduktivnija varijanta.

Sustavi uzdržavanja tla u vinogradu utječu na kontrolu korova te poboljšanje bioloških uvjeta u tlu koji se kasnije očituju u rastu i razvoju vinove loze i prirodima. Oni se temelje na kontroliranju bujnosti vinove loze s naglaskom na kvalitetu priroda. U ovom radu se obuhvaća utjecaj obrade tla, uporabe herbicida, utjecaj zatravljivanja i malčiranja, anorganskog malča i ostalih tehnika na rast i razvoj vinove loze, prirode, kvalitetu mošta i vina, prirodne neprijatelje i bolesti te kontoru korova. U suvremenoj vinogradarskoj praksi sve se više daje prednost zatravljivanju i malčiranju nego mehaničkoj obradi tla i uporabi herbicida što je vidljivo u primjerima poznatih svjetskih vinogradarskih regija kao što su Francuska, Novi Zeland, Južna Afrika, Švicarska i Kina. Zatravljivanjem se povećava ravnoteža u odnosu štetočine i predatora, povećava se mikrobiološka aktivnost, sprječava se erozija, povećava se sadržaj organske tvari, biljke prorahljuju tlo što utječe na rast i razvoj vinove loze. Povećava se udio topivih suhih tvari, fenolnih spojeva (tanini, antocijani), smanjen je udio kiselina i dušika. Vinogradi u kojima se koristilo zatravljivanje dalo je vina bolje kakvoće. Malčiranje povećava populaciju korisnih organizama, potiče se rast i prirodi te se povećava prozračnost tla. Također, povećava se topiva suha tvar i kiselost. Anorganski malčevi i tehnike kao što su paljenje korova, parenje, aplikacija tople vode i zamrzavanje dušikom su efikasni u borbi protiv korova, no njihova primjena iziskuje velike financijske troškove i uporabu velikih količina energije.

Hrvatska je zbog specifičnog geografskog položaja te karakterističnih ekoloških, klimatskih i geomorfoloških prilika po bioraznolikosti jedna od najbogatijih zemalja Europe. Posljednjih nekoliko desetljeća širi se intenzivna poljoprivredna proizvodnja koja, među ostalim, dovodi i do gubitka bioraznolikosti. Tradicionalne korovne vrste posebno su ugrožene jer rastu pretežno na poljoprivrednim površinama. Jedan od ciljeva ovog rada bio je izraditi pregled korovnih staništa u Hrvatskoj prema najnovijim istraživanjima te pripadajućih korovnih vrsta. Korovna vegetacija spada pod antropogenu ili sinantropsku vegetaciju te uz izvorne domaće vrste, sadrži i mnoge strane vrste, slučajno ili namjerno unesene. Na osnovi korištene literature utvrđeno je da korovna vegetacija Hrvatske obuhvaća dva razreda (Papaveretea rhoeadis S. Brullo et al. 2001 i Digitario sanguinalis-Eragrostietea minoris Mucina, Lososová et Šilc in Mucina et al. 2016) te tri reda, četiri sveze i devet asocijacija. Broj korovnih zajednica vjerojatno je i veći jer korovna vegetacija nije u potpunosti istražena u Hrvatskoj. Brojni su razlozi ugroženosti korovnih staništa, a od njih se posebno ističu: pretjerana uporaba pesticida, strane invazivne vrste, pretjerana uporaba mineralnih gnojiva i ostalih agrokemikalija, razna onečišćenja (zraka,vode,tla), uporaba teške poljoprivredne mehanizacije i dr. Iako su neki pozitivni pomaci u Hrvatskoj učinjeni, za očuvanje bioraznolikosti potrebno je napraviti više. Najbitnije bi bilo: smanjiti upotrebu pesticida (najštetnije od njih zabraniti), spriječiti širenje stranih invazivnih vrsta i smanjiti njihov štetan utjecaj te uložiti veća sredstva u razvoj ekološke poljoprivrede. Croatia is due to its specific geographic position and its characteristic ecological, climatic and geomorphological opportunities for biodiversity, one of the richest countries in Europe. Over the last few decades, intensive agricultural production is expanding, resulting, among other things, in reducing biodiversity. Traditional weed species are particularly vulnerable because they grow mainly on agricultural surfaces. One of the aims of this paper was to provide an overview of the weed habitats in Croatia according to the latest research and related weed species. Weed vegetation falls under anthropogenic or synantropic vegetation and beside native domestic species, it contains many exotic species, accidentally or intentionally introduced. Based on the used literature it was established that in Croatia two classes of weed vegetation (Papaveretea rhoeadis S. Brullo et al. 2001 and Digitario sanguinalis- Eragrostietea minoris Mucina, Lososová et Šilc in Mucina et al. 2016) and three orders, four alliances, and nine associations of weed vegetation are present. The number of weed communities is probably higher because weed vegetation is not fully explored in Croatia. There are numerous reasons for endangered habitats, with particular emphasis on excessive use of pesticides, invasive foreign species, excessive use of mineral fertilizers and other agrochemicals, various pollutants (air, water, soil), use of heavy agricultural mechanization, etc. Some positive shifts in Croatia are present, however, it is necessary to do more to preserve biodiversity. The most important thing is to reduce the use of pesticides (to prohibit the use of most hatrmfull ones), to prevent the spread of foreign invasive species and to reduce their harmful impact and to invest more resources in the development of organic agriculture.

Dvogodišnje istraživanje (2010./2011.) provedeno je u okolici Valpova (Istočna Hrvatska) s ciljem utvrđivanja utjecaja ozimih pokrovnih usjeva na smanjenje ukupnog broja korova u predsjetvenom periodu. Korišteno je 6 tretmana ozimih pokrovnih usjeva: C (kontrola)- bez pokrovnog usjeva, WR- ozima raž (Secale cerale L.), WW- ozima pšenica (Triticum aestivum L.) i V-ozima grahorica (Vicia villosa L.), kao samostalni usjevi, i smjese WRV i WWV, a poljski pokus je postavljen kao potpuno slučajni blok raspored u četiri ponavljanja. Svi tretmani ozimih pokrovnih usjeva u prosjeku su doveli do smanjenja broja korova u odnosu na kontrolu, a najmanji broj korova utvrđen je na tretmanu s pšenicom (34, 63 m-2) koji je u prosjeku ostvario najveći sklop biljaka (520, 38 m-2). Nakon pšenice, učinkovitim u suzbijanju korova pokazali su se tretmani WWV i V. Najveća biomasa pokrovnih usjeva u prosjeku je ostvarena na tretmanu WRV (465, 33 g m-2), a potom na WR i WWV.

Prvi dokaz rezistentnosti korova na herbicide u Hrvatskoj, ujedno i prvi u bivšoj državi, datira iz 1982. kad je pokusima u stakleniku i u polju u Severinu (Bjelovar) dokazana rezistentnost nekih biotipova lobode bijele (Chenopodium album L.) na atrazin. U istim pokusima dokazana je i unakrsna rezistentnost (cross‐resistance) na simazin, terbutilazin, cijanazin, ametrin i prometrin. Kasnije, početkom 2000‐tih utvrđena je rezistentnost šćira oštrodlakavog (Amaranthus retroflexus L.) i pelinolisnog limundžika (Ambrosia artemisiifolia L.) na više lokacija u Hrvatskoj. U radu je kronološki prikaz tiskanih radova hrvatskih autora koji se odnose na problematiku rezistentnih korova na herbicide, uključujući provedene projekte i diplomske radova. Dan je kritični osvrt na aktivnosti koje se na nacionalnom nivou poduzimaju u ovoj problematici., The first Croatian report of triazine resistance in an initially triazine sensitive weed species was in 1982 by Ostojić et al for Chenopodium album in Severin (figure 1). During the early 1980s, the atrazine resistant biotype of Ch. album was found in field corn where atrazine or simazine had been used traditionally. The next documentation of atrazine resistant A. retroflexus and A. artemisiifolia biotype was by Flegar and Novak 2005, Flegar, Ostojić, Barić i Galzina 2006. Seeds were collected from different locations and resistance to atrazine was confirmed in glas‐house studies. Further comparative tests its cross‐resistance to several triazine herbicides was confirmed.

Povijest suzbijanja korova duga je koliko i povijest organiziranog uzgoja bilja. Nadmećući se s kulturom, korov je razvio brojne mogućnosti prilagodbe i uvijek je imao odgovor (reakciju) na svaki agrotehnički zahvat. Stoga je pogrešno zaključivati da je rezistentnost korova na herbicide jedini oblik pružanja otpora korova prema mjerama suzbijanja. U radu su komentirane teorije nastanka rezistentnosti (teorija selekcije i teorija mutacije), navode se prvi dokazi pojave rezistentnosti u svijetu i povijest razvoja rezistentnosti. Navode se definicije i razlikovanje pojmova rezistentnost, unakrsna i višestruka rezistentnost i tolerantnost. Komentirani su razlozi (uvjeti) nastanka rezistentnosti. Grafički je prikazan teoretski razvoj rezistentnih biotipova unutar neke populacije. Tablično je prikazana procjena rizika razvoja rezistentnosti u odnosu na mjere gospodarenja koje se provode. Detaljno je prikazana strategija priječenja pojave rezistentnosti (metode utvrđivanja rezistentnosti) i mjere suzbijanja rezistentnih korova na herbicide., The article discussed the problem of weed resistance. Herbicide resistance, cross‐resistance and multiple resistance are defined according to the HRAC. Theoretical case of how resistance frequency increases in a weed population is described. Factors that decrease selection pressure are discussed. The risk of development resistance is increase by combination of factors that increase the selection pressure on an herbicide. General guidelines that help classify management option which when combined to decrease or increase the risk of developing resistance are shown in the table. Diagnostic tests for herbicide resistance detecting described too.

Stjenice su ekološki raznolika skupina kukaca koja ima veliku važnost u poljoprivrednoj proizvodnji. Osim fitofagnih (štetnih) u vinogradima su zastupljene i brojne vrste zoofagnih stjenica koje imaju bitnu ulogu u biološkom suzbijanju nekih štetnika vinove loze. U integriranoj i ekološkoj proizvodnji biološka metoda zaštite bilja često predstavlja važan segment suzbijanja štetnih organizama, ali i očuvanja biološke raznolikosti. Jedan od temeljnih alata u povećanju i održavanju biološke raznolikosti proizvodnih površina je ekološka infrastruktura čija je svrha stvoriti uvjete za razvoj korisnih organizama. Cilj rada bio je istražiti utjecaj različitih načina vinogradarske proizvodnje i ekološke infrastukture na brojnost i sastav faune stjenica. Istraživanje je provedeno od 2010. do 2012. godine u vinogadima s ekološkom, ekstenzivnom i integriranom vinogradarskom proizvodnjom. U svakom vinogradu odabrana su po tri podlokaliteta na različitoj udaljenosti od ruba vinograda (3m, 10m i 50m) s kojih su uzeti uzorci. Fauna unutar vinograda je uzorkovana metodom otresanja mladica, a s područja ekološke infrastrukture metodom košnje entomološkom mrežom. Tijekom istraživanje pronađeno je i determinirano sveukupno 4196 jedinki stjenica, odnosno 58 vrsta unutar 14 porodica. Iz dobivenih rezultata statistički su uočene značajne razlike u brojnosti vrsta stjenica u odnosu na lokalitete tijekom trogodišnjeg istraživanja. Najveći broj vrsta pronađen je u zoni 3m udaljenoj odruba vinograda.Taj podatak ukazuje na važnost održavanja zakorovljenih površina u neposrednoj blizini samog vinograda. Najveće vrijednosti indeksa (Shannon Diversity Index) bioraznolikosti zabilježene su na lokalitetu Baštica. Najveću sličnost u sastavu faune stjenica (Sörenson Index) pokazali su lokaliteti Baštica (integrirani vinograd) i Dolac (ekstenzivni vinograd) koji ujedno imaju i najveću sličnost u sastavu korovne flore. Uočena je povezanost (jaka pozitivna koorelacija) između broja biljaka iz porodica Apiaceae i Asteraceae i broja predatorskih stjenica. Istraživanje dominantnosti pokazuje da je napodručju ekološkog vinograda eudominantna vrsta Macrotylus atricapillus, na području ekstenzivnog vinograda Macrotylus atricapillus i Nysius graminicola, a integriranog nasada Nysius graminicola. Unutar samog vinograda metodom otresanja je pronađeno svekupno 5 vrsta fitofagnih i 1 vrsta zoofagnih stjenica što potvrđuje hipotezu da su ovi kukci najviše vezani za vegetaciju unutar ekološke infrastrukture vinograda. Rezultati ovog istraživanja govore u prilog važnosti formiranja i održavanja ekološke infrastrukture, pogotovo cvjetajućih korovnih vrsta na rubnom dijelu proizvodne površine na brojnost i raznolikost stjenica. True buges (Insecta: Heteroptera) are ecologicaly very different group of organisms and they play an immportant role in agricultural production. According to their feeding habitats we can clasified them in three clases; phytophagus, zoofag and omnivores. Some species can cause serious problems in grape production. True bugs also act as agents in biological control of some immportant agricultural pests. Elements of ecological infrastucture such as wildflower strips, hedges and weeds could help beneficial bugs to survive offering them prey, nectar and pollen during the growing season. Weeds can enhance the abundance and diversity of beneficial heteroptera. They also can provide support for biological control at the local and landscape level. The aim of this PhD study was to determine the influence of different types of production as well as ecological infrastructure on true bugs abundance and diversity in vineyards. The study was carried out in three vineyards (organic, extensive and integrated vineyard) in Zadar County(Croatia). The samples were collected from May to October during 2010, 2011 and 2012.The true bugs were collected using a standardised sweep net method every fifteen days.For each sample 50 sweeps were made. In each vineyard three zones 3m, 10m and 50m from the edge of the vineyard. True bugs in vineyard were collected by branch shaking.Visual inspection of plants was also performed to One way ANOVA (Tukey's test) was performed to ascertain differences among bug abundance and number of species.Correspondence analysis (CA) was used to ordinate the zones of research at each site onthe basis of the abundance of true bugs species. Biodiversity among sites and zones was compared using biodiversity indices (Shannon-Wiener Index, Simpson Index, Pilou Index and Sörenson Index). During this research 4185 specimens belonging to 14 families and 58 species were found. The highest number of species was found in integrated vineyard Baštica (48), where as the lowest number was recorded in ecological vineyard Posedarje (32). Significant differences were found between number of species (One Way ANOVA) (df=2, F=5,469, p

Cilj rada bio je ispitati alelopatski utjecaj ambrozije (Ambrosia artemisiifolia L.) na klijavost i rast korovnih vrsta Teofrastov mračnjak (Abutilon theophrasti Med.), oštrodlakavi šćir (Amaranthus retroflexus L.) i bezmirisnu kamilicu (Tripleurospermum inodorum (L.) C.H. Schultz.). U laboratorijskim uvjetima ispitivan je utjecaj vodenih ekstrakata od suhe nadzemne mase ambrozije u koncentracijama od 1, 5 i 10% u petrijevim zdjelicama, te utjecaj biljnih ostataka ambrozije u dozama od 10, 20 i 30 g/kg tla u pokusu s posudama. U petrijevim zdjelicama, klijavost korova bila je inhibirana i do 100%. Jednako tako, negativan utjecaj viših koncentracija zabilježen je na duljinu klijanaca i svježu masu. Bezmirisna kamilica bila je najosjetljivija na primijenjene ekstrakte. Inkorporacija biljnih ostataka u tlo značajno je smanjila samo klijavost mračnjaka za 38,9%. Više doze djelovale su inhibitorno na duljinu klijanaca šćira i bezmirisne kamilice, te na svježu masu mračnjaka. Utjecaj ekstrakata u petrijevim zdjelicama bio je jači od utjecaja biljnih ostataka u posudama., The aim of this study was to determine the allelopathic effect of common ragweed (Ambrosia artemisiifolia L.) on germination and growth of weed species velvetleaf (Abutilon theophrasti Med.), redroot pigweed (Amaranthus retroflexus L.) and scentless chamomile (Tripleurospermum inodorum (L.) C.H. Schultz.). Under laboratory conditions, the effects of water extracts of dry aboveground biomass of ragweed in concentrations of 1, 5 and 10% were evaluated in Petri dishes, while the impact of ragweed plant residues at doses of 10, 20 and 30 g/kg soil were examined in the experiment with pots. In Petri dishes, weed germination was inhibited up to 100%. Likewise, the negative impact of higher concentrations was recorded on seedling length and fresh weight. Scentless chamomile was the most sensitive to applied extracts. Incorporation of plant residues into the soil significantly reduced only emergence of velvetleaf for 38.9%. Higher doses had inhibitory effect on seedling length of redroot pigweed and scentless chamomile, and the fresh weight of velvetleaf. The effect of extracts in Petri dishes was stronger than the impact of plant residues in pots.

Cilj rada bio je utvrditi alelopatski utjecaj između sjemena aromatičnoga i ljekovitog bilja i sjemena korovne vrste strjeličaste grbice (Lepidium draba L.). Utjecaj zajedničkoga klijanja sjemena vlasca (Allium schoenoprasum L.), kopra (Anethum graveolens L.), anisa (Pimpinella anisum L.), pelina (Artemisia absinthium L.), miloduha (Hyssopus officinalis L.), lavande (Lavandula angustifolia Mill.), mažurana (Origanum majorana L.) i timijana (Thymus vulgaris L.) na klijanje i početni rast korova ispitan je u Petrijevim zdjelicama u laboratorijskim uvjetima. Najveći utjecaj na smanjenje klijanja sjemena strjeličaste grbice zabilježen je u tretmanu s koprom (35, 3%). Sjeme lavande, anisa i pelina također je smanjilo klijavost te produljilo prosječno vrijeme klijanja strjeličaste grbice. Aromatično i ljekovito bilje imalo je negativan i pozitivan utjecaj na duljinu korijena i izdanka korova. Sjeme anisa, miloduha i vlasca značajno je pozitivno djelovalo na svježu masu klijanaca.

Iako integrirani pristup suzbijanja korova u krumpiru prednost daje nekemijskim mjerama (preventivne mjere, plodored, obrada tla, mehaničke, fizikalne i biološke mjere borbe) ipak se komercijalna proizvodnja još uvijek najviše oslanja na kemijske mjere borbe, odnosno na primjenu herbicida. U radu su navedeni najzastupljeniji korovi naših krumpirišta. Tablično su prikazani svi dopušteni herbicidi za primjenu nakon sadnje a prije nicanja kao i oni koji se primjenjuju poslije nicanja krumpira. Na kraju članka donosimo tablicu relativne osjetljivosti važnijih korova krumpira na dopuštene herbicide u Hrvatskoj

Soja (Glycine max (L.) Merr.) je značajna kulturna biljka u ishrani ljudi i uzgaja se na sve većim površinama kako u svijetu tako i u Hrvatskoj. Korovi utječu na proizvodnju soje, te mogu značajno smanjiti urod i kakvoću zrna. Soju zakorovljava velik broj jednogodišnjih, te višegodišnjih uskolisnih i širokolisnih korova. Nužno je poznavanje korovne flore te najučinkovitijih načina njihova suzbijanja kako bi rezultati uzgoja bili zadovoljavajući. Cilj ovog rada je predstaviti najznačajnije korovne biljke u soji i mogućnosti njihovog suzbijanja.

Osnovu visoke produktivnosti ekoloških voćnjaka osim dobro izvedenih tehnoloških mjera predstavlja aktivan život u tlu na kojeg izravno utječemo izborom pravih meliorativnih biljnih vrsti, opskrbom ozelenjenih površina malčiranjem, okapanjem prostora ispod drveća te pravovremenim unosom organskih gnojiva u tlo. Budući da je u ekološkoj proizvodnji zabranjena upotreba herbicida, koristimo sjetvu korisnih pokrovnih biljki kao što su oštri žednjak (Sedum acre), podzemna djetelina (Trifolium subterraneum) ili runjika (Hieracium pilosella) koje su niskoga rasta i ne zahtijevaju puno vode za rast i razvoj, ali mogu spriječiti rast agresivnih korova kao što su čičak ili slak. U suvremenu tehniku za kontrolu korova ispod stabala ubrajaju se tri grupe strojeva: bočni malčeri, strojevi za okopavanje u redovima te strojevi za podrezivanje trave., Beside well-implemented technological measures, the basis for high productivity in ecological orchards represents an active life in the soil, which is influenced directly by seeding adaptive ameliorative plant species, regular mulching of driving trams, digging the belt under the trees and adding organic fertilizers into the soil in correct time. Since in the organic production the use of herbicides is prohibited, the seeding of sharp stonecrop (Sedum acre), underground Trifolium (T. subteraneum) or hawkweed (Hieracium pilosella) is recommended which are low in growth and do not require a lot of water for growth and development but can even inhibit the growth of aggressive weeds such as velcro or morning glory. The modern technique for controlling weeds in the tree belt includes three groups of machines; side mulchers, hoeing machines for tree belt and machines for trimming grass

U sklopu trogodišnjeg programa "Jačanje suradnje između znanosti, industrije i poljoprivrednih proizvođača: transfer tehnologije za integralnu zaštitu šećerne repe u cilju povećanja prihoda poljoprivrednih proizvođača i smanjenja uporabe pesticida (IPA 2007/HR/16/IPO/001-0405/11) koji je financirala Europska unija iz strukturnih fondova kroz operativni program "Regionalna konkurentnost" vršena su različita istraživanja.Radna skupina za proučavanje i suzbijanje korova Zavoda za herbologiju Agronomskog fakulteta, Zagreb uz ine aktivnosti, obavilo je anketiranje 117 proizvođača šećerne repe s područja Županje (60), Tovarnika (21) i Virovitice (36), što čini 14, 4% svih proizvođača šećerne repe sa područja Sladorane Županja i VIRO tvornice šećera iz Virovitice. Anketirani proizvođači uzgajali su repu na ukupno 2921, 5 ha (19, 5%), a s gledišta površina koje obrađuju razvrstani su u skupine do 10 ; 11-20 ; 21- 50 i više od 50 ha.Odgovori na postavljena pitanja koja su se odnosila na kompleksnost (zahtijevnost) tehnologije proizvodnje po pojedinim agrotehničkim zahvatima, veličini i broju parcela zasijanih šećernom repom, zastupljenost i strukturu korovnih vrsta, plodored, načinu suzbijanja korova, primjeni (aplikaciji) herbicida, klimatskim prilikama u odnosu na primjenu herbicida i dr. analizirani su i u radu detaljno prokomentirani.

Od početka organizirane poljoprivredne proizvodnje, štetnici su se javljali kao prirodni pratitelji naših kultura. Zabilježeni povijesni dokumenti i sredstva poput ''amurke'' koju su koristili stari Rimljani, govore nam da su štetnici bili izuzetno važan čimbenik u proizvodnji. U današnje doba imamo razne načine obrane, bile one mehaničke, fizikalne, biološke ili kemijske. Ali razvoj tih metoda nas je doveo u položaj da ako pretjerujemo s nekima od njih (naročito kemijskim), možemo dugoročno uništiti naše tlo te se dovesti u situaciju da moramo svake godine ulagati više sredstava za manji prinos. Kao odgovor na te nedostatke razvile su se nove vrste proizvodnje: ekološka, integrirana i stara konvencionalna. Ekološka proizvodnja nam zabranjuje korištenje umjetnih kemijskih preparata koja onečišćuju okoliš, integrirana nam omogućuje korištenje svih sredstava do određene mjere, dok nam konvencionalna omogućuje sve mjere i jedino su zakon zemlje i naša savjest ograničavajući čimbenici. Ukratko rečeno, štetnici su prirodni odgovor na našu proizvodnju. Oni se razvijaju u skladu s kulturnim biljkama i u mogućnosti su potpuno nam uništiti prinos. Imamo mogućnost odabira raznih mjera, od mehaničkih do kemijskih, na koje se moramo odlučiti sa stručnošću, odgovornošću i dugoročnim planom, jer nam te mjere, ako ih shvatimo olako, mogu nepovratno uništiti tlo, prinos ili najgore omogućiti prilagodbu štetnika na sredstva protiv njih., Since the beginning of organized agriculture, pests emerged as the natural companions of our cultures. Uncovered historical documents and items, such as ''Amurka'' which was used by the ancient Romans, tell us that the pests were an extremely important factor in plant production. Nowadays we have various ways of defense, be they mechanical, physical, biological and chemical. But the development of these methods brought us to the position that if you exaggerate with some of them (especially chemical), we can in the long run destroy our soil and put us in a situation which forces us to invest more resources each year with lower income. In response to these deficiencies we have developed several production types: organic, integrated and conventional. Organic production prohibits the use of artificial chemical products that pollute the environment, integrated allows us to use all means to a certain extent, while the conventional production allows every measure available, and only the law of the country and our conscience are the limiting factors. In short, pests are the natural response to our plant production. They have developed in accordance with the crops and are able to completely destroy our yield. We have a choice of various measures, from mechanical to chemical, to which we must decide with the expertise, responsibility and a long-term plan, because these measures

Cilj rada bio utvrditi alelopatski utjecaj vodenih ekstrakata od svježih listova vrste Aloe vera (L.) Burm. f. na klijavost i rast korovnih vrsta. U pokusu u Petrijevim zdjelicama ispitan je utjecaj vodenih ekstrakata u koncentracijama od 2, 4, 6, 8, 10% na korovne vrste crna pomoćnica (Solanum nigrum L. emend. Miller) i Teofrastov mračnjak (Abutilon theophrasti Medik.). U posudama s tlom ispitan je utjecaj vodenog ekstrakta u koncentraciji od 20% na nicanje i rast strjeličaste grbice (Lepidium draba L.). Samo su najviše koncentracije vodenog ekstrakta snizile klijavost sjemena crne pomoćnice, dok je zabilježen pozitivan utjecaj na duljinu izdanka, te svježu i suhu masu. Vodeni ekstrakti djelovali su pozitivno na duljinu izdanka Teofrastovog mračnjaka. Nicanje strjeličaste grbice sniženo je za 52,7%, dok rast klijanaca nije bio pod utjecajem ekstrakta, The aim of the study was to determine the allelopathic effect of water extracts from fresh leaves of Aloe vera (L.) Burm. f. on the germination and growth of weeds. In Petri dish experiment the effect of water extracts in concentrations of 2, 4, 6, 8, 10% on black nightshade (Solanum nigrum L. emend. Miller) and velvetleaf (Abutilon theophrasti Medik.) was tested. In pots with soil the impact of water extract at a concentration of 20% on the emergence and growth of hoary cress (Lepidium draba L.) was evaluated. Only the highest concentrations of the water extract decreased the seed germination of black nightshade, while positive effect on the shoot length, and fresh and dry seedlings weight was recorded. Water extracts had positive effect on shoot length of velvetleaf seedlings. Emergence of hoary cress was reduced by 52.7%, while the growth of seedlings was not affected by the extract.

Cilj istraživanja bio je utvrditi alelopatski potencijal invazivne vrste velike zlatnice (Solidagao gigantea Ait.) na klijanje i rast usjeva (mrkva, ječam, korijandar) i korovnih vrsta Teofrastov mračnjak (Abutilon theophrasti Med.) i oštrodlakavi šćir (Amaranthus retroflexus L.). Pokusi su provedeni s ciljem utvrđivanja učinka vodenih ekstrakata u petrijevim zdjelicama i posudama sa tlom. Istraživani su vodeni ekstrakti od suhe biomase velike zlatnice u koncentracijama od 1, 5 i 10 % (10,50 i 100 g/l). U petrijevim zdjelicama sve koncentracije ekstrakata pokazale su alelopatski utjecaj na klijavost i rast klijanaca usjeva te ih smanjile za 25% odnosno 60%. Klijavost i rast obje korovne vrste bili su značajno inhibirani primjenom ekstrakta. U pokusu s posudama s tlom alelopatski utjecaj bio je manje izražen. Zabilježeno je smanjenje nicanja te duljina izdanka i svježa masa klijanaca mrkve. Duljina korijena i svježa masa klijanaca ječma smanjeni su s većom koncentracijom ekstrakta. Nije zabilježen značajan utjecaj na nicanje i rast klijanaca A. theophrasti, dok je nicanje A. retroflexus inhibirano za 14,4%. Klijavost i rast testiranih vrsta smanjivali su se proporcionalno s povećanjem koncentracije biomase korova u ekstraktu. Uočene su pri tom razlike u osjetljivosti pojedinih vrsta, a A. retroflexus pokazao je najveću osjetljivost, The aim of the research was to determine allelopathic potential of invasive species giant goldenrod (Solidago gigantea Ait.) on germination and initial growth of crops (carrot, barley, coriander) and weed species velvetleaf (Abutilon theophrasti Med.) and redroot pigweed (Amaranthus retroflexus L.). Experiments were conducted to determine effect of water extracts in petri dish bioassay and in pots with soil. Water extracts from dry boveground biomass of goldenrod in concentrations of 1, 5 and 10% (10, 50 and 100 g/l) were investigated. In petri dishes, all extract concentrations showed allelopathic effect on germination and seedling growth of crops with reduction over 25 and 60%, respectively. Both weed species germination and growth were greatly suppressed with extract application. In pot experiment, allelopathic effect was less pronounced. Reduction in emergence percent, shoot length and fresh weight of carrot were observed. Barley root length and fresh weight were reduced with the highest extract concentration. No significant effect on seedling emergence and growth of A. theophrasti was recorded, while emergence of A. retroflexus was inhibited for 14.4%. Germination and growth of test species decreased proportionately as concentration of weed biomass in water extracts increased. Differences in sensitivity among species were recorded, with A. retroflexus being the most susceptible to extracts.

Krumpir u Hrvatskoj ima veliku važnost. Međutim, prema službenim statističkim pokazateljima čini se da to nije tako. Od 2007. godine do 2014. površine zasađene krumpirom stagniraju, od 17335 ha smanjile su se na 10300 ha. Tijekom navedenog razdoblja prinos je varirao od 14, 8 t/ha (2012. god.) do 19, 3 t/ha (2009. god.), što je u usporedbi s razvijenim zemljama dvostruko manje. Jedan od ograničavajućih činitelja većeg prinosa krumpira svakako su korovi. Kao i kod većine okopavina, korovi krumpira najveće štete nanose u prvom dijelu vegetacije, odnosno u tzv. „kritičnom razdoblju zakorovljenosti“. To je razdoblje ovisno o roku sadnje i korovnoj flori a uobičajeno se kreće se od 2. do 4. tjedna nakon nicanja krumpira. S praktičnog gledišta to je razdoblje u kojem se vrši prvo i drugo ogrtanje krumpira. U ovom razdoblju korov neminovno treba suzbijati bilo mehaničkim ili kemijskim mjerama borbe koje će u radu biti opisane. Nadmećući se s kulturom za hraniva, vodu, svjetlo i prostor, korovi krumpiru direktno štete umanjujući mu prinos i kakvoću gomolja. Osim direktnih šteta, korovi indirektno štete na način da su prenositelji mnogih bolesti, domaćini su mnogim štetnicima, otežavaju berbu (vađenje) gomolja i sl. Računa se da zakorovljen usjev ako ne poduzimamo mjere borbe protiv korova daje manji prinos i do 70%. Čak što više, i u slučaju kad pravovremeno provodimo sve raspoložive mjere borbe protiv štetočina, prinos može biti umanjen i za 40%. Od toga, samo na korove otpada do 10%.

Međunarodni kod nomenklature navodi kako je jedini validni naziv vrste latinski naziv. Osim latinskog, većina vrsta ima i narodne nazive. Njihova upotreba se ne preporučuje zbog velikog broja narodnih naziva za jednu vrstu, a neki se narodni nazivi koriste za imenovanje više različitih vrsta. Unatoč tome, narodni nazivi se često koriste, te doprinose bogatstvu jezika. Kako bi se olakšala pretraga narodnih naziva na pojedinim jezicima, 53 korovne vrste značajne za poljoprivredu u Hrvatskoj su podijeljene prema narodnim nazivima na hrvatskom, engleskom, njemačkom i francuskom jeziku. Prikaz sadrži i latinske (znanstvene) nazive, te EPPO (Bayer) kodove korovnih vrsta. Budući da je za gotovo svaku vrstu naveden veliki broj narodnih naziva na svim jezicima, tijekom pregleda literature odabrani su najčešće pronađeni nazivi.

Kukuruz je kao okopavinska kultura osjetljiv na prisutnost korova u usjevu. Osobito je osjetljiv u početnom dijelu vegetacije jer raste znatno sporije od korova. Korovna flora se sastoji od jednogodišnjih i višegodišnjih uskolisnih i širokolisnih korova. Nije ga moguće uzgojiti bez intenzivnog i sustavnog suzbijanja korova za što gotovo isključivo rabimo herbicide. Možemo ih podijeliti prema vremenu i načinu djelovanja, prema mehanizmu i spektru djelovanja. Pravilan odabir herbicida zasniva se na poznavanju spektra djelovanja pojedinog herbicida. Analizom literature utvrđeno je da su sve skupine korova dobro pokrivene registriranim herbicidima, stoga korovi ne bi trebali biti ograničavajući čimbenik uspješne proizvodnje.

Proizvodnja povrća kao korisna i zanimljiva djelatnost je izrazito zastupljena na području grada Metkovića. Iako se korovi smatraju preprekom u proizvodnji jer poskupljuju cjelokupni proces. Ovim istraživanjem istražena je mogućnost upotrebe korovne flore tijekom najintenzivnija dva mjeseca proizvodnje (15. lipanj- 20. kolovoz). Tijekom istraživanja pronađeno je ukupno 14 korovnih vrsta iz 10 različitih porodica:- Amaranthus retroflexus, Calystegia sepium, Chenopodium album, Cichorium intybus, Cynodon dactylon, Digitaria sanguinalis, Plantago major, Polygonum convolvulus, Portulaca oleracea, Potentilla reptans, Rorippa sylvestris, Senecio vulgaris, Sonchus asper, Taraxacum officinale. Ustanovljeno je da se korovi kao biljke mogu upotrebljavati u prehrani, kao ljekovito, medonosno, začinsko i ukrasno bilje, antierozivne i krmne vrste. Analiza trajanja života pokazuje prevlast zeljastih trajnica, a u spektru životnih oblika u jednakom omjeru su zastupljeni terofiti i hemikriptofiti. Najviše korovnih vrsta je euroazijskog porijekla. Analizom uporabne vrijednosti utvrđeno je da se 12 korovnih vrsta može upotrebljavati u prehrani, 11 kao krma, osam su medonosne vrste, sedam su ljekovite, tri su začinske, a dvije su antierozivne vrste. Obzirom na prethodno navedeno, za suzbijanje korova važno je dobro procijeniti odnos štete i koristi. Najdjelotvornija borba protiv korova je njihova upotreba, jer to ima ekonomske i ekološke prednosti.

Suzbijanje korova u povrću najzahtjevniji je dio u tehnologiji uzgoja. Povrće se najčešće uzgaja uz veći međuredni razmak, a sporo nicanje i mala pokrovnost uzgajanih biljaka u prvim fazama razvoja omogućuju nesmetan rast i visoku zakorovljenost usjeva/nasada. Gotovo sve povrćarske kulture su po svojim morfološkim značajkama (slabog habitusa) biljke vrlo slabih kompetitivnih sposobnosti, zbog čega ih korovi lako nadvladaju. Naime, za razliku od ratarskih kultura kod kojih se kritično razdoblje zakorovljenosti (KRZ) svodi na nekoliko tjedana nakon nicanja, kod većine povrćarskih kultura kritično razdoblje zakorovljenosti traje puno dulje, a kod nekih vrsta tijekom cijele vegetacijske sezone. Problematika suzbijanja korova je velika i određuje je nekoliko veoma važnih čimbenika, a to su veliki broj kultura, način uzgoja, područje (uvjeti uzgoja), vrijeme sjetve, cilj uzgoja, značajke kulture i vrlo važan čimbenik ograničeni izbor herbicida.

U jednom od svojih prvih priručnika o korovima, poznati američki znanstvenik A. S. Crafts definirajući pojam korov kaže: „u početku nije bilo korova“. I zaista, od vremena kad se je čovjek počeo organizirano baviti poljoprivredom, korovi su postali dio njegove svakidašnjice. Uzgajajući kulturno bilje, čovjek je zajedno s njim uzgajao i njihove neželjene pratitelje koje je kasnije nazvao korovom. I tako već više od 10 000 godina, kultivirajući određene biljne vrste, čovjek vodi mukotrpnu i beskonačnu borbu s korovima, „biljkama koje rastu na mjestu gdje ih ne želimo“, odnosno, „neželjenim biljkama na željenom mjestu“, kako ih definira američki herbolog G. C. Klingman. Što su, ustvari, korovi? S poljoprivrednog gledišta „korovi su kultivirane biljke protiv čovjekove volje“. Ovu definiciju izrekao je još u pretprošlom stoljeću poznati švicarski botaničar A. P. de Candolla. Po toj definiciji korovom možemo smatrati svaku biljnu vrstu koja raste na neželjenom mjestu. U tom smislu i suncokret možemo smatrati korovom ako raste u usjevu soje ili šećerne repe, jednako kao što su raž, ječam ili zob korovi, ako se razvijaju i rastu u usjevu pšenice. U novije vrijeme pojam korov dobio je šire značenje. Korovi nisu samo biljne vrste koje se javljaju u kulturi. Danas govorimo o korovima koji se pojavljuju na melioracijskim sustavima (vodotocima, kanalima, ribnjacima, jezerima i slično). Korovi se javljaju i na željezničkim prugama, industrijskim objektima, aerodromima, zatim uz putove, staze, sportske objekte, parkove, ispod dalekovoda i u šumama. U svim navedenim slučajevima misli se na neželjene (štetne) biljke na dotičnom mjestu.

Prije dvije godine u Hrvatskoj je za suzbijanje korova u šećernoj repi bilo registrirano 70 pripravaka na osnovi 18 djelatnih tvari. U međuvremenu, zbog činjenice da mnogi vlasnici sredstava nisu obnovili zahtjev za registraciju, dozvolu za promet izgubilo je 31 sredstvo a zadržalo ju je 39. Uz dva novoregistrirana, danas je na osnovi 17 djelatnih tvari registrirano 33 pripravka. Kojim sredstvima su uskraćene a koja su zadržali dozvolu, prikazano je u tri tablice. U tablicama su sredstva razvrstana u skupine po vremenu i načinu primjene. Nastale promjene komentirane su s gledišta potencijalnih negativnih promjena na zaštitu ove kulture od korova.

Tema završnog rada odnosi se na problematiku korovske vegetacije u šumskim ekosustavima, njihovoj štetnosti i mjerama zaštite koje se poduzimaju protiv istih. Opisane su glavne vrste korova koje obitavaju u nizinskim šumama poljskog jasena i hrasta lužnjaka s posebnim osvrtom na čivitnjaču (Amorpha fruticosa L.).

Soja (Glycine max (L.) Merrill) značajna je bjelančevinasto-uljna biljka s visokim sadržajem minerala i vitamina u zrnu. Ima veliku ulogu u industriji, kao i u ishrani ljudi i životinja Budući da je soja tako značajnija kultura, potrebno joj je osigurati sve uvjete za normalan i neometan rast i razvoj. U tehnološkom procesu uzgoja soje, značajnu ulogu zauzimaju korovi koji u velikoj mjeri utječu na cjelokupan prinos zrna, kao i na njegovu kvalitetu. Tokom cijele vegetacije, biljka soje živi u kompeticijskom odnosu s korovnim biljkama koje svojim prisustvom otežavaju žetvu, negativno djeluju na kakvoću zrna i pri žetvi povećavaju njegovu vlagu. Zbog ovih činjenica suzbijanje korova potrebno je provoditi, što je upotrebom selektivnih herbicida moguće i postići. Aplicirajući selektivne herbicide u različitim vremenskim rokovima, pre-sowing, pre-emergence i post- emergenc te kombinacijom agrotehničkih mjera suzbijanja korova na pravilan i odgovarajući način moguće je postići željeni učinak u smislu kvalitetnih i velikih prinosa..

Herbicidi se međusobno razlikuju na više različitih načina (po mehanizmu, načinu i spektru djelovanja, vremenu primjene, namjeni, selektivnosti, formulaciji i dr.). Svaki herbicid ima zakonski reguliranu namjenu. Namjena podrazumijeva cilj primjene (suzbijanje korova) i dopuštenu primjenu u određenoj kulturi. Cilj primjene podrazumijeva spektar djelovanja nekog herbicida, odnosno popis korovnih vrsta koje određeni herbicid učinkovito suzbija. Iako herbicidi mogu imati sličnu namjenu, ni jedan herbicid ne suzbija sve korovne vrste. Stoga je za praksu vrlo važno poznavati spektar djelovanja nekog herbicida. Naime, za zadovoljavajuću razinu suzbijanja korova, odabir herbicida (određenog spektra djelovanja) treba biti usklađen sa sastavom korovne flore na njivi gdje će biti primjenjen. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi razlike u spektru djelovanja herbicida inhibitora diobe stanica (pendimetalin, (s)-metolaklor i (S)-dimetenamid). Analizom rezultata višegodišnjih poljskih pokusa Zavoda za herbologiju i pregledom literature iz istog područja iz drugih zemalja istraživani herbicidi mogu se s visokom vjerojatnošću zadovoljavajućeg učinka primjeniti u kulturama gdje su registrirani, a gdje su navedene jednogodišnje uskolisne vrste zastupljene u korovnoj flori. Osim na jednogodišnje uskolisne korove (za što su i namijenjeni) istraživani herbicidi imaju dobar učinak i na važne jednogodišnje širokolisne korovne vrste.

Suzbijanje korova jedna je od najvažnijih mjera u uzgoju jagoda. Budući su relativno plitkog korijena i slabog habitusa, biljke jagode slab su kompetitor pa ih korovi redovito nadvladaju ako se pravovremeno ne provode mjere njihova suzbijanja. Osim što mogu prinos jagoda umanjiti za više od 40 %, korovi su domaćini bolestima, sklonište štetnicima, otežavaju berbu, priječe kvalitetnu primjenu zaštitnih sredstava i gnojiva, mijenjaju mikroklimat pa su jagode jače izložene napadu bolesti. Nasad jagoda eksploatira se tri i više godina pa je za postizanje dobrih rezultata potrebno razviti dobru strategiju suzbijanja korova tijekom cijelog razdoblja uzgoja. Uz dobro poznavanje korovne flore, strategija integriranog suzbijanja, koja obuhvaća preventivne, kulturalne (plodored, izbor položaja za sadnju, izbor kultivara, sklop, gnojidbu, malčiranje), mehaničke (obrada, kultivacija, okopavanje, plijevljenje) i kemijske mjere, najbolje je i najpotpunije ekološko i ekonomsko rješenje., Weed control is one of the greatest challenges facing strawberry growers. Since strawberry plants are relatively shallow rooted, relatively slow growing and are poor competitors, weeds quickly invade and establish bare areas. Weeds can be a source of disease, provide a shelter for insect pests, make harvesting difficult, reduce both yield (up to 40 percent or more) and fruit quality. Strawberry fields are kept in production for several years and weed populations change from annuals and perennials in the following years. A good weed management strategy that integrates preventive cultural (crop rotation, site selection, cultivar selection, plant density, cover crops, soil fertility, mulches), mechanical (tillage, hand-weeding, hand -pulling) and chemical control methods is required to control weeds over the life of the strawberry planting.

Istraživanje učinka herbicidnog pripravka Chikara 25 WG (flazasulfuron9 na korovnu floru vinograda provedeno je na pokusnoj lokaciji u Kutjevu 2012. godine. Utvrđivanje herbicidnog učinka istraživanih tretmana provedeno je u tri navrata: 14 dana nakon tretiranja, 24 dana nakon tretiranja i 40 dana nakon tretiranja. Flazasulfuron je primijenjen zasebno i u kombinaciji s pripravkom Dominator (glifosat). Standardni tretmani za usporedbu su bili pripravci Dominator i Pledge 50 WP. Rezultati istraživanja su pokazali da su osjetljive korovne vrste potpuno propale, a manje osjetljive su se regenerirale.

Kritiĉno razdoblje zakorovljenosti za soju traje do 4 tjedna od nicanja, a nakon tog razdoblja se prinos smanjuje. Trajanje kompeticije korova i usjeva nema statistiĉkog znaĉaja na masu 1000 zrna. MeĊutim, pljevljene parcele imale su nešto veću masu i ona se kretala od 145,99 g do 161,13 g, a zakorovljene parcele imale su u prosjeku niţu masu od 124,26 g do 144,28 g.Prosjeĉan broj mahuna po biljci pokazuje sliĉan trend kao i kod prinosa zrna. Veći broj mahuna po biljci, pa time i veći prinos ostvarit će se unutar 4 tjedna od nicanja. Duţina zakorovljenosti nije imala utjecaj na visinu biljaka soje. Prosjeĉna visina soje se kretala u rasponu od 92 do 138 cm i nije bila statistiĉki znaĉajna. Prosjeĉan broj grana soje takoĊer nije bio pod utjecajem razliĉite duţine zakorovljenosti, odnosno nije uoĉena nikakva pravilnost. Jedino se broj ĉlanaka soje poklapa s duţinom kritiĉnog razdoblja zakorovljenosti od 4 tjedna od nicanja soje kada dolazi do izraţenog utjecaja kompeticije korova na usjev. Na parceli gdje se korovna flora neometano razvijala tijekom cijele vegetacijske sezone utvrĊeno je 1680,25 g biljne mase po m2. Nasuprot tome, na pljevljenim parcelama iznikli korovi na kraju sezone imali su vrlo malu masu, samo 7 g. Najznaĉajniji gubitak mase korova dešavao se unutar prva 4 tjedna od nicanja usjeva, što upućuje da odrţavanjem usjeva bez korova unutar prva 4 tjedna je nuţno za ostvarenje visokog i stabilnog prinosa., The critical period of weed infestation in soybeans takes up to 4 weeks after emergence, and after this period, the yield decreases. The duration of weed competition and crop has no statistical significance on the 1000 kernel. However, weeded out plots had slightly higher weight and it ranged from 145.99 g to 161.13 g and weedy plots had on average a lower weight of 124.26 g to 144.28 g. Average number of pods per plant shows a similar trend as in grain yield. A higher number of pods per plant, and thus higher yield will be achieved within 4 weeks from germination. Length of weediness had no influence on the height of soybean plants. The average height of soybeans ranged from 92 to 138 cm and was not statistically significant. The average number of branches of soybean was also not influenced by the different lengths of weedy or there hasn't been noticed any regularity. Only number of articles of soybean coincides with the length of the critical period of weed infestation for 4 weeks from germination of soybean when it comes to the pronounced influence of weed competition on crop. On the plot where the weed flora developed undisturbed throughout the growing season was determined 1680.25 g of plant mass per m2. In contrast, on weeded plots emerged weeds at the end of the season they had a very lightweight, only 7 g. Most significant mass loss of weeds happened within the first 4 weeks of the eruption of crops, suggesting that the maintenance of crops free of weeds within the first 4 weeks is necessary for the achievement of high and stable yield.

Biološka kontrola podrazumijeva primjenu živih korisnih organizama i produkata njihovoga metabolizma u kontroli štetočinja. Biljni patogeni mogu se u suzbijanju korova koristiti na tri različita načina: klasičnom, konzervacijskom i augmentativnom (inokulativnom i inundativnom) biološkom kontrolom. Uz inundativnu biološku kontrolu veže se i primjena bioherbicida (mikoherbicida), odnosno umjetni uzgoj patogena i njihova primjena u određenim fazama razvoja usjeva i korova. Biološka kontrola korova može se primijeniti u sustavima gdje su kemijski herbicidi zabranjeni, gdje postoje rezistentne korovne vrste ili u integriranim sustavima zaštite od korova s reduciranim dozama herbicida i drugim nekemijskim mjerama, no ima određena ograničenja i nedostatke., Biological control is the use of live beneficial organisms and products of their metabolism in the pests control. Plant pathogens can be used for weed control in three different ways: as classical, conservation and augmentative (inoculative and inundated) biological control. Inundated biological control involves the use of bioherbicides (mycoherbicides) or artificial breeding of pathogens and application in specific stages of crops and weeds. Biological control of weeds can be used where chemical herbicides are not allowed, if resistant weed species are present or in the integrated pest management against weeds with reduced herbicides doses and other non-chemical measures, but it has certain limitations and disadvantages.

U ovom završnom radu prikazan je pregled invazivnih korovnih vrsta čije je porijeklo iz Amerike. Takve biljke još možemo nazvati amerikanofiti.Prema bazi podataka Flora Croatica Database (FCD) u kategoriju alohtonih invazivnih biljaka uvrštene su 74 biljne vrste. Porijeklom iz Amerike njih je 58 vrsta. U ovom radu biti će prikazane one koje su najrasprostranjenije u Republici Hrvatskoj. Glavni cilj istraživanja je izdvojiti alohtone, invazivne vrste porijeklom iz Amerike, te predočiti njihov put ulaska u Hrvatsku. Kako su došle u Hrvatsku, koji su putevi ulaska, te načini ulaska, a potom i širenja. Za svaku vrstu navodi se: narodno ime, morfologija, ekologija, porijeklo, rasprostranjenost u svijetu, način ulaska i širenja u Hrvatsku, rasprostranjenost u Hrvatskoj, stanište i štete te suzbijanje.

Priručnik Herbicidi u zaštiti bilja, predstavlja tematsku cjelinu u prikazu utjecaja poljoprivrede na okoliš i proizvodnju hrane, gledano s aspekta zaštite bilja. Istraživanja se provode u okviru IPA projekta Doprinos poljoprivrede čistom okolišu i zdravoj hrani (Agriculture Contribution Towards Clean Environment and Healthy Food). Osnovni je cilj projekta povećati doprinos poljoprivrede u očuvanju okoliša i izgradnji sustava proizvodnje kvalitetnije hrane. Priručnik obuhvaća prikaz stanja poljoprivredne biljne proizvodnje u Osječko-baranjskoj i Vukovarsko- srijemskoj županiji. Glavni dio priručnika sadrži osnovne karakteristike korova i korovnih zajednica u biljnoj prozvodnji. Korovi predstavljaju veliki problem u biljnoj proizvodnji i njihovo pravovremeno i učinkovito suzbijanje opravdana je mjera pri ostvarivanju visokih i kvalitetnih prinosa. Suvremena poljoprivredna proizvodnja zahtjeva racionalnu i preciznu primjenu herbicidnih pripravaka. Za uspješnu primjenu herbicida potrebno je poznavati biologiju i ekologiju korovnih vrsta kao i herbicide koji se primjenjuju. Nepravilna primjena herbicida može rezultirati nizom negativnih posljedica. Stoga su u priručniku opisani herbicidni pripravci, te pravila, načela i mjere njihove primjene u skladu s okolišno prihvatljivijom zaštitom bilja.

Kukuruz je okopavinska širokoredna kultura te joj zbog toga korovi rade velike štete. Korove suzbijamo herbicidima koje možemo podijeliti na više načina no najvažnija je podijela prema spektru djelovanja. Spektar djelovanja je popis korovnih vrsta na koje određeni herbicid ima zadovoljavajući učinak. Dobar učinak na korove u kukuruzu imaju sulfonilureja herbicidi koji se primjenjuju nakon nicanja korova. Iako pripadaju istoj skupini, sulfonilureja herbicidi se razlikuju po spektru djelovanja. Prema tome herbicid treba odabrati ovisno o sastavu korovne flore na proizvodnoj površini.

Luk se u Hrvatskoj uzgaja na oko 7000 ha s prosječnim prinosom od oko 8 t/ha, što je znatno niže od europskog prosjeka (17 t/ha). Pojedini proizvođači koji su ovladali tehnologijom uzgoja izravnom sjetvom, koji korov suzbijaju višekratnom primjenom smanjenih količina herbicida i koji imaju sustav za navodnjavanje, postižu vrhunske rezultate (>40 t/ha). Nažalost, ovih posljednjih je relativno malo pa nam ukupna proizvodnja iznosi samo 55000 t, što ne udovoljava potrebama, pa se godišnje uveze dodatnih 13000 t. Još gore je stanje s proizvodnjom sjemena. U Hrvatskoj gotovo da i nema organizirane proizvodnje sjemena luka a lučice se uz skromnu postojeću proizvodnju godišnje uveze od 1500-2000 t. Postoji više ciljeva (načina) uzgoja luka. Korovi su kod uzgoja luka važan ograničavajući čimbenik proizvodnje, osobito kod proizvodnje direktnom sjetvom sjemena u polje. Korovna flora luka prvenstveno ovisi o roku sadnje ili sjetve kao i o tehnologiji uzgoja. Sadnjom u jesen luk zakorovljuju ozimi bienalni korovi kao npr. mišjakinja (Stellaria media), crvena mrtva kopriva (Lamium purpureum), pastirska torbica (Capsella bursa pastoris), čestoslavica (Veronica spp.), kamilica (Matricaria camomilla), jarmen (Anthemis arvensis) i dr. Znatno veći problem predstavljaju jari korovi koji niču zajedno s lukom posijanim ili posađenim u proljetnom roku. To su: loboda (Chenopodium album), šćir (Amaranthus retroflexus), limudžik (Ambrosia artemisiifolia), mračnjak (Abutilon theophrasti), dvornici (Polygonum spp.), konica (Galinsoga parviflora) i drugi od širokolisnih, te muhari (Setaria spp.), koštan (Echinochloa crus-galli) i svračica (Digitaria sanguinalis) od jednogodišnjih trava. Višegodišnji korovi slak (Convolvulus arvensis), osjak (Cirsium arvense), pirika (Agropyrum repens), divlji sirak (Sorghum halepense) u pravilu ne bi smjeli biti na površinama predviđenim za uzgoj luka. Njih i druge trajnice: štavelj (Rumex crispus), troskot (Cynodon dactylon), maslačak (Taraxacum officinalis), gavez (Symphytum officinalis) treba suzbijati na strništu tijekom ljeta ili jeseni koje prethodi uzgoju luka.